Detinjstvo 2/11

1

2

UZRASNI IDENTITETI I KWI@EVNOST ZA DECU II UDC 7 Dubravka TE@AK TIPOVI DJE^JEG JUNAKA U RAZVOJU HRVATSKE DJE^JE KNJI@EVNOSTI KAO ODRAZ SHVA]ANJA IDENTITETA DJETETA SA@ETAK: U radu se poku{alo ustanoviti koji su se sve tipovi dje~jeg junaka (u rasponu koji obuhva}a sve manife- stacije li~nosti – od odijevanja i opho|enja do reagiranja prema okolini i izra`avanja emocija) razvili kao rezultat ob- likovanja identiteta djeteta u dje~joj knji`evnosti pod utjeca- jem socijalnih, psiholo{kih, nacionalnih, politi~kih i drugih interesa dru{tva i umjetnosti. Na temelju povijesnog presje- ka razvoja hrvatske dje~je knji`evnosti izdvojeni su sljede}i tipovi: moralno idealizirani, odnosno pedago{ki usmjereni tip djeteta, tip nesretnog djeteta ili siro~eta (pasivno ili aktiv- no siro~e), tip pustolovnog junaka, tip buntovnika, tip bor- ca za svoja prava, tip obiteljskog djeteta, tip socijalnog dje- teta, tip djeteta iz susjedstva, tip politi~ki svjesnog djeteta i ludi~ki tip djeteta. Iako mo`emo utvrditi kronologiju ra- zvoja spomenutih tipova i vremenski odrediti razdoblja ka- da je koji tip dominirao, ipak s pojavljivanjem novoga tipa ne dolazi do potpunog nestanka starijih tipova pa u suvre- menoj literaturi nalazimo sve ustanovljene tipove. KLJU^NE RIJE^I: tip moralno idealiziranog djeteta, tip siro~eta, tip buntovnika, tip obiteljskog djeteta, tip socijal- nog djeteta, tip politi~ki svjesnog djeteta, ludi~ki tip U Hrvatskoj se pisanje namijenjeno djeci sustav- no po~inje razvijati od polovice 19. stolje}a. Ako od 3

tada pa do danas pratimo kako su pojedini pisci po- ku{avali iskazati (oblikovati) identitet djeteta (juna- ka svoga djela), mo`emo usustaviti odre|enu tipolo- giju dje~jega junaka. Do kraja 19. stolje}a djeci se najvi{e nude bajke, nastale kao prerada narodnih baj- ki i }udoredne ili moralisti~ke pripovijetke. Budu}i da se u bajkama nastalim na temelju narodnog stva- rala{tva dje~ji likovi rje|e pojavljuju, a u }udored- nim pripovijetkama su uvijek u sredi{tu, u ovom iz- laganju nas vi{e zanima }udoredna pripovijetka. Za razliku od bajke }udoredna pripovijetka ne po- se`e za ~udesnim, nego pripovijeda doga|aje iz stvarnog `ivota pretendiraju}i realisti~nosti, ali kako `eli svakako pou~avati, doga|aje bira ili dora|uje tako kako bi se iz njih moglo izvesti {to vi{e pouka. Umjesto podjele na stvarni i ~udesni svijet, kako je u bajci, u }udorednoj pripovijetki dijele se ljudi na dobre i zle, sretne i nesretne, bogate i siroma{ne i sl. ]udoredna pripovijetka pokazuje kako se isplati biti dobar jer }e dobri na kraju biti nagra|eni pa }e po- stati sretni, a mo`da i bogati, dok zli bivaju ka`njeni i obi~no izgube sve. Od likova se tra`i po`rtvovnost, strpljivost, milosrdna djela, nada u bolje i uvjerenje kako }e njihova dobrota biti nagra|ena. Iako te pri- povijetke ne izlaze iz realisti~kih okvira kazivanja, realisti~nost dolazi u pitanje zbog iskustva koje nam govori da se takvi slu~ajevi ne doga|aju u stvarnom `ivotu, odnosno doga|aju se izuzetno rijetko. Kakav je tip dje~jega junaka mogla stvoriti takva pripovijet- ka? Ona tra`i od djece da se pona{aju druk~ije nego {to ih navodi njihova narav, dakle neprirodno. Pla{i ih se velikim i okrutnim kaznama za pogre{ke pa i najmanje, a obmanjuje prevelikim nagradama za sva- ko dobro djelo. Na primjer, Ljudevit Varja~i} u pri- povijetki Neopreznost i neposlu{nost govori o dje~a- ku Simi koji je zlo~est, neoprezan i neposlu{an. Lovi ribu iz ~amca, umjesto s obale kako su ga upu}ivali odrasli. Ulovi veliku ribu, no ona ga povu~e u vodu te se utopi. Dakle kazna za neposluh tu je zaista pre- velika. Dragojla Jarnevi}, pak, u pripovijetki Po{tena djeca (Smilje, 3, 1875, 1, 2) opisuje te`ak `ivot siro- ma{noga vidara koji je odgojio djecu da budu po{te- na. Umre otac i jedan sin, a drugi sin Jurica na|e nov~arku s mnogo novca. Iako mu novac treba, ne uzima ga, nego ga po{teno vra}a. Vlasnik ga boga- to nagra|uje, {alje ga na {kolovanje i na taj na~in u njega ulo`i znatno vi{e novaca nego {to je bilo u nov~arki. Ili, na primjer, Gjuro [imon~i} u pripovi- jetki Ko{arica jagoda (Smilje, 1, 1873, 3) pri~a nam o bogatoj djevoj~ici kojoj su roditelji dali dvadeset nov~i}a da si ne{to kupi. Djevoj~ica je u dvojbi ho}e li kupiti nau{nice, ~emu bi se radovala majka, ili lije- pu knjigu, ~emu bi se radovao otac. Na kraju novac daruje siromasima. Otac je nagra|uje bisernom ogrli- com koja vrijedi mnogo vi{e nego nau{nice ili knji- ga {to si je djevoj~ica mogla kupiti za dvadeset nov- ~i}a. Takve pri~e nude lik moralno idealiziranog djeteta. Iz moralisti~kih pripovijedaka razvio se pedago{ki roman. Likovi djece tu su prema Milanu Crnkovi}u (Crnkovi} 1978: 143) manekeni {to nose i pokazuju pedago{ke modele: koje je najbolje vrijeme za igru, kakve su igre pogodne za djecu, rad u vrtu, rad uz majku, polazak u {kolu, glazbeni odgoj, domoljubni odgoj, koliko je potrebna tjelovje`ba, potreba odla- ska u prirodu. Najbolji su primjeri romani Davorina Trstenjaka Savka i Stanko (1882) i Josipa Klobu~ara U~itelj u Jabukovcu (1883). Kako se u moralisti~kim pripovijetkama ~esto po- javljuju siroma{na djeca, razvija se poseban oblik pripovijetke s tematikom nesretnog djeteta ili siro- ~eta. Tip nesretnog djeteta ili siro~eta nema buntov- nosti koju bismo mogli o~ekivati gledano iz dana{nje perspektive. Izrazito je pasivan, poslu{an. Vode ga odrasli kada postoje ili, ako nema odraslih, provid- nost. Dijete sâmo vrlo malo odlu~uje. Njegove gla- vne osobine su ~estitost, zahvalnost i uljudnost. Beri- slav Majhut (Majhut 2005: 181) izvodi zaklju~ak da 4

karakterne osobine utje~u na ime junaka, pa se likovi ovoga tipa naj~e{}e zovu Milko. Na primjer, Milko je glavni junak romana Branka Vuleti}a Bog je otac sirota (1907), Mihovila Labudi}a Bez oca i majke (1906), Janka Jurkovi}a Darinka i Milko (1863), a i Jagoda Truhelka svojoj junakinji koja pripada tom tipu ugra|uje u ime oznaku mila – Tugomila (1894). Nagovje{taj novoga, druk~ijeg tipa djeteta nalazi- mo u pripovijetki Prevejani Janki} (1883) Ljudevita Tom{i}a. U odnosu na zakonitosti }udoredne pripo- vijesti on ~ini ne{to nevjerojatno: probija se i snalazi sam (dade si sa{iti neophodno odijelo, a ra~un po{a- lje o~uhu). Dakle nije pasivan lik, niti je moralno be- sprijekoran. Njegove sitne nepodop{tine opravdane su ciljem koji je plemenit. Sna`niji zaokret ozna~io je roman Sretni Kova~ Vjekoslava Ko{~evi}a (1895). To je jo{ uvijek peda- go{ki roman, ali ima elemente pustolovnog romana. Glavni junak, dje~ak Ivan, siro~e je, ali roman izlazi iz okvira teme nesretnog djeteta, jer Ivan nije dje~ak koji se prepu{ta sudbini. Vrlo je nalik junaku iz mno- go poznatijeg romana Ivane Brli} Ma`urani} ^udno- vate zgode {egrta Hlapi}a (1913). U oba romana dje- ~ji su likovi nositelji pozitivnih moralnih osobina. Djela su zadr`ala osnovicu }udorednog romana: „Koliko god bio bijedan i jadan, budi dobar i po{ten pa }e te Bog nagraditi.” Ili: „^ovjek, pa i malen, mo- `e se probiti i uspjeti i u te{kim uvjetima, samo tre- ba vjerovati i djelovati pa }e se otvoriti {iroke mo- gu}nosti.” No naglasak je na djelovanju – lik siro~eta postaje aktivan. Siro~e prestaje biti nesretno dijete. Nosi u sebi elemente junaka pustolovnog romana. Dodu{e, Ivan i njegova dru`ica Marica iz Sretnog kova~a jo{ uvijek izazivaju samilost kod ~itatelja, ali Hlapi} i njegova dru`ica Gita, naprotiv, name}u se samouvjereno{}u, sposobno{}u i vedrinom. I tip si- ro~eta i tip pustolovnog junaka, kako primje}uje B. Majhut (Majhut 2005: 155–156), ~ini lik predodre|e- nim da uspje{no obavi pothvat koji je nakanio. Ni Ivan ni Hlapi} fizi~ki ne zadovoljavaju izgled siro~e- ta, ali Hlapi} djelomi~no zadovoljava izgled pusto- lovnog junaka. Iako nije obilje`en fizi~kom snagom kako je to naj~e{}e kod pustolovnih junaka, obilje`en je odje}om. „Imao je na sebi zelene hla~e, crvenu ko{ulju, krasne ~izmice, sjajnu kapu i crvenu torbu preko ramena. Izgledao je kao general nekakve ~u- dnovate vojske.” Dakle, nije izgledao kao bilo kakav vojnik, nego kao general, onaj tko se najvi{e isti~e u vojsci. Neobi~an izgled Hlapi}a uvijek sna`no dje- luje na one koji ga prvi put vide: „Uto do|e Hlapi} u zelenim hla~ama i crvenoj ko{ulji, s krasnim ~i- zmicama i sjajnom kapom. Kad ga je starac vidio, tako se za~udio da je prestao jadikovati.” Ili: „Kada je Hlapi} u zelenim hla~ama s crvenom ko{uljom i sjajnim ~izmicama do{ao u sobu, Marko se tako za- ~udio da je {irom otvorio usta i prestao plakati.” Ve} je sama {arena pojava {egrta Hlapi}a u sivom svije- tu tuge i briga koje mu~e ostale protagoniste u roma- nu znak njegova neobi~na poslanja, osobitog moral- nog polo`aja u svijetu. „Hlapi} je onaj kojeg car {a- lje da ~ini dobro”, kako sam za sebe ka`e Hlapi}. (Tu se lako name}e asocijacija na Robina Hooda. Njegova dru`ba nosi zelena odijela koja ih ~ine dije- lom Sherwoodske {ume, ali i znakom pripadnosti od- metnicima koji se bore protiv nepravednih zakona. Hlapi} u zelenim hla~icama tako|er se bori za prav- du.) Budu}i da je lik siro~eta krhak, slab, bole`ljiv i nje`an, svojom vanj{tinom je obilje`en kao autsaj- der. Nasuprot tome lik pustolovnog junaka obilje`en je neobi~nom vanj{tinom koja nagla{ava njegovo po- sebno mjesto u svijetu. Zanimljivo je spomenuti i roman Zlatka [poljara Tri bjegunca (1930), napisan tako|er u duhu tradici- je romana o nesretnom djetetu, ali umjesto dje~aka tu je glavni lik djevoj~ica koja se jednako hrabro bori kao Ivan i Hlapi} dok ne uspije u `ivotu. Ina~e, u pripovijetkama i romanima o siro~i}ima, dok je si- ro~e bilo pasivan tip, ~esti su bili i likovi djevoj~ica 5

i dje~aka. Me|utim, kad siro~e postaje aktivan tip i poslije buntovnik ili borac za svoja prava prevlada- vaju likovi dje~aka. Obi~no se to obja{njavalo ~inje- nicom da su dje~aci po prirodi `ivlji, buntovniji od djevoj~ica i skloniji pustolovinama. Suvremeni pis- ci svojim djelima nastoje tu tvrdnju demantirati. Paralelno liku siro~eta razvija se lik obiteljskog djeteta. Na primjer Jagoda Truhelka u svojem roma- nu Zlatni danci (1918) donosi psiholo{ki komplek- snije likove djece u obiteljskom okru`ju. Ne mo`emo ih uvrstiti u tip siro~eta, niti u tip pustolovnog juna- ka. Njezinu Anicu mogli bismo proglasiti prvim borcem za `enska prava i jednakost. Naime, dok njezine prijateljice sanjare o tome kako }e kad odra- stu obu}i duge haljine, nau~iti kuhati i {to prije se udati, Anica `eli u~iti i {kolovati se za lije~nicu. Pri- jateljice je uvjeravaju da doktori mogu biti samo mu- {karci, ali Anica vjeruje da to mogu biti i `ene. Iskakanje iz odgojnih kalupa i patrijarhalnih ste- reotipa dovelo je do pojave tipa djeteta borca za svoja prava. Mato Lovrak u svojim romanima (od 1933. godine nadalje) prikazuje mladi nara{taj pod utjecajem {kole. Djeca postaju borci za dje~ja pra- va. Iako Lovrak nastavlja na Truhelkin realisti~ki smjer dje~jega romana, on ne prikazuje djecu u oz- ra~ju obiteljskog okru`enja, nego djecu kao dio kolek- tiva. On stvara tip socijalnog djeteta. Nezadovoljna s mnogo toga {to ~ine odrasli, u Dru`bi Pere Kvr`ice djeca preuzimaju stvar u svoje ruke, daju odraslima lekciju. Osim {to ispravljaju dru{tvenu nepravdu, oni se bore i za svoja prava. Obnovili su mlin, ali ujed- no su napravili i ljetnikovac gdje }e se ljeti odmarati. Godine 1933, kada je roman objavljen, jo{ nije tako uobi~ajeno kao danas da se ide na godi{nji odmor, da se ljetuje, naro~ito ne u seoskoj sredini. Pero se bori i za svoje zdravlje, za kisik, sukobljuju}i se s neukom bakom zbog zatvorenih prozora. Borba za jednaka prava svih ljudi, odnosno sve djece, pokreta~ je svih Ljubanovih akcija u romanu Vlak u snijegu. Gradski dje~aci, junaci romana Ne- prijatelj br. 1 (1938) bore se za prava Bosanaca – troje male djece nezaposlenog radnika {to `ive u po- drumskom stanu milostivine vi{ekatnice. Dje~aci `e- le natjerati milostivu da ne progoni Bosance. Svoju po- bunu sami nazivaju revolucijom. Dakle, Lovrak uvodi novi tip djeteta koje poduzi- ma krupni pothvat, sa svije{}u o dru{tvenim prilika- ma, o klasnim sukobima, o borbi malih ljudi za odr- `anje i za ljudska prava. Posebno treba naglasiti da su to bistri dje~aci iz siroma{nih slojeva (dje~aci s kvr- `icom, prozvani tako prema najpoznatijem Lovrako- vom romanu) koji imaju ideje, te`e ka nekim ciljevi- ma i sposobni su da kao vo|e organiziraju dru`ine i odu{eve ih za dru{tvene ciljeve. Nisu vi{e jednodi- menzionalni niti moralno idealizirani, ve} rade i ne- podop{tine. Pona{aju se onako kako nam je to jo{ u 19. st. nagovijestio Prevejani Janki} (cilj opravdava sred- stva). Iznena|enje u Lovrakovoj galeriji dje~jih likova je Anka Brazilijanka (1939). Ona je siro~e, ali njezin se problem ne rje{ava kao u starom romanu o siro~etu tako da u siroti{te do|u bogata{i, milostiva i njezin mu` i odvedu je, nego ona osvaja, „pripitomljava” di- vljeg i neobuzdanog radnika proletera da je usvoji. U razdoblju Drugoga svjetskog rata i neposredno nakon njega stvoren je tip politi~ki svjesnog djete- ta. Iz Lovrakove socijalno osvije{tene djece razvila su se politi~ki osvije{tena djeca. Naime u dje~joj knji`evnosti toga vremena prevladavaju likovi djece koja su svjesni i beskompromisni borci za novi po- redak i sretniju budu}nost. Djeca i odrasli su akcij- ski ravnopravni sudionici. Ljudi su podijeljeni na do- bre i zle, djeca su instinktivno na strani dobrih. Ne- sklad izme|u fizi~ke snage djece i ratnih neda}a kat- kad ~ini male junake superiornima nad odraslim liko- vima, a katkad ~ak i starmalima. Stvoren je tip stro- go pozitivnog ~ovjeka, s jasno izgra|enim idealima i ciljevima `ivota bliskim pustolovnom junaku. Ro- mane s takvim dje~jim likovima pi{u Gabro Vidovi} 6

(Kurir sa Psunja, 1966), Ferdo Ba~i} (Mali Obren u ratu, 1955), Josip Barkovi} (Hrabra ~eta pionira Pe- }e, 1965) i dr. Iz te su sheme u svojim najboljim dje- lima uspjeli izi}i Danko Oblak i An|elka Marti}. Oblakov dje~ak u Modrim prozorima (1958) i Mar- ti}kin u Pirgu (1953) mnogo su bli`i tipu obiteljskog djeteta kakav je stvorila Truhelka nego tipu politi~ki svjesnog djeteta. Suvremeni roman stvorio je ludi~ki tip djeteta. Ivan Ku{an svojim romanima (po~ev{i od 1956. na- dalje) ukida politizaciju dje~jeg lika i pristupa liku djeteta s punim po{tovanjem prema svemu onome {to je iskonski dje~je. I njegovi junaci su samosvje- sni i aktivni poput Hlapi}a ili Lovrakovih dje~aka s kvr`icom, ali oni se afirmiraju u igri, suprotstavlja- ju se svijetu odraslih logikom djetinjstva ne ve`u}i se za socijalne, ideolo{ke ili politi~ke pokrete i stru- janja. Kada ne postoji problem koji bi rje{avao, Ku- {anov glavni junak iz ve}ine romana, Koko, odno- sno Ratko Mili}, sam ga izmi{lja. Ku{anovi dje~aci se igraju detektiva. Njegovi likovi su djeca iz su- sjedstva kakva se mogu u `ivotu svuda oko nas na}i. Iako mu romani nose elemente pustolovnosti, Ku{an nije pribjegao tipu junaka pustolovnog romana koji je po ne~emu izuzetan (snazi, duhu, izgledu). Nje- govi junaci su razigrani, u svojim pothvatima oni uvelike petljaju i grije{e, nisu genijalci jer je sve ne- pretenciozna zabavna igra. Igra kulminira u snu (Ko- ko u Parizu, 1972) ili u ma{tanju (Ljubav ili smrt, 1987). Takve dje~je tipove njegovala je ve}ina naj- popularnijih pisaca dje~jih romana druge polovice dvadesetog stolje}a (Milivoj Mato{ec, Anto Garda{, Pavao Pavli~i}, Zlatko Krili}, Hrvoje Kova~evi}). Kao {to se u poeziji igra rije~ima, Zvonimir Ba- log i u prozi ostaje vjeran igri. U autobiografskom romanu Bosonogi general (1988) stvara lik autorskog pripovjeda~a – dje~aka koji igrom ismijava dru{tvene pojave bitne u njegovu djetinjstvu. Ili pak u romanu Zeleni smijeh (2000) – glavni junak odrasta u obitelji u kojoj nema topline doma, u kojoj vlada otu|uju}a atmosfera tipi~na za suvremeni svijet, u takvoj situ- aciji uspijeva opstati upravo zahvaljuju}i ludi~koj orijentaciji svoga bi}a. On se igra smislom, zna~e- njem i njihovim raznovrsnim preoblikama. Ludi~- kom su notom osjen~ana i imena glavnih protagoni- sta (Num, Mo). Na sli~nosti nailazimo i u romanima Sanje Pili} (O mamama sve najbolje, 1990. i Mrvice iz dnevnog boravka, 1995). I njezini su likovi sazda- ni od igre. Likovi stvoreni u ma{ti prelaze u stvar- nost, likovi odraslih bremeniti su infantilnim osobi- nama. Slabljenjem granica izme|u zbilje i ma{te ot- vara se mogu}nost kretanja lika u oba smjera. Post- modernisti~ka lelujanja fikcije i fakcije kod oba spo- menuta autora stvaraju likove koji se pojavljuju i kao dio zbilje i kao produkt ma{te. Lik postaje slabi sub- jekt koji je u stalnoj potrazi za vlastitim identitetom. Dakle, u hrvatskoj dje~joj knji`evnosti dje~ji lik pre{ao je put od pedago{ki idealiziranog djeteta, preko malih buntovnika s razlogom i bez razloga do likova u potpunosti okrenutih ludizmu. Iako su se kronolo{ki navedenim redom oblikovali spomenuti tipovi dje~jih junaka, jedan tip nikada nije u potpu- nosti istisnuo prija{nji, tako da u suvremenoj literatu- ri nailazimo na sve ustanovljene tipove. Karakterne i psihi~ke promjene dje~jeg junaka pribli`avale su ga sve vi{e dje~jem ~itatelju, ali po- stoji opasnost, ako postmodernisti~ki postupci, koji su se pojavili i u pisanju za djecu, uzmu jo{ vi{e ma- ha, da nam dje~jeg junaka ponovno udalje od recep- cije dje~jega ~itatelja. LITERATURA 1. Ba~i}, Ferdo. Mali Obren u ratu, Zagreb, Matica hrvatska, 1955. 2. Balog, Zvonimir. Bosonogi general, Zagreb, Mla- dost, 1989. 7

3. Balog, Zvnimir. Zeleni smijeh, Zagreb, Znanje, 2000. 4. Barkovi}, Josip. Hrabra ~eta pionira Pe}e, Za- greb, Na{a djeca, 1965. 5. Brli}-Ma`urani}, Ivana. ^udnovate zgode {egrta Hlapi}a, Zagreb, [kolska knjiga, 1993. 6. Crnkovi}, Milan. Hrvatska dje~ja knji`evnost do kraja XIX. stolje}a, Zagreb, [kolska knjiga, 1978. 7. Jarnevi}, Dragojla. „Po{tena djeca”, Smilje, br. 1 i 2, god. III (1875) 8. Jurkovi}, Janko. Darinka i Milko, Zagreb, Stoj{i}, 1863. 9. Klobu~ar, Josip. U~itelj u Jabukovcu, Zagreb, HPKZ, 1883. 10. Ko{~evi}, Vjekoslav. Sretni kova~, Zagreb, HPKZ, 1895. 11. Ku{an, Ivan. Koko u Parizu, Zagreb, Mladost, 1973. 12. Ku{an Ivan. Ljubav ili smrt, Zagreb, Mladost, 1978. 13. Labudi}, Mihovil. Bez oca i majke, Vara`din, [tifler, 1906. 14. Lovrak, Mato. Dru`ba Pere Kvr`ice, Zagreb, Zna- nje, 2000. 15. Lovrak, Mato. Vlak u snijegu, Zagreb, Znanje, 1996. 16. Lovrak, Mato. Neprijatelj br. 1, Zagreb, Mladost, 1964. 17. Lovrak, Mato. Anka Brazilijanka, Zagreb, Mla- dost, 1964. 18. Majhut, Berislav. Pustolov, siro~e i dje~ja dru- `ba, hrvatski dje~ji roman do 1945., Zagreb, FF press, 2005. 19. Marti}, An|elka. Pirgo, Zagreb, Mladost, 1964. 20. Oblak, Danko. Modri prozori, Zagreb, Mladost, 1963. 21. Pili}, Sanja. O mamama sve najbolje, Zagreb, Mla- dost, 1990. 22. Pili}, Sanja. Mrvice iz dnevnog boravka, Zagreb, Znanje, 1995. 23. Rijavec, Majda; Miljkovi}, Dubravka. Tko su do- bri ljudi, Zagreb, IEP, 2006. 24. [imon~i}, Gjuro. „Ko{arica jagoda”, Smilje, br. 3, god. I (1873) 25. [poljar, Zlatko. Tri bjegunca, Zagreb, [kola i dom, 1930. 26. Trstenjak, Davorin. Savka i Stanko, Zagreb, HPKZ, 1882. 27. Truhelka, Jagoda. Zlatni danci, Zagreb, Naklada knji`are Mirka Breyera, 1918. 28. Truhelka, Jagoda. Tugomila, Zagreb, Hrvatski pedagogijsko-knji`evni sbor, 1894. 29. Vidovi}, Gabro. Kurir sa Psunja, Zagreb, Mladost, 1959. 30.Vuleti}, Branko. Bog je otac sirota, Vara`din, [ti- fler, 1907. Dubravka TE@AK TYPEN VON KINDERHELDEN IN DER ENTWICKLUNG KROATISCHER KINDERLITERATUR ALS ABBILD DES AUFFASSENS DER KINDLICHEN IDENTITÄT Zusammenfassung In diesem Werk versuchte man festzustellen welche Ty- pen von Kinderhelden (in einem Umfang der alle Manifesta- tionen der Persönlichkeit umfasst – von der Kleidungs- und Verhaltungsart, bis zum Zusammenspiel mit dem Umfeld und dem Ausdrücken von Emotionen) sich als Resultat der Gestaltung der Identität des Kindes in der Kinderliteratur unter dem Einfluss sozialer, psychologischen, nationalen, politischen und anderen Interessen der Gesellschaft und der Kunst entwickelt haben. Aufgrund historischen Entwicklungslaufs kroatischer Kinderliteratur wurden folgenden Typen identifiziert: mora- lisch idealisiertes beziehungsweise pädagogisch orientiertes Kind, unglückliches Kind oder (passive oder aktive) Waise, Abenteurer, Rebell, Kämpfer um seine Rechte, Familien- 8

kind, soziales Kind, Nachbarschaftskind, politisch bewusstes Kind und spielerisches Kind. Man kann die Entwicklungschronologie dieser Typen bestimmen und die Zeitspannen festlegen, wann welcher von ihnen dominierte. Doch mit dem Auftauchen eines neu- en Typen kommt nicht zu einem völligen Verschwinden von älteren Typen, so dass wir, in der zeitgenössischen Literatur, sie alle finden. Schlüsselwörter: moralisch idealisiertes Kind, unglück- liches Kind, Waise, Abenteurer, Rebell, Kämpfer um seine Rechte, Familienkind, soziales Kind, Nachbarschaftskind, politisch bewusstes Kind, spielerisches Kind UDC 821.163.41–93–31.09 Nu{i}, B. 821.163.41–93.09 Du{ica POTI] POETA LUDENS U IGRI PRIKRIVENIH UDVAJAWA SA@ETAK: Rad polazi od Lotmanove teze o dvoplan- skom karakteru igre i tuma~i Nu{i}ev postupak obliko- vawa kao igru prikrivenih udvajawa planova poetskog tek- sta. Obra}aju}i se podjednako deci i odraslima, poetika igre semanti~ki raslojava roman Hajduci. KQU^NE RE^I: dvoplanski karakter igre, poetika prikrivenih udvajawa, roman Hajduci Branislava Nu{i}a Igra je karakteristika detiwstva i u nauci o kwi`evnosti za decu obi~no se odre|uje kao na~in postojawa deteta (Pra`i} 1971: 10). Ona je, me|u- tim, svojstvo i sveta odraslih (Huizinga 1970; Ka- joa 1979), {tavi{e, kao organska potreba ~ovekove psihe ima va`no mesto u svim stadijumima wegovog razvoja, dok se razlika tra`i u de~joj nesposobno- sti da je odvoji od realnosti (Lotman 1976: 99–112). Za Lotmana je ona modelativna aktivnost, a kako modeluje situacije, jedno je od najva`nijih sred- stava za savladavawe `ivotnih situacija i u~ewe tipova pona{awa. Pri tome se neuslovna (realna) situacija zamewuje uslovnom, pa onaj ko u~i dobi- ja mogu}nost da vremenski zaustavi situaciju, ali i da je modeluje u svesti, jer amorfni sistem real- nosti predstavqa u obliku igre ~ija se pravila mo- gu formulisati i treba da budu formulisana. Igra je osobit model stvarnosti. Modeluju}i slu~ajnost, 9

nepotpunu determinisanost, verovatno}u procesa i pojava, omogu}ava uslovnu pobedu nad nepobedivim ili mo}nim i vaspitava strukturu emocija potreb- nu za prakti~no delovawe pru`aju}i osobito, u igri dato razre{ewe konflikata koji se u prakti~- nom pona{awu ili u granicama dru{tvenog siste- ma ne mogu prevazi}i. Ona reprodukuje neke strane stvarnosti prevo- de}i ih na jezik svojih pravila, a podrazumeva isto- vremenu realizaciju igrivog i prakti~nog pona{a- wa. Igra~ je du`an istovremeno da pamti kako u~e- stvuje u uslovnoj (ne istinskoj) situaciji i da ne pamti. Umetnost igre sastoji se u ve{tini dvo- planskog pona{awa. Izlazak iz wega u jednoplan- ski, ozbiqni ili uslovni tip pona{awa naru{ava wegovu specifi~nost. Zahvaquju}i dvoplanskom ka- rakteru, potenciji uslovnog preno{ewa u situaci- je nedostupne u stvarnosti, igra omogu}ava ~oveku da kodiraju}i svoje „ja” na razne na~ine re{i jedan od najsu{tastvenijih psiholo{kih zadataka, da na- |e svoju unutra{wu su{tinu. U igri jedan stimulans izaziva vi{e od jedne uslovne reakcije, jedan element izaziva dve razli- ~ite strukture pona{awa, te u svakoj dobija razli- ~ita zna~ewa. Wena je realizacija povezana s pre- laskom onoga {to je jednozna~no u ono {to je vi- {ezna~no, pa i svaki wen element dobija dvostruko zna~ewe. Oni se do`ivqavaju kao semanti~ki boga- ti, a odnos izme|u modela igre i homomorfnog lo- gi~kog modela nije antiteza istinito–la`no, nego antiteza bogatiji–siroma{niji odraz `ivota. Me- hanizam igre nije dat u stati~nom, istovremenom koegzistirawu raznih zna~ewa, nego u svesti da su mogu}a i druga zna~ewa, a sastoji se u tome {to ona „trepere”. Razumevawe obrazuje sinhroni~ni pre- sek, ali pri tome ~uva se}awe na prethodna i svest o mogu}nosti kasnijih zna~ewa. Nije, stoga, neo~e- kivana ni veza koju Lotman uspostavqa izme|u igre i umetnosti, pa u krajwoj liniji i interpretacije umetni~kog teksta, a na weno mesto u kwi`evnosti za decu nije nu`no ni ukazivati. Dvoplanska priroda igre tuma~i se kao postu- pak oblikovawa romana Hajduci Branislava Nu{i- }a, temeq wegove implicitne ludi~ke poetike pri- krivenih udvajawa. Ona je o~igledna ve} u naslovu, budu}i da se „desetina” u biti igra hajduka, upra- vo onako kako Lotman i vidi specifi~nost de~jeg odnosa, koji ne razlikuje jednoplanske od dvoplan- skih emocija, naru{ava gramatiku igre. Ekces ne- znawa jezika, ukidawe ludi~kog kodnog mehanizma, narativni je impuls romana. Zanimqiv i za narato- lo{ko istra`ivawe, pripoveda~ je odrasla osoba koja se se}a de~a~akog odmetawa, pa kao lik de~aka zaboravqa, a kao „pravi” igra~ i pamti i ne pamti da u~estvuje u uslovnoj situaciji. Ta~nije re~eno u dve: u igri i u tekstu, premda je u ovoj drugoj i on povremeno sklon ekscesu zaborava. Wegova retro- spektivna narativna pozicija omogu}ava da se tekst realizuje na bar dva plana. Odredi}emo ih kao tran- sparentni narativni i prikriveni ironijski plan. Hajduci tako i po~iwu, uspostavqawem dva pla- na modela sveta, humornim, pronicqivim portreti- ma de~aka, {to se vrhune u naratorovoj nedoumici oko sopstvene vaqanosti: „Te{ko je re}i kakav sam ja bio, jer su o meni postojala raznolika mi{qe- wa. Jedni su mislili da sam r|av i nevaqao, a dru- gi su mislili da sam dobar. Tako, na primer, moji roditeqi, otac i mati, bili su mi{qewa da sam ja nevaqalo dete, moji profesori i to svi od reda, kao da su se dogovorili, bili su mi{qewa da sam r|av |ak, a ja li~no bio sam opet mi{qewa da sam vrlo dobro dete i da sam odli~an |ak” (Nu{i} 2005: 15). Vaqanost se realizuje na dva plana. Ispostav- qa se da je ona „stvar” tuma~ewa, ideolo{ke opci- je. Navedeni odlomak svojevrsni je kredo kwi`evne kritike, ali i humora, budu}i da se komi~noj situ- aciji mogu „dati u isto vreme dva potpuno razli- ~ita smisla” (Bergson 1993: 54), koliko i ironi- 10

je, iskaza koji se realizuje na dva plana, planu do- slovnog i planu prikrivenog zna~ewa. To oscilira- we, „treperewe” izme|u dva smisla, bilo da su ona narativno transparentna ili ironijski prikrive- na, jeste i specifi~nost Nu{i}evog postupka, smi- sao ludi~ke poetike prikrivenih udvajawa. Roman se inicijalno raslojava na dva plana, ko- ja se o~ituju kao svet dece i svet odraslih, da bi se razvijao u wihovom sukobu. Narator stalno „iz- vla~i batine”, sve zbog nekih „sitnica”: „ili ra- zbijem prozor, ili razbijem sestri glavu, ili upa- lim slamu na tavanu, ili se preturim i padnem u korito s potopqenim rubqem, ili sipam mastilo u slatko od ru`a” (Nu{i} 2005: 16). Od tih „sitni- ca”, samo je sipawe mastila u slatko od ru`a voq- ni, ne nu`no i svesni ~in. Ostalo je serija nesre}- nih doga|aja koji, izazvani neiskustvom, moraju bi- ti stra{ni najpre za malog vinovnika. Neko ko ra- zbije sestri glavu i zapali slamu na tavanu rodi- teqske ku}e jeste ili zlo~inac ili labilna li~- nost. Porodi~na patologija, me|utim, ne kanali{e se batinama, pa makar one bile izazvane nerazume- vawem velikog vinovnika. Temeqni konflikt Hajdu- ka podrazumeva dva plana: nesrazmeru izme|u krivi- ce i kazne, plan eksplicitne narativne i plan pri- krivene ironijske ideologije, koji preispituje pr- vi raslojavaju}i tekst na vi{e ideolo{kih linija. I batine su, tako, dvoplanske. I one su „stvar” tuma~ewa. Istina je na strani onog ko u ruci dr`i prut – bar na narativnoj ravni romana. Ona, me|u- tim, nije jedini strukturni element poetskog tek- sta. Dominantan ironijski diskurs pla}en je gubqe- wem snage preovla|uju}e ideologije (But 1976: 348), narativne ideologije neopozivosti agresivnog va- spitavawa.1 Interpretativne nevoqe nastaju s izo- stankom upozorewa o primeni ironije, pa „ne po- stoji nikakav a prirori razlog za pretpostavku da je gre{ka ~itao~eva” (But 1976: 343–344). Humor- ni kontekst i wegova ludi~ka dvoplanska poetika, ipak, dovoqno su jasno upozorewe za svaki tip ~i- tawa osim za onaj koji se dr`i iskqu~ivo si`ea. Ako se smejemo na pomen batina, po sebi se razume da ih ne}emo tuma~iti doslovno. Svet odraslih i svet dece stoje u odnosu opozi- cije postavqaju}i na jednu stranu igru i slobodu, a na drugu stvarnost i agresiju. Inicijalni por- treti fiksiraju i humorno preuveli~avaju jednu oso- binu. Funkcija je hiperbole dvojaka. Ona ima komi~- ke efekte, ali i efekte obrnute igre. De~aci glu- me, igraju neku igru ne bi li ostvarili `eqeni ciq. Gluva} je lewivac i prevarant koji usvaja je- dan tip pona{awa. Pravi se da ne ~uje kad ne zna lekciju, ali po{to podvala prolazi gubi ose}aj za meru. On nije nau~io ni ludi~ku lekciju pretvara- wa, stopio je stvarnost i igru. Preuveli~ana oso- bina postaje karakterna specifi~nost likova, a igra wihov stvarni `ivot. Oni zaboravqaju da u~e- stvuju u uslovnoj situaciji i naru{avaju wena pra- vila, {to se odrazilo na dvojak na~in tako|e. Uki- dawe dvoplanskog karaktera igre izo{trava inici- jalnu opoziciju izme|u sveta dece i sveta odraslih. Potowi pamte pravila i ne mogu se lako prevari- ti, {to aktivira onu netom pomiwanu istinu i, bar na narativnoj ravni, ostavqa utisak opravdanosti wihovih vaspitnih mera. @ivqewe igre, ukidawe wenog dvoplanskog ka- raktera, jeste i prodor igre u stvarnost, humorna zamena dve sfere. Takvo je Gluva}evo pretvarawe, ili igre imaginacije u poglavqu „^etvrtak posle podne.” De~aci tako polaze u avanturu pretvaraju- }i je u realnost. Do najsitnijih pojedinosti. Do za- kletve, izdaje, mu~enika. Do pet litara zejtina ko- je }e, posle pqa~ke, velikodu{no i pobo`no posla- ti manastiru. Do juna~kih pesama koje }e pronosi- 11 1 U kritici preovla|uje shvatawe da je Nu{i} zagovornik batina kao pedago{kog sredstva. Naj`u~niji napad u tom smi- slu, uz zamerke upu}ene kompoziciji romana, sti`e od Milana Crnkovi}a (Crnkovi} 1984: 143) i provla~i se kroz ve}inu tek- stova o Hajducima.

ti wihovu slavu. Igra im pru`a priliku da ostva- re najskrivenije `eqe, onu potenciju li~nosti ko- ja se u stvarnom `ivotu ne mo`e realizovati. Da budu ja~i od netom pomiwane ruke. Da nadvladaju agresiju i autoritet odraslih. I da se re{e obave- za. Detiwstvo je na ovoj ravni modela sveta romana idealisti~ki oblikovano kao prostor apsolutne sre}e, pune afirmacije bi}a, kao naivna potvrda sada{weg trenutka postojawa (Danojli} 2004). Sva nevoqa de~aka, me|utim, poti~e od zaborava neu- slovne situacije, od zaborava sutra{weg trenutka postojawa. Druga posledica ukidawa dvoplanskog karaktera igre jeste obrnuti postupak, prodor ozbiqnih u uslovne situacije, stvarnosti u ludi~ku sferu, {to se odrazilo na dva plana tako|e. Prodor stvarno- sti u igru otvara procep unutar sveta detiwstva, omogu}uju}i i prodor ironije, dok je ona usmerena na dva ciqa, na decu i na odrasle. Ogre{ewe dru- `ine o pravila igre ne ogleda se u izostanku sve- sti o wenoj dvoplanskoj prirodi, ve} u nepo{tova- wu tog wenog svojstva. Svest o stvarnosti modelu- je se na tri plana: racionalnom, iracionalnom i igrivom. De~aci znaju da razlu~e dobro od lo{eg, pa }e narator re}i da su oni bili lo{i |aci, ali da su zato bili dobri drugovi. Ve~e uo~i odmetawa on razmi{qa kako }e ocu zadati jo{ jednu brigu. Poglavqe „Avangi Generale!” nije bez implicitne osude ^edinog u`ivawa u zlu. Tri epizode oblikovane su kao san. Prvi san, s profesorom geografije koga „hajduk” prepada u {u- mi, svedo~i da desetina zna za autoritet te za od- nos krivice i kazne. Drugi, oblikovan kao magare- tova ispovest, preispituje smisao hajdu~kog podu- hvata. Tre}i, modelovan kao Trtina pri~a, fiksira raskorak izme|u igre i istine, u krajwoj liniji i trenutak odrastawa, prihvatawa stvarnosti. Pod igrivim na~inom podrazumevamo pri~awe pri~a. Junaci ih pripovedaju i da bi se zabavili i da bi odagnali strah, {to, uz alegorijske pouke svih pri- ~a, sugeri{e utilitarni aspekt Nu{i}eve poetike. Efekat procepa jeste trajna posledica po homoge- nost sveta detiwstva, idealizovano vi|enog kao re- dukovana, jednoplanska stvarnost igre. Posle dru- gog sna ona se sve br`e povla~i u pozadinu pred ofanzivom realija – nesnala`ewe u {umi, hap{e- we, kada se hajduka igra jo{ jedino ‘Aramba{a, ne- slavni boj na povratku u grad, potpuna kapitulaci- ja prilikom ponovnog okupqawa kod hrastovog sta- bla. Alegorija upozorava na ironijski odnos prema nezrelosti de~aka, premda on nije uvek nedvosmi- slen jer se realizuje na dva plana. Pore|ewa sa `i- votiwama, na primer, imaju ironijsku, pa i sati- ri~nu funkciju. Ne bez nijanse dvosmislene karne- valske poruge (Bahtin 1978), wihov humorni efe- kat poti~e i od aluzivnosti narodne etimologije: „Izgledali smo kao malo stado ovaca. ‘Aramba{a ispred kao ovan, a mi za wim kao ovce.” (Nu{i} 2005: 123) Trezvenosti narodskog humora pripada i drugi san, u kome magarac pripoveda svoju `ivot- nu storiju, istovetnu avanturi de~aka. I on ho}e u hajdu~ku dru`inu jer: „Ako niste ve}i magarci od mene, mawi odista niste.” (Nu{i} 2005: 130) Ovaj je aspekt romana kohezioni element Nu{i}evog re- alisti~kog prosedea, ideolo{ka linija koja detiw- stvo vra}a stvarnosti. S wim i pravilima igre, ko- liko wenom spoznajnom potencijalu {to se obli- kovao kao prikrivena vaspitnost romana, toliko i poziciji iz koje se sagledava unutra{wa su{tina detiwstva, dvoplanskog prostora koji se prostire u posebnom svetu slobode i igre, ali i u svetu stvar- nosti, roditeqa, obaveza i odrastawa. U igri humornih otklona od netom uspostavqene ideolo{ke pozicije, u ludi~koj ironizaciji {to stalno umno`ava ciqeve invektiva, realisti~ka opcija mo`da je i jedina fiksna ta~ka romana, we- gov sto`erni momenat koji {ala ne uspeva da dove- 12

de u pitawe. Da su Hajduci ostali samo na transpa- rentnoj ironiji realisti~kog toka teksta, bili bi i daqe zabavno i zanimqivo, ali {tivo li{eno su{tinskog momenta, koji je i nose}i element we- gove umetni~ke vrednosti, ludi~ke poetike udvaja- wa i wene prikrivene ironije. I transparentna je ironija dvoplanska jer ima jo{ jednu modelativnu funkciju. Na woj se temeqe slo`enije humorne stra- tegije, oslowene pre svega o stvarnosni karakter modela sveta, koji ih koliko omogu}uje, toliko i prikriva. Roman se, zato, daqe raslojava, umno`ava ideolo{ke pozicije umno`avaju}i komi~ke postup- ke i ironijske ciqeve. Prikrivena ironija razvi- ja tri ideolo{ke linije, koje se gradiraju ka sve- tu dece, svetu odraslih i ka satiri. Prikrivena ironizacija detiwstva dvoplanska je i kre}e se u rasponu od blagonaklone {ale ka o{trijoj ironiji, primewuju}i elemente karneva- lizacije slike sveta, ~ija ambivalentnost dvosmi- slenim slikama dvotonalnim jezikom (Bahtin 1978) smisaono izokre}e doslovnost narativnog plana. Opsednutost de~aka hranom upu}uje pre svega na wihovu nezrelost, nespremnost za `ivot, za wegovu surovost i wegovu borbu. Takav je `al za {trudlom s vi{wama koju narator neobi~no voli i od we se opra{ta pred veliki poduhvat. Obrnuta projekci- ja karnevalskog obiqa, parodija wegovog motiva Dem- belije, jeste glad. Nemo} de~aka da opstane u hajdu- cima oblikovana kao nesposobnost da se prehrani, uz escajg i ~a~akalice koje nose u hajduke, ima isti zadatak. Liniji blagonaklone {ale pripadaju i kar- nevalski elementi telesnog dole i svrgavawa/ka- `wavawa, pri ~emu je prvi li{en opscenog i stop- qen sa kaznom, koja zato i ima humornu dimenziju. Obrnuta projekcija karnevala razvija se na dva plana. Iskorak ka o{trijoj satiri aktivira gro- teskni vid telesnog dole, obrnutu projekciju {ale, oblikovanu motivima fizi~ke slabosti zbog gla- di. Ono se intenzivira eti~kim dole i grotesknim svrgavawem. Deca zavr{avaju u sviwcu, u degradi- ranim juna~kim mukama izazvanim desantom buva.2 Linija o{tre ironije kulminira finalnim svrga- vawem, javnom tu~om na povratku u grad. Transpa- rentna ironija koja prati ovu epizodu nije i blago- nakloni smeh prethodne linije, ali ipak slabi ide- ologiju narativne ravni. Daqu degradaciju, soci- jalne sankcije, prati odsustvo humornog tona. Wegov drugi plan, minus postupak, u jednom humoristi~- kom romanu jeste semanti~ki signal. Ironijsko svrgavawe obrnuta je projekcija karnevala shva}e- nog kao potvrda `ivota, stoga i imanentan stav prema „vladaju}oj” ideologiji narativne ravni. Pre- ma agresivnim vaspitnim merama. Dvotonalna re~ ~uva dvojakost tona i stava, protivre~nu puno}u, pa dozvoqava da se hvali i ono {to se obi~no ne hvali, npr. agresija, kao {to kudi ono {to se ne kudi, ambivalentno karnevalski ruga se deci. I od- raslima. I dvotonalna re~ otvara prostor za iro- nijsko prikrivawe vaspitne tendencije romana.3 O{trija ironija tako|e ima svoj drugi plan. Agresija se ismeva iz novog ironijskog ugla, koji posredstvom istih postupaka preispituje svet odra- slih.4 Karneval je otpor vladaju}oj ideologiji je- dne kulture, {to je omogu}ilo piscu da, bez ironij- skog znaka upozorewa, veli~a batine opovrgavaju}i ih u isti mah. Epizoda koja se u literaturi obi~no 13 2 Buvqivi sviwac vrhunac je parodijske dimenzije romana, jo{ jedne karnevalske strategije, {to mo`e biti i predmet ne- kog drugog istra`ivawa. 3 Karnevalske strategije u ironijskoj funkciji, wihov dvo- planski karakter i smisao, oblikovani kao obrnuta projekci- ja karnevala, te eti~ko i socijalno dole Nu{i}eve su varijante karnevalizacije slike sveta. 4 Ovim smo radom hteli i da odgovorimo na jednu od tema koje nam je sugerisalo uredni{to Detiwstva: Ako se kwi`ev- nost za decu obra}a detetu u ~oveku, kojeg je uzrasta to dete? Na{a je na~elna teza da univerzalnost umetni~kog dela, pa i onog namewenog najmla|ima, prevazilazi uzrasne razlike. Haj- duci u odnosu na odrasle ~itaoce funkcioni{u zahvaquju}i dvoplanskom karakteru igre, {to mo`e va`iti i za dobar broj kwi`evnih dela za decu.

navodi kao potvrda afirmacije nasiqa jeste po- glavqe „Moja pri~a”, naratorova pri~a o Raki Pu- stoglavi}u, pustopa{nom de~aku ~iji su bespomo}- ni roditeqi unajmili cirkuskog dresera ne bi li ga upristojili „vaspitavaju}i” ga kao }urana ili prase. Stru~wak nije morao dva puta da pucketa bi- ~em. De~ak se brzinom muwe pretvorio u pravo prav- cato zlato. Uprepodobio se toliko da su ga drugovi prozvali dresirani Raka. Humorni kontekst, po~ev od preterivawa u oblikovawu ovog lika, preko cir- kusa i dresera, pa do nadimka, dozvoqava da se pri- ~a razume i u ironijskoj ravni. Ona dosti`e vrhunac i prelazi u satiru u sceni nagra|ivawa. Posle jogunstva i ka`wavawa Raka nije odbio naredbu pa ga dreser, kao i `ivotiwu, pomiluje. Jezik ironije mo`e se pru`ati u vi{e pravaca. Nu{i} se na narativnoj ravni podsmehnuo Rakinim manama, a na ravni prikrivene ironije i slabosti roditeqa. Tre}i nivo zna~ewa mo`e biti usmeren i na ekstrem fizi~ke sile, koji na dete gleda kao na `ivotiwu, }urana ili prase. Humorni podsmeh detetu jeste ironijski podsmeh rigidnosti vaspitawa koje, umesto razumevawa posebnosti de- tiwstva, pose`e za daleko drasti~nijim pedago{- kim alatkama. „Moja pri~a” se ne mora ~itati is- kqu~ivo u doslovnom kqu~u. Malo je verovatno da se pisac koji se toliko bunio protiv re`ima i to- liko ismevao vlast u jedinom romanu za decu poka- `e kao apologeta nasiqa.5 Antire`imski pisac, Nu{i} se jo{ jednom po- bunio protiv represije i wenih mehanizama kao na- ~ina vaspitavawa, ali i vladawa. Odnos roditeqa i dece mo`e se shvatiti i kao odnos autoriteta i prava ja~ega, pa se jedan aspekt Hajduka vratio kwi- `evnikovoj omiqenoj temi – vlasti.6 Groteskni vid karnevalskih kazni, obrnuta projekcija karnevala, prikriveni je znak upozorewa ironijskog odnosa prema takvoj roditeqskoj qubavi. Prema pedagogi- ji kojoj nije potrebno `ivo dete, s manama odrasta- wa, ve} poslu{ni podanik ~ije }e pantalone same spadati od straha pred {tapom, kao {to su ~ak i u naratorovom snu s globusa prepla{enog hajduka sle- tele pred drvenim autoritetom krvolo~nog profe- sora geografije. Ironijski odnos prema svetu odraslih, prema nesrazmeri izme|u krivice i kazne, oblikuje i dru- gi plan. Ova linija romana, koncentrisana na lik ‘Aramba{e, vodi ka dru{tvenoj satiri. Poslu{ni se podanik automatski povinuje autoritetu, makar on bio oli~en u ^edi Brbi. ^eda nije samo nesta- {na len~uga koja u~ionicu posipa smehotresnim svrbqivim pra{kom. On i u`iva u zlu. U poglavqu „Avangi Generale!” smi{qa plan kako da unesre}i dresera i precizno ga sprovodi u delo. Na zub je uzeo i legendarnog Matamutu. Sve {to se potvrdi u dru{tvenoj sredini, {to dobije neku vrstu javnog priznawa, u wemu izaziva ru{ila~ke porive. Soci- jalna destruktivnost ima adekvatan pandan u slavo- qubivosti, ali umesto po~asti, wegov negativni karakter nailazi na osudu i agresiju. Zato i odla- zi u hajduke. Da pobegne od obaveza i da se osveti svima koji su ga ka`wavali, zanemarivali wegovu veli~inu ili bili boqi od wega. ^ak i Matamuti. ^eda u dru`ini nalazi plodno tle. I woj je do- sta {kole, profesora, roditeqa, dosta represije i agresije svakodnevice. Kao i Brba, i ona `udi za juna~kom slavom pa je on, ina~e ve{t manipulant, lako nagovara da se odmetnu u hajduke. Budu}i naj- krupniji i najja~i, Brba decom vlada strahom, ali i usijavaju}i wihovu ma{tu. Desetina zna da on s Matamutom nikada nije podelio megdan i ipak mu veruje. Veruje mu jer `udi za istinito{}u wegovih pri~a o juna~ewu, ali i zbog wegovog uverqivog i ubedqivog stava, kojim je umeo autoritarno da se 14 5 Ako nam biografska kritika mo`e biti od pomo}i, Brani- slav Nu{i} je upam}en kao blag roditeq, spreman da udovoqa- va deci (Predi}, b. g.). 6 Jo{ je Tartaqa uo~io vezu ovog romana s Nu{i}evim de- lom u celini (Tartaqa 1935).

slu`i. On pred de~acima nastupa kao s politi~ke govornice, name}u}i se za vo|u i zapaqivom „haj- du~kom” retorikom. Odva`an, preduzimqiv, prek i strog, prilikom „prve borbe” najbr`e je utekao, {to ga nije omelo da ~iwenice izokrene u svoju korist, hvale}i svoje juna{tvo. La`na veli~ina i kukavi~luk samo su drugo li- ce iste karakterne slabosti, koja se kompenzuje ^e- dinom tiranskom prirodom. On ne samo {to preti deci u {koli, ve} se nasilno pona{a i kao haram- ba{a. Spremno izaje naredbe i zabrane ne klone}i se ni pretwi – i kad ima i kad nema potrebe. Tek da demonstirira silu. Mnogo{ta wemu ne ide od ruke, ali vrlo je uspe{an kad treba da upregne dru- `inu ne bi li radila za wega. I dok on sedi skr- {tenih ruku i mrko je gleda, ona ure|uje logor, na- bavqa vodu, ogrev, hranu. Sve {to predstavqa te- meqe ~oveka i zajednice: rad, odgovornost, obaveze, Brba odbacuje i prihvata samo wihovu javnu mani- festaciju: popularnost, slavu, priliku da se okori- sti o tu|i trud. Lepo ka`e Cvrcin otac kako svako treba da bude ono za {ta ima dara (Nu{i} 2005: 88). ^eda je svakom zanimawu nalazio manu. Najra- dije bi da mu je „ne{to onako” (Nu{i} 2005: 48). Lew, hvalisav, slavoqubiv, pritom nasilan, la`- qiv i manipulativan, on bi bio idealan politi~ar. Sklonost zlu, anarhiji i socijalnoj destrukciji upotpuwuju satiri~no iskarikiran lik vo|e. A deca? @eqna slobode, ali nau~ena na slepu poslu{nost onima koji o wima brinu, sigurna su meta ve{tih gotovana. I zato su, iako svesna Br- binih mana, pre{la granicu i po~ela da `ive igru. Po{la u avanturu, koja }e ostvariti wihov san o slobodi. Druga motivacija mogu biti ^edini nima- lo naivni manipulativni mehanizmi, jer je on fi- zi~ku snagu pretvarao u psiholo{ku nadmo}. I sa- ma je grupa povla|ivala nasilnom delu wegove li~- nosti. Kada bi se ko{kala, tra`ila je od ‘Aram- ba{e da izda novu zabranu i tako razre{i razdor u ~eti. Psihologija dru`ine preobratila se u psi- hologiju mase, ~ijom je povodqivo{}u on umeo da upravqa. Ba{ kao ovan predvodnik ovcama. De~aci su, detiwe naivno, pobegli od {kolskih obaveza, a obreli su se u zadacima i zabranama koje im je na- metao wihov otresiti stare{ina. Prostor igre pre- tvorio se u prostor represije, a poqe slobode u po- qe neslobode. Nu{i}eva didaktika dosti`e vrhunac u humor- nom, pa i satiri~nom liku ^ede Brbe. Ne zato {to na narativnoj ravni dela zahteva (ili „zahteva”) batine i ne zato {to decu, pa i celu posrnulu pa- trijarhalnu sredinu, ironijski izokola vra}a kore- nima hajdu~ije i wenim izvornim, tradicionalnim vrednostima.7 Pisac i na decu i na odrasle pou~no deluje sugeri{u}i da treba graditi integritet li~- nosti i da ga treba postaviti na vrh lestvice ka- rakternih i dru{tvenih vrednosti. U vremenima previrawa, kada se jedan tip zajednice uru{ava izo- pa~uju}i samoga sebe, a drugi sistem jo{ uvek nije uspostavio svoje norme, lako je postati plen raznih ^eda Brba. Za razliku od svojih malih junaka, pre- vejani satiri~ar Nu{i} dobro zna koliko se brzo upada u wihove zamke. Ne sti~e se zato utisak da on strogo sudi ‘Aramba{i Brbi. ^eda je, uostalom, samo dete, koje se huncutarije i poduhvatilo po{to je dobilo velike batine zbog samo dve perece. Pi{~eva je pedago{ka akcija usmerena koliko na de~ju nezrelost, toliko i na roditeqsku stro- gost izopa~enu u represiju.8 Ako nekome dr`i lek- 15 7 Svetlana Velmar Jankovi} govori o Nu{i}evoj nostalgi- ji za patrijarhalnim ogwi{tem (Velmar-Jankovi} 1993: 27), a na {iru idejnu osnovu Hajduka ukazao je Jovan Qu{tanovi} upu- }uju}i na wihov kulturolo{ki prosede, na srpsko dru{tvo „u dramati~noj transformaciji iz patrijarhalnog u moderno“ (Qu- {tanovi} 2004: 134). 8 S formalnog stanovi{ta i najspornije sedmo poglavqe Haj- duci, u kojem shodno temi i vaspitnoj tendenciji, ali ne i si- `eu romana, obja{wava istorijat hajdu~ije, dobija motivaciju. Interpolirane pri~e i fragmentarna kompozicija romana sme- taju kriti~arima, od starijih, npr. Sime Cuci}a (Cuci} 1951:

ciju, onda je ~ita pre svega vaspita~ima koji bi da od vaspitanika naprave poslu{ne, dresirane poda- nike. Wegov je ironijski prikriveni krajwi ciq slobodna li~nost. Umetnost igre ogleda se u ve- {tini dvoplanskog pona{awa. U nekoj vrsti ravno- te`e, koja je i bit pi{~eve vaspitne tendencije. Ona wena linija koja se obra}a deci usmerava na ludi~ki kodni mehanizam spajawa igre i stvarno- sti, a ona upu}ena odraslima na spajawe stvarnosti i igre, uravnote`en odnos izme|u krivice i kazne. Upravo tako narator te{i i savetuje svog psa: „Ne- moj da pla~e{, Nerone, znam da te boli, al’ pro}i }e to! /.../ Pa zar ne mo`e{, Nerone, da se uzdr`i{ da ne udavi{ pile? Igraj se kao ~ovek malo s pili- }ima, poteraj ih, potr~i. Al’ ti, brate, pretera{ u igri. Uzdr`i se drugi put da te ne bi tukli!” (Nu- {i} 2005: 98) Da nije preterivawa, me|utim, ne bi bilo ni hu- mora. Prikrivena ironija jeste i obrnuta projek- cija igre. Mawe ili vi{e o{tro usmerena na mane dece i odraslih, sve do najprikrivenijeg vida, po- liti~ke satire, ona oblikuje svet kakav ne treba da bude. Za razliku od igre, koja modeluje idealnu potenciju `ivota, sagledava ga odozdo, iz wegovih negativnijih vidova. Ona se, zatim, ograni~ava na stvarnosni svet odraslih, koji zaboravqaju na uslov- nu situaciju te na na~in suprotan de~jem naru{a- vaju gramatiku igre. Eksces neznawa wenog jezika, ukidawa ludi~kog kodnog mehanizma, redukuje uslov- nu situaciju na ozbiqnu. Ni wihovo se ogre{ewe o pravila igre ne ogleda u izostanku svesti o wenoj dvoplanskoj prirodi ve} u nepo{tovawu tog wenog svojstva, {to omogu}ava prikrivene ozbiqne uvide. Ekces neznawa ludi~kog jezika na narativnoj ravni oblikovao je transparentni humorni, a na ironij- skoj ravni prikriveni ironijski i jo{ prikrive- niji satiri~ni plan. Postavqen izme|u ta dva ek- scesa, tekst se raslojio kao snop zapretanih seman- ti~kih linija, koje udvajaju}i ideolo{ke planove oblikuju slo`enije smisaone sadr`aje od onih ka- kvi se obi~no o~ekuju od humoristi~kog romana za decu. U wima se i o~ituje vrednost Hajduka – u sve- sti da su mogu}a i druga zna~ewa. U svesti da ona „trepere”. LITERATURA 1. Bahtin, M. Stvarala{tvo Fransoa Rablea i naro- dna kultura srednjega veka i renesanse, Beograd, Nolit, 1978. 2. Bergson, Anri. Smeh, Esej o zna~enju komi~nog, Beograd, Lapis, 1993. 3. But, Vejn. Retorika proze, Beograd, Nolit, 1976. 4. Velmar Jankovi}, Svetlana. „O Nu{i}u koji se ne smeje”, Ukletnici, Beograd, Prosveta, 1993, str. 9–38. 5. Danojli}, Milovan. Naivna pesma, Beograd, ZUNS, 2004. 6. Kajoa, Ro`e. Igre i ljudi, Beograd, Nolit, 1979. 7. Lotman, J. M. Struktura umetni~kog teksta, Beo- grad, Nolit, 1976. 8. Qu{tanovi}, Jovan. De~ji smeh Branislava Nu- {i}a, Novi Sad, Vi{a {kola za obrazovawe va- spita~a Novi Sad, 2004. 9. Maksimovi}, Goran. Umjetnost pripovijedawa Branislava Nu{i}a, Beograd, Velvet, 1995. 10.Nu{i}, Branislav. Hajduci, Beograd, Dragani}, 2005. 11.Pra`i}, Milan. Igra kao sloboda, Novi Sad, Zma- jeve de~je igre i Kulturni centar, 1971. 16 53) do najmla|ih, kao {to je Goran Maksimovi} (Maksimovi} 1995: 145). Postavqaju}i formalne zamerke, kritika zanemaruje dve ~iwenice. Jedna je kwi`evnoistorijska, jer su Hajduci na- stali u vreme kad je dvadesetovekovna avangarda ve} izvr{ila trajan prelom u poimawu kwi`evnosti i komponovawa poetskog teksta. Druga se ti~e `anrovskih osobenosti, budu}i da je do- bar deo proznih dela, pogotovo romana za decu, poput Tvenovog Toma Sojera, i strukturiran na fragmentarnom principu.

12.Predi}, Milivoj. Nu{i} u pri~ama, I–II, Beo- grad, Idea, 1989. 13.Tartaqa, Gvido. „^ika Nu{i}”, Pravda, Beo- grad, 6–9. januar 1935. 14.Huizinga, Johan. Homo ludens, Zagreb, Matica hrvatska, 1970. 15.Cuci}, Sima. „Branislav Nu{i} za decu”, Iz de- ~je kwi`evnosti, Novi Sad, Matica srpska, 1951, str. 51–53. 16.Crnkovi}, Milan. Dje~ja knji`evnost, Zagreb, [kolska knjiga, 1984. Du{ica POTI] POETA LUDENS IN THE GAME OF HIDDEN REDOUBLING Summary Approach of this paper leans on Lotman’s idea of dou- ble-levelled character of the game and analyzes Nu{i}’s modelling device as the game of hidden redoubling levels of poetic text. Considering children as well as the adults, poetic of the game achieves the semantic multiplication of the novel Hajduci/Highwaymen. Key words: Two-levelled character of the game, poetics of hidden redoubling, novel Hajduci/Highwaymen by Bra- nislav Nu{i} UDC 821.113.6–93.09 Zorana OPA^I] PROBLEMATIZOVANI IDENTITET U ROMANU BUDALE I SMARA^I ULFA STARKA SA@ETAK: Savremeni {vedski roman Budale i sma- ra~i izgra|en je na problemima odrastawa dvanaestogodi- {we Simone, koja se suo~ava ne samo sa izgra|ivawem li~- nog i rodnog identiteta ve} i sa problemom socijaliza- cije u novom {kolskom i vr{wa~kom okru`ewu. Nespora- zum u novoj sredini pru`a joj priliku da `ivi sa la`nim identitetom, ~ime dobija mogu}nost da svet meri iz druge perspektive, ali je, tako|e, izla`e neprijatnostima. Is- ko{eni pogled na svet je ne{to sa ~ime junakiwa i ina~e mora da se nosi unutar svoje porodice, a to predstavqa dodatni pritisak u wenom adolescentskom izgra|ivawu identiteta (biti „normalan”, biti socijalno prihva}en – ili biti otka~en, odnosno biti deo porodice). Kvalitet romana krije se, izme|u ostalog, u sposobnosti da se o veo- ma osetqivim temama odrastawa pripoveda iz humoristi~- ne perspektive. KQU^NE RE^I: roman za mlade, potraga za identite- tom, junak adolescent, konvencionalni i nekonvencional- ni odnos prema `ivotu Uspostavqawe li~nog identiteta predstavqa naj- delikatniji i najzahtevniji proces u periodu odra- stawa. Rani adolescentski period karakteri{u unu- tra{wi konflikti, nesigurnost, stres i dezorijen- tisanost, ali i pove}awe samosvesti. Zajedno uzev- {i, kombinacija kognitivnih, socijalnih i psihi~- kih problema ~ini adolescenciju kriti~nim perio- dom za suo~avawe pojedinca sa promenama u sop- 17

stvenoj li~nosti (Brinthaupt, Lipka 2002: 1). Sto- ga se proza namewena ovom uzrastu bavi upravo pro- tivre~nostima koje proizilaze iz suo~avawa nedo- raslog junaka sa sobom i svetom. U romanu Ulfa Starka (1944) Budale i smara~i1 prolazak junaki- we kroz period sazrevawa posmatra se iz isko{ene, neuobi~ajene i ~esto komi~ne perspektive, {to je ovom delu obezbedilo veliku popularnost u {ved- skoj kwi`evnosti za decu i mlade. Roman je izgra|en na problemima odrastawa dva- naestogodi{we junakiwe Simone, koja poku{ava da izgradi li~ni i rodni identitet i socijalizuje se u novom {kolskom i vr{wa~kom okru`ewu. A ti problemi nisu nimalo jednostavni. Ve} iz same uvodne slike jasno je da je re~ o sasvim iskrenutoj porodi~noj situaciji. Naime, na dan wenog dvana- estog ro|endana Simonu ~eka `ivotna promena na koju ona ne mo`e da uti~e – selidba i `ivot u no- vim porodi~nim okolnostima (u predgra|u Stok- holma, sa maj~inim novim de~kom), {to ona pri- hvata sa krajwim nezadovoqstvom. I ne samo to: u uvodnoj sceni Simona sama sebi sprema ro|endan- sku tortu i peva sama ro|endansku pesmu, dok we- na majka, prekrivena bundom i okru`ena stvarima za selidbu, spava i, kako je to Simona i pretposta- vila, zaboravqa na wen ro|endan. Pojava tre}eg ~lana porodice, dede koji je pobegao iz bolnice, oblikovana je u istom isko{enom, komi~no-paro- dijskom kqu~u: deda je pri bekstvu zgrabio prvu ode}u na koju je nai{ao te se na ku}nom pragu po- javquje poluodeven, u `enskim ~izmama s visokim potpeticama i spava}ici. Nesvakida{wi porodi~- ni okvir dopuwen je likom pro}elavog, smu{enog i hipohondri~nog maj~inog prijateqa Ingvea u ~iju su se ku}u svi doselili. Tipi~no adolescentsko osporavawe roditeqskog autoriteta u ovom slu~aju je poja~ano nekonvencio- nalnim `ivotnim stilom majke Olge, koja je do- sledno i ponosno druga~ija; ona je slikarka nesva- kida{weg izgleda i pona{awa, i sama iz umetni~ke porodice; sama podi`e dete i poku{ava da, uprkos svemu, prona|e i sopstvenu sre}u („’Ko je ovaj maj- mun?’, rekao je deda i klimnuo glavom prema Ing- veu. ’[ta on radi ovde?’ ’Ma to je samo neko u ko- ga sam zaqubqena’, rekla je keva. ’A za{to? Stvar- no ne znam’”; 35). Za razliku od uobi~ajene adole- scentske `eqe da se bude druga~iji od starijih (od roditeqa, pre svega), Simonina potreba za samood- re|ewem podrazumeva sasvim suprotno – da posta- ne obi~na, „siva, i dosadna i ru`na”, jednom re~ju da se uklopi u svoje socijalno okru`ewe, za razli- ku od majke. Odrastawe u neuobi~ajenim okolnosti- ma stavqa Simonu pred dodatne izazove; ona je ~e- sto primorana da preuzme deo odgovornosti umesto rasejane majke koja se te{ko snalazi u ispuwavawu svakodnevnih obaveza (npr. tra`i od }erke koja se vratila iz {kole da skuva ne{to jer umire od gla- di). ^iwenica da neprekidno mora da mewa svoj `i- vot prema nestalnosti maj~inog ispuwava je gnevom; junakiwa neprestano kritikuje maj~in izgled i po- na{awe2: „’Za{to ne mo`e{ da bude{ kao sve druge keve?!?’, vikala sam… ’Za{to ne mo`e{ da bude{ sasvim obi~na?’, nastavila sam da urlam. (...) ’Ho- }u da imam’, kukala sam, ’neku koja ne zaboravqa sve! Obi~nu, normalnu kevu!’” (18–19). Ophrvana emocionalnom nesigurno{}u („Mislila sam na ke- vu, na sve mu{karce koji su, bosi ili u {kripavim cipelama, do{li i pro{li kroz na{ stan. Mo`da je ve~na qubav izumrla – kao i mamuti, gasne lampe i stari gramofoni”; 148), devoj~ica ne uspeva da zadr`i ni one koji joj pru`aju emotivno uto~i{te 18 1 Ovaj roman, objavqen 1984, bio je presudan za Starkovu ka- rijeru: dobio je nagradu najve}eg {vedskog izdava~a (Bonnier), po wemu je, tako|e, snimqena TV serija, a kasnije postavqen i mjuzikl. 2 „’Izgleda{ kao luda~a iz xungle iz nekog filma o Tarza- nu’, rekla sam i osetila kako se pakost polako odoma}uje u mom srcu“ (43).

i kakav-takav oslonac (psa Kilroja zaboravqaju pri selidbi, a deda na kraju romana umire). Wena po- treba da pru`a otpor i bude, kako to ona ka`e zlob- na i pakosna, proisti~e iz sna`nog nezadovoqstva sobom i svojim bli`wima („Agresija je obi~na re- akcija na frustraciju”; Herlok 1956: 281). Rezultati raznih istra`ivawa ukazuju na kom- pleksnu vezu izme|u odnosa majke i }erke u puber- tetu i razvoja telesne samopercepcije adolescenta (Usmiani, Daniluk 1997).3 Simonina `eqa da na- glasi svoj de~a~ki izgled prevashodno je u vezi sa neobi~no{}u maj~inog. Maj~ina `enstvenost je prenagla{ena do karikaturalnosti i podrazumeva jarke boje, `ivopisnu ode}u, bujnu kosu i figuru („ofarbana crna kosa vijorila je kao neka zasta- va”; 24), visoke potpetice („cipele od zmijske ko- `e i ko`e gu{tera, zlatne cipele…”; 19) i izazov- ne haqine, ukratko vizuelnu upadqivost koja se ko- risti kao izvor neprekidnih humoristi~kih efeka- ta u pripovedawu. (Npr. majka se trudi da bude ono {to wena }erka `eli da bude i stoga se „doteru- je” da je isprati u novu {kolu. Me|utim, wena vi- zuelna predstava o savesnom roditequ u su{toj je suprotnosti sa konvencijama: „Obukla je haqinu s dezenom leopardove {are, koja je otkrivala ve}i deo nogu i grudi. Uz to je odabrala cipele crvene kao vatrogasna kola, crne mre`aste ~arape i fan- tasti~ne nao~are za sunce ~iji je okvir bio pre- kriven sitnim svetlucavim kamen~i}ima. ’Ve} si ustala’, pitala je. ’Htela sam da te dopratim do {kole’”; 42). Trude}i se da se distancira od takve prenagla{enosti, junakiwa poku{ava da izgleda {to neupadqivije, a unutarwe nezadovoqstvo obli- kuje isti ironijski otklon i prema sopstvenom iz- gledu.4 Me|utim, iza takvog, na prvi pogled neodgovor- nog, neprihvatqivog na~ina `ivota krije se veli- ka qubav i me|usobna ne`nost svih ~lanova poro- dice: deda i unuka imaju izuzetno prisan odnos; ona ga do`ivqava kao o~insku figuru, savetnika i po- maga~a kome mo`e da poveri i najskrivenije sumwe („Za mene je deda oduvek postojao. On mi je pokazao cve}e i ptice i dao im imena… Pokazivao mi je na wih svojim {tapom za {etwu, kao da je sam Bog Otac. On me je nau~io da plivam i da se rvem. Nau- ~io me je da ~itam i da psujem. ...U stvari, bio je ne- vi|eno ponosan na svoju ulogu Boga Oca. Mogao je da bude otac, po{to za drugog nisam znala. A Bog, pa – tu je ulogu sam preuzeo”; 37–38), ba{ kao i majka sa ocem. Simonini deda i baka veoma su se voleli, do te mere da je posle `enine smrti deda zakqu~ao ku}u, ostavio sve da bude kao kad je baka bila `iva, pa ~ak i punu ~iniju supe i dve ~a{e vina na stolu. Pred smrt on ~ini napor da jo{ je- dnom poseti porodi~nu ku}u (ustaje iz invalidskih kolica i uspiwe se na bre`uqak), o`ivi se}awe na voqenu `enu i muzikom iska`e svoju veliku qubav. O`ivqavawe se}awa na porodi~nu sre}u za sve ~la- nove porodice toliko je sna`no da uobi~ajene ra- zmirice izme|u Simone i majke prestaju, a Simoni se ~ini kao da je baka odjednom tu, sa wima, da do- lazi kroz muziku.5 ^ini se da se ~lanovi porodice Krol najboqe razumeju kroz muziku: na taj na~in razgovaraju, sva|aju se i iskazuju svoju qubav: „Keva 19 3 Telesna slika (Body image) je vi{edimenzionalna predsta- va odre|ena opa`awem i stavovima pojedinca o sopstvenom telu (Cash, Brown 1989: 361). 4 „Prolaze}i kroz ulazna vrata bacila sam pogled na veli- ~anstveno ogledalo u predsobqu. Tamo sam ugledala prili~no mr{avu, visoku i neuglednu klinku u zakrpqenim farmerkama, patikama i prugastoj majci (…) Ako je keva izgledala kao kra- qica xungle, onda sam ja vaqda najvi{e li~ila na poluizgladne- log prigradskog pacova“ (44). 5 „Deda je za`murio i zasvirao, a tonovi su se gun|aju}i i hrapavo uzdizali, mrzovoqno i ne`no tako da sam mogla da ~u- jem wegov glas u wima. Govorili su o wegovoj ~e`wi i wegovoj tuzi (...) Odjednom sam videla baku pored dede. Debelih nogu, {irokih stopala i pametnih o~iju, izgledala je gotovo stvarni- je od dede. Svojim bucmastim obrazom dodirnula je wegovu }elu. A deda se zadovoqno sme{io dr`e}i svoje ~elo. Onda se izgubi- la u muzici, tamo odakle je i do{la“ (147–148).

se, sa svojim saksofonom, popela kod dede. Mogla sam da ~ujem kako gore zajedno sviraju. Ili je vi{e zvu~alo kao da razgovaraju. ^elo, blagim dubokim glasom, i saksofon, u isto vreme i divaq i mekan, kre{tali su, i smejali se, i jecali. Vodili su bez- bri`an razgovor o ne~emu {to ne mo`e da se izra- zi re~ima. Zajedno su se, u tom svirawu, vratili u neku bliskost i davno vreme kad ja nisam postoja- la” (70). Odnos izme|u porodice Krol i svih ostalih mo- `e se odrediti kao jaz na svim nivoima, te nape- tost u svesti junakiwe proisti~e iz razli~itih si- stema vrednosti koje promovi{u wena porodica i dru{tvo. „Zato {to je prva socijalna grupa dete- ta wegova porodica ova grupa ima zna~ajnu ulogu za izgra|ivawe wegovih stavova i navika” (Herlok 1956: 268). Ona mora da pomiri protivre~nosti (biti „normalan”, biti socijalno prihva}en – ili biti ekscentri~an, odnosno biti deo porodice) u svojoj ionako uzburkanoj adolescentskoj svesti. De- da, Simonin najve}i uzor, „dobar i mudar bog” we- nog detiwstva, ima sasvim osoben odnos prema `i- votu. Po wemu postoje dve osnovne vrste qudi, od- nosno dva osnovna na~ina da se provede `ivot; mo- `e se biti, kako to deda na {aqiv na~in obja{wa- va unuci, budala, odnosno luda – ili smara~. Mo- `e se, dakle, `iveti obazrivo, stalo`eno, pa`qi- vo planirati budu}nost – tako, uostalom, `ivi ve- }ina qudi, ali se time gubi `ivotni elan i osnov- na ~ar postojawa („Ali oni, bogami, nisu naro~ito uzbudqivi”; 39). Oni drugi, koji se bez ostatka, smelo upu{taju u `ivotne vrtloge, intenzivnije ga pro`ive. Takvi su, generacijama, pripadnici Simo- nine porodice („Tvoja majka pripada ludama, kao i ja. Moja majka je isto bila luda i znam da s takvi- ma nije lako `iveti”; „Jesam li ja luda?”, pitala sam i poku{ala da se nasme{im. „Sigurno }e{ to postati”, rekao je deda i namignuo.” 39). Oni rela- tivizuju i odnos prema vremenu (svi ~asovnici u wi- hovoj ku}i zvone u razli~ito vreme). Svesni da wi- hova neobuzdana priroda izaziva osudu okoline, ~la- novi porodice vedro prihvataju svoju neprakti~nost kao vrlinu i jedini mogu}i odnos prema `ivotu. „Imamo toliko mo}i kojih nismo svesni”, nastavio je deda. „Kao more koje vrvi od riba, i algi, i struja, i `i- vota, i svakojakih gluposti. Smara~i oprezno grade uske i ru`ne mostove preko tih nepoznatih voda. Te kukavice se pla{e da ne iskvase i ne uni{te svoje cipele. Mi, bu- dale, puzimo tamo dole. Izla`emo se strujama i dopu{ta- mo da nas nose. Bez obzira na rizik. Bez obzira na to {to nas smara~i posmatraju sa strahom i gnu{awem” (40). Od Simone se, dakle, zahteva neuobi~ajeno: da bude druga~ija, a to, u periodu nove socijalizaci- je i osetqivom periodu odrastawa, za wu predstav- qa poseban pritisak. Sudar dva sveta izaziva krajwe komi~ne situa- cije. Jedna od upe~atqivih je ona u kojoj nova ra- zredna dolazi kod Simonine majke da joj se po`ali na weno buntovni~ko pona{awe. Ingve sedi u odelu s kravatom i nogama u lavoru po kome plivaju gume- ne patkice, deka se rasejano sme{ka, a majka misli da je nastavnica model za crtawe te zagleda weno telo, komentari{e ga („Ba{ ono {to sam tra`ila! Kakvo lepo bujno telo!”), ~ak je srda~no pqesne po stomaku. Nastavnica je prestravqena ve} i samim maj~inim izgledom: Kad se keva okrenula prema meni, shvatila sam za{to Gugutka izgleda tako upla{eno. Keva je obukla kratku iz- lizanu jaknu od vatrenocrvenog crvenkastog pli{a, sa iz- vezenim zlatnim zmajevima i flekama od boja. Ispod to- ga nosila je dre~avoroze baletski triko i meksi~ke fil- cane ~izme. Takva ode}a bila je relativno normalna za kevu. Ali joj je lice izgledalo pomalo ~udno. Namazala ga je kiselim mlekom, kvascem i lepqivim `umancetom, prema nekom receptu koji je na{la u jednom od ~asopisa {to ih je ilustrovala (121–122). 20

Gugutkinu `alopojku o Simoninom(Simonovom) pona{awu majka prihvata nezainteresovano, kao pri~u o sasvim nepoznatom detetu, ~ime se miste- rija o Simoninom identitetu ne razotkriva spoqa, ve} je ostavqena da je sama junakiwa razre{i. Romaneskna fabula je, kao {to smo pomenuli, zasnovana na elementima komedije intrige, odno- sno komi~nom nesporazumu. Neobi~no ime nove u~enice u {koli6 i wen androgini, de~a~ki izgled („Kosa je sigurno bila dovoqno kratka, bez {nala ili trake ili ne~eg drugog {to bi moglo da me ot- krije. Dobro je {to jo{ nisam po~ela da dobijam grudi kao neke! I {to jutros nisam obukla haqinu! Ovu ode}u je mogao da nosi bilo koji de~ak. Osim ga}a, naravno, ali one se, sva sre}a, nisu videle”; 48) uzrok su {to nastavnica pomi{qa da je ona de~ak, Simon, a junakiwa u neo~ekivanom spletu okolno- sti vidi iznenadnu {ansu za novi identitet i to u momentu prihvata kao zabavnu avanturu, kao oslo- bo|ewe u ina~e frustriraju}oj situaciji.7 Mogu}- nost da prigrli novi identitet do`ivqava kao krajwe uzbudqivi na~in da svet sagleda iz nove po- zicije: „Brzo i ve{to oslobodila sam se one devoj- ~ice Simone koja je uvek upadala u nevoqe i, ume- sto toga, postala pakosna baraba po imenu Simon” (49). Biti devoj~ica u pubertetu nije nimalo lako, a biti neko vreme u ko`i de~aka isprva je sasvim za- bavno. Junakiwa ima priliku da pobegne od rodnih stereotipa koje, kako smo videli, poku{ava da iz- begne. Nova uloga podrazumeva maskulini obrazac pona{awa koji se jednako odnosi na izgled i na~in socijalne komunikacije. Simona kupuje ode}u u ko- joj }e izgledati kao de~ak, {i{a se na kratko i po- na{a se grubo, prosta~ki, poku{avaju}i da se sme- je, govori, ple{e i tu~e se onako „kako to rade de- ~aci”. Prve re~i koje razmewuje sa drugom iz klupe su: „Pacov~ino!”, „Babunova buqo!”, „Tvore smrdqi- vi!”, „Govno krasta~ino!”. Svoj la`ni identitet po- ku{ava da potvrdi skandaloznim pona{awem jer ra- zume kako je de~a~ka dru`ina, na ~elu sa Isakom, testira pre nego {to je primi u dru{tvo (Pripad- nost vr{wa~koj dru`ini je veoma va`na za adole- scenta8 koji je spreman „da ode vrlo daleko samo da bi stekao pa`wu i odobravawe grupe”; Herlok 1956: 267.) Isak joj pravi name{taqke kako bi je kaznili, a ona poku{ava da mu se revan{ira (krade tu|u ja- knu i name{ta da on dobije batine, pu{ta golubove u praznu u~ionicu i sl.). Skandal sa golubovima joj omogu}ava da postane deo mu{ke dru`ine i dobije pristup u wihovo tajno skrovi{te. Za ~lanove gru- pe (Daneta, [orka, Stefana, Isaka i Pepsija) to je napu{tena {upa kod jezera koju su uredili stva- rima sa deponije: „Bez obzira na to kakvo je sasta- jali{te izabrano, ono }e uvek biti tako da obez- be|uje minimum me{awa i nadzora odraslih, tako da se aktivnosti izvode mawe ili vi{e tajno, a gde }e u isto vreme biti dovoqno prilike za one aktiv- nosti koje se svi|aju grupi” (Herlok 1956: 293).9 Tipi~no za ovaj period odrastawa, de~aci poku{a- vaju da ~ine sve ono {to je zabraweno pa, izme|u ostalog, pquju po podu i pu{e iako im se „stomak okre}e kao me{alica za beton” (79). Za period ra- ne adolescencije odvajawe me|u polovima ~ini je- 21 6 „Moje ~udno ime – Simona – opet je napravilo zbrku. To- liko mi se smu~ilo da sam htela da zapla~em. (...) ’Simona je ve- oma lepo francusko ime’, imala je keva obi~aj da mi ka`e kad bih se `alila. Mogu}e. Ali ja nisam htela da imam lepo fran- cusko ime. Htela sam normalno {vedsko ime koje ne bih morala uvek da ponavqam, zbog kojeg me ne bi zagledali i zbog kojeg ne bih morala da budem ne{to posebno da bih i{la uz wega. Htela sam ime s kojim mogu da budem siva, i dosadna i ru`na“ (46–47). 7 „Za nekog obi~nog imala sam neobi~nu nesre}u da mi se de{avaju neverovatne stvari“ (47). 8 „Najop{tiju socijalno-psiholo{ku zakonitost uzajamnih odnosa vr{waka ~ini stvarawe male grupe koja se u svim prou- ~enim uzrastima javqa kao univerzalni sistem neposredne me- |uqudske komunikacije“ (Kolominski 1990: 126–127). 9 Sastajali{te mo`e da bude uli~ni ugao, gara`a, ambar, {upa, mesto u podrumu, pusto gradili{te, napu{tena ku}a i sl., navodi Herlok.

dan od karakteristi~nih vidova socijalnog pona- {awa (Herlok 1956: 298). Iz perspektive de~aka devoj~ice su dosadna, naporna i praznoglava stvore- wa („Samo ju je posmatrao (Isak, prim. aut.) kao da je `ali zato {to zvu~i isto tako dosadno kao {to izgleda”; 51) te je, izuzev Kati, koju primaju u skrovi{te jer im, kao devoj~ica slobodnijeg po- na{awa, slu`i za osvajawe novih iskustava, wima pristup zabrawen. I sama Simona poja~ano zazire od dru{tva devoj~ica jer je svesna wihove intui- tivnosti, mo}i uvi|awa i pla{i se da }e je one pro- zreti (ali se ponekad zaboravi pa po navici ulazi u `ensku svla~ionicu). Kao {to smo videli, uloga de~aka pru`a juna- kiwi priliku da svet posmatra iz druge perspekti- ve. Me|utim, ova pozicija nosi i mnoge opasnosti: pre svega simpatije suprotnog, odnosno istog pola. Odnos sa devoj~icama se problematizuje time {to najslobodnija me|u wima (koja Simonu, na wen u`as, svojim pona{awem podse}a na majku)10 isti~e upra- vo „wegovu” razli~itost kao povod za flert. Kati poku{ava da se na svaki na~in pribli`i intri- gantnom „mladi}u” i ne obeshrabruje se wegovim odbijawem. Iako upotrebqeni motiv skrivane sek- sualnosti le`i na delikatnoj granici prema pre- ispitivawu li~ne polnosti, odnosno iskazivawu homoseksualnih aspiracija, u ovom romanu on se ja- sno izbegava po{to nije re~ o sumwama u sopstveni identitet ve}, prevashodno, o igri, prilici da se bude neko drugi, {to junakiwu stavqa u krajwe za- mr{ene situacije. Naj{okantnija neprilika je ona u kojoj Katina nasrtqivost ide dotle da poqubi Simona/u.11 Re{enost da se otvore veoma osetqive teme (od- nos prema vlastitoj seksualnosti, prve simpatije, prva qubavna iskustva, poqubac dve devojke i sl.) premo{}uje se naglim prelaskom u humoristi~ki diskurs ~ime se one relativizuju i ubla`avaju (ta- ko se i ova delikatna situacija preokre}e u humo- risti~ku u trenutku kada Simona, u `eqi da se od- brani, zagrize Kati za jezik te ona jo{ dugo pri~a frfqaju}i). Deda ima veliku ulogu u Simoninom sazrevawu: kao dobronamerni odrasli koji je razu- me i na svojevrstan na~in vodi kroz turbulentne odnose sa vr{wacima on predstavqa drugi, uravno- te`uju}i tas u wenom tragawu za identitetom (na- suprot majci). Simonino o~ajawe i neprijatnost zbog situacije u kojoj se na{la polako nestaju ka- da svoje nevoqe podeli sa dedom. On je, smeju}i se, te{i i umiruje, poku{avaju}i da joj uka`e kako nas `ivot ~esto stavqa u neprili~ne i neo~ekivane si- tuacije te tome ne treba pridavati veliki zna~aj. Uz blago i mudro vo|stvo svoga dede, koji jedini preuzima ulogu vaspita~a, Simona uspeva da razre- {i brojne izazove pred koje je stavqena. Vr{wa~ki odnosi su, navode Brinthaupt i Lip- ka, polarizovani na dva osnovna modela me|usobnog opho|ewa – zadirkivawe i ismevawe. Gde god je prisutno zadirkivawe nekog prijateqa vr{waka, ono je pokazateq za dopadawe i prihvatawe. Za ra- zliku od toga, ismevawe ukazuje na nedopadawe, ne- prijateqstvo i odbacivawe (Brinthaupt, Lipka 2002: 12). Odnos izme|u Isaka i Simone od po~etka je pra}en me|usobnim zadirkivawem i nevoqnim, pri- tajenim ose}awem divqewa za postupke onog dru- gog, bilo da je re~ o pokazanoj smelosti ili izuzet- nom Isakovom crte`u. Vremenom, Simona shvata da joj se Isak dopada. To prvo prepoznaje po qubomori koju po~iwe da ose}a kada je Kati u Isakovom dru- {tvu. Ipak, ona se bori za wegovu pa`wu ne na ti- 22 10 „Kad sam cimnula vrata, setila sam se za{to mi se Kati ~inila tako poznatom. Li~ila je na kevu – iste `ute o~i div- qe `ivotiwe, ista drska zdrava hrabrost da se poslu`i bez pi- tawa“ (93). 11 „Otvorila sam usta da ka`em da to ne radi, da je sve stra- {na gre{ka. Ali tada je ve} priqubila svoje lice uz moje. Ose- tila sam wene usne na mojima (...) Wena usta su me usisavala, dok joj je ruka mazila moje o{i{ane lokne. To je bio prvi put da me je neko poqubio. I pri tom je to bila devoj~ica!“ (91).

pi~an `enski na~in ve} mu{kim strategijama: po- zivaju}i ga na nadmetawe. Avantura u koju uvla~i Isaka (takmi~ewe ko }e prvi u ledenoj vodi pre- plivati razdaqinu do mosta) oboje ih stavqa u `i- votnu opasnost, ali im pru`a priliku da ostanu nasamo, te da Simona otkrije svoj pravi identitet – i svoje simpatije. Ovo je, istovremeno, i prili- ka da se progovori o novoj delikatnoj temi – prvim erotskim spoznajama (posle plivawa u ledenoj vo- di oni skidaju ode}u, ~ime dobijaju nenadanu prili- ku da qubopitqivo posmatraju svoja naga tela. Si- mona, kiko}u}i se, zapa`a prve znake telesnog uz- bu|ewa kod Isaka, {to u wemu izaziva krajwu ne- lagodu). Uveravawem u Isakovu naklonost Simona sti~e sigurnost da prizna svoj pravi identitet u {koli i pregura jo{ jedan mogu}i skandal. Upore- do sa novouspostavqenom emotivnom stabilno{}u, junakiwa sti~e samopouzdawe da razre{i i ostale relacije u svom `ivotu. Ona poku{ava da razume svoju majku i wene izbore u `ivotu te prihvata we- nog izabranika, svog smu{enog ali krajwe dobrona- mernog poo~ima. U kratkom periodu koji je stavqa pred nove, jo{ ve}e izazove, Simona pokazuje znat- no vi{i stupaw zrelosti da se suo~i ne samo sa sopstvenim rodnim i vr{wa~kim identitetom, ve} i sa gubitkom. Ona razume dedinu `equ da se opro- sti i ode nasmejan sa ovog sveta („’Neka se zabava nastavi’, {apnuo je deda”), ali i ~iwenicu da je smrt neminovna, te dr`i wegovu ruku u posledwem ~asu dok se „i `ivot i zabava nastavqaju u no}i” (196). U romanu Budale i smara~i prisutna je savreme- na slika detiwstva, radikalno druga~ija od tradi- cionalne. Ta ~iwenica podrazumeva izmenu nara- tivnog kqu~a omladinske proze (junakiwa nije suo- ~ena sa borbom protiv odraslih i poku{ajem stica- wa ve}e samostalnosti ve}, naprotiv, sa nedostat- kom autoriteta i `eqom da bude „obi~na”, kao i drugi). Od we se i ne o~ekuje da bude obi~no dete ve}, kao i svi drugi u wenoj porodici, ekscentri~- na i svoja. To {to joj je omogu}ena ve}a sloboda ote`ava, me|utim, weno sazrevawe jer nema granica koje bi joj pomogle u samoodre|ivawu. Progovaraju- }i iz humoristi~ke perspektive o novim problemi- ma odrastawa, Stark uti~e na preoblikovawe nara- tivnih modela savremene proze za decu i mlade. LITERATURA 1. Stark, Ulf (2009). Budale i smara~i. prevela Slavica Agatonovi}, Beograd, Kreativni centar. 2. Aquilino, William (1997). From Adolescent to Young Adult: a Prospective Study of Parent-child Relations During the Transition to Adulthood. Jo- urnal od Marriage and Family, Vol. 59, No. 3 (Aug., 1997) pp. 670–686. 3. Brinthaupt, Thomas M., Richard P. Lipka (ed.) (2002). Understanding Early Adolescent Self and Identity: Applications and Interventions. State Uni- versity of New York Press, Albany. 4. Cash, Thomas F. and Timothy A. Brown (1989). Gender and Body Images: Stereotypes and Rea- lities. Sex Roles, Vol. 21, No. 5/6, pp. 361–373. 5. Kolominski, J. L. (1990). „De~ji kolektivi. So- cijalno-psiholo{ke karakteristike de~jih gru- pa i kolektiva”, U: Ivan Ivi} i Nenad Havelka (prir.). Proces socijalizacije kod dece. Beograd, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva. 6. Ko{i~ek, Marijan i Tea (1965). I va{e dijete je li~nost. Zagreb, Panorama. 7. Krwaji}, Stevan (2007). Pogled u razred. Beo- grad, Institut za pedago{ka istra`ivawa. 8. Usmiani, Sonia and Judith Daniluk (1997). Mo- thers and Their Adolescent Daughters: Relation- ship Between Self-Esteem, Gender Role Identity, Body Image. Journal of Youth and Adolescence, Vol. 26, No 1, pp. 45–62. 23

9. Herlok, Elizabeta (1956). Razvoj deteta. Beo- grad, Zavod za izdavawe uxbenika SR Srbije (Eli- sabeth B. Hurlock, Child Development, McGraw- Hill book company. Zorana OPA^I] PROBLEMATIZED IDENTITY IN FRUITLOOPS AND DIPSTICKS BY ULF STARK Summary Contemporary Swedish novel Fruitloops and Dipstiks deals with the growing up problems of twelve years old Si- mone, confronted not only with gaining a personal and gen- der identity but also with the problem of socialization in the new school and peer environment. Misunderstanding in the new environment provides her an opportunity to live with the false identity and measure the world from another per- spective, but also exposes her to the odd inconveniences. The oblique point of view, common in her everydays life, makes the additional pressure in her adolescent searching of identity (to be “normal”, to be socially accepted – or to be rejected, but part of the family). The quality of the no- vel, among other things, lies in the ability to tell about very sensitive topics of growing up from the humorous perspec- tive. Key words: young adult novel, the search for identity, an adolescent hero, conventional and unconventional life at- titude UDC 821.111(73)–93–31.09 Marina GABELICA OD CRNO-BIJELOG DO CRVENOG: ANTIUTOPIJSKA LITERATURA ZA MLADE SA@ETAK: U radu se interpretira knjiga ameri~ke auto- rice Lois Lowry Dava~ (1993). Rije~ je o znanstveno fanta- sti~noj knjizi koja je u inozemstvu iznimno dobro prihva- }ena od kriti~ara i publike. Nagra|ena je presti`nom knji- `evnom nagradom Newbery Medal 1994. godine. Knjiga Dava~ stavlja se u korelaciju s nekim imanentnim filozof- skim teorijama dru{tvenog ure|enja (Platon i Aristotel) u poku{aju da se odgonetne antiutopijsko destrukturiranje pr- votno uspostavljene utopijske misli. Naslov rada Od crno- bijelog do crvenog proizlazi iz simboli~ne pojavnosti crvene boje u ina~e crno-bijelom utopijskom svijetu koja metafo- ri~ki najavljuje „otvaranje o~iju” glavnog protagonista, dva- naestogodi{njeg dje~aka Jonasa. Iako smje{tena u pretpo- stavljenoj budu}nosti, ona korespondira suvremenom tinej- d`erskom iskustvu, donosi moderne, ali i univerzalne teme za promi{ljanje. Jednostavnost stila pisanja, napeta i dobro izgra|ena fabula knjigu ~ini dostupnom mla|im generacija- ma, dok je filozofska baza ~ini primamljivom i starijem ~i- ta~u. KLJU^NE RE^I: Lois Lowry, Dava~, utopija, antiuto- pija, knji`evnost za mlade` Uvod Djeca odrastaju uz bajke. Bajke nas u~e o dobru i zlu, o tome kako bi „trebalo biti”. Mo`da bismo ih 24

stoga mogli smatrati i prvim utopijskim htijenjima, scenarijima savr{enog svijeta u kojemu dobro uvijek pobje|uje. No, istovremeno, kriti~ki }e um u jedno- stavnosti bajke prona}i mjesta za prigovor na ra~un crno-bijele karakterizacije u kojoj nema previ{e mje- sta za rast i razvoj pojedinca. Dobrota i zloba su is- konske, lik je s njima ro|en bez previ{e obja{njenja kako i za{to. Gotovo je nemogu}e od lika o~ekivati da svjesno odlu~i koju }e ulogu odabrati; on/ona je- dnostavno jest dobar ili zao, njegova je priroda (i sud- bina) zadana. Crno-bijela ili ne, bajka ipak ne djeluje tako sim- plisti~ki. Ukra{ena je blje{tavilom izvan-zbiljskih ra- zmjera koje tako dobro pulsira s na{om ma{tom da nam je gotovo svejedno koje (eventualne) sublimi- nalne ili stereotipne poruke nosi. Sve je dobro dokle dobro na kraju pobjedi. Negdje na tragu bajki ra|a se i (znanstveno) fan- tasti~na literatura koja poku{ava nadograditi zbiljske svjetove ili stvoriti neke posve nove. Gdje le`i na{a potreba za takvim stvaranjem novoga? Mo`da ba{ u realitetu koji nas ne zadovoljava: uz pomo} dara ma- {te, mo`emo stvoriti svjetove daleko interesantnije i bogatije od onog u kojem `ivimo. Fantasti~na je lite- ratura prona{la svoje ~itateljstvo. Nakon sanjive Ali- se u zemlji ~udesa (Lewis Carroll) izgradili su se jo{ mnogi, gotovo opipljivi fantasti~ni svjetovi. ^itatelj lako u njih ulazi, prvo kao gost, a zatim i kao akter zbivanja (Pri~a bez kraja, Michael Ende). Svjetova je onoliko koliko je ljudi na zemlji: mnogo je izmi- {ljalaca, stvaralaca zapisalo svoje vizije pa smo tako za`ivjeli i u Neverlandu, Narniji, Me|uzemlju... Dje- ca i mladi posebno su dobro prihvatili svijet ~arob- njaka iz heptalogije Harry Pottera. Kada bismo tra`ili razloge tako dobre recepcije novijih fantasti~nih djela, mo`da bismo se mogli vratiti na po~etak i prisjetiti se da smo svi jednom odrasli na bajkama pa su nam takvi novi, utopijski svjetovi zapravo vrlo familijarni. No, te{ko da bismo svijet Harry Pottera mogli nazvati „utopijskim”. Har- ry Potter mladima je mo`da interesantniji zbog onog momenta identifikacije gdje lik usamljenog, nepri- hva}enog dje~aka na kraju ipak (bajkovito) dokazu- je da je zapravo i te kako poseban. On je heroj, ju- nak, (opet bajkovito) skroman i ~ista duha, jedno- stavno druga~iji od drugih. Biti druga~iji, danas je imperativ. U svijetu globalizacije, kada smo vi{e no ikada prije svjesni mno{tva, tj. „koliko nas ima”, va- `no je istaknuti se, biti poseban. Mladi to poku{ava- ju ve} godinama, izuzimaju}i se iz „kulture” i posta- ju}i dijelom neke supkulture. Danas je fanasti~an svijet supkultura sam po sebi. I dok neke slo`enije fantasti~ne strukture u sebi nose zapravo onu najjednostavniju, iskonsku poruku (kao i bajka), postoje i one koje preispituju prirodu jednostavnosti i savr{enstva. Takva je svakako knjiga Dava~ ameri~ke spisa- teljice Lois Lowry. Na prvi pogled, rije~ je o jednom utopijskom svijetu u kojem nema siroma{tva, nesla- ganja, nepravde i boli. No postepenim podizanjem vela, koji je simboli- ~ki prikazan u obliku postepenog uvo|enja boje u ina~e crno-bijeli svijet, otkrivamo kako iza ljepote le`i groteskno lice istine. Ovu knjigu mnogi kriti~ari nazivaju „mekom” znanstvenom fanastikom za mla- de. Ipak, meko}a le`i isklju~ivo u vje{tom peru spi- sateljice jer poruka sama je i te kako gruba i realna. Ako ni{ta drugo, ovo je knjiga koju bismo lako mo- gli nazvati antiutopijskom bajkom. Sudar svijeta meda i mlijeka sa svijetom krvi i znoja U vremenu kada je naglasak stavljen na tra`enju vlastite posebnosti (gdje se pojam vremena mo`e promatrati dvojako: vrijeme kao suvremenost i vrije- me kao adolescentska dob), ova je knjiga sna`na me- 25

tafora za svakog tko je u procesu preispitivanja svo- ga ja u mi, u Istosti. Istost u Dava~u odi{e sigur- no{}u, redom i mirom. ~itatelj uzdi{e nad utopijskom slikom zemlje u kojoj se narod vi{e ni ne sje}a rato- va, boli i bolesti, u civilizaciji gdje je obitelj primar- na zajednica, a roditelji i djeca svakodnevno razgo- varaju, dijele svoje misli i osje}aje. Tko ho}e ve~eras biti prvi s osje}ajima?, upitao je Jo- nasov otac po okon~anju ve~ernjeg obroka. Bio je to jedan od rituala, to ve~ernje pri~anje o vlastitim osje}ajima. Po- nekad bi se Jonas i njegova sestra Lily sva|ali oko toga tko je na redu i tko }e biti prvi. U tom su ritualu dakako sudje- lovali i roditelji, pa bi i oni svake ve~eri pri~ali o svojim osje}ajima. (Lowry: 2001, 2021) Autorica pri~u gradi oko glavnog lika, dvanaesto- godi{njeg dje~aka Jonasa i donosi nam obiteljske slike kao iz priru~nika pozitivne psihologije: „Lily je ustala i pri{la majci. Pomilovala ju je po ruci. Sa svojeg je mjesta otac posegnuo preko stola i uhva- tio je za ruku. Jonas ju je uhvatio za drugu. I tako su se tje{ili svi redom. A onda se ona uskoro nasmi- jala, zahvalila im (...)” (Lowry 2001: 25) Divan odnos izme|u roditelja i djece, odnos koji po~iva na komunikaciji i dijeljenju, stvara u ~itatelju osje}aj smiraja. Djeca odmalena grade svoje unutarnje svjetove; povla~e se u svoj svijet igre, svijet ma{te, zemlju me- da i mlijeka... Dje~ji je duh jednostavno takav – te`i miru, veselju, istinski je topao i dobar. U knjizi Lois Lowry mogli bismo isto poistovjetiti s lako}om ko- jom se ~ini da opisano dru{tvo funkcionira. No, kako odrastaju, djeca/mladi otvaraju o~i i po- staju prijem~ljiviji na svijet odraslih. U realnome svi- jetu, mladi se susre}u i sa sivilom odraslosti. U tom dodiru, ili bolje re~eno sudaru unutarnjeg dje~jeg svijeta sa svijetom odraslih, ra|a se sna`an, crveni osje}aj ljutnje na nepravdu. Za razliku od odraslih koji umorni od borbi ~esto pokleknu, pristaju na ma- nje od dvaju zala, mladi je duh revoltiran, sna`an i u svom zanosu mlada osoba vjeruje da, kao i u svi- jetu bajki, dobro jednostavno mora pobjediti. Ovaj moment odrastanja jednog mladog ~ovjeka, moment u kojem se doista o~i jedne mlade osobe „ot- varaju”, u Dava~u je metafori~ki prikazan preko ot- vorenja Jonasovih osjetila na senzaciju boje koje on isprva tek vidi kao „nejasnu promjenu stvarnosti”. A onda je Jonas najednom opazio, dok je slijedio let ja- buke kroz zrak, da se taj plod – mislim, ba{ to ne mo`e ni- kako razumijeti do kraja – da se ta jabuka promijenila. Samo na trenutak. To~no se sje}ao kako se promijenila usred leta. A onda mu se na{la u ruci, i on ju je pa`ljivo pogledao, no bila je to ona ista jabuka.(...) smijehom je poku{ao pokriti neugodno uvjerenje da se ne{to dogodilo. (Lowry: 2001, 41) Mi, ~itatelji, kao da i sami slijedimo Jonasovu metamorfozu, jer s njegovim „otvaranjem” o~iju i mi postajemo osjetljiviji na suptilne znakove nereda u onome {to smo do sada smatrali ure|enim sustavom. Ta se nelagoda lagano razvija, ponajvi{e kroz dva aspekta: Prvi je pojava glasa Spikera na zvu~niku. „PO- ZOR. PODSJE]AM DA SE NEMIR MORA PRIJA- VITI KAKO BI SE MOGLO PO^ETI S LIJE^E- NJEM.” (Lowry: 2001, 53) ^ak i odabir velikih ti- skanih slova znak je koji nas upu}uje na odre|enu strogost koja postoji u rije~ima ovog neimenovanog glasa, glasa koji se neprestano obra}a narodu, a iz ~ijih rije~i shva}amo da taj „netko” uvijek zna {to se sa stanovnicima doga|a. Drugi moment ~itateljske sumnje le`i u imenova- nju likova djece. Naime, iako djeca imaju svoja osobna imena, ona se zapravo javno nazivaju prema broju svojih godina (Jedinice, Devetke, Dvanaestice itd.). Ovakvo grupiranje djece prema dobi stvara osje}aj institucionalizacije koja, iako nudi odre|eni red i disciplinu, ipak najavljuje odsustvo individuali- zacije. 26

Vrlo upitan moment i najava ove potrage za so- bom u Istosti je zapravo trenutak kojim knjiga Dava~ zapo~inje. To je najava Ceremonije Dvanaestica, ce- remonije na kojoj }e svi dvanaestogodi{njaci dobiti svoja `ivotna zvanja. Jonas izra`ava strah i strepnju nad ovim doga|ajem. Nije siguran ho}e li mu Ko- mitet (vladaju}a struktura) dati dobro zvanje, ho}e li za njega odabrati pravi `ivotni put. Ovakvo ure|enje savr{enog dru{tva nije nu`no znak nefunkcionalnosti. Naime, s jedne strane, opisa- no je kako odrasli doista prate razvoj djeteta od pr- voga dana. To iskazivanje pa`nje djetetu i njegovim afinitetima ne{to je ~emu zapravo i na{e dru{tvo te`i. Me|utim, kona~nost dono{enja odluke u ime nekog drugog, ipak je znak gubitka slobode, pa ~ak i gubi- tak prava na pogre{ku. Ceremonija u kojoj svako dvanaestogodi{nje dije- te dobiva svoje `ivotno zvanje otkriva strukturu ovo- ga dru{tva. Tako doznajemo i za jedno zanimljivo „zvanje”: Rodomajke. Rije~ je o `enama ~ija je jedi- na zada}a u dru{tvu bila ra|anje djece. (...)Inger je primila zada}u Rodomajke. Jonas se sjetio ka- ko je mati to nazvala poslom bez ugleda. Ipak pomislio je da je Komitet dobro odlu~io. Inger je bila dobra cura, samo po- malo lijena i imala je sna`no tijelo. (Lowry: 2001, 69) Na Ceremoniji Jonas dobiva najuglednije od svih zanimanja – biva progla{en Prima~em Uspomena. Pri- ma~ je naziv za {egrta koji }e raditi i u~iti s Dava- ~em. Postepeno doznajemo da je Dava~ osoba koja je na sebe preuzela sva sje}anja generacija. On/ona je osoba koja je jedina svjesna, koja zna i pamti sve. Jonas }e, kao Prima~ Uspomena, na sebe preuzeti sva znanja koja Dava~ ~uva. Opasnost da se Dava~ izgubi zna~ila bi da je narod ostao bez svojih sje}a- nja. Me|utim, te{ko da bi takav doga|aj prodrmao samu strukturu dru{tva. Naime, znanje koje Dava~ ima, ima samo on. Narod je li{en znanja i spoznaja, a kao takav je i voljan slijediti (brojna) pravila koja odr`avaju sustav na `ivotu. Primitak znanja od Da- va~a Jonasu je najavljen kao bolno iskustvo. Jonas se tog ~ina pla{i, isprva samo radi fizi~ke boli na koju je upozoren. Ipak, fizi~ka bol je najmanji problem s kojim }e se susresti. Primopredaja znanja koja se de- {ava kada Dava~ polo`i svoje ruke na dje~aka jest trenutak kada u dje~aka prelaze sje}anja, od onih sa- svim malenih i bezbolnih (poput osje}aja snijega, to- pline, sunca) do onih izuzetno bolnih (rata, gladi i sl.) Ovaj fantasti~ni moment zanimljiva je metafora koja znanje opisuje kao te`inu – primaju}i znanje, dje~ak doslovce osje}a teret na svojim ple}ima. Jo- nas tako|er doznaje da je prije njega postojao drugi Prima~ (tj. Prima~ica), no ona nije mogla izdr`ati taj „teret” te je jednoga dana jednostavno nestala. (Ka- snije doznajemo da je djevojka radije odabrala umri- jeti nego `ivjeti osvje{}ena u dru{tvu koje to nije. To je poruka koja je izuzetno sna`no prikazala spi- satelji~inu misao o stvorenoj utopiji.) Pri na{em smo zadnjem izboru jako pogrije{ili, rekla je Glavna starica sve~anim glasom. Bilo je to prije deset godi- na (...) Jonas nije znao na {to ona cilja, ali je ipak u gleda- li{tu osjetio nelagodu. (...) Zato ovaj puta nismo `urili, na- stavila je. Ne mo`emo si dopustiti jo{ jednu pogre{ku. (Lo- wry: 2001, 78) Proces primanja zapravo je bio proces Jonasova u~enja. U~enje mu je donosilo u`itak, ushi}enje, ali i veliku bol i patnju. No, s u~enjem, rastao je i dje- ~akov apetit: Ako je sve isto, onda ~ovjek ne mo`e ni{ta ni birati! Vo- lio bih se ujutro probuditi i o ne~emu odlu~ivati!(...) Ali sad kad vidim boje, bar ponekad, stalno razmi{ljam: A {to ako bi mogao (govori o svome malome bratu) hvatati stvari jarko crvene ili jarko `ute, ako bih mogao birati? Umjesto da `ivi u Istosti. (Lowry 2001: 115–116) Nagla{ene rije~i biranje i odlu~ivanje upu}uju na ideju slobode, pojam s kojim se Jonas tek po~injao 27

susretati. Vrlo zanimljiv detalj jest i taj {to je Jonas sada kao Prima~ dobio i slobodu pitanja. Dakle, mo- gao je bilo kome postaviti koje god pitanje je htio. Dava~, njegov novi u~itelj, poticao ga je da postav- lja {to vi{e pitanja jer tako }e najbolje nau~iti. Ideja da znanje posjeduje samo jedna osoba u cijelome dru{tvu navodi Jonasa da se zapita koja je uloga U~i- telja. Kako U~itelj u~i ako nema znanje, uspomene? O, tvoji U~itelji znaju svoj posao. I poznate su im sve ~injenice. Jer svi znaju svoj posao. Nego, rije~ je o tome da... da je bez uspomena sve besmisleno. A to su breme pre- bacili na mene. I na mog prethodnika. I na onoga prije nje- ga. (Lowry 2001:123) Lois Lowry u vi{e navrata donosi takve komen- tare postoje}eg dru{tva, dru{tva koje cijeni ~injenice iznad znanja. A kako je primao sve vi{e uspomena, sve vi{e znanja, Jonas je postajao slobodniji i mudriji. U svo- joj mudrosti, on je bolje i vidio. Tako se i cijeli svi- jet, pa ~ak i njegova obitelj, vi{e nije ~inila istom. On je po~eo uvi|ati prazninu u svojim roditeljima, pa ~ak i u svojoj mla|oj sestri. Osje}ao je prazninu u rije~ima koje su zvu~ale toplo, jer znao je da to- plina dolazi iz ljudskosti, a ako pojedinac nema ljud- skosti, onda su te rije~i prazne. U jednome se trenutku javlja i hororisti~na scena koja najbolje opisuje prethodnu tvrdnju. Naime, Jo- nasov je otac po zanimanju bio Odgajatelj, odnosno brinuo se za razvoj djece do njihove tre}e godine. Odgajatelj je u stvarnosti zanimanje koje zahtijeva toplinu u odnosu odrasloga i djeteta. Me|utim, u je- dnome od trenutaka u~enja, Dava~ mu otkriva ~inje- nicu kako i za{to je njihov sustav tako savr{en: Jonas je vidio svoga oca kako ubija novoro|en~e iz razloga {to je bilo premaleno, prelagano s obzirom na stan- darde dru{tva. Ovaj trenutak spoznaje neljudskosti Jo- nasa je zabolio ja~e no ijedna ranija spoznaja. On ga je ubio! Moj ga je otac ubio! (...) Jonas je osje- tio kako ga ne{to unutra razdire. Osjetio je kako si stra{na bol noktima prokapa put da izroni kao krik (Lowry 2001: 169170) Smrtonosnom injekcijom tako bi se ubijali svi ko- ji na neki na~in nisu odgovarali savr{enstvu dru{tva. Stari i nemo}ni, nedono{~ad i ostali pojedinci koji bi svojom razli~ito{}u odudarali od propisanog bili su otpra}eni na takozvanoj Ceremoniji Otpu{tanja. Ovaj hororisti~an doga|aj posve je otvorio Jonasove o~i. U tim je trenucima Jonas prije svega tra`io oslo- bo|enje te se stoga u kona~nici i odlu~io na bijeg iz ovog savr{enog dru{tva. Lois Lowry vrlo vje{to i po- stepeno raskrinkava utopijsko dru{tvo, a glavni ele- ment raspada nalazi se upravo u spoznaji odsustva ljudskosti. Filozofska pozadina Dava~a ^ovjek je oduvijek promi{ljao o sebi, postavljao si pitanja koja s razlogom nazivamo univerzalnima: tko sam ja, {to me ~ini ~ovjekom? Potreba da se od- redimo u smislu tko smo i {to smo navodi nas i na promi{ljanje o tome „kako bi moglo biti”. U ljud- skoj je prirodi da raste i da se razvija, da unaprije- |uje i mijenja ono {to mo`e (jer „samo mijena stal- na jest”). „Utopija je budu}nosna vizija jednog dru- ga~ijeg dru{tva, odnosno jednog druga~ijeg ure|enja dru{tvenih odnosa.” (Juri}: 2003) Promi{ljanja o ~o- vjeku i ljudskoj zajednici uop}e navela su tako mno- ge na izvedbu svojevrsnih scenarija u kojima se opi- suje „savr{eno” dru{tvo. Lois Lowry u knjizi Dava~ ~ini upravo to – stvara savr{enu zajednicu. Izgra|uje je kao reakciju na su- vremeni svijet. Ona kompleksni realni svijet pojed- nostavljuje i stvara svijet Istosti; oduzima sve {to je „vi{ak”, oboga}uje ga onim {to mu nedostaje (mi- rom, skladom). 28

Vjerojatno najpoznatiji utopijski „recept” jest Pla- tonova Dr`ava. Prebiru}i po osnovnim idejama Dr- `ave i uspore|uju}i ih s istom recepturom koju je Lowry upotrijebila u izgradnji svoga utopijskog dru- {tva, mo`emo nai}i na nekoliko dodirnih to~aka... ali i na nekoliko korijenski razli~tih ideja. Prvenstveno, Platon za Dr`avu ka`e da po~iva na ljudskoj djelatnosti. Razlika jest u tome {to Platon u svojoj paradigmi nagla{ava „svjesnu” ljudsku dje- latnost, dok Lowry upravo na toj „svjesnosti” gradi konflikt. Njezini su likovi svakako djelatni – oni su `iva tvorevina dru{tva u kojem `ive, no to nikako ne ~ine svjesno. [tovi{e, svaki znak „svjesnosti” biva ugu{en (primjerice, ukoliko pojedinac sanja „nemir- ne snove” po~inje koristiti tablete za smirenje, table- te koji }e te snove odagnati). Nadalje, struktura Platonova dru{tva po~iva na tro- djelnoj podjeli: filozofi, vojnici i robovi. Pritom su filozofi ujedno i upravlja~i dr`ave, vojnici su ~uvari, a robovi su proizvo|a~i. U Dava~u to je dru{tvo najmasovnije u podru~ju proizvo|a~a – nesvjesnih robova. Pritom se „robovi” ne osje}aju robovima. To su jednostavno ljudi koji `ive i rade prema dr`avnim pravilima. Vrlo je zanimljiv lik Jonasove majke. „Mati je draga, simpati~na i inteligentna `ena, zaposlena u Odjelu pravde. U njene du`nosti ide briga za ka`nja- vanje ljudi koji prekr{e stroga pravila po kojima se mora `ivjeti u tom svijetu.” (Lowry 2001: 9) Ovaj oksimoron – briga za ka`njavanje – na ne- ki na~in upu}uje na eufemisti~no imenovanje struk- ture sli~ne onoj koju Platon naziva vojnicima, oni- ma koji ~uvaju red. Na ~elu dru{tva je Komitet. S jedne strane bismo se mogli slo`iti da bi to doista bili Platonovi filozofi, no postepeno uvi|amo kako su Lowry-jeni filozofi, upravlja~i dr`ave, posve razli~iti od Platonovih iz jed- nostavnog razloga {to im posve nedostaje „vrlina ko- ja se zasniva na znanju”, a na kojoj Platon inzistira. U Dava~u, to je znanje svima zabranjeno, osim samome liku Dava~a koji je utoliko jedini filozof u dr`avi. Pritom, dok u Platonovoj utopiji filozofi igra- ju presudnu ulogu, Lowry-jeni Dava~ je filozof ko- ji, iako naoko hvaljen i cijenjen, zapravo je tek stari ~ovjek, izoliran od ostatka dru{tva, ~ovjek koji `ivi sam u svom svijetu knjiga i pri~a. Njegova izolacija jest izolacija znanja – svaki susret pojedinca sa znanjem smatra se pogubnim. Te- `inu znanja osje}a i sam Dava~. Vrlo te{ko nosi svo znanje jer nema pravo dijeliti svoj teret spoznaje s drugima. U~inimo li usporedbu utopijskog dru{tva iz knji- ge Dava~ s dru{tvom koji je osmislio Aristotel, mo- `emo do}i do sljede}ih dodirnih to~aka: Aristotel u svojoj Politici govori o dru{tvenom ure|enju koje se ~esto naziva „pogre{no formuliranim” jer kad govo- ri o robovima on ka`e da su robovi takvi po svojoj prirodi, dok su u stvarnosti robovi jer ih dru{tvo ~ini takvima. Ove rije~i optu`uju Aristotela za rasnu teo- riju dru{tva. No, Lois Lowry u svom Dava~u zapravo ~ini upra- vo to – ljudi, stanovnici njezina dru{tva, jesu u svo- joj biti robovi. Oni su skloni robovanju, pristaju na robovanje. U samim za~ecima dru{tva ljudi su bili toliko „umorni” od svijeta i u osje}aju bezna|a oni predaju svoju slobodu u zamjenu za osje}aj sigurno- sti i reda. Oni daju svoj dar slobode za osje}aj sigur- nosti i time postaju robovi. Dru{tveno ih ure|enje nastavlja dr`ati u takvom odnosu, a kada se u poje- dincu eventualno dogodi unutarnje „{kakljanje” (pri- mjerice, „nemirni snovi”), kada tijelo ili du{a sama putem nesvjesnog krene u potragu za ne~im iznad onoga {to je dano, ljudi (robovi) i opet svjesno bira- ju „pilulu” kojom }e smiriti nemiran duh. Odnosno, opet prodaju svoju slobodu, svoju ljudskost, da bi bili sigurnim robovima. Dava~ istovremeno daje nadu u postojanje unu- tarnjeg osje}aja za slobodu, za prijem~ljivost na isti- 29

nu. To se o~ituje u trenucima u kojima dje~ak Jonas, jo{ prije nego u sebe primi znanje, opa`a da je stvar- nost ne{to {to se mijenja. Iako ga dru{tvo u~i tome da ne vidi, on ipak gleda. No, tek kada primi zna- nje, on u kona~nici i progleda. Zaklju~ak Postavlja se pitanje, za{to bi se tematika utopije uop}e nalazila unutar knjige za mlade? Za{to mlade umove zamarati filozofskim pitanjem funkcioniranja ljudskog dru{tva i pojedinca u njemu? Ova pitanja ne trebaju opravdanja tipa „zato {to...”. U jednom tre- nutku, gotovo svako dijete postane svjesno svoga ja i krene u unutranju potragu za mjestom svoga ja u mi, u zajedni{tvu. Iz ove je perspektive posve vidljivo za{to bi knji- ga Dava~ od Louise Lowry bila interesantnom sva- kom mladom ~itatelju koji se ikada zapitao o smislu i besmislu ljudskog postojanja. (...) utopija pretpostavlja temeljitu kritiku postoje}ih dru{tvenih odnosa, koja za sobom povla~i zahtjev za njiho- vom korjenitom promjenom, kao i tome primjereno djelova- nje. (Juri}: 2003) Ukoliko doista utopiju promatramo kao kritiku postoje}ih dru{tvenih odnosa, mo`emo primijetiti ka- ko se suvremeni „odrasli” ~esto zaustavlja na toj ra- zini kritike dru{tva. Sljede}i se korak – ma{tanje – prepu{ta filozofima, piscima i djeci. Utopija je, dakle, diskreditirana; a ~ak je i utopijski duh i{~ezao. U tom stanju, ono {to se neko} nazivalo „utopijom” danas se uglavnom smatra ili adolescentskom zabavom za mlade, gnjevne „pankere” ili izlizanim tlapnjama dokonih i dobro uhljebljenih intelektualaca. (Juri}: 2003) Pro{lo je doba kada su velikani izokretali Ma- slowljevu piramidu, odnosno, bili spremni `rtvovati svoj komfor (pa i `ivot) u ime istine u koju su vje- rovali. Mo`da se utopijska misao u svom naj~i{}em obliku doista i javlja u mladome umu (mladome ~i- ta~u) koji je jo{ uvijek dovoljno oja~an (bajkovitim) porukama da dobro jednostavno mora pobijediti, a opet, dovoljno je hrabar i znati`eljan da vidi svijet oko sebe. Knjiga Dava~ pritom je sjajan primjer kako i sa gledanjem treba biti oprezan jer vidimo samo onoliko koliko smo spremni vidjeti. Prihva}anjem svoje ogra- ni~enosti, mi se otvaramo. A rasti mo`emo jedino ako u~imo, ako smo spremni u sebe primiti znanje. (...) uh da je jezik bar malo precizniji! Crvena je bila ta- ko lijepa! Dava~ je kimnuo glavom. I jest. I ti je stalno vidi{? Ja ih vidim sve. Sve boje. Ho}u li i ja? Naravno. Kad primi{ uspomene. Jer ti posjeduje{ spo- sobnost gledanja kroz stvari. I tako }e{, s bojama, ste}i i mudrost. S bojama i jo{ koje~im. (Lowry 2001:112) Dava~ nam pokazuje koliko je va`na uspomena onih prije nas. Mladima mo`e biti dobar materijal za promi{ljanje o svojevrsnoj bahatosti generacija koje ne po{tuju ono {to su generacije prije njih stvorile i izgradile. Ona tako|er upu}uje na stra{ne posljedice gubit- ka sebe, kada svoju slobodu prodajemo radi osje}aja sigurnosti. A ova je tema zasigurno interesantna sva- kom mladom i revoltiranom duhu koji je dovoljno hrabar suprotstaviti se autoritetu kojeg osjeti kao la- `nog. Lois Lowry nas poziva na ma{tanje, na stvaranje utopijskog svijeta. Istovremeno, ona ga ru{i. Poka- zuje groteskno lice koje le`i iza vela kurtoazije. Vje- {tim perom odmjereno razotkriva slojeve la`i, i upra- vo to postupno poru`njivanje imat }e vi{e impakta na jednog tinejd`era no bilo koja savr{ena bajka. 30

LITERATURA 1. Aristotel. Politika, Zagreb, Hrvatska sveu~ili{na naklada, 1992. 2. Babbitt, Natalie. „The Hidden Cost of Contentment”, The Washington Post, 9. 5. 1993. 6. 1. 2011. 3. Huxley, Aldous. Vrli novi svijet, Zagreb, Izvori, 1998. 4. Juri}, Hrvoje. Utopija – anti-utopija – post-utopija – utopija ili utopija, filozofija i dru{tveni `ivot. 2. 1. 2011. 5. Lowry, Lois. Dava~, Zagreb, Mozaik knjiga, 2001. 6. Platon. Dr`ava, Zagreb, Naklada Jur~i}, 2001. 7. Santiago, Nadia. Konwledge is Misery in The Gi- ver by Lois Lowry. 4. 1. 2011. 8. Wyatt, Megan. Lois Lowry’s The Giver. Themes, Issues and Summary of Young Adult Dystopian Novel. 4. 1. 2011. 9. Wyatt, Megan. Young Adult Dystopian Fiction and Its Impact. Marina GABELICA FROM BLACK AND WHITE TO RED: DYSTOPIAN FICTION FOR YOUNG ADULTS Summary This paper is an attempt of interpretation of a book by an American author Lois Lowry The Giver (1993). It is a science fiction literature which was highly praised both by the critics and by the readers. It was given the prestige lit- erature reward Newbery Medal in 1994. The Giver was correlated with some immanent philo- sophical theories of social organization (Plato and Aristotle) in the attempt to explore the dystopian destructuralization of primarily utopian story. The name of the paper From Black and White to Red comes from the symbolic appearance of the color Red in otherwise Black and White world which metaphorically an- nounces the eyes opening experiences of the main protago- nist, twelve years old boy Jonas. Although the plot is located in the future, this book cor- responds with the contemporary teenager’s experience; it brings modern but also universal thoughts. Simplicity in the narration as well as a well-built plot makes this book at- tainable to young readers, while the philosophical basis makes it very attracting to an older reader as well. Key words: Lois Lowry, The Giver, utopia, dystopia, lit- erature for young adults 31

UDC 821.163.41–93–31.09 Maticki, M. Milutin \URI^KOVI] PROBLEM ODRASTAWA U OMLADINSKOM ROMANU VATRENO KR[TEWE MILENKA MATICKOG SA@ETAK: U radu se, pre svega, razmatra problem odrastawa i mladala~kog sazrevawa u omladinskom romanu Vatreno kr{tewe Milenka Matickog, ali i niz drugih konstitutivnih elemenata koji se ti~u wegove poetike i ontologije tinejxerskog `ivota. Ukazuje se na `anrovsku, tipolo{ku i jezi~ko-stilsku osobenost ovog dela, po mno- go ~emu kompatibilnog i umetni~ki ujedna~enog sa osta- lim romanima iz tetralogije: @urka, Svirka, Pustolovi sa Gardo{a. KQU^NE RE^I: problem odrastawa, deca, tinejxeri, poetika, stil, avanturizam Omladinske romane (bildungsroman) ili romane za omladinu Milenka Matickog (1936–2001) mo`e- mo nazvati i tinejxerskim, jer se tematski, idejno i eti~ki odnose na generacije mladih, u periodu od trinaest do devetnaest godina, a u skladu sa broje- vima u engleskom jeziku koji se zavr{avaju na teen, od thirteen do nineteen. Ovoj kvalifikaciji, tako|e, treba dodati i uslovni naziv proza u trapericama (Aleksandar Flaker), s obzirom na to da se odnosi na omladinu koja nosi xins ode}u i traperice. Ovde je re~ o prelomnom vremenu s kraja detiwstva, do mladala~kog sazrevawa i ulaska u svet odraslih. Tinejxerska literatura nalazi se na granici iz- me|u one namewene deci i one namewene odraslim ~itaocima. Kod nas jo{ uvek nije u teorijsko-meto- dolo{kom odre|ewu do detaqa preciziran ovaj `an- rovsko-tipolo{ki pojam, jer se, takore}i, nalazi u senci i pod okriqem kwi`evnosti za decu. Me|u- tim, za razliku od na{e nauke i literature, u stra- nim kwi`evnostima ovaj problem je u prili~noj meri jasno profilisan i razgrani~en, naro~ito zbog uzrasnog kriterijuma i na~ina obra}awa mla- dim ~itaocima. Romani Milenka Matickog kao da su pisani i za stariju publiku, jer prema tematici i pitawima kojima se bave nimalo nisu naivni i jednostavni. Bez dekorativnog ulep{avawa i artizma, oni razma- traju krupne probleme u `ivotu i stasavawu jedne mlade populacije, raspolu}ene pred vratima budu}- nosti i egzistencijalne neizvesnosti (dru{tvena kriza, `ivot s jednim roditeqem, sukobi s okoli- nom i nerazumevawe). Omladinski romani Milenka Matickog pred- stavqaju autenti~no umetni~ko svedo~anstvo o je- dnom vremenu i wegovim tragovima u ~oveku, odno- sno u mladom bi}u. S druge strane, oni tretiraju i veoma ozbiqne teme, kao {to su: smrt, kriminali- tet, sloboda, seksualnost, razvod, starost, jer auto- rova osnovna ideja je da otvoreno suo~ava dete s osnovnim qudskim situacijama.1 Tetralogija ostav- qa utisak kompleksnog i ujedna~enog romansijer- skog sveta, srodnog u jezi~ko-stilskom i tipolo- {ko-`anrovskom pogledu, kao i na planu kompozi- cije, strukture i tematike. To pokazuje da Maticki i te kako prati aktuel- ne tipolo{ke modele i forme romana, koji posedu- ju inventivno i savremeno ose}awe sveta i `ivota. Prema mnogim formalno-stilskim i struktural- 32 1 Bruno Betelhajm, Zna~ewe bajki, Beograd, 1979, str. 22.

nim elementima (geneti~ka srodnost, `anrovska ana- logija, idejno-tematska podudarnost, tehnika pripo- vedawa), romani Matickog su u poeti~ko-fenome- nolo{koj saglasnosti sa romanima pisaca iz deve- desetih godina (G. Stojkovi}, V. Stoj{in, S. Sta- ni{i}, V. Aleksi}). Pi{~eva umetni~ka prerada pojedinih `ivot- nih ~iwenica pokazuje vi{estruko sagledavawe i osvetqavawe jedne slo`ene adolescentske drame, kao i predstavqawe unutra{weg stawa i do`ivqa- ja mladog bi}a (posebno lik Bude Abaxijevi}a i Mine Sandoline). Romani su pisani po meri savre- menosti (Radojica Tautovi}), jer direktno razma- traju slo`ena pitawa individualnog i op{teg po- stojawa mladog bi}a u dana{wim uslovima `ivota. Topologija i senzibilitet tinejxerskih romana Milenka Matickog u potpunosti prate i osvetqa- vaju nove urbane tokove, egzistencijalne ritmove i sadr`aje modernog `ivota, pa samim tim i sveta detiwstva (de~iji aktivizam i kreativna inicija- cija). Psiholo{ki uverqivo i dramski uzbudqivo, Maticki procesuira problem odrastawa {kolske populacije, u ~iju je problematiku i slo`enu struk- turu proniknuo sa dubokim qudskim i duhovnim ra- zumevawem. U izazovima i suo~avawima sa dishar- monijom `ivota, pojedini likovi (Buda, Mina) na- slikani su u svojoj naivnosti i bezazlenosti, a po- nekad i sa ozbiqnim i mudrim vizijama, koje su em- pirijski bogate i razvijene (zavr{nica romana Svirka). U tom smislu, neki aktanti nose odlike i crte ne samo svog uzrasta, ve} i ~itave svoje ge- neracije. U{av{i neposredno u de~ji i mladala~- ki svet, u wihovu psihologiju, etiku i filozofi- ju `ivota, pisac otkriva realni i stvarnosni svet, koji ni u kom slu~aju nije paralelan i virtuelan. Omladinski romani Milenka Matickog ne osve- tqavaju samo idili~nu sliku detiwstva, ve} i su- rovu stvarnost i oporu zbiqu, {to zna~i da nema preteranog ulep{avawa `ivotnih doga|aja. Pisac otvoreno i odmereno sagledava istinu o jednom de- lu dana{we {kolske populacije, bez obzira na to koliko je ona prihvatqiva i/ili dokumentovana. O autorovom emotivnom, eti~kom i esteti~kom poi- stove}ivawu sa svojim glavnim junacima (Buda Aba- xijevi}, Mina Sandolina) govori i monolo{ko pri- povedawe u prvom licu jednine, {to doprinosi su- gestivnosti i neposrednosti naracije, kao i odre- |eni auto/biografski detaqi (motivi ribarewa i qubav prema kowima). Matickijeva omladinska tetralogija poseduje bogatu dramaturgiju, unutra{wu napregnutost i psiholo{ke naboje, kao integracione segmente ko- ji poma`u glavnom junaku, a delimi~no i ostalim likovima (u`a porodica, voqeno bi}e, {kolsko dru{tvo) da se sna|u u svetu svojih realnosti i ~i- wenica, iluzija i poru{enih ideala (S. Rankovi}). Time se, zapravo, reflektuje ovovremena stvarnost, jer, kako bi to rekao Nortrop Fraj, u iluziji je uvek realnost i obrnuto, u realnosti je uvek iluzi- ja. U poetolo{koj relativizaciji takvih gledi{ta i pripoveda~kih pozicija ne mewa se zna~ajno ~ita- la~ka recepcija i odnos prema pri~i, jer se radi prete`no o istorodnom emotivnom u`ivqavawu u junakovu situaciju (Pustolovi sa Gardo{a). Bave}i se pojedina~nom sudbinom i li~nom dra- mom jednog junaka, a kroz dijahronijsku vertikalu i istoriju, pisac problematizuje i kolektivnu svest kao sintezu odre|enog vremena i izraza stvarnosti (K. Kosik). Kao jedinstven i specifi~an `anr, omla- dinski roman razmatra `ivotnu problematiku dece i omladine, wihovu psihologiju i filozofiju, on- tologiju i fenomenologiju u totalitetu ili, pak, u pojedinim deonicama i segmentima. Sa raznovr- snih pozicija i empirijskih stavova, pisci ove vr- ste romana imaju, uglavnom, identi~ne eti~ke i stvarala~ko-tematske preokupacije, koje nude nova idejna re{ewa, druga~ije pristupe i vi|ewa stvar- 33

nosti. Maticki je od onih pisaca ~ija je epska se- mantizacija i simbolizacija u potpunosti posve}e- na omladinskoj etici i slici sveta. On problemski i konkretno razmatra dramu ado- lescenata, a posebno me|usobne protivure~nosti mladog bi}a sa porodicom, dru{tvom, pa i sa samim sobom. Brojne i raznovrsne konfliktne situacije (intimne, porodi~ne, {kolske), `ivotne neda}e i egzistencijalne neizvesnosti pisac sagledava sa ra- zli~itih personalnih stanovi{ta (F. [tancl). Maticki nije samo hroni~ar, sveznaju}i pripove- da~ ili neutralni posmatra~, ve} interpretator i analiti~ar koji aktivno i kriti~ki tematizuje po- stoje}u situaciju individue i kolektiva, pa sa od- re|ene distance i perspektive nudi svoja vi|ewa, ideje, stavove. U tom smislu, proces samoosve{}ivawa mladih junaka odvija se etapno i sistematski, uz po{tova- we svih integralnih ~inilaca prikazanog sveta i pravog stawa stvari (Vatreno kr{tewe, Pustolo- vi sa Gardo{a). Naslove i simboliku pojedinih ro- mana (Svirka, @urka) Hristo Georgijevski bi na- zvao mitskim institucijama adolescentskog uz- rasta, a isti istra`iva~ u razmatrawu poetike srpskog romana za decu i mlade isti~e sliku i for- mu savremenog `ivota, koju umetni~ki oblikuje no- va generacija pisaca: „Ipak, romani pisaca novog talasa poseduju razli~itost. Inicijalnu ulogu ima- ju romani Gradimira Stojkovi}a, koji upe~atqivo rekonstrui{e `ivot adolescenata, utvr|uju}i os- novne hronotopske i do`ivqajne aspekte i dramu odrastawa i suo~avawa. Wegovo pripovedawe zasno- vano je na jeziku adolescenata. @ivotom savreme- nog deteta adolescentskog uzrasta, wegovim reali- tetom i snovima, bave se romani Milenka Matic- kog i Slobodana Stani{i}a. U wima se potenci- raju svest i stav junaka prema objektivnim i soci- jalnim momentima. Razlike se ispoqavaju u tonu dela, ali je zadr`an duh neposrednog suo~avawa, konfliktnosti i dramati~nosti. Ispoqavaju se i socijalna obele`ja sredine.”2 Kao {to se mo`e zapaziti, romani Milenka Ma- tickog su s razlogom u fokusu poeti~kih razma- trawa Hrista Georgijevskog, koji znala~ki prodire u slojevitost, tematiku i strukturu savremenih ti- nejxerskih romana. Ovde mo`da treba dodatno poja- sniti sintagmu romani egzistencijalne usmereno- sti, budu}i da se wihovi sadr`aji problemski i motivski odnose na usmerenost adresata/aktanta prema svakodnevnoj egzistenciji, aktuelnom bitisa- wu i u~estvovawu u neposrednim doga|ajima od zna- ~aja za decu i omladinu, pa i {ire. Ako je suditi prema poznatoj Kajzerovoj podeli romana, onda za tinejxersku tetralogiju Matickog mo`emo uslovno re}i da istovremeno objediwava i problematizuje sva tri elementa epske forme (li- kovi, prostor, zbivawe), s obzirom na to da posedu- je bogatu galeriju likova, da se hronotopski odnosi na konkretan prostor (Beograd, Zemun), te da obi- luje svakovrsnim avanturisti~kim zbivawima i ~e- stim dinamiziranim de{avawima. Wegovi romani sa tinejxerskom tematikom, za decu i mlade, pose- duju i takozvani stepen istinitosti, koji zagova- ra Roman Ingarden3 kada govori o preplitawu umet- ni~kog i istinitog u kwi`evnim delima. Po{to je savladao metodologiju i teoriju pisa- wa omladinskih romana, Maticki minuciozno pro- dire u wihovu ontologiju, poetiku i strukturu, de- mistifikuju}i pro{lost i pojedine istorijske de- taqe, ~ine}i ih istovremeno otvorenim za recep- ciju i komunikaciju sa dana{wim mladim ~itaoci- ma. Otuda se, po nekoj logi~noj vezi, mo`e govori- ti o uzro~no-posledi~noj me|uzavisnosti pro{lo- sti i sada{wosti/budu}nosti, kao i o dijalekti~- 34 2 Hristo Georgijevski, Roman u srpskoj kwi`evnosti za de- cu i mlade, Novi Sad, 2005, str. 31–32. 3 Roman Ingarden, „O razli~itim shvatawima istinitosti u delima umetnosti”, Stremqewa, Pri{tina, br. 6, novembar–de- cembar 1973, str. 687.

kim zakonitostima `ivota, koji nestaju, opet dola- ze, oblikuju se i traju izvesno vreme (`ivot sta- rih alasa na Dunavu). Tetralogija poseduje zavidan, ali nenagla{en saznajno-pou~ni karakter, koji nagiwe takozvanom hajdegerovskom smislu usmerewa, duhovnoj dimenzi- ji i eti~kim postulatima mlade generacije. Ovde je pi{~eva uloga i pozicija vi{estruka: esteti~ka i eti~ka, hroni~arska i literarna. I pored toga Maticki se pokazao kao vrstan pripoveda~ i opser- vator, koji bele`i skoro sve do detaqa i preobra- `ava u novom smislu i zna~ewu u odnosu na postoje- }e i ve} poznato (mitska simbolika u romanu Pu- stolovi sa Gardo{a). U takvoj simboli~koj i slo- `enoj estetskoj projekciji on se bavi i fenomeni- ma kolektivne svesti i moralnog kodeksa, koji se formiraju i emaniraju na razli~ite na~ine (egzi- stencijalni, hedonisti~ki, humanisti~ki). Pritom se dodiruje i svest/karakter nekoliko razli~itih nivoa: a) psiholo{kog (emotivni i intimni svet dece i mladih), b) socijalnog (dru{tvena i porodi~na kriza), v) nacionalnog (etni~ka samosvest o `ivotu u ino- stranstvu), g) religijskog (me|uverska koegzistencija; hri- {}anstvo i katolicizam). U konstelaciji ovako zamr{enih odnosa i eti~- kih pro`imawa pripoveda~ ostaje u svemu dosledan i nepristrasan, ali anga`ovan i idejno usmeren. Po prirodi stvari, pisac ne te`i objektivnoj isti- ni u literarizaciji odre|enih `ivotnih fakata, ve} nastoji da, koliko je to mogu}e i esteti~ki iz- vodqivo, oblikuje lirsku povest o mladim qudima i svetu oko wih, pa je otuda odre|ena istori~nost dijalekti~ka i aktivisti~ka, jer zahvata bi}e u ne- posrednom procesu razvijawa i anticipaciji svesti o prolaznosti vremena (iskustva i razmi{qawa Mine Sandoline). Roman Vatreno kr{tewe ima nekoliko sli~no- sti sa @urkom u idejno-tematskom, jezi~ko-stil- skom i strukturno-kompozicionom smislu. Ovde, pre svega, mislimo na tinejxersku problematiku i problem odrastawa, na obilato kori{}ewe {atro- va~kih izraza, u ~iju svrhu je pridodat Re~nik mawe poznatih re~i i izraza (150 pojmova, najve}im de- lom iz alaskog `ivota, pore|anih po azbu~nom re- dosledu); zatim, isti broj nenaslovqenih poglavqa (14), kao i prethodno pomenuti roman. Maticki, dakle, nije promenio mnogo toga u formalnom i na- rativnom pogledu, mada se, naravno, okrenuo novim temama i motivima, slikama i zna~ewima, vezanim prevashodno za alaski `ivot na Dunavu, na wegove avanture i do`ivqajnu lepotu. Naslovna sintagma Vatreno kr{tewe dovoqno je simboli~na i indikativna, jer podrazumeva pr- vo de~je ne/iskustvo (`ivotno, qubavno, stvarala~- ko), kao i suo~avawe sa ozbiqnijim izazovima i `ivotnim neminovnostima. I ovoga puta radwa ro- mana obuhvata Zemun i wegove najbli`e topose, {to pokazuje da je autor ostao veran ovom ambijentu i miqeu. U romanu je vi{e nego o~igledan auto/bi- ografski element, odnosno pi{~eva op~iwenost re~nim svetom i pecawem. Dodatnu vrednost, a mo`e se re}i i prednost, u slikawu i objektivizaciji alaskog `ivota sa~iwa- vaju de~aci i devoj~ice, u~enici osnovne {kole i ~lanovi ekolo{ke sekcije, ~ijim se anga`ovawem otkrivaju po~inioci velikog pomora ribe i prave katastrofe na Dunavu (str. 27). Pustolovnost i suo~avawe sa ozbiqnim problemima iz sveta od- raslih, nalik na Indi Blajton, odlikuju ovu pri~u i zaplet, pune dramskih naboja, neizvesnosti i na- glih obrta. Pomenuti mali{ani nisu prikazani sa- mo kao junaci (otkri}e zaga|ivawa i spasavawe uto- pqenika, direktora Repi}a), ve} i kao sledbenici ribarskog `ivota i nastavqa~i o~eve i dedine tra- dicije (stari ribari Gliga Ke~ar i Saja [irajka). 35

Spajaju}i igru (pustolovnost, dru`ewe na re- ci), pouku ({kola, ekologija) i qubav (emocije i de~ji pubertet), fabula romana sa`ima i razmatra raznovrsne doga|ajne relacije, ~ija je semantizaci- ja vrlo slojevita i simptomati~na, ~ak i sa uni- verzalnim obele`jima (borba za `ivotnu sredinu ili sukob sa birokratijom). Hronolo{ko pripove- dawe u drugom i tre}em licu prati sliku alaskog `ivota na obalama Dunava, a svako poglavqe dono- si po jednu novu epizodu ili si`e, koji se interpo- lira u rukavce i tokove naracije. Pripoveda~ pra- ti tinejxere i ribare na svakom koraku; osvetqa- va wihovu du{u i psihu u posebnim okolnostima (u~estale psovke i negodovawa starih alasa), a tu opsesivnost pokazuje i tzv. ribarski jezik i wego- va izra`ajna puno}a: kletve, zakletve, pesme i kra- tke umotvorine, koje se svojom tematikom, sadr`a- jima i strukturom ti~u `ivota na vodi („Sve su wive zelene, a ribarske crne. Da Bog da ih Dunav odneo u maj~inu!”). Emocionalna, psiholo{ka i eti~ka determini- sanost dece i mladih izra`ava se u nekoliko topo- sa i razli~itih miqea (ribarewe, {kola, qubav), ~ija inicijacija i duhovna manifestacija pokazuju wihovo realno, tipi~no, a ~esto i kriti~ko sagle- davawe stvarnosti (ogor~enost ribara zbog opstru- irawa wihovog rada; oportunizam i birokratija mo}nih qudi, direktora {kole i kombinata). Ak- ciona kumulativnost, dinami~na fabularizacija, narativna zanimqivost i dramski preokreti pred- stavqaju, pre svega, osnovne poetolo{ko-struk- turne i sadr`inske pretpostavke svakog pustolov- nog romana. Ovde je osnovno te`i{te radwe (ot- krivawe zaga|ivawa i wegovo uklawawe) oboga}eno si`ejnim tokovima i dodatnim digresijama, koje uti~u na slo`enost i uzbudqivost zapleta. To se, uglavnom, odnosi na qubav Oki{a i Jozefine, od- nosno na ne/ostvarene simpatije @i}e i Keke, a sa druge strane i na epizode sa pojavom novinara Joka- novi}a, ~iji nastup i replike podr`avaju de~ju idejnost i aktivnost. To pokazuje i wegovo objav- qivawe |a~kog protestnog pisma u rubrici Odjeci, u Jutarwem listu. Zahvaquju}i wemu, istina o po- moru riba na Dunavu je obznawena, a sa tim se upo- znaju ministri prosvete i ekologije, {to naknadno uslo`wava problem i {iri wegove implikacije (oduzimawe radnih dozvola ribarima inicirano od strane direktora kombinata). Me|utim, pobeda dobra nad zlom i istine nad nepravdom bi}e krunisana ne samo hepiendom i op{tim zadovoqstvom (zajedni~kom proslavom u {koli), ve} i odre|enim moralno-duhovnim preo- bra`ajima i samoosve{}ewem pojedinih li~nosti, kao {to su direktor Repi} i }erka mu Sne`ana, koja se na wegovo zaprepa{}ewe pridru`uje svojim drugarima ekolozima. Uskla|ivawe didakti~nog i intencionalnog („...od istine se ne mo`e ute}i”) osmi{qeno je motivima pustolovnog, socijalnog i zavi~ajnog, koji u svojoj korelativnosti i ekspli- kativnosti ukazuju na de~je razumevawe i emotiv- no do`ivqavawe jedne takve vizije sveta. Grubo i figurativno re~eno, glavni lik u delu mo`e biti i reka Dunav, jer se prakti~no sve odi- grava oko we. Bez obzira {to bi mo`da takva even- tualna personifikovanost i antropomorfizacija donekle poremetile realisti~ku osnovu pri~e, re- ka ima mitsko, egzistencijalno, antropolo{ko i simbolizirano zna~ewe, mnogo ve}e i slo`enije od uobi~ajene prolaznosti i cikli~nosti `ivotnih tokova. Iako ne krije svoju naklowenost i emotiv- ni odnos prema predmetu opisivawa, Maticki nije toliko tendenciozan i sugestibilan koliko nasto- ji da stvori umetni~ki verodostojnu sliku detiw- stva/ mladosti, `ivota na reci, kao i problem de- tiweg odrastawa, iskazanog jezikom, psihologijom i manirom tinejxera. U idejnom i saznajnom smislu roman ima kom- pleksnu spoznaju i kriti~ko vi|ewe aktuelnog pro- 36

blema kojim se bavi, jer nudi novu umetni~ku in- terpretaciju i psiholo{ko-eti~ku zaokupqenost mladog bi}a suo~enog sa ozbiqnim izazovima i protivre~nostima. U sukobu sa moralnim strepwa- ma i posledicama (neizvesnost, strah, batine) de- ca/junaci ne ispoqavaju sumwu, naivnost ili kaja- we, ve} svesnu odlu~nost i eti~ku nepokolebqi- vost: „I ne samo da napi{emo za {kolski list, ve} i da ne{to uradimo” (str. 27). Tinejxeri su u procesu odrastawa pokazali da nisu nimalo ravnodu{ni prema zbivawima oko sebe, pa stoga `ele da ravnopravno sa odraslima u~estvu- ju u neposrednim procesima i konkretnim/kreativ- nim akcijama. Naime, de~aci i devoj~ice prikazani su kao vrlo promu}urni, hrabri i plemeniti, jer wihovi napori bi}e vi{estruko korisni i pragma- ti~ni; trovawe je zaustavqeno, {kola pohvaqena od strane Ministarstva prosvete, deca do`ivela popu- larnost na televiziji, ribarima vra}ene dozvole, direktor kombinata se potpuno izmenio. Na simbo- li~an i ne/posredan na~in ukazano je da na mla|ima svet ostaje, te da deca ribari moraju i daqe vodi- ti ra~una o reci koja im `ivot zna~i, umesto wiho- vih ostarelih i iznemoglih ~lanova porodice (Gli- ga Kle~ar, baba Kosana, Saja). Slo`en kao niz povezanih pri~a i mawih frag- menata, roman Vatreno kr{tewe problematizuje odre|enu empirijsku doga|ajnost, od koje autor stva- ra svoju umetni~ku istinu i novu estetsku stvarnost. U izboru primerenih realisti~kih ~iwenica i wi- hovih smisaonih uobli~avawa, Maticki je postupao shodno mi{qewu Ive Andri}a, koji je rekao da sa- mo pravi pisac ume da izabere iz vrtloga pojava onu koja mo`e da poslu`i kao obrazac za kolebqi- vi i prolazni niz sli~nih fenomena i koja, pro- pu{tena kroz pi{~evu prizmu, dobije dovoqno re- qefnosti, dovoqno snage i ubedqivosti, da od ve- likog kruga ~italaca bude prihva}ena i priznata kao takva, tj. kao stvarna i kao tipi~na. Maticki je uspeo da sa~uva i odr`i geopoeti~- ku, jezi~ko-simboli~ku i psiholo{ko-sociolo{ku verodostojnost pomenutih vremensko-prostornih koordinata, koje su osmi{qene i funkcionalizova- ne u slu`bi slo`enog umetni~kog vi|ewa i do`iv- qavawa sveta detiwstva i rane mladosti. LITERATURA 1. Bahtin, Mihail. O romanu, Beograd, Nolit, 1989. 2. Betelhajm, Bruno. Zna~ewe bajki, Beograd, 1979. 3. Georgijevski, Hristo: Roman u srpskoj kwi`ev- nosti za decu i mlade, Novi Sad, Zmajeve de~je igre, 2005. 4. Ingarden, Roman. „O razli~itim shvatawima istinitosti u delima umetnosti”, Stremqewa, Pri{tina, br. 6, novembar–decembar, 1973. 5. Marjanovi}, Voja. De~ja kwi`evnost u kwi`ev- noj kritici, Beograd, BMG, 1998. 6. Maticki, Milenko. Beskrajno doba, Beograd, De- ~ija literatura, 1997. 7. Maticki, Milenko. Vatreno kr{tewe, BMG, Beograd, 1997. 8. [tancl, Franc. Tipi~ne forme romana, Novi Sad, Kwi`evna zajednica, 1987. Milutin \URI^KOVI] GROWING UP IN THE NOVEL “BAPTISM OF FIRE“ OF MILENKO MATICKI Summary This article primarily discusses the problem of growing up and maturing in youth novel by Milenko Maticki Baptism of fire, but also many other constituent elements related to his poetry and ontology of teenage life. It has been indicated in the genre, typological and language-style 37

characteristic of this part, in many ways compatible and artistic balanced with other novels of tetralogy: Party, Live Music, Adventurers in Gardos. Key words: problem of growing up, children, teenagers, poetics, style, adventure UDC 821.163.41–93–31.09 Teri}, V. Svetlana KALEZI] RADOWI] ABAR VOJA TERI]A KAO PALIMPSEST RAZLI^ITIH UZRASNIH IDENTITETA SA@ETAK: U prvom ostvarewu Voja Teri}a, romanu Abar objavqenom 1957. godine, dolazi do preplitawa isku- stava pustolovnog romana, realisti~ke i modernisti~ke proze. Zbog toga ovo djelo stoji na samoj ivici omladin- skog i romana za odrasle, ~ime }emo se posebno baviti u ovom radu. Izuzetna vje{tina fabulirawa, kao i moder- nost stvarala~kog postupka oli~ena u specifi~noj orga- nizaciji prostora i vremena i postojawu negativnog juna- ka ~ine ovo ostvarewe komunikativnim na sasvim razli- ~itim razinama uzrasnih identiteta. U tome se, izme|u ostalog, o~ituje wegova posebna vrijednost. KQU^NE RIJE^I: avanturisti~ka proza, hronotop, modelovawe likova, dijalog, tehnika ekspresivne monta`e U centru pa`we ovog djela izuzetno zanimqive, atraktivne tematike, nadasve neobi~ne za balkan- ske kwi`evne prilike, nalazi se arhetipski motiv – potraga za blagom. Osamnaestogodi{wak Filip Pop, dospijev{i u Al`ir kao slijepi putnik, kroz mno{tvo peripetija zavr{ava kao kopa~ zlata ko- ji je kona~no prona{ao zlatnu `ilu i ostvario `i- votno zanimqivo prijateqstvo sa Abarom, po ko- jem je roman i dobio ime.1 38 1 U vezi sa ovim ostvarewem Jovan Qu{tanovi} primje}uje: „Si`ejni obrasci o inicijaciji i o zakopanom blagu su u Abaru

Prije svega, vaqa primijetiti da u okviru doma- }e romaneskne tradicije za djecu i omladinu Afri- ka nije bila mjesto u okviru kojeg bi se uobi~ajeno situirala radwa. Samim tim, izuzetno su zanimqi- ve dvije osobenosti ovog pripovjednog ostvarewa – organizacija prostora u wemu i modelovawe lika u velikoj mjeri netipi~nog za avanturisti~ku prozu. Bave}i se ovim ostvarewem kritika je konstatova- la sqede}e: „Osnov ove pri~e je lov na zlato, bo- gatstvo, dakle tipi~na relacija mnogih pustolov- nih romana, ali Teri} u svoju pri~u utkiva i de- taqe iz borbe al`irskog naroda za slobodu, detaqe o na~inu `ivota u oranskim predgra|ima, o siroti- wi i radni{tvu, o potkupqivosti i izdaji kao vidu zarade i smislu egzistencije, o surovosti koloni- jalnog osvaja~a i Legiji stranaca kao surovom in- strumentu odr`avawa vlasti” (Idrizovi}, Jekni} 1989: 680). Kao {to se mo`e vidjeti, roman obilu- je mno{tvom raznovrsnih elemenata i slojeva koji ga ~ine slo`enijim u odnosu na dje~ju i omladin- sku avanturisti~ku prozu, {to dodatno problema- tizuje fenomen uzrasnih identiteta ~itala~ke pu- blike. Tako|e, i glavni lik u velikoj mjeri odstu- pa od koncepta svemo}nog junaka – poznaje i slabo- sti i mane, i sumwe, i strahove, katkad djela u „ko- rist svoje {tete”... Drugim rije~ima, Teri}ev Abar za razliku od, na primjer „nad-~ovjeka” iz avan- turisti~kih proza Anta Stani~i}a, koji je Malim piratom prethodio godinu dana ranije, pru`a mno- go uvjerqiviju sliku glavnog junaka. Razlog tome, svakako, treba tra`iti u ~iwenici {to je rije~ o omladinskom romanu koji po mnogim svojim osobi- nama napu{ta pojednostavqeni teren dje~je proze imaju}i na umu ta~no odre|enu recipijentsku sku- pinu kojom se mo`e ra~unati na ve}i stepen razu- mijevawa.2 Kada je rije~ o likovima romana treba ista}i da ovdje nadmo}niji status ima Abar, na koga je pa- `wa pripovjeda~a podjednako usmjerena kao i na glavnog junaka, Filipa Popa, te bi stoga mogao iz- vesti zakqu~ak kako ostvarewe o kojem je rije~, u su{tini, posjeduje dva, pripovjednim tretmanom, ravnopravna glavna junaka koji se veoma razlikuju. Dok je Filip na po~etku `ivotne staze, Abar ve} uveliko kora~a wome svjestan da mu se wen kraj svakog ~asa mo`e ukazati ako se susretne sa pro- {lo{}u od koje `eli da pobjegne. Tako saznajemo da je melez Abar zapravo Francuz Marsel, koji je pobjegao iz Legije stranaca i koji na du{i nosi ubistvo svog narednika. Sve ovo se otkriva poste- peno i tek se pred sam kraj romana obja{wavaju ra- zlozi wegove izrazite misti~nosti, ~ime se sa pri- povjedne strane posti`e dvostruk efekat. Naime, kroz ~itav roman, od trenutka pojavqivawa Abaro- vog lika pa sve do kraja, naro~ito se insistira na wegovoj tajanstvenosti i }utawu o bilo ~emu {to ima neke veze sa pro{lo{}u, te se malobrojni po- daci o wemu uglavnom prezentuju sa ta~ke gledi{ta Filipa Popa, koji o wemu vi{e zakqu~uje i sluti nego {to zna. Na taj na~in se ~italac nekoliko pu- ta navodi na, uslovno re~eno, pogre{an trag, {to pripovijedawe ~ini izuzetno zanimqivim, te podjed- nako plijene pa`wu i sami doga|aji u ovom roma- nu, ali i lik odbjeglog legionara Abara. Tako|e, treba naglasiti da, iako bi se u pojedi- nim momentima Abarov lik mogao vidjeti kao kla- si~ni lik avanturisti~kog romana, u tom smislu {to se zna izvu}i iz svake situacije, {to je domi- {qat, snala`qiv, inteligentan i pun `ivotnog is- 39 me|usobno palimpsestirani, lanac prepreka istovremeno igra simboli~ku funkciju unutar jedne i unutar druge pri~e, potra- ga za blagom zna~i istovremeno i inicijaciju Filipa Popa, {to je sasvim prihvatqivo i unutar arhetipskog resursa iz kojega Vo- jo Teri} crpi glavne si`ejne linije svoga romana.“ – Jovan Qu- {tanovi}: Crvenkapa gricka vuka. Studije i eseji o kwi`evnosti za decu, Dnevnik, Zmajeve de~je igre, Novi Sad, 2004, str. 59. 2 U prilog tome idu i odlomci u kojima se osje}a blaga pri- mjesa eroti~nosti, naro~ito u odnosu glavnog junaka Filipa Popa sa djevojkom Ivon, sumwivog morala.

kustva, on ipak na kraju do`ivqava sudbinu neti- pi~nu za junake ovakvih proza. Rijetko se de{ava da protagonistu zadesi smrt, i to ba{ onda kada se ~inilo da je zapo~eo novi `ivot i uspio da pobje- gne pro{losti. Ovim se dovodi u pitawe i jo{ je- dna razlika izme|u omladinskog i romana za odra- sle, na ~ijoj se tankoj granici nalazi Teri}ev Abar. Naime, dok omladinski roman, u ovom ili onom vidu ipak podrazumijeva happy end i takav za- vr{etak u okviru kojeg glavni junak sti~e izvjesno iskustvo, ali se „izvla~i”, dotle roman za odrasle, ra~unaju}i na zreliju recipijentsku skupinu, nudi druga~ije razrje{ewe u kome glavni junak ne osta- je niti sre}an, niti `iv. U red razlika izme|u ova dva tipa romana, koji tematski pripadaju istoj gru- paciji, ide i modelovawe junaka koje je ovdje dato na vi{oj razini u odnosu na omladinski roman, jer podrazumijeva i nagla{eno psiholo{ki pristup u gra|ewu lika. Brojna su mjesta u romanu u kojima se, naj~e{}e u vidu solilokvija, mo`e ste}i uvid u unutra{wi svijet glavnog junaka, u strahove i trepete wegove du{e. Me|utim, u toj istoj funkciji javqaju se i odlomci koji su vrlo neubi~ajeni za kwi`evnu ana- lizu, jer u wima junak sam sa sobom vodi dijalog. Kao {to je poznato, dijalog podrazumijeva govor, tj. razgovor dva lica, ali u ovim odjeqcima glas glavnog junaka razdvaja se u glas dvije osobe koje me|usobno komuniciraju.3 Tako se putem dijalogi- zacije razbija izvjesna monotonost literarnog gla- sa koji pripovijeda ovaj tekst, {to doprinosi uvo- |ewu novih na~ina oblikovnosti, te se ovaj roman svrstava u moderne, iako je poznato da o~igledna transformacija oblikovnih na~ela dje~je i omla- dinske proze na na{im prostorima zapo~iwe uglav- nom od sedamdesetih godina XX vijeka. Imaginarni dijalog koji glavni junak vodi sa samim sobom po- kazuje i wegovu unutra{wu rascijepqenost, izazva- nu fizi~kim patwama, koja ga dovodi do ruba zdra- vog razuma. Na sre}u, nakon niza olak{avaju}ih okolnosti on vra}a svoje i fizi~ko i duhovno zdrav- qe, prvenstveno zahvaquju}i prijatequ Abaru. Zanimqivo je da se u ovakvim dijalozima, sa je- zi~ke strane, o~ituje u isto vrijeme i dramati~an i uzak duhovni okvir glavnog junaka. Stilisti~ki gledano, Teri} je izraz romana u cjelosti prilago- dio protagonisti iz ~ije se ta~ke gledi{ta i pri- povijeda ova narativna struktura. U skladu sa tim, stil romana karakteri{u jednostavne, kratke, kon- cizne re~enice kojima se u isto vrijeme sugeri{e i elementarnost glavnog junaka koji nije toliko upu}en na unutra{we analize koliko na `ivot sâm, 40 3 Evo jednog od najizrazitijih primjera: „Oranska luka le- `ala je otvorena moru, kao i pre. Nigde nikoga nije bilo u tome gradu ko bi mogao da se pohvali da me poznaje. Izuzev, naravno, qudi iz policije. Ali, sigurno sam se izmenio. Bio sam mr{av i crn. ’Mr{av? [ali{ se, Filipe Pope! Video si i u izlogu svo- je lice. Bilo je kost i ko`a. I o~i, koje su te dovele da vidi{ Afriku. Proklete o~i probisveta!’ ’Pa ti }e{’, rekoh, ’sa svojim ponosom da umre{ od gladi!’ Po|oh sa pristani{ta. U glavi mi se jednako mutilo. [ala je bila u tome {to sam tra`io posao. A nisam mogao da radim zbog ruke. Meso se gnojilo i po~iwalo da se ose}a. A, eto, ni- sam hteo da prosim. ’Ali prosio si’, rekoh sebi, ’prosio si nedeqama po{to su ti u selima previli ranu za koju si rekao da ti je na~inio ne- ki lovac. Ovde ti ne bi verovali kao u selu’. ’Nisam prosio’, usprotivih se posledwim ostatkom ponosa. ’Tada sam smatrao da je dostojnije ~oveka da ukrade nego da prosi. Samo sam tra- `io hranu.’ ’Nisu ti je ba{ davali ~esto?’ ’Ne!’ A ja sam je opet i opet oprezno tra`io, u~tivo, sa ~ud- nim osje}ajem psa u o~ima. Psa koji je slabo hrawen. ’Pa u redu,’rekoh ’{ta onda? Pravi prosjaci rade druk~ije. Ima tu neke razlike.’ Bio sam siguran da tra`iti preno}i{te i hranu po selima i predstavqati se kao radnik koji ide nekud nije isto kao i prositi po Oranu. I nisam hteo da prosim. ’Ukrali su mi zlato,’ rekoh, ’i metak mi je prosvirao ruku. U zlatu je bilo mnogo moga znoja, a iz ruke je isteklo dosta mo- je krvi. Mene su opqa~kali’, po~eh da ube|ujem sebe da bih sa- ~uvao dostojanstvo. Vrag bi ga znao za{to mi je bilo potrebno to dostojanstvo.“ Vojo Teri}: Abar, Beograd, Kwi`evna grupa Horizonti, 1971, str. 120.

ali i ogoqenost svijeta koji se okru`en afri~kim pustiwama bori za puki opstanak. Paradoksalno, na kraju se ispostavqa da je zapravo surovi pustiw- ski kraj najhumaniji, a da je pravo zlo u naseqenim podru~jima, jer su qudi u wima.4 Kriti~ka misao je u vezi sa ovim Teri}evim ostvarewem konstatovala: „Teri}evo pripovijeda- we je realisti~ki koncizno, uvijek kretawe, rad- wa, akcija. Poput uzbudqivog filma u kome je sve dobro organizovano i promi{qeno – od scena, doga|aja i dijaloga do slike i vizije qudskih sudbi- na koje se zatvaraju u nepromjewiv i mra~an krug” (Idrizovi}, Jekni}: 1989: 681). Upravo se tehni- kom ekspresivne monta`e kojom se pisac koristi u gra|ewu Filipovog psiholo{kog lika tvore odlom- ci koji spadaju u veoma moderan stvarala~ki postu- pak u okviru omladinskog romana. Kao {to je po- znato, dje~ja/omladinska proza nakon Drugog svjet- skog rata nije obilovala modernizmom bilo kojeg tipa – autori su se uglavnom koristili ve} opro- banim narativnim tehnikama koje su u ve}oj ili ma- woj mjeri podrazumijevale estetski tradicionali- zam. U tom smislu sasvim je ta~na konstatacija Jo- vana Qu{tanovi}a da je ovaj roman „u ~asu kada je objavqen, umnogome opa`an kao svojevrsna reseman- tizacija klasi~nog pustolovnog romana” (Qu{ta- novi} 2004: 61).5 Kada je rije~ o narativnoj instanci iz koje se pripovijeda tekst, na samom po~etku romana pisac se u kratkoj biqe{ci istaknutoj kurzivom obra}a ~itaocima: „Neka mi oprosti visoki, ostareli po- vratnik, koga sam upoznao ki{nog popodneva kad je pla`a na Hvaru bila bez kupa~a. Neka mi ne zame- ri {to pri~am jednu pri~u iz wegovog `ivota i {to je pri~am onako kako mi se u~inilo da sam je ~uo” (Teri}, 1971: 3). Na ovaj na~in narator na- gla{ava i vlastiti udio u organizaciji ispri~anog („onako kako mi se u~inilo da sam je ~uo”) i obez- bje|uje jednu od romanesknih konvencija koja skre}e pa`wu sa wega i ustupa mjesto drugom, fiktivnom pripovjeda~u, tj. glavnom junaku koji pripovijeda svoj `ivot u prvom licu. Ina~e, prvo lice nije ~e- sto u literaturi za djecu, a kada se, primjera ra- di, pogleda crnogorski dje~ji roman, mo`e se na}i svega nekoliko rijetkih primjera koji spadaju u ovu grupaciju.6 Iako Ich-Form pripovijedawa podrazu- mijeva prisniji odnos prema doga|ajima, neposred- nost pripovijedawa i vizuru iz li~ne, sasvim odre- |ene ta~ke gledi{ta, ipak je pripovijedawe u tre- }em licu pogodnije za razgranavawe fabule koja ~i- ni narativno sredi{te romana u prvom redu zasno- vanog na doga|ajima, kakav je i avanturisti~ki. Razmatraju}i pojam i sadr`inu avanturisti~kog romana Novo Vukovi} isti~e: „Simplicijada je (...) tip romana nastao po ugledu na pomiwani Grimels- 41 4 U prilog ovoj tezi ide sam kraj romana, kada Filip prisu- stvuje Abarovom pogubqewu i kada ne mo`e da se pomiri sa ~i- wenicom da }e wegov prijateq, do ju~e tako pun `ivota, za ko- ji trenutak biti obje{en, te ga u sebi doziva: „Abare, dru`e! Brate! Dragi moj! Hodi ovamo! Tu ima zlatna `ica. Ovamo! Do- |i! Tu nema nikoga izuzev zveri. Niko nam ne mo`e ni{ta. Mi smo sami u oazi“. – Isto, str. 144. 5 Tako|e, psiholo{ko osvjetqavawe unutra{wosti glavnog junaka izra`enije je u ovom ostvarewu u pore|ewu sa ostalim iz ove grupacije. Razmatraju}i problem psihologizacije u pri- povjednom tkawu Zorica Turja~anin primje}uje: „... ma koliko pisac romana za djecu te`io za precizacijom psiholo{kog cr- te`a, wegov roman nikada ne}e imati svojstva modernog psiho- lo{kog romana (X. Xojsa ili V. Vulf), jer se karakter djeti- we du{evnosti vidno razlikuje od psiholo{kog svijeta odrasle osobe“. Ne pretenduju}i na upravo nazna~eni psiholo{ki pos- tupak pomenutih velikana, ipak je va`no ista}i da je ba{ zbog toga {to ne opisuje „karakter djetiwe du{evnosti“, ve} karak- ter nekog ko se nalazi na izlasku iz svijeta djetiwstva i ula- ska u svijet odraslih, i opis wegove „du{evnosti“ prilago|en podjednako uzrastu lika koliko i recipijentske skupine kojoj je roman namijewen“. – Zorica Turja~ann: Roman za djecu. Teo- rijski i didakti~ki pristup, Sarajevo, Svjetlost, Zavod za ux- benike, 1978, str. 48. 6 Od ~etrdesetak romana publikovanih u periodu od 1953. do 1978, svega su ~etiri ispripovijedana u 1. licu: Abar Voja Teri}a (1957), Tu`ni cirkusanti Mirka Vuja~i}a (1960), Deda [tukina dru`ina Mirka Vuja~i}a (1973) i [alajko Stevana Bulaji}a (1973).

hauzenov roman, ~iji je junak obi~an ~ovjek, koji se poslije niza avantura razo~ara i povla~i u izo- laciju” (Vukovi} 1996: 295–296). Stoga bi se mo- glo zakqu~iti da Teri}ev roman o kojem je rije~ pripada upravo toj vrsti romana, sa razlikom {to pri kraju ove proze nastaje preokret kojim se glav- ni junak, nakon {to je ostao bez zlata, ipak spa- {ava uz pomo} prijateqa Abara, te stoga razo~a- rawe ustupa mjesto u`ivawu u malim stvarima i, uslovno re~eno, sre}i. Ipak, sam kraj izveden je u znaku dominacije ni{tavila, {to nije u cjelosti karakteristi~no za koncept pustolovne proze. Model omladinskog romana odstupa od crno-bi- jele tehnike u oblikovawu likova, te se i u tom do- menu o~ituje ve}a slo`enost wegove umjetni~ke strukture. Naime, Abar, kojeg u zatvoru upoznaje Filip Pop, sa kojim bje`i i kre}e u potragu za zlatom, i koji mu kasnije, rawenom i opqa~kanom, pru`a pomo}, iz ovog kratkog sa`etka bi se mogao do`ivjeti kao dobar ~ovjek. Me|utim, ispostavqa se da je taj isti melez, zapravo, sa druge strane za- kona i da na du{i nosi smrt svog narednika. Pri samom kraju romana osvjetqava se da je ~ak i ubi- stvo koje je Abar po~inio, zapravo, u ratnim okol- nostima bilo human ~in kojim se borio protiv jo{ ve}eg zvjerstva – dugo je bio vojnik Legije koji je polo`io zakletvu i godinama igrao po ustaqenim pravilima. Me|utim, kada su legionari bili anga- `ovani da ugu{e pobunu beduina, i kada je legio- narski poziv podrazumijevao ubijawe mu{karaca, komadawe `ena i djece i paqewe sela, u wemu se pobunio ~ovjek koji je ustao protiv onog zakona ko- ji je do ju~e sprovodio. Tada je ubio narednika ko- ji je palio selo i pobjegao. Ovakvim literarnim tretmanom junaka, u kojem se ne nudi pojednostav- qena slika dobra i zla, ovaj roman se pribli`ava literaturi za odrasle. U prilog tome ide i dilema pred kojom se na{ao Abar, koja u velikoj mjeri podsje}a na dilemu anti- ~ke junakiwe Antigone, za koju se u tom smislu ve- zuje pojam tragi~ne krivice – koje zakone po{tova- ti: bo`anske ili qudske? Izbora, iako on privid- no postoji, zapravo nema. Za koje god rje{ewe da se odlu~i – junak }e biti kriv. Ako odlu~i da radi protiv svoje savjesti, bi}e wome uni{ten. Ako od- lu~i da radi protiv vojni~kih zakona, bi}e dezer- ter. Tako|e, treba spomenuti i to da ovaj roman u domenu modelovawa lika nudi i ne{to {to omla- dinski roman ne poznaje. Naime, ako dje~ja proza podrazumijeva da su weni junaci unaprijed dati kao dobri ili lo{i, oni u slu~aju omladinske proze, nakon izvjesnih iskustava, bivaju podlo`ni trans- formativnosti. Me|utim, ne de{ava se da je neki junak naizmjeni~no dobar i lo{. Upravo je po tom modelu satkan Abarov lik, koji u jednoj situaciji pokazuje izvjesne osobine koje u nekom druga~ijem spletu okolnosti nestaju i ustupaju mjesta sasvim suprotnim karakternim crtama. Od po~etka wegov lik se modeluje kao lik sposobnog zlo~inca, koji tu i tamo poka`e poneku dobru osobinu, da bi se na samom kraju, kada Filip Pop ostane bez i~ega, upravo Abar javio kao wegov spasiteq. Najdinami~- nija smjena mogu}e karakterizacije, u smislu dobar ili lo{, prisutna je na stranicama u kojima se opisuje wihovo dugotrajno i iscrpquju}e dola`ewe do zlata, kada usqed fizi~ke patwe Abar ~esto mi- jewa svoj qudski lik. Tako nakon zavr{etka „zlatne misije” Filip Pop primje}uje: „Bilo je le- po i}i bezbri`no sa pu{kom o ramenu, daleko od na{eg boravi{ta, imati kraj sebe Abara koji ti je ponovo postao prijateq, zvi`dati ne{to besmisle- no i neura~unqivo, ili po stoti put voditi iste razgovore” (istakla S. K. R) (Teri}: 1971: 116). Na stranicama dje~jih romana nikada se ne}e na}i ova- kvi odlomci koji svjedo~e o promjenqivosti qudske prirode, ~ime se opet potvr|uje teza o tome da pi- sac omladinske proze i te kako vodi ra~una o nivou 42

razumijevawa recipijentske skupine kojoj djelo namjewuje. Treba spomenuti i jo{ jedan elemenat zbog ko- jeg je Abarov lik izuzetno zanimqiv. Naime, kroz cijelo djelo on je obavijen velom mistike, {to i ~ini jednu od konvencija avanturisti~kog romana. Ne treba zaobi}i ni ~iwenicu da se Abarova mi- sti~nost i te kako uklapa u kompozicioni sklop romana kojim se gradi doga|ajni sloj djela, ali se time istovremeno modeluje i wegov lik. U prilog kompozicionoj povezanosti misti~nih detaqa rasprostrawenih {irom djela ide i spomi- wawe Gospodara Pustiwe, ~ijom se pojavom ovaj ro- man i zavr{ava. Prvi pomen ovog fenomena nalazi- mo na stranicama na kojima se, nakon izlaska iz pustiwe i nakon spasewa, opisuje Filipova opsesi- ja pivom koju Abar defini{e na sqede}i na~in: „Gospodar pustiwe ostavio je u tebi ne{to prego- relo. Ne{to kao kad se prepr`i kafa” (Teri} 1971: 131). Ovakvo poetsko-filozofsko poimawe promje- ne, koju je glavni junak iskusio nakon intenzivne patwe koju mu je podarila pustiwa, i koja se nu`no utisnula podjednako na wegove karakterne crte, ko- liko i na wegov qudski lik, imenuje se tajanstve- nim nazivom Gospodar pustiwe. Ovaj fenomen, ili boqe re}i fantom, pojavquje se i na samom kraju romana kada Abara pogubquju: „Iz blede omaglice iza ve{ala i zida, daleko prema zapadu, podi`e se silueta Gospodara Pustiwe, sa ~istim belim bur- nusom i turbanom i kao da ga zakrili i odnese u svoje pregorelo obitavali{te” (Teri} 1971: 144). Sintagma „pregorelo obitavali{te” nudi se kao adekvatna zamjena za hri{}anski pojam raja – tako se jo{ jedanput pustiwa, bez qudi, sa zvijerima, ozna~ava kao najboqe i najsigurnije podru~je u ko- jem ~ovjek mo`e pro`ivjeti `ivot, daleko od najve- }eg izvora zla na svijetu, daleko od sartrovskog pa- kla – drugih qudi. Ovakvo poimawe humaniteta, sva- kako, nema afirmativnu odrednicu i predstavqa, u isto vrijeme, i idejnu poruku djela, koja se mjesti- mi~no mo`e doimati u izvjesnoj mjeri „prejakom” za pojam omladinskog romana. Kad smo ve} spomenuli konvencije avanturisti~- kog romana treba re}i da svojevrsna egzotika, na- ro~ito u smislu prostora na kojem se radwa de{ava i wegove organizacije u djelu, spada u wih. Mlade ~itaoce }e sigurno privu}i atraktivni afri~ki ambijent u kojem se spomiwu Al`ir, Sahara, Oran, Mala Biskra i tome sli~no. Tako|e, i imena juna- ka (Abar, Marsel, Abdel-Rufik, Trafik, Ivon...) doprinose „mirisu” egzotike koji se osje}a na sva- koj stranici ovog djela. Me|utim, ovo ostvarewe posjeduje i neke ele- mente atipi~ne za koncept avanturisti~kog roma- na, pri ~emu, u prvom redu, mislimo na ideolo{ki sloj djela. Kada Filipa i Abara zarobe beduinski pobuwenici na ~elu sa Abdel-Rufikom, raspituju- }i se za Filipovo porijeklo jedan od wih donosi geografsku kartu da bi zarobqeni pokazao odakle dolazi: „Stavio sam prst na malu teritoriju obli- ka korwa~ine grbe obojenu sme|om bojom. Bila je toliko mala da je na woj moglo da stane samo po~et- no slovo Beograda i po~etno slovo imena zemqe. – O! – re~e on. – Razumem. To je pozadi Italije. – To je ispred Italije, prema istoku – dodadoh. – Ne volite da budete iza Italije? – Ne! – rekoh. – To moji zemqaci ne bi otrpeli. – Ni mi ne `elimo da budemo pozadi Francuza. – Mogu da vam verujem. (...) – Vi ste radnici? – upita. – Da – re~e Abar. – Mi smo proletarijat. – [ta je to? – upita poglavica. (...) – To je – rekoh – kad ~ovek nema ni{ta. Kad je prinu- |en da radi i da ide gde ima posla. – I van granica svoje zemqe? Klimnuh glavom. I on klimnu glavom. – Volite li francusku vlast? 43

– Ne – rekoh. Za{to da je volim. Volim je isto toli- ko koliko volim svoju vlastitu u Jugoslaviji.” (Teri} 1971: 92–93) Mora se priznati da odlomak u kojem se na ova- kav na~in govori o politi~kim prilikama jednog prostora ne spada u op{ta mjesta avanturisti~kog romana. Iz wega se mnogo toga mo`e zakqu~iti o karakteru Jugoslovena (da ne vole da budu „iza Italije”), da je proletarijat kada ~ovjek nema ni- {ta ({to predstavqa prili~no ogor~enu i ironi- ~nu interpretaciju ovog pojma) i da vlast nije ne- {to {to se mo`e voqeti. Svaka od teza zastupqe- nih u upravo navedenom odlomku ovaj roman bi svr- stala u ideolo{ki obojen avanturisti~ki roman, koji je prava rijetkost. Me|utim, kako se ovakvo ideolo{ko promi{qawe ne pojavquje kao stalno prisutno, ve} na samo jednom jedinom mjestu u ro- manu, to se, ipak, mo`e smatrati vi{e „za~inom” nego aktivnim „sastojkom” djela. Pa ipak, iako ovaj roman ne posjeduje nagla{eni ideolo{ki sloj, postoje pasa`i u kojima se dodiru- ju izvjesne socijalne teme koje se, u ve}oj ili ma- woj mjeri, dovode u vezu sa `ivotnom filozofijom glavnog junaka. Kao takve, one imaju status komen- tara, jer ih pripovjeda~ uvijek saop{tava kao reak- ciju na neki doga|aj koju, nakon opisivawa tog do- ga|aja, eksplicitno verbalizuje. Tako nakon frag- menata u kojima se opisuje pad beduinskih pobuwe- nika u okr{aju sa Legijom Filip Pop zakqu~uje: „Ali otkud su ti qudi mogli da shvate Abdel-Ru- fika! Qudi koji se bore nikad ne shvataju protiv- nika. [trajkbreheri ne mogu da shvate {trajka~e, policijski agenti revolucionare. Gladan i sit su dva sveta” (Teri} 1971: 111–112). Stoga vidimo da figura pripovjeda~a nije tu samo da bi izvje{ta- vala o doga|ajima, ili kao u ovom slu~aju – u~e- stvovala u wima, ve} i da bi ih komentarisala. U nauci o kwi`evnosti poznate su tri vrste komen- tara: refleksije (koje na~e{}e ~ini zbir logi~ko- -vrednosnih sudova u vezi sa pojavama ili de{a- vawima o kojima se pripovijeda), lirski iskazi (kojima se izra`ava nagla{eno afektivni odnos prema predmetu naracije) i apeli (kojima se pri- povjeda~ obra}a ~itaocima dodatno im pribli`ava- ju}i fiktivnu stvarnost romana i doga|aja u we- mu).7 Komentari pripovjeda~a u romanu Abar, za- pravo, ~esto se nalaze izme|u refleksije i lirskog iskaza.8 Dijalo{ke komponente ovog ostvarewa najve}im svojim dijelom odstupaju od ovakvog koncepta, jer se ~esto navode u takvom vidu koji na prvi pogled mo`e djelovati suvi{no, pomalo i isprazno.9 Ipak, 44 7 Vidi: Aleksandar Flaker: „Umjetni~ka proza“, u kwizi Zdenka [kreba i Anta Stama}a: Uvod u kwi`evnost. Teorija, metodologija (~etvrto, poboq{ano izdawe), Zagreb, Globus, str. 354. 8 U modernoj kwi`evnosti komentar se ~esto smatra postup- kom destrukcije `anra i simptomom tzv. otvorenog djela kojim se pro{iruju sadr`aji romana. Me|utim, ne bi trebalo toliko i}i u {irinu kada su u pitawu literarne mogu}nosti romana Abar, te ga time svrstavati u domen nove esteti~ke kategorije. 9 Kao primjer za takvo odre|ewe dijaloga navodimo sqede}i fragment: „ – Slu{aj, – rekoh mu drugog dana putovawa kad se kolona vojske odmarala u podno`ju brega obraslog oskudnim ra- stiwem – trebalo bi da mi ka`e{ ho}e{ li be`ati. Ne `eli{ vaqda da proveravaju i utvrde da smo bili u zatvoru. –Prepusti ti to meni, - re~e on. –Ali ka`i mi! Reci ne{to... –Kad bude vreme, re}i }u. A sad dosta! –Nije dosta – rekoh. –Onda odlazi. Nemoj na mene da ra~una{. I nemoj vi{e da me pita{ ni o ~emu. Tvoja majka nije bila bogzna kakva `ena. –Nemoj da pomiwe{ moju majku – rekoh i pocrveneh. Bio sam spreman da ga opsujem i tra`io sam najpogrdniju re~, kad se jedan od stra`ara primi~e do nas. –Pu{i – re~e Abaru i pru`i mu cigaru. –Hvala! – kaza Abar. Kad se stra`ar udaqi, na{e raspolo`ewe kao da se popravi. –^uje{ li, luda~e – re~e on. – Svaku stvar treba izvesti do kraja i savesno. Prvo, da si slu{ao mene, ne bi te opqa~kali. Drugo, misli{ li da treba ra~unati samo na sebe. –Abdel-Rufik? – upitah. Jezik za zube! Zbog jedne takve re~i mogli bi te streqati. Glupa~e!“ – Vojo Teri}: Navedeno djelo, str. 115–116.

kada se boqe uo~e kqu~ne koordinate Teri}evog stva- rala~kog postupka jasno se zapa`a osnovna funkci- ja ovakvih dijalo{kih pasa`a. Wima se, naime, ne uti~e toliko na dijalo{ki sloj djela koliko na do- slikavawe svijeta prikazanih predmetnosti, pri ~emu ovakvi i sli~ni dijalozi ra~unaju na efekat uvjerqivosti. Tako|e, nerijetko se de{ava da se di- jalogom modeluju likovi, kao u upravo navedenom primjeru iz kojeg se jasno vidi ko u tom neobi~nom tandemu Abar – Filip vodi glavnu rije~. U prilog modernosti stvarala~kog postupka idu i segmenti koje glavni junak kao pripovjeda~ saop- {tava, a ti~u se doga|aja kojima on nije prisustvo- vao, niti im je mogao prisustvovati. Ovakav postu- pak opravdava se rije~ima „ja sam u ma{ti video” pri ~emu autor vje{to izbjegava zamku da nemoti- visano pro{iri pripovjeda~evu restriktivnu ta~ku gledi{ta. Nakon {to mu je Abar otkrio tajnu od ~ega to, zapravo, bje`i i kakva je priroda wegovog odnosa prema Legiji, Filip Pop primje}uje: Nikad o tome nismo vi{e govorili. Samo ja sam u ma- {ti video arapsko selo kako gori. ^uo sam u~estale puc- we i video pobuwenike kako se udaquju. Onda sam video beskrajno vedro nebo i male qudi u uniformi. Abar je bio desetar. Sliku narednika koji je vodio ode- qewe na selo nisam mogao da o`ivim. Samo... Svuda je rasla trava. Kolibe su bile napu{te- ne. Iz {tala je mirisala balega, vojnici su odgonili sto- ku. Miris paqevine zapara mi nozdrve. Osetih gorak ukus i miris prepr`ene kafe. Uvek, posle takvog razmi{qawa odlazio sam da pijem pivo sa leda i kad bih dosta popio, slika paqevine se gubila. Danima posle toga jo{ sam mislio o Abarovoj ispove- sti. Onda svakodnevni rad izbrisa sliku i ja zaboravih {ta mi je ispri~ao. (Teri} 1971: 138) U ovakvom doma{tavawu onog {to se dogodilo, a ~emu junak-pripovjeda~ nije prisustvovao, zapra- vo se vr{i nanovo konstitiusawe svijeta prikaza- nih predmetnosti za koji se zna da se odigrava samo u wegovoj svijesti. Ovakav postupak povla~i za so- bom jo{ jednu zanimqivu osobinu moderne proze koja se ti~e organizacije vremena u romanu. Pomje- rawima naprijed-nazad na vremenskoj osi uslo`wa- va se pripovjedno tkawe romana i razbija se kompo- zicija niza koja se dobija pa`qivim sukcesivnim predstavqawem zbivawa. Tako nijesu rijetki prim- jeri reminiscencija prisutni u onim segmentima kada se junak, sada ve} egzistencijalno zbrinut, sje- }a pustiwskih dana i prekida pripovijedawe u sa- da{wem trenutku vra}aju}i se u pro{lost, ~ime naraciju konstantno dinamizuje. Tako|e, prisutni su i primjeri anticipacija, u ne{to mawoj mjeri, kojima se sugeri{u de{avawa koja }e se tek dogodi- ti.10 Bilo bi pogre{no tvrditi da je Teri}ev ro- man Abar u cjelosti zasnovan na ovako modernom konceptu vremena – postoje brojne epizode koje to potvr|uju, ali glavnina je svojim osnovnim karak- terom sukcesivno povezana i, kao takva, kohezivna. Zanimqivo je da su anticipacije prisutne i u dija- lozima junaka, kada ma{taju kako }e izgledati wi- hov `ivot nakon {to se obogate od prodaje zlata.11 S obzirom na to da se upravo spomenuto najavqiva- we mogu}ih doga|aja u vidu ma{tawa u dokolici ve- likim dijelom zaista i zbiva, {to se vidi pri kra- ju ovog djela, onda se mo`e vidjeti da su anticipa- cije va`ne ne samo u smislu organizacije vremena, ve} da igraju i zna~ajnu ulogu u kompozicionom tka- wu romana. U izuzetno moderne postupke spada i posqedwa scena romana, u kojoj }e Abar biti obje{en. Nakon {to je uhap{en i izveden pred lice „pravde” o~e- kuje se wegovo pogubqewe i tada junak-pripovjeda~ na trenutak usvaja ta~ku gledi{ta svjetine koja sa 45 10 Takav je, primjera radi, odlomak u kojem se govori o sa- krivawu zlata i odlomak u kojem ma{taju o kupovini ~amca. – Isto, str. 88 i str. 136. 11 Isto, str. 87–88.

velikim nestrpqewem o~ekuje wegovo smaknu}e: „Ve{ali su nekog ~uvenog razbojnika, imao je na du{i i zlo~in {to je ubio jednog uniformisanog ~oveka”.12 Ova re~enica, zapravo, ima status dvo- glasne rije~i o kojoj je prvi govorio Mihail Bah- tin. Radi se o fenomenu koji podjednako pripada onom ko ga izgovara, ali i glasu {ire dru{tvene mase.13 Stil ovog Teri}evog ostvarewa karakteri{u kratke, jednostavne re~enice kojim se oblikuje tzv. usitweno pripovijedawe sa mno{tvom prividno ne- funkcionalnih detaqa kojima se, zapravo, posti`e utisak vjerodostojnosti. Jedan od takvih primjera je i sqede}i: „Sad upravih ~amac ka obali. Pustio sam blinker. Tanak kanap sekao je vodu pozadi. Sta- rac je pu{io. Riba trgnu i po~e da odmotava. Tako! Starac ne re~e ni{ta. Dogodilo se dok smo plovi- li da riba nekoliko puta povu~e. I da on }uti. Skidao sam ih sa udice i ve{to manevrisao pru- tom. Sad je le`alo pet velikih riba ka dnu ~amca. Priterah ~amac kraju i iskrcah starca. Seo je u hlad iza stene. (...) Ronio sam jednom rukom, dok sam se drugom samo pomagao. Isplivah na povr{i- nu. ^uh kako mi pucka u u{ima. Ispqunuh slanu i gorku vodu i videh malu modru pe}inu i raka kako pu`e uz gole stene.”14 Te{ko je ne primijetiti u ovakvim i sli~nim primjerima izvjesnu sli~nost Teri}evog stila sa stilom ameri~kih pisaca, na primjer Hemingvejevim. Pa ipak, iako hemingvejevski stil podrazumije- va izvjesnu „ogoqenost” u najboqem smislu te rije- ~i, kod Teri}a se mogu prona}i i izuzetno poeti~- ni fragmenti koji potvr|uju da doga|ajnost nije iskqu~ivo svojstvo ovog djela, ve} da ono posjedu- je i lirske elemente: „’Ej, negostoqubiva zemqo! Dr`i{ me nesanog u ovoj no}i {to }e sutra prasnu- ti mecima na u`arenom suncu, dr`i{ me zarobqe- nog u jednoj vojsci, a svuda okolo vreba i ~eka dru- ga, tako|e neprijateqska i surova sa stra{nim imenom Legija. Uzalud imam onu vre}icu sa `utim prahom, retkim kao ove zvezde; uzalud se ramenom oslawam o tvrdo Abarovo rame, ne vidim izlaza iz ove no}i, iz ove oaze i }utqivog peska koji nas okru`uje’” (istakla S. K. R) (Teri} 1971: 103). Kao {to se mo`e primijetiti iz ozna~enih eleme- nata i ovdje su na snazi ponavqawa i pore|ewa, kao dva naj~e{}a na~ina poetizacije izraza. Izgleda da se ovi na~ini „aktiviraju” svaki put kada pripo- vjeda~ progovori o ne~emu do ~ega mu je veoma sta- lo, te emocionalna komponenta prodire u izraz, i naj~e{}e se, sa formalne strane gledano, o~ituje u ve} navedenim postupcima. Razmatraju}i lirske elemente u strukturi ro- mana za djecu Zorica Turja~anin isti~e: „Lirsko kao osje}awe i kao umjetni~ki postupak, raznovr- sno je, subjektivno, neponovqivo, uobli~eno ~as kao zalutala pjesma u prozi, ~as kao lirski pasa` ili svjetlucava nit u epskom tkawu romana”.15 Upravo se tako organizuje lirska supstanca Teri}evog roma- na Abar – na uvijek nov i druga~iji na~in koji ~i- taoca iznena|uje iz primjera u primjer, bilo da je u pitawu poetski osjen~en i lirski kolorisan od- lomak, bilo da se radi o emocionalnoj ustalasalo- sti teksta koji je uvijek u vezi sa formalnim obi- qe`jima narativne strukture.16 46 12 Isto, str. 143. 13 „Jezici heteroglosije, kao su~eqena ogledala, koja svako na svoj na~in daju odraz dijela, si}u{nog ugla svijeta, – obja- {wava Bahtin u svojim esejima o dijalogu – prisiqavaju nas da poga|amo i shvatimo svijet iza wihovih uzajamno reflektuju}ih aspekata, svijet koji je {iri, ima vi{e nivoa, sadr`i vi{e ra- zli~itih horizonata nego {to bi to bilo dostupno jednom jezi- ku ili jednom ogledalu.“ Citirano prema tekstu Helge Gejer Rajan: „Heteroglosija u poeziji Bertolda Brehta i Tonija He- risona,“ u kwizi: Kako ukrotiti tekst, priredila Slavica Perovi}, Institut za strane jezike, Oktoih, Podgorica, 1999, str. 410. 14 Vojo Teri}: Navedeno djelo, str. 134–135. 15 Zorica Turja~anin: Roman za djecu. Teorijski i didakti~ki pristup, Svjetlost, Zavod za uxbenike, Sarajevo, 1978, str. 102. 16 Kao primjer za tekst izrazito emocionalno intoniran, a samim tim i obiqe`en poetskim svojstvima, mo`emo navesti

Uop{te uzev, Vojo Teri} je jasno uvidio da kon- cept avanturisti~kog romana zahtijeva konstantnu zanimqivost naracije koja se ne posti`e samo atraktivnom temom, ve} i pripovjeda~kim tehnika- ma kojima se narativne strukture dovode u sklad sa sadr`inom. U tom smislu ovaj pisac je izuzetno iz- brusio svoju vje{tinu fabulirawa. Kada se tome dodaju, za ovakav vid proze netipi~ni, pojmovi ne- gativnog junaka, ideologije i lirizacije proznog izraza, dobija se pravi palimpsest razli~itih uz- rasnih identiteta u kojem sa podjednakim intenzi- tetom mo`e u`ivati vrlo raznovrsna ~itala~ka pu- blika. LITERATURA 1. Vukovi}, Novo. Uvod u kwi`evnost za djecu i omladinu (drugo izdawe), Podgorica, Unireks, 1996. 2. Idrizovi}, Muris; Jekni}, Dragoqub. Kwi`ev- nost za djecu u Jugoslaviji, Sarajevo, Kwi`evna zajednica „Drugari”, 1989. 3. Qu{tanovi}, Jovan. Crvenkapa gricka vuka. Stu- dije i eseji o kwi`evnosti za decu, Novi Sad, Dnevnik, Zmajeve de~je igre, 2004. 4. Turja~anin, Zorica. Roman za djecu. Teorijski i didakti~ki pristup, Zagreb, Svjetlost, Saraje- vo, Zavod za uxbenike, 1978. 5. Kako ukrotiti tekst, priredila Slavica Perovi}, Pod- gorica, Institut za strane jezike, Oktoih, 1999. 6. Teri}, Vojo. Abar, Beograd, Kwi`evna grupa Horizonti, 1971. 7. Flaker Aleksandar. „Umjetni~ka proza”, u knjizi Zdenka [kreba i Anta Stama}a: Uvod u knji`ev- nost. Teorija, metodologija (~etvrto, pobolj{ano izdanje), Zagreb, Globus, 1986. Svetlana KALEZI] RADONJI] VOJO TERI]’S ABAR AS THE PALIMPSEST OF VAROIUS AGE IDENTITIES Summary In the first work of Vojo Teri}, the novel Abar, pub- lished in 1957, he weaves components of adventure, realis- tic and modernistic prose. That places it on the very border between youth and adult novel, which is particularly ad- dressed in this work. The exquisite fabling ability, as well as the modern creative approach shown by the specific pla- cement of space and time and the existence of the negative hero, make this work communicative at various age levels. Just that, among others, shows its special value. Key words: adventure fiction, chronotope, modeling characters, dialogue, expressive techniques of montage 47 ovaj odlomak u kojem se glavni junak Filip Pop, u trenutku pustiwskog okr{aja Legije sa jedne i beduinskih pobuwenika sa druge strane, sje}a rodne Dalmacije: „Obuze me neka tiha seta od usijanog sunca i mirisa zelenila, seta podneva kada te zo- vu na ru~ak u rodnom kraju. Podne je. Miri{e istopqena smo- la, miri{e loza iznad ku}e. Miri{e jelo kroz otvorena vrata kuhiwe. I neko te zove: ’Filipe, Filipe!’ Zavijala je ulica oko zida suvome|ine. Zatim je bio breg, pa udoqica, pa skaline. Pa je opet po~iwao mali breg i tu je bila moja ku}a. More je bi- lo jako svetlo, kao ogledalo. Kao hiqadu ogledala. Kad riba- ri imaju sre}e... Hiqadu svitaca avgustovske no}i u senovitim livadama Like“ (istakla S. K. R) (Vojo Teri}: Navedeno djelo, str. 106–107). – Ovaj pasus, tako|e, spada u reminiscencije, ~i- me se aktivira problem organizacije vremena u romanu, o ~emu je ve} bilo rije~i.

UDC 821.511.141(497.11)–93–32.09 Janikovszky É. Aniko UTA[I DE^JI MONOLOZI EVE JANIKOVSKI SA@ETAK: Rad se bavi kwigama za decu Eve Janikov- ski, koje se uvek obra}aju odre|enom de~jem uzrastu. Ova popularna ma|arska autorka postigla je svetski uspeh sa svojim slikovnicama (poput Da sam odrastao i Na koga se umetnulo ovo dete?), prevedena je na trideset i pet je- zika, izme|u ostalog i na srpski, no, ipak se name}e pi- tawe za{to je weno ime gotovo nepoznato {iroj ~itala~- koj publici u Srbiji. KQU^NE RE^I: de~ji monolozi, slikovnice, litera- tura za tinejxere Grupu najzna~ajnijih modernih ma|arskih proz- nih pisaca za decu, smatra se, ~ini troje autora da- na{wice: I{tvan ^uka{ (Csukás István), Ervin La- zar (Lázár Ervin) i Eva Janikovski (Janikovszky Éva). Autorka iz ove velike trojke – prevedena je ~ak na trideset i pet jezika – svetsku slavu je postigla prvobitno svojim slikovnicama, no i weni spisi koji za ciqnu grupu imaju tinejxersku ~itala~ku pu- bliku, te devoja~ki romani, vredni su spomena. Eva Janikovski se uvek obra}a odre|enom de~jem uzrastu, a wena dela su napisana skoro iskqu~ivo u formi monologa. Ova kwi`evna vrsta je, ina~e, postala popular- na u ma|arskoj literaturi za decu sredinom sedam- desetih godina pro{log veka, sa pojavom zbirke {vedske savremene poezije za decu pod naslovom Ono {to ti je na srcu(Ami a szívedet nyomja). Kwi- ga je odmah osvojila ~itaoce, pa su polako i pesni- ci po~eli da stvaraju „ma|arsko-{vedske” pesme. Ovaj oblik izra`avawa ukorenio se dakle i u pe- sni{tvu, po{to je u prozi ve} du`e vreme imao svo- ju tradiciju (Komáromi–Rigó 2010: internet). Slikovnice Eve Janikovski namewene su de~jem uzrastu od ~etiri do deset, pa ~ak trinaest godi- na, koliko i imaju junaci ovih kwiga. Ka`emo sli- kovnice – mada one nisu klasi~ne u pravom smislu te re~i; obi~no kod slikovnica imamo tekst i uz wega neki crte`, ili obratno, mo`da je ispod sli- ke napisana koja re~. Kod Eve Janikovski sâm tekst je isprepleten sa crte`om, ilustracija ga ~esto do- puwuje, dodaje mu na zna~ewu. Ona ima genijalnog grafi~ara, Lasla Rebera (Réber László). I svi prevodi wenih kwiga na dru- ge jezike preuzimaju obavezno radove ovog crta~a. Kao {to ni Vini Pua ne mo`emo da zamislimo bez crte`a ~ike [eparda, pa ni Malog princa bez pi{- ~evih ilustracija, tako ni wene kwige za decu – pa i za odrasle – ne mo`emo da prihvatimo bez Rebe- rovih stilizovanih linija, vedrih, punih boja i hu- moristi~nih re{ewa. Nave{}emo samo nekoliko primera. Umetnik stvara svoje ilustracije u tu{u, ponekad prazne po- vr{ine popuwava tu{em u boji, a ponekad linijski crte` dopuwava „`vrqotinama” olovkom u boji, koje prizivaju de~je crte`e. Likovi Eve Janikov- ski, koji se sele iz jedne u drugu kwigu uvek su pre- poznatqivo nacrtane figure. Grafi~ka re{ewa su ma{tovita – recimo, u slikovnici Blago meni! (Jó nekem!) glavni junak, de~ak, ka`e: „Ja bih voleo da obradujem tatu, ali je te{ko pogoditi, da se moj ta- ta raduje onda (...) kad silaze}i ne preska~em odjed- nom po dva stepenika1 (...)”; na ilustraciji vidimo namrgo|enog roditeqa sa skupqenim obrvama, po- red wega je nacrtana stepenasta linija na kojoj se spu{ta de~a~i}, a i same gorenavedene re~i {tam- pane su na svakom drugom stepeniku, one skaku}u, prema tome, zajedno sa detetom. Ili u Odgovori lepo, 48 1 Svi prevodi sa ma|arskog jezika, bilo da je re~ o tekstu Eve Janikovski, bilo da je citat iz literature, moji su, (A. U.)

kad te pitaju! (Feleq szépen, ha kérdeznek!) rado- znali de~ak postavqa razna pitawa odraslima: „(...) koliko je staro ovo i ovo? I jo{ pitam i to, kako se kre}e ovo i ovo? I jo{ pitam i to, koliko je ve- liko ovo i ovo?” Sam tekst nam, dakle, ne daje infor- maciju o tome na {ta se odnose sva ova pitawa, samo crte`. Tako mo`emo da uo~imo jedan starinski sat i po{tanske ko~ije; helikopter i parobrod; sunce i kita. A u slikovnici Sa mnom se uvek de{ava ne- {to (Velem mindig történik valami) de~ak ne zna da li se wegova sestra bila onomad obradovala we- mu, tek ro|enom mla|em bratu: na ilustraciji de- voj~ica sna`no quqa bebu u kolicima, samo {to je nije izvrnula, a jezik je isplazila do korena. Sve u svemu Laslo Reber, „najintelektualniji grafi~ar-karikaturusta oslovio je na razini ma- terweg jezika de~ju du{u”, veli Gabor Gergei (Gör- gey Gábor), wegovi crte`i su odmah prona{li put do najmla|ih (Holnap Kiadó 2010: internet). U slikovnicama Eve Janikovski uvek preovlada- va de~je gledi{te; svet deteta je suprotstavqen sve- tu odraslih. Boqe re~eno, svet odraslih i odnos odraslih prema detetu vi|en je kroz de~je oko. De~ji junaci prepri~avaju u prvom licu jednine svoje dogodov{tine iz svakodnevnog `ivota. Glavni likovi-pripoveda~i zato nemaju ni imena. Wihova ispovest je zapravo lanac monologa, niz mozai~nih pri~a. Tako u wenoj slikovnici Sa mnom se uvek de{ava ne{to, po na{em mi{qewu najboqoj, mo`emo da pratimo jednog sedmogodi{waka prakti~no kroz je- dnu celu {kolsku godinu. Kroz ovih petnaest iska- za de~akovih saznajemo kako on do`ivqava sopstve- ni uzrasni identitet, a, kako to ~esto biva kod ove autorke, postavqa se pitawe i hijerarhije u brat- sko-sestrinskim odnosima; dakle – ko je mali, a ko veliki u porodici. Slikovnica po~iwe de~akovom `albom: „Kod nas je to ovako: ako daju krimi} na teveu, onda sam ja mali, a Borka je velika, ali ako treba skinuti pau- ka sa zida, onda sam ja ipak mu{ko, a ona `ensko.” Odrasli, dakle, tretiraju ovaj problem kako im odgovara u datom momentu: „Tata mi re~e da sam ve} dovoqno velik de~ko da izvedem Jazamazu svako popodne u {etwu.” Dete }e da izvede psa nekoliko puta, no, „~etvrti put je nai{ao Atila, i uop{te mi nije zavideo {to {etam Jazamazu”, pa }e ono ra- dije sa prijateqem na igrali{te da se quqaju, jer „mo`da je i Jazamaza dovoqno velik pas da se sâm {eta”. Naravno, jazavi~ar }e se izgubiti, a na kra- ju sledi i pouka iz ove avanture: „Drugi put }u da budem velik de~ko tako {to }u paziti na samog se- be, jer je to, izgleda, lak{e.” De~ak-narator uvek je iskren i otvoren, pa uka- zuje i na nepravde roditeqa, koje ovi ~ine mo`da i nesvesno. Na primer, u nastavku pri~e iz slikov- nice Sa mnom se uvek de{ava ne{to, na{ junak je ve} malo stariji, ima desetak godina, pa ka`e: „gde ima dvoje dece, tamo se ne smeju praviti izuzeci” (Zar opet – Már megint). Naravno, odrasli uvek o~ekuju ne{to od svojih potomaka: da se lepo pona{aju u svakoj prilici, da ne budu nesta{ni, da ne grickaju nokte, da operu ruke i da lepo odgovaraju na postavqeno pitawe. „Dok sam bio mali bilo je lako odgovoriti lepo, jer su me ili pitali kako se zove{ ili koliko ima{ godina” – utvr|uje de~ak iz slede}e slikovnice Eve Janikovski, Odgovori lepo, kad te pitaju!. A po{to je sad ve} „velik” de~ko, ima oko pet godina, i odrasli postavqaju stro`ije kriterijume prema wemu: „Otkad sam veliki, mnogo sam pamet- niji nego kad sam bio mali, pa ipak, retko mi ka`u, au, {to je pametno ovo dete, ve} me opomiwu da ta- ko velik de~ak kao ja ne mo`e da pri~a takve glu- posti!” Zna~i, nije lako biti dete. Lep{e je odrasli- ma, jer oni mogu da rade {ta ho}e, a deca, pak, mo- raju da rade ono {to odrasli od wih o~ekuju. Zato 49

se kod ovog na{eg junaka budi `eqa za slobodom, za odrastawem. On je, ina~e, glavni akter i u kwizi da sam ODRASTAO (ha én FELNOTT volnék). I sa- ma tipografija naslova ukazuje na ovo wegovo hte- we, malim po~etnim slovom, a istaknutim, velikim slovima napisanom re~ju: ODRASTAO. „Svako dete zna, ~ak i ono najmawe, da je mnogo zabavnije biti nevaqao, nego biti dobar” – zapo- ~iwe svoju ispovest de~ak. Stra{no je dosadno uvek biti dobar, a i zamorno je. Ako dete dugo sedi ne- pomi~no na stolici – utrnu}e mu noga. Ako poku- {ava da jede viqu{kom i no`em – odlete}e {ni- cla sa tawira. Ako pere ruke sve dotle dok one ne budu potpuno ~iste – svi ostali }e ve} sedeti oko stola”. No, odrasli opet nemaju razumevawa za de~je ne- sta{luke i de~ju neposlu{nost. Bez prestanka ga opomiwu, stalno se obrecaju na wega: „Obuci xem- per!”, „Gledaj ispred nosa!”, „Skloni svoje igra~- ke!”, „Koliko puta da ti ka`em!” Na{ glavni lik zato ho}e da bude skroz druk- ~iji. Sledi nabrajawe {ta bi on uradio, kako bi se pona{ao kao odrastao: nikad ne bi sedeo na sto- lici nego bi kle~ao, pojeo bi pre svakog ru~ka jed- nu veliku tablu ~okolade, uvek bi nosio patike, posle supe bi popio dve ~a{e vode, i{ao bi una- tra{ke na ulici, pomazio bi svaku ma~ku lutalicu, nikad ne bi obrisao blatwave noge ispred vrata, dr`ao bi kod ku}e pravu `irafu, itd. U ovom we- govom popisu lako }emo prepoznati u pozadini ro- diteqske zabrane, zato su ove potencijalne budu}e radwe iz de~je perspektive toliko po`eqne. De~ak, prema tome, jedva ~eka da bude mu{karac: „Joj, {to }e da bude lepo, kad odrastem! Samo jed- no ne razumem. Moj tata i moja mama su odrasli. Za{to ipak peru ruke, za{to ipak obla~e xemper, za{to ipak gledaju ispred nosa, za{to ipak ne gric- kaju nokte, za{to ipak sklawaju svoje stvari? Pi- ta}u ih jednom.” Eva Janikovski se jednako uspe{no, sa simpati- jama i sa puno humora, obra}a i tinejxerima, za ko- je je mo`da jo{ te`e pisati nego za decu mla|eg uzrasta. Pored slikovnice Na koga se umetnulo ovo de- te? (Kire ütött ez a gyerek?), mo`emo izdvojiti i autorkinu kwigu pod naslovom To je bilo tako... (Az úgy volt...). Ovde je re~ ve} o novelama klasi~- nog obrasca, kako konstatuje Gabriela Komaromi. One su kratke, sa`ete, pune obrta, sa poentom na kraju: „Svaka re~, svaka re~enica, svaka gesta je bitna. Ovaj tip novele ne komentari{e, nije lir- skog karaktera: on fiksira.” (Komáromi 2001: 227) I u ovoj zbirci Eva Janikovski, naravno, osta- je pri formi monologa. Svet oko sebe vidimo sad iz ugla jednog trinaestogodi{waka. To je bilo tako, kad sam se vratio iz letweg kampa, kod ku}e su svi nasrnuli na mene, kao, {ta ima novo, {ta je bilo, kako je bilo, da pri~am ve} jednom. Ja uglavnom znam {ta ima novo, samo ne volim kad me stalno to pitaju. Zato sam kazao: ni{ta. ([ta ima novo? – Mi újság?) Pored prirodnog otpora prema odraslima, koji stalno „dave” svoju decu, u adolescentskom dobu pro{iruju se i vidici i interesovawa. Bude se pr- ve simpatije, do{lo je vreme i za prvu |a~ku qubav, pa se momak, u epizodi koja sledi, pita Da li mogu da hodam sa An~urkom? (Járhatok-e Ancsurral?). Na- ime, na po~etku {kolske godine, „odmah sam video, da je preko leta postala vi{a od mene, i ne samo zato {to je porasla, ve} i zbog wenih odvratnih cipela2. Opet sam se razqutio, jer sa takvom cu- rom, koja mi nije ni razglednicu poslala [sa leto- vawa], a pola glave je vi{a od mene, zaista ne mogu da hodam. Jedino da sedim, jer tada se mawe vidi.” 50 2 Radwa se odigrava 1979. godine. Ona nosi platforme (Na- pomena A. U.).

Samokriti~nost i preosetqivost tako|e su od- like tinejxera. Autorka sa mnogo topline i vedri- ne gleda u ogledalo sa svojim glavnim junakom u kratkoj pri~i Ispred ogledala (Monolog jednog ti- nejxera) – A tükör elott (Egy kamasz monológja). De- ~ko nije zadovoqan svojim izgledom, promenama ko- je uo~ava na svom telu; nesre}an je i o~ajan: A moje o~i! Nije da nisu lepe, ovo me ne interesuje. Nego, da ne mogu sa wima normalno da gledam, to je ve} previ{e. Nije da lo{e vidim, super vidim, sa time nemam problema. Nego sa mojim pogledom, taj svima ide na `ivce. Jer kad pazim na nekoga, a i zanima me ono {to ka`e, on- da u mojim o~ima ne sija interesovawe, fakat da ne, jer sigurno }e me opomenuti: ’[to zuri{ tako blesavo?’ Zato i nerado gledam u onoga, koji pri~a sa mnom. Onda, razume se, sledi ono: „Tebi govorim, sine, a ne zidu, ne pravi mi takve ~emerne face!” Suprotnosti na relaciji odrasli – deca i ovde postoje, samo {to akteri-tinejxeri, mo`da, burni- je, senzitivnije i kriti~nije reaguju na wih nego de~ji junaci ne`nijih godina. Moto slikovnice Na koga se umetnulo ovo dete? glasi: „Tata mi ~esto ka`e, pazi, izbaci}e{ me iz takta. Ali mi se uvek kasno javi, jer tada je ve} iz- van wega.” U kwigama Eve Janikovski, bilo da su namewene mawoj deci bilo onoj ve}oj, naizgled se vr{i vaspitawe deteta od strane bri`nih rodite- qa, no, kad pa`qivije posmatramo wene tekstove, shvatamo da se zapravo vr{i i vaspitawe odraslih od strane dece, na pomalo kestnerovski na~in. Tako, recimo, u slikovnici Odgovori lepo, kad te pitaju! de~ak je dosta izravan: „Rekao sam i ta- ti da je prava {teta {to uvek odrasli pitaju decu, umesto da deca postavqaju pitawa wima, a da odra- sli lepo odgovaraju na wih.” Drugi put je ovo „pre- vaspitavawe” roditeqa ne{to prikrivenije, a po- nekad de~ja taktika mo`e i neo~ekivano da se okre- ne u suprotnom pravcu: mom~i} na kraju pri~e, i {kolske godine, u Zar opet, donosi ku}i neo~eki- vano dobro svedo~anstvo; predaje ga ocu: „Napravio sam takvu facu kao da sam tu`an, da se jo{ vi{e iznenadi”. No, otac, na svu sre}u, „nije znao da na- pravi takvu facu kao da je tu`an”, on se raduje uspe- hu svog deteta, zagrli}e de~aka, a majci deteta }e, pak, kazati: „Do|i, samo do|i, budi i ti ponosna na svog sina.” Ba{ {teta, {to ga je ~uo samo jaza- vi~ar, Jazamaza – prokomentari{e ovaj doga|aj na{ de~ko, sa „knedlom” u grlu. Kwige Eve Janikovski ~itaju se u jednom dahu. ^esto u wenim slikovnicama ni stranice nisu broj- ~ano obele`ene; tekst predstavqa okruglu celinu. Autorka stvara na jednom sve`em, modernom, plasti~nom, deci bliskom jeziku. Mada pi{e prozu, ponekad nam se ~ini da ~itamo stihove. Nadaqe, wena dela odi{u i specifi~nim, ponegde ~ak non- sensnim humorom, bilo da je wegov izvor igra re~i, neka sme{na situacija ili poenta na kraju pri~e. Primera radi, u slikovnici Sa mnom se uvek de- {ava ne{to roditeqi razgovaraju o nere{enoj bu- du}nosti starije sestre glavnog lika. Mama i tata joj kupuju kwige, violinu, {estar i globus, upisu- ju je u razne sekcije ne bi li se setila {ta je zani- ma. A wen mla|i brat, mada uvek zna {ta ga zani- ma, ipak ne}e dobiti ni fudbalsku loptu, ni au- ti}, ni pribor za pecawe, „jer nisam bio tako oprezan kao Borka, pa sam, na`alost, jo{ pro{le godine saop{tio da ho}u da budem Indijanac”. Ili, u Zar opet, de~ak razmi{qa da kupi jednog hr~ka roditeqima za Bo`i}, samo nije siguran da li }e im se dopasti. Kad ga sestra ohrabri da su sad ove `ivotiwice zaista in, kupuje jednog u radwi, pa }e zamoliti kom{iju, „~iku penzosa” sa prizemqa, da ga pri~uva. Starac }e metnuti hr~ka u staklenku za kompot, pored vlastitog, samo {to ovaj ima ma- lo kriv vrat. Peripetija nastaje kad dete dolazi na dan praznika po svoju `ivotiwu, ali u staklu nalazi samo onog sa krivim vratom. No, ipak }e na- 51

}i svog hr~ka, ali ispod jelke! Jer roditeqi su mu wega poklonili, a oni su dobili onog sa krivim vratom, kojeg su zapravo oni kupili svom detetu. „Iz ovoga se ispostavilo da ~ika penzos zna da ~u- va tajnu, po{to su svi bili iznena|eni, samo dva hr~ka nisu.” U istoj kwizi de~ak se priprema za takmi~ewe pod maskama. Ono je poput tombole, po- misli}e, ali sa wim se ne mo`e odmah dobiti pra- se, samo tiket za tombolu. „Na`alost, nisam znao da sa tiketom za tombolu mo`e neko i daqe da do- bija na igri, ali samo onaj ko ne}e da ga izgubi.” Dete bezuspe{no pretura po xepovima, prona}i }e samo kartu za garderobu, „a za wu nisu ni{ta dru- go dali do mog kaputa, koji je ionako bio moj”. Neretko taj humor prosto izvire direktno i spontano iz de~jih usta: „Ako mi tata ka`e, do|i vamo, sine, `elim da razgovaram sa tobom, onda si- gurno ne{to nije u redu. Jer ako je sve u redu, on- da mi ne ka`e da `eli da razgovara sa mnom, ve} odmah govori” (Sa mnom se uvek de{ava ne{to). I kwige za tinejxere Eve Janikovski pro`ete su ovim humorom. Primera ima bezbroj, mogli bismo da izdvojimo skoro bilo koji segment iz wenih dela; da uzmemo samo ovu repliku, za~iwenu sa malo dr- skosti, kako i dolikuje ovoj uzrasnoj dobi: „Ako me pitaju: reci, sine dragi, ~emu ti slu`i glava? ja bih odgovorio iz cuga, da sa wom {utiram loptu, na woj pu{tam kosu, i na woj su mi i u{i kojima znam da mrdam” (Na koga se umetnulo ovo dete?). I dok autorka sti~e me|unarodnu slavu, i u na- {em okru`ewu3 je tako|e veoma popularna, dotle je u Srbiji malo ko ~uo za wu4. Mi{qewa smo da su kwige za decu Eve Janikov- ski, koje „ne pla{imo se izustiti, me|u velikim kwigama spadaju u one najve}e” (Keresztesi 2010: in- ternet), zaslu`ile da se prevedu i na srpski jezik i da se i srpska ~itala~ka publika upozna sa wima. BELE[KE EVA JANIKOVSKI (Janikovszky Éva), 1926, Segedin (Szeged) – 2003, Budimpe{ta (Budapest). Ro|ena je kao Eva Ku~e{. Na segedinskom Uni- verzitetu studirala filozofiju, etnografiju, ma- |arski i nema~ki jezik. U Budimpe{ti nastavila studije psihologije i politi~e ekonomije. Diplomu profesora stekla 1950. Dugi niz godina bila je glavna urednica izdava~ke ku}e „Mora”. Predsed- nica je ma|arskog ogranka IBBY-ja i ~lanica ma- |arske komisije UNICEF-a. Prvu kwigu potpisuje kao Eva Ki{pal, a po~ev od 1960. godine koristi umetni~ko ime Janikovski. Pisala je i za odrasle i za decu, ali je poznatija kao de~ji pisac. Dobit- nica je vi{e renomiranih kwi`evnih nagrada: Deutscher Jugendbuchpreis, Nema~ka (1973), Nagra- da „Atila Jo`ef” (1977), Vitez reda osmeha, Poq- ska (1988), Ko{utova nagrada (2003) i dr. Najzna- ~ajnije kwige za decu, sa prvom godinom izdawa – 1962: Zna{ li i ti? (Te is tudod?); 1965: Da sam odrastao (Ha én felnott volnék); 1966: Verovala ili ne (Akár hiszed, akár nem); 1967: Blago meni! (Jó nekem!); 1968: Odgovori lepo kad te pitaju! (Felelj szépen, ha kérdeznek!); 1972: Sa mnom se uvek de{a- 52 3 Recimo, u Hrvatskoj se wene kwige veoma visoko kotira- ju. Diana Zalar, profesorka de~je kwi`evnosti na U~iteqskom fakultetu u Zagrebu, ubraja slede}a wena dela u „ponajboqe slikovnice koje se mogu kupiti u hrvatskim kwi`arama“ (Dev- ~i} 2010: internet): Vjerovala ili ne, Opet sam ja kriv, Zar opet, Ba{ se veselim! (Zna~i, re~ je o slede}im slikovnicama: Vero- vala ili ne, Sa mnom se uvek de{ava ne{to, Zar opet, Blago meni!). 4 U katalogu Biblioteke Matice srpske nai{la sam na sve- ga dva prevedena naslova. To su slikovnice da sam ODRASTAO i Zna{ li i ti? Obe kwige je izdala izdava~ka ku}a „Mlado pokolewe“ iz Beograda jo{ davnih {ezdesetih godina pro{log veka. Prevode nisam mogla da proverim, po{to se slikovnice ne mogu iznajmqivati! Prosto se name}u slede}a pitawa: Za{to nema vi{e prevoda? Za{to nema novijih izdawa? Za{to ove ve} izdate slikovnice le`e zaturene u nekim kutijama u magacinu? Zasad odgovore na ova pitawa nemam.

va ne{to (Velem mindig történik valami); 1974: Na koga se umetnulo ovo dete? (Kire ütött ez a gyerek?); 1978: Zar opet (Már megint). Prva dva naslova su prevedena i na srpski jezik. LASLO REBER (Réber László), 1920, Budimpe- {ta (Budapest) – 2001 Budimpe{ta (Budapest). Prvobitno je sportista, baca~ kopqa. Grafi~ar, ilustrator, karikaturista. Samouk. U ruskom zaro- bqeni{tvu se upoznaje sa grafi~kim tehnikama. Po- sle radi kao karikaturista, pravi plakate i crtane filmove, ilustruje kwige. Proslavio se kao ilustra- tor de~jih kwiga. ^lan Ma|arske akademije umetno- sti (1999). U~esnik brojnih grupnih, te samostalnih izlo`bi. Dobitnik je dvadesetak umetni~kih nagra- da. Najzna~ajnije su: Munka~ijeva nagrada (1967, 1993); Andersenova diploma (IBBY), Kembrix (1982); Ilu- stracija za De~ju kwigu godine, ma|arski ogranak IBBY-ja (1984); Plaketa (IBBY), Seviqa (1994). LITERATURA 1. Dev~i}, Karmela. Miffy, Piko, Winnie Pooh... [to djeca vole, a {to ne, http://www.jutarnji.hr/miffy -- piko--winnie-pooh----sto-djeca-vole--a-sto-ne/ 278139/, 26. X 2010. 2. Holnap Kiadó. Réber László abszurd vonalai, http://www.sulinet.hu/tart/fcikk/Kgc/0/17142/1, 19. X 2010. 3. Janikovszky Éva. Velem mindig töreténik valami (ilustracije: Réber László), Budapest, Móra Fe- renc Könyvkiadó, 1972. 4. Janikovszky Éva. Kire ütött ez a gyerek? (ilu- stracije: Réber László), Budapest, Móra Ferenc Könyvkiadó, 1974. 5. Janikovszky Éva. Jó nekem! (ilustracije: Réber László), Budapest, Móra Ferenc Könyvkiadó, 2004. 6. Janikovszky Éva. Már megint (ilustracije: Réber László), Budapest, Móra Ferenc Könyvkiadó, 2007. 7. Janikovszky Éva. ha én FELNOTT volnék (ilu- stracije: Réber László), Budapest, Móra Ferenc Könyvkiadó, 2008. 8. Janikovszky Éva. Az úgy volt... (ilustracije: Ré- ber László), Budapest, Móra Ferenc Könyvkiadó, 2010. 9. Janikovszky Éva. A tükör elott (Egy kamasz mono- lógja), http://www.nemokap.hu/ir/kamasz.htm, 7. X 2010. 10. Keresztesi József. ha én FELNOTT volnék (Jani- kovszky Éva), http://www.readme.cc/hu/koenyvtippek- es-olvasok/koenyvtipp/showboc, 7. X 2010. 11. Komáromi Gabriella. Gyermektörténetek; Írók között, u: Gyermekirodalom (grupa autora, prire- dila: Komáromi Gabriella), Budapest, Helikon Kiadó, 2001. 12. Móra Kiadó. 80 éve született Janikovszky Éva, http:// www.ujkonyvpiac.hu/cikkek.asp?id=2719, 7. X 2010. 13. Wiht Fresh Ink By Gabriella Komáromi and Béla Rigó What Are Hungarian Book for Children Like Today?, http://www.csodaceruza.com/cikk_fresh. htm, 7. X 2010. Anikó UTASI CHILDREN’S MONOLOGUES OF ÉVA JANIKOVSZKY Summary This paper deals with Éva Janikovszky’s children’s books, which always address a certain age-group. The popu- lar Hungarian writer became world-famous with her picture books (e.g. If I Were a Grown-Up, Who Does This Kid Take After?), she has been translated into thirty five languages, among others into the Serbian; but the author raises the fol- lowing question: how is it possible that Janikovszky’s name is almost unknown among readers in Serbia. Key words: children’s monologues, picture books, litera- ture for teenagers 53

UDC 821.111–93–31.09 Ivana IGWATOV POPOVI] APOTEOZA DETIWSTVA U MITSKOM SVETU PETRA PANA (Petar Pan X. M. Barija: obra}awe detetu u odraslom) SA@ETAK: Naj~e{}i, a ~esto i jedini susret s Pe- trom Panom Xejmsa Metjua Barija jesu skra}ene verzije koje deci otvaraju put u avanturisti~ki svet zemqe Nedo- |ije, ~ime je umawena vi{eslojnost izvornika. Grade}i naizgled jednostavnu pri~u, protkanu fantastikom, Bari u romanu Petar Pan veli~a qudski duh, oslikava ideal `ene i majke, mit o Persefoni unosi u odnose me|u svo- jim likovima, a spomiwu}i Don Kihota ukazuje na pitawe „mo`emo li promeniti svet ili svet mewa nas” i modifi- kuje ga u „mo`e li svet uticati na ma{tu pojedinca”, daju- }i setan odgovor da odrastawem ~ovek gubi avanturisti- ~ki duh, {to zatvara vrata kreativnosti. Dugove~nost i stalnu aktuelnost Barijevog romana Petar Pan pronala- zimo u ~iwenici da je to delo svojevrsni mit, ideja ve~ite te`we ka ne~em vi{em. U Barijevom romanu to mitsko „vi{e” predstavqeno je te`wom ka ma{ti kao oplo|uju- }em sastojku duha, o ma{ti kao kreativnom podstreku du- hovnog rasta bi}a. KQU^NE RE^I: Petar Pan, ma{ta, kreativnost, pod- sticaj, mit, ideal `ene i majke, inicijacija Razmi{qawe o Petru Panu uvek po~iwe idejom o de~aku koji nije `eleo da odraste, idejom koju nam serviraju mnogobrojne prerade (skra}ene verzije) Petra Pana, crtani filmovi iz „Diznijeve” pro- dukcije, pri~e koje smo slu{ali u vrti}u ili pred spavawe. Kako dobro prime}uje Spomenka Kraj~evi} u svom tekstu Bari protiv Petra Pana, upravo su prerade u slikovnicama i skra}enim izdawima ...ne samo suzile semanti~ko poqe izvornika, kao {to to po pravilu biva, nego i sasvim prenebregle neke od we- govih zna~ewa. Industrija zabave izabrala je u ovoj vi{e- slojnoj kwizi samo onaj plan koji je za wene potrebe naj- atraktivniji a koji je na samoj povr{ini, {to, razume se, nije moglo da pro|e bez upro{}avawa likova i bez {tete po estetske vrednosti Barijevog dela (Kraj~evi} 2000: 1). I zaista, te prerade su primerene uzrastu dete- ta koje ma{ta o avanturama s gusarima i Indijan- cima, o otkrivawu nepoznatih prostora, letewu... Me|utim, ono {to na prijem~iv na~in podsti~e od- raslog da se vrati Petru Panu (izvornoj verziji) jeste Finding Neverland (bukvalno prevedeno Prona- la`ewe Nedo|ije, 2004) ekranizacija `ivota Xejm- sa Metjua Barija, prate}eg slogana „Unlock your Imagination” [„Oslobodi svoju ma{tu”]. Pomenuti film je topla pri~a o prijateqstvu, odrastawu i odrasloj deci (uz gluma~ki tandem Kejt Vinslet [Kate Winslet] i Xoni Dep [Johnny Depp]). Nekoli- ko detaqa, koje je rediteq Mark Foster [Marc For- ster] dobro osmislio, kao {to su: otvarawe vrata sobe uvodi nas u predeo bo`anstvene prirode, ma- skirawe i igre Indijanaca (u dru{tvu krutih mo- ralnih na~ela), mesta u gledali{tu za siro~i}e ko- ji dolaze da gledaju premijeru Petra Pana1, stari- ca koja govori da bi wen mu` u`ivao da je do`iveo 54 1 Petar Pan, ili de~ak koji ne bi da odraste (Peter Pan, or The Boy Who Wouldn’t Grow Up) je kao pozori{na predstava premijerno prikazana na sceni Teatra Vojvode od Jorka u Lon- donu, 27. decembra 1904. Tek je 1911. godine Bari ovo svoje delo izdao u obliku romana pod nazivom Petar Pan i Vendi.

da vidi predstavu Petar Pan jer je do kraja ostao de~ak u du{i, i na samom kraju junakiwa koja napu- {ta svet i pridru`uje se svetu imaginacije – jesu okida~i koji u gledaocu pobu|uju `equ da se vrati Petru Panu, da poku{a da otkrije trag svega toga i u samom Barijevom romanu. Vi{eslojnost Petra Pana Po~etak romana vi{e prili~i odraslima nego deci. Istina, zagonetna je prva re~enica da „sva deca, osim jednog deteta, rastu” (Bari 2007: 9), ~e- mu sledi uzdah gospo|e Darling kako bi lepo bilo da wena }erka uvek ostane dete. Pri~a se nastavqa opisima: gosopo|e Darling, po~etka bra~nog `ivo- ta s gospodinom Darlingom, zasnivawa porodice. Dozu humora u porodi~ni `ivot Darlingovih pisac unosi opisom pomnog vo|ewa kwiga o doma}instvu, u koje gospo|a Darling, u po~etku, detaqno upisu- je rashode i prihode, a kada odlu~i da ima decu umesto cifara u kwizi se po~iwu pojavqivati cr- te`i beba. Komi~an je i razlo`an pomni uvid go- spodina Darlinga u sve tro{kove koje }e deca do- neti svojim postojawem. U svet fantasti~nog pisac nas uvodi pojavom psa Nane kao dadiqe dece Dar- lingovih. Tako se Barijev roman od samog po~etka pokazuje kao vi{eslojan. Ipak, posmatraju}i samu konstrukciju romana, primetno je da pri~u u svom Petru Panu Bari iznosi iz perspektive odraslog i iz perspektive deteta. S jedne strane imamo naratora koji se odu{e- vqava Petrom Panom, letewem i vilama, avantu- rama s Indijancima i gusarima na ostrvu simboli~- no nazvanom Nedo|ija... Taj narator se odu{evqa- va de~jim postupcima, wihovom bezobzirno{}u i `eqom da rade po svome, svakim odbacivawem odgo- vornosti, u ~emu je vidqiva `eqa odraslog da opet bude dete. S druge strane nalazi se narator izmaknut od Petra Pana. Taj narator promi{qa o de~jim postup- cima iz perspektive odraslog, saose}aju}i s rodi- teqima i ~esto ih kritikuju}i zbog wihove popu- stqivosti prema deci. Taj drugi narator, uzdi`u}i lik jedne `ene u lik idealne majke, stvori}e od Petra Pana, donekle, i roman o iskrenoj qubavi. Ve} na samom po~etku romana susre}emo se s opi- som gospo|e Darling2, opisom koji je vrlo preci- zan, s posebnim osvrtom na detaqe koji otkrivaju wen zadivquju}i i tajanstveni duh. Bila je to jedna divna gospo|a, romanti~nog duha, sa slatkim ustima uvek spremnim na zadirkivawe. Wen ro- manti~ni duh bio je kao one kutijice {to nam ih donose sa zagonetnog Istoka, sme{tene jedna u drugu, i koliko god da ih ~ovek vadi, uvek se tu na|e jo{ jedna; a na we- nim slatkim usnama spremnim na zadirkivawe lebdeo je poqubac koji Vendi nikada nije mogla da uhvati, premda je on bio tu, savr{eno vidqiv u desnom uglu usta. [...] Gospodin Darling [...] Osvojio je sve osim one jedne kutijice i poqupca. Za kutijicu nikada nije ni saznao, a od poku{aja sa poqupcem vremenom je odustao. Vendi je mislila da je Napoleon mogao da na wega ra~una, ali ja ga zami{qam kako je poku{ao da ga dobije i zatim izle- teo besan, zalupiv{i vrata za sobom. (Bari 2007: 910) Kao da autor `eli da nam do~ara sopstvenu ide- alnu sliku `ene i majke koja mo`e imati decu ot- vorenog duha za nova saznawa. Upravo takva ideal- na majka, „sre|uje misli svoje dece” kada ona legnu da spavaju, sklawa sve nedoumice i zlobe, a ostav- qa samo lepe misli i zgode koje ~ekaju da deca u wih, kada se probude, usko~e. Pisac nam otkriva da je upravo zahvaquju}i tom sre|ivawu de~jih mi- 55 2 Prema tuma~ewu ve}ine izu~avalaca Barijevog Petra Pa- na, lik gospo|e Darling Bari je na~inio po ugledu na svoju pri- jateqicu Silviju Dejvis, majku de~aka kojima je Bari pri~ao pri~e, iz ~ega je i nastao Petar Pan.

sli gospo|a Darling saznala za Petra Pana koji se, prvo, samo kao jedna od Vendinih pri~a pojavio me|u decom. Me|utim, do kraja romana osta}e ne- izvesno da li ga je i gospo|a Darling, mo`da, po- znavala u periodu svog detiwstva. Tokom zajedni~- kih igara s decom gospo|a Darling je ta koja se naj- vi{e veseli i naj`ivahnije okre}e. I kada su de- ca ve} dugo odsutna od ku}e, gospo|a Darling ih ~e- ka dostojanstveno, provetrenih i name{tenih kre- veta, uvek s otvorenim prozorom. Za razliku od we, gospodin Darling sprovodi neku vrstu samoka`wavawa, jer ose}a krivicu {to je u trenucima svoje netrpeqivosti prema Nani, sa- mo zato {to je bila popularna me|u uku}anima, wu vezao u dvori{tu i omogu}io Petru Panu da nesme- tano odvede decu od ku}e. Isticawem da gospodin Darling provodi vreme u {tenari, koju nosi ~ak i na posao, u romanu se otkriva jo{ jedan sloj – Ba- rijeva parodija duhovno siroma{nih qudi. Takvi qudi nemaju drugog na~ina da privuku pa`wu na se- be sem da smisle ne{to krajwe groteskno – u ovom slu~aju to je boravak u {tenari. I mada Bari isti- ~e da se on tako pona{ao iz prevelikog ose}aja za pravdu, s de~a~kom odlu~no{}u, ipak nastavqa: Mo`e biti da se on pona{ao kao Don Kihot, ali je to bilo veli~anstveno. Unutra{we pobude ubrzo su iza{le na videlo, i veliko srce posmatra~a bi dirnuto. Gomile su i{le za kolima, uzvikuju}i ushi}eno; dra`esne devoj- ~ice su se pele u wih da bi dobile wegov potpis; poznatije novine su po~ele da donose razgovore sa wim, a pripadni- ci vi{eg dru{tva da ga pozivaju na ve~ere, dodaju}i na pozivnici: Izvolite do}i u {tenari. (Bari 2007: 180–181) Ironi~nim osvrtom na Don Kihota Bari otvara pitawe, ali i konstatuje, {ta je to {to u wegovo doba – ali je primewivo i na svako kasnije doba pokre}e odu{evqewe kod qudi. Jedno od pitawa ko- je postavqa Servantesov Don Kihot jeste mo`emo li mi promeniti svet ili svet mewa nas. Na posre- dan na~in, Bari kroz Petra Pana ukazuje na tu`an odgovor da odrastawem gubimo kreativnost i traga- la~ki duh, a da su malobrojni oni koji sa~uvaju de- ~ju neposrednost u sebi, ali je ne nose otvoreno kroz svet, ve} je ~uvaju u onoj najmawoj kutijici, za- {ti}enu od drugih, samo za sebe. Mitsko u Petru Panu Posle grotesknog prikaza pokajni~kog samoka- `wavawa gospodina Darlinga, mada je samo nekoli- ko stranica ranije govorio da prezire majke kakva je i gospo|a Darling, upravo zbog wihovog pretera- nog `rtvovawa za decu (pa isti~e da „`ene nemaju pravog duha”, (Bari 2007: 179), Bari }e se opet vratiti gospo|i Darling koja je zadremala u stoli- ci o~ekuju}i da joj se deca vrate. Gotovo da je sa- `aqeva {to vi{e nema wenog veselog izraza na li- cu i nastavqa: Nije ona kriva {to toliko voli svoju nevaqalu decu. Pogledajmo je onako u stolici u kojoj je zaspala. Kraji~ak wenih usana, tamo gde ~ovek najpre pogleda, kao da je pot- puno nestao. Ruka joj nemirno po~iva na grudima, kao da na tom mestu ose}a bol. Neko najvi{e voli Petra, neko opet Vendi, dok ja najvi{e volim wu. (Bari 2007: 181) Tako gospo|a Darling od nekada{we zanosne de- vojke s tajnom, preko majke, polako prerasta u ne- {to mnogo ve}e – u simbol maj~instva, gotovo u bo- `anstvo. Pred kraj (Vendi i deca su se vratili ku- }i) kada gospo|a Darling i Petar sporazumno odlu- ~uju da Vendi neko vreme, u prole}e, provodi kod wega kako bi sprovela prole}no spremawe, mo`emo prepoznati varijaciju mita o Demetri, Persefoni i Hadu. Prema tuma~ewu Pol Dila, Demetra je „sim- bol opravdanih zemaqskih `eqa, koje dobijaju za- dovoqewe zahvaquju}i domi{qatom trudu uslu`nog intelekta koji, i pored toga {to obra|uje zemqu, 56

ostaje otvoren za poziv duha” (Dil 1991: 125). De- metra predstavqa put prema svetlosti ili „bakqu koja duhu osvetqava put”. Imaju}i u vidu Dilovo tuma~ewe i primewuju}i ga na gospo|u Darling – idealizovani lik majke koja misli samo na dobro- bit svoje dece, bez obzira koliko to wu stajalo bo- la i patwe, koja `eli da wena deca budu duhom bo- gati qudi, a i sama je duhom bogata `ena – ona po- staje personifikacija Demetre – bogiwe plodnosti, Majke Zemqe (Gerbran i [evalije 2004: 148–149). Nasuprot Demetri, kako tuma~i Dil, Had predstav- qa suprotnost zakonitom oduhovqewu, on upravqa izopa~ewem `eqe i wenim potiskivawem. Kao per- sonifikacija Hada, Petar Pan, koga kroz Barijev roman ne ose}amo kao nekog ko je prijatan, upravo zbog sebi~nosti koju pokazuje prema svima, pojav- quje se kao zavodqiva `eqa za slobodom, plod de~je ma{te koji je dobio svoje otelotvorewe. Negde iz- me|u ta dva pola osloba|awa duha nalazi se Perse- fona, Demetrina }erka i Hadova izabranica, ~iji se boravak u Hadovom carstvu mo`e tuma~iti kao „ako seme ne umre, `etva ne}e niknuti” (Gerbran i [evalije 2004: 694). Zanimqivo je da u Petru Panu Bari daje Vendi najkompleksniji uvid u spo- znaje svih stvari i qudskih odnosa, jer je ona na prelazu od deteta u odraslo doba. Ona je ta koja se „zaqubquje” u Petra3, ona zna da roditeqi pate {to su wih troje oti{li i ~esto se se}a prethod- nog `ivota, ona glumi majku izgubqenim de~acima, zbog wenog pogleda Kuka se zastideo svog prqavog okovratnika... Upravo wena zrelost u za~etku u~i- ni}e da ona najdubqe pro`ivi avanturu putovawa i da je najdu`e pamti. Ono {to je zanimqivo, a {to Bari ve{to prot- kiva kroz svoj roman, jeste da veli~a ulogu `ene u dru{tvu. Mada za najve}u ulogu `ene smatra ulogu majke, ipak se ne zadr`ava samo na tome. @ena je u wegovom romanu stub porodice, stub dru{tva. Upra- vo Vendi je dodeqena uloga da shvati zanos avantu- rizma ma{te, {to joj omogu}avaju wene godine i ~i- wenica da se samostalno opredelila za ponu|enu avanturu. Kako je gospo|a Darling jedinstvena u stvarnom svetu, tako je Vendi jedinstvena u svetu ma{te, pa se u Nedo|iji za weno prisustvo otima- ju svi – Petar Pan, izgubqeni de~aci, gusari – jer svima im je potrebna ne`nost kakvu pru`aju majke. Nedo|ija ili inicijacija Spajaju}i sva tri mitska zna~ewa – svetlost du- ha, zavodqive stranputice na koje duh ~esto skrene, duhovno tragala{tvo koje ne mo`e do}i do prave spoznaje ukoliko ne spozna kako mra~nu tako i sve- tlu stranu bitisawa – Bari ukazuje da pravilnog, slobodnog razvoja duha ne mo`e biti bez uzleta ma- {te koji otvara nove vidike i razvija kreativnost. Sve to Bari slikovito prikazuje kroz simboli~no odletawe dece u zemqu Nedo|iju. Kako navodi Mir~a Elijade u svojoj kwizi Sve- to i profano (Elijade 2004: 124–126), indijski mitolo{ki re~nik sa~uvao je poistove}ivawe ~ove- ka s ku}om, a posebno lobawe s krovom i kupolom. Osnovno misti~no iskustvo, odnosno prevazila`e- we qudske sudbine, izra`eno je dvostrukom slikom: probijawem krova i uzletom u vazduh. Uzlet u vazduh indijska mitologija tuma~i, prema misti~nom isku- stvu, kao ekstazu – uzlet du{e, dok na metafizi~- kom planu predstavqa ukidawe uslovqenog sveta. Ipak, tuma~i Elijade, oba zna~ewa „letewa” pred- 57 3 Kroz celu kwigu protkan je nagove{taj da Vendi, osim avanturizma, od Petra o~ekuje i ne{to vi{e. Ve} pri prvom wihovom susretu Vendi `eli da mu da poqubac, a Petar pru`a ruku da bi ga dobio. „Da ne bi povredila wegova ose}awa, Vendi mu dade jedan naprstak“ (Bari 2007: 38). Posle toga Petar woj tako|e poklawa „poqubac“ – jedan `ir. Zvon~ica je qubomor- na na Vendi kojoj Petar posve}uje vi{e pa`we. Kada se deca vra}aju ku}i, Petar `eli da zamra~i prozor kako Vendi ne bi prona{la put, a sve zbog `eqe da je zadr`i uz sebe...

stavqaju prelaz od uslovqene egzistencije ka neu- slovqenoj – ka savr{enoj slobodi. Nastavqaju}i daqe tuma~ewe Elijade isti~e da svaka nastawena teritorija (hram, ku}a, telo) predstavqa Kosmos. Kosmos, koji ~ovek nastawuje, op{ti svojim najvi- {im delom sa jednim nivoom koji ga prevazilazi. U Barijevom slu~aju to izletawe u apsolutnu slobodu predstavqeno je izletawem dece kroz pro- zor. Elijade smatra da otvor predstavqa mogu}nost prelaza iz jednog na~ina bitisawa u drugi, iz jedne egzistencijalne situacije u drugu. Upravo ova sim- bolika „prelaska” mo`e se tuma~iti kao niz ini- cijacija kojima qudska egzistencija dosti`e svoju puno}u. Inicirani tako postaje ~ovek koji zna, ka- ko Elijade tvrdi „~ovek koji poznaje misterije, ko- ji je imao otkrovewe metafizi~ke prirode” (Elija- de 2004: 134). Odlazak dece u Nedo|iju tipi~an je primer inicijacijskog putovawa. Jedino {to se umesto {ume, xungle ili tmine kao simbola smrti, onostranog ili samog Pakla, pojavquje Nedo|ija. Umesto zveri koja odnosi isku{enike, a predstavqa otelovqewe mitskog Pretka, U~iteqa inicijacije, pojavquje se Petar Pan koji decu odvodi u magi~ni svet de~je ma{te, u „zemqu” gde se sukobqavaju gu- sari, Indijanci i izgubqeni de~aci. Mra~ni svet mitova i arhai~nih verovawa kod Barija postaje svet de~je fantazije otelovqen Ne- do|ijom. Demistifikaciju inicijacije, tvrdwu da je velika spoznaja svojstvena iskqu~ivo deci, Bari }e izneti kroz razgovor, ve} odrasle, Vendi sa }er- kom: „Dragi, stari dani kada sam mogla da letim!” „A za{to sada ne mo`e{ da leti{, mama?” „Zato {to sam odrasla, najdra`a moja. Kada neko od- raste onda zaboravi kako se to radi.” „A za{to zaboravqaju kako se to radi?” „Zato {to vi{e nisu veseli, nevini i bezdu{ni. Samo veseli, nevini i bezdu{ni mogu da lete.” (Bari 2007: 195) Iz ovog citata primetan je i Barijev odnos pre- ma vremenu i uticaju odrastawa na ono detiwe, ma- {tovito, koje je svaki ~ovek nekada imao u sebi. Neminovno je da vremenom, ~ak i oni koji su bili deca prebogatog duha, odrastu i zapostave ili ~ak i zaborave svoju kreativnu ma{tu iz detiwstva. @aqewe za de~jom ma{tom koja se gubi na putu od- rastawa mo`da najboqe karakteri{e Barijeva re- ~enica: Onaj ~ovek sa bradom, koji svojoj deci ne zna da ispri~a ni jednu jedinu pri~u, taj je nekad bio Xon (Bari 2007: 194). A upravo je Xon bio neko ko je uneo „promenu u `ivot Zemqe Nedo|ije” (Bari 2007: 98) – izmi- slio je novi na~in igrawa mehurovima nastalim u vodi kada iza|e duga. Umesto rukama mehure je tre- balo odbaciti glavom, {to su i same sirene sma- trale zanimqivim i preuzele kao novi na~in igre. Bari vreme u svom romanu predstavqa kao neu- mitnog vladara koji nas sve juri – simboli~no predstavqenog kao krokodil koji je progutao sat i juri kapetana Kuku, da bi ga pojeo i tako zavr{io ono {to je jednom zapo~eo odgrizav{i mu ruku. Upra- vo to kucawe sata upozorava Kuku na opasnost ko- ja mu vreba od krokodila. Onog momenta kada se ku- cawe vi{e ne ~uje, Kuka biva pojeden. Jedina osoba koja se suprotstavqa vremenu jeste Petar Pan. Bari Petru omogu}ava dva na~ina na koje pobe|uje vreme. Prvi je voqa da ne odraste: Ja ne `elim da idem u {kolu i u~im mudre stvari [...] Ne `elim da postanem ~ovek. O, Vendina majko, zamisli samo, ja se probudim, a porasla mi brada! (Bari 2007: 189). Drugi na~in je mo} da zaboravqa, ili boqe – ne pamti i ne prime}uje, jer je zauzet „pri~ama o se- bi”. Tako se ne}e se}ati ni kapetana Kuke, jer po- {to ubije gusare on „ih sve zaboravi” (Bari 2007: 192), niti }e se se}ati Zvon~ice (koja je ~ak i ot- rov ispila da bi ga spasila), jer „wih [vila] ima 58

toliko mnogo. [...] Verujem da ona [Zvon~ica] vi{e nije ni `iva” (Bari 2007: 192). Posle ovakvih Pe- trovih izjava gotovo da ne mo`emo podneti wegov egoizam. Ipak, Bari nam pru`a priliku da dubqe u|emo u Petrovu „zaboravnost”. Ispod povr{inske odlu~ne izjave da se ne se}a svoje majke krije se dete koje od Vendi tra`i da wemu i ostalim de~a- cima bude „osoba ne`na kao {to su to mame” (Bari 2007: 86), i dok spava on pla~e. Ideja i otelovqewe sveta iz de~je ma{te Nedo|ija jeste svet iz de~je ma{te. Osim bez- bri`nih igara dijamantima, biserima i zlatnim {panskim dukatima, koje deca bacaju galebovima, to je i mesto pritajene jeze, gde nemamo ose}aj da je sunce prisutno, a vile umeju da budu i zle.4 Ipak, za odraslog taj polumra~ni svet tajanstva i izgub- qene dece ne izgleda zastra{uju}e i samo budi `e- qu za detiwom bezobzirno{}u, `equ da prekinemo sve stege, da zaboravimo sve norme i opet budemo detiwe slobodni i bezbri`ni, da opet poletimo, ili se susretnemo s vilama i vilewacima, ako ni- gde drugde bar na prelazu izme|u jave i sna. Upravo taj nivo Barijevog izvornika izgubqen je pod uti- cajem skra}enih verzija Petra Pana i potcrtava- wa petarpanovskog principa de~je ma{te i avantu- rizma. Entoni Lejn [Anthony Lane] u svom tekstu Izgub- qeni de~aci [Lost Boys] (Lane 2004: 2) napomiwe da je Bari od Petra Pana napravio mit. Me|utim, Lejn se ne udubquje u tragawe za tim {ta je to mit- sko u Petru Panu. Spajaju}i ideju ve~ite te`we ka ne~em vi{em u mitovima, {to podsti~e junaka mi- ta na nadqudske sposobnosti, sa Barijevom te`wom ka ma{ti kao oplo|uju}em sastojku duha, dolazimo do zakqu~ka da je bez kreativnosti podstaknute ma- {tom nemogu} duhovni rast bi}a. Upravo u toj ~i- wenici nalazi se opravdawe za{to se i kao odrasli mo`emo prona}i u Barijevom romanu, tu je i oprav- dawe uticaja koji je Petar Pan imao, ima i ima}e na svoje po{tovaoce. Gledano u celini, lik Petra Pana predstavqa ideju i otelovqewe de~je ma{te i odrastawa. On je neko s kim se, kao sa slobodnim duhom, sre}emo u detiwstvu, u ma{ti, a {to nas odra- sle, kao lik iz ma{te, sa setom se}a na period kad smo bili deca. I zaista, spajaju}i de~ju ma{tu i simbolizuju}u ma{tu, ili boqe asocijativnu mo} ma{te odraslog, Xejms Metju Bari uspeo je da iska- `e razvojni i saznajni ~ovekov ciklus, odnosno pro- ces od bezbri`nih de~jih igara do preuzimawa od- govornosti za sebe i svoje postupke. LITERATURA 1. Bari, Xejms Metju. Petar Pan, preveo Aleksan- dar V. Stefanovi}, Beograd, Laguna, 2007. 2. Gerbran, Alen i [evalije, @an. Re~nik simbo- la: mitovi, snovi, obi~aji, postupci, oblici, li- kovi, boje, brojevi, Novi Sad, Ki{a, Stylos, 2004. 3. Dil, Pol. Simbolika u gr~koj mitologiji, Novi Sad, Izdava~ka kwi`arnica Zorana Stojanovi}a i Dobra vest, Novi Sad, 1991. 4. Elijade, Mir~a. Sveto i profano (priroda re- ligije), Beograd, Alnari–Tabernakl, 2004. 5. Kraj~evi}, Spomenka „Bari protiv Petra Pa- na”, Detiwstvo, 1–2/2000, 24.01.2011. 6. Lane, Anthony. Lost Boys (Why J. M. Barrie cre- ated Peter Pan), The New Yorker, 24. 01. 2011. 59 4 Andrea Senci u svom tekstu Nedo|ija u romanu “Petar Pan” X. M. Berija ~ak pronalazi sli~nosti s Goldingovim Gospoda- rom muva i isti~e da nasiqe u de~joj kwi`evnosti nije novi fenomen, ve} da su i tradicionalne pri~e za decu pune nasiqa, okrutnosti i bezose}ajnosti, a {to sve ima za ciq didakti~ku svrhu – na kraju dobro uvek pobedi zlo.

7. Senci, Andrea. „Nedo|ija u romanu ‘Petar Pan’ X. M. Berija”, Detiwstvo, br. 3/4, god. XXXIII (jesen – zima 2007): str. 76–81. Ivana IGNJATOV POPOVI] APOTHEOSIS OF THE CHILDHOOD IN A MYTH WORLD OF PETER PAN Summary Mostly, and often the only connection with Peter Pan by J. M. Barrie is thrugh digest versions which opens to the children a way to the adventure world of the Never-Never Land. Because of that we can’t see the multiplex structure of the Barrie’s novel Peter Pan. Through the simple story with a fantasy, Barrie in his novel Peter Pan, magnified man spirit, reflects an ideal of woman and mother, through Myth about Persephone shows the relationships within char- acters in the novel. When he mentions Don Quixote he modifies the question “can we change the world or the world change us” to the question “does the world can af- fect the individual’s imagination” and answers, with melan- choly, that growing up man loses the spirit of adventure and that closes the door to creativity. Constant actuality of Barrie’s Peter Pan we can find in a fact that it’s some kind of myth, an ideal of eternal tendency to something higher. In Barrie’s novel, tendency to the imagination as fertile in- gredient of spirit, the imagination as a creative impulse of the spirit growth of being, that is mythic “higher”. Key words: Peter Pan, imagination, creativity, encour- agement, a myth, ideal of wife and mother, initiation UDC 821.163.41–93–32.09 ]opi} B. Vasilije RADIKI] INVERTOVANI ISKAZ U ]OPI]EVOM STVARAWU ZA DECU SA@ETAK: Rad se bavi poetikom invertovane („izo- krenute”) pri~e u ]opi}evom stvarawu za decu. Za ovaj tip pri~e (u prozi ili stihu) karakteristi~no je autorsko nastojawe da se raznim vrstama „izokretawa” smisla i zna~ewa iskaza postignu komi~ni i parodi~ki efekti, odnosno da se osna`i na~elo igre u ovom vidu kwi`evnog stvarawa. U radu se ukazuje na izvori{ta i genezu ovog postupka, pre svega u ]opi}evom kwi`evnom stvarawu, ali i na {iri kwi`evni kontekst i tradicijsko posredo- vawe u nastanku i oblikovawu invertovane pri~e. KQU^NE RE^I: inverzija, invertovana („izokrenu- ta”) pri~a, paradoks, retrospekcija, regularno, alogi~no, igra, jezik ]opi}ev opus za decu predstavqa neiscrpnu ri- znicu tema i motiva namewenih mladim ~itaocima u rasponu od pred{kolskog do osnovno{kolskog uzrasta, ali, tako|e, i izuzetno bogatu paletu stva- rala~kih postupaka u ovom vidu kwi`evnog stvara- wa. Ogledav{i se gotovo u svim kwi`evnim `an- rovima za decu – po~ev{i od bajke, dramske igre i poetskih formi, do romana i romanesknih trilogi- ja – ]opi} je stalno inovirao svoj stvarala~ki ru- kopis, nastoje}i da sa novim temama u kwi`evnost za decu uvede i nove kreativne postupke zasnovane na poetici igre. Jedan od postupaka, koji je ]opi} uneo u srpsku kwi`evnost za decu, uzdigav{i ga do svojevrsnog majstorstva, zasnovan je na principu inverzije, a rezultirao je specifi~nim de~jim `an- 60

rom invertovane pri~e, koji je sam pisac imenovao kao „izokrenuta pri~a” (]opi} 1964: 224). Na po- ~etku je zna~ajno napomenuti da se invertno pri- povedawe ne mo`e izjedna~iti sa klasi~nom tehni- kom retrospekcije, ~ije je bitno obele`je razvija- we radwe od kraja ka po~etku pripovednih zbivawa. Re~ je, ipak, o dva me|usobno razli~ita i udaqena postupka – retrospektivno pripovedawe manifestu- je se dominantno na nivou si`ea i kompozicije, a invertovana naracija na nivou pripovednog diskur- sa, tako {to dovodi do „izokretawa” zna~ewa i po- ruke teksta. Primeri inverzije mogu se na}i na mnogim me- stima u ]opi}evom delu, tako da se ovaj postupak ukazuje kao jedan od produktivnijih u wegovom stva- rawu za najmla|e. On se javqa ve} u de~jem igrokazu Dru`ina junaka koji je izvo|en za vreme rata, a pr- vi put objavqen 1945. godine pod naslovom Udarni- ci (]opi} 1964: 225). U ovom scenskom delu, paro- di~no ozna~enom kao „pionirska zvjeriwa igra u pet slika”, autor ve} na po~etku unosi svojevrsno „za- me{ateqstvo” invertuju}i merne jedinice u opisu fizi~kog izgleda junaka: „ILIJA, duga~ka delija. Od pete do glave duga~ak pola sata, a od glave do pete tri kilometra mawe 2998 metara i 40 santi- metara.” (]opi} 1964: 240). U istoj dramskoj igri – kad lisac pita petla da li mu je dosadno, a on od- govara da nije – sledi uputa na jedan od klasi~nih modela inverzije: „Ba{ razmi{qam o tome ko je ra- nije postao: koko{ ili jaje” (]opi} 1964: 225). Toj vrsti retorike u ovom „komadu” pripadaju i ironi~- ni iskazi, tipa: „Ne vjeruj ni{ta kwigama, dragi prikane, od wih ~ovjek tako po{a{avi da stane mi- sliti o pravdi, prosvjeti, i o raznim drugim glupo- stima...” (]opi} 1964: 256). O~ito da je i ovde smi- sao invertovan jer su kwige, pravda i prosveta – van svake regularnosti – sme{tene na tas gluposti. In- verzija u ironi~nom zna~ewu u ovom fragmentu ilu- struje se ~ak i motori~kim radwama kao {to je mar- {irawe faunalnih junaka, {to zbuwuje psa [arova, koji se `ali: „Hajde ti dr`i korak kad ja imam ~e- tiri noge, pa kad komanduje ’desna’, ja ne znam je li to predwa desna ili zadwa desna. Za me bi trebalo komandovati: ‘Predwa lijeva, zadwa desna, predwa desna, zadwa lijeva...’” (]opi} 1964: 256). Najava ovog postupka u ]opi}evom stvarawu za decu mo`e se vezati za wegovu kwigu Vratolomne pri~e (]opi} 1964: 321), koja se pojavila 1947. go- dine i ve} svojim naslovom upu}uje na nesvakida- {wu, „i{~a{enu” formu naracije. Kwigu prati na- znaka „kako sam u ratu pisao za djecu” – gde ]opi} opisuje kako su ga ~lanovi pionirske ~ete u jesen 1943. godine kritikovali {to za wih ni{ta ne pi- {e: „Misli{ li ti pisati i za nas ne{to?” – obra- tio mu se „pionirski komandir prijete}im glasom” (]opi} 1964: 324). Unose}i u postupak za decu hu- moristi~ke, pa ~ak i blage satiri~ne naznake, ]o- pi} ve} u „najavi” daje primer inverznog postupka, podse}aju}i da je u jednoj pesmi napisao „kako se medvjed @ivko popeo na stablo i bere kru{ke, a pod kru{kom stoji magarac Sivko i wa~e, kad, ne lezi vra`e, [vabe odnekle potego{e velikim to- pom, pa te{ka granata grunu ba{ pored na{e ku}i- ce. (...) Stra{an potres baci me ~ak pod krevet, a mo`da sam se to ja i od straha zavukao tamo – ne znam ta~no! Kad sam ponovo iza{ao odozdo i nasta- vio da pi{em, toliko sam bio zbuwen da sam napi- sao: „Tu kru{ke bere magarac Sivko, / pod kru- {kom wa~e medvjedi} @ivko” (]opi} 1964: 326). Dakle, u humornom bojewu svog ratnog straha ]o- pi} efikasno koristi upravo inverziju – zamenio je aktivnosti aktera pri~e. Regularan iskaz bi, svakako, glasio: „Tu kru{ke bere medvjedi} @ivko, / pod kru{kom wa~e magarac Sivko”. Ipak, i pored znakovitog naslova, kwiga Vrato- lomne pri~e ni izdaleka ne odslikava ludisti~ki raspon invertnog pripovedawa koji }e ]opi} u ka- snijem stvarawu dosegnuti. Paradoksalnim konstruk- 61

cijama, zasnovanim na inverziji smisla i zna~ewa, mnogo inventivnije i duhovitije obele`ena je wego- va kwiga Pri~e ispod Zmajevih krila (]opi} 1964: 157), jedna od svakako najimaginativnijih ]opi}e- vih pripovednih zbirki za decu. Sa stanovi{ta kwi- `evnog postupka, u ovoj kwizi naro~ito je zanimqi- va pri~a [arov u zemqi bajki (]opi} 1964: 181), u kojoj se u okviru jednog fragmenta kao junaci javqa- ju qudi sa la`nim hendikepom. Zasnovav{i opis ne- obi~nih junaka na postupku invertovawa, autor je ostvario izuzetnu miksturu komike i apsurda: Sjede oni tako i i glasno tra`e milostiwu, dok se od- jednom sasvih strana oko va{ari{ta za~u{e uzvici i ne- ka trka. [ta to ~ujem? – re~e jedan la`ni gluvonijemi. – Kao da dolaze gradski stra`ari? Zaista, vidim wihove sjajne {qemove – povika la`ni slijepac. (...) Kako bi bilo da sko~imo na noge juna~ke, pa da damo tabanima vatru? – upita la`ni }opavko. (...) Uh, kad li nekoga od wih zgrabim za vrat! – zagrozi se pesnicom onaj koji se pravio da mu je ruka uko~ena. (...) Kad pretreso{e ~itavo va{ari{te, stra`ari se najzad zaustavi{e pred slijepcem. Ti si, veli{, slijep? – grmnu brkati stra`ar. Jesam, krupni ~ovje~e sa sabqom i potkovanim cokula- ma – odgovari starac. Aha, aha! Pa kad si slijep, otkud zna{ da ja imam sa- bqu, potkovane cokule i da sam krupan? Vidio sam svojim u{ima – objasni mu slijepac. – Ono {to vi~e, to je krupan ~ovjek, ono {to zvecka to je sabqa, a ono {to lupa jesu cokule. Pazi, molim te pa ovaj vidi na u{i! – za~udi se stra- `ar, pa da bi to jo{ boqe provjerio, prima~e se starcu sa strane i po{kakqi ga po uhu svojim dugim brkom. A {ta je ovo, vidi{ li? Kanda }e biti neki kowski rep, mo`da i ~etka od jazav~eve dlake – nesigurno re~e slijepac. Svakako, u ovo poeti~ko okru`ewe mogu se sme- stiti i Pri~e ispod krweg meseca (]opi} 1964: 531), me|u kojima je i Va{ar u Strmoglavcu (]opi} 1964: 561) kao najinventivniji – reklo bi se kla- si~ni, krunski – primer invertnog pripovedawa u ]opi}evom stvarawu za decu. Su{tina pesni~kog po- stupka u ovoj pri~i najavquje se u tre}oj od 22 stro- fe: „U gradu Strmoglavcu / ~udan je va{ar jako, / prodavac, kupac, roba – / sve ti je naopako”. Za me- sto zbivawa radwe ]opi} je veoma lucidno izabrao pijacu – ona je popri{e op{te razmene i, u tom smislu, trgovina nije ni{ta drugo nego jedna vrsta sveop{te inverzije, u kojoj u~estvuju prodavci i kupci – a roba i novac neprekidno me|usobno zame- wuju mesto. Ali, ]opi} unosi posebno „zame{ateq- stvo” u stroga pravila va{arske trgovine tako {to invertuje uloge prodavaca i kupaca – i na taj na~in „razbija” ustaqena „pija~na” pravila: ovde kozica Belka prodaje starog vuka, magarac Waka Waki} nu- di na prodaju – lava, majmun prodaje |a~ke kape, mi{ prodaje ma~ka, kurjak – {umu, ma~ak – psa, `a- bac – rodu, kupusna glava – zeca, jazavac – zimski san... Pojedine `ivotiwe nude na prodaju „fine” usluge – vrana `enama gata u dlan, kamila je u~i- teqica plesa, lisica se reklamira: „Odli~no ~i- stim perje / u|ite, gospa koko!” Dakle, kako se vi- di, ]opi} je u ovoj invertovanoj pri~i izvr{io za- menu uloga tako {to slabije `ivotiwe prodaju one superiornije i na taj na~in ih se ratosiqaju; na isti na~in se i biqni junaci osloba|aju – animal- nih. Ipak, invertovana postavka, ma koliko ireal- na i komi~na, u svom jezgru ~uva izvornu formulu bajke – mogu}nost da slabiji nadmudri i pobedi ja- ~eg. I dok se u klasi~nim bajkama taj ciq dose`e nakon niza peripetija i savladanih prepreka, uz pomo} dobrih vila, junakove odva`nosti i upornos- ti, u }opi}evski intoniranom bestijarijumu bajkov- na poenta se ostvaruje u formi svojevrsnog kalam- bura, igrom zamene u jednoj scenografiji i postup- 62

ku koji, iako u obrnutoj {ifri, vaspostavqaju mno- ga svojstva autenti~ne bajkovne pri~e (dosetqivost, sre}a, nadmudrivawe, ~arobni pomo}nici i sl.).1 U ]opi}evim romanima za decu najprovokativ- niji vidovi literarne igre, dosko~ice i alogi~ne jezi~ke konstrukcije, zasnivaju se na principu in- verzije. Upravo je taj sloj dao jarku boju igre kla- si~nim ]opi}evim romanesknim ostvarewima za decu, me|u kojima se po udelu kreativne igre poseb- no izdvaja roman Do`ivqaji ma~ka To{e (1964: 110). Svakako da je ovo delo – zasnovano na si`eu izgub- qenog rukopisa (dnevnika) – po neobuzdanosti je- zi~ke fantazije i danas jedno od neprevazi|enih u na{oj kwi`evnosti za decu. Saga o ~udesnom fau- nalnom junaku, koju je ]opi} maestralno pleo u predelima „me|u javom i med snom,” ozna~ava sam vrhunac jezi~ke imaginacije u srpskom romanu za de- cu. Urnebesna igra „i{~a{enim” situacijama i ne- obi~nim, gotovo „zaumnim” jezi~kim konstrukcija- ma ~ine od ovog teksta nendma{nu jezi~ku i ma- {tarsku slagalicu, u kojoj se ukr{taju svojevrsno slavqewe govora i wegovo parodirawe, kao dva li- ca jezi~kog majstorstva. U tom smislu, ]opi} se naro~ito uspe{no igra idiomima, koje rasklapa i ponovo sklapa na „100 na~ina”, a onda i specifi~- nim, „}opi}evski” skovanim jezi~kim obrtima. Ovaj postupak se javqa ve} na po~etku romana – u invertovanom opisu kola u kojima se voze ma~ak To{a i wegov gazda: „^ok-tok, ~ok-to-rok! – lupka- ju drumom ~etiri nepotkovana kopita, nasa|ena na ~etiri tanke noge. Noge na sebi nose ~itavo jedno magare. Magare za sobom vu~e mala kola, a kola vo- ze jednog srditog ~i~u i jedan zavezan xak” (]opi} 1964: 109). Ovde je inverzija, u odnosu na realnu perspektivizaciju scene, demonstrirana tehnikom filmskog kadrirawa – jedna kompaktna kompozici- ja razlo`ena je na uzastopne segmente i ono {to se realno percipira kao simultano prikazano je kao sukcesivno. Jo{ „transparentnije” postupak inver- zije demonstriran je u scenama ~i~a-Tri{inog pi- janstva – kad ovaj poku{ava da se popne uz merde- vine i moli pobratima da pridr`i zemqu „da se toliko ne quqa”, a zatim i kad se pita da li tre- ba da baci u vodu xak s ma~kom, „ili, mo`da, xak treba da baci mene,”(]opi} 1964: 117). Igra in- vertovawa se u sasvim pomerenom vidu nastavila do kraja ove epizode po{to dva aktera vi{e nisu znala ko je od wih kr~mar, a ko mlinar. U okviru ]opi}evog ciklusa pri~a Ispod krweg meseca objavqena je i Pri~a pijanog vodeni~ara (]opi} 1964: 540), koja predstavqa jedno od tipi~- nih ostvarewa `anra invertovane pri~e u autoro- vom stvarala~kom opusu; u woj se prisustvo inver- zije motivi{e, kako se ve} iz samog naslova vidi, pijanstvom naratora (i istovremenog junaka) izo- krenutog zbitija. Na tradiciju usmenih {aqivih pri~a i pesama ovde posebno upu}uje desetera~ki metar pesni~kog iskaza, koji je, kako je to karakte- risti~no za pozni, neklasi~ni deseterac, dat u ri- movanoj formi. Pri~a pijanog vodeni~ara predstavqa, u su{ti- ni, svojevrsni „katalog” po{alica i alogi~nosti, nastalih {to se jasno raspoznaje na osnovu temati- ke ovih pri~a – u tipi~nom seoskom, patrijarhal- nom miqeu. Okvirni si`e omogu}uje „ulan~avawe” u labavu celinu razli~itih, me|usobno nedovoqno povezanih radwi, zbivawa, emocija i postupaka. Sa- dr`aji se ne povezuju direktno, ve} samo posredno, u figurativnoj ravni, dominantno u vidu paradok- sa i obrta. U `anrovskom i zna~ewskom smislu, ovi iskazi predstavqaju svojevrsne antipode – odliku- je ih „zna~ewsko trewe” i svaki poku{aj wihove „konstruktivne” funkcionalizacije naru{io bi samo na~elo `anra, posebno ako bi se ~itali u „oz- biqnom” ili „realisti~kom” kodu. Ove pri~e su 63 1 U ovom radu se termin pri~a koristi i za `anrovska ostva- rewa u stihu koja se zasnivaju na izra`enoj naraciji; sam ]opi} u naslove takvih ostvarewa unosi ~esto naznaku „pri~a“.

„funkcionalne” u smislu „razmrdavawa” ustaqenog reda stvari i posmatrawa sveta i `ivota iz obrnu- te perspektive – kao u ogledalu. U tome se, su- {tinski, i ogleda umetni~ki i kreativni u~inak autora ovih tekstova, i wihova osobena poetika, za koju je karakteristi~no da se zna~ewe i poruka ne „{ifruju” u realnoj i regularnoj perspektivi, ve} u pomerenoj i izokrenutoj. Povest o pijanom vodeni~aru slo`ena je od 36 deseteraca, ali ve} ovla{no ~itawe ukazuje, o~ito, na wihovu dvosti{nu strukturaciju – pesma se ra- zla`e na osamnaest distiha, od kojih svaki „pri- kazuje” neku alogi~nu situaciju, „podvu~enu” ap- surdnim komentarom – s ciqem da se ~itaoci/slu- {aoci zabave. Ve}ina iskaza je zasnovana na ele- mentima fantastike i apsurda („Stub se dima sle- dio od zime, / sino} sam se sudario s wime”); neki su bliski strukturi retori~kih idioma politi~kog i mitinga{kog govora aktuelnog vremena sa blagom kriti~kom poentom („Kova~ kuje od vazduha ~avle, / prejeo se obe}awa Pavle”); mnogi upu}uju na nesa- glasnost u nekoj delatnoj nameri i aktivnosti, svo- jevrsno „ispadawe” iz vremena i obi~aja, duhovito markirawe neke besmislene aktivnosti kao komi~- ni refleks urbanizacije seoskog mentaliteta („Je- dan kroja~ u kaputu `utu / pegla senke po auto-pu- tu; ^i~a maglu kompresorom bu{i, / pere vodu i u loncu su{i”), a neki „nagiwu” ka svojevrsnoj „li- rizaciji apsurda” i autopoeti~kim naznakama: „Ra- no jutro lutalo po mraku / i razbilo fewer u buxa- ku; Zrakom sunca pesnik more bode, / pi{e pesmu povr{inom vode” – ]opi} 1964: 540). Ovaj tip ]opi}evih pri~a za decu, po svom li- terarnom izvori{tu, blizak je i `anru lagarije, ko- ji se poeti~ki zasniva na paroksizmu izmi{qawa. Wihov prauzor mo`e se prepoznati i u de~jim po- ku{ajima da sklope pri~u o nekom izmi{qenom do- ga|aju. ]opi} u stvarawe za decu unosi i ovaj `anr: pesma Kosmi~ki san (1962) bliska je modelu snevne avanture – de~ak je sawao da je obi{ao sve plane- te i stricu „referi{e” {ta je na kosmi~kom puto- vawu do`iveo. Ova lagarija zasnovana je u velikoj meri na principu parodi~ke inverzije u odnosu na obi~aje na Zemqi: „Video sam na Veneri / majmun repom pamet meri, / na mudre se glave ceri. / Tamo glupi i tupasti/ u`ivaju sve po~asti, / dok je neki buzdovan / za vladara izabran” – ]opi} 1964: 584).2 Mali narator }e obi}i sve planete i sa svake po- neti neko iskustvo koje je „izokrenuto” u odnosu na obi~aje i pona{awa na zemqi. Tako, sasvim u duhu neobaveznosti koja odlikuje lagariju, izme|u ostalog, „na Veneri / majmun repom pamet meri”, na Merkuru prebijaju ~ika \uru jer je tamo krao vo- }e, na Jupiteru ka`wavaju ma~ka zbog toga {to je „jedne no}i pune tame / iz Kumove sjajne Slame” ukrao draguq. S druge strane, nasuprot neobaveznom pri- stupu, u izokrenuti „raport” sa kosmi~kim temama unose se i „konstruktivne”, dru{tveno po`eqne poruke – opisano je kako se „Mars bojovnik” razbo- leo zbog toga {to „qudi vode pregovore”, pa se rat sprema „u muzej” (]opi} 1964: 585). O~ito, smisao ove inverzije imao je u tom trenutku ideolo{ki sna`no markiranu konotaciju (aluzivna uputa na tada aktuelni politi~ki trend „miroqubive koeg- zistencije”). Ovaj tip si`ea ]opi} osna`uje tako {to ga po- vezuje sa novinarstvom: tekst Stra{ne novinarske pri~e (1963) interpoliran je u kontekst novinskog izve{taja: „Sino}, s posledwim zrakom, / sino}, u dru{tvu s mrakom, / jedan je medo, s mrkom dlakom, / jedan je meca, s krznenom jakom, / oteo \oki kola- ~e s makom” (]opi} 1964: 572) i na opoziciji iz- me|u kanona proverene istinitosti novinarskog teksta i neobaveznog odnosa deteta prema faktima ukazuje na razliku izme|u istinite pri~e i lagari- 64 2 Ovde bi, svakako, bilo prostora i za promi{qawe iskaza za decu kao maskirane ironije na ra~un odraslih, posebno vla- stodr`aca.

je. Otuda u Stra{noj novinarskoj pri~i ]opi} krajwe ironi~no govori o „izmi{qawu” i „lagari- ji”: „Vidio sva{ta novinar mladi, / {ta }ete – ma- {ta radi, / malo posoli, prome{aj, / dodaj / tako se pri~a napeta gradi” (]opi} 1964: 540). U nizu tipi~no }opi}evskih pesama i poema za decu mo`e se prepoznati postupak invertovawa – pu` je (a ne, na primer, zec) na autoputu ka`wen zbog prebrze vo`we; kada ga policijska patrola pi- ta za li~ne podatke i da li ima ku}u, on odgovara u formi inverzije: „Evo je, mom~e na le|ima!/(...) Ovo je ku}a, prava, bez gre{ke, / ona se vozi, ja idem pe{ke” (]opi} 1964: 541). Struktura nekih du`ih pesama (Prodana sloboda, ]opi} 1964: 555) tako|e ukqu~uje inverziju u funkciji poente; u iskazu od {est sestina opisuje se tu`na sudbina jednog ma~- ka: u uvodnoj strofi on je „ve~iti no}nik, bez to- pla gnezda, / u svakom oku blista mu zvezda”, a u poenti slika se obr}e: „Sad ma~ak babi umilno prede, / o~i mu `ute pospano glede / blistavih zve- zda u wima nema...” Kao {to se vidi, ma~ak je zame- nio slobodni `ivot za ropsku sigurnost, plativ{i je gubitkom `ivotne radosti i sre}e – i utoliko se i ovde poenta vezuje za princip inverzije. Izokrenuta pri~a3 (]opi} 1964: 224) predstav- qa jedno od najimaginativnijih ostvarewa u okviru postupka invertovawa u ]opi}evom stvarawu za de- cu. U uvodnoj naznaci pisac, u svom poznatom {a- qivom maniru, obave{tava ~itaoca da je ova pri~a „pretrpjela zemqotres, pa je u woj sve ispretura- no”, a onda poziva ~itaoce da svaku re~ vrate na weno mesto. Ovaj uvod, a posebno wegov instruktiv- ni deo, upu}uje na jo{ jednu bitnu `anrovsku odli- ku invertovane pri~e, koja se manifestuje kao pri- sustvo enigmatskog koda u wenoj strukturi. Naime, pri~e ovog tipa sadr`e svojevrsnu zagonetku pa, u tom smislu, „prizivaju” interaktivnog ~itaoca ko- ji }e invertovani tekst „de{ifrovati”, tako {to }e ga vratiti u regularnu postavku i re{iti zago- netku. ]opi} u Izokrenutoj pri~i poziva ~itaoca da sve ono {to je „zemqotres” u tekstu „rasturio” vrati na svoje mesto. Na taj na~in ~italac posta- je „de{ifrant” pri~e i potencijalni tvorac wene „autenti~ne” verzije. Kao u ogledalu, ~italac se susre}e sa „obrnutim likom” pri~e, ali i sa novim iskustvom jezika – pri ~emu jedna bezazlena igri- va procedura kao {to je „obrtawe” iskaza temeqno „razmrdava” ove{talu sliku sveta. Taj postupak kao da ~itaoca uvodi u same prostore zaumnosti, {to se mo`e sna`no, kao svojevrsni verbalni „potres”, osetiti ve} od prvog reda invertovanog teksta: Tek je brdo izi{lo iza sunca, a krevet sko~i iz pro- stranog ~i~e, navu~e noge na opanke, stavi glavu na kapu i otvori ku}u na vratima. Gle, no}as je zemqa dobro po- kvasila ki{u! Za~u|eno progun|a brk su~u}i ~i~u, pa br- zim dvori{tem po`uri niz korake, istjera {talu iz krave i re~e: Rogata livado, idi pasi u zelenoj kravi, a ja }u noge pod put (...) Doga|aj se upla{i od ovog neobi~nog ~i~e i opru`i poqe preko nogu jure}i br`e nego brdo preko ze- ca... (]opi} 1964: 134). * * * ]opi}ev model invertovane pri~e deo je {ire stvarala~ke strategije ovog autora, sa osnovnom in- tencijom da u stvarawe za decu unese {to ve}i ste- pen kreativne igre. Kao deo te strategije ]opi} je, pored drugih inovacija, u svoje stvarawe uveo i postupak inverzije (obrtawa), koji se pokazao izu- zetno produktivnim u „razigravawu” ludisti~kih postupaka u stvarawu za decu. Mo`e se re}i da mu je upravo forma invertovanog iskaza otvorila {i- roko kreativno poqe za raznovrsne forme jezi~ke igre – od alogizacije govora, preko parodi~kih na- znaka, do enigmatizacije jezika i interaktivnih 65 3 ]opi}ev naslov Izokrenuta pri~a svakako je sasvim prik- ladan za `anrovsku oznaku ovog tipa pri~e za decu.

postupaka – ~itawe teksta kao svojevrsno re{ava- we zagonetke. S druge strane, iako inovativan, postupak in- verzije poznat je iz usmene kwi`evne tradicije, pre svega usmenih {aqivih pesama, gde se kao para- digmati~an primer mo`e uzeti farsi~ni iskaz o u~esniku u dvoboju: „Mrtav pade, a `iv ku}i do|e”, kao i mnoge parodi~ne pesme o faunalnim junaci- ma i sl. Na toj poetici zasnivaju se i tradicio- nalni usmeni `anrovi kao {to su ojka~a i be}arac, i danas `ivo prisutni u pojedinim sredinama. Ta- kvi iskazi bili su omiqeni u narodnoj poeziji i tradicionalnoj retorici upravo zbog toga {to su relativizacijom logike davali jednu sasvim osobe- nu, izokrenutu i i{~a{enu sliku stvarnosti. Istovremeno, kada je re~ o genezi i tradiciji in- vertovanog iskaza u srpskoj kwi`evnosti za decu, ja- sno je da se ovaj postupak pro`ima i sa zmajevskom poetikom „{alozbiqnosti”: ^ika Jovino spajawe inverzibilnih osobina i procedura u Pesmi o Mak- simu (Zmaj 1933: 40), sa alogi~nim spojevima tipa „od mokroga suvog zlata”, „preni skokom, sko~i okom”, „im’o j’ krila ka’ u raka, / a rogove ka’ u mi{a” i sl., u velikoj meri su podudarni sa ]opi}evim „in- verzijama” u stvarawu za decu. ]opi} je, o~ito, iz tog tradicijskog konteksta mogao ba{tiniti i mode- le invertovane pri~e za decu – modernizuju}i ih jed- nom osobenom, jezi~kom „miksturom”, koja se ne mo- `e imenovati nikako druga~ije nego kao autenti~no }opi}evsko pismo u kwi`evnosti za decu. U {irem kontekstu posmatrano – italijanski pisac \ani Rodari tako|e se izuzetno inventivno bavio ovom formom, uzdigav{i i modernizuju}i `anr i poetiku invertnog pripovedawa. U kwizi Tele- fonske bajke (Rodari 2007: 130) ovaj autor u inver- tovanu pri~u unosi sasvim originalnu – moglo bi se re}i metafizi~ku potku – i za razliku od }opi- }evski neobuzdanog humora, inverziju koristi za oblikovawe jednog sasvim osobenog, gotovo zaumnog ili, ~ak, metafizi~kog diskursa u kwi`evnosti za decu. To se „~ita” iz originalnog tipa upitnosti koji Rodari unosi u iskaz za najmla|e: „Be{e jednom jedno dete koje je stalno ne{to pitalo, a to svaka- ko nije lo{e. Naprotiv, to je dobro. Ali, na pita- we tog deteta bilo je te{ko dati odgovor. Na pri- mer, ono je pitalo: Za{to fioke imaju stolove? (...) Drugi put dete je pitalo: Za{to repovi ima- ju ribe?... Ili: Za{to brkovi imaju ma~ke?” Taj postupak, zasnovan na invertnom pri~awu poznatih bajki, jo{ suptilnije je demonstriran u pri~i Pogre{no pri~awe bajki (Rodari 2007: 197) Bila jednom jedna devoj~ica koja se zvala @utokapa. – Ne, nego Crvenkapa! (...) Idi kod tetke Diomire i odne- si joj ove quske od krompira. Ne: „Idi kod bake i odne- si joj ovaj kola~.” Dobro. Devoj~ica je oti{la u {umu i srela `irafu. Kakva zbrka! Srela je vuka, a ne `irafu. I vuk je zapita: „Koliko je {est puta osam?” Ma, uop{te nije tako. Vuk je pitao: „Kuda ide{?” (...) Gledana sa stanovi{ta uzrasnog identiteta, in- vertovana – „izokrenuta” pri~a kao da prvenstveno „preferira” ~itaoca pred{kolskog i ranog osnov- no{kolskog uzrasta, ali, su{tinski, ona pripada univerzalnom ~itaocu. Zasnovano na slo`enoj igri sinonimije i antonimije, kao i na specifi~nim, inventivno oblikovanim neologizmima i sineste- zijskim spojevima, vi{eslojna i interaktivna, ona je i jedna vrsta verbalnog transformansa. ^itao- ca ovaj `anr osvaja najpre svojom nestandardnom, provokativnom strukturom, obrnutim ustrojstvom jezika u odnosu na wegovu standardnu strukturaci- ju, koja je, po prirodi, monoformna i restriktiv- na. Sa ovom vrstom teksta ~italac uspostavqa ne- posredniji, ludisti~ki odnos, vezuju}i se za wegove igrive potencijale. Mogu}nost da re~i zamene me- sta, pa, ~ak, i zna~ewa – da se „ispretura” ili sa- svim obrne ustaqeni red re~i u re~enici i promr- 66

daju „jezi~ki standardi”, na ~ijoj „nedodirqivosti” toliko insistiraju prosvetari i lingvisti – delu- je kao izazov rigidnoj zakop~anosti normativizma – koji dominira u nastavi jezika i kwi`evnosti. Nestandardnim, provokativnim odnosom prema go- voru i jezi~koj normi – invertovani iskaz ulazi, svakako, u jezi~ku marginu pesnika, pripoveda~a, oratora – dakle, onih, ne tako brojnih, koji jezik do`ivqavaju stvarala~ki. Dete – kao metafora ra- doznalosti – ovu neobi~nu jezi~ku „miksturu” s one strane svakodnevnog i ustaqenog do`ive}e kao iskorak u nove prostore govora, odakle po~iwe uz- dizawe ka duhovnim proplancima i visinama. LITERATURA 1. Jovanovi} Zmaj, Jovan. Pesma o Maksimu, Sabra- na dela Zmaja Jovana Jovanovi}a, kwiga 5, Beo- grad, Izdava~ka kwi`arnica Gece Kona, 1933. 2. Rodari, \ani. Telefonske bajke, Beograd, Krea- tivni centar, 2007. 3. ]opi}, Branko. Pri~e ispod krweg mjeseca, Sa- brana dela Branka ]opi}a, kwiga 8, Beograd, Sa- rajevo, Prosvjeta – Svjetlost – Veselin Masle- {a, 1964. 4. ]opi}, Branko. Izokrenuta pri~a, Sabrana de- la Branka ]opi}a, kwiga 9, Beograd, Sarajevo, Prosvjeta – Svjetlost – Veselin Masle{a, 1964. 5. ]opi}, Branko. Dru`ina junaka, Sabrana dela Branka ]opi}a, kwiga 9, Beograd, Sarajevo, Pro- svjeta – Svjetlost – Veselin Masle{a, 1964. 6. ]opi}, Branko. Pri~e ispod zmajevih krila, Sa- brana dela Branka ]opi}a, kwiga 9, Beograd, Sa- rajevo, Prosvjeta – Svjetlost – Veselin Masle- {a, 1964. 7. ]opi}, Branko. Vratolomne pri~e, Sabrana de- la Branka ]opi}a, kwiga 10, Beograd, Sarajevo, Prosvjeta – Svjetlost – Veselin Masle{a, 1964. Vasilije RADIKI] INVERSION IN CHILDREN’S LITERARY CREATION BY BRANKO ]OPI] Summary Word play significantly marks the whole ]opi}’s litera- ry creation intended for children. It especially colours his stories and poems, which are based on the principle of in- version – the substitution of word meaning, reversal of the normal word order in a sentence, inversion of terms (regard- ing time and space). The genesis of this approach applied in our children’s literature stems from oral literature to Zmaj’s literary work and the reception of literary works by our and foreign authors. Key words: inversion, inverted (“rearranged“) story, pa- radox, retrospection, regular, illogical, play, language 67

UDC 74.2 Violeta JOVANOVI] IDENTITETI DETETA I DETIWSTVA U KWIGAMA ZA DECU ALEKSANDRA RISTOVI]A* SA@ETAK: U radu se ispituje detiwstvo kao tema i vrsta estetskog ideala u kwigama Lak kao pero i Neki de- ~ak Aleksandra Ristovi}a, kao i mogu}i uticaji ranih de- ~jih iskustava na obrazovawe jednog talenta. Donose}i `i- vo i autenti~no univerzalne do`ivqaje detiwstva, one mo- gu da se ~itaju i kao literarna ilustracija slo`enog i vi{ezna~nog procesa stvarawa i izgradwe identiteta kroz koji prolazi jedan de~ak na „putu vlastite socijalizaci- je”, odnosno kao poetizovana autobiografija formirawa jednog umetnika koji na putu odrastawa asimiluje razli- ~ite i raznovrsne svetove. KQU^NE RE^I: kwi`evnost za decu, naivna svest, identitet, konstituisawe talenta, ispitivawe `anra, te- me, motivi Aleksandar Ristovi} je jedan od najsamosvojni- jih srpskih pesnika druge polovine dvadesetog ve- ka. Wegovo obimno pesni~ko delo, prevashodno na- meweno odraslima, oven~ano je nekim od najpre- sti`nijih kwi`evnih nagrada.1 „’U rasko{nom hao- su vi{eglasja’ srpske pesni~ke scene posledwih de- cenija pro{log veka” (Poti} 2003: 1) „prepoznaje se po karakteristi~nom govoru o apstraktnom ute- meqenom u govoru o konkretnom” (Nikoli} 1986: 545) kao jednom od osnovnih znakova wegove poeti~- ke individualnosti. Proklamuju}i golo postojawe kao jedno od najve- }ih ~uda, on zauzima samosvojni ugao iz kojeg svet spoznaje i peva otvaraju}i nove mogu}nosti moder- nom pesni~kom izrazu. I dok u takozvanoj poeziji za odrasle ovakvo pevawe priziva filozofske katego- rije u procesu razumevawa i tuma~ewa, za interpre- taciju gotovo identi~nih poeti~kih odrednica dela Lak kao pero i Neki de~ak nu`no je oslawawe na psihologiju, u ovom slu~aju deteta i detiwstva iz ~ijeg se do`ivqajnog vrela konstitui{e slika sve- ta ~udovita u svoj svojoj obi~nosti i elementarnoj redovnosti. Prona{av{i vizuru iz koje je, po wenoj osnovnoj prirodi, svet kao takav jedino mogu}, odno- sno samo kao takav postoji, Ristovi} stvara kwige koje, iako odgovaraju svim poeti~kim zahtevima kwi`evnosti za decu, po mnogim osobenostima pred- stavqaju jedinstvena dela u ovom stvarala{tvu. Sam Aleksandar Ristovi} je smatrao da je de- tiwstvo najva`niji period u `ivotu jednog pisca „jer se tada u wegovoj svesti (i podsvesti) gomila- ju utisci, slike i do`ivqaji koji }e mu kasnije omo- gu}iti da stvori autenti~ni kwi`evni izraz”. U anketi ~asopisa Poqa 1974. godine Ristovi} ka`e: „Svako kwi`evno stvarawe (i ne samo kwi`evno) ~ini mi se nekim vidom produ`enog detiwstva. Pri tom, ne mislim na jednu vrstu infantilnog posto- 68 *Ovaj rad je deo istra`ivawa koja se izvode na projektu 178018 Dru{tvene krize i savremena srpska kwi`evnost i kul- tura: nacionalni, regionalni, evropski i globalni okvir koji finansira Ministarstvo za nauku i tehnolo{ki razvoj Repu- blike Srbije. 1 Dobitnik je Nolitove i Zmajeve nagrade za kwigu Nigde nikog. Za kwigu Slepa ku}a i vidoviti stanari dobio je Okto- barsku nagradu Beograda 1986. godine, a za kwigu Praznik lude nagradu „Branko Miqkovi}“ 1991. godine.

jawa pesnika, niti na infantilni do`ivqaj stvar- nosti, no na izvesnu psihi~ku supstancu koju de- tiwstvo ispoqava, a koja u pesni~kom delu ima svoj jezi~ki ekvivalent. Davno, u detiwstvu utisnuti u svest do`ivqaji u umetni~kom delu iskrsavaju u svojoj naivnosti, sve`ini i neposrednosti” (pre- ma: Zori} 2005: XXII). Stoga, ako govorimo o detiwstvu kao temi i ne- koj vrsti estetskog ideala, kao i o mogu}em utica- ju ranih de~ijih iskustava na obrazovawe jednog ta- lenta, kwige Lak kao pero i Neki de~ak mogu da zna~e i mnogo vi{e od „romana” o jednom ratnom (i poratnom) detiwstvu. Ukoliko znamo da „kwi- `evna dela nude niz implicitnih modela na osnovu kojih se formira identitet” (Kaler 2009: 127), ove kwige Aleksandra Ristovi}a mogu da se ~itaju i kao literarna ilustracija slo`enog i vi{ezna~nog procesa stvarawa i izgradwe identiteta kroz koji prolazi jedan de~ak na „putu vlastite socijaliza- cije i uklapawa u odre|eno dru{tvo, organizaciju ili grupu” (Jovanovi} 2010), odnosno kao poetizo- vana autobiografija formirawa jednog umetnika koji na putu odrastawa asimiluje razli~ite i ra- znovrsne svetove: krupna, istorijskim hodom uslov- qena de{avawa, svet porodi~nog okru`ewa u kome dominira „~arobnica baka”, li~ni svet koji se kao ~udo otkriva i spoznaje vazda izo{trenim ~ulima, kao i svet koji o`ivqava iz kwiga koje ~ita bez nekog reda, ali neprekidno2. Iz ovog amalgama, kao da `eli Aleksandar Ri- stovi} da nas uveri kwigama Lak kao pero i Neki de~ak, rodila se wegova samosvojna misao o svetu, ali i onaj tako autenti~ni kwi`evni izraz po ko- me se, kao pesnik, prepoznaje i pamti. Dokumentarnost naivne svesti koja o~u|ava svet registruju}i ga u prividno neselektovanim pojedi- nostima dominantna su obele`ja kwiga Lak kao pe- ro i Neki de~ak Aleksandra Ristovi}a. Kroz vizu- ru naivne recepcije glavnog junaka `ivot postoji samo kao manifestacija, zbivawe, ogla{avawe do- stupno ~ulima. Ono {to vidi, dodiruje, ~uje, ose}a, miri{e, zabele`eno je kao doga|aj, kao otkri}e. Sve kao da ima nagla{enu potrebu da zna~i samo to – o`ivqeni detaq se}awa koji iznena|uje ba{ zbog svoje elementarnosti prividno li{ene lite- rarnih potencijala. Tako pred nas vaskrsava `ivot kao takav, naizgled netransponovan i nestilizovan, veran poput dokumenta sa~iwenog registrima ~ula naivnog recipijenta: Otac jednog mog druga Radi na `elezni~koj pruzi. Ima ogromne {ake I vrlo ne`an pogled. Zove se Obrad. Pred ve~e sedi Na stoli~ici ispred ku}e I uvek ~ita Jednu istu kwigu: „Juna~ke narodne pesme” (Otac mog druga, 176)3 I upravo to, vizura naivne svesti kroz koju je prelomqen svet ovih dela, ~ini poetsko vrelo iz kojeg proisti~u i kojim su uslovqene i sve druge wihove osobenosti: na~in na koji se tematizuje i prikazuje stvarnost, jezik kojim se to ~ini, na~in na koji se sagledava prostor i do`ivqava vreme, karakterizuju junaci, gradi humor, fantastika, gro- teska, kao i nesvodiva `anrovska priroda ovih kwiga. One su na prvi pogled – zbirke pesama, na drugi zbirke stihovanih pri~a, a na tre}i romani 69 2 „Od ranih godina smo u~eni mnogim stvarima, od kojih su mnoge (okolina, na{ rad, motivacija) uticale na nas i time vo- |eni, polako smo klesali svoj identitet. Mogli bismo re}i, unu- tra{wi i spoqa{wi – ono po ~emu sami sebe prepoznajemo i ono po ~emu nas drugi prepoznaju.“ (http://ce4.forumotion.com/t3473- identitet). 3 Svi stihovi u radu su citirani prema: Aleksandar Risto- vi}, Lak kao pero, Nolit, Beograd, 1988.

o jednom ratnom, odnosno poratnom detiwstvu. U svakom slu~aju, stvarala~ki sinkretizam oslobo|en poeti~kih predrasuda pojedina~nih rodova i vrsta uspe{no korelira sa autenti~nom prirodom deti- weg na~ina do`ivqavawa i izra`avawa sveta. Koliko ovakav na~in pevawa i mi{qewa odgova- ra uzrasnim potencijalima deteta u periodu sred- weg detiwstva (izme|u {este i dvanaeste godine), dakle u onom razvojnom trenutku u kome ga kao glav- nog junaka, naratora i svedoka zati~emo u kwigama Lak kao pero i Neki de~ak uveravaju nas razvojni psiholozi koji tvrde da je polazna ta~ka mi{qewa deteta u ovom uzrastu vezana za konkretnu, fizi~ku realnost, uvek za ono {to je realno i {to je dato: „stvari i doga|aji koji su suprotni ~iwenicama, ko- ji nisu odista reprezentovani u realnom svetu na ovom uzrastu ne mogu biti shva}eni”, tako da „ce- lokupni razvoj mi{qewa kao i pona{awa odlikuje postepeno ’izdvajawe’ od neposredne situacije i ono- ga {to realno postoji” (Mio~inovi} 2002: 131). Poput dobrog de~jeg pesnika, ali i pouzdanog poznavaoca uzrasnih potencijala deteta u ovom do- bu, Aleksandar Ristovi} „zazire od opasnosti ko- ja jednu igru pretvara u samosvestan trud nekog vi- {eg zna~ewa i reda... Svet je to {to je, neposred- na ~ulna predstava; golo postojawe jedno je od naj- ve}ih ~uda, pa je izli{no tra`iti wegovo vi{e zna~ewe”, jer „daqe od svedo~ewa, de~ji pesnik ni- ti ho}e, niti mo`e” (Danojli} 2004: 55, 56). A i ne mora i ne sme jer „izvesno je da deca – do mla- di}kog doba u svakom slu~aju – razumeju lo{e, ili uop{te ne razumeju, apstraktne ideje. Najboqi de- ~ji pisci bi}e, dakle, oni koji ne gube}i ni `ar ni dubinu, budu znali da se odr`e na nivou stvar- nosti i ~ulnog iskustva” (Soriano 1959, prema: Qu- {tanovi} 2009: 57). Simulirane apsolutnim autorstvom deteta koje je bez potencijala za opse`nim fabulirawem, sti- hovane pri~e, odnosno lirska prikazivawa, traju samo onoliko koliko i utisak i iznena|ewe koji- ma su izazvana, onoliko koliko wihov junak i nara- tor ima snage da ih iska`e u jednom dahu. Pa ipak, me|u wima se jasno razaznaje razu|ena fabulativ- na linija, odnosno sklop koji se temeqi na slabo razvijenoj uzro~no-posledi~noj vezi, te pri~e-pe- sme deluju kao niz motiva nanizanih u logici kon- tinuiteta, odnosno vremenskog sleda koji prati po- stepeno odrastawe junaka i pripoveda~a kroz rat i mrak jednog istorijskog vremena i za~udni svet je- dnog detiwstva ispuwenog svim detaqima iz prepo- znatqivog kataloga univerzalnih de~jih interesovawa. Ta vrsta kontinualnosti omogu}ava narativnu vezu u kojoj se konstitui{u i ostali na- rativni elementi naivne pri~e: „mesto radwe”, „glavni junaci”, „okru`ewe”, ali i dosledno „pri- meweni” de~iji aspekt koji kao kvalitet „pokriva upravo onu razliku koja diferencira dela de~je kwi`evnosti od kwi`evnosti za odrasle, upravo ono {to bi pri definisawu moglo da se uzme kao dif- ferentia specifica” (Vukovi} 1996: 174). Otkrivaju}i svet i `ivot kao takav, glavni ju- nak, pesnik i narator kwige Lak kao pero registru- je gotovo sve, i to prvo vi|ewe posredovano naiv- nom sve{}u, kao novo i nevi|eno, vaskrsava prita- jenu snagu u neselektivnom. Sve je podjednako vred- no pa`we jer je vrednovano merilima bi}a koje ga otkriva. Obi~ne stvari, za svest obremewenu isku- stvom, otkrivaju se kao neobi~ne, a one dramati~- ne, tragi~ne ili samo retke i neobi~ne, kao svako- dnevne i uobi~ajene, kazuju}i da „na{e iskustvo, na{a svest pripisuje svetu i poro~nost i nevinost. De~ji pesnik je ve{tak u produ`avawu smi{qene ravnodu{nosti za sve {to je beznade`no i nedosti- `no, i donekle i zbog toga, za odrasle od bitnog zna~aja” (Vukovi} 1996: 52). @ivot koji postoji samo kao doga|aj i percepci- ja, u pesmi Rat je zaista po~eo stavqa u isti okvir i istu emocionalnu ravan sliku skrivawa od ne- 70

ma~kih bombardera i znati`eqnu igru de~aka sa bubicama dok le`i skriven od bombi: Sad znam da je rat zaista po~eo jer svakog dana be`imo od nema~kih aviona u Rasadnik koji se nalazi ispred na{e ku}e. Dok le`im u travi, gledam bubice kako mile preko moje ruke. (Rat je zaista po~eo, 89) I onda kada u ovim pesmama izostane humor na ne- posredan na~in, one u nama izazivaju sme{ak – nara- cijom obojenom psihologijom deteta, wegovom bezre- zervnom iskreno{}u. Tako u pesmi U~iteq veronau- ke de~ak bude ka`wen jer nije znao napamet Simvol vere, a kada bude upitan gde mu je otac i {ta radi de~ak odgovori da je u zarobqeni{tvu i zapla~e se: A kad je u~iteq veronauke Sreo na ulici moju majku, Ispri~ao joj je {ta se dogodilo I da sam plakao zbog oca. Tada su u ku}i svi postali nekako pa`qivi prema meni. Samo, Ja tada nisam plakao zbog oca Nego zato {to me je bolelo uvo. (U~iteq veronauke, 131) Emocije su tako|e zabele`ene samo na osnovu spoqa{wih manifestacija koje ih osvedo~avaju. Ta- ko de~ak ocu u zarobqeni{tvo {aqe dve jabuke: „a jednu sam zagrizao, ne znam za{to, mo`da da bi moj otac video, kakve imam zube, ili je u pitawu ne{to drugo, samo ne znam {ta” (Ristovi} 1988: 132). Ovaj gest, kao materijalizovani impuls bi}a koje ima po- trebu da izrazi ose}awa, jedan je od modela kako emo- cionalni do`ivqaj u delu Lak kao pero dobija svoj konkretni lik, ali i izvanredna kwi`evna ilustra- cija kako dete na ovom uzrastu zaista ka`e: „volim te”. Prizvuk de~je igre poprima i de~akova opsednu- tost ~itawem. U „klesawu” li~nog i stvarala~kog identiteta junaka ove kwige va`nu ulogu igra „~i- tala~ki ambijent” u kome raste. Sveporodi~no dru- `ewe sa kwigama obitava kao prirodno stawe stva- ri, tako da se ~itawe svrstava u obi~ne poslove ko- ji se obavqaju svakodnevno: Moja majka ~ita kwigu „Zvezde gledaju s neba” Od Ar~ibalda Kronina, Moj otac ~ita „Istoriju Srba” od Jire~eka Moja sestra ~ita „Stepu od A. P. ^ehova, A ja baki ~itam „Mati” od Maksima Gorkog. (Mese~ina, 74) U ku}i svi ~itaju i svi to ~ine redovno, ~ita- ju u sebi, naglas jedni drugima, ~itaju jednostavno kao {to neko plevi luk ili vadi krompir (Dok ~i- tam). „Pesnik je sve u~inio da tu obuzetost kwiga- ma neutrali{e, pre svega de~jom jezi~kom upotre- bom: ~itao sam „’Poko{eno poqe’ od Branimira ]osi}a, pro~itao ’Bijesni Rolando’ od Ariosta, najvi{e mi se dopala ’Odesa od Isaka Babeqa. ^i- tawe je skinuto sa pijedastala i dat mu je prizvuk de~je igre i naivnog obele`ja” (Nikoli} 1988: 11) Dok ~itam, tamo u Guberevcima, ako je lep dan, dr`e}i kwigu u ruci, hodam sa jednog kraja dvori{ta na drugi kraj, i svi se ~ude jer niko ne ~ita hodaju}i, a ja to ~inim ne znam za{to. (Dok ~itam, 205) 71

Iz kwiga de~ak upoznaje `ivot, ~ak i onaj pri- zemni koji se naj~e{}e ne pripisuje u zaslugu lite- raturi: Kada sam pro~itao kwigu „Kraq Alkohol” Od Xeka Londona, Hteo sam da isprobam Kako je to kada se ~ovek napije I {ta ose}a. (Kraq alkohol, 161) Slede}i gotovo identi~nu poeti~ku orijentaci- ju u posthumno objavqenoj kwizi Neki de~ak, Alek- sandar Ristovi} nastavqa da beletrizuje put svog odrastawa i kwi`evnog sazrevawa tematizuju}i no- vu, sada de~a~ku fazu u kojoj ponovo prepoznajemo wegova li~na, ali i univerzalna i tipi~na uzrasna interesovawa i preokupacije. Po re~ima prire|i- va~a kwige4 ova zbirka predstavqa nastavak „roma- na u stihovima” Lak kao pero u kome se analogija sa Tolstojevim Detiwstvom, De~a{tvom i Mla- do{}u ne mo`e se izbe}i”5. Osuje}en smr}u6, Ristovi} ne uspeva u potpuno- sti da realizuje svoju o~iglednu nameru iako u kwi- zi Neki de~ak dopri~ava neke od pri~a zapo~etih u prethodnoj kwizi i otvara nove tematsko-motiv- ske svetove koje je donelo novo razvojno ali i isto- rijsko doba. Prividno difuzna i neselektovana in- teresovawa i utiske deteta koje otkriva svet sme- wuju teme koje se jasnije izdvajaju dominiraju}i kwigom Neki de~ak, ali i konzistentnija pripove- da~ka energija sposobnija da zadr`i pa`wu na te- matizovanom doga|aju i wegovim detaqima {to pri- ~e/pesme ~ini du`im i razu|enijim u odnosu na pret- hodnu kwigu. Bu|ewe prve seksualnosti i tiho bakino umi- rawe osnovne su preokupacije „nekog de~aka” koji usput zapa`a i bele`i doga|aje vezane za istorij- sku stvarnost uglavnom ispuwenu anomalijama po- ratnih vremena, kao i sva ona tipi~na interesova- wa i pona{awa de~aka razapetog izme|u detiwstva i mladosti. Konfuziju ratne stvarnosti ranode~a~kih isku- stava junaka kwige Lak kao pero u novoj kwizi sme- wuje konfuzija poratnih vremena naj~e{}e sagleda- na iz ugla najstarijeg ~lana doma}instva i po sve- mu najuticajnije osobe u formirawu junakove samo- svesti, wegove bake7: Ne znam za{to baka toliko mrzi komuniste. Ne pro|e dan da ne{to ne ka`e Na wihov ra~un. Ne znam {ta su joj ti qudi skrivili. Kada sam je jednom upitao Rekla je: „Mrzim ih zato {to su dvoli~ni. Jedno rade, Drugo misle, Tre}e govore. A i obe}ali su nam da }emo boqe `iveti. A kako `ivimo? Gore nego ikad. „Onda bi se moglo re}i da su troli~ni” Rekao sam I baka se zakikotala kao devojka. (Troli~ni, 162) U komunikaciji dva nivoa svesti, odrasle osobe koja na kraju `ivotnog veka sumira svoja iskustva i deteta koje tek otkriva svet, potencijalna drastika doga|aja iz ambijenta dru{tvene stvarnosti naj~e- {}e biva umek{ana, relativizovana ili anulirana, svedena na anegdotu ili fragment se}awa. 72 4 Kwigu su priredili Milica Nikoli} i Milo{ Stamboli}. 5 Neki de~ak, Napomena, str. 185. 6 Ristovi} je preminuo 30. januara 1994. godine. 7 Poseban zna~aj u imaju iz najbli`e okoline, ali i soci- jalnih u kojoj `ivi (Vidanovi}: 2011).

Najsugestivniji znak de~akovih uzrasnih prome- na osvedo~ava bu|ewe prve seksualnosti. On je op- sednut `enama, ne devoj~icama i vr{wakiwama, ve} `enskom polno{}u kao takvom, ~ije atribute opse- sivno zapa`a na svojim mladim i starim ro|akama, bakinim i maminim prijateqicama, svojim profe- sorkama, kom{inicama, pozori{nim glumicama. One ga progone na javi i u snovima, ba{ kao i ti- ho bakino umirawe: ^esto me obuzima qubavna jeza: Mislim na neke lepe `ene Koje imaju vrlo bele dojke i lica. ^esto mi neka od wih pri|e, Sedne na moj krevet i gleda me ispod oka. Odnekud dopire miris majskih ru`a... (Qubavna jeza, 127) U ambijentu otkrivawa burne radosti ra|awa i tihe patwe umirawa, obremewen ranode~a~kim li- terarnim i `ivotnim iskustvima, glavni junak ko- na~no po~iwe da pi{e pokazuju}i da su romani Lak kao pero i Neki de~ak spremni da se premetnu u pri~e o ra|awu pesnika. Pripoveda~ i glavni ju- nak ovih kwiga ogla{ava se prvom pesmom simbo- li~nog naslova Ru`oprsta zora. On pi{e o svemu onome o ~emu razmi{qaju i pi{u deca, dele}i od prvog dana i vaskoliku sudbinu umetnika: Po ceo dan pi{em neke male pesme O pu`u gola}u, O vrapcima, O bakinom jastu~etu Koje je donela iz Ivawice. Svi ih po ku}i ~itaju I dive se. A ponekad se neko i naruga. (Poezija, Neki de~ak, 139) Sam Aleksandar Ristovi} je smatrao da je detiw- stvo najva`niji period u `ivotu jednog pisca „jer se tada u wegovoj svesti (i podsvesti) gomilaju utis- ci, slike i do`ivqaji koji }e mu kasnije omogu}iti da stvori autenti~ni kwi`evni izraz”8 (navede- no prema Zori} 2005: XXII). Ukoliko prihvatimo da „osnovni identitet junaka nastaje iz postupaka, borbe sa svetom, ali se identitet potom uspostav- qa kao osnova, pa ~ak i kao razlog tih postupaka” kwige Lak kao pero i Neki de~ak Aleksandra Ri- stovi}a bogate kwi`evnost za decu i mlade `an- rovski neuporedivim pri~ama o jednom odrastawu i umetni~kom sazrevawu osvedo~avaju}i sve bogat- stvo i mnogostrukost unutra{wih i spoqa{wih podsticaja koji su ga konstituisali, ali kojima su oni u najve}oj meri i bili uslovqeni. Tako Alek- sandar Ristovi} jo{ jednom osvedo~ava da svet sa- gledan iz de~je vizure, iz ta~ke gledi{ta deteta i iz wegove do`ivqajne perspektive ~esto nije ni je- dnostavan ni jednozna~an. Prisustvom de~jeg aspek- ta – na~inom oblikovawa slike sveta u kojoj je „de- te delatni subjekt, junak, svedok i pripoveda~” – ove kwige jesu tematski i prikazivawem bliske mladom ~itaocu, ali one imaju i svoje „duplo dno” zbog ~ega dobro korespondiraju i sa odraslom ~ita- la~kom publikom. One ih podse}aju na vreme zau- vek izgubqene lako}e postojawa, kao i na ose}awa koja sa nostalgijom prepoznaju, ali koja niko, sem pesnika za decu, na tom stepenu vi{e ne ume da is- ka`e. LITERATURA 1. Ristovi}, Aleksandar. Lak kao pero, Beograd, Nolit, 1988. 2. Ristovi}, Aleksandar. Neki de~ak, Beograd, Nolit, 1995. 3. Ristovi}, Aleksandar. „Poezija je filozofija na{ih emocija”, Gradina, br. 4, 2004. 73 8 Podvukla V. Jovanovi}

4. Ristovi}, Aleksandar. „Mera imaginacije”, Be- sede, Gradina, br. 4, 2004. 5. Vidanovi}, Ivan. Re~nik socijalnog rada, http:// sr.wikipedia.org/sr/, 15.12. 2011. 6. Vukovi}, Novo. Uvod u kwi`evnost za decu i omladinu, Podgorica, Unireks, 1996. 7. Danojli}, Milovan. Naivna pesma, Beograd, Za- vod za uxbenike i nastavna sredstva, 2004. 8. Zori}, Pavle. Izme|u idile i tragedije, Beo- grad, SKZ, 1995. 9. Jovanovi}, Bojan. Identitet, http://www.bos.rs /cepit/politika-kultura/teme/1.htm, 20. 12. 2010 10.Kaler, Xonatan. Teorija kwi`evnosti, sasvim kratak uvod, Beograd, Slu`beni glasnik, 2009. 11.Qu{tanovi}, Jovan. Princeza luta zamkom, No- vi Sad, Zmajeve de~je igre, 2009. 12.Mio~inovi}, Qiqana. Pija`eova teorija inte- lektualnog razvoja, Beograd, Institut za peda- go{ka istra`ivawa, 2002. 13.Nikoli}, Milica. „Metafizika ~ulnog”, Savre- menik, br. 12, (decembar, 1986) 14.Nikoli}, Milica. Ristovi}ev „Roman u stiho- vima”, predgovor kwizi Lak kao pero, Beograd, Nolit, 1988. 15.Pijanovi}, Petar. Naivna pri~a, Beograd, Srp- ska kwi`evna zadruga, 2005. 16.Poti}, Du{ica. „Rasko{ni haos vi{eglasja – srpska pesni~ka scena posledwe decenije pro{lo- ga veka”, Poqa, br. 426, (oktobar–novembar 2003) Violeta JOVANOVI] IDENTITIES OF CHILD AND CHILDHOOD IN ALEKSANDAR RISTOVI]’S BOOKS FOR CHILDREN Summary The books As Light as a Feather and A Boy by Aleksan- dar Ristovi} enrich children’s and youth literature with a unique genre of stories on growing up and maturing under the heavy and manifold internal and external influences. These books can, therefore, be read as poetic autobiogra- phies and evidence of a process of becoming an artist while assimilating elements of different worlds: significant histo- rical events, a family environment dominated by ”a granny the magician”, a personal world that is being discovered as a wonder through extremely sensitive senses, and the world coming to life from books read with no order, but con- stantly. This amalgamation, Aleksandar Ristovi} seems to be trying to persuade us with his books As Light as a Feat- her and A Boy, has produced both the writer’s unique view on the world and his authentic literary expression that make him a memorable and recognizable poet. Key words: literature for children, naive consciousness, identity, talent develop, metgenre study, themes, motifs 74

UDC 821.163.41–93–32.09 Jak{i}, M. Zorica HAXI] VI\EWE DETIWSTVA U JEDNOJ PRI^I MILETE JAK[I]A* SA@ETAK: Rad se bavi pripovetkom Rosa, rosae... ko- ja je specifi~na po temi u okviru celokupnog proznog opusa Milete Jak{i}a. Ukazuje se na zna~aj sna glavnog junaka u kojem se kroz wegovu podsvest stvara univerzal- na simboli~ka poruka pripovetke. KQU^NE RE^I: detiwstvo, Mileta Jak{i}, san, pripovetka Temu detiwstva Mileta Jak{i} je obra|ivao u svojoj prozi jo{ kao veoma mlad pisac, gotovo po- ~etnik, u vreme dok nije iza sebe imao objavqenu pesni~ku, odnosno pripoveda~ku zbirku. U bo`i}- nom dodatku novosadskog lista Branik 1892. godine objavio je, potpisan pseudonimom, pripovetku De~je srce koju je u podnaslovu odredio kao Bo`itwa pesma.1 U pripoveci De~je srce Jak{i} je opisao malog \uru, wegovo nestrpqivo i sve~ano o~ekiva- we najve}eg hri{}anskog praznika. Dnevni utisci kulminirali su snom u kojem predmeti o`ivqava- ju. Mileta Jak{i} je pripovetku zavr{io u znaku epifanije, \ura se posle bu|ewa nalazi u zagrqa- ju majke kojoj pri~a da je u snu video Boga: „Mati ga obaspe poqupcima. I pored mame osetio je mali \ura jo{ vi{e malog Boga u svom srcu. Mati je sa- mo molila Boga da u wegovom `ivotu druge slike nikad ne istisnu tu divnu sliku iz toga `ivog ok- vira detiweg srca...” Pripovetka De~je srce ne spada u vrhunce proz- nog dela Milete Jak{i}a i wom se, ovom prilikom, ne}emo detaqnije baviti. Pomiwemo je ovog puta iskqu~ivo zbog sna malog junaka koji predstavqa kulminativni element naracije. Naime, va`na je ~iwenica da se tek u snu ovaplo}uje poruka, simbo- li~ka ideja susreta sa Bogom. Dakle, ~itava pripo- vetka strukturirana je na na~in kojim se prikazu- je uobi~ajna priprema za Bo`i}, a preokret, izne- na|ewe i poentu predstavqa san protagoniste. Predmet na{eg interesovawa bi}e pripovetka koju je Mileta Jak{i} napisao u zrelom stvarala~- kom periodu i koja je prvi put objavqena 1926. go- dine u Letopisu Matice srpske. Re~ je o pripove- ci Rosa, rosae..., vrlo specifi~noj po temi u okvi- ru sveokupnog proznog opusa pisca. Naime, u ovoj pri~i Mileta Jak{i} se bavi prelomnim momen- tom u `ivotu jednog de~aka – wegovim prvim kora- cima u svet odraslih koji je uslovqen napu{tawem roditeqskog doma i odlaskom u varo{, u gimnazi- ju. De~ak Du{ko, glavni junak pripovetke, „proteg- qast, slabuwav de~ko, glinxa, tuwav, }utqiv, za- tvoren u sebe, pravi divqak”, istrgnut je iz svog detiweg, bezbri`nog sveta i po o~evoj `eqi, te{ka srca, odlazi na {kolovawe izvan rodnog mesta. Ulazak u svet odraslih jeste korak na koji de~ak nije spreman i protiv koga razvija sopstvene meha- nizme odbrane, sadr`ane u be`awu od stvarnosti, naj~e{}e u snove i ma{tarije. Otac mora da ga pri- voli na odlazak tako {to mu obe}ava da }e u gradu 75 * Istra`ivawe na kome je zasnovan ovaj rad sprovedeno je u okviru projekta Aspekti identiteta i wihovo oblikovawe u srpskoj kwi`evnosti (broj 178005), koji se, pod rukovodstvom prof. dr Gorane Rai~evi}, sprovodi na Odseku za srpsku kwi- `evnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, uz finansijsku pomo} Ministarstva za nauku i tehnolo{ki ra- zvoj Republike Srbije. 1 Lenskiй, „De~je srce“, Bo`i}ni dodatak, Branik, god. VII, br. 151, 24. decembar 1892. (5. januar 1893). Pripovetku De~je srce Mileta Jak{i} nije pre{tampao ni u jednoj svojoj pripoveda~koj zbirci. Pripovetka se nije na{la ni u izboru iz proze Milete Jak{i}a koji je na~inila Svetlana Velmar Jankovi}.

videti majmune: „Trebalo ga je dakle ne~im nama- miti – ali kako i ~ime? Pretiti mu da }e ga silom odvesti, nije jo{ hteo – pretwe, i najzad, batine, ostavi}e na kraju, kad ni{ta vi{e ne bude pomo- glo” (Jak{i} 1935: 77). Pripovetka Rosa, rosae... zauzima povla{}eno mesto u Jak{i}evom opusu stoga {to je jedina pri- povetka koja se bavi temom detiwstva, a da je na- pisana u kasnijem stvarala~kom razvoju pisca. Ko- na~no, da je Jak{i} dr`ao do ove pripovetke mo- `emo videti i po ~iwenici da ju je uvrstio u svo- ju posledwu kwigu pripovedaka koja je objavqena u godini pi{~eve smrti u plavom kolu Srpske kwi- `evne zadruge. Zbog ~ega je ova pripovetka zna~ajna? Na prvom mestu, videli smo da je objavqena u kwizi pripo- vedaka koje nisu bile namewene iskqu~ivo deci. ^ini se nimalo slu~ajno. Ovakavim gestom Mileta Jak{i} kao da je potvrdio mi{qewe koje }e, kasni- je, izre}i jedan veliki pisac – da se moramo bori- ti protiv onih pisaca koji imaju samo toliko pi- smenosti i pameti da se jedino deci mogu obra}ati i da za decu treba pisati zrelo i dobro kao i za odrasle, da jezik takvih pisaca mora biti poetski i dubok. Oni moraju sadr`avati istine i stavove, iskustvo i misaonost zrelih i pametnih qudi (Ra- dovi} 2006: 416). Jak{i}eva pripovetka obra}a se kako deci tako i odraslima. Veoma je va`an u tom smislu i primer na{eg no- belovca, Ive Andri}a. U izboru pripovedaka o de- ci koje oslikavaju Andri}evo vi|ewe detiwstva na- slovqenom U zavadi sa svetom ~itaocima se daje na uvid kako Andri} posmatra ovaj period `ivota svakog ~oveka.2 Prire|iva~, Milivoj Nenin, na sa- mom po~etku izdvaja Andri}evu re~enicu „Celog veka se posle le~imo od detiwstva” koja ukazuje da wegovo vi|ewe detiwstva nije bilo upro{}eno i za{e}ereno, te da detiwstvo nije uvek „prostor bezbri`ne igre, smeha, porodi~nog sklada, razume- vawa, topline, bri`ne roditeqske pa`we, ve} je to prostor patwe, muke, straha, nepravde, nesre}e, na- siqa... (Nenin 2008: 5).” Sli~no vi|ewe detiwstva dao je i Mileta Jak- {i} u pripoveci „Rosa, rosae...”. Specifi~nost ove pripovetke poja~ava i ~iwenica da u woj mo`e- mo prepoznati i autobiografske momente, koji joj daju posebnu dra`. Istovremeno sa autobiograf- skim nijansama, u woj nailazimo i na otklon od onoga {to je pi{~eva biografija. Sli~nu sudbinu koju ima mali junak wegove pripovetke u stvarno- sti je imao i Mileta Jak{i}. Naime, sam Mileta Jak{i}, kao i wegov junak, te{ko je podneo ~iwenicu da }e morati da napusti rodno banatsko selo i da ode u nepoznatu varo{, Novi Sad, u gimnaziju. Ostalo je zabele`eno da je mali Mileta, kada su kola koja su ga donela u Novi Sad na {kolovawe krenula nazad u wegovu rodnu Crwu, legao na sanduk i gorko plakao (Jovanovi} 1969: 11).3 I sam je pisac u svojim bele`nicama, mnogo godina kasnije, zapisao: „Kad god sam posle ferija odlazio u N. Sadu u {kolu ja sam u svoje sanduke metao grudve zemqe svog zavi~aja” (Jak{i} 2010: 215). Istu muku nosi i junak Jak{i}eve pri- povetke Rosa, rosae..., de~ak Du{ko: Posledwega dana, pred polazak, Du{ko se te{kim sr- cem stade pra{tati od ku}e, ba{te, od golubova, a u samo ve~e, da ga niko ne vidi, ode jo{ jednom u ba{tu, uze ma- lo zemqe odande i zaveza je u jednu krpicu pa je tutnu u nedro. To je za spomen. (Jak{i} 1935: 79) 76 2 Videti: Ivo Andri}, U zavadi sa svetom, prir. Milivoj Nenin, Zavod za uxbenike, Beograd 2008. 3 Ivanka Jovanovi} u svojoj monografiji o Mileti Jak{i}u daje isuvi{e pojednostavqeno gledawe na ovu pripovetku: „U pripoveci se pri~a, kao {to se vidi, o jednom svakodnevnom do- ga|aju seoskog deteta ~iji su roditeqi `eleli da ga {koluju u vreme kad pisac `ivi. Taj doga|aj je jednostavno, ~ak suvi{e je- dnostavno i ispri~an, sa svim karakteristi~nim detaqima pre- `ivqavawa pisca u tim trenucima“ (Jovanovi} 1969: 76).

Zanimqivo je zato pogledati kako Mileta Jak- {i} sa prili~ne vremenske distance literarno ob- likuje ovaj doga|aj koji je ostavio velike o`iqke u wegovom `ivotu ~im je po`eleo da ga preto~i u pripovetku. Pisawe sa velike vremenske distance o ovom, uostalom o bilo kojem do`ivqaju iz detiw- stva, nosi u sebi opasnost od didaktike. Mileta Jak{i} je uspe{no izbegao zamke koje su mu se po- stavqale. No, autobiografski momenti nikako nisu pre- sudni za zna~aj ove pripovetke. Zna~ajna je sama po sebi ~iwenica da Mileta Jak{i} u ovoj pripove- ci ne gleda na svet detiwstva pojednostavqeno, kao i da zna da uo~i, slu`e}i se, videli smo, sopstve- nim primerom, bitne i prelomne momente u psihi jednog deteta. Napu{tawe roditeqske ku}e i odla- zak u veliku, nepoznatu varo{ upravo je takav mo- menat. Opisuju}i ove trenutke Mileta Jak{i} ne be`i ni od humora. Kakve utiske mo`e da ima dete koje prvi put napu{ta mesto u kojem je provelo de- tiwstvo? Sli~no kao i de~ak Bakowa, u poznatom romanu Sime Matavuqa, i mali junak Milete Jak- {i}a je op~iwen svetom koji mu se pred o~ima uka- zao: Ne zna Du{ko kuda pre da pogleda; okre}e se desno, levo, sav se pretvorio u oko. O`iveo je, veseo je na ku}u gotovo i zaboravio, jer gle! ima sveta i osim wine ku}e i wihova sela! Te{ko je bilo otisnuti se. (...) Pred ve~e se u daqini ukaza fantom Fru{ke gore kao velik, plav oblak koji se dizao na horizontu. (...) Du{ko pita kakav je to oblak, a otac mu obja{wava da su to planine, velike gomile zemqe. Tu je, ka`e i Dunav. Ama otkud toliko ze- mqe na jednom mestu? pita Du{ko. Otkud? To dodu{e ne zna ni otac ali odmah izmisli legendu da je Kraqevi} Marko kad je kopao Dunav, bacao zemqu sve na jednu stra- nu, pa je ta planina otud postala. De~ak zinuo pa se samo divi. A kakvih }e ~udesa biti tek tamo, u varo{i! (Jak- {i}, 1935: 79–80) Tako|e, kada se Du{ko, kona~no, obreo u varo- {i, pored toga {to je u ruku poqubio sve profeso- re koje je video u {koli, jer je tako red nalagao, poqubio je u ruku i starog famulusa. Setimo se da je i pomenuti Matavuqev junak, kada se na{ao u ma- nastirskoj kujni, poqubio ruku starog kuvara.4 Nesnala`ewe u sredini u kojoj se protiv svoje voqe obreo vidqiv je i po tome {to Du{ko uporno poku{ava da be`i od realnosti. Ovom hipersenzi- bilnom junaku, u najosetqivijim godinama, beg od okru`ewa nije bio stran ni u rodnom selu. [kola mu nije mila i ne zanosi se uverewima da }e biti gospodin kada je zavr{i. @eli da bude ptica i i{- ~ekuje dan kada }e se desiti wegova metarmofoza. Su{tina pripovetke je prikazivawe na~ina ko- jim se dete bori protiv `ivota u varo{i, u svetu odraslih. Junak fantazira da leti i da upoznaje maj- mune, `ivotiwe koje nikada nije video, i to su mu dve glavne, opsesivne `eqe. U varo{i se suo~ava sa be- smislom koji se najboqe pokazuje kroz beskona~no ponavqawe deklinacija latinskog jezika u {koli. Ukupna, simboli~ka poenta pripovetke je da se kroz san deteta uka`e na tragi~nost i sivilo jed- nog vremena, otu|enost i besmisao u kojem qudi lo- {e komuniciraju i `ive poput majmuna u kavezu. San je u wegovim pripovetkama potisnuta `eqa i strah koji se na izuzetan na~in ukr{taju i prepli- }u. „Gleda on tako s visine radosno, s triumfom, i – ujedanput, o ~uda! vidi majmune, mnogo majmuna na sve strane, svuda: po sokacima, na krovovima od ku}a, na gimnaziji, na sabornoj crkvi – sami majmu- ni, veliki i mali, i svi oni ci~e, dre~e, deru se, ska~u s krova na krov, s drveta na drvo i vri{te, ci~e, i sva ta wina gadna dreka izgleda izdaleka, s visine, kao paklena {kripa bezbrojnih, nenama- zanih volujskih kola. (...) Na lepom jesewem jutru, 77 4 Bakowino prvo napu{tawe Zvrqeva i odlazak u manastir opisuje se u IV poglavqu romana Bakowa fra Brne koje je na- slovqeno: „Uvod u novi `ivot“.

sun~anom i toplom, leti Du{ko kao veliki gavran, pogleda svoje pernate, crne grudi, svoja velika, mo}- na krila {to se na suncu presjajkuju kao ~elik i pobedonosno gleda na sav taj svet {to gmi`e dole a on me|utim leti, leti...” (Jak{i} 1935: 83). Najinteresantnija ~iwenica u vezi sa ovom pri- povetkom jeste da je Mileta Jak{i}, verovatno in- tuitivno ili nesvesno, naslutio su{tinu od koje je sazdana struktura sna. Dakle, Mileta Jak{i}, kako je primetila Svetlana Velmar Jankovi} (Velmar Jankovi} 1989: 376), iako najverovatnije nije bio upoznat sa dostignu}ima Frojdove psihoanalize, vr- lo je ta~no predstavio san junaka pripovetke kao konglomerat potisnutih `eqa i strahova, a jo{ va- `nije, takav san koristio kao glavni narativni konstituent i u wemu ostvario simboli~ku poruku koja je razumqiva kako najmla|im tako i onim sta- rijim ~itaocima. Tako|e, upravo ovakvim narativnim postupkom Mileta Jak{i} je stvorio vrlo slo`en psiholo{ki profil glavnog junaka i otvorio vi{estruke mo- gu}nosti interpretacije.5 Drugim re~ima, zakqu- ~ujemo, upotreba sna napravila je otklon od objek- tivne naracije i fokusirala ~itavo zbivawe is- kqu~ivo na unutra{wi do`ivqaj glavnog junaka ko- ji ima neuporedivo ve}u specifi~nu te`inu od svih ostalih elemenata naracije. Osim {to se na ovom primeru mo`e sagledati mehanizam unutra{weg do- `ivqaja junaka, jednog od postupaka koji }e, kona~- no, obele`iti ~itav modernizam, uo~ava se i pose- ban narativni model u kojem simboli~ka, neline- arna struktura sna slu`i kao sredstvo za stvarawe univerzalnijeg zna~ewskog nivoa pripovetke. Kona~no, izborom teme kao i oblikovawem glav- nog junaka pripovetke, Mileta Jak{i} potvr|uje da detiwstvo ne mora uvek biti najsre}nije doba u `i- votu ~oveka. LITERATURA 1. Velmar Jankovi}, Svetlana, „O ‘opisima’ sna u prozi Pere Todorovi}a, Ilije Vuki}evi}a i Mi- lete Jak{i}a”. Srpska fantastika, natprirod- no i nestvarno u srpskoj kwi`evnosti, zbornik radova SANU, 1989, str. 367–381. 2. Jak{i}, Mileta. „Rosa, rosae...”, Mirna vreme- na, Beograd, Srpska kwi`evna zadruga, 1935, str. 76–85. 3. Jak{i}, Mileta. Iz moje bele`nice. prir. Z. Haxi}, Novi Sad, Akademska kwiga, 2010. 4. Jovanovi}, Ivanka, Mileta Jak{i}, Novi Sad, Matica srpska, 1969. 5. Nenin, Milivoj, „Andri}evo vi|ewe detiwstva” predgovor u: Ivo Andri}, U zavadi sa svetom, Beograd, Zavod za uxbenike, 2008, str. 5–7. 6. Radovi}, Du{an, Ba{ sva{ta (sabrani spisi), prir. M. Maksimovi}, Beograd, Zavod za uxbeni- ke i nastavna sredstva, 2006. 7. Tomovi}, Milica. Pripovedni svet Milete Ja- k{i}a. Beograd, ^igoja {tampa, 2008. Zorica HAD@I] PERCEPTION OF THE CHILDHOOD IN MILETA JAK[I]’S NOVEL Summary This work is about the novel Rosa, rosae..., which has specific theme within the overall prose work of Mileta Jak{i}. The importance of the dream, where universal sym- 78 5 Milica Tomovi}, na primer, daje ovakvo vi|ewe sna glav- nog junaka: „San se i ovde koristi kao sredstvo realizovawa ~e`we, deluju}i kao paralelni pripovedni svet. Kroz Du{kov san sve se jasnije probijaju pi{~eva li~nost, wegova shvatawa, odnos prema `ivotu, pa nam se ~ini da je pi{~eva `eqa da po- begne od `ivota u tom trenutku intenzivnija od Du{kove `eqe“ (Tomovi} 2008: 88).

bolic message of the story is created through subconscious of main character is indicated. Keywords: childhood, Mileta Jak{i}, dream, prose UDC 821.163.41–342.09:398 Na|a DURKOVI] UTICAJ DRAMSKIH BAJKI DRAGANE KR[ENKOVI] BRKOVI] NA IDENTITETE MLADE ^ITALA^KE PUBLIKE SA@ETAK: Rad se bavi uticajem dramskih bajki Dra- gane Kr{enkovi} Brkovi} iz zbirke Duh Manitog jezera na formirawe identiteta mladih ~italaca. Recepcijom bajke kao kwi`evnog `anra bavili su se mnogi teoreti- ~ari kwi`evnosti, ali i psiholozi i antropolozi. Dram- ska bajka je specifi~an `anr, otkriquje arhetipsko u ~i- taocu, istovremeno dinamiziraju}i wegov do`ivqaj svije- ta i poziciju ~ovjeka u wemu. Pitawe identiteta – stabi- lizacije osje}aja sebe – podrazumijeva i identifikovawe s pojedinim kwi`evnim likovima i situacijama, ali i ot- klon od pro~itanog, {to smo poku{ali da demonstriramo u ovom radu. KQU^NE RE^I: Dragana Kr{enkovi} Brkovi}, baj- ka, dramska bajka, kwi`evni lik, identitet, identifika- cija ^itawe je jedan od najdelikatnijih i najkom- pleksnijih antropolo{kih fenomena. U razli~i- tim sredinama, razli~iti uzrasti ~italaca, uz ra- zli~ite individualne pristupe ~itaju papirnatu kwigu ili tekst u elektronskoj „kwizi”, da bi sa- znali ne{to novo, da bi se obrazovali, iz potrebe za dokazivawem, u potrazi za identitetom, samopre- 79

poznavawem... Samo zna~ewe rije~i ~itati (lat. legere – prikupqati, skupqati) ukazuje na slo`eni psiholo{ki i neurolo{ki postupak prikupqawa tu|ih slika, misli i osje}awa. Potreba za ~itawem vjekovima je karakterisana kao jedna od najqudski- jih osobina. „Svijet mo`e sasvim dobro postojati i bez kwi`evnosti. Ali jo{ lak{e mo`e biti i bez ~ovjeka” (Sartr); „^ovjek, to je jednako ~ita- lac.” (Novica Mili}); „Leggo, dunque sono” (^i- tam, dakle jesam! tekst na jednom italijanskom pla- katu sa sajma kwiga u Frankfurtu). Uticaj ~itawa na stvarawe i razvijawe identi- teta djece i mladih interdisciplinarno je pitawe. Wime se bave psihologija (razvojna i psihologija li~nosti), nauka o kwi`evnosti (posebno esteti- ka recepcije), didaktika, antropologija (kulturo- logija). U nauci su odavno prepoznate identifika- cije karakteristi~ne za pojedine razvojne faze li~- nosti. Putem identifikacije s roditeqima (zavi- sno od pola djeteta, s odre|enim roditeqem), iden- tifikacije s poznatim li~nostima, preko identi- fikacije s vr{wacima, do „poistovje}ewa” s kwi- `evnim likovima dolazi se do „stabilnog osje}awa sebe”. A kakav je odnos identifikacije i identiteta? „Lingvisti~ki, a i psiholo{ki gledano, identitet i identifikacija imaju zajedni~ke korene. Da li je identitet, dakle, prosti zbir ranijih identifika- cija, ili je mo`da samo jo{ jedan splet identifi- kacija?” (Erikson 1976: 133). Kako se identitet defini{e? „Identitet (n. lat. identitas = istovetnost), Do`ivqaj, svesni ili nesvesni, su{tinske samoistovetnosti i kontinui- teta vlastitog ja tokom vremena. Predstava vlasti- tog identiteta predstavqa odgovor na kqu~no pi- tawe svake li~nosti: Ko sam ja?” (Trebje{anin 2007: 94). Put do formirawa identiteta jeste, svi odrasli to mogu po{teno posvjedo~iti, dug, te`ak i neizvjestan, pun sumwi, lutawa, kriza i eksperi- mentisawa s razli~itim ulogama. Kako u tom sloje- vitom procesu poma`e (ili, mo`da, stvar kompli- kuje) kwi`evnost? ^itawem kwi`evnih djela boqe se razumijeva zamr{eni svijet me|uqudskih odnosa, raznovrsnost i slojevitost emocija, svijet u kojem se prave izbori, ali, za{to ne re}i, otkriva i svi- jet u kojem postoje i bezizlazi. Meta Grosman u kwizi U obranu ~itawa – ~itateq i kwi`evnost u 21. stoqe}u ka`e: „Dok mladi ~itateq u ~itawu tra`i potvrdu smisla ili (uzdignuto) tuma~ewe vlastitog iskustva i potporu vlastitih predoxbi i identiteta, to jest odre|ivawe mogu}e uloge za samoga sebe, iskusni ~itateq je svjestan da je ~ita- we kwi`evnosti poseban oblik sporazumijevawa, prihva}ena tehnika i na~in {irewa rasprave o `i- votnim mogu}nostima” (Grosman 2010: 47). U sve ve}em broju naslova koji se bave fenome- nom ~itawa, pa i wegovom krizom i time kako tu krizu prevazi}i, sve ~e{}e mjesto zauzima i pita- we {ta se zapravo de{ava s mladim ~itaocem tokom ~itawa kwi`evnog djela uop{te, a onda i {ta se de- {ava s mladim recipijentom pojedinih kwi`evnih `anrova1. Jedan segment tog procesa jeste i brisa- we granice izme|u fiktivnog i realnog, identifi- kacija s likovima, ali i otklon od we. Dramske bajke Dragane Kr{enkovi} Brkovi} Ovaj problem istra`i}emo na primjerima dram- skih bajki Dragane Kr{enkovi} Brkovi}2. Svojim 80 1 I pisci osciliraju izme|u projektovawa sebe u drugo bi}e – identifikuju se s predmetom (pjesnik Kits govorio je o ka- meleonskoj prirodi pjesnika, autor, dakle, nema vlastitog ka- raktera) do tvrdwe da je umjetnik ve}i ukoliko je distancira- niji (Didro). Re~nik kwi`evnih termina (1992: 275–276) 2 Dragana Kr{enkovi} Brkovi} diplomirala je na Fakultetu politi~kih nauka Univerziteta u Beogradu 1980. godine i na Fakultetu dramskih umetnosti, odsjek dramaturgija Univerzi- teta umetnosti u Beogradu, 1984. godine. Magistrirala je na Filozofskom fakultetu Univerziteta Crne Gore, 2009. godine.

razu|enim kwi`evnim opusom ova autorka zauzima zna~ajno mjesto u savremenoj crnogorskoj kwi`ev- nosti za djecu. Dragana Kr{enkovi} Brkovi} bajke pi{e, o bajkama teorijski promi{qa, a qubav pre- ma bajci i pozori{tu spojila je u izuzetno uspjelu formu dramske bajke. U 2010. godini su, u izdawu Zavoda za uxbenike i nastavna sredstva – Podgorica, iza{le dvije Dra- ganine kwige. U biblioteci Zubqa3, koja afirmi- {e originalna djela crnogorske kwi`evnosti za djecu i mlade, iza{la je i kwiga Duh Manitog jeze- ra i druge bajke, nova zbirka dramskih bajki, a mje- sec dana ranije zbirka bajki Tajna plavog krista- la, koja je ovim Zavodovim projektom do`ivjela tre}e izdawe. Predmet na{e analize bi}e zbirka Duh Mani- tog jezera. U woj se nalaze ~etiri dramske bajke: Duh Manitog jezera, Dje~ak sa ~arobnim prstima, Skriveno blago malog trola i Legenda o Zorou, svaka od wih sa specifi~nim autenti~nim likovi- ma i atmosferom. (Ne)realna mjesta, (ne)realni likovi Svijet bajki Dragane Kr{enkovi} Brkovi} nase- qen je realnim i fantasti~nim likovima. U Duhu Manitog jezera likovi su Danilo i Ni- kola, ali i Stari vilewak – ~uvar neba i zemqe, svjetla i vazdu{nih struja, Gospodar podzemnih vo- da, vladar sjenki, podzemne tame, voda i snova, Pla- ninska vila, Proqe}na vila, Duh jezera, sluge Go- spodara podzemnih voda, [umskog duha, sluge Pla- ninske vile. Mjesto de{avawa radwe je planina Lu- kavica i legenda koja se za wu vezuje („NIKOLA: Slu{aj savjet na{ih baka – ne spavaj kraj ovih vo- da”.). Mjesto de{avawa radwe je, dakle, imenovano – nalazi se u sredi{wem dijelu Crne Gore – ono je realno, za razliku od neodre|enosti klasi~nih baj- ki „iza sedam gora...”. Lutaju}i motiv sna o vje~noj mladosti uveden je posredstvom ~arobnog napitka. U dramskoj bajci Dje~ak sa ~arobnim prstima autorka u maniru Oskara Vajlda predstavqa bezi- menog junaka koji mo`e biti svaki rasijani dje~ak koji mnogo rasu|uje, a ~ija osje}ajnost mo`e da ga li{i smisla za stvarnost. Nedostatak smisla za stvarnost daje mu, pak, mo} da oru`je pretvori u cvije}e. Tu je i dopadqivi Vrtlar, }udqivi starac obdaren vje{tinom da uo~i ~udesno i ispod neu- glednih stvari i pojava (jedini simpati~ni lik iz svijeta odraslih kojima je dje~ak okru`en). Zato su antropomorfizirani predmeti – neodoqivi fabri~- ki dimwaci koji se wi{u u odre|enom trenutku ra- dwe, pru`aju}i podr{ku dje~aku, saop{tavaju}i: „On nije kao druga djeca”. Tu je i }ebe, koje ima stalnu potrebu da za{titi svog prijateqa, a perso- nifikuje tolinu, qubav, za{titu – kao nezamjenqi- ve dje~je potrebe. Radwa ove drame de{ava se u mir- nom gradi}u, bilo kojem, bilo gdje. Otac i majka – centralne figure djetiwstva i nezamjenqivi objek- ti identifikacije u procesu razvoja identiteta, likovi su s negativnim predznakom u ovoj dramskoj bajci. Negativan je i lik U~iteqa, tako|e central- ne figure ranog djetiwstva. Fabula Skrivenog blaga malog trola odigrava se u svijetu hrabrih Vikinga, u zemqi dubokih fjor- dova, uz puno transformacija i magije. Jedini rea- lan lik je Viking Ulaf Jakobson, a Goblin, trol, Friga – lukava i mo}na ~arobnica, Nils, umorni i bole{}u ophrvani crv, Vilewak i drugi, nereal- 81 Debitovala je 1981. na TV Beograd dramom Vrele kapi, kojom je polo`ila prijemni ispit na FDU. Objavila je kwige: Tajna pla- vog kristala (tri izdawa – 1996, 2001. i 2010), Iza nevidqi- vog zida (1997), Gospodarska palata (2004), Vatra u Aleksan- driji (2006) i Izgubqeni pe~at (2008). Dobitnik je nagrade Republike Srbije za najboqi dramski tekst za djecu 1990. go- dine. 3 Ime edicije je izazvalo pa`wu u Crnoj Gori. Ekspresivno je, ukorijeweno u tradiciju i sublimira ono {to kwi`evnost kao umjetnost jeste – „nit’ dogori, niti svjetlost gubi“.

ni su likovi. Ulaf Jakobson ima klasi~ne osobine junaka koji je ideal u dje~jim predstavama o svije- tu odraslih. On treba da donese kamen mudrosti iz Valhire – Zemqe izmaglica i da spasi svoj narod od bijede. Jedna od omiqenih tema legendi mnogih naroda jeste pri~a o osvetniku, za{titniku nemo}nih i si- roma{nih, pri~a o onome koji je „bi~ pravde” za ba- hate i autokratski nastrojene. Robin Hud hispano- ameri~kog kulturnog kruga jeste osvetnik Zoro4. Dra- gana Kr{enkovi} Brkovi} u kwizi Duh Manitog je- zera daje iz originalnog ugla (neskriven humoristi~- ki, skoro ironijski otklon) op{tepoznatog osvet- nika Zoroa. Legenda o Zorou je i najrealnija dram- ska bajka u ovoj kwizi, iako se u remarci ka`e da je to jedan nikad do kraja odsawani san. Alehandro dela Vega, Bernardo, Silvija... svi su realni liko- vi. ^udesno je postignuto vje{tom transformacijom Don Dijega u neustra{ivog osvetnika Zoroa. Bajke Dragane Kr{enkovi} Brkovi} namijewene su starijem osnovno{kolskom uzrastu (faza razvo- ja li~nosti kada po~iwe oformqewe identiteta), ali u pojedinima, kao {to je bajka Dje~ak s ~arob- nim prstima, mogu u`ivati i mla|i ~itaoci. Na- ravno, ove bajke mogu ~itati i odrasli. ^itaju}i dramske bajke Dragane Kr{enkovi} Brkovi} mla- |im ~itaocima otvaraju se vrata dobre literature, a starijima se pru`a mogu}nost vra}awa konvenci- jama uspje{no „skrojenih” bajki u kojima, preko po- znate formule ~udesnog, ponovo otkrivaju ono {to ne zastarijeva – vjeru u dobrotu i qepotu u svije- tu, ali i obnavqaju}i uvid u snagu odva`nosti i prevratni~ku silu ~ovjeka. Bajka i identitet Bajka poma`e najmla|im (ali i onim starijim) ~itaocima da boqe razumiju sopstvene i svjesne i nesvjesne dileme, da prona|u odgovore na pitawa kako savladati nesigurnost i strah, kako otkriti sopstvene su{tinske mo}i i snage. Bajka u~i „hra- brosti `ivqewa” i upu}uje na jasnu ideju koju ~ita- oci (i mali i veliki) prepoznaju: „Budi istrajan/ istrajna, ne odustaj. Mogu}e je ostvariti ideale.” Bajka je dobila ime od staroslovenske rije~i ba- jati, {to zna~i pripovijedati i svojim pripovije- dawem ona na ~itaoca vr{i dvostruk uticaj. S jed- ne strane, ona uti~e na stvarawe dru{tvenog iden- titeta – kroz pri~awe/~itawe bajke nagla{ava se potreba za pripadawem koje donosi sigurnost, a s druge strane na individualizaciju – idejama bajke podsti~e se i ohrabruje potreba za osamostaqiva- wem. Nijedan junak iz pomenutih bajki Dragane Kr- {enkovi} Brkovi} nije u podvizima sam, ima poma- ga~e i za{titnike, a, opet, posjeduje ne{to {to ne- maju prosje~ni i kolebqivi – odlu~nost i snagu da se suprotstave sili, pa i podsmjehu. Bajka su arhetipovi, aktualizacija konstante qudskog duha i kolektivnog nesvjesnog u prostoru i vremenu. Ona poma`e „detetu da odraste, [da] u|e u ravnote`u sa samim sobom i svetom oko sebe (Oluji} 1982: 22). „Da red postoji na svijetu, bije- de ne bi bilo”, ka`e Dje~ak s ~arobnim prstima iz istoimene bajke Dragane Kr{enkovi} Brkovi}, su- o~en s prvim ozbiqnijim sagledavawem `ivotnih 82 4 Roman Izabele Aqende, Zoro, po~etak legende; Prema le- gendi, Dijego de la Vega se sa svojim ocem 1805. godine nasta- nio u Gorwoj Kaliforniji, koja je u to vrijeme bila {panska teritorija. Desetak godina kasnije, vijesti o podvizima bandi- ta velikog srca koji u Kaliforniji brani siroma{ne od {pan- skog tla~ewa po~iwu da sti`u i do wegovog rodnog mjesta. Legendarni junak Zoro, borac za pravdu u {panskoj kolonijal- noj Kaliforniji, ima spomenik u Meksiku, u gradi}u Baranka del Kobe u saveznoj dr`avi Sinaloa na sjeverozapadu zemqe, gdje je, kako se vjeruje, ro|en 1794. godine. Statua, podignuta u jednom hotelu, prikazuje Zoroa, ~ije je pravo ime bilo Dijego de la Vega, u filmskoj pozi, u crnom odijelu, sa {e{irom i obaveznom maskom. Na filmu, u ulozi Zoroa pojavili su se Da- glas Ferbenks, Tajron Pauer i Antonio Banderas. Vidjeti Hr- wica (1992: 72)

prilika. Bajka „je stvarnost sna, istinitije, ~isti- je lice stvarnosti u kojoj nemogu}e nije odvojeno od mogu}eg, niti je ~ovek podvojen na svoj iracio- nalni i racionalni deo...” (Oluji} 1982: 22). Ona „otkriva koliko ~ovek mo`e da izdr`i, koliko to- ga da savlada na putu koji je ~esto te`ak, zamr{en, pa i pogibeqan, ali nikada nesavladiv, nikada za- tvoren do kraja” (Oluji} 1982: 22). To su prostori za puteve junaka Draganinih bajki: fjordovi, plani- na Lukavica u Crnoj Gori, cvije}em oki}en ambi- jent dje~aka s ~arobnim prstima... Bajka je „legitimni oblik sveta detiwstva u ko- me ~uda ne prestaju da traju, ba{ kao {to ni bajka ne prestaje da traje, stalno se sa svakim novim de- tetom i novim piscem iznova ra|aju}i od praisto- rije do danas” (Oluji} 1982: 25). Fenomen dramske bajke Poznate bajke su ~esto bile dobar literarni predlo`ak za stvarawe dramske bajke (poznata su, recimo, dramska preoblikovawa poznatih bajki Cr- venkapa, Pepequga, Sne`ana i sedam patuqaka Alek- sandra Popovi}a). Osnovu drame kao kwi`evne forme ~ini sukob, a jasni likovi u me|usobnom su- kobu osnova su bajke kao `anra. Dragana Kr{enko- vi} Brkovi} polazi od tog aksioma i uzburkanost ~udesnog „odijeva” u dramsku formu, ne ~ekaju}i da to neko drugi priredi za scensko izvo|ewe. Dram- ska forma, dijalogi~nost, ne{to je {to olak{ava, pospje{uje proces identifikacije mladih ~itala- ca. Tako se `ivotne uloge lak{e igraju. Dramska forma doprinosi i dinamici, tako bliskoj dana{- woj djeci. Kroz brzo smjewivawe replika unosi se humor („NIKOLA: [ta si ti? Neki {umar? [UMSKI DUH: A {ta si ti? Neki glupak?”), ~e- sto i parodiju (recimo, Don Dijego, parodija na po- slu{nog sina koji govori o pli{anom medi, iako je zreo mu{karac, koji se, ~as kasnije, pretvara u neustra{ivog osvetnika Zoroa). Jedno je sasvim si- gurno – takva forma zahtijeva i zadaje specifi~an svedeni jezi~ki obrazac. Tek u remarkama ova for- ma dopu{ta da se osjeti jezik bajke, na primjer: Hodnici podzemnog carstva. [umski Duh sjedne na kamen. U ruci mu je posuda Proqe}ne Vile. On je okre}e u rukama. U jednom trenutku [umski Duh otvori posudu i zlatna svjetlost obasja wegovo lice. On prstima prvo kru`i po prahu, a potom ga stavi na dlan. Zami{qen, on nesvjesno dune u prah na svom dlanu. Uz divan zvuk – nalik praporcima – ~arobni prah osvijetli hodnik. Divan zvuk se pono- vi i na drugom kraju hodnika se pojave Danilo i Ni- kola. Zapaweni [umski Duh sko~i... ili u spisku likova naznake: DJEVOJ^ICA, ~ija radost ima takvu snagu da je mo`e uzdi}i u visinu da lebdi... Po{to je o~igledna dvostruka recepcijska mo- gu}nost (~itawe/gledawe) Draganinih bajki (ve}ina je postavqena na crnogorskim scenama za djecu), treba pomenuti da se osje}aj kolektivnog duha, ali i individualna identifikacija izvodi slojevito. Na glasno „navijawe” publike u toku predstave Le- genda o Zorou: „Ka`i joj, ka`i joj ko si!” podsje- tio nas je re`iser Dra{ko \urovi} na promociji Draganinih kwiga u kwi`ari „Karver” u Podgori- ci, 15. decembra 2010. godine. Formirawe identiteta odbacivawem Do sada smo govorili o zna~aju identifikacije s kwi`evnim likom na formirawe identiteta, a da bi problem bio sagledan kompleksnije treba imati na umu da ima psihologa koji sumwaju u pomalo she- matsko vjerovawe da proces identifikacije dopri- nosi uspje{nosti razvoja li~nosti. Treba re}i da se identitet gradi ne samo prihvatawem ve} i od- bacivawem. 83

O tome, uostalom, sve ~e{}e govore i teoreti- ~ari kwi`evnosti i metodi~ari nastave kwi`ev- nosti. „Ipak se ~ini smislenijim i vjerojatnijim, a i odgojnijim, isticati fikivnu prirodu ~itate- qeva odnosa prema kwi`evnim junacima, koju bez te{ko}a mo`emo protuma~iti normalnom qudskom fantazijskom sposobno{}u, tj. sposobno{}u zami- {qawa stvari, situacija, do`ivqaja, misli i osje- }aja koje nikada nismo do`ivjeli, a ~itateqev od- nos prema kwi`evnim likovima opisati s obzirom na razli~ite mogu}nosti wegova odnosa prema juna- cima. Takvo nam razumijevawe omogu}uje razgrani- ~avawe razli~itih mogu}nosti kad ~itateq, na pri- mjer, prepoznaje sli~nost izme|u sebe i fiktivnih likova, kad se divi fiktivnome liku bez nade u sli~nost, kad izabere pojedini fiktivni lik za svoj uzor ili kad ponovo do`ivqava misli i osje- }aje druge osobe” (Grosman 2010: 138). Da ne govo- rimo ovom prilikom o tome da „razgrani~avawe ra- zli~itih mogu}nosti odnosa prema pripovjednim likovima doprinosi i razvoju ~itateqeve kriti~- nosti” (Grosman 2010: 139). Psiholozi ka`u: „Formirawe identiteta po- ~iwe tamo gdje se zavr{ava korisnost identifika- cije. Ono se ra|a iz selektivnog odbacivawa i uza- jamne asimilacije identifikacije iz djetiwstva i wihovog ukqu~ivawa u novi sklop, koji se, tokom procesa diferencijacije formirao do tog vremana” (Erikson 1976: 134). Integrisanost i humanizam – sta- bilna sposobnost da se ~ini dobro prema sopstvenim kriterijumima i standardima onih do kojima je mla- dima stalo grade se iz faze u fazu u toku harmoni~- nog razvoja identiteta. Disharmonija je, pak, rezul- tat nerazrije{enih konflikata iz ranije faze i ona se onda prenosi u narednu fazu razvoja li~nosti.5 Na primjerima iz dramskih bajki Dragane Kr- {enkovi} Brkovi} tabelarano }emo predstaviti osobine i likove pogodne za identifikaciju, ali i one koji su pogodni za formirawe identiteta od- bacivawem. 84 5 Vidjeti Hrnjica (1992: 72) Osobina radoznalost; sticawe autonomije dobrota i naivnost; potreba da se svijet odraslih mijewa, bez obzira na wegovu pri- vidnu dore~enost i autoritarnost Naziv bajke Duh Manitog jezera Dje~ak s ~arobnim prstima Likovi za identifikaciju DANILO NIKOLA PLANINSKA VILA – gospoda- rica dana i no}i, planinskih vi- sova, {uma i proplanaka PROQE]NA VILA – gospodari- ca proqe}a, ki{a, vjetra i qud- skog daha; sestra Planinske Vile DJE^AK – sa krupnim, plavim o~ima i skrivenim mo}ima jednog ^arobwaka DJEVOJ^ICA – ~ija radost ima takvu snagu da je mo`e uzdi}i u visinu da lebdi VRTLAR, }utqiv starac obdaren vje{tinom da uo~i ~udesno ispod neuglednih stvari i pojava Formirawe identiteta odbacivawem STARI VILEWAK – ~uvar neba i zemqe, svjetla i vazdu{nih stru- ja; do{ao s Istoka, negde u prasko- zorje i ostao do dana{wih dana GOSPODAR PODZEMNIH VODA – vladar sjenki, podzemne tame, voda i snova OTAC, uvijek zabrinut i zami{- qen gospodin MAJKA, uzdr`ana i odmjerena go- spo|a U^ITEQ, brbqiv i plah ~ovjek DVA GENERALA, zbuwena poja- vom zvon~i}a, bijelih rada, zumbu- la i quti}a umjesto metaka i granata u wihovom oru`ju

Zakqu~ak Na kraju, da parafraziramo misao iz romana Flo- berov papagaj Xulijana Barnsa, kwi`evnost nema iscjeliteqske mo}i6, ali je nesporno i to da kwige uti~u na formirawe identiteta ~italaca. Bajka, klasi~na ili moderna, prozna ili dramska, svakako budi arhetipske matrice u ~ovjeku, jer „[u] svakom slu~aju, ne}emo prestati ~itati pripovjedne izmi- {qaje jer u wima nalazimo formule kojima osmi- {qavamo svoje postojawe” (Eko 2005: 169). LITERATURA 1. Barns, D`ulijan. Floberov papagaj, Beograd, Ba- nja Luka, 1997. 2. Eko, Umberto. [est {etnji pripovjednim {umama, Zagreb, Algoritam, 2005. 3. Erikson, Erik. Omladina, kriza, identifikacija, Ti- tograd, NIP Pobjeda, 1976. 4. Grosman, Meta. U obranu ~itanja – ~itatelj i knji- `evnost u 21. stolje}u, Zagreb, Algoritam, 2010. 5. Hrnjica, dr Sulejman. Zrelost li~nosti, Beograd, Zavod za ud`benike i nastavna sredstva, 1992. 6. Jaus, Hans Robert. Estetika recepcije, Beograd, Nolit 1978. 7. Kako ~itati: o strategijama ~itawa tragova kulture, priredio Sa{a Ili}. Beograd, Narod- na biblioteka Srbije, 2005. 8. Mangel, Alberto, Istorija ~itanja, Novi Sad, Sve- tovi, 2005. 9. Oluji}, Grozdana, Poetika bajke, u Marjanovi}, Voja. De~ja kwi`evnost u kwi`evnoj kritici, Beograd, 1982. 10. Popovi}, Tanja, Re~nik knji`evnih termina, Beo- grad, Logos Art, 2007. 11. Santrock, W. John. (2001) CHILD DEVELOP- MENT, University of Texas at Dallas, Published by McGraw-Hill 85 6 „Pisac kao isceqiteq? Ne}e biti. Setio sam se kako je @or` Sand maj~inski prekorila mla|eg kolegu (Flobera, prim. N. D.). ‘Ti izaziva{ o~aj, a ja donosim utehu’, napisala mu je. Na pe`ou je trebalo da pi{e. AMBULANTNA KOLA @OR@ SAND“. Barns (1997: 11) upornost u `eqi za spasewem naroda i ze- mqe; potreba za ~udesnim pravdoqubivost; empatija; san o neo~ekivanom preru{avawu u drugu `ivotnu ulogu Skriveno blago malog trola Legenda o Zorou ULAF JAKOBSON – Viking iz Zemqe Dubokih fjordova i brojnih jezera, iza ~ijih oboda se prostire nepregledni prostor okovan vje~- nim snegom i ledom GOBLIN – trol, maleno, zdepa- sto bi}e koje `ivi u unutra{wo- sti brda i sjenovitih {uma; svo- jim ~udesnim mo}ima ponekad poma`e qudima; izlazi samo no}u jer ga sun~eva svjetlost pretvara u kamen DIJEGO DE LA VEGA – Zoro BERNARDO – Dijegov sluga FRIGA – lukava i mo}na ^arob- nica; uzima razne oblike tako da lako zavodi svoje `rtve Gospodin NILS – umorni i bo- le{}u ophrvani crv KAPETAN MONASTARIO

12. Re~nik knji`evnih termina, Beograd, Nolit, 1992. 13. Sartr, @an-Pol. [ta je knji`evnost, Beograd, No- lit, 1984. 14. Trebje{anin, @arko. Leksikon psihoanalize, Beo- grad, Podgorica, Slu`beni glasnik, Nova knjiga, 2007. 15. [ta ~ini dobru kwigu (priredila Svetlana Ga- vrilovi}). Beograd, Narodna biblioteka Srbije, 2007. Na|a DURKOVI] THE INFLUENCE OF DRAGANA KR[ENKOVI] BRKOVI]’S DRAMA FAIRY TALES ON YOUNG READERS’ IDENTIY Summary The work deals with the influence of Dragana Kr{enko- vi} Brkovi}’s drama fairy tales from the collection The Ge- nie of Manito Lake on the formation of young readers’ iden- tity. Numerous literature theoreticians as well as a lot of psychologists and antropologists have been engaged in the reception of drama fairy tales as a literary genre. A drama fairy tale is a specific genre which uncovers archetypal in a reader while dynamising their experience of the world and the position of man in it. The question of identity – stabil- isation of feeling oneself – means both the identification with certain literary characters and situations and divergence from what has been read, which we have tried to demon- strate in this work. Key words: Dragana Kr{enkovi} Brkovi}, fairy tale, dra- ma fairy tale, literary character, identity, identification UDC 821.163.41–93–32.09 Popa, V. Tiodor ROSI] PRED[KOLSKA STVARALA^KA INTERPRETACIJA IGARA VASKA POPE SA@ETAK: U radu se, primenom analiti~ko-sinteti~- ke metode, metode demonstracije, razgovora i deskripci- je, analiziraju mogu}nosti stvarala~ke interpretacije Igara Vaska Pope. Ciq rada je podsticawe stvarala~kih igrovnih aktivnosti na pred{kolskom nivou. Polazi se od promenqivosti zna~ewa pesni~kog teksta i iznosi gle- di{te o mogu}nostima stvarala~ke interpretacije ciklu- sa Igre u pred{kolskoj ustanovi. Uz teorijsko razmatra- we, bi}e date i empirijske potvrde pred{kolske stvara- la~ke interpretacije Igara Vaska Pope. KQU^NE RE^I: zna~ewe pesni~kog teksta, stvara- la~ke igre, igre supstitucije, nonsens, vo|ena fantazija, psihomotorna aktivnost 1. Ciklus pesama Igre Vaska Pope izuzetna je pe- sni~ka tvorevina. Zna~ewski i oblikovno je poli- valentna i pru`a izvanredne mogu}nosti tuma~ewa, od onih strukturno-semioti~kih do recepcioni- sti~kih i fenomenolo{kih. Tekst i kwi`evno de- lo, kao {to je poznato, nisu jedno te isto. Tekst je komponenta kwi`evnog dela (Lotman 1970: 90). U wega ulazi pro{li, sada{wi i budu}i kontekst. Odre|en je autorovom intencijom, estetskim poj- movima epohe – ne samo unutartekstualnim ve} i vantekstualnim vezama. Tekst, dakle, ne postoji 86

sam za sebe. On ukqu~uje neki istorijsko-realni kontekst i u svesti ~itaoca se konstitui{e u kwi- `evno delo. Zna~ewe kwi`evnog dela je slo`eno i neuhvat- qivo i nije jednom zauvek odre|eno. Potvr|uju to i Popine Igre, ~ija se su{tastvena tekstovna kom- ponenta ne mo`e tuma~iti mimo slo`enih fenome- na igre, `ivotnih komponenti i idejno-estetskih predstava (Lotman 1970: 90). Zna~ewski nivo ovog ciklusa u svojoj promenqivosti, zavisno od hori- zonta o~ekivawa, pru`a mogu}nosti tuma~ewa i na pred{kolskom nivou. Nema teorijsko-prakti~ne literature o inter- pretaciji Igara Vaska Pope na pred{kolskom ni- vou, pa je izostao kriti~ki pregled relevantne li- terature Ovaj rad u tom pogledu predstavqa novi- nu. Ako se po|e od principa svesne aktivnosti, mo- `e se zakqu~iti da Popine Igre pru`aju mogu}- nost uspostavqawa aktivnog stvarala~kog odnosa izme|u wihovih recipijenata i teksta. Primereno uzrasnom nivou, postoje u wima neka zna~ewa koja se mogu stvarala~ki dekodirati i na nivou pred- {kolskog deteta. Ova smela tvrdwa treba da bude i dokazana. Prethodno se, me|utim, moraju ista}i dve ~iweni- ce: 1. kwi`evnost je jedna od prvih umetnosti sa kojom se dete sre}e, 2. na pred{kolskom nivou re- cepcijski trougao pisac – delo – ~italac preobra- `ava se u pisac – delo – vaspita~ – pred{kolsko dete. Vaspita~ ima veliki zna~aj u izboru dela. Wegova uloga se ostvaruje kroz usmenu interpreta- ciju ili ~itawe i kroz kasniji razgovor o delu (Naumovi} 2000: 120), gde do izra`aja dolazi i ho- rizont wegovih o~ekivawa. Zna~ajno je to jer pred- {kolsko dete nije ovladalo sposobno{}u ~itawa pa delo do`ivqava slu{awem. Izuzetna je uloga vaspita~a u podsticawu igrov- nog govornog stvarala{tva dece. On je posrednik izme|u kwi`evnosti i dece. Wegova metodi~ka strategija usmerena je ka glavnom ciqu upoznavawa s de~jom kwi`evno{}u preko podsticawa sposobno- sti slu{awa, razumevawa, do`ivqavawa i pam}ewa ~itanog, pri~anog, stvarala~ki interpretiranog. Zar pred{kolsko dete mo`e uop{te i da primi hermeti~ne pesme, tvorevine skupqene u ciklus Igre? Mo`e! Empirijski je to ve} potvr|eno u pred{kolskim ustanovama „De~ja otkrivalica” iz Beograda i „Pionir” iz Jagodine, kroz kreativnu interpretaciju ovog ciklusa tokom decembra 2010. i januara 2011. godine. Aktivnosti su sprovedene u okviru izrade diplomskog rada (Sawa Mili}) i studija na smeru Diplomirani vaspita~ pred{kol- ske ustanove – master (Nata{a Stevanovi} i Mir- jana Dimitrijevi}). Umesto mawe literarne doze i sladuwavih sti- hoklepa~kih povla|ivawa ukusu mla|eg uzrasta, mo- gu se deci na pred{kolskom nivou ponuditi nonsen- sni kwi`evni sadr`aji, me|u koje spadaju i Igre Vaska Pope. Stvarala~ke igrovne jezi~ke aktivnosti, usme- rene na razvoj govora, psihomotornih sposobnosti i emocionalne inteligencije mogu da pogoduju u ra- du sa decom. Popine Igre mogu da budu interpre- tirane kroz igre stvarawa, igre supstitucije i dramske igre; odnosno, preko stvarala~kih igrov- nih aktivnosti, kakve su pokretne igre, vo|ena fantazija ili korelacijska kreativost preko kqu~- nih re~i, odnosno pesni~kih predmeta, bi}a i ver- balizacije nemogu}ih prizora. 2. Ciklus pesama Igre, napisan je 1954. godine, a prvi put objavqen 1956. godine1. Ima trinaest pe- sama kratkog slobodnog stiha, bez interpunkcije koja bi obele`avala ritmi~ko-melodijsku struktu- 87 1 Vasko Popa, Nepo~in-poqe, Novi Sad, Matica srpska, 1956.

ru iskaza2. Okvir ovog ciklusa ~ine uvodna pesma Pre igre i zavr{na Posle igre. U sredini je pe- sma Izme|u igara. Simbolika brojeva je o~igledna: 6 + 1 + 6 = 13. Uvodna, sredi{wa i zavr{na pesma su date kurzivom, {to doprinosi kompozicionoj ~vrstini. Ciklus Igre utemeqen je na idejama apsurda i besmisla qudske egzistencije kojima se ozna~ava i izra`ava postojawe u vremenu i prostoru. Popino shvatawe ~oveka mo`e se dovesti u vezu s Kamije- vim gledi{tem o cini~nom monstrumu. U tu svrhu on i koristi apsurd. Apsurd se dovodi u vezu s nonsensom, a nonsen- sni kwi`evni sadr`aji, kako oni iz narodne tako i oni iz autorske kwi`evnosti, bliski su de~jem senzibilitetu. Apsurdnim zna~ewima i nonsensnim sadr`ajima obiluje Popina poezija u celini, a sa- mim tim i poezija wegovih Igara. Referencijalno odre|ewe nonsensa kao besmislice i nesuvislosti, re~enica pogre{nog zna~ewa i re~enica bez smi- sla, u ve}ini pesama ciklusa Igre ne protivure~i horizontu o~ekivawa de~jeg ~itaoca, odnosno slu- {aoca na pred{kolskom nivou. U wihovoj se recep- ciji kwi`evni sadr`aji koji su po smislu bliski pojmu apsurda, odnosno besmislenosti i protivu- re~nosti nonsensa, ne primaju kao proste besmi- slice, ve} kao igra besmislom i pomerawe smisla. Upravo ta igra besmislom i pomerawe smisla, od- nosno logi~ki besmisleno kazivawe u kwi`evnosti i stvara odre|ene estetske elemente, ili estetsku funkciju i izrazito stilsko bogatstvo. Popine Igre imaju smisao, ma koliko on bio skrivan. Deca u wima ose}aju slobodu re~i, prome- ne wihovog oblika, ~aroliju wihovog stvarawa, gde forma mo`e da predodredi wihov smisao. Ona do- bijaju ulogu stvaralaca jezi~kog nonsensa, igraju se smislom i oblikom, postaju subjekt stvarala~kog igrovno-govornog razvoja. Pomerawe smisla u Popinim Igrama u stvara- la~koj govorno-igrovnoj aktivnosti nije vi{e sred- stvo modelovawa komi~nog, apsurdnog i grotesknog, kao na nivou za odrasle, ve} sna`ni pokreta~ go- vornog i psihofizi~kog razvoja. Kwi`evnost u vr- ti}u nije vi{e usmerena samo na razonodu i zabavu dece. Sadr`aj usmerene igrovne stvarala~ke aktivno- sti vezane za Igre Vaska Pope mora da bude pri- meren receptivnim i saznajnim mogu}nostima dece. Igra u razvojnoj psihologiji ima za ciq da pod- stakne razvojne efekte. U kwi`evnosti, na pred- {kolskom nivou, ona je i va`na tema i nezamewi- vo oblikovno stilskojezi~ko sredstvo. Nesumwiva je i prisna veza izme|u de~je igre i jezi~kog stvarala{tva dece. Igru mo`emo razma- trati kao psihofizi~ku aktivnost, temu kwi`ev- nog dela, jezi~kostilsko sredstvo, govornorazvojno sredstvo i sredstvo razvijawa fantazije. Ona nije ni jednostavnija, ni mawe slojevita od stvarala- {tva (Rosi} 2008: 258). Veliki je antropolo{ki zna~aj igre. Ona je pre- ma Pija`eu oblik stvarala~ke upotrebe jezika i predstavqa polaznu transmisiju stvarnosti. To we- no svojstvo ne sme da se previdi pri stvarala~koj interpretaciji Igara Vaska Pope u pred{kolskoj ustanovi, tim pre {to se u wima verbalizuju i ne- verbalne igre i igre s predmetima, bi}ima i oru- |ima. Relativizovan subjektivni antropocentrizam uslovio je alogi~ne jezi~ke iskaze i zaumna nonsen- sna zna~ewa. U stvarala~koj pred{kolskoj inter- pretaciji ne treba prevideti da je igra ne samo slobodna ve} i stvarala~ka delatnost (Marjanovi} 85–101). U igrovnim aktivnostima ne smeju se zane- mariti iluzorni plan i pravila igre (Marjanovi} 88 2 Inspirisan ne samo apsurdnim zna~ewima, ve} i ritmi~ko- melodijskom organizacijom Igara, kompozitor Milko Kelemen je 1955. godine napisao Igre, ciklus pjesama za bariton i guda- ~e. Tekst Popinih Igara dat je na nema~kom, a za to vokalno-in- strumentalno delo autor je dobio Nagradu grada Zagreba.

87), odnosno zamisao, sadr`aj, radwa, pravila i igrovna sredstva (Naumovi} 2000: 120), {to ~ini osnovne strukturne elemente igre. 3. Ciklus pesama Igre Vaska Pope u pred{kolskoj ustanovi mo`e da bude realizovan kroz 1. Igre stvarawa i 2. Igre supstitucije. U prvom slu~aju usmerene aktivnosti odnose se na pesme: Pre igre, Klina, @mure, Zavodnika, Svadbe, Ru`okradice, a u drugom: Jurke, Semena, Trule kobile, Lovca, Pepe- la, Posle igre. Pesma Izme|u igre objediwuje i ele- mente igre stvarawa i elemente igre supstitucije. Igre stvarawa usmerene su na spoznavawe sop- stva i izra`avawe li~nog odnosa prema drugima. Igre supstitucije usmerene su na poboq{awa li~- nosti. One imenuju negativne osobine, postupke, navike, pona{awa, da bi se postigli razvojni efek- ti. Nisu agresivne, destruktivne i igre razarawa, kako bi se zakqu~ilo, recimo, preko tuma~ewa pe- sme Jurke. Po{to ta pesma ima nekih kontrover- znih, uzrasno neprimerenih zna~ewa, mo`e se izo- staviti iz usmerenih aktivnosti. 1. IGRE STVARAWA „PRE IGRE” (Vaspita~ Sawa Mili}) Uvo|ewe u igru i vo|ena fantazija Pokretna igra „Pogodi ko nedostaje” – Dok traje muzika sva deca slobodno ple{u, a jedno `mu- ri. Kad se muzika zaustavi svi treba da se sklup- ~aju na pod skrivaju}i lice. Vaspita~, ili wegov pomaga~, prekrije jedno dete neprovidnom, laganom tkaninom. Onaj koji `muri sada treba da pogodi ko je prekriven, ali bez otkrivawa. Kad pogodi, on pokriva, a pokriveni poga|a. I tako, dok se svi ko- ji `ele ne oprobaju u obe uloge. Svi sedaju u krug (jastuci na podu). ^itawe pesme Pre igre Sre|ivawe utisaka – Razgovor o pesmi kroz pi- tawa: – Na koje na~ine mo`emo da otkrijemo poja- ve oko sebe? Na primer: – Kako znamo da li je dan ili no}? (Moramo da otvorimo o~i, da vidimo). O~i vide ono {to je spoqa kada su otvorene. Na- brajamo {ta vidimo otvorenih o~iju: vrata, prozo- re…– svako u krugu, bez ponavqawa daje svoj pri- mer. (Ve`be za razvoj koncentracije i memorije). – [ta o~i vide kada su zatvorene? – Vide ono {to je unutra. – A {ta ima unutra to svako mora sam da otkrije, jer nam nije svima isto unutra. Nekome je mo`da tesno, a nekome {iroko; nekome glatko, a nekom ______; nekom svetlo, a nekome ______; ne- kom ravno, a nekom______ . (Navesti {to vi{e primera za boga}ewe re~ni- ka antonimima.) Vo|ena fantazija – Hajde da probamo da otkri- jemo {ta se to unutra krije! Najpre svi zajedno, a zatim pojedina~no. – Za`muri se na jedno oko... (^ita se vrlo sporo. ^itawe prati radwa). Nakon prve strofe treba zapamtiti {ta smo sve videli i otkrili. Zatim: – Za`muri se i na drugo oko (Tako `mure}i svako treba da napravi jedan korak unazad i zbog bezbednosti i zbog ose}aja hodawa unazad za- tvorenih o~iju). – ^u~ne se pa se sko~i... Na kraju pesme vaspita~ redom jedno po jedno dete dodirom proverava da se koje nije „raspalo”, a koje je ~ita- vo ustalo, hvataju}i ga za ruku, nogu, koleno... Pojedina~no – jedno po jedno dete proba dok vaspita~ stoji iza wega i izgovara tekst. U tre}oj strofi – Odatle se padne svom te`inom – dete treba da padne kao sve}a unazad, da ga vaspita~ pri- hvati rukama i lagano spusti na pod. (Igre za ra- zvijawe poverewa i saradwe). Nakon nekoliko po- 89

navqawa zamoliti decu da vam pomognu u izgovara- wu teksta, odnosno davawu instrukcija svom druga- ru (i neosetno ih u~e}i pesmu). Pita: – Koje je boje ova igra? – Vodenim bojama izra`avamo ono {to smo u ovoj igri otkrili, tj. ono {to smo unutra videli i kako smo se ose}ali. „@MURE” (Vaspita~i Nata{a Stevanovi} i Mirjana Dimitrijevi}) Igra „Skriveni predmet”. Igra se igra u paro- vima, tako {to jedno od dece izlazi iz sobe ili mu se stavqa povez preko o~iju. Ostala deca kriju predmet, nakon ~ega se detetu skida povez i ono uz pomo} svog druga, para, tra`i skriveni predmet u sobi. Drug-par peva tiho i glasnije, u zavisnosti koliko je ovaj blizu predmeta. [to je dete bli`e predmetu, pevawe je glasnije. Kada se prona|e tra- `eni predmet, igra se nastavqa, sve dok se sva de- ca ne oprobaju u igri. Interpretativno ~itawe pesme @mure Sre|ivawe utisaka, vodi se razgovor o tome {ta je neobi~no u pesmi; ko se od koga krije, za{to; od koga se sve krijemo, kada se krijemo, ko nas tra`i kad se krijemo... Nakon izno{ewa utisaka o pesmi, vaspita~ tra- `i da svako dete izvede neki pokret skrivawa ili tragawa za nekim/ne~im, s tim da se pokreti ne po- navqaju. Naravno, nakon izvedenih pokreta deca poga|aju {ta je skrivao, tra`io. Na ovaj na~in deca ve`baju koncentraciju, strp- qivost, tolerantnost. Igra gra|evinskim, ambala`nim materijalom Od razli~itog materijala – konstruktorskog, ambala`nog, deca prave svoje mesto za skrivawe. Razgovaramo o tim mestima i wihovom zna~aju za dete – od koga se tu skrivamo, za{to, da li na to mesto idemo sami ili ne. „ZAVODNIK” Igra bez granice (Vaspita~ Sawa Mili}) ^itawe Pesme Zavodnik Razmena, komentari, diskusija. Igra uz muziku – Deca igraju uz muziku (mo`e i sa nalogom: ska~i na dve noge, hodaj na prstima, una- pred, unazad, kao `aba, leptir, slon...). Jedan sto- ji sa strane, on je zavodnik. Kad prestane muzika svi treba da se zalede. Zavodnik ide od jednog do dru- gog trude}i se da ga zasmeje (majmuni{e se, izmi- {qa sme{ne re~i, pravi grimase...). Onaj ko se na- smeje postaje zavodnik i igra kre}e od po~etka. Crtawe – Naopaki diktat – Ako je dete de- snoruko onda crta levom rukom i obrnuto. Crta se po nalogu: na sredini papira nacrtaj kvadrat, iz- nad wega krug..., a sada svako neka zavr{i crte` trude}i se da pogodi {ta sam zamislila da svi na- crtate. Kada svi zavr{e – predstavqawe radova. OBRADA PESME RU@OKRADICA (Vaspita~i Nata{a Stevanovi} i Mirjana Dimitrijevi}) Usmerena psihomotorna aktivnost ^itawe pesme Ru`okradica Nakon ~itawa pesme Ru`okradica sledi razgo- vor o woj. Sre|ujemo utiske o pesmi. Ko se pomiwe u woj, ko su ru`okradice, {ta rade ru`okradice, gde kriju ru`e, ko je ugledao ubranu lepotu, {ta su radile vetrove k}eri... Sa decom razgovaramo o ru`okradicama. Govor- na igra sa ciqem pronala`ewa zna~ewa re~i ru`o- kradice. Igra Ru`okradice Igra sli~na igri „Ide maca oko tebe”. Vaspita~ daje uputstva za igru. Najpre deca iz ~arobne torbe izvla~e jednu po jednu aplikaciju 90

(samolepqivu), na kojima se nalaze razne boje, oblici, cve}e, vo}e... Kako bismo razvijali grupnu koheziju, dru`equ- bivost, deca sede u krugu – okrenuti le|ima jedno drugom ispred sebe, tako da deca koja sede ispred mogu da zalepe sli~icu koju su izvukla. Razbrajalicom biramo dete – Ru`okradicu. Dok se ono kre}e, vaspita~ kazuje pesmu. U ritmu kaziva- wa pesme tr~i oko dece. Kada vaspita~ zavr{i sa re- citovawem, ono skida nalepnicu sa le|a odabranog de- teta i be`i u krug oko dece. Ukoliko ga dete ne uhva- ti, staje na wegovo mesto i igra se nastavqa tako {to je sad dete bez nalepnice na le|ima Ru`okradica. Po zavr{enoj igri, analiziramo igru i izvla- ~imo pouke iz we: {ta smo radili u woj, za{to Ru- `okradica be`i od deteta kojem je skinulo nalep- nicu, {ta je to {to mu je oteo, {ta zna~i kad ne- {to pozajmimo, a {ta kad ne{to ukrademo; u ~emu je razlika, kako se ose}amo... OBRADA PESME SVADBE Deca su u najudobnijem delu sobe i u najugodni- jem polo`aju slu{aju instrumentalnu muziku (npr. Valcer cve}a, ^etiri godi{wa doba, Mese~evu so- natu, Bolero...) Nakon svake odslu{ane kompozici- je deca bojom izra`avaju ose}awa koja je muzika izazvala kod wih. Svetle boje opisuju ose}awa sre}e, prijatnosti, zadovoqstva, a tamne – strah, bol, tugu. Crvena – qubav, bela – sre}u, zelena – zadovoq- stvo, plava – lepotu, crna – tugu, braon – strah, siva – bol. ^itawe pesme Svadba Sre|ivawe utisaka o pesmi: o ~emu se u woj go- vori, {ta otkriva pesma, ko se u pesmi otkriva, {ta svla~imo, {ta zna~i kada neko svu~e ko`u, ka- ko otkrivamo svoje emocije, {ta nam poma`e u ot- krivawu ose}awa.... Deci pokazujemo slike psa, ma~ke, mi{a i mo- ra ( pas – mi sami, ma~ka – draga nam osoba, drug; mi{ – neprijateqi, more – do`ivqavawe `ivota). Deca iskazuju emocije koje izazivaju te slike u wima – asocijacije na date slike. Nakon toga, decu delimo u ~etiri grupe, gde sva- ka grupa osmi{qava pri~u na osnovu ovih slika. Posle toga, deca ilustruju pri~u i povezuju je u ce- linu, obrazuju}i neku vrstu slikovnice. 2. IGRE SUPSTITUCIJE „SEMENA” (Vaspita~ Sawa Mili}) Interpretativno ~itawe pesme Semena Sre|ivawe utisaka, diskusija: [ta je u pesmi neobi~no, sme{no, nemogu}e… Pokretna igra – Jedno dete juri sve ostale. Ko- ga uhvati – „poseje ga” u ozna~eni prostor. Kada ih sve pohvata i poseje, i sam legne da spava. Semena treba ne~ujno da iza|u, a da ga ne probude. Probudi ga onaj ko se mrdne u toku izla`ewa kad ovaj gleda. Ako niko ne mrdne nastavqa da spava. Ko ga probu- di on juri i igra kre}e iz po~etka. – Igra za razvi- jawe krupne motorike, pa`we i koncentracije. Eksperiment – sa|ewe pasuqa – U jednu veliku staklenu teglu svako dete uz pomo} natopqene pa- pirne maramice zalepi jedno zrno pasuqa na unutra- {wi zid tegle. Sa spoqa{we strane ga markira, za- okru`i, i imenuje. Nekoliko dana pratiti promene, podsticati decu u dono{ewu zakqu~aka. Su{tina nije u sa|ewu pasuqa, ve} u razlikovawu semewa, gledawu klijawa, uo~avawu razlika, promena... 91

„TRULE KOBILE” Interpretativno ~itawe pesme Trule kolibe Utisci, diskusija... Parovna igra – Svako treba da prona|e svog para. Parovi stoje jedan naspram drugog. Jedan je lik, a drugi wegov odraz u ogledalu. Igra se uz in- strumentalnu, meditativnu muziku. Onaj prvi sporo pravi neki pokret (podigne ruku, klimne glavom, ~u~ne, zine...), a wegov odraz u ogledalu treba isto to u isto vreme da uradi. A zatim obrnuto, mewa- ju se uloge. Igra se par po par. Biramo najuspe{- niji par, a onda svi parovi istovremeno. (Igre za razvijawe kooperacije, saradwe, timskog rada) Likovni rad – Portret mog para – Deca sede jedno naspram drugog i na papiru oblika kvadrata crtaju portret svog para, obra}aju}i pa`wu na de- taqe: mlade`, frizuru, boju o~iju, kose... – Aktiv- nosti za podsticawe kohezije u grupi. Vajawe – „Moj drug/arica” – deca, sede}i jedno naspram drugog dodiruju jedno drugom lice, kosu i oblikuju figuru svog druga, vajaju u glini sa svim specifi~nostima, detaqima – oblik glave, nosa, frizura... OBRADA PESME LOVCA (Vaspita~i Nata{a Stevanovi} i Mirjana Dimitrijevi}) Razgovaramo sa decom o lepom i ru`nom pona- {awu – deca iznose svoje mi{qewe koje je to le- po/ru`no pona{awe. Kako bi deci ilustrovali {ta je to lepo i ru- `no pona{awe koristimo se dramskom igrom – od- lazak u bioskop, prodavnicu... Primer 1. Pona{awe u pozori{tu U radnoj sobi improvizujemo pozori{te, deci delimo uloge posetilaca pozori{ta koji se pona- {aju ru`no, neprimereno i lepo. Deca do~aravaju na svoj na~in {ta je to po`eqno, a {ta nepo`eqno pona{awe u pozori{tu. Primer 2. Pona{awe na ulici U radnoj sobi improvizujemo raskrsnicu i de- limo deci uloge – neko je pe{ak, neko znak, sema- for, vozilo, biciklista, putnik u autobusu i sli- ~no. Svako od u~esnika igre dobija ulogu da se po- na{a pristojno ili nepristojno u saobra}aju. Primer 3. Pona{awe prilikom ulaska u radnu sobu vrti}a Deci se podele uloge – neka deca su deca sa le- pim, a neka deca sa ru`nim manirima, neka vaspi- ta~i. U sva tri slu~aja de~ja igra te~e, bez me{awa vaspita~a. Nakon svakog primera, dramske igre, razgova- ramo {ta je to lepo, a {ta nije lepo pona{awe. Interpretativno ~itawe pesme Lovca Sre|ivawe utisaka o pesmi i diskusija: – O ~e- mu govori pesma – Kako se pona{a onaj koji ulazi bez kucawa, a kako onaj koji kuca. 4. Polaznu osnovu rada ~ini gledi{te o promen- qivosti zna~ewa pesni~kog teksta. Zna~ewe pe- sni~kog teksta nije okameweno i zauvek dato. Jedan te isti tekst u dva razli~ita receptivna kontek- sta nije jedno te isto. Neki tekstovi nameweni od- raslim ~itaocima mogu se, primereno uzrastu, in- terpretirati i na pred{kolskom nivou. Ciklus pe- sama Igre Vaska Pope to nedvomisleno potvr|uje. Problemom interpretacije Igara Vaska Pope na pred{kolskom nivou do sada se niko nije bavio pa je, prirodno, izostala literatura vezana za ovu temu. Uprkos tome, Popine Igre pru`aju mogu}- 92

nost uspostavqawa aktivnog stvarala~kog odnosa izme|u wihovih recipijenata i teksta. U wima po- stoje neka zna~ewa koja se mogu razumeti i stvara- la~ki dekodirati i na pred{kolskom nivou. Pojedine pesme u tom ciklusu mogu se interpre- tirati kroz igre stvarawa, igre supstitucije i dramske igre; odnosno, kroz stvarala~ke igrovne aktivnosti, kakve su pokretne igre, vo|ena fanta- zija ili korelacijska kreativnost preko kqu~nih re~i, odnosno pesni~kih predmeta, bi}a i verbali- zacije nemogu}ih prizora. Primenom analiti~ko-sinteti~ke metode, meto- de demonstracije, razgovora i deskripcije, anali- zirane su mogu}nosti stvarala~ke interpretacije Igara Vaska Pope. Teorijska polazi{ta ovoga ra- da empirijski su potvr|ena u pred{kolskim usta- novama „De~ja otkrivalica” iz Beograda i „Pio- nir” iz Jagodine. To ilustruju i modeli stvarala~- kih interpretacija pojedinih pesama ovog ciklusa, realizovani kroz igre stvarawa i supstitucione igre. LITERATURA 1. Lotman, Jurij M. Predavanja iz strukturalne poe- tike, Sarajevo, Zavod za izdavanje ud`benika, 1970. 2. Marjanovi}, Aleksandra. „De~ja igra i stvarala- {tvo”. Pred{kolsko dete 1–4, XVII, (1978): str. 85–101. 3. Naumovi}, Milorad. Metodika razvoja govora, Pirot, Vi{a {kola za obrazovawe vaspita~a, 2000. 4. Pavlovi}, Miodrad. „Od kamena do sveta”. Vasko Popa, Nepo~in-poqe, Beograd, Prosveta (B. G:): str. 7–28. 5. Popa, Vasko. „Igre”. Nepo~in-poqe, Beograd, Prosveta (B. G:): str. 35–52. 6. Rosi}, Tiodor. „Poetika igre u kwi`evnosti za decu na pred{kolskom nivou”, Metodika razo- ja govora, Jagodina, Pedago{ki fakultet u Jago- dini, 2008: str. 257264. 7. Rosi}, Tiodor. O pesni~kom tekstu, Beograd, BIGZ, 1989. Tiodor ROSI] CREATIVE INTERPRETATION OF VASKO POPA’S GAMES IN PRE-SCHOOL TEACHING Summary The paper is based on the viewpoint of changeability of poetic text meaning. Applying the methods of analysis-syn- thesis, demonstration, discussion and description, the pos- sibilities of creative interpretation of Vasko Popa’s Games are studied. The aim of the paper is to inspire creative role- play activities in pre-school teaching. The theoretic stand- point has been empirically proved in pre-school institutions “Otkrivalica“ in Belgrade and “Pionir“ in Jagodina. It is il- lustrated by models of creative interpretations of particular poems of the poetic cycle through creative games and sub- stitution games. Key words: poetic text meaning, creative games, sub- stitution games, guided fantasy, psychomotor activity 93

UDC 371.3::821.163.3:398 Jovanka DENKOVA MAKEDONSKA NARODNA KWI@EVNOST U PREDMETNOJ NASTAVI U OSNOVNOM OBRAZOVAWU I WENA RECEPCIJA U RAZLI^ITIM UZRASNIM GRUPAMA SA@ETAK: U ovom radu se analizira zastupqenost raznih `anrova narodne kwi`evnosti u nastavi materweg (makedonskog) jezika u osnovnom obrazovawu i funkcija za koju se ona koristi u nastavi. Pritom, akcenat se sta- vqa na nastavni program od V do VIII razreda u nekoliko {kola u [tipu, u Republici Makedoniji. Preko istra- `ivawa sprovedenog me|u nastavnicima koji predaju u predmetnoj nastavi, tj. od V do VIII razreda poku{ava se da se odgovori na pitawa vezana za recepciju narodne kwi- `evnosti kod u~enika razli~itih uzrasnih grupa. KQU^NE RE^I: zastupqenost, narodna kwi`evnost, interpretacija, recepcija 1. Analiza i zastupqenost narodne kwi`evnosti u osnovnom obrazovawu U prvom stadijumu predmetne nastave u narodnu kwi`evnost se uvodi tako {to, preko ~itawa ra- znih tekstova, u~enici saznaju da oni mogu biti prozni i poetski, potom im se obja{wava poreklo pojma „kwi`evnost”, podela na narodnu i umetni~- ku – prema tome ko je stvara – kao i odlike narod- ne kwi`evnosti. U slede}em stadijumu u ovoj uzras- noj grupi u~enicima se ekspliciraju glavne odlike lirske poezije, time {to im se najpre obja{wava poreklo re~i „lirika”, a potom se ukazuje na oso- benosti lirske pesme nasuprot epskoj. Pritom, tre- ba voditi ra~una o tome da su se u~enici sa poezi- jom sretali i u pred{kolskom uzrastu, pa zato poe- zija treba da se objasni na {to je mogu}e jednostav- niji na~in, koji }e biti dovoqno razumqiv detetu, ali i dovoqno precizan (i ta~an) da ne bi stvorio zbrku u de~joj glavi kasnije, u vi{im stepenima va- spitno-obrazovnog procesa (Vladova 2001: 47). Ek- splikacija ide u smeru ukazivawa na one prve i naj- evidentnije osobine lirske pesme u pogledu wene du`ine, slikovitosti i emotivnosti, pri ~emu se potencira da se ona razlikuje od proze po tome {to izra`ava misli i ose}awa koji obuhvataju radosne i tu`ne momente u `ivotu ~oveka. Da bi postigao poetsku slikovitost i duboku emocionalnost u sti- hu, narodni peva~ kretivno koristi tradicional- na stilska izra`ajna sredstva u pesmi (Sazdov: 1997: 17). U uxbeniku za peti razred1 zastupqeno je ukup- no sedam makedonskih narodnih pri~a i sedam na- rodnih pesama, od kojih su tri qubavne lirske pe- sme, tri su juna~ke epske pesme i jedna je mitolo- {ka epska pesma. U pesmi Turci Janu zarobili (Tur- ci ja Jana plenile) emocionalnost se posti`e pre- 94 1 Nada Nikolovska, Anastasija Stojanova i Liqana Efti- mova, Makedonski jazik, Makedonska iskra, Skopje, 2002.

ko tragi~ne sudbine ugrabqene devojke, a posebno preko povika wene majke koja nakon dugogodi{we potrage (deset godina) jedino {to mo`e da poru~i k}erki koja je za wu ve} izgubqena jeste da sa~uva veru: „Jano, le mila ?erko, le, / ako go meni{ li- ceto, / verata da ne ja meni{”2 (str. 21). U kontek- stu postavqenog ciqa – da se u~enici upoznaju sa osobenostima lirske pesme – nisu izostavqeni ni ostali vidovi lirskih pesama poput mitolo{kih, qubavnih... Da bi se uveli u mitolo{ke pesme, u~enici naj- pre, kroz razgovor, kazuju svoje predstave o izgle- du samovile, pa ~ak im se daje i mogu}nost da na- slikaju samovilu onako kako je zami{qaju. To se radi sa ciqem da se prepozna, ali i da se nadgra- di saznawe o slikovitosti u narodnoj lirici. Kod u~enika se razvija sposobnost za sopstvenu krea- tivnost pri usvajawu slika iz pesme. U mitolo{koj pesmi Samovilsko zidawe (Samovilsko zidawe) kao lik se javqa i najpoznatiji epski junak Kraq Mar- ko. Iako su veoma ~esto samovile predstavqene kao ~ovekovi pomo}nici: bistre im zamu}enu vodu, bele i peru ode}u nevesta i `ena, le~e bolesne qude, daju savete qudima u nevoqi, obave{tavaju o zarob- qavawu ili pogibiji nekog ~oveka, itd., pa ~ak i o`ivqavaju mrtve qude (Sazdov 1997: 44), one su ~esto znale da se suprotstave i najve}im junacima, a obi~nim qudima da nanesu veliko zlo ako im se na|u na putu. U ovoj pesmi, Kraq Marko, kao i u mnogim drugim pesmama, dolazi u sudar sa samovi- lom zato {to `eli da mu oduzme najmilije. I ovde nadqudska fizi~ka snaga Kraqa Marka odstupa pred mo}i samovile: „Samovilo mila sestro, / Tebe ti se milno molam / Da mi gleda{ ma{ko dete / Toa mi e pregaleno / Brgu voda da mu dava{!”3 (str. 36). Ovo saznawe o prisutnosti Kraqa Marka kao lika u narodnoj lirici omogu}ava im da ga lak{e prepoznaju i kao lik u epskom stvarala{tvu. U ovom uxbeniku nisu izostavqene ni qubavne lirske pesme u kojima dominira ose}awe qubavi. Sa tim ose}awem u~enici se upoznaju preko prime- ra za tip pesme ^ije je ono devoj~e (Cie e ona devoj- ~e). Ovde je re~ o jednom podtipu qubavne pesme. Naime, u makedonskoj qubavnoj pesmi sre}emo i vi- {e elemenata koji predstavqaju preplitawe grad- skog i seoskog ambijenta. I ideal lepote u odre- |enoj sredini razlikuje se u selu i gradu. Za razli- ku od grada gde se cenila ne`nost, lep ten, u selu se tra`ila sna`na devojka koja }e mo}i da obavqa te{ke ku}ne i poqske poslove. U qubavnoj pesmi nastaloj u selu peva se o qubavnoj ~e`wi me|u mla- dima u seoskoj sredini, na `etvi, na berbi, na po- selu, a u pesmama nastalim u gradu peva se o kaldr- mi, }epencima, o zanatima i zanatlijama, o me|u- sobnim izlivima qubavi me|u devojkama i mladim terzijama, kondurxijama, trgovcima, pa se spomiwu darovi: kondure, {amije, ogledala, ~e{aq (Kitev- ski 2000: 202–203). U ovom slu~aju re~ je o qubav- noj pesmi prvoga tipa, zato {to je prisutan mome- nat nadmudrivawa izme|u devojke i terzije, a ne izostaje ni erotski element: „Terzii, nazli, nazr- lii, / kolku mi pari sakate, / f`stanot da mi {i- ete, / bez no`ica da go kroite, / bez igla da go {i- ete?”4, na {ta joj dosetqivo terzij~e odgovara: „Oj ti devoj~e kale{o! / Ti da mi mesi{ poga~a, / bez voda da ja izmesi{, / na gradi da ja ispe~i{, / za ru~ek da ja donese{, / f`stanot ti da si zeme{!”5 (str. 50). U ovom uzrastu u~enici se upoznaju i sa dijalekatskim osobenostima makedonskog jezika i dolaze do saznawa da je narodna lirika pisana na 95 2 „Jano, le mila }erko, le, / ako ti lice promeni{, / veru nemoj da mewa{.” 3 „Samovilo mila sestro, / Umilno se tebi molim / Da mi pa- zi{ mu{ko dete / Ono mi je razma`eno / Brzo vode da mu daje{!” 4 „Terzije, mile, dra`esne / Kolko mi para tra`ite / Sukwu da mi {ijete, / bez makaza da krojite / bez igle da je {ijete?” 5 „Oj, devoj~e crnooko!/ Da mi umesi{ poga~u, / Bez vode da je zamesi{, / Na grudi da je ispe~e{, / Za ru~ak da je donese{, / Sukwu da sebi ti uzme{!”

narodnom jeziku (dijalekti zapadnog ili isto~nog makedonskog nare~ja). Razume se, autorke uxbenika nisu izostavile ni epske pesme, preko kojih se kod u~enika budi ose}aj za bogatu istorijsku pro{lost na{eg naroda. Osim stradawa naroda pod stegom brojnih nasilnika i ugwetava~a, opevani su i primeri otpora, preva- shodno individualnog, a potom i kolektivnog. Od juna~kih pesama zastupqena je pesma Marko kupuje sabqu (Marko kupuva sabja), u kojoj su isprepleteni i lirski elementi preko lika samovile \ur|e, ko- ja je pomogla ovom najpoznatijem epskom junaku da stekne „jednu o{tru sabqu”: ...„{to se dipli dvana- eset dipli, / {to se nosi vo bela pazuva, / {to mi se~e drvo i kamewa”6 (str. 37). Jednom takvom ep- skom junaku odgovaralo je samo najboqe oru`je, pa kao i u mnogim drugim stihovima u kojima se govo- ri o wegovom poreklu, o tome kako Kraq Marko sebi bira najboqega kowa [arka, o wegovoj supruzi koju zbog nemorala izgoni iz ku}e, o ra|awu ovog epskog junaka sa neizbe`nim sudbinskim proro~an- stvom, po kome }e novoro|en~e svom ocu kosti da polomi, tako je i u ovim stihovima sna`no prisut- na hiperbolizacija, koja kod mladih ~italaca/u~e- nika izaziva ose}aj ponosa protkan humornim ele- mentima. Druga takva pesma je Iqo vojvoda (Iqo vojvoda), koja je tipi~na hajdu~ka pesma, u kojoj je narodni stvaralac ovekove~io lik Ilije Markova Male{evskog (Deda Iqo Male{evski) iz Berova. Ina~e, u makedonskim hajdu~kim pesmama se sre}u imena brojnih hajdu~kih vojvoda, uglavnom onih ko- ji su delovali u XIX veku – veku makedonskog pre- poroda. O tome koliko je Iqo vojvoda bio voqen i cewen kao junak mo`da najboqe svedo~e zavr{ni stihovi pesme. Turski nizami, koje je pa{a slao da idu u male{evska sela i da uhvate Iqu vojvodu, prepla{eni, `alostivim glasom su ga molili – bo- qe im je da ih {aqe u Stambol sa carom da se bore, a ne da ih {aqe da se bore sa Ilijom: „Oti e Iqo vojvoda / Na Krali Marka deteto!”7 (str. 84). Od to- ga da se neko uporedi sa Kraqem Markom i da mu se pripi{e wegovo koleno i potomstvo – ve}u ~ast i priznawe za jednog borca i junaka narod nije mogao dati (Penu{liski 1981: 331–332). Analizom ovih pesama, u~enici dolaze do saznawa da u epskoj pesmi pored ose}awa dominiraju likovi koji svoje do`iv- qaje preta~u u interesantne pri~e za ~itaoce. U ostatku uxbenika vi{e pa`we se poklawa ma- kedonskoj narodnoj prozi. Woj je posve}ena cela je- dna tema sa naslovom „Na sred sela gori vatra” („Na sred sela na grea~ka”), gde su zastupqene ~e- tiri makedonske narodne pri~e. Saglasno vaspit- no-obrazovnom ciqu ove nastavne teme, u~enici se upoznaju sa bogatom riznicom makedonskog proznog narodnog stvarala{tva, prezentuju im se razli~iti vidovi narodnih pri~a (humoristi~ka, realisti~- ka, fantasti~na itd.). Prvu, pod naslovom Lewi ov- ~ar (Mrzliviot ov~ar), u~enici odmah identifi- kuju kao humoristi~ku i ona kod wih izaziva smeh, zato {to se u woj ismeva negativna osobina – hva- lisavost, a sa wom je povezana i nesposobnost. Ova pri~a zavr{ava se izrekom: „Hvalite me usta, da vas ne poderem”, kao jedan vid naravou~enija. I slede}a pri~a, Dvojica drugara (Dvajca drugari), koja je u osnovi realisti~na, zavr{ava se izrekom: „Pravda planine pomera”. U woj je akcenat stavqen na drugarstvo kao pozitivnu qudsku osobinu, kao silu pred kojom i carevi povla~e svoje odluke. Kad jednom u~enici spoznaju da je veliko drugarstvo, na kojem su im qudi zavideli, uzrok da jedan od druga- ra dopadne nevin zatvora, predo~ava im se jo{ je- dna va`na vrlina, a to je lojalnost. Pri~e su, uop{te, bliske mladim ~itaocima i u~enicima, zato {to se oni s wima sre}u jo{ u naj- ranijem detiwstvu. U ranom detiwstvu, kad se pri- 96 6 „{to se svija po dvanaest puta, / {to se nosi pod belim pazuhom, / {to mi se~e drvo i kamewe” 7 „To ti je Iqa Vojvoda / Kraqa Marka dete je!”

~e najvi{e i vole, ne ~ini se neverovatnim posto- jawe raznih natprirodnih bi}a i sila (samovila, ala, zmajeva...). Nikome ne bi bilo ~udno i nevero- vatno to {to heroji pri~a razumeju i govore nemu- {ti jezik, jezik `ivotiwa i pri~a, kao {to i ovi znaju qudski govor (Penu{liski 1981: 424–425). Tre}a pri~a je, u stvari, fantasti~na pri~a (ska- ska), sa naslovom Devojka Tentelina i vuk (Moma Tentelina i volkot). Preko ove pri~e nastoji se da u~enici spoznaju da uvek treba obe}avati samo ono {to mo`e da se ostvari, ali, isto tako se glo- rifikuje bratovqeva privr`enost sestri koju kre- }e da spase od vuka. Sve je to u pri~i lako ostvar- qivo ako se u pomo} „prizovu” ~arobni predmeti sa ~udesnim mo}ima (kola~i}, ~e{aq, kalup za sa- pun). ^arobni predmeti sa ~udotvornim mo}ima spadaju me|u najkarakteristi~nije elemente skaske. Ra~una se da je obilna zastupqenost ~udotvornih predmeta u skaski plod ~ovekovog davna{weg vero- vawa u magijske obrede, koje su obavqali pomo}u razli~itih materijalnih rekvizita (Sazdov 1997: 166). Glorifikuju}i najpozitivnije ~ovekove oso- bine, a osu|uju}i zlo, uno{ewem ovih sadr`aja u nastavu ostvaruje se najvi{i eti~ki ili vaspitni ciq – da se izgrade zdrava pokolewa koja }e te`iti ostvarivawu svojih ciqeva i ne}e pokleknuti pred isku{ewima i te{ko}ama u `ivotu. Obrazovni ci- qevi se zaokru`uju saznawem da postoji vi{e vido- va narodnih pri~a: realisti~ne (novele), fanta- sti~ne (skaske), humoristi~ne, itd. Narodna kwi`evnost zauzima veliki deo i u uxbeniku za {esti razred8. Nakon {to se prodube znawa o klasifikaciji poezije na narodnu i umet- ni~ku, u~enici se preko ilustrativnih primera an- ga`uju da uo~e prethodno pomenute razlike. Pri- tom se upoznaju i sa osnovnim obele`jima narodne kwi`evnosti – anonimno{}u, kolektivno{}u, va- rijantama, arhai~no{}u i sl. Za realizaciju tog ciqa, paralelno sa interpretativnim ~itawem i razgovorom o umetni~kom delu, primewuje se isti princip i za dela narodne lirske i epske poezije. Tu je zastupqena poznata makedonska lirska narod- na pesma Biqana platno bele{e (Biqana platno bele{e) i odlomak iz epske pesme Snaga Marka Kraqa (Silata na Marko Krale). Slede}i korak je odre|ivawe pojma „motiv” i klasifikacija na- rodne poezije na osnovu motiva, uz zastupqenost qubavnih, humoristi~nih i drugih pesama tipa Ne- vesta je mom~e hvalila (Nevesta mom~e fale{e). Narodna poezija nalazi svoje mesto i pri izu~ava- wu stilskih izra`ajnih sredstava (onomatopeje, komparacije, metafore). Evo primera za jednu ta- kvu narodnu pesmu u kontekstu upoznavawa stilske figure onomatopeje: „Tup, tup, so no`iwa, /.../ Ples, ples so ra~iwa / edna{ brzo...”9 (str. 27); kompa- racije: „Razigralo srce junakovo / kako vino vo srebrena ~a{a, / kako riba vo dlabokoto more, / kako jagne vo silnoto stado”10 (str. 30); i metafo- re: „Momi~e mi zaplaka, / sitna rosa zarosi; / mo- mi~e se nasmea, / letno s`nce ugrea”11 (str. 32). U tom uzrastu, kada su u~enici u {estom razredu, ovi primeri se upotrebqavaju sa ciqem – da u~enici shvate da su se stilska izra`ajna sredstva upotre- bqena u narodnom stvarala{tvu upotrebqavala u prvobitnim umetni~kim delima, ali se upotrebqa- vaju i u savremenoj umetni~koj kwi`evnosti. U ovom delu se pro{iruju znawa u~enika i dru- gim vidovima proznog narodnog stvarala{tva – le- gendama i predawima. U na{em narodu su postojala, prepri~avala se i prenosila sa kolena na koleno 97 8 Sne`ana Velkova, Sowa Jovanovska, Makedonski jazik za VI oddelenie, Ministerstvo za obrazovanie i nauka na Republi- ka Makedonija, Skopje, 2009. 9 „Tup, tup, no`icama, /.../ Pqes, pqes, ru~icama / jednom brzo...” 10 „Zaigralo srce junakovo / kao vino u srebrnoj ~a{i, / kao riba u dubokom moru / kao jagwe u velikom stadu” 11 „Devoj~e mi zaplaka, / sitna rosa porosi; / devoj~e se nas- meja, / letwe sunce izgreja”

mnogobrojna predawa i legende, a neki od wih su produ`ili `ivot do na{eg vremena (Penu{liski 1981: 489). Eklatantan primer za to je wihova za- stupqenost u uxbenicima za osnovno obrazovawe. Iz bogate riznice legendi, u uxbeniku za {esti ra- zred je zastupqena legenda Deda Nojo je na{ao lozu (Dedo Nojo ja izna{ol lozata), koja je pripada vr- sti legendi koje govore o poreklu biqa, `ivotiwa i pojava: „Ko bude pio vino koje rodi loza, da bude krotak i veseo kao rudo jagwe; ko bude pio vi{e, da bude kao zver (lav), junak i stra{an; a ko bude pio da se previ{e napije, da pada po zemqi i da se vaqa, kao sviwa u blatu, ceo svet da mu se podsme- va” (str. 55). Uporedo sa legendama, od u~enika se tra`i da uo~e razlike u tekstu i kod predawa, i to u odnosu na likove, temu, sadr`inu, prisustvo/ odsustvo fantasti~nih elemenata u wima i sl. Da bi im se ilustrovale ove specifi~nosti, u~enici- ma se najpre daje na ~itawe tekst predawa Kako je nastalo selo Gali~nik (Kako nastanalo seloto Ga- li~nik), koje spada u grupu etiolo{kih predawa, za- to {to se u wemu govori o nastanku mesta, a zatim i istorijsko Predawe o Aleksandru Velikom.12 U pro{losti, ove narodne umotvorine su imale ogrom- no zna~ewe, budu}i da su nesumwivo obavqale dru- {tveno-nacionalnu funkciju: ~uvaju}i uspomenu na zna~ajne, presudne istorijske doga|aje, protkane bor- bom i suprotstavqawem stranim zavojeva~ima, le- gende i predawa su osve`avali i odr`avali spozna- ju o nacionalnoj samobitnosti (Sazdov 1997: 219). U uxbeniku za sedmi razred13 zastupqeni su dru- gi vidovi dela makedonske narodne kwi`evnosti, poput `etela~kih i mitolo{kih pesama, elegija, romansi i sl. @etela~ke pesme spadaju u grupu pe- sama uz rad i centralno mesto u wima zauzma rad- ni proces, pa zato nastavnik treba da poku{a {to je mogu}e sugestivnije da do~ara u~enicima atmo- sferu `etve. Osim radosti zbog prikupqenog roda i uspe{no zavr{enog posla, u~enicima treba da se prika`u i uslovi u kojima se odvijala sama `etva, gde su `eteoci ~esto bili i gladni i `edni, pa odatle ne iznena|uje ni prikrivena kletva u ovim stihovima: „...?e si odat pusto pole na `etva, / da si `neat taa bela p~enica... / tro{ka sum lebec ne jalo, / kapka sum voda ne pilo...”14 (@etva, str. 55), a nastavnik insistira da u~enici shvate nejedna- kost me|u qudima i nequdski odnos prema radu rad- nika: „...da znae begot pravina, / ru~ek bi mi do- nel...”15 (Podne/Pladnina, str. 55). Otkako su na prethodnom uzrasnom nivou (u petom i {estom ra- zredu) u~enici nau~ili osnovne elemente lirskog i epskog stvarala{tva zasebno, u ovom uxbeniku za sedmi razred prvi put se upoznaju sa sadr`ajem lir- sko-epskog stvarala{tva i u wemu prepoznaju ve} nau~eno. U elegiji sa Majka Angelina oplakuje svo- ju k}erku (Majka Angelina si ja ta`i svojata ker- ka), u~enici prepoznaju, pre svega, tu`na ose}awa i raspolo`ewa i upoznaju se sa zna~ewem pojma „elegija” u literaturi. Po{to se objasni poreklo gr~ke re~i „elegion”, {to u prevodu zna~i „tu`aq- ka”, u~enicima se prezentuju uzroci zbog kojih mo- gu da se opevaju ovakva tu`na i mra~na raspolo`e- wa: smrt nekog bliskog, `al za mlado{}u, izgubqe- na qubav, `eqena sre}a, usamqenost i sl. U kon- kretnom slu~aju, majka tuguje za svojom prerano preminulom k}erkom Razdelinom, {to ovo narodno delo po osnovnom raspolo`ewu pribli`ava i tu- `balicama iz narodnog stvarala{tva. Sa krajwe je- 98 12 Istorijska predawa mogu da se podele u dve grupe: 1. Pre- dawa o istorijskim li~nostima i 2. Predawa o istorijskim do- ga|ajima. U wima su na{li mesto li~nosti i doga|aji koji su ostavili najdubqi trag u svesti naroda. U konkretnom slu~aju re~ je o predawu o istorijskoj li~nosti. 13 Sne`ana Velkova, Sowa Jovanovska, Makedonski jazik za sedmo oddelenie, Ministerstvo za obrazovanie i nauka na Repu- blika Makedonija, Skopje, 2009. 14 „I}i }e na pusto poqe na `etvu / da `awu tu belu p{e- nicu / ni mrvu hleba nisam pojeo / ni kapqu vode ispio” 15 „...da beg pravdu poznaje, / ru~ak bi mi doneo...”

dnostavnom kompozicijom i sa izabranim epiteti- ma (prosti i dvojni), narodne tu`balice izra`ava- ju duboku emotivnost i emotivnu napregnutost, do- vedenu do istinske dramati~nosti (Sazdov 1997: 41). Da se radi o formi bliskoj tu`balici ukazu- je i ~iwenica da se u posledwim stihovima preko maj~inih re~i upu}enih mrtvoj k}erki otkriva da se tu`balica izvodi na samom mestu, kraj pokojni- ka; „...a {to si se namr{tila?” (str. 58) i kori{- }ewe onog karakteristi~nog uzvika za tu`balice – lele: „Lele, lele, ja sirota / ja sirota od gospo- da / da mi umre Razdelina”. Kada je re~ o melodi- ji tu`balice, u tesnoj vezi sa wom je pripev, odre- |eni uzvici povezani sa imenom pokojnika, ali i sa drugim izrazima boli, poznatim kao kukawa, le- lekawa i sl. (Kitevski 1997: 211). Ovo delo ima sve elemente tu`balice i pored svog sadr`aja. Ta- ko se, najpre, plasira ~iwenica da je k}erka premi- nula, zatim u jednom du`em delu sledi poziv woj da ne napu{ta ovaj svet: „zar da u|e{ u crnu zemqu”, daje se i uzrok smrti : „oti ti si mnogu bolna / i ne mo`e{ da doodi{”16, kao i dugotrajna i neuspe- {na bitka sa bole{}u: „tvoe srce otrueno / od pu- stine gorki bilki...”17 (str. 58). Pored saznawa o tu`nom tonu i raspolo`ewu koje preovla|uje u ova- kvim pesmama, zadatak u~enika je da prepoznaju obe- le`ja narodnog stvarala{tva u elegiji kao lirsko- epskom vidu. I narodne balade su na{le svoje mesto u ovom uxbeniku. Zaqubi se dvoje ludih mladih (Zaqubile se dve ludi mladi) je balada koja se eksplicira u~e- nicima kao lirsko-epska pesma sa epskim i lir- skim elementima, koja sa mnogo ose}awa opeva ne- ki doga|aj koji ~esto zavr{ava tragi~no. Pritom, insistira se na tome da u~enici prepoznaju i nave- du lirske elemente koji su povezani sa emocional- no{}u, a epske sa pripovedawem o nekom doga|aju sa dramskom napeto{}u. Navedena balada je tip ba- lade sa mitolo{kom sadr`inom zato {to je u woj prisutan motiv metamorfoze qudi u razne oblike `ivotiwskog i biqnog sveta. U makedonskom na- rodnom stvarala{tvu teme o ~udnim preobra`aji- ma koje se javqaju i u internacionalnim okvirima na{le su svoje poetsko uobli~ewe – u narodnim ba- ladama. U wima se mogu sresti kao: 1. metamorfoze u biqke, 2. metamorfoze u ptice i 3. metamorfoze u `ivotiwe. Najve}i deo ovih balada zauzimaju me- tamorfoze u biqni svet, po{to je najrasprostra- weniji, verovatno i najomiqeniji, si`e o lo{oj ma}ehi kao uzroku nesre}ne, nerealizovane qubavi (Popova 1990: 76). I u slu~aju navedene balade ra- di se o metamorfozi u oblike biqnog sveta kao re- zultat ma}ehinske zlobe: „Mi gi do~ula ku~ka ma- {tea, / ta mi oti{la na novi pazar, / ta mi kupi- la gorka voda / ta mi otrula dve ludi mladi”18 (str. 62). Nakon smrti nesre}no zaqubqenih i wihove sahrane, oni i u zagrobnom `ivotu nastoje da budu zajedno preko metamorfoza – devojka se pretvara u „dugu loznicu”, a mladi} u „crvenu ru`u”. I nakon wihovog se~ewa i spaqivawa od strane ma}ehe i pretvarawa u „beli pepeo”, od wih, u ba{ti ni~e bosiqak koji nose i mladi i stari u nedrima. Na kraju, u~enicima ostaje utisak da se velika prazni- na koja se javqa posle uni{tenih `ivota dvoje mla- dih ispuwava verom u qubav oslobo|enu svega {to je telesno, a preko suptilne simbolike nije te{ko da se shvati da se pobeda nalazi u porazu, zato {to ostaje da traje ono {to neizbe`no mora da se `r- tvuje (Popova 1990: 78). Realizovani obrazovni ciq ostavqa trajno znawe o baladi kao lirsko-epskoj pesmi sa tragi~nim krajem. U uxbeniku za osmi razred19 zastupqena su sle- de}a dela makedonske narodne kwi`evnosti: Mom~e 99 16 „jer ti si mi mnogo bolna / i ne mo`e{ da dohoda{” 17 „tvoje srce otrovano / od prokletih gorkih biqki” 18 „To do~ula ku~ka ma}eha, / pa mi ode na nov pazar, / ona kupi gorku vodu / pa otrova dvoje ludih mladih” 19 Sne`ana Velkova, Sowa Jovanovska, Makedonski jazik za 8 oddelenie na osumgodi{noto obrazovanie, Ministerstvo za

je hvalilo nevestu, Momak {eta, momak ide, Kraq Marko i crni Arapin, Momak sat bio sto godina i Razbole se devojka (Mom~e nevesta fale{e, Ergen {eta, ergen odi, Krale Marko i Crna Arapina, Er- gen odev sto godini i Razbole se devojka). U gorena- vedenim humoristi~kim pesmama osu|uje se lewost `ena i nevesta i wihova `eqa da izbegnu rad po ku}i ili u poqu, a kao jedinstven „lek” za lewost se navodi: „...za wu je lek gotov – / motika, lopa- ta” (Momak {eta, momak ide, str. 70). Sve ove pesme se koriste da bi se u~enicima objasnila ironija kao stilsko-izra`ajno sredstvo, odnosno pridavawe re~ima prikrivenog, suprotnog zna~ewa od onog {to one zaista zna~e, pri ~emu se naj~e{}e navode, osu|uju i `igo{u negativne qud- ske osobine – lewost, kukavi~luk i sl. Narod je oduvek imao poseban odnos prema radu koji je ope- vao u mnogim pesmama o radu. I kao {to se u pesma- ma o radu sa ushi}ewem govori o trudoqubivim po- jedincima, vrednim qudima, tako se u humoristi- ~no-satiri~nim pesmama ponekad izla`u blagom podsmehu, a ponekad o{troj kritici lewivci, oni qudi koji su i me|u narodom bili prezreni i pot- ceweni. A {ta su drugo zaslu`ivale sem javne kri- tike one `ene {to su retko i ku}u mele... (Kitev- ski 2000: 143–144). Obrazovni ciq je usmeren ka prepoznavawu ironije u narodnom stvarala{tvu izra`ene u bla`oj formi, koja treba i vaspitno da deluje na budu}e generacije, da kritika mo`e da bu- de izra`ena i u bla`oj formi (neuvredqivo), a da ipak ima veliki uticaj. U funkciji upoznavawa u~enika sa vi{ezna~no- {}u re~i, tj. sa wihovim prenesenim zna~ewem, u ovom uxbeniku se tuma~e tri basne (Pas i srna, Promenio se, Magare u ko`i – Pes i srna, Se prome- nil, Magare vo ko`a). Basna, koncipirana kao ale- gorijska pri~a o `ivotiwskom svetu, sa interesan- tnim likovima i humornim situacijama, veoma je privla~na za decu u ni`im razredima osnovnog obrazovawa (Cvetkovi} 2003: 49). Ali i pored to- ga, u ovom delu akcenat nije stavqen na mesto basne u nastavnim planovima i programima, ve} se ona koristi kao vrlo ilustrativan primer preko kojeg se u~enici upoznaju sa alegorijom sa kojom preko prenesenog zna~ewa re~i postoje velike mogu}no- sti da se istina iznese na najneposredniji na~in, odnosno da se progovori o razmi{qawima i ose}a- wima qudi, a ujedno i da se prika`u wihovi nedo- staci i me|usobni odnosi. Alegorija koja se jo{ naziva i „pro{irena metafora” pru`a u~enicima mogu}nost da sublimiraju svoje poznavawe stilskih izra`ajnih sredstava, naro~ito razli~itih vidova metafora, a preko prisustva alegorije u basnama, kao relativno starog oblika kwi`evnosti, da ot- kriju weno prisustvo i u drugim vidovima narodnog stvarala{tva. 2. Rezultati sprovedenog istra`ivawa o zastupqenosti i recepciji narodne kwi`evnosti u osnovnom obrazovawu (od V do VIII razreda) Istra`ivawe je sprovedeno u vi{e osnovnih {kola u [tipu, u Republici Makedoniji, pri ~emu je bilo anketirano 14 nastavnika makedonskog jezi- ka. Rezultati sprovedenog istra`ivawa (po odvo- jenim pitawima) su slede}i: 100 obrazovanie i nauka na Republika Makedonija, Skopje, Skopje, 2010.

1. Koliko (u kom obimu) je zastupqena narodna kwi`evnost u nastavnom programu od V do VIII razreda osnovne {kole? 2. Koliko je, po Va{em mi{qewu, va`no da se izu- ~ava narodna kwi`evnost u osnovnom obrazovawu? 3. Da li je, po Va{em mi{qewu, izbor sadr`aja iz narodne kwi`evnosti prikladan za postizawe obrazovnih ciqeva? 4. Koliki interes pobu|uje narodna kwi`evnost kod u~enika? Pokazuju li interesovawe za pro- u~avawe? 5. Koliki je stepen percepcije (usvajawe, razume- vawe, pore|ewe sa drugim oblicima i sl.)? 6. Koji vid narodne kwi`evnosti u~enici najlak- {e percipiraju? 101 Velik interes Malo interes. Nikakvo inte. Lirski Lirsko-epski Epski Visok stepen Zadovoqavaju}i Nizak stepen Prikladan Nedovolno p. Neprikladan Veoma va`no Delimi~no va`. Neva`no Dovoqno Zadovoqavaju}e Nedovoqno

7. Koliko narodna kwi`evnost nalazi mesta u kwi- `evno-umetni~kom gra|ewu i uzdizawu li~nosti u~enika? ZAKQU^AK Istra`ivawe pokazuje da je narodna kwi`evnost zastupqena u dovoqnoj meri u nastavnim sadr`aji- ma predvi|enim za u~enike od petog do osmog ra- zreda. Izbor sadr`aja je raznovrsan i pobu|uje ve- liko interesovawe kod u~enika, pri ~emu je evi- dentno da epsko stvarala{tvo pobu|uje ve}e inte- resovawe od lirskog. Prou~avawe narodne kwi`ev- nosti od velike je va`nosti za u~enike i ima sna- `an uticaj na wihovo kwi`evno i umetni~ko uzdi- zawe kao li~nosti. LITERATURA 1. Velkova, Sne`ana, Jovanovska, Sowa. Makedon- ski jazik za 8 oddelenie na osumgodi{noto obrazovanie. Skopje, Ministerstvo za obrazo- vanie i nauka na Republika Makedonija, 2010. 2. Velkova, Sne`ana, Jovanovska, Sowa. Makedon- ski jazik za VI oddelenie. Skopje, Minister- stvo za obrazovanie i nauka na Republika Make- donija, 2009. 3. Velkova, Sne`ana, Jovanovska, Sowa. Makedon- ski jazik za sedmo oddelenie. Skopje, Minister- stvo za obrazovanie i nauka na Republika Make- donija, 2009. 4. Vladova, Jadranka. Literatura za deca, Skopje, ?ur?a, 2001. 5. Kitevski, Marko. Makedonska narodna lirika (mitolo{ki trudovi, semejni, detski, humori- sti~ni, qubovni pesni). Skopje, Kultura, 2000. 6. Kitevski, Marko. Makedonska narodna lirika (obredni pesni). Skopje, Kultura, 1997. 7. Nikolovska, Nada, Stojanova, Anastasija, Efti- mova, Liqana. Makedonski jazik za V oddelenie. Skopje, Makedonska iskra, 2002. 8. Penu{liski, Kiril. Makedonskiot folklor. Skopje, Misla, 1981. 9. Popova, Fanija. Makedonskata narodna balada. Skopje, Na{a kniga, 1990. 10.Sazdov, Tome. Usna narodna kni`evnost. Sko- pje, Detska radost, 1997. 11.Cvetkovi}, Nikola. Tuma~ewe kwi`evnosti za decu, Kosovska Mitrovica, Filozofski fakul- tet, 2003. Jovanka DENKOVA MACEDONIAN FOLK LITERATURE IN TEACHING IN PRIMARY SCHOOLS AND ITS RECEPTION IN DIFFERENT AGE GROUPS Summary This paper focuses on the analysis of the occurrence of various types of genres of the folk literature in teaching mother language (Macedonian) in primary schools and their function that – is used in the – teaching process. Moreover, the emphasis is put on the curriculum from fifth to eighth grade in several schools in [tip, Republic of Macedonia. Through this research, conducted among teachers who teach 102 Zna~ajno Delimi~no Bezna~ijno

only a certain subject, i.e. from fifth to eighth grade, an at- tempt is made to answer the questions related to pupil’s re- ception of folk literature, performed among pupils of dif- ferent age groups. Key words: representation, folk literature, interpretation, reception S makedonskog prevela Isidora Gordi} UDC 821.163.41–342.09:398 Marina TOKIN UZRASNI IDENTITET U^ENIKA I OBRADA SRPSKE NARODNE BAJKE O PEPEQUGI SA@ETAK: Nastavno-metodi~ki proces materweg je- zika i kwi`evnosti danas se suo~ava sa relativno novim problemom obrade tekstova tradicionalne kwi`evnosti. U radu se razmatra uslovqenost uzrasnog identiteta i ste- pena razumevawa srpske narodne bajke na primeru bajke o Pepequgi. Osim definisawa uzroka neuskla|enosti i pre- cizirawa problemskih mesta, rad nudi i mogu}e metodi~ko re{ewe potvr|eno u nastavnoj praksi. KQU^NE RE^I: uzrasni identitet, srpska narodna bajka, Pepequga, nastavni program, obavezna lektira Svako ko se ikada na{ao u direktnom radu sa de- com zna koliko je va`na uskla|enost izazova novog saznawa sa uzrasnim identitetom deteta, {to danas posebno dolazi do izra`aja u nastavno-metodi~kom procesu materweg jezika i kwi`evnosti: Pored kwi`evno-umetni~kih i razvojnih kriterijuma, da bi kwi`evna dela, koja se pri~aju i ~itaju deci ras- plamsavala wihovu ma{tu, pokretala ih na pitawa, pod- sticala na smeh i budila `equ da se iznova ~uju, potreb- no je, prilikom izbora, uva`avati wihov uzrast, prethod- no iskustvo i individualna interesovawa. Ina~e, uprkos svemu ostalom, mo`e se desiti da odabrano delo zbuwuje i pla{i decu, da im bude dosadno, te{ko i nerazumqivo. (Dotli} – Kamenov 1996: 50). 103

To ne zna~i da je tekst koji se pred wih stavqa nekvalitetan i lo{, ve} da pogre{an odabir tre- nutka mo`e da stvori negativizam i odbojnost. ^e- sto i zreli, odrasli ~italac mo`e da posvedo~i da se barem jednom u `ivotu pri ponovnom susretu sa nekim neomiqenim kwi`evnim delom iznenadio i promenio mi{qewe. Susret sa tradicionalnom kulturom Srba koji u~enici u osnovnoj {koli do`ivqavaju kroz nasta- vu srpskog jezika, danas, u vreme kada prose~an os- novac ne zna za{to se maloj deci vezuje crveni ko- nac oko ruke, ko je to dever, za{to se mladenci po- sipaju `itom ili se iz crkve izlazi unatra{ke... ravan je avanturi. Kada shvatimo da se jedan deo |a- ka sa mnogim od navedenih stvari u `ivotu ~ak ni- kada nije ni sreo, obrada nastavnim planom i pro- gramom predvi|enih sadr`aja iz oblasti narodne kwi`evnosti postaje pravi izazov. Veli~ini pro- blema svesrdno doprinose mediji i politika dr`a- ve u oblasti kulture dr`e}i nas neprekidno na klackalici koja varira od nacionalizma do potpu- nog odricawa od nacionalnog. Preambiciozno os- mi{qeni pretrpani planovi, mawak vremena za do- datna obja{wewa i ve`bawa, mnogo puta pomiwana kriza ~itawa (koja kulminira u nezainteresovano- sti u~enika za tradicionalnu kwi`evnost)... ne idu naruku nastavniku, ali ga i ne opravdavaju u iz- begavawu i preletawu ovih tema, {to je na`alost ~est slu~aj u svakodnevnoj praksi1. Iz godine u godinu, ovaj problem poprima sve ve}e dimenzije i ve} danas je prisutan kako u os- novnoj {koli, tako i na univerzitetu. Ve}ina rado- va koji problematizuju ovu tematiku, a istovremeno i nude neka re{ewa (bilo da se pozitivno ili ne- gativno odnose prema narodnoj kwi`evnosti), bavi se problemom epske narodne poezije (Pe{ikan 2010, Petrova~ki 2010, ]uk 2008). Danas je potrebno postaviti i jedno relativno novo pitawe: u kom uzrastu (i na koji na~in) je naj- pogodnije obra|ivati srpsku narodnu bajku? Jasno je da se dana{wa deca razlikuju od gene- racija koje su im prethodile. Ne treba biti veli- ki stru~wak da bi se te razlike ustanovile u sva- kodnevnim aktivnostima i interesovawima dana{- weg deteta. Bake i deke potvrdi}e ovu izjavu savre- menom izrekom – da se deca danas ve} ra|aju sa fa- kultetom, ali ono {to je zajedni~ko i precima i potomcima je utabani put sazrevawa i odrastawa, ~ije faze ~ove~anstvo, ma kako napredovalo, nije uspelo da skrati i izmeni. Bilo da odrastawe prati svetlost plamena iz ogwi{ta ili flet LCD ekra- na, potreba za dobrom pri~om i `eqa za avanturom skrivenom u woj ostaju iste. Svako detiwstvo (pre)- poznaje pravdu i nepravdu, razne strahove, lutawa, borbu dobra i zla, la`i i istine, i zbog toga tra- ga za odre|enim vidom ohrabrewa na putu kroz su- rovu realnost, koju odrastawe neminovno name}e. Pedagozi i psiholozi, izu~avaoci kwi`evnosti za decu i metodi~ari, sla`u se u jednom stavu – in- teresovawa u odnosu na `anrove mewaju se s obzi- rom na uzrast deteta. Istra`ivawa su pokazala da deca sredweg (5–6 godina) i starijeg (6–7 godina) „vrti}kog” uzrasta najvi{e vole bajku, pa se taj pe- riod ~ak i naziva „periodom bajke” (Vukovi} 1996, Dotli} – Kamenov 1996, Prodanovi} 2007). Ovo interesovawe prisutno je i u ni`em {kolskom uz- rastu deteta (7–11 godina), ali intenzivnije u we- govoj prvoj fazi. „Oko devete godine po~iwe da slabi interesovawe za bajku i fantastiku; ra~una se da je to slabqewe vezano sa ve}im obrazovawem djeteta, odnosno sa pro{irivawem kvantuma znawa o prirodi i svijetu” (Vukovi} 1996: 39). Problem koji se pojavquje pri obradi srpske na- rodne bajke je disharmonija izme|u jezika bajke, we- 104 1 ^esto predava~i odlaze i u drugu krajnost, insistiraju}i na usvajawu pomenutih sadr`aja, bez osvrta na li~nost u~eni- ka, wegova predznawa, shvatawa konteksta nastanka i izvo|ewa dela, nepoznatih re~i...

nog kulturolo{kog konteksta i podteksta i spo- znajnog sveta savremenog deteta. U momentu kada su najspremnija da je prihvate, deca nisu jezi~ki kom- petentna da je razumeju i shvate, a u trenutku kada to mogu samostalno da u~ine, wihova interesovawa opadaju. Prema aktuelnim nastavnim planovima i programima za osnovnu {kolu srpske narodne baj- ke se obra|uju gotovo tokom ~itavog {kolovawa – od drugog do osmog razreda.2 Osim pojedina~nih obrada bajke, u drugom i petom razredu predvi|eno je da se bajke obra|uju kao obavezna lektira (izbor prire|iva~a nije uslovqen nastavnim planom i programom). U~enik drugog razreda osnovne {kole, i pored primamqivosti bajke kao `anra, nema do- voqno predznawa za ulazak i shvatawe tradicio- nalnog sveta srpske bajke. Osim nepoznavawa kul- ture i obi~aja, jednu od najve}ih prepreka pred- stavqa arhai~nost jezika, koja se ne ogleda samo u arhaizmima ve} i u nepoznavawu sveta prikazane predmetnosti – kako pojma kojim se obele`ava od- re|eni predmet, tako i wegove upotrebne vredno- sti. Tako, na primer, prose~ni osmogodi{wak ro- |en u gradu ne zna {ta zna~i presti, {ta je vrete- no, priku~iti se, pastorka, ku|eqa, smotati u ko- ko{ku...3 Osim toga, kada upotrebimo izraz bajka, u glavama na{ih |aka asocijacija se vi{e i ne svo- di na „pri~u i pri~awe” (tj. ~itawe), ili na An- dersena, Peroa i bra}u Grim, ve} gotovo iskqu~ivo na animirana ostvarewa iz produkcije Volta Di- znija. Jedan od najproblemati~nijih primera je upravo srpska narodna bajka o Pepequgi, koja, bez obzira na uzrast u kome se obra|uje, gotovo uvek izaziva jednako negativnu reakciju. Ona je „seqan- ka” Mara koja ~uva goveda, mama joj je krava koju treba pojesti, a umesto da uz pomo} vile lepom ko- ~ijom ode na bal, ona pe{ke ide u crkvu na letur- |iju i gubi papu~u?! Gledaju}i onaj divni, ne`ni lik Pepequge okru`en {qokicama koji mi se sva- kodnevno sme{ka sa {kolskih svezaka, pernica i torbi mojih u~enica, zakqu~ujem da je na{a Mara i pre bitke pobe|ena. Veli~ini ovog problema doprinose urbana kul- tura i mas-mediji uspostavqawem novog sistema vrednosti, u kojem elementi tradicionalne kulture i srpska narodna kwi`evnost zauzimaju sve mawe mesta ili bivaju zloupotrebqeni kroz propagandu, politi~ki anga`man, estradu, „modernu duhovnost”, ali i kroz „ozbiqne sadr`aje” TV emisija, dnevne {tampe i nedeqnika. Tako Pepequgu Maru ne}e di- skvalifikovati samo deca4 ve} i roditeqi, ako je- dan ozbiqan tekst koji se bavi analizom lektire u osnovnoj {koli nosi ismevaju}i i pritom pogre- {an5 naslov Pepequga na „litur|iji” i tonom zgra`avawa ka`e: „U ~etvrtom razredu su ve} na redu narodne epske pesme, a ~ak je i Pepequga da- ta kao narodna pri~a (Nova kwiga), u kojoj ma}eha i wene }erke idu na „litur|iju” umesto na bal, ne daju}i najmla|oj da ide s wima, a crkva je ujedno i mesto susreta Pepequge i princa” (Jorga~evi} 2010: 47). Pepequga Mara tako i javno dobija po- tvrdu da je demode, sme{na i glupa, pa se ~ini da je najboqe re{ewe }u{kawe s kraja u kraj, dok je polako i neprimetno ne izbacimo iz u~ionica. „Opasnost previ|awa ~iwenice da djetiwstvo nije samo ontolo{ka nego i istorijska kategorija, da se ono mijewa od epohe do epohe, da se mijewaju i we- govi ukusi i afiniteti, dovodila je ne jednom do 105 2 U prvom razredu osnovne {kole bajke nema, ali nastavni plan predvi|a obradu izbora srpske narodne epike koji se sa- stoji od {aqivih pri~a, poslovica, zagonetki i brzalica (pre- ma proizvoqnom izboru prire|iva~a lektire). 3 Preko ovog problema pre}utno se prelazi sni`avawem za- hteva koji se pred u~enika postavqaju, pa se danas, umesto kom- pletnog izbora, ~itawe u drugom razredu ~esto svodi na svega tri bajke. 4 Dok pevu{e stihove hita \ogani Fantastika Sne`ana – Pepequga: „Ja nisam Sne`ana, ma ni Pepequga i princ mi ne treba, ja tra`im novog sponzora...” 5 U Vukovoj varijanti Pepequge ~ak i ne stoji litur|iji, ve} letur|iji.

poku{aja da se izvr{i neka vrsta krsta{kog poho- da u pro{lost, te da se veliki broj dijela istisne sa ~itala~ke scene u muzejske eksponate kwi`evne istorije... Takvi zahtjevi, i kad su polazili sa od- re|enih principijelnih pozicija, zanemarivali su prostu istinu da velika djela pro{losti na~iwu univerzalne probleme djetiwstva, te kao takva, mogu na}i komunikaciju i sa savremenim ~itaoci- ma.” (Vukovi} 1996: 62) Dete se mnogo lak{e od odraslog ~itaoca uznosi i ulazi u imaginarni svet dela, bilo da je u pitawu slika pro{losti ili budu}nosti. Ono se lako iden- tifikuje sa junakom i priklawa pravilima wegovog sveta, u`ivaju}i u prevazila`ewu prepreka na putu inicijacije. Potrebu za tom vrstom identifikaci- je potvr|uju mladi ~itaoci u ulozi [tucka [aran- ~eta tre}eg (kada treba da pripitomi svog sopstve- nog zmaja), Harija Potera, Koraline...6 ali weno za- dovoqewe mnogi pronalaze posmatraju}i animiranog junaka Naruta na takvom putu ili stavqaju}i se na stranu dobra u borbi Bakugana, Ju Gi Oa, uz vile Vinks ili okate kineske tinejxerke – Sirene. Ako mo`e biti zanimqivo vikin{ko doba – mo- `e i doba na{ih pradedova!!! U dana{wem susretu sa narodnom kwi`evno{}u su{tina samog problema le`i u postavqawu ciqa. Iako nastavni plan i program pred nastavnika (i u~enike) postavqaju teme za obradu, na~in na koji im se pristupa nije samo odraz kreativnosti i spo- sobnosti predava~a, ve} i dobrog poznavawa kako struke tako i li~nosti u~enika. Savremeni nastav- nik je posrednik izme|u usmene tradicije i u~eni- ka i danas najve}im delom od wega zavisi kako }e je u~enici prihvatiti. Ukoliko u~enika koji je pred nama po{tujemo kao individuu, onda je nemi- novno preispitivawe ciqa ovakve lektire. Ako je nekada dominatno bilo otkriti i obrazlo`iti tematiku, specifi~nu kompoziciju, jezi~ko-stilske i druge odlike bajke, uo~iti vezu izme|u wene sadr- `ine i forme... danas je to korak do koga postup- no moramo sti}i. Na prvom mestu potrebno je na- vesti u~enike da uo~e lepotu na{ih narodnih baj- ki i wihovu specifi~nost (uslovqenu tradicijom, kulturnoistorijskim prilikama) u odnosu na bajke drugih kultura – naroda, i tretiraju je kao wen kvalitet a ne manu.7 Polaze}i od onoga {to pozna- ju i vole, kroz istra`ivawe i igru mo`emo do}i do `eqenih rezultata. Programiranom nastavom, metodom istra`ivawa, i komparativnom metodom u pristupu tekstu, u~enici samostalnim zakqu~iva- wem dolaze do ciqa koji smo predvideli. Vreme i na~in nastanka i preno{ewa usmene bajke, oblik u kojem je do nas do{la u~enici ~esto ne uzimaju u obzir, ili im je ~ak relativno nepo- znat. Pozivawem na individualna iskustva iz ra- nog detiwstva, koja se ti~u pri~awa pri~a, a koje svako dete jo{ uvek u bar nekom obliku nosi8 mo- `emo objasniti transformaciju jedne pri~e. Nakon spoznaje da se me|u qudima pri~e pri~aju oduvek, da se bajke pri~aju svuda u svetu otvaramo pitawe: Kada bi svi roditeqi na svetu svoju decu uspavqi- vali jednom bajkom, da li bi ona svuda bila ista? Skoro svaki narod ima svoju varijantu bajke o Pepequgi. Najstarija zabele`ena verzija pripada starim Egip}anima9 i Kinezima, a stav o broju za- 106 6 Re~ je zapravo o delima Kako da dresirate svog zmaja, K. Kauel; Hari Poter, X. K. Rouling; Koralina, N. Gejmen. 7 Radom sa prethodnim generacijama uo~ila sam da u~enici sa izvesnom dozom odbojnosti i razo~arewa pristupaju na{im bajkama. Wihova o~ekivawa podstaknuta savremenim igranim i animiranim filmovima, TV serijama, video-igricama i stripo- vima ostaju izneverena. Zbog toga je potreban ne{to {iri uvod, dosta obja{wewa i navo|ewa, kako bi u~enici samostalno do- {li do zakqu~ka da su na{e bajke vrlo lepe i kvalitetne i da stoje rame uz rame sa bajkama drugih naroda. 8 Bilo da su u pitawu roditeqi, bake i deke, bli`i srodni- ci, vaspita~i u vrti}u, jo{ uvek (mada je mogu}e da }emo se u budu}nosti i sa takvim fenomenom sresti) nema deteta koje ni- je upoznalo pri~u kroz `ivu re~. 9 Deca su obi~no fascinirana ovim podatkom i od ovog tre- nutka vi{e nema u~enika koji na ~asu ne slu{a sa punom pa`wom.

bele`enih varijanata varira od 34010 pa do 150011. Pri~a o Pepequgi ima sopstveni Arne–Tompsonov indeks (510A) i u~enicima je potrebno predstavi- ti si`ee razli~itih svetskih verzija (koje se ovog indeksa dr`e), npr. staroegipatsku verziju Pepe- quge, kinesku, japansku, dansku, iransku, vijetnam- sku, filipinsku, indijansku, osnovu slovenskih i zapadnoevropskih verzija.12 Izbor odlomaka mogu}e je vr{iti i prema delovima bajke koji predstavqaju poklapawa sa na{om verzijom ili potpuna odstupa- wa u odnosu na wu. U~enike treba ohrabriti da sa- mostalno (kroz zadatke) uo~e i defini{u sli~no- sti i razlike, a zatim ih i objasne. U svetlu Pe- pequge koja mo`e biti i mu{ko (ali koja je uvek i neminovno u vezi sa pepelom), kojoj je majka/pomo}- nik ribica, crna krava, delfin (ili kosti nave- denih `ivotiwa); koja osim bala odlazi na neku svetkovinu, karneval, jesewi festival ili festi- val zmajeva i gubi sandalu, klompu, papu~u, japanku, ~izmicu... na{a Pepequga Mara prestaje da bude bezvezna demode varijanta. Naprotiv, uz ovakav me- tod majka-krava vi{e ne izaziva zgra`avawe, a u~e- nici sopstvenim rasu|ivawem13 dolaze do zakqu~ka da je potpuno prirodno {to je u srpskoj varijanti susret u „ne|equ” u crkvi na „letur|iji”. Ako sve- mu ovome dodamo i pri~u o svim mogu}im umetni~- kim delima nastalim po ovoj bajci, predo~imo im ime junaka/junakiwe u razli~itim jezicima14, ot- krijemo poreklo staklene cipelice15, osim {to smo na~inili korelaciju sa drugim predmetima stvo- rili smo plodno tlo za daqa istra`ivawa. Na ovaj na~in, pored toga {to doprinosimo po- dizawu nivoa op{te kulture u~enika, mi uti~emo i na wihovu toleranciju, prihvatawe multikultu- ralnosti, lepote u razli~itosti i, bez glorifiko- vawa sopstvenog nacionalnog modela, upoznajemo ih i postupno dovodimo do prihvatawa tradicionalne kulture Srba. Jezi~ku barijeru mogu}e je prevazi}i dobro pri- re|enim tekstovima u kojima se obja{wewa nepo- znatih re~i nalaze u liniji teksta, oboga}ena ilu- stracijama ili fotografijama.16 Na taj na~in po- sti`e se kompromis u sukobqenim vi|ewima meto- di~ara oko razre{ewa problema nepoznatih re~i, jer u~enik ima mogu}nost da vr{i odabir obja{we- wa samo za one pojmove koji su mu neophodni za da- qe razumevawe teksta.17 Ukoliko ve} nismo u mo- gu}nosti da ih odvedemo do Etnografskog muzeja ili radimo u skromnim uslovima pa nam savreme- na nastavna sredstva nisu dostupna, uvek mo`emo posegnuti za o~iglednim principom nastave i na najprostiji na~in: {a~icom prosa, povesmom vune ili kudeqe i sl. Ako na ovaj na~in prihvatimo ulogu posredni- ka izme|u u~enika i teksta, gledaju}i u celini sve aspekte predlo`enog metodi~kog modela, mo`emo o~ekivati da }e |aci sa mawe otpora pristupiti daqim obradama svih `anrova srpske usmene kwi- 107 10 Prema Arne–Tompsonovom indeksu. 11 Ukoliko bismo ra~unali i sve umetni~ke varijante koje su se u me|uvremenu pojavile. 12 Do ovakvih podataka i samih tekstova danas nije te{ko do}i, jer su rezultati svetskih istra`ivawa o Pepequgi deli- mi~no ili u potpunosti prezentovani javnosti kroz elektronske publikacije i internet stranice. Npr. velika baza tekstova i dobro polazi{te za daqa tragawa je: 12. 1. 2011. 13 Koje ipak zahteva izvestan nivo op{te kulture – poz- navawe dru{tvenoistorijskih prilika u nekada{woj Srbiji. 14 Sa posebnim osvrtom na ime Pepequga na jezicima na- cionalnih mawina ili susednih dr`ava. 15 Kao gre{ke u prevodu. 16 U takvom idejnom re{ewu, oboga}ene fotografijama iz arhiva Srpske akademije nauka i umetnosti ili iz Etnograf- skog muzeja u Beogradu, Srpske narodne bajke (ali i Srpske na- rodne pripovetke) objavqene su u izdawu Kreativnog centra, koje su priredili Simeon i Slavica Marinkovi}, a ilustrovao Dobrosav Bob @ivkovi}, u biblioteci „Pustolovine“. 17 Neke aktuelne ~itanke nude takvo re{ewe, ali ipak samo delimi~no, jer savremeni uxbenik zbog obima, a samim tim i cene, nije u mogu}nosti da uz pojam ukqu~i i fotografiju/ilu- straciju i objasni wegovu upotrebnu vrednost.

`evnosti. Ovako pripremqeni, postaju otvoreniji i spremniji za re{avawe kompleksnijih problema koji se ti~u svih specifi~nosti bajke kao `anra. U~enici kroz istra`ivawe, igru, a pre svega zaba- vu i samo naizgled neformalan razgovor o pro~i- tanom, dolaze do zakqu~aka koji se ti~u ustaqenih karakteristika bajke (tipizirani po~etak, funkci- ja brojeva, imenovawe junaka, funkcija neprijate- qa, ~arobnog sredstva, zabrane, pomo}nika...). Na taj na~in postupno po~iwu da se bave slo`enom problematikom, usvajaju}i znawa u skladu sa mogu}- nostima svog uzrasta, a s obzirom na to da se baj- ka obra|uje gotovo u svim razredima osnovne {kole mogu}nosti nadogradwe su velike.18 Iz svega navedenog proizilazi da nastavni pro- ces konstantno treba osve`avati i prilago|avati prema mogu}nostima i afinitetima savremenih u~enika, kako bi se prevazi{la odbojnost prema tekstovima narodne kwi`evnosti sa kojima se kroz {kolovawe sre}u, ali i potencijalno odbacivawe vlastite tradicije. Po{tuju}i uzrasni identitet u~enika kome se obra}amo, ali i sve ono {to ~ini svakodnevicu koja nam je zajedni~ka, uvek mo`emo otvoriti vrata saznawa i prona}i pravi put do uma na{ih |aka. LITERATURA 1. Dotli}, Qubica; Kamenov, Emil. Kwi`evnost u de~jem vrti}u, Novi Sad, Zmajeve de~je igre: Od- sek za pedagogiju Filozofskog fakulteta, 1996. 2. Vukovi}, Novo. Uvod u knji`evnost za djecu i omladinu, 2. izd, Podgorica, Unireks, 1996. 3. Jorga~evi}, Jelena. „Pepeljuga na ’litur|iji’”. Vre- me, Beograd, 11. mart 2010, str. 47. 4. Pe{ikan Qu{tanovi}, Qiqana. „Ponavqawa kao osnov zna~ewa u pesmi Zidawe Skadra”. Me- todi~ki vidici: ~asopis za metodiku filolo{- kih i drugih druptveno-humanisti~kih predme- ta, br. 1, 2010: str. 26–33. 5. Petrova~ki, Qiqana. „Funkcionalno poveziva- we nastave srpskog jezika i nastave kwi`evno- sti”. Metodi~ki vidici: ~asopis za metodiku filolo{kih i drugih druptveno-humanisti~- kih predmeta, br. 1, 2010: str. 18–25. 6. Prodanovi}, Qubica. Proverite kako vaspita- vate u porodici, 3. izd, Beograd, Agencija za edukaciju i usluge „Profikomp” (Prijepoqe), 2007. 7. Prop, Vladimir. Morfologija bajke, Beograd, Prosveta,1982. 8. ]uk, Qiqana. Modernizovawe nastave srpskog jezika: Lektira – {ta je to?! 10.1.2011. Marina TOKIN AGE IDENTITY OF PUPILS AND ANALYSIS OF SERBIAN FOLK FAIRY TALE ABOUT CINDERELLA Summary Forms and methods of literature teaching process are facing a relatively new problem today when introducing children with traditional oral literature. This paper discuss- es the conditionality of age identity with level of under- standing of the Serbian folk fairy tales, on the example of Cinderella. This study is trying to define causes and point to major aspects of problems, and it’s also offering a pos- sible methodical solution confirmed in practice. It is proved that problem is caused by the archaical language, difference between unknown traditional culture of Serbs and modern cultural situation, ethical and social sense, and mass media. The conclusion obtained by research is that the contempo- 108 18 Propovim funkcijama i morfologijom bajke u celini, fantastikom, kriterijumima Vukove podele, paralelom sa umet- ni~kom bajkom...

rary teaching methods must improve and raise the level of general culture of pupils, affect their tolerance, acceptance of multiculturalism and the beauty in diversity without glo- rifying their own national model, in process that gradually lead to the acceptance of traditional culture of the Serbs. Regardless how old our pupils are, prepared for further readings in this way, they become more interested in oral literature and more willing to resolve complicated problems that are concerning the specificity of fairy tales as a genre. Key words: age identity, the Serbian folk fairy tale, Cinderella, required reading, teaching programme UDC 821.163.41–93.09 Dragica DRAGUN REMITOLOGIZACIJA U DJE^JOJ KNJI@EVNOSTI SA@ETAK: Prou~avanje mita u dvadesetome stolje}u pokazalo je da karakteristi~ne crte mitskoga mi{ljena ima- ju odre|ene analogije u proizvodima ~ovjekove ma{te, ne samo daleke pro{losti nego i drugih povijesnih razdoblja, te da je mit kao totalan ili dominantan na~in mi{ljenja svoj- stven arhai~nim kulturama, ali ga nalazimo i u najrazli~iti- jim ovodobnim kulturama, o~ituju}i se naro~ito u knji`ev- nosti. U radu se promatra kako se taj smisao, ili zaokuplje- nost, predstavljen i pribli`en mladim ~itateljima, zrcali na primjerima djela Diane Zalar, Vile hrvatskih pisaca, Lidije Bajuk Pecoti}, Kneja, Jasne Horvat, Alemperkina kazivanja i Dese Marijete, Pri~a o postanku Biokova. Name}e se pita- nje mo`e li se preko mita do}i do kulturnoga identiteta i mo`e li se on usvojiti ve} u prvim doticajima s literaturom namijenjenom najmla|im ~itateljima, iako se u osnovi kri- ju pitanja te{ko spoznatljiva i odraslima. Dijete je taj istin- ski homo ludens, ~uvar sposobnosti mitskoga poimanja svi- jeta. Kroz mitsko je poimanje svijeta ono sposobno najbo- lje prihvatiti kulturni identitet, a zatim ga u budu}nosti ra- zvijati i njegovati. KLJU^NE RE^I: mit, legenda, kultura, identitet, Diana Zalar, Lidija Bajuk Pecoti}, Jasna Horvat, Desa Marijeta Mit, kao sveobuhvatan odgovor na ~ovjekovu du- hovnu zaokupljenost, obuhva}a cjelokupnost njego- va `ivljenja, postaje prvi ljudski pogled na svijet, le- gitiman na~in shva}anja i jedna od istina. Mitski od- govor nije ~injeni~no informativan, ve} je esencija- lan. On ne obja{njava, nego imenuje. Mit je omogu- }io da „nadi|emo kaoti~an slijed slu~ajnih doga|aja 109

i ugledamo samu sr` zbilje”.1 Govore}i o podrijetlu svega, i duhovnoga i materijalnoga, mit ukazuje „prema onom bezvremenom u ljudskom postojanju”.2 ^ini to simbolikom sadr`anom u pri~ama o mitskim bi}ima i njihovim odnosima u mitskome svijetu. Iako su mitovi svih naroda u osnovama isti, jer izraz su osnovnih duhovnih zaokupljenosti imanentnih ljud- skoj du{i, razlikuju se u onome ~ime i na koji na~in ozna~avaju sadr`aj svojih preokupacija, ~ime i kako proizlaze iz prostora na kojemu prebiva narod i povi- jesnoga njegova razvoja. Dakle, u onome ~ime je ne- ki narod ozna~io svoje duhovne preokupacije i{~ita- va se njegova razli~itost od drugih naroda – njegov identitet shva}en kao biti razli~it od drugih. Mit i mitska svijest funkciju legitimnoga pogleda na svi- jet po~ele su gubiti u anti~koj Gr~koj. Mitskome se pogledu na svijet, koji se temelji na vjerovanju, su- protstavio znanstveni pogled na svijet, koji negira vjeru i uzdi`e racionalnost. Logos je progla{en jedi- nim ispravnim i mogu}im shva}anjem svijeta. Su- protstavljanje je dvaju opre~nih3 pogleda na svijet trenutak nastanka filozofije i znanosti kao djece lo- gosa, te umjetnosti i religije kao djece mythosa. Tematika je svih mitova u svim mitologijama ra- zli~itih kulturnih prostora ista. Mit uvijek govori „kako je, zahvaljuju}i djelovanju nadnaravnih bi}a, jedna stvarnost dostigla postojanje, bila to cjelokup- na stvarnost, kozmos, ili samo fragment: otok, bilj- na vrsta, ljudsko pona{anje ili ustanova. Uvijek se radi, dakle, o stvaranju: govori se o tome kako je ne- {to stvoreno, kako je po~elo postojati.”4 „Kod mita se uvijek radi o porijeklu.”5 Podrijetlo se o~ituje kao temeljna ljudska duhovna preokupacija. Mitovi ne govore samo o podrijetlu svijeta i bi}a koja ga nasta- njuju kao simbola odre|enih pojava i odnosa, oni go- vore i o svim onim doga|ajima nakon kojih i zbog kojih je ~ovjek postao ono {to je danas, o stvaranju i podrijetlu ljudske smrtnosti, osje}ajnosti, seksual- nosti, dru{tvenosti… (razlikujemo tako kozmogoni- ju i antropogoniju). Glavni su likovi mitova uvijek „Nadnaravna Bi}a”,6 a radnja se odvija u „~udesno vrijeme po~etaka”.7 Iako ima stalnu tematiku, likove, vrijeme i mjesto radnje, struktura se mitske pri~e, kao knji`evnoga oblika, ne pojavljuje kao zadana. Odre|ene formule i formularne izraze ne mo`emo pripisati mitu kao knji`evnoj vrsti na na~in kako se to mo`e, primjerice, bajki, zagonetki ili nekim dru- gim jednostavnim oblicima. Ne postoji obvezatna uvodna formula ni upozorenje da }e se pri~ati fikci- ja, jer mit „ne zahtijeva da njegov jezik razumijemo druga~ije nego obi~an jezik, kao {to to zahtijeva reci- mo bajka.”8 Razlog je tomu {to mit, ne temelju di- vlje misli i njezina ozna~avanja predmeta i njihovih odnosa, iskazuje istinu, ono kako jest, kako je objav- ljeno. Zahtjev se za doslovnim shva}anjem i neap- strakcijom odra`ava na stil mitskoga pripovijedanja koji je obilje`en nedostatkom pjesni~kih figura, me- tafore, bilo kakve naznake ironije. Jezi~ne su kon- strukcije iznimno jednostavne i ne omogu}avaju dru- ga~ije shva}anje mita nego doslovno ({to je za naj- mla|e recipijente i te kako prihvatljivo, jer zasigurno im se name}e pitanje – a zar bi trebalo istinu shvatiti kako druga~ije?!). 110 1 Armstrong, 2005: 13. 2 Isto. 3 Razlikovanje izme|u mythosa i logosa najbolje je objasnio Claude Lévi-Strauss, autor najutjecajnije suvremene teorije mita, svojim razlikovanjem divlje misli i suvremene, pitome misli. Divlja se misao slu`i konkretnim analogijama izvedenim izravno iz svijeta koji je okru`uje, koristi se svijetom (biljkama, `ivotinja- ma) kao sredstvima op}e klasifikacije, te kao oru|em za mi{ljenje o svemu {to jest. Za razliku od pitome misli ona nije apstraktna i ne mo`e na taj na~in misliti, te ne dijeli emocionalno od inte- lektualnoga. Divlja misao shva}a doslovno, a ne preneseno. I jed- na i druga rje{avaju iste probleme, samo na razli~ite na~ine. 4 Eliade, 1970: 9. 5 Solar, 1998: 29. 6 Eliade, 1970: 9. 7 Isto. 8 Solar, 1998: 27.

Tijekom povijesnoga razvoja narodi su stvarali i susretali se s pojmovima i pojavama ~ija su zna~e- nja smatrali va`nima za bit svoje egzistencije i shva- }anje kojih je trebalo prenijeti na sljede}e nara{taje, a njih uobli~uju u pri~e srodne mitu, u legende. Iako u naslovu rada stoji remitologizacija, povezanost i ~esta isprepletenost tih dvaju pojmova name}e, da- kako, da se uz mitove promotre i tekstovi koje mo- `emo odrediti kao legende. Budu}i da legende nastaju tijekom povijesnoga razvoja odre|enoga naroda, u njima je uvijek, uz ele- mente nadrealnoga koji prevladavaju, „prisutna i konkretnija gra|a”.9 U legendama se uvijek govori o stvarnim ljudima, mjestima, doga|ajima i predme- tima, ali ih se obja{njava nadrealnim i mitskim razlo- zima. „To je konkretno gradivo funkcionalno prisut- no zbog toga {to legenda i predaja tuma~e uzroke kulturnim i historijskim pojavama.”10 Legende nasta- ju kada povijest i povijesno postane mit, kada mitski razlog postane legitimno obja{njenje povijesti (tada obja{njavaju zemljopisna mjesta, pou~avaju `ivotima istaknutih pojedinaca i svetaca, govore o razlozima nastajanja i imenima gradova, planina, rijeka…). Zbog naravi su svoga sadr`aja legende ~esto i di- dakti~ne, {to je posebice dobrodo{lo mla|im recipi- jentima koji tek usvajaju znanja. Kada ne govori o uzoritim osobama, legenda na zanimljiv i ma{tovit na~in obja{njava ~ovjeku svijet i doga|aje koji ga okru`uju, etiolo{koga je karaktera, uvijek govori o nekom uzroku. U obja{njenjima se ~esto slu`i i pu~- kom etimologijom, time je najvi{e vezana za odre|e- ni narod kao govornike odre|enoga jezika. Legenda ima i eshatolo{ka obilje`ja jer govori o krajnjemu ci- lju ljudskoga `ivota. U tome je jako sli~na mitu, od- nosno mitskome poimanju svijeta. Sveukupnost je mitova koji ~ine mitologiju stva- rala~ki genij naroda dopunio legendama i time stvo- rio vlastitu predaju koja ga ~ini razli~itim od susje- da, ali povezuje u kolu uzajamne kulture. Mitovi su, u pravilu, zajedni~ki ve}emu broju ljudi upravo sto- ga {to govore o op}im duhovnim preokupacijama,11 dok su legende obilje`je manjih skupina, a posljedi- ca je toga {to govore o onome {to zaokuplja duh okru`en konkretnom pojavno{}u. Hrvatsko je naslije- |e slavenske mitologije oboga}eno i upotpunjeno le- gendama Slavonije, Dalmacije, Me|imurja, Istre i drugih krajeva. Kako je mitologija „ne samo pomagala ljudima da prona|u smisla u svojem `ivotu nego je otkrivala prostore ljudskog duha koji bi u protivnome ostali nedostupni”,12 pokazala se idealnom za knji`evnu obradu13, kojoj je zadatak dignuti „u svijest op}i mo- del ljudskoga svijeta s uzajamnim ljudskim odnosi- ma u njemu”.14 Po Northopu Fryeu knji`evnost je „integralan i neminovan dio razvoja mita”.15 111 9 [kreb, Stama}, 1998: 184. 10 Isto. 11 Osim prevodivosti mitova, temeljne su suprotnosti omogu- }ile nastanak niza mitskih pri~a u razli~itim mitologijama koje su varijacije jednoga ili nekoliko klju~nih motiva. Freud je to obja- snio definiraju}i motive u mitovima kao odraz duboke psihi~ke stvarnosti, kao izraz skrivenih `elja i potreba koje su imanentne svakom ~ovjeku. (Solar, 1998: 73) 12 Armstrong, 2005: 16. 13 Teoreti~ari isti~u razliku izme|u knji`evnosti i mita. Uvijek mo`emo razlu~iti je li u nekom knji`evnom ostvaraju rije~ o umjetni~koj obradi mita ili o pravome knji`evnom djelu. Mitemi- ma se imenuju temeljni odnosi i povezuju ljudski i prirodni feno- meni i na taj se na~in stvara ~vrsti i odre|eni poredak, a knji`ev- nost nema sposobnost stvaranja poretka, ve} ga preuzima i tuma~i. „Kada knji`evnost, dakle, radi s mitemima, ona ih koristi kako bi o njima govorila, a ne koristi ih kako bi govorila njima se slu`e}i.” (Solar, 1998: 185.) U knji`evnom se djelu radnja uvijek odvija po na~elu nu`nosti, a kraj obja{njava po~etak i sredinu. U mitu ne postoji nu`nost, a od svakog je njegova dijela mogu}e po~eti ~itati i naprijed i unazad. U knji`evnome se djelu tematizira vrijeme ko- je ima svoj po~etak i kraj, a mitsko je vrijeme kru`no, ono nika- da ne zavr{ava, ve} se uvijek iznova ponavlja. „Knji`evnost je uvi- jek uvjetna; ona radi s mogu}nostima; ona je u tom smislu zaba- vlja~ka, jer uvijek nudi igru koju mo`ete, ali je ne morate prihva- titi” (Solar, 1998: 182.), a mit zahtijeva „apsolutno povjerenje” (Solar, 1998.: 31) i prihva}anje istine koju govori. 14 [kreb, Stama}, 1998: 489. 15 Solar, 1998: 179.

Pisci pose`u za mitologijom kako bi izrazili su- vremene dvojbe, koje su u svojoj biti iste kao i u ar- hai~nih naroda. Suvremeni pisci govore o suprotstav- ljanju neobja{njivoga realisti~nom i mitskom logi- kom obja{njavaju svijet. Mitsko se poimanje o~ituje kod „magijskih realista”16 Jorgea Luisa Borgesa, Güntera Grassa, Itala Calvina, Salmana Rushdieja… Remitologizacija se o~ituje i u uvo|enju mitolo{kih pojmova i doga|aja kao oznaka suvremenih doga|a- ja. Tako se zna~enje Joyceova Uliksa i{~itava iz Ho- merove Odiseje, a mitsko je bi}e Kiklop personifi- kacija rata u istoimenome romanu Ranka Marinko- vi}a. Shva}anje da po~etak nije unaprijed odre|en krajem i da pravoga kraja nema, koje je karakteristi~- no za strukturu mita i njegovo poimanje vremena, te- meljno je obilje`je Kafkinih romana Proces, Dvorac i Amerika. Na isti na~in na koji su u op}u ljudsku upotrebu u{li neki stari mitovi i njihovi elementi ko- ji su obilje`avali odre|ene pojave u dru{tvu, tako i neke slike i prizori iz romana postaju univerzalnim obilje`jima za pojave u suvremenome `ivotu. Vidljivo je da je suvremeni ~ovjek opsjednut lo- gosom izgubio pravu mogu}nost istinskoga mitsko- ga poimanja zbilje, te se tako u suvremenoj knji`ev- nosti rijetko pojavljuju mitovi u kojima su glavni no- sioci radnje likovi upravo karakteristi~ni za njega. U suvremenome mitu vi{e ne `ive nadnaravna bi}a, bo- govi, bo`ice i heroji. Ali se svakodnevnim likovima poku{ava procesom mitologizacije priskrbiti njihovu vrijednost. Zato likovi iz suvremenih djela upravo predstavljaju simbole. Ali u jednome dijelu knji`evnosti jo{ uvijek redo- vito susre}emo mitska bi}a u svoj snazi njihova `ivo- ta. Rije~ je o knji`evnosti za one ~itatelje koji jo{ ni- su zatrovani racionalnom logi~no{}u logosa i onim ~itateljima kojima nije potrebna razina vjerodostoj- nosti, vjerojatnosti i postojanosti da bi povjerovali u ono {to im mit `eli re}i, da bi prihvatili njegovu isti- nu. Takve ~itatelje knji`evnost pronalazi u najmla- |ima, u djeci. Sposobnosti djece da mitski misle i shva}aju svi- jet i da na temelju tog poimanja u~e osnovne vrijed- nosti oduvijek su svjesni knji`evnici. Tijekom 20. je stolje}a nastao niz djela namijenjenih najmla|ima u kojima se na izravan na~in tematiziralo mit ili legen- du. Poznate su brojne stilizacije i prilagodbe starih gr~kih mitova i legendi na razinu recepcije najmla- |ih, mo`da je najpoznatija njima knjiga Najljep{e pri~e klasi~ne starine Gustava Schwaba. Vrijedno{}u se isti~e i djelo Mirka @e`elja pod imenom Najljep{i klasi~ni mitovi. Kako je mitologija karakteristi~na za odre|eni narod, a legenda za neki kraj, tako su hrvat- ski pisci ~esto, ali ipak nedovoljno, posezali za do- ma}im mitom i predajom. Prvi su takvi ostvaraji u pro{lome stolje}u knji`evni biseri Vladimira Nazora u djelima Slavenske legende, Pjesme naroda hrvat- skoga, Knjiga o kraljevima hrvatskijem, Veli Jo`e i Istarske pri~e. Kao vrhunac dje~je knji`evnosti na- stale na temeljima mitologije i narodne predaje sva- kako treba istaknuti djelo Ivane Brli} Ma`urani}. Ona svojim Pri~ama iz davnine nadnaravna bi}a oblikuje u svijesti najmla|ih toliko plasti~no da ona zauvijek ostaju dijelom tog bi}a ~ak i kada ono vi{e nije dije- te, kada odavno napusti mitski pogled na svijet. Mo`da je najbolje zapo~eti prikaz dje~je knji`ev- nosti 21. stolje}a koja remitologizira mitologiju i na- rodnu predaju knjigom Vile hrvatskih pisaca Diane Zalar. „Rije~ je o reprezentativnom izdanju, maloj dje~joj vilinskoj enciklopediji vezanoj uz osobitosti i ljepote na{e zemlje te njezinu bogatu knji`evnu ba{ti- nu.”17 Tu se knjigu mo`e interpretirati kao vodi~ kroz vilinski mitolo{ki svijet hrvatske dje~je knji`evnosti. Na jednome su mjestu pobrojene sve vile koje su na- dahnjivale pera hrvatskih knji`evnika i knji`evnica. Na strukturalno je vrlo moderan na~in ona pove- zala mno{tvo pri~a i motiva. Na slikovit na~in obja- 112 16 Armstrong, 2005: 139. 17 Te`ak, 2003.

{njava i njihov postanak. Vile su razo~arane kako se suvremeni ljudi, balvanoglavci, odnose prema njima, zaboravljaju ih i uni{tavaju im ku}e te odlu~uju po- duzeti konkretne korake. Putem glasnogovornika od- laze u snove pisaca, pri~aju svoje pri~e i tako se spa- {avaju. Autorica nas upoznaje s pri~ama koje su is- pri~ali i likovima koje su opisali Vladimir Nazor (Halugica), Ivana Brli} Ma`urani} (Kosjenka), Luko Paljetak (mala vila Mjese~arica i mala dobra vila), Ante Zaninovi} ({umske vile i vilenjaci, vilenjak Zin- trol i vila Zintrila), Tihomir Horvat (vila s Velebita), ^edo Prica (Crna Kraljica s Plitvica), Snje`ana Gr- kovi} Janovi} (vilenjaci vjetra i vila pomorkinja Ko- ra), @elimir Hercigonja (Strahimira Be{}utna), Zvje- zdana Odoba{i} (Liliak Zvjezdosjajna i ~uvar Svje- tlono{a), Damir Milo{ (Snje`ni Kralj), Nada Ivelji} (vile tavankinje) i Ivana I}ana Ramljak (vile Zave- limke). Remitologizacija se u tom tekstu o~ituje i u uvo- |enju mitskih bi}a u vrijeme sada{njice. Dana{nja djeca svoj svijet dijele s vilama. Sve one ~ine jednu veliku obitelj koja se nalazi u raznim knjigama, a isticanje ~injenice da nas one i sada mo`da gledaju neodoljivi je impuls najmla|ima koji su uvijek `eljni takvoga dru`enja. Ispod svake je pri~e upozoreno u kojoj knjizi djeca mogu prijateljevati s kojom vilom te se na taj na~in poti~e djecu da u|u u knji`evne svjetove. Osobito je istaknuta humoristi~na nota, au- torica se s djecom poigrava i navodi ih na igru. Stal- nim isticanjem svakodnevice i svakodnevnih situaci- ja djeci olak{ava prihva}anje ispri~anoga kao istine. Ta mala enciklopedija knji`evnih vila za male hrvat- sku mitolo{ku tradiciju, kulturu, vjerovanja, povijest, zemljopisne osobitosti i obi~aje osim tekstom veli~a i svojim likovnim izri~ajem nastalim u radionici Mi- livoja ]erana18. U Alemperkinim kazivanjima osje~ke spisateljice Jasne Horvat prikazana je cjelokupna slavenska i sta- rohrvatska poganska mitologija. Naizmjeni~nom uporabom stiha i proze pred najmla|im ~itateljima, kojima je ta knjiga namijenjena, koja je, dakako, do- brodo{la i starijima, o`ivljeni su likovi slavenskih bogova. Cilj je autorice da, osim sustavnoga prikaza slavenskoga panteona, potakne djecu na daljnja istra- `ivanja. Tim se postupkom namjerava jo{ u najmla- |im danima postaviti mitologiju hrvatskoga naslije|a na ono mjesto u kulturnoj svijesti pojedinca koje ona doista i zaslu`uje. Koriste}i se knjigom Nikole Su~i}a Hrvatska na- rodna mitologija, biserje pri~a ~arobnog carstva drev- nih vremena, koja je danas, na`alost, te{ko dostup- na,19 Jasna Horvat remitologizira, slu`e}i se i izrazi- to ritmiziranom prozom koju prate isti takvi poetski intermezzi. Ina~e, karakteristi~no je za hrvatsku dje- ~ju knji`evnost da se mitolo{ko realizira u razli~itim izri~ajima – pri~om, pjesmom, igrokazom (nije se posebno nametnula odre|ena forma ni stil kojim bi se obra|ivala ta tematika). Slavenski panteon, kako je opisan u Alemperkinim kazivanjima kroz trideset naslovljenih pri~a, od vrhovnoga boga Svaroga, nje- gove `ene Vide te Svaro`i}a (Peruna, Stribora, Sve- vida, Tatomira), bo`ica (Danica, Zora...), vila (Obla- kinje, Bojovnice, Su|enice...) i bi}a razli~itih }udi, pokazuje kako hrvatska mitologija nalikuje svim mi- tologijama ovoga svijeta. I u njoj mo`emo prona}i neke arhetipske pri~e i obrasce ljudskoga pona{anja. I u Alemperkinim kazivanjima pronalazimo pri~e o stvaranju svijeta i ljudskoga roda, o velikome poto- pu, o borbama mitolo{kih bi}a, ali i njihovim ljuba- vima. Kroz odnose bogova personificirane su svevje- kovne preokupacije ljudskoga roda o borbi dobra i zla, svijetla i tame, `ivota i smrti. Ovdje mit, u svoje- mu iskonskome na~inu govorenja, obja{njava djeci na njima shvatljiv na~in da je dobro ono koje uvijek 113 18 „Mno{tvo detalja ukazuje na to da ni tekst ni ilustracija nisu nastali u kratku dahu, nego su rezultat udubljivanja u novu ide- ju, ali i zahtjeve koje imaju maleni. Zato se ovo izdanje mo`e uistinu nazvati reprezentativnim.”, Te`ak, 2003. 19 Knjiga je objavljena 1943. godine.

pobje|uje i da samo u njega treba vjerovati i po nje- mu `ivjeti. Upravo je to ono {to o~ekujemo da dje- ca nau~e jo{ u najranijemu djetinjstvu, a literatura je za to iznimno lijep prostor. Autorica je svjesna opa- snosti od zaborava mitolo{kih predaja i posljedica koje zaborav nosi narodu ~ija su ona ba{tina. Ona se bori protiv takvoga slijeda doga|aja jer shva}a da identitet nekog naroda izravno proizlazi iz mitova i vjerovanja koja ga odre|uju. Kao {to je cjelokupna mitologija tema knji`evnoj obradi, tako i legende svojstvene odre|enome kraju nalaze svoje mjesto u knji`evnosti. Lidija Bajuk Pe- coti}, hrvatska kantautorica i etnopjeva~ica, u djelu Kneja knji`evno je obradila legende svoga rodnoga Me|imurja. Dvanaest pri~a koje ~ine jednu fabularno povezanu cjelinu „ne krije svoje tematsko i stilsko posestrimstvo s Pri~ama iz davnine Ivane Brli} Ma- `urani}. Pripovijetke su dodatno, prema posebnom tipu zbiljsko-mitske ~udesnosti te opakom elementu fizi~ki i emocionalno ubojite hladno}e (osobito veli- kih i ’nezainteresiranih’ me|imurskih rje~ina koje su dominantan topos knjige) u srodstvu i s Anderseno- vom fikcionalnom tematizacijom Sjevera...”.20 Lidija Bajuk Pecoti} se, tako, osim {to se oslanja na narod- nu legendu i predaju, oslanja svojim djelom i na ba- {tinu hrvatske, ali i svjetske dje~je knji`evnosti. Knjiga izra`ava razo~aranje suvremenim svije- tom, u kome je urbano pretpostavljeno ruralnome, u kojemu vladaju fast food emocije, a priroda je pri- hvatljiva samo ako je na jumbo plakatu. U takvome svijetu mitska bi}a ne mogu `ivjeti, pa zato Lidija Bajuk Pecoti} me|imurske legende ne projicira u ta- kvu sada{njost, ve} ~itateljski duh prenosi u ~udesni svijet, u Kneju. Kneja je naziv za {umu, ali i pojam koji ozna~ava jedan zagubljeni svijet. „To je svijet ~ija nam harmoni~nost danas, kad posr}emo pod te- {kim teretom neuroti~nih blagodati tzv. civilizacije, tako bolno nedostaje... S onu stranu neuroza, streso- va, smoga, netolerantnosti, poreme}enih odnosa sva- ke vrste…”.21 Znanje i poniranje u mitsko, arhetipsko, obredno- obi~ajno, imaginarno, podsvjesno i potisnuto kod au- torice je izrazito duboko i studiozno, nije nastalo sa- mo na osnovi slu{anja usmene narodne predaje, ve} i prou~avanjem stotinjak autora, knji`evnika, folklo- rista i etnologa. Samim je pri~ama pridodan pojmov- nik mitolo{kih bi}a, legendarnih doga|aja i zaborav- ljenih obi~aja. Sam pojmovnik svojim opsegom uve- like prema{uje obujam samoga knji`evnoga djela22. Iako nema znanstvene pretenzije, pojmovnik je neza- obilazan u prou~avanju kulture Me|imurja. Autorica je svjesna vrijednosti me|imurske ba{tine u odnosu na suvremenost, ali i u odnosu na legende drugih krajeva i prostora, te na polo`aj me|imurskih legen- di u odnosu na cjelokupnu starohrvatsku slavensku mitologiju, a one u odnosu {ire. „... Jer obi~aji, nasli- je|e, arhetipska zna~enja, staroslavenski likovi, bilj- ke, boje, kojima se `eli na}i zajedni~ko ishodi{te, su- sretnost sa svijetom na svim kontinentima u ~itate- lja pobu|uje sna`an dojam da je, ma otkud bio, Me- |imurje dijelom hrvatskoga, i istodobno svjetskoga identiteta...”23 Legendom se u svome knji`evnome izri~aju po- slu`ila i slikarica i knji`evnica Desa Marijeta. Pri~a o postanku Biokova njezino je umjetni~ko oblikova- nje, i knji`evno i likovno, odnosa izme|u umjetno- sti i prirode, ~ovjeka i istine. Velebna je planina Bio- kovo, koja se strmo uzdi`e iz mora, i koja svojom pojavom i zna~ajem odre|uje `ivot ~ovjeka u makar- skome priobalju, idealna zbog svoje va`nosti kao te- ma legende. U viziji Dese Marijete Biokovo je nasta- lo kao posljedica ljubavi izme|u kita i vile u pra- davna mitska vremena. 114 20 Prica na: http://scena.hgu.hr/lidija-bajuk/ 21 \eki} na: http://scena.hgu.hr/lidija-bajuk/ 22 Rije~ je o dvjestotinjak stranica. 23 Matkovi} na: http://scena.hgu.hr/lidija-bajuk/

...Zaletio se blago svinuv{i tijelo u letu i to ga opruge spusti na obalu. Peraja zapljusne jo{ jedan val i stane. ...Veliko tijelo, nasukano na obali, skamenjeno srebro na zlatu, svjetlucalo je na mjese~ini biserjem iz dubina. Pred zoru je, preko okamenjenog planinskog tijela, pao prvi sni- jeg. (Desa Marijeta, 2004) Nedvojbeno je kako je Desina namjera – umjet- ni~kom vizijom, knji`evno i likovno oplemeniti zavi- ~aj – u potpunosti uspjela, no vjerojatno nesvjesno Pri~om o postanku Biokova uspjela je i iznjedriti au- tohtoni suvenir kraja pod Biokovom. Ukoliko se promotreni tekstovi poku{aju dovesti u suodnos s identitetom, odnosno kulturnim identite- tom, otvara nam se pitanje mogu li djeca izgra|ivati i njegovati svoj osobni identitet preko skupnoga identiteta, identiteta naroda, zajednice, koji je ukori- jenjen i sa~uvan u ovome slu~aju u staroslavenskom tj. starohrvatskom mitskom i u legendi. Identitet je cilj ili efekt psiholo{kog i dru{tvenog procesa kojim se subjekt poistovje}uje s drugim stvar- nim ili idealnim subjektom, stvarnom ili idealnom dru{tvenom grupom, odnosno odre|enim kriterijima i prikazima kriterija individualne ili dru{tvene prepo- znatljivosti.24 U suvremenosti je pojam identiteta, posebice onog kulturnog, postao jedan od najpropi- tivanijih. Danas identitet posjeduje gotovo magi~na zna~enja:25 potvrditi, sa~uvati, otkriti, razvijati svoja posebna obilje`ja. Kulturni je identitet postao u mo- dernim vremenima obilje`je koje je dovoljno vrijed- no za vrednovanje zna~aja nekog kolektiva. Sa sta- novi{ta teorije kulture umjetni~ko djelo se tuma~i, zna~i i knji`evni tekst, kao tekst kroz koji se izra`ava ili konstituira specifi~an individualni ili dru{tveni identitet. Umjetni~ko djelo se pokazuje kao kultural- ni proizvod koji zastupa realizirane ili potencijalne individualne ili dru{tvene identitete, pri ~emu su po- tencijalni identiteti dakako najmla|i – djeca i mlade`. Dijete, taj istinski homo ludens, sposobno je iz- ravno primiti kulturni identitet kroz mit i {tovi{e ~u- var je sposobnosti mitskog poimanja svijeta. Kroz mitsko je poimanje svijeta sposobno ono najbolje prihvatiti kulturni identitet. Rano je usvajanje kultur- nog identiteta neophodno za njegov opstanak, ~ime tradicija, mit, povijest postaju bitne to~ke za njegov osobni identitet. Od ove pretpostavke polaze i suvre- meni hrvatski pisci poput Jasne Horvat, Lidije Bajuk Pecoti}, Dese Marijete i Diane Zalar. One `ele svo- jim knji`evnim stilizacijama tj remitologizacijom sta- roslavenskoga mita i legende jo{ u najmla|im dani- ma ~itatelju usaditi svijest o hrvatskom kulturnom identitetu, preko kojega }e se brusiti i rasti i njihov osobni identitet tj. ~initi jedan neprekinuti lanac pre- ko nacionalng, kulturnog do osobnog i preko osob- nog do povijesnog. LITERATURA Armstrong, Karen. Kratka povijest mita, Zagreb, Vu- kovi} &Runji}, 2005. Bajuk Pecoti}, Lidija. Kneja, Zagreb, Mozaik knjiga, 1999. http://scena.hgu.hr/lidija-bajuk/ 26.12. 2010. Desa Marijeta. Pri~a o postanku Biokova, Dra{nice, vlast. nakl., 2004. Eliade, Mircea. Mit i zbilja, Zagreb, Matica hrvat- ska, 1970. Horvat, Jasna. Alemperkina kazivanja, Zagreb, Na- klada Ljevak, 2005. Jolles, André. Jednostavni oblici, Zagreb, Matica hr- vatska, 2000. Ke{ina, Ana. Identitet i kulturni pluralizam, 2003., na 20.12.210. Lévi-Strauss, Claude. Strukturalna antropologija, Zagreb, [kolska knjiga, 1989. 115 24 Prema [uvakovi}, 2005:270 25 Ke{ina, 2003.

Perkovi} Desa, Marijeta. 2006., Na{e politi~are ne za- nima umjetnost, na 17.12.2010. Skok, Jo`a, Crnkovi}, Milan. ^udnovate zgode {egr- ta Hlapi}a i Pri~e iz davnine Ivane Brli} Ma`u- rani} / Robinson Crusoe Daniela Defoea, Zagreb, [kolska knjiga, 1995. Solar, Milivoj. Teorija knji`evnosti, Zagreb, [kolska knjiga, 1996. Solar, Milivoj. Suvremena svjetska knji`evnost, Za- greb, {kolska knjiga, 1997. Solar, Milivoj. Edipova bra}a i sinovi, Zagreb, Na- prijed, 1998. [kreb Zdenko, Stama}, Ante. Uvod u knji`evnost, Zagreb, Globus, 1998. [uvakovi}, Mi{ko. Pojmovnik suvremene umjetnosti, Zagreb, Horetzky ; Ghent : Vlees & Beton, 2005. Te`ak, Dubravka. 2003., U svijetu vila, Vijenac, broj 251, 2003., na 10. 12. 2010. Zalar, Diana. Vile hrvatskih pisaca, Zagreb, Golden marketing, 2003. Dragica DRAGUN RE-MYTHOLOGIZATION IN CHILDREN’S LITERATURE Summary Studies of myths in the twentieth century showed that characteristic features of mythic thought have certain analo- gies in products of human imagination, not only from the ancient past, but also from other historical periods, and that the myth as a total or dominant way of thinking is typical for archaic cultures but may also be found in various pre- sent-time cultures, manifesting itself particularly in literatu- re. This paper examines how this sense, or commitment, presented and brought closer to young readers in the follow- ing literary works taken as examples: Diana Zalar: Vile hr- vatskih pisaca (Fairies of Croatian Writers), Lidija Bajuk Pecoti}: Kneja, Jasna Horvat: Alemperkina kazivanja (Alem- perka’s narrations), and Desa Marijeta: Pri~a o postanku Biokova (A Story of the Origin of Biokovo), is reflected in the Croatian children’s literature in the first years of the 21st century. The paper also tries to answer the question which imposes itself: can one, by way of myths, get to the cultural identity and can it be adopted already in the first contacts with literature intended for youngest readers, although myths basically contain questions difficult to conceive even to adult readers. The child, the true homo ludens, is the guardian of the ability to comprehend the world in a mythi- cal way. The best way for a child to accept the cultural iden- tity is through the mythical comprehension of the world, and if it does, then it can develop and cherish that identity in the future. Key words: myth, legend, culture, identity, Diana Zaltar, Lidija Bajuk Pecoti}, Jasna Horvat, Desa Marijeta 116

UDC 821.163.41.09 Andri}, I Suzana LALOVI], Milena KOVA^EVI] SREDINA I ODRASTAWE DJEVOJ^ICA: ANDRI]EVA ROZA I SAMOKOVLIJINA MIRJAMA SA@ETAK: U radu govorimo o likovima dviju djevoj- ~ica koje su dali Ivo Andri} i Isak Samokovlija u pri- povijetkama Na obali i Mirjamina kosa. Likovi Roze Ka- line i Mirjame po mnogo ~emu su specifi~ni ne samo u okviru opusa pripovijedaka za djecu dvojice velikih pro- zaista, ve} i u srpskoj kwi`evnosti uop{te. Iako se li- kovi ove dvije djevoj~ice uklapaju u op{ta obiqe`ja An- dri}eve i Samokovlijine poetike, oni je u isto vrijeme i nadilaze, predstavqaju}i na odre|eni na~in otklon od we. Roza i Mirjama su su{tinski druga~ije od svojih vr{wa- ka, a prva manifestacija te razli~itosti je wihov speci- fi~ni fizi~ki izgled. One gr~evito, svaka na svoj na~in, poku{avaju na}i svoje mjesto pod suncem, a uspjeh }e zavi- siti od toga koliko je sredina (hri{}anska, odnosno jev- rejska) spremna da prihvati druga~ije, koliko su djevoj- ~ice spremne da prihvate same sebe i djelaju da se izbore za svoje ciqeve. KQU^NE RIJE^I: Ivo Andri}, Isak Samokovlija, Na obali, Mirjamina kosa, likovi djevoj~ica, sredina, ra- zli~itost, sudbinsko odre|ewe Izvornost ba{tine se nesumwivo ogleda u djeli- ma najboqih proznih stvaralaca sa teritorije Bo- sne i Hercegovine koji pripadaju srpskoj kwi`ev- nosti, ali kod wih je „blagoglagoqivost zamijewe- na unutarwom puno}om koja se ~uva za sebe i svoje zadovoqstvo. Odatle i pojava da su umjetnici ovdje ponaj~e{}e bili kratka daha ali izvorne mudrosti. Obiqe`ja te situacije kulturnog nasqe|a Bosne i Hercegovine na{la se... u Andri}evoj misaonosti, ]opi}evoj iskri~avosti, Samokovlijinoj mekoti, Se- limovi}evoj zapitanosti” (Bogi}evi} 1975: 163–164). Andri}evi i Samokovlijini junaci naj~e{}e ni u najranijoj dobi nisu bezbri`ni, wih mu~e strep- we, strahovi, krivica, oni stradaju zbog samo}e i odba~enosti. Ti „mali qudi”, kako ka`e Andri}, „koje mi zovemo ‘deca’, imaju svoje velike bolove i duge patwe, koje posle kao mudri i odrasli qudi zaboravqaju... A kad bismo mogli da se spustimo na- trag u detiwstvo, kao u klupu osnovne {kole iz ko- je smo davno izi{li, mi bismo ih opet ugledali” (Andri} 2008: 180). Ta bi}a na pragu `ivota se poslije ~itavog `ivo- ta lije~e od djetiwstva, jer wima se prije nego {to im `ivot ulije dovoqno snage da se bore i odupru uka- `e „spoqni svet, pun besmislenih zala i nerazumqi- vih, zamr{enih odgovornosti” (Andri} 2008: 461). Andri}evi junaci su iz najrazli~itijih slojeva dru{tva i pripadnici razli~itih vjera, a radwa je naj~e{}e smje{tena u Sarajevo ili u Vi{egrad. Oni rano sti~u te{ka i gorka iskustva o `ivotu, ponesu neizqe~ive rane. Rano suo~eni sa iskustvi- ma stradawa i nepravde svake vrste, sa zlom kao stalnom kobi ~ovje~anstva, oni uvi|aju i spoznaju gorke `ivotne nauke i prerano odrastaju. Malo tu ima bezbri`nosti i lakomislenih dje~jih igara, malo ~arolije djetiwstva kao doba kad se `ivi `i- votom snova i udi{e qepota punim plu}ima. Samokovlijini junaci uglavnom su iz kruga je- vrejske sirotiwe, sarajevskih Sefarda koji su lu- taju}i turskom imperijom nakon izgnanstva iz rod- ne [panije u XVI vijeku dospjeli na ovo tle. A ko 117

su i kakvi su to Samokovlijini junaci isti~e on sam na jednom mjestu: „U wihovim ku}ercima odi- gravale su se razne drame, qeti i zimi, u proqe}e i u jesen. U ovim dramama bilo je prizora te{kih, potresnih, ali i takvih koji su mogli da ogriju sr- ce i oplemene du{u vi{e nego mnoge scene iz `i- vota doqe u gradskom centru gdje je `ivio bogati- ji svijet, jevrejski i drugi. U tim mahalama, u Gor- wim i Dowim Bjelavama, `ivjelo je stotiwak jevrej- skih porodica, `ivjelo `ivotom koji se borio za malo radosti i osvajao tu radost `rtvama znoja i nevjerovatnom upornosti, ali i pro`ivqavao te ra- dosti sr~u}i im i posqedwu kap, u`ivaju}i u sva- kom svijetlom ~asu koji bi se ukazao.” Taj Samo- kovlijin svijet koji poput Hajma~a iz pripovijetke Od proqe}a do proqe}a `ivi za „dvije – tri rado- sti, obi~ne i male”, naj~e{}e do`ivi da im one umaknu kad se ~ini da su nadohvat ruke. Wihov `i- vot te~e u svijetu neostvarene ili iznevjerene sre- }e i radosti. Oni su u pravilu trpeqiviji, lirski- ji, mek{i od Andri}evih junaka, duboko osje}aju sve oko sebe, a malo kad izvla~e pouku iz iskustva. Naj~e{}e `ivot shvataju kao fatum, apsurdnu sud- binu protiv koje se ne vrijedi boriti. Ipak, Samo- kovlija svojim proznim opusom poru~uje kako je naj- apsurdnije prepustiti se takvoj sudbini, jer kako isti~e, radosti su rasijane svijetom kao kamewe. Ako je svijet i tamni vilajet, na ~ovjeku je da na|e na~ina da te radosti prona|e i zadr`i, a ako ne uspije barem da zna da je poku{ao. Zajedni~ko za ovu dvojicu pisaca je insistirawe na humanosti kao svrsi stvarawa, da wihova „umet- nost na ovaj ili na onaj na~in slu`i ~oveku i ~o- ve~nosti”, da mu „pomogne da se na|e i sna|e” u su- rovom svijetu u kome se ~esto i bez razloga javqa zlo koga i djeca rano postaju svjesna. U okviru Andri}evog stvarala{tva vrijedna pa- `we za na{u temu je zbirka Deca koja sadr`i pri- povijetke ~iju je radwu pisac locirao u dje~je do- ba, a protagonisti su mali qudi koji rano otkriva- ju svijet. Rije~ je o vrijednim kwi`evnim ostvare- wima koja duboko psiholo{ki portreti{u i osvjet- qavaju to doba prvih iskustava. Ove pripovijetke i nisu prvenstveno namijewene djeci, spadale bi u domen onoga {to Petar Pijanovi} naziva „naivna pri~a”. Me|u wima se posebno isti~u pripovijetke Kwiga, Kula, Deca, Prozor i Na obali. Ina~e, mo- tiv djetiwstva je ~esta preokupacija Andri}eva i fragmenti koji slikovito govore o dje~jem vi|ewu svijeta rasuti su u wegovom stvarala{tvu. Samokovlija ima jednu kwigu za djecu, Dija, di- ja Peso, koja nije po umjetni~kim dometima u ran- gu wegovih uspjelih ostvarewa. Wegove najuspjeli- je pri~e koje govore o djeci su Kako je Rafael po- stajao ~ovjek, Mirjamina kosa i Aftara. Samokov- lija je stvorio i dosta zanimqivih dje~jih likova u okviru pri~a za odrasle. Ni Andri} ni Samokovlija nisu dali mnogo li- kova djevoj~ica u svojim pri~ama o djetiwstvu i od- rastawu. Andri}eve djevoj~ice se nekako zadese u mu{koj dru`ini, banu i brzo napu{taju popri{te doga|aja. Naj~e{}e unose zabunu jer ih dje~aci po- neseni svojim ratnim igrama do`ivqavaju kao bi}a sa drugog svijeta koja su se nekim ~udom na{la u wihovoj sferi i prekinula iluziju. Dobar primjer imamo u pripovijeci Kula, kad djevoj~ica Smiqka bane me|u dje~ake zanesene igrom u sumrak me|u zi- dinama stare turske barutane. Kula, koja je za dje- ~ake bila „pravi, glavni, istinski svet... sa igrom i do`ivqajima koje samo igra daje, i samo u detiw- stvu, u doba kad se `ivi `ivotom svojih `eqa i ta- ko do`ivqava sve {to se `eli” (Andri} 2008: 538) odjednom je bila mjesto gdje se ukr{taju svijet dje- ~je iluzije oli~en igrama ratovawa i svakodnevice koju je nosila djevoj~ica jer je razlog wenog dola- ska u kulu bila potraga za izgubqenom stokom. Samokovlijine djevoj~ice su naj~e{}e dio jevrej- ske mahale i ne izdvajaju se kao upe~atqivi likovi, 118

~ak ni kad su upletene u neobi~ne pri~e poput dje- voj~ice Bo~ke i wene majke „ve{arice” Hanuke u pri~i Gavriel Gaon. U ovom radu poku{a}emo analizirati i upore- diti likove djevoj~ica Roze Kaline iz Andri}eve pripovijetke Na obali i Mirjame iz Samokovli- jine pripovijetke Mirjamina kosa, koje su poseb- ne u opusu pripovijedaka za djecu ove dvojice pisa- ca. Obje djevoj~ice se razlikuju izgledom od okoli- ne: obje su plave u sredini crnomawaste djece. @elimo da utvrdimo koliko je razli~itost ko~- nica u afirmaciji djeteta u vr{wa~kom okru`ewu i kako bi se taj problem mogao prevazi}i (ako se mo`e prevazi}i). Na primjeru likova koji imaju mnogo razli~itog, ali jednako neveselu sudbinu, poku{a}emo ne{to re}i i o sredinskim uticajima na odre|ewe sudbine jedinke. Samokovlijina junakiwa je Jevrejka i nosi ime Mirjama, {to nas upu}uje na simboliku tog imena u Bibliji. Mirjam (jevr. Miriam) u Starom zavjetu je „sestra Mojsija i Arona, politi~kog i duhovnog predvodnika izraiqskog naroda na putu iz Misira (Egipat) u Obe}anu zemqu, Hanan” (Enciklopedija pravoslavqa 2002: 1168). Ovo ime ima veze i sa egipatskim Marye, {to zna~i voqena. Hristija- nizacijom ime Mirjam dobija novi oblik – Mari- ja, {to zna~ava ime majke Isusa Hrista (Vidi: En- ciklopedija pravoslavqa 2002: 1168). Od ovog vre- mena spomiwu se nova zna~ewa imena kao {to su uspravna, ~ista, ali i more gor~ine, za {ta je povod mogla biti gorka sudbina roditeqa djevice Marije, Jevreja u egipatskom zarobqeni{tvu. Sva ova zna~ewa imaju veliku va`nost za analizu lika u ovoj Samokovlijinoj pripovijeci. Pisac nas u prvoj re~enici uvodi u sredi{te zbivawa – saznajemo da je rije~ o djevoj~ici koju su djeca mrzila i da se rijetko vra}ala ku}i neupla- kana. Naredna re~enica pobli`e govori kako se manifestovala dje~ja mr`wa: „Tukli su je, tegli- li za kose i bacali se pra{inom ili blatom na wu” (Samokovlija 1972: 155). Ona je na svu ovu su- rovost djece reagovala tako {to je postajala sve ti{a i sve stra{qivija, dakle pasivitetom, ne po- ku{avaju}i da istom mjerom odgovori na ru`ne po- stupke. Mirjama ima plavu kosu1, i to je razlog to- like netrpeqivosti djece. Ona je u porodici pot- puno prihva}ena, roditeqi je vole, ispuwavaju joj svaku `equ, posebno otac. Za jevrejsku zajednicu je neobi~no najprije da je djevoj~ica plava, ali i da je roditeqi toliko paze (kao da je mu{ko). „Pa da je mu{ko – ‘ajde de, al’ ovako: curetina, i jo{ izi- {la iz soja! Nesre}a, nesre}a!” (Samokovlija 1972: 156). Zavist okoline dovodi do odbacivawa, ~ak do slutwe ne~eg lo{eg, uroka koji prati one koji su druga~iji, a u zajednici zatvorenoj i me|usobno uslovqenoj poput jevrejske nesre}a ne mo`e biti izolovana. Nerazumijevawe i zavist se prenose i na djecu koja Mirjamu kiwe na sve na~ine. Nazivaju je [va- bicom, `utom kozom, bebicom. Iz nadimaka koje joj daju o~igledno je da je do`ivqavaju kao tu|inku, zna~i omra`enu, ali i kao nedoraslu, zna~i da se s wom ne mo`e imati nikakvog ozbiqnog posla. Iz grupe jevrejske djece izdvaja se dje~ak Avram2, ko- ji je bio dvije-tri godine stariji i on je vo|a dje- ~aka i djevoj~ica iz mahale u napadima na Mirjamu. Djeci, koja ku{trava, neumivena, nepo~e{qana i zamazane odje}e dane provode u igri, plavokosa dje- voj~ica djeluje kao ~udo i zbog svoje urednosti i lijepih haqina kakve oni nose samo za praznike. 119 1 „Kod starih naroda su bogovi, bogiwe i junaci bili plavo- kosi... A sve zato jer plava boja simbolizuje psihi~ke sile ko- jima zra~i bo`ansko... Povla{tenost plavokosog poti~e od bo- je sunca, boje pe~enog hleba i zrele p{enice...“ ([evalije, Ger- bran, 2004: 716). 2 Avram se u Bibliji spomiwe kao praotac naroda, od wego- vih potomaka nastalo je ~ovje~anstvo. Izborom ovakvog imena za dje~aka koji organizuje surove napade na Mirjamu Samokov- lija je vjerovatno htio naglasiti da je on ~uvar jevrejske tradi- cije, iako to ~ini na okrutan na~in.

Mirjama te wihove ru`ne postupke koji su ma- nifestacija woj nepoznatog „velikog, uzbudqivog, stra{nog sveta u kom se nosi ko`a na pazar, u kom se daju i primaju udarci, mrzi i likuje, pada i po- be|uje...” (Andri} 2008: 178) ne uzima za zlo, ona pati {to ne nalazi na~ina da je prihvate kao svo- ju. Ona svaki put ponovo pristaje za djecom, nadaju- }i se da }e taj put mo`da biti druga~ije. U tim we- nim patwama je bila prepu{tena sama sebi jer „...u na{im najdubqim du{evnim mukama na{i rodite- qi malo mogu pomo}i; malo ili ni{ta” (Andri} 2008: 180). Mirjama je jedinica, pa je i wena `eqa da se uklopi u dje~je dru{tvo utoliko ve}a, jer se u okru`ewu roditeqa osje}a usamqeno i neispuweno. Wen svijet nije potpun jer nije imala s kim da di- jeli iskustva i sti~e znawa. Srce je vuklo na sokak me|u djecu gdje su se de{avale divne i zanimqive stvari, gdje nikad nije bilo dosadno. „Vuklo je ne- {to neodoqivo da i ona sjedne u pra{inu, da i ona svojim dlanovima zamijesi zemqu pa da iz wenih malih ru~ica izi|u okrugle knedlice, mali kola~i, i da ih re|a po zemqi i me}e u malu Mazaltinu pe- }uricu da se peku, da tr~i s djecom, da vi~e s wima i da se provla~i kroz tarabe” (Samokovlija 1972: 157). A koliko su djeca bila surova prema Mirjami vidi se iz doga|aja opisanog u pri~i: dru`ina pred- vo|ena Avramom zove djevoj~icu da s wima ide na ~esmu po vodu da prave kola~e od zemqe. Ona odu- {evqeno pristaje ne slute}i ni{ta. Na ~esmi Av- ram joj u {upaq lonac koji je za~epio rukom sipa vodu. Djevoj~ici se voda sliva niz noge, dok osta- la djeca stoje uko~eno i gledaju nesigurno. Avram, me|utim, ne oklijeva: on nastavqa surovu igru i djevoj~ici navla~i blatwav lonac na glavu. Wegov bezo~an ~in propra}en je rije~ima da ona i nije Je- vrejka nego [vabica i pquvawem na djevoj~icu. Scenom rugawa dje~aka Avrama Mirjaminoj majci koja dotr~ava privu~ena vriskom djevoj~ice zavr- {ava se prvi dio pri~e. Drugi dio po~iwe Mirjaminom iznenadnom bo- le{}u, vi{enedjeqnom groznicom. Nakon nekog vremena djevoj~ici po~iwe da opada kosa, pramen po pramen. Majka skupqa te pramenove u maramu `ale}i za Mirjaminom lijepom kosom, a djevoj~ica se nada da }e nakon ovoga prestati sve wene patwe jer sluti ~udo – da }e joj kada ozdravi narasti cr- na kosa. @ele}i da odobrovoqi djevoj~icu, majka podr`ava tu pri~u i uvjerava je da }e biti ba{ ta- ko i nikako druga~ije. Djevoj~ica po~iwe da se po prvi put raduje `i- votu. I ta nova mogu}nost, sre}a koja se sluti ve- dri joj lice i ona se po~iwe oporavqati. Po~iwe da oslu{kuje dje~je glasove po sokaku. Na molbu djevoj~ice majka zove djecu woj u dvori{te da se igraju. Djeca ulaze, pridru`uju se Mirjami, djevoj- ~ice bivaju odu{evqene lutkama, a i dje~aci se ukqu~uju u igru razmi{qaju}i da naprave ku}u za lutke. Sve to prekida dolazak crnog Avrama, koji je zate~en Mirjaminim izgledom – ~udi se kako je mr{ava i {to joj je opala kosa. Mirjama ga sre}na obavje{tava da }e joj narasti crna, gusta kosa kao u jedne od djevoj~ica iz dru`ine. Avram je sumwi- ~av, u dru`ini vlada tajac, ~eka se wegova reakci- ja, a za Mirjamu je to odluka koja joj mo`e opredije- liti sudbinu, odluka biti ili ne biti. Ona je ner- vozna, gu`va bijeli rubac u rukama, a „Avram se pomaknu, podi`e se na prste, htjede ne{to da ka`e ali se opet spusti na pete” (Samokovlija 1972: 161). Umjesto da se pridru`i igri i tako djevoj~icu ko- na~no prihvati, on ~ini suprotno – djecu zove na sokak „u zerdelije”. Dok oni jedno po jedno poslu- {no kre}u za wim, napu{taju}i Mirjamu, djevoj~ica je zate~ena, i daqe gu`va svoj rubac i posmatra razbacane igra~ke i „lutke izvrnute na trbuh”. Mali~ak sre}e koji je slutila i koji joj je bio na- dohvat ruke je izmakao, trajno i nepovratno. Ona 120

nije niti }e biti prihva}ena, djevoj~ici je posta- lo jasno. Svu gor~inu najprije pretapa u suze, a on- da u napad na jednog od dje~aka koji se vra}a da bi uzeo sanduk koji je trebalo da postane ku}a za lut- ke. Mo`da je i ~iwenica da se djeca vra}aju po svo- je stvari i da `ele da izbjegnu svaku mogu}nost po- novnog dru`ewa s wom, kao da je ukleta, dodatno razjarila djevoj~icu. Zavr{na scena rje~ito govori o wenom o~aju: „prostrla se po du{eku, pla~e i pr- sti}ima ~upa nemilosrdno jednoj bebici sitne plave uvojke” (Samokovlija 1972: 162). U pri~i Plava Jevrejka, u kojoj Samokovlija ob- ra|uje istu temu, glavna junakiwa se zaqubquje u pripadnika druge vjere, hri{}anina Milana, i spremna je sve da napusti radi wega. Ova pripovijetka, ako je shvatimo kao nastavak istorije o maloj Mirjami, produbquje pri~u o jazu izme|u konzervativne jevrejske sredine i jedinke koja nosi obiqe`ja tu|inskog po izgledu i pona{a- wu. Mirjama je sad druga~ija jer se izdvaja i qepo- tom i posebno {to qubav ne bira me|u Jevrejima nego hri{}anima. Ni hri{}anska sredina je ne prihvata, pa dvoje mladih u po~etku poneseni qu- bavqu i romanti~nim zanosom `ele da prkose svi- ma. U pozadini pri~e je legenda o prvoj plavoj Je- vrejki, koja je ro|ena u [paniji, prije progona Se- farda, kao plod nedozvoqene qubavi Jevrejke i plavokosog katolika. Pri~a ka`e da se nakon to- ga svakih sto godina rodi jedna plavokosa Jevrejka, a da }e bo`ija kletva na ~itavu zajednicu pasti kad se rodi posqedwa. Ta posqedwa je upravo Mirjama i mo`da ba{ iz tih razloga mahala s toliko mr`- we gleda na wu. Ta mr`wa se svakako morala preli- vati i na djecu koja su samo bila mawe licemjerna pa su je direktnije iskazivala, smi{qaju}i na~ine da kiwe djevoj~icu. Ako imamo u vidu da je zbog osje}aja ugro`enosti u okru`ewu drugih vjera je- vrejska zajednica dolaskom na na{e prostore iz predostro`nosti morala postati jo{ zatvorenija, tra`e}i u o~uvawu jezika i tradicije jedini na~in da opstane, onda su mitovi i legende koji su samo wihovi sigurno bili va`an dio poimawa svijeta. Odrasla Mirjama ne uspijeva da se odupre zloj kobi koju ~itav `ivot osje}a zbog svoje razli~ito- sti – no{ena osje}ajem krivice, odba~ena od poro- dice, presu|uje sebi skokom u rijeku. Andri}eva pripovijetka Na obali nosi jak so- cijalni akcenat, koji i ina~e u djelu ovog pisca ima zna~ajnu ulogu u izgradwi likova i direktno asocira na lirski zapis Staze. Po mnogo ~emu biografskog karaktera, ova pripovijetka je krik o~ajni~ke `eqa da se pobjegne od sirotiwe, od bakinih pri~a i bajki, da se pod ovim nebom na|e vlastito osun~ano mjesto. Kriti~ari su mnogo pu- ta isticali da se korijeni mnogih udesa koji prate Andri}eve odrasle li~nosti nalaze upravo u dje- tiwstvu, u strahovima i lomovima proisteklim iz tog najranijeg doba. Prva re~enica kojom po~iwe pripovijetka gla- si: „Re{avali su da li da preplivaju reku” (An- dri} 2008: 423). Ona je namjerno istaknuta i goto- vo sama, sa jo{ jednom kratkom re~enicom op{teg informativnog karaktera ~ini prvi pasus pri~e, a tako istaknuta vezuje se za naslov, direktno nam nagovje{tavaju}i tok pri~e i wen osnovni smisao. Preplivati, na}i se na obali, jer je sa druge stra- ne sva na{a nada. Tek u drugom pasusu pisac nas upoznaje sa glavnim akterima ove pripovijetke. Rije~ je o grupi sarajevskih gimnazijalaca koji se nalaze na raspustu, gdje u`ivaju u ~arima rodnog kraja i rijeke Drine. Daqe u tekstu pisac nagla- {ava da su ti mladi}i ponovo postajali djeca vra- }aju}i se na raspustu u roditeqske ku}e i da se u wihovim igrama, raspravama i postupcima uveliko mije{alo djetiwstvo sa dje~a{tvom i dje~a{tvo sa mladi}kim dobom. Svi pogledi dje~aka uprti su ka drugoj obali, koja u svemu izgleda qep{e, svjetli- je, rasko{nije i sve~anije od ove wihove sirotiw- 121

ske. Matica zanosi izgladwela tijela, a od hladne vode podilazi jeza, ali oni ne odustaju, dok sunce stalno bje`i pred wima, izgledaju}i im „nestvarno i nedosti`no kao fatamorgana” (Andri} 2008: 425). Posqedwi iz grupe dje~aka na obalu isplivava pla- vokosi Marko. Dok tra`i osun~ano mjesto na ko- jem bi mogao da se skrasi, wegovu pa`wu odvla~i prizor kowskih kola sa damama u bijelim haqina- ma koja jure drumom. Prizor koji ostavqaju svileni {alovi vijore}i se na vjetru, bijele haqine i la- ki kowski kas stvara u dje~akovim o~ima nestvar- nu sliku – kao da ne idu drumom, ve} plove me|u- prostorom koji spaja nebo i zemqu. „I}i daqe za suncem nije imalo smisla. Ali ni vra}ati se nije bilo lako ni prijatno; sa druge strane obale nala- zile su se wihove siroma{ke ku}e koje ni~im nisu privla~ile” (Andri} 2008: 425). Prizor koji je upravo promakao pred dje~akovim o~ima doziva is- krzana dje~a~ka sje}awa na djetiwstvo provedeno na strmim obalama Drine, na siroma{tvo i na bakine pri~e o iznenadnom boga}ewu siromaha. Sada u mladi}evim mislima sve te bakine pri~e i ma{ta- rije budile su odvratnost. U wemu od najranijeg djetiwstva tiwa `eqa da se ne{to desi, ne{to iz- nenadno, druga~ije, ne{to {to bi razbilo jedno- li~nost predjela i qudskih navika, {to bi donije- lo novinu, bogatstvo, rasko{ i qepotu. Dje~ak ci- ni~no zakqu~uje da svi sa lijeve sirotiwske obale: „`ive vi{e od svoje pogre{ne predstave o `ivotu nego od `ivota samog... Radosti tu nema, ni pokre- ta ni novine, a `ivot bez toga i nije `ivot, nego golo postojawe, robovawe `ivotu (Andri} 2008: 427)”. Najgore od svega je {to on nema nikoga sa kim bi mogao podijeliti svoju misao, re}i mu svo- ju tugu i tako sebi olak{ati. Me|utim, usqed man- tri~kog ponavqawa rije~i qepota i rasko{ u dje- ~akovim mislima se javqa sje}awe na neobi~nu dje- voj~icu Rozu Kalinu, k}erku austrijskog finansij- skog inspektora Augusta Kaline i tu po~iwe pri~a o odrastawu jedne ~udne djevoj~ice, strankiwe, u bosanskoj varo{ici. Rozin otac, porijeklom ^eh, sav je bio suv i mrk kao od „{tavqene ko`e”, a majka Flora, germanizo- vana Rumunka, u mladosti lijepa i raspusna `ena ko- ja je slamala mu{ka srca, sad je bila „omr{avela, poru`nela i mra~na gospo|a”. Razlog wenog propa- dawa krio se u aferi sa studentom pra{kog Konzer- vatorijuma nakon koje je uslijedilo Rozino ro|ewe. Djevoj~ica je odrasla u Bosni, i{la je u {kolu sa ostalom vi{egradskom djecom. Gospodsko dijete, plavu{ica we`ne, bijele puti i krupnih modrih o~iju, kakvih, kako pisac ka`e: „kod nas nema i ne mo`e da bude” (Andri} 2008: 428) i po izgledu i po statusu bila je druga~ija od svojih vi{egradskih vr{waka, ali se u svemu ostalom – u igrama i ne- sta{lucima – uklapala me|u wih. Dru`ila se vi{e sa dje~acima nego sa djevoj~icama: „Po celo leto mogla se sa druma ili sa mosta videti, kao svetla ili jarka ta~ka me|u mrkim, obalom ra{trkanim li- kovima de~aka, Roza Kalina3” (Andri} 2008: 428). Psiholo{ku karakterizaciju glavne junakiwe ove pri~e Andri} ostvaruje kroz dva doga|aja. Prvi je onaj u kome se zbog opklade sa drugarima jedan od dje~aka usudi da zadigne sukwu Roze Kaline. Dje- voj~icina reakcija ostavqa sna`an dojam. Bez suze u o~ima i bez ijedne rije~i, samo preblijediv{i, povrije|ena i prkosna vra}a se sa o~evom paradnom sabqom i rawava dje~aka koji je poku{ao da je po- 122 3 Simbolika imena i prezimena djevoj~ice u ovoj pripovije- ci vrlo je zanimqiva. Wegov prvi dio Roza jasno upu}uje na ru- `u, karaqicu cvije}a, i tu je etimologija sasvim jasna. Prezime djevoj~ice – Kalina – tako|e vodi porijeklo iz floralnog svi- jeta. Kalina (lat. ligustrum vulgare) je vrsta vi{egodi{we ze- qaste biqke krutog i uspravnog rasta, sa oporim i gorkim cr- venim plodom. Biqka se lako razmno`ava, vrlo je skromna i lako uspijeva i na slabom zemqi{tu. „Kalina je lijepa gledati, ali je gorka zobati“ (Vidi: Re~nik srpskohrvatskoga kwi`ev- nog jezika 1967: 635). Mogu}e je da je Andri} znao za etimolo- giju rije~i kalina i da je taj simbol namjerno upotrijebio kako bi istakao osnovne osobine ovog lika.

nizi i ugrozi weno dostojanstvo. „Roza je pri{la, polagano i pa`qivo obuhvatila bal~ak sabqe obe- ma rukama, i onda odjednom, mu~ki i bez zamaha, ali celom snagom tela, udarila de~aka vrhom sabqe po- sred grudi tako da se zaneo i jeknuo” (Andri} 2008: 428). Postavqa se pitawe za{to djevoj~ica ovako surovo reaguje. Ona ne pla~e i ne tra`i za{titu roditeqa, negdje duboko u sebi ona je svjesna da je ne mo`e ni dobiti, da je sama i da je jedini na~in da opstane u surovom mu{kom svijetu taj da mu se suprotstavi na isti na~in. Od ovog doga|aja dje~aci je prihvataju kao rav- nopravnog ~lana dru`ine, a u pri~ama kasablijskih `ena dobija epitet hajduka. Tek nakon opisa Rozinog izgleda i wenog odnosa prema vr{wacima narator poku{ava da na|e psiho- lo{ke razloge takvog pona{awa. U ku}i inspekto- ra Kaline, ta~ije u wegovom braku, vlada pakao i to onaj tihi pakao zaklowen bijelim zidovima go- spodske ku}e i licemjernim obzirima pripadnika gra|anskog dru{tva. Rozini roditeqi se mrze onom tihom mr`wom koja, upravo stoga {to je tako bri- `qivo ~uvana od o~iju javnosti i tako rijetko iz- ricana i izme|u samih supru`nika, biva jo{ ve}a i stra{nija. Budni pratilac bra~nog brodoloma izme|u svog oca i majke, dijete nepogre{ivo osje}a, uprkos gra|anski uzvi{ene kamufla`e, uprkos izi- gravawu la`ne sre}e pred prostom i siroma{nom okolinom, da ne{to u odnosima izme|u roditeqa su{tinski nije u redu i upravo to rano saznawe i wegov teret sudbinski odre|uju Rozino odrastawe. „Od takve tihe, o{troumne, osetqive i u sebe povu- ~ene dece te{ko je te stvari skriti” (Andri} 2008: 428). Iz porodi~nih sukoba, „koji le`e izme|u sna i jave” bivaju}i istovremeno „avetiwski i stvar- ni”, Roza saznaje da je plod maj~ine afere sa stu- dentom. Od tih momenata `ivot ove djevoj~ice po- staje tiho, tajno mu~ewe. Kao duh neke davno posi- jane raspre, sjeme razdora izme|u qudi koje naziva roditeqima, ona se od tada, gotovo nevidqiva za wih, kre}e linijom wihove mr`we, trepere}i od svake rije~i i poku{avaju}i da ba{ svaku upije ne bi li shvatila su{tinu zamr{enih odnosa qudi sa kojima `ivi. Samo jedanput }e Roza poku{ati da potra`i rje{ewe izvan sebe – to je trenutak kada frivolnom bratu poku{ava da objasni bra~nu stra- hotu wihovih roditeqa. Ali umjesto pomo}i i po- dr{ke nailazi na emotivnu hladno}u i nerazumije- vawe koji je jo{ vi{e zatvaraju u samu sebe, stvara- ju}i tako vje~ni bedem izme|u we kao jedinke i ostatka svijeta. Iako Andri} ne zadire u dubinu i ne slika de- taqno Rozin osje}aj krivice i stida zbog saznawa o porijeklu, on je jasno vidqiv kroz wenu stalnu strepwu i strah od mr`we i sukoba oko sebe. Me|u- tim, ono {to je veoma va`no kada je u pitawu ova djevoj~ica jeste wen vi{e dje~a~ki, gotovo mu{ki duh. Ona se miri sa svojom sudbinom i saznawem ko je, brzo navikava i na prezrive poglede i na zle rije~i koje roditeqi jedno drugom upu}uju. Objek- tivna u svemu, Roza se ne priklawa ni na jednu stranu: „moglo bi se re}i da je mrzela oca i prezi- rala majku” (Andri} 2008: 430), oni su za wu pred- stavqali jedno – bi}e koga se jezivo pla{ila. Ali upravo tu je kraj i wenog djetiwstva i ~arolija ko- je jedino to doba mo`e da pru`i ~ovjeku. Wena li~- nost postaje nalik skupocjenoj, prelijepoj, ali na- pukloj vazi, koja nikada vi{e ne mo`e da dozvoli novo naprsnu}e jer bi ono bilo fatalno. Roza sama sebe vaspitava, bez odu{evqewa i bez uzbu|ewa, ona ve} tako rano po~iwe da `ivi `ivotom jedne otu|ene jedinke, postaje planeta za sebe, jasno iz- dvojena i ogra|ena. Zbog toga mislimo da je lik dje- voj~ice Roze Kaline iz ove pripovijetke4 jedan od prvih, ako ne i prototip likova otu|ene djece u na{oj kwi`evnosti, koji }e preplaviti ovu vrstu literature tek od devedesetih godina 20. vijeka. 123 4 Pripovijetka Na obali objavqena je prvi put 1952. godine.

Roza izlazi u svijet i tra`i prihvatawe tamo gdje mo`e da ga dobije – me|u ciganskom djecom iz Osojnice i me|u dje~acima. Sti~e se utisak da Roza to sve radi kako bi negirala sebe kao k}er majke koju prezire, a samim tim i sebe kao `ensko. Tu se odigrava kqu~ni nesporazum izme|u svije- ta djetiwstva i stvarnosti, izme|u onoga {to jeste i {to se u glavama malih junaka ra|alo nekada kao fikcija ili san o qep{em `ivotu. Atmosfera ko- ja okru`uje Andri}evu djecu u ovoj pripovijeci ne- vesela je i sjenovita, gotovo rezignirana, pomire- na, sva u trpqewu. Iako }e dje~je igre, neki svije- tli dani i radosni trenuci u~initi da Roza s vre- mena na vrijeme zaboravi svoj teret, on }e sa sva- kim novim javqawem pogubnije djelovati na wu. U pripovijeci Na obali izmjewuju se sveznaju}i pripovijeda~ i Marko kao narator. Dijelove pri- povijetke koji se odnose na Markove li~ne patwe uzrokovane uglavnom sirotiwom i neima{tinom pri~a on sam, {to ~itaocu omogu}ava da se u potpu- nosti u`ivi u wegov polo`aj i razumije ga. S druge strane, pri~a o Rozinom odrastawu i wenom `ivo- tu sa roditeqima ispri~ana je iz perspektive sve- znaju}eg naratora. Kao narator Marko se ponovo uvodi u pripovijetku tek kada po~iwe pri~a o pr- vim simpatijama i ranim pubertetskim danima. Ro- za }e za wega zauvijek ostati simbol rasko{i i qe- pote jer, optere}en svojim siroma{tvom kao usu- dom, on nikada ne}e mo}i ni pomisliti da ta pla- vokosa, modrooka qepotica iz gospodske ku}e ima, ili je mogla imati ikakvu nesre}u. U ovom dijelu pripovijetke opisano je stasavawe Roze iz djevoj~ice u djevojku. Uvijek ista, nepoko- lebqivo mirna i }utqiva, ona je svjesna kakav uti- sak na dje~ake ostavqa wen izgled. Najva`nije pi- tawe postaje ko }e poqubiti Rozu, a Marko preko svog druga Ahma saznaje da Roza `eli upravo wegov poqubac. Ti trenuci, od saznawa za Rozinu `equ i i{~ekivawa wenog ostvarewa, ma{tawa i zami{- qawa kakav }e biti taj doga|aj, jedini su svijetli, „osun~ani” momenti u Markovom `ivotu: „Lepo i stra{no. I vi{e stra{no nego lepo” (Andri} 2008: 431). Sama ~iwenica da je Roza tu sa wim u gusti{u rakita, da su odvojeni od cijelog svijeta, mijewala je wih same i cijeli svijet oko wih, ali ispostavqa se da svaki korak u ovom `ivotu pred- stavqa novo razo~arewe jer se javqa „strah koji se do`ivqava kao mawak individualne de~je slobode i kao nemo} da se nemo}i odupre. Demonija straha razara ose}awe lepote sveta i dovodi do raspada ideala koji isparavaju u magli `ivotne neizvesno- sti” (Ogwanovi} 1997: 128). Otu|eni, pritisnuti `ivotom i rano razo~arani, Marko i Roza nisu u stawu da na|u utjehu jedno u drugom, niti da u`iva- ju u prvoj qubavi i prvom poqupcu. „Tako su se za- uvek izgubili” (Andri} 2008: 432). O daqoj sudbi- ni Roze Kaline iz pripovijetke saznajemo samo to da je u~inila ne{to „nedozvoqeno i neobi~no,... da je pobegla u svet sa nekim umetnikom” (Andri} 2008: 432). Kraj pri~e razrje{ava dilemu sa po~etka stva- raju}i tako okvir u kome je ispri~ana drama Mar- kovog odrastawa i uspomena na neobi~nu djevoj~icu: „Samo plivati!... okrenuti le|a svemu, i ma{tawi- ma o onom {to je bilo i ~ega nema, i ovoj obali i ovom `ivotu. Plivati i isplivati!” (Andri} 2008: 433). Jedno od osnovnih Andri}evih poeti~kih na~ela – ideja da je djetiwstvo integrativni dio `ivota u cjelini i da sve {to }e ~ovjeka kasnije mu~iti, moriti i biti mu smetwa svoj po~etak i svoj za~e- tak ima u najranijem dobu – potvr|uje se u pripovi- jeci Na obali. Andri}eva junakiwa Roza Kalina, koja pripada onim „malim qudima” koji izdvojeni, preosjetqivi i otu|eni od ostalog svijeta tajno i u samo}i pre`ivqavaju prva razo~arewa nastala iz sudara sa zamr{enim pravilima odraslih, neshva- }ena je najprije u roditeqskoj ku}i, gdje sva|e iz- 124

me|u oca i majke slamaju weno djetiwstvo i ~itavu wenu budu}nost usmjeravaju u jednom posebnom prav- cu. Istina, doga|aji iz djetiwstva bivaju nakratko prevladani `ivotom koji dolazi, ali ona ipak ne uspijeva pobje}i od onoga {to je morilo u djetiw- stvu, onoga {to su u amanet ostavile roditeqske sva|e – stra{nog osje}aja krivice, usamqenosti i otu|enosti. Odri~u}i se u djetiwstvu identifika- cije sa majkom, do`ivqava na kraju sudbinu nalik wenoj. S druge strane Samokovlijina Mirjama je u cen- tru pa`we svoje porodice, izvor patwe je okolina, zatvorena jevrejska zajednica koja je ne prihvata za- to {to je fizi~ki druga~ija. Okolina je do`ivqa- va kao tu|inku, kao plod nekog davnog grijeha Je- vrejke i hri{}anina zbog kojeg cijela zajednica is- pa{ta. Sama Mirjama je pasivna, ne ~ini ni{ta ka- ko bi se izmirila sa samom sobom kao druga~ijom, a izlaz vidi u bje`awu iz stvarnosti, nada se ~udu koje }e rije{iti sve wene probleme. Odrastawem zapada u jo{ ve}i konflikt sa jevrejskom sredinom jer, ponesena qubavqu, ne razaznaje o{tre granice vjera ~ije naru{avawe vodi u propast. Ni jedna ni druga djevoj~ica ne uspijevaju da po- bjegnu od sudbine. Razlika je u tome {to Roza Kalina stvari vidi u pravom svjetlu i prihvata ih, djeluje, poku{ava koliko mo`e da upravqa sobom i svojom sudbinom, a Mirjama ~eka da se stvari same od sebe rije{e, vjeruju}i da ni{ta nije do we. LITERATURA 1. Andri}, Ivo. „Na obali”, Sabrane pripovetke, (priredila @aneta \uki} Peri{i}), Beograd, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, 2008. 2. Andri}, Ivo. „Deca”, Sabrane pripovetke, (pri- redila @aneta \uki} Peri{i}), Beograd, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, 2008. 3. Andri}, Ivo. „Kula”, Sabrane pripovetke, (pri- redila @aneta \uki} Peri{i}), Beograd, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, 2008. 4. Andri}, Ivo. „Prozor”, Sabrane pripovetke, (priredila @aneta \uki} Peri{i}), Beograd, Zavod za uxbenike i nastavna sredstva, 2008. 5. Bandi}, Milo{ I. Ivo Andri}: Zagonetka ve- drine, u: Voja Marjanovi}, De~ja kwi`evnost u kwi`evnoj kritici, Beograd, BMG, 1998. 6. Bogi}evi}, Miodrag. Humanitet stvaranja, Saraje- vo, Veselin Masle{a, 1975. 7. Enciklopedija pravoslavqa. kw. 2, I–O (glavni urednik Dimitrije M. Kalezi}), Beograd, Sa- vremena administracija, 2002. 8. Ogwanovi}, Dragutin. De~je doba, studije i ogle- di iz kwi`evnosti, Beograd, Prijateqi dece, 1997. 9. Radanovi}, Nenad. Ogledi, Sarajevo, Svjetlost, 1976. 10. Re~nik srpskohrvatskoga kwi`evnog jezika. kw. 2, Novi Sad – Zagreb, Matica srpska – Matica hrvatska, 1967. 11.Samokovlija, Isak. Nosa~ Samuel, Mirjamina ko- sa, Sarajevo, Svjetlost, 1972. 12. Samokovlija, Isak. Pripovijetke, Zagreb, Zora, 1968. 13. [evalije, @an i Gerbran Alen. Re~nik simbola: mitovi, snovi, obi~aji, postupci, oblici, likovi, bo- je, brojevi (prevod i adaptacija Pavle Sekeru{, Kristina Kopriv{ek, Isidora Gordi}), Novi Sad, Stylos, 2004. 125

Suzana LALOVI], Milena KOVA^EVI] AMBIENT AND GROWING UP GIRLS: ANDRI]’S ROZA AND SAMOKOVLIJA’S MIRJAMA Summary This paper talks about the characters of two girls writ- ten up by Ivo Andri} and Isak Samokovlija in their short stories On the shore and Mirjam’s hair. The characters of Roza Kalina and Mirjama are specific in many ways, not only within the short stories for children opus, but in Serbian literature in general as well. Although the charac- ters of the two girls fit the common criterion of Andri}’s and Samokovlija’s poetics, they surpass it being its deflec- tion in the same time. Roza and Mirjama essentially differ from their peers and the first manifestation of their differ- ence is in their physical appearance. They both, each one in her own way, try to find their place in the sun, and the outcome depends on the willingness of the ambient (Christian or Jew) to accept differences, on the girls’ readi- ness to accept who they really are and to act towards achiev- ing their goals. Key words: Ivo Andri}, Isak Samokovlija, On the shore, Mirjam’s hair, portraits of girls, ambient, diversity, provi- sion of fate 126

127