LINK 108



http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

1

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

2

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

GG lobalizacija društva i ekonomije i razvoj novih tehnolo- gija učinila je iskorak ka pristupu u kome se kreativno stvaralaštvo tretira kao dinamična sfera u kojoj su izbri- sane oštre granice između elitnog i masovnog, komercijalnog i nekomercijalnog, savremenog i tradicionalnog i čija se suština zasniva na međusektorskim vezama, umrežavanju i saradnji. Transformacija kreativnosti od luksuza u ekonomski resurs, označila je i širenje granica javnog delovanja i drugačije poima- nje i interpretaciju javne politike kreativnih industrija. One se danas ne vide više kao „vrednost sama za sebe podržana meha- nizmom države blagostanja“, već kao dinamična poluga društve- nog razvoja. Kreativne industrije obuhvataju one delatnosti koje proizvode, komercijalizuju i distribuiraju sadržaje simboličke i kulturne pri- rode, nezavisno od njihove komercijalne vrednosti (UNESCO, 2009). Saznanja o obuhvatu i ulozi kreativnih industrija brzo su se uspostavljala i smenjivala, pa se u literaturi susreću različiti alternativni termini poput industrije аutorskog prаvа (WIPO), kul- turne industrije (Frаncuskа, UNESCO), ekonomijа doživljаjа (Finskа, Švedskа, Norveškа), industrije kreаtivnog sаdržаjа, kul- turne i kreativne industrije (Evropskа komisijа), industrije sаdržаjа (OECD), kulturni sektor (EUROSTAT), industrije zаbаve (SAD) i njihovi obuhvati. Istorijski posmаtrаno, koncept kreаtivnih industrija vezuje se zа Frаnkfurtsku sociološku školu i termin kulturnih industrijа u koje su se ubrаjаle sаmo one delаtnosti u kojimа je moguće industrijski multiplikovаti umet- ničko delo (Adorno i Horkheimer, 1989). Prvi put u diskursu javnih politika ovaj termin se pojavio 1994. godine u strateškom dokumentu Australijske vlade „Kreativna nacija”. Australija, država koja je prva prepoznala na eksplicitnom nivou razvojne poluge kreativne ekonomije i strateški pozicionirala kreativni sek- tor kao okosnicu razvoja u novom dobu, ne samo u smislu eko- nomskog rasta, već i jačanja svog identiteta, danas je svetski izvoznik kreativnosti, talenata i inovacija. Preovlаdаvаnje liberаlnijeg konceptа javne politike u Velikoj Britаniji tokom 90ih godinа XX veka doprinelo je širenju koncepata kreativnih indu- strija i na evropskom kontinentu. U Evropi, ovim terminom podrazumevaju se većim delom umetničke i medijske delatnosti, а njimа se pridodаju i sve profesionаlno-kreаtivne аktivnosti poput аrhitekture, dizаjnа, oglаšаvаnjа, softverske industrije, istrаživаnjа i rаzvojа. Danas se može govoriti o tri tipa kreativnih industrija u odno- su na razvojni kriterijum, tradicionalne (kulturno nasleđe, muze- ji, arhivi, biblioteke), progresivne (nauka, telekomunikacije, istra- živanje, obrazovanje, dizajn) i reproduktivne (izdavaštvo, štam- pa, arhitektura, filmska industrija). Njihova kompozicija i udeo u strukturi određuju nivo i tip razvoja koje će to društvo i ekonomija ostvariti. Što je veći udeo i uticaj intermedijarnih i reproduktiv- nih sektora kreativnih industrija, to su društva i ekonomije uspe- šnije u mobilizaciji faktora rasta (i razvoja), izgradnji institucija, vrednosnih obrazaca koji podstiču razvoj, socijalnu koheziju, i sveobuhvatno omogućavaju pametan, održiv i inkluzivni razvoj. Mediji su u odlučujućoj meri povezani sa globalnom infor- matičkom privredom, stoga i kreativnom ekonomijom, te je sada sasvim jasno da je postindustrijsko društvo medijsko društvo, odnosno dominantan faktor razvoja kreativne ekonomije. Medij- ske industrije kao deo kreativne ekonomije imaju potrebu za stal- nim uvođenjem inovacija. Te inovacije se odnose na uvođenje novina u medijske proizvode, inoviranje sadržaja koje nude medijske kompanije, ali i stvaranja novih interaktivnih sadržaja medijskih kompanija. Medijske delatnosti jesu promoter kreativ- ne ekonomije, naročito što menjaju odnos između konzumenta i stvaraoca sadržaja, uspostavljaju interaktivan i aktivan odnos sa konzumentima. Istraživanja i razvoj u medijskim industrijama bili su odlučujući za dalji razvoj kreativnih industrija, a mnogi poslovni modeli nastali u njima doživeli su svoju uspešnu multi- plikaciju i u drugim uslovima. Mediji su promenili odnos, promišljanje i opseg javnih politi- ka, na posredan i neposredan način. Naime, sa širenjem polja upo- trebe kreativnosti i stvaranja novih delatnosti koje se temelje na ovom resursu, javne politike sve više ulaze u fazu integrativnog delovanja na procese kreativizacije privrede. Sinergija kreativ- nosti, socijalnih i ekonomskih promena i preoblikovanje tradi- cionalnih modela proizvodnje i distribucije i preusmeravanje industrijske strukture u pravcu uspostavljanja razgranatih proiz- vodnih struktura za stvaranje dobara i usluga sa značajnim krea- tivnim sadržajem čini se novom paradigmom razvoja kreativne ekonomije. Na taj način kreativizacija (i medijalizacija) ne dopri- nose samo uvećanju ekonomskog potencijala već opredeljuju i karakter društvenih institucija, afirmišu individualnu i društvenu kreativnost, utiču na ponašanje pojedinca, njegovo poimanje i razumevanje sveta, i generalno posmatrano, ubrzavaju i/ili uspo- ravaju inovacije i ekonomski rast. Kreativne industrije se više ne vide kao „vrednost sama za sebe podržana mehanizmom države blagostanja“ već kao važna pretpostavka održivog razvoja uz ostvarivanje mnogostrukih kori- sti za same zajednice, od jačanja pripadnosti prostoru, formira- nja kulturnog identiteta, ekonomske kreativnosti, poboljšanja materijalnih pretpostavki razvoja, smanjenja korupcije i izgradnje kvalitetnijeg socijalnog kapitala, i drugog. linkwww.mediart.org 3novembar 2013 kreativne industrije U kreativnoj eri razvoja dru{tva i ekonomije mr Hristina Miki} Ovaj broj LINKa podr`ala je Fondacija za otvoreno dru{tvo, Srbija broj 108

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

www.mediart.orglink4 novembar 2013 broj 108 LINK, časopis za profesionalce u medijima Izdavač: Media Art Content d.o.o preduzeće za proizvodnju medijskog sadržaja Bul. M. Pupina 6/III (c/o UNS) 21000 Novi Sad Tel/fax: 021 427 462 info@mediart.org www.mediart.org u saradnji sa Udruženjem novinara Srbije Resavska 28/I 11000 Beograd Tel/fax: 011 32 36 377 www.uns.rs VD direktora: Tanja Prodanov + 064 18 10 376 tanja.prodanov@mediart.org Gostujuća urednica: mr Hristina Mikić Glavna i odgovorna urednica vanrednih izdanja: mr Sanja Bošković + 063 610 855 njasab@gmail.com Redakcijski kolegijum: Dragana Bjelica (glavna i odgovorna urednica redovnog LINKa), Olivera Obrenov, dr Dubravka Valić Nedeljko- vić, Vesna Vujasinović, Rastislav Dur- man, Siniša Isakov, Marijana Ramić Tehnička oprema i dizajn: Emil Otrupčak Korektura: Lidija Lazar Naslovna strana i ilustracije: Strane filmske i TV ekipe u Srbiji, fotografije iz arhive Srpske filmske asocijacije i Media Art Content d.o.o. Štampa: Maxima graf, Petrovaradin 021 64 33 512 maximagraf@gmail.com Vanredni brojevi distribuiraju se bez naplate. COBISS.SR-ID 181608199 ISSN – 1451-3420 prof. dr Gojko Rikalović Uloga medija u modernom društvu Strana 5 Sažetak: Ljudi koji se ozbiljno bave ekonomijom, kulturom i politikom, znaju da se mnoga značajna nadmetanja dešavaju upravo na području medija. Razumevanje sadašnjosti na najpouzdaniji način se posti- že alanizom i promišljanjem medijskih sadr- žaja. Mediji su odlučujućoj meri povezani sa globalnom informatičkom privredom, te je sada sasvim jasno da je postindustrijsko društvo medijsko društvo. Stvaranje medij- skih sistema, digitalna konvergencija i una- pređivanje veština medijske pismenosti su od ključnog značaja za dalji razvoj medij- skog okruženja i društva u celini. Ključne reči: mediji, mas mediji, medij- ski sistemi, politička uloga medija, ekono- mija medija UDC: 316.774:32 mr Hristina Mikić Javne politike u Srbiji i regionu Strane 8-11 Sažetak: Cilj rada je da pruži uvid, ana- lizira i uporedi razvojnu ulogu kreativnih industrija u zemljama Zapadnog Balkana u poslednjih 10 godina. Stanje i trendovi raz- voja u svakoj zemlji se analiziraju u odno- su na njihov dostignuti razvoj u svakoj zemlji pojedinačno, ali i regionalno. Rad je nastao kao pregled šireg istraživanja u okviru programa “Kreativna ekonomija” koji sprovodi Grupa za kreativnu ekonomi- ju, Beograd, a koji se odnosi na jačanje javnih politika podrške kreativnim indu- strijama u JIE. Cilj rada je da pruži uvid u stepen razvoja javnih politika koje podrža- vaju razvoj kreativne ekonomije, potenci- jalnim mogućnostima za efikasniju regio- nalnu saradnju, kao i ograničenjima sa koji- ma se suočavaju akteri kreativnih industri- ja. Ključne reči: kreativne industrije, Za- padni Balkan, javne politike, regionalna saradnja, kreativna ekonomija UDC: 33(497) dr Dragan Demirović Kreativne industrije i poreska politika Strana 14 Sažetak: Autorske naknade u Srbiji izložene su prekomernom opterećenju u pogledu obaveze plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. Cilj ovakve regulative je obezbeđivanje dodatnih pore- skih prihoda za fondove obaveznog soci- jalnog osiguranja i sprečavanje poreskih zloupotreba isplata autorskih naknada. Ovakva regulativa prouzrokuje nepotrebno veliko administrativno i materijalno opte- rećenje za autore i negativno utiče na razvoj kreativnog sektora u Srbiji. Ključne reči: porezi, doprinosi, autor- ske naknade UDC 336.2(497.11) Siniša Isakov IBC 2013 Strane 20-21 Sažetak: Može se reći da je sektor medija i zabave samo okrznut aktuelnom ekonomskom krizom, što ne znači da je sve ostalo po starom. Naprotiv. Promene koje trenutno vidimo samo kao tehnološke ino- vacije uskoro će doneti pomenu medijskog sadržaja i poslovnih modela ali i promenu navika, načina percepcije i ponašanja gle- dalaca i slušalaca, zapravo cele populacije. Ključne reči: mediji, nove tehnologije, tehnološke inovacije UDC: 316.774 dr Ana Martinoli Šta interaktivnost omogućava? Strane 22-23 Sažetak: Interaktivnost je direktna posledica digitalizacije medijskih sadržaja i jedna od ključnih karakteristika iskustva publike u novomedijskom okruženju. O njoj možemo razmišljati kao o strategiji za demokratizaciju umetnosti, strategiji za osvajanje nove publike, strategiji za uveća- vanje profita, strategiji koja podstiče razvoj sadržaja po više medijskih platformi ili kanala. Tzv. “user generated” kultura i umetničke forme koje integrišu različite umetničke discipline privlače i novu publi- ku, a takvoj realnosti moraju se prilagoditi kreativne industrije, proaktivno učestvuju- ći u procesu razmene na relaciji publika- sadržaj. Ključne reči: interaktivnost, kreativne industrije, aktivna publika UDC: 316.774:004 dr Srđan Damnjanović Jahte i starlete, a ne zvona i praporce! Strane 30-31 Sažetak: Komunikacija koju favorizu- ju naši mediji je instrumentalnog karakte- ra, a nikako ne komunikativnog, protagoni- ste naših medija motivišu egzibicionizam i grabežljivost, i zato su oni servilni prema vlasniku kapitala i onda kada od toga nema- ju neposredne koristi. Dakle, sve je podre- đeno ukusu eksploatacije. Ključne reči: mediji, eksploatacija, Lakan, Žižek, Markuze, Habermas UDC: 316.774 P R O ^ I T A J T E

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

MM ediji zajedno sa umetnošću, industrijom zabave i srod- nim sektorima ekonomije znanja (kompjuterski soft- ver, telekomunikacije, virtuelne usluge, obrazovne i istraživačke institucije) delimično ili u potpunosti čine ono što nazivamo kreativnim industrijama. Medijske industrije imaju potrebu za stalnim uvođenjem ino- vacija. Te inovacije se odnose na uvođenje novina u medijske proizvode, odnosno na inoviranje sadržaja koje nude medijske kompanije. Tako korisnici medijskih sadržaja mogu da konzumi- raju (čuju i vide) na nove načine. U tom kontekstu, mediji se fuzionišu u interaktivne međusobno povezane sisteme u kojima se ideja, informacije i slike neprekidno kreću. Zahvaljujući kom- pjuterima, satelitima i telekomunikacionim mrežama, sve više se formira integrisan sistem medija. Uporedo sa nastankom medijskih sistema, teku i procesi usit- njavanja medija, podele javnosti, distribucije proizvoda preko granica koje dele medije, globalizacije, stvaranja gonglomerata i digitalne konvergencije. Digitalni mediji (uključujući internet, video-igre, MP3 reproduktore i mobilne telefone) i njihovo povezivanje i stapanje međusobno i sa tradicionalnim masovnim medijima (novine, časopisi, analogna televizija...) predstavljaju najznačajniju komponentu savremenog medijskog okruženja. Za industrije štampe, televizije i odnosa sa javnošću od ključnog značaja su web sajtovi, blogovi, MP2 dokumenti i multimedijski tokovi. Osnovne vrste sadržaja koje proizvode, distribuiraju i izlažu medijske industrije su zabava, vesti, informacije, obrazovanje i oglašavanje. Masmedijske industrije i organizacije osim proiz- vodnje, distribucije i izlaganja medijskih materijala podra- zumevaju i istraživanje publike, finansiranje i državnu regulaciju. Na regulaciju medijskih delatnosti bitno utiču obeležja njihove i industrijske strukture. Naime, vlasništvo i finansijski momenti po pravilu, determinišu obim i karakter informacija koje štampa i radiodifuzija predočavaju javnosti. Zbog toga se medijski sektor uređuje različitim propisima (svojinskim, kontrolnim, i sl). Me- dijskim strategijama promovišu se diverzitet i pluralitet, odnosno različita gledišta i mišljenja mnogobrojnih snabdevača. Državne subvencije za medije primenjuju se kao podrška radiodifuziji, štampi, izdavaštvu, itd. u slučaju da dimenzije tržišta ne omo- gućavaju postizanje ekonomije na nivou privatnih medijskih kompanija. Novi mediji u političkim kapanjama imaju kritičnu ulogu. Izmiču kontroli i mogu da stvaraju specifične učinke na javnost, jer poseduju moć koju ranije nisu imale čak ni vlade i filmski studiji. Oni više nego menjaju ishode izbora, teže ka tome da rasprostiru moć. Današnji svet se deli na pre-elektronske zajed- nice, elektronske zajednice i zajednice povezane u medijske mreže u kojima su sami mediji postali zvezde spektakla. Naglo ubrzavanje vesti i informacija promenilo je njihovu ulogu i značaj. Time se menja ne samo stvarnost, već i naše opažanje kao i kontekst u kome su sadržane npr. propaganda i rata i mira, čime su udaljena mesta i vreme dovedeni u bliži fokus, ali mediji počinju da izazivaju i nerealan osećaj o stvarnim događanjima. Ova rastuća fikcionalizacija stvarnosti se može javiti i u pro- gramiranju vesti, što može dovesti do (ne)željenih i (ne)izvesnih posledica. Medijatozacijom se pojačava fiktivni karakter događa- ja, te se medijski može predstaviti dešavanje koje se nikada nije dogodilo. Sve se to još više komplikuje sa umnožavanjem glo- balnih kanala, uz istovremenu diversifikaciju medija unutar poje- dinih zemalja. Građani u demokratskom društvu imaju pravo i potrebu da znaju šta se stvarno dešava. Potreba za transparentnošću je jedno od ključnih pitanja u uslovima savremenog turbulentnog društvenog i ekonomskog stanja u svetu, pošto je veoma teško pronići u pozadinu (snage, interesi i namere) vesti, informacija i zabave, koje nude savremeni masmediji kroz mnoštvo kanala komunikacije. Nije lako razmrsiti gordijev čvor vlasništva, part- nerstva i povezanosti, kojim je bitno usvojeno sve što se danas sluša i gleda. To su razlozi za nevericu u ono što se auditivno i vizuelno saznaje iz današnjih masovnih medija, čime se odbacu- je i ono što je dobro. Medijski miks predstavlja način kombino- vanja sredstava komunikacije i auditorijuma, kojim je upućen odgovarajući sadržaj poruke u cilju njenog što bržeg i efikasnijeg prijema. Donošenje odluke o medijskom miksu, uslovljeno je karakteristikama publike kojoj je poruka upućena, opštim obe- ležjima medija koji su u pitanju, tehničkim činiocima, stepenom selektivnosti i pokrivenosti medija, kao i cenama njihovih uslu- ga. Prevazilaženje manipulativne uloge medija i nepoverenja korisnika medijskih sadržaja zahteva razvoj i primenu veština medijske pismenosti i pojavu novih profesionalaca – obrazovanih medijskih kritičara (ocenjivača kvaliteta medijskih sadržaja). Time bi se masovni mediji prisilili da pruže više informacija o političkim i komercijalnim uticajima koje oni podnose. Znanje je postalo glavni ekonomski resurs, a elektronske mreže i mediji su postali ključna infrastruktura modernog doba, te oni koji uprav- ljaju njima teže većoj političkoj moći. Političke regulacije, kont- role i manipulisanje medijima, postavljaju ključne osnove strate- giji znanja. Mediji sve više prisiljavaju javno mnjenje i političare da se hvataju u koštac sa neprekidnim tokovima kriza i kon- traverznih dešavanja. Rezultat je da se politička uloga medija pojačava, politički život ubrzava, trosmerna borba za moć (poli- tičari-birokrate-medijski ljudi) zaoštrava, te se u današnjim medi- jatizovanim političkim sistemima sve teže dolazi do konsenzusa na vrhu. Autor je profesor Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu linkwww.mediart.org 5novembar 2013 broj 108 Uloga medija u modernom dru{tvu prof. dr Gojko Rikalovi} kreativne industrije

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

KK reativna Australija se vodi idejom da je kreativna nacija produktivna u punom značenju te reči – empa- tična, puna poštovanja, maštovita, okrenu- ta ka industriji, prilagodljiva, otvorena i uspešna. To znači uspešno osluškivanje nacionalnih intelektualnih, genijalnih i kreativnih potencijala. Australijska kultura ima jaku osnovu u nasleđu i tradiciji. Njena doseljenička isto- rija i talasi migranata stvorili su slojeve koji doprinose raznolikosti u muzici, jezi- ku, hrani i kulturnom izražavanju. Naš multikulturalni miks počiva na kulturnim, političkim i građanskim tradicijama. Ova živa mešavina čini jedinstvenim australij- ski duh – karakterističan način na koji drugi prepoznaju naše postojanje. Kreativna Australija se gradi na rani- jim politikama i programima ali nastoji i da najviše što može iskoristi mogućnosti koje su nerazdvojne od digitalne ere. I baš ovo nastojanje želimo da posebno predsta- vimo u ovom tekstu. Uloga australijske vlade u podržavanju kulture najbolje se vidi kroz glavne fon- dove koji podržavaju kulturu. To se odno- si na nacionalne galerije i muzeje, institu- cije za prikupljanje i obuke, the Australia Council, Australian Broadcasting Corpo- ration, Screen Australia i the Special Broadcasting Service. (više detalja o tome može se pročitati na adresi www.austra- de.gov.au/Export/Export-Markets/Indu- stries/Cultural-Precincts). Kreativna Au- stralija omogućava puteve ka dogovore- nim ciljevima, zadirući u rad vladinog si- stema finansiranja i identifikujući specifi- čne oblasti koje treba da se razvijaju. Pre- poznaje da kulturu ne kreira vlada, ali je ona omogućava. Uloga vlade je da inter- veniše na način kojim će se negovati jak i održiv kulturni sektor. Uloga je i da poma- že Kreativnoj Australiji da ostvari svoje ciljeve. Imajući na umu jednu od primarnih tež- nji – da se što bolje iskoristi digitalno doba, Kreativna Australija ima kao jedan od svojih pet ciljeva: da omogući cvetanje australijske kreativnosti u zemlji i van nje u digitalizovanom 21. veku podržavajući inovaciju, razvijajući nove kreativne sadr- žaje, znanje i kreativne industrije. Promene u tehnologiji su pozitivno uti- cale na umetnička i kreativna nastojanja. Digitalno doba utiče na tradicionalne strukture koje podržavaju umetnost i kul- turu, kao i na poslovne modele koji omo- gućavaju kreativnim industrijama da pro- izvode i plasiraju australijski sadržaj. Digi- talni, umreženi svet sada pruža nove pute- ve za susretanje sa kulturnim proizvodima – npr. jedna petina publike Australijsku operu sluša online, dok takav servis Nacio- nalne biblioteke Australije ima više od 70.000 registrovanih korisnika. Praktično posmatrano, novo tehnološko okruženje čini ljude bližima radi deljenja ideja i novih načina razmišljanja. Kroz online servise, ruralna i regionalna Austra- lija može da bude u kontaktu sa njenim gradskim delom. Na primer, digitalno okruženje omogućava javnim emiterima u Australiji da aktivno sarađuju sa publikom i stvaraju mogućnosti za online interakci- ju. Inicijative poput one koju je pokrenula the Australian Broadcasting Corporation pod nazivom „Open“ imaju na umu da udaljenim Australijancima pomognu da naprave i postave digitalnu medijsku pri- ču. Na taj način, ova organizacija je u mogućnosti da razvije priče širom zemlje. Digitalna revolucija pruža veliki potencijal za australijske kreatore sadržaja. Istraživa- nje koje je sprovela Screen Australia (2011) pokazalo je da 91% učesnika veru- je da je važno da Australija ima filmsku i tv industriju koja proizvodi lokalni sadr- žaj. Kamen temeljac Kreativne Australije je identifikacija jakih puteva kojima će se ove mogućnosti iskoristiti i omogućiti profe- sionalnu obuku za realne i održive kreativ- ne karijere. To se postiže pretragom kroz različite sektore i postavljajući pitanja:  Šta se želi postići?  Šta je postignuto?  Šta se dešava sledeće? Pod ovim poslednjim se želi obezbedi- ti praktična prednost sa sektorom, što često uključuje identifikaciju vladinih fondova za razvojne programe. Dobar primer razvoja ovog koncepta je Australijska škola filma, televizije i radija (AFTRS). Škola može da se pohvali time da je pokrenula mnoge uspešne karijere u poslednjih 40 godina, uključujući i one internacionalne. Nedavnim istraživanjem među diplomcima od 1972. godine na ovamo otkrilo se da više od 70 procenata diplomaca trenutno radi u izabranim obla- stima na filmu i televiziji, kao producenti, reditelji, scenaristi ili montažeri. www.mediart.orglink6 novembar 2013 broj 108 Inicijativa ovog veka — pove}ati AA ustralija je svetski lider u korišće- nju kreativnosti i originalnosti svog naroda. Niz australijskih vlada nasleđivale su vrednosti i prioritete australijske nacije i ljudi i tako oblikovale i tržištu ponudile „kreativnu naciju“ – onu koja prepoznaje vrednost umetnosti i kul- ture za blagostanje i prosperitet nacije. Početkom 2013. godine objavljena je australijska nacionalna kulturna politika pod nazivom Kreativna Australija. Ova inicijativa nadovezala se na prethodne kul- turne programe, kao što su osnivanje Australijskog saveta za umetnost (1973) i usvajanje prve australijske nacionalne kul- turne politike Kreativna nacija (1994). Kreativna Australija predstavlja politi- ku za XXI vek – osmišljenu tako da još više osnaži „Australijanstvo“ i da ga ponu- di svetskom tržištu. Njome se postavlja nova strateška vizija umetnosti, kulture i postojećih i nadolazećih kreativnih indu- strija u Australiji. Australijska kultura ima jaku osnovu u svojoj baštini i tradiciji. Istorija njenih naseljenika i talasi migracija stvorili su slojeve raznolikosti u muzici, jeziku, hrani i kulturnim izrazima. Mešavina mnoštva naših kultura obogatila je već postojeću kulturnu, političku i građansku tradiciju. Ova bogata mešavina stvorila je jedinstve- Kreativna Australija: hod Njena ekselencija dr Helena Studdert

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

Sektor kompjuterskih igrica je takođe porastao. Australijanci u proseku troše 1.5 biliona australijskih dolara na interaktivne igrice. Postojeći kulturni projekat daje i studiju slučaja o načinu na koji interaktiv- ne video igrice mogu da se inovativno iskoriste kroz australijsku video igricu „Warco“. Ime je preuzeto od dopisnika koji su izveštavali o Drugom svetskom ratu i to je akciona igrica zasnovana na rat- nom novinarstvu u kojoj se ukrštaju bio- skop, igre i stvarnost. Ta igrica je rezultat saradnje gospodi- na Tony Maniaty-ja i reditelja Robert Connolly-ja i osnivača brizbejnskog stu- dija „Defiant Development“, Morgan Jaf- fit-a. Ona će biti početno oruđe za trening mladih novinara vodeći ih kroz ratne zone, dok u isto vreme daje javnosti širo- ki uvid u ovu profesiju. Imaće, takođe, veliku vrednost u učionicama tokom dis- kusije o tome kako se o ratovima izvešta- va. Očekivani rezultat je jedinstven inter- aktivni proizvod sa mnogim aplikacijama širom sveta. Screen Australia je obezbe- dila 30.000 dolara za razvojni fond. „Warco“ je primio i investiciju od 205.000 dolara od iste organizacije za razvoj prototipa. Ovo su neki primeri kako Australija gleda na negovanje, razvoj i moć svog intelektualnog i kreativnog poseda. Nacio- nalna kulturna politika Kreativna Austra- lija je odraz vrednosti koje australijska vlada ima prema umetnosti i kulturi od kojih zavisi australijsko društveno i eko- nomsko zdravlje i budući napredak. U Australiji, oko 370.000 ljudi radi u industriji kulture, a još 160.000 je angažo- vano u zanimanjima koja imaju veze sa kul- turom – ukupno 530.000 ili 5 odsto radno sposobnog stanovništva. Kada proširimo ugao posmatranja na obrazovanje, proizvo- dnju, smeštaj i izgradnju, kultura igra važnu ulogu u sferi zapošljavanja za više od 3.7 miliona Australijanaca. Posebno se ovo odnosi na više od 400.000 volontera u umetničkim i organizacijama koje se bave očuvanjem tradicije svake godine. Više od 15 milionaAustralijanaca (86% populacije) poseti najmanje jedan događaj godišnje. Svake nedelje, australijska doma- ćinstva potroše više od 45 dolara na kul- turne aktivnosti kao što su odlazak u bio- skop, posećivanje koncerata, gledanje tele- vizije ili čitanje knjiga – više nego što se izdvaja za struju i gorivo ili odeću i obuću. Kreativna Australija prepoznaje izvrs- nost našeg kulturnog dobra. Ona uviđa zna- čaj kulture za ekonomsku konkurentnost i promoviše preduzetništvo. Kreativna Au- stralija postavlja umetnost, kreativne vešti- ne i talenat u centar australijskog života. Opširnije o ovoj temi možete pročitati na http://creativeaustralia.arts.gov.au/full- policy Objavljeno uz saglasnost Australijske ambasade u Srbiji, FRJ Makedoniji i Crnoj Gori linkwww.mediart.org 7novembar 2013 broj 108 kreativne industrije mogu}nosti u digitalnom dobu Nova publikacija Kao plod saradnje Grupe za kreativnu ekonomiju i ambasade Australije u Srbiji, BJR Makedoniji i Crnoj Gori, oktobra ove godine izašla je publikacija Kreativna Australija: put u kreativno društvo i ekonomiju. Na 136 strana opisane su javne politike koje je Australija vodi- la do sad i perspektiva Australije na svetskoj ekonom- skoj i kulturnoj sceni. Sa tim u vezi, date su preporuke za Srbiju, srpsku kulturnu poli- tiku i mogućnosti razvoja kreativnih industrija u nas po uzoru na australijske primere dobre prakse. Svoj stručni stav izneli poznati i priznati australijski i srpski stručnjaci, a poslednje poglavlje je posvećeno različitim programima podrške Vlade Australije. Na samom kraju publikacije data je lista fondova, programa podrške, ustanova, kan- celarija u izvornom obliku, na engleskom i sa prevodom na srpski jezik. Budući da su kulturni delatnici i političari ciljna grupa kojoj je ova publikacija namenjena, ona pre svega može koristiti donosiocima javnih politika na svim nivoima počevši od nacio- nalnog, preko pokrajinskog do gradskog nivoa. Kreativna Australija u potpunosti kore- spondira sa aktuelnim tokovima u svetu, samo je pitanje koliko će donosioci odluka u Srbiji imati sluha za ovde iznete predloge i preporuke. Mirjana Rikalo Autorka je istraživač Grupe za kreativnu ekonomiju nost australijskog duha – istaknuti vid „bitisanja“ koji drugi prepoznaju. Australija je tokom poslednje dve dece- nije vredno radila na izgradnji svog imi- dža, razvila je nacionalni ponos među narodima koji u njoj žive i njihova dosti- gnuća, i prepoznala je ekonomiju kultur- nog sektora. Rezultati tog rada su impre- sivni – kulturni sektor u Australiji danas doprinosi BNPu sa oko 40 milijardi austra- lijskih dolara. Australija uživa međunarodni ugled zbog svojih prvoklasnih umetnika i umet- nosti, što je i vidljivo u mnogobrojnim međunarodnim priznanjima – uključujući Oskare, nagrade Gremi i Buker. Ipak, pre nekih 50 godina, termin „kulturna pokor- nost“ je bio dobro poznat u Australiji. Njime se izražavalo da Australijanci vred- nuju sve što dolazi iz Evrope, a naročito umetnost iz Velike Britanije, kao nešto što je suštinski bolje od bilo čega što Austra- lija može da stvori. To se promenilo ranih sedamdesetih godina prošlog veka kada je tadašnja vlada izvršila određena ulaganja u kreativne umetnosti. S vremenom su Australijanci počeli da pričaju svoje priče australijskim glasom, odbacujući i poslednje ostatke kolonijalizma. Prepoznavanje vrednosti umetnosti, kulture i kreativnosti za buduć- nost Australije počelo je da dobija svoj oblik.Australijanci danas hodaju svetskom scenom sa samopouzdanjem, sigurni da australijski stav, australijski način života, australijske vrednosti, australijska inova- tivnost i znanje vrede i da su promovisani u svetu. Pojam izgradnje sektora kreativnih industrija i njegovog odnosa sa umetnošću i kulturnim životom u državi je složen, ponekad i osporavan. Kada sam počela da se bavim pitanjem kako se nacionalna kul- tura i spoznaja samih sebe može povezati sa kreativnim industrijama, shvatila sam da postoje mnogobrojni elementi koji se moraju uzeti u obzir prilikom kreiranja javnih politika. Autorka je ambasadorka Australije u Srbiji, BJR Makedoniji i Crnoj Gori po svetskoj sceni

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

RR astući značaj kreativnosti, inova- cija, znanja i intelektualne svojine poslednje decenije promenio je pristup razvoju. Od proizvodnje roba i usluga prešlo se na sve intenzivnije proce- se dematerijalizacije proizvodnih struktu- ra. U poslednjih 10 godina godišnja stopa rasta izvoza kreativnih dobara iznosila je oko 23%, a kreativnih usluga oko 29% i one su bile za 11 procentnih poena više od prosečnog rasta svetskog izvoza u istom periodu. Neki ove tendencije nazivaju „društvom snova“, drugi pak „ekonomi- jom iskustva“. Uporedo sa ovim, sve su dominantnija mišljenja da savremena eko- nomija postaje primarno kreativna ekono- mija i da u njoj dematerijalizovani resursi poput talenata, kreativnosti, ideja, znanja primarno određuju dalje tokove njenog razvoja. Kreativna ekonomija postaje sve značajnija i zbog rastućih procesa hiper- kulturalizacije i porasta interesovanja naj- širih slojeva društva za simboličke i kul- turne sadržaje. U akademskoj praksi Zapadnog Balka- na, istraživanja fenomena kreativnih indu- strija bila su retka, i u dovoljnoj meri nisu poklanjala pažnju njihovim ekonomskim aspektima. Posledično ovaj region karak- teriše i zaostajanje javnih politika koje bi efikasnije podržale razvoj ovog sektora. Primarno neekonomska usmerenost ovih istraživanja vodila je ka razumevanju i interpretaciji nekih fenomena kreativne ekonomije u svetlu medijskih studija, stu- dija kulture, sociologije i sl. i utemeljenju negativnih predrasuda o ovom konceptu. Percepcija kreativnih industrija kao eko- nomskih agenata bila je ograničena i dru- štveno ekonomskim kontekstom Zapad- nog Balkana u periodu nastanka ovih ideja. Ove delatnosti predstavljale su neproizvodan segment društva i stoga naj- većim delom isključen iz ekonomskih obračuna. Tokom ’90ih u zemljama ovog regiona preovladavale su javne politike izgradnje nacionalnog identiteta, te se o razvojnim dimenzijama kreativnih indu- strija u ekonomskom smislu nije ni govo- rilo. Dodatni razlozi tome bili su još i tra- dicionalno shvatanje ovog sektora izvan tržišta i ekonomskih principa poslovanja, čvrsta regulacija tržišta (naručito medij- skog) i podržavljenje čitavog sektora u cilju zaštite „opšteg nacionalnog interesa“ u kome je bilo malo mesta za preduzetni- štvo, privatnu inicijativu i ekonomizaciju simboličkih sadržaja. Krajem 1990ih situacija je izmenjena u većini zemalja ovog regiona, zajedno sa tranzicijom i društvenim promenama. Otvaranje nacionalnih kreativnih industri- ja ka svetskim tokovima i građenje javnih politika između podrške univerzalnim kreativnim projektima i onima koji grade okruženje nacionalnog kulturnog bitisanja označava drugačije razumevanje ovog sektora. Interesovanje za kreativne indu- strije i njihovo pozicioniranje u diskursu javnih politika započelo je 2005. kroz regionalni projekat Britanskog Saveta „SEE FORUM Creative Industries Stand” koji je obuhvatio Bosnu i Hercegovinu, www.mediart.orglink8 novembar 2013 Javne politike u Srbiji i mr Hristina Miki} broj 108 Festivali Kako izveštavaju online mediji, FOR Festival industrije komunikacija, odmora i razonode (Travel & Leisure Communications Festival) održan je i ove godine u mese- cu aprilu u Budvi. Učešće je uzeo i osnivač i predsednik Weekend Media Festivala, Tomislav Ricov. Prema intervjuu sa predsednikom FORFESTa, Veliborom Zolakom, objavljenom u magazinu Media Marketing, razgovaralo se o strateškoj saradnji ova dva festivala kreativnih industrija. Kako je Zolak primetio „Budva je najjužnija, a Rovinj najsjevernija festivalska tačka u regiji – sve ostalo je između.“ FOR festival je nastao promenom koncepta Festivala turističkih komunikacija koji postoji više od dve decenije. U Rovinju je ove godine održan 6. Weekend Media Festival koji važi za najveći regionalni festival komunikacija. Festival se održava u oktobru i okuplja medijske, marketinške i PR profesionalce iz regije i sveta. Osim radnog dela, koji uključuje pre- davanja, panele, radionice i prezentacije, stara fabrika duvana je mesto dobrih i neoba- veznih susreta učesnika i gostiju, te odlične zabave. Više o WMFu možete pročitati na http://2013.weekendmediafestival.com. R. L.

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

Srbiju, Hrvatsku, Crnu Goru, Albaniju, Makedoniju, Rumuniju. Projekat je po prvi put uveo u stručnu javnost novi kon- cept – kreativne industrije i isticao njene razvojne dimenzije, ali nasuprot tome uko- renjeno nasleđe i negativna percepcija ovog sektora ostala je dominantna matri- ca promišljanja o ovoj oblasti. Niz istraži- vanja koji je usledio u regionu ticao se istraživanja razvojnog doprinosa kreativ- nih industrija, predstavljajući tako inova- tivni poduhvat u procesu uvođenja savre- menih fenomena u polje javnih politika i širenje njenog opsega. Prosečno učešće kreativnih industrija u stvaranju BDV Zapadnog Balkana iznosi oko 9,4% u poslednjih 9 godina. Po udelu kreativnih industrija na začelju se nalazi Albanija u kojoj ovaj sektor čini oko 1,2% BDV celokupne ekonomije, dok sve osta- le zemlje beleže nadprosečne rezultate u odnosu na regionalni prosek. Prosečna stopa rasta BDV kreativnih industrija izno- sila je 5,5% na nivou Zapadnog Balkana. Iznad proseka regiona nalazile su se samo Srbija (14,5%) i Crna Gora (11,3%), dok je ispod prosečna dinamika rasta BDV zabe- ležena u Hrvatskoj (7%), Makedoniji (7,8%) Albaniji (4,7%) i Bosni i Hercego- vini (4,4%). Poređenje među zemljama pokazuje da su kreativne industrije bile otpornije na krizu i da su beležile uspore- niji rast od potencijalno mogućeg. Takođe je interesantno da je u zemljama sa malim udelom kreativnog sektora u nacionalnoj ekonomiji, blaži uticaj krize na dinamiku rasta ovog sektora (Albanija, Bosna i Her- cegovina) od onih zemalja u kojima su nadprosečni udeli ovog sektora u nacio- nalnoj ekonomiji (Srbija, Makedonija, Hrvatska). Generalno, visoke fluktuacije stope rasta BDV po godinama ukazuju da kreativne industrije predstavljaju nadola- zeći sektor u celom regionu i da se odvija proces njihove konfiguracije i razvoja. Sa aspekta strukture i dinamike zapo- slenosti u regionu u ovom sektoru radi oko 420.000 stalno zaposlenih. Mada, imajući u vidu fleksibilnu prirodu zapošljavanja u ovom sektoru, zaposlenost je i znatno veća (2 do 3 puta), ali nevidljiva u zvaničnim statistikama. Prosečan udeo formalne zaposlenosti u kreativnim industrijama na nivou regiona u periodu 2003-2011. izno- sio je 5,66%, dok je prosečna stopa rasta zaposlenosti iznosila 4,65%. Stope rasta iznad regionalnog proseka beležile su Bosna i Hercegovina (6,8%), Crna Gora (5,84%) i Albanija (6,8%), dok je u osta- lim zemljama ovaj pokazatelj bio regio- nalnih vrednosti. Sa aspekta strukturnih promena, najmanje se kriza osećala u obla- sti umetničkih i kreativnih delatnosti, ume- reni pad zaposlenosti beleže informacije i komunikacije, dok je najoštriji pad u obla- sti izdavaštva i drugih kreativno-poslovnih usluga. Regionalno tržište rada u kreativnim industrijama karakterišu značajne dualno- sti: povremeno zapošljavanje čini oko 15% zapošljavanja u kreativnim industri- jama, nasuprot proseku privrede gde ovaj oblik radnog angažovanja učestvuje sa 11%; reč je o sektoru koji zapošljava rela- tivno mladu radnu snagu (do 34 godina) i ona učestvuje u ukupnoj zaposlenosti sa oko 35% u odnosu na prosek privrede u kome je njeno učešće oko 26%; dominan- tno se u sektoru zapošljava visoko obrazo- vana radna snaga čije je učešće u interva- lu od 46%-55%, u odnosu na prosek pri- vrede koji beleži vrednost ovog pokazate- lja na nivou 27%; u privatnoj svojini je zabeležen najveći broj zaposlenih (oko 85%) u odnosu na državni sektor (15%); nekvalifikovana i niskokvalifikovana radna snaga u kreativnim industrijama učestvuje sa oko 1% u ukupnoj zaposle- nosti ovog sektora, u odnosu na prosek pri- vrede koja beleži vrednost ovog pokazate- lja na nivou od 10,5%; mala preduzeća sa 5-10 zaposlenih učestvovala su sa 80% u ukupnoj zaposlenosti kreativnih industri- ja, nasuprot proseku privrede gde su ona imala udeo u zaposlenosti od 70%; oko- snicu razvoja kreativnog sektora činila su korporativna preduzeća sa oko 90%, dok je broj samozaposlenih u kreativnim indu- strijama iznosio oko 10% i u odnosu na prosek privrede bio je niži za 5 procentnih poena. Sve ovo ukazuje da su strukturne karakteristike sektora na nivou regiona, približno slične, kao i da se kreativne indu- strije nalaze u približno istim fazama raz- voja čineći ovaj sektor sve relevantnijim linkwww.mediart.org 9novembar 2013 broj 108 kreativne industrije regionu Inicijativa Srbija Grupa za kreativnu ekonomiju je na prvoj u nizu debati „Lokalnih foruma kreativ- ne ekonomije“ predložila pokretanje inicijative koja će pomoći u redefinisanju uloge države prema kreativnim industrijama. Imajući u vidu da Ministarstvo kulture kakvo danas funkcioniše ne ostvaruje značajne rezultate na polju razvoja kreativnog sekto- ra, predloženo je osnivanje Agencije za razvoj kreativnih industrija koja treba da funk- cioniše kao javno-privatno partnerstvo. Danas je trend da se Ministarstva kulture pret- varaju iz glomaznih birokratizovanih struktura u kancelarije za kulturu i umetnost pri kabinetima premijera ili predsednika države. U Srbiji, transformisanje Ministarstva kulture u Kancelariju za umetnost donelo bi uštedu u administrativnim troškovima od oko 2 miliona evra (koliko iznosi dvogodišnji prosek sredstava za konkurse), a pri- dodavanje sredstava od državnih manifestacija (npr. Milanski edikt je u 2013. godini koštao 2,4 miliona eura) činilo bi solidan fond za finansiranje kreativne produkcije. Iskustva drugih pokazala su da one mnogo bolje od Ministarstva mogu da mobilišu međunarodne fondove za razvoj kreativnih industrija koji od 3 do 5 puta premašuju godišnje državne budžete za kreativne industrije. Za više informacija posetite www.kreativnaekonomija.net R. L.

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

faktorom regionalne ekonomije (sem u Albaniji). Razvoj kreativnih industrija odvija se dinamično, ali neuravnoteženo i u svim zemljama došlo je do promena koje su vodile većem udelu kreativnih aktivno- sti, naročito onih koji se zasnivaju na obi- latom korišćenju informaciono komunika- cionih tehnologija (IKT). Ipak, nasuprot ovim podacima, javne politike oskudevaju u instrumentima koji bi podržali ovaj sektor i radili na njegovom ekonomskom osnaživanju, a posebno sti- mulisali njegovu regionalnu saradnju. Čak i ukoliko postoje ovakvi instrumenti, njih karakteriše eksplicitni, ali ne i praktični značaj. Javne politike svugde u regionu oskudevaju u kvalitetnim poreskim instru- mentima podrške ovom sektoru, nema adekvatnog poslovnog okruženja za razvoj virtuelne kreativne ekonomije i e-poslova- nja koji je dominantni poslovni model u kreativnim industrijama. Iz ugla trgovin- skog prometa među zemljama, nema nika- kvih restriktivnih mera kojima bi se pro- met ograničio ili zabranio. Za dela koja se privremeno izvoze iz zemalja Zapadnog Balkana radi izlaganja, (međunarodne izložbe, galerijska izlaganja, promocije itd), ali ne i njihove prodaje potpadaju pod režim ATA KARNET izvoza, odnosno dodeljuje im se dozvola za privremen izvoz u određenom roku, posle čega mora- ju da se vrate u zemlju odakle su izvezena. U ostalim slučajevima, najveći broj proiz- voda kreativnih industrija u regionu podle- že carinama od 5%, osim ukoliko se pri- menjuje CEFTA sporazum gde je carinska stopa 0%. Ulaskom Hrvatske u EU, iz CEFTA sporazuma je isključena ova drža- va, jer primenjuje harmonizovani EU carinski sistem. Najveća ograničenja za regionalnu saradnju ipak predstavlja opo- rezivanje autorskih naknada kreativaca. Za većinu zemalja u regionu, postoje ugovori o izbegavanju dvostrukog oporezivanja za oporezivanje dohotka koji potiče od autor- skih naknada, tehničkih ili profesionalnih usluga. Maksimalna granica oporezivanja u drugoj zemlji ne može biti veća od 10% bruto prihoda za skoro sve zemlje Zapad- nog Balkana, osim Crne Gore sa kojom Srbija nema potpisan sporazum o izbega- vanju dvostrukog oporezivanja. Tri oblasti kroz koje se prelama kon- cept kreativnih industrija u regionu su kul- tura, turizam i informaciono-komunika- cione tehnologije. Kako se javne politike u regionu vode po sektorskom principu, koncept kreativnih industrija se najvećim delom prepoznaje u okviru kulturnih stra- tegija (Federacija Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Republika Srpska, Crna Gora, lokalni ekonomski i kulturni planovi u Pančevu, Užicu, Tuzli, Zagrebu, Istočnoj Ilidži), ali izostaju jasne konceptualizacije kroz mere i instrumente koje bi strategije trebale da prevedu u praksu. Ovakvo treti- ranje kreativnih industrija pokazuje da se na ovaj koncept gleda kao na vezu sa savremenim globalnim tendencijama (UNESCO, UNDP, EU) i konceptima raz- voja i time zapravo ukazuje na naprednost političkih opcija koje ove strategije usva- jaju i njihovu pripadnost pro-modernim strujama, nasuprot dominantnom tradicio- nalnom gledanju na kulturu kao nemateri- jalni, duhovni i često idealistički element u ovim državama. Značajno je i to da kulturne industrije i kulturno nasleđe predstavljaju okosnicu regionalnih politika razvoja turizma u svim državama, ali i tu se strateški ciljevi vrlo sporo realizuju u praksi, zbog velikih investicija koje rehabilitacija kulturnog nasleđa zahteva, ali i drugih prepreka neekonomske prirode (vlasničkih i admi- nistrativnih prepreka, nedostatka ideja, vizije i veština upravljanja ovakvim pro- jektima, dugoročne održivosti i sl.). Informaciono-komunikacione strategi- je i podrška informacionom društvu u regionu Zapadnog Balkana koncept krea- tivnih industrija najčešće prepoznaje kroz digitalizaciju kulturnih sadržaja, nasleđa i korišćenje ICT u povećanju dostupnosti kulturnih sadržaja. U oblasti industrijskog razvoja, na kreativne industrije se apostro- fira u njihovim preambulama ili vizijama, ali bez jasnog pravca operacionalizacije ovih narativa npr. u cilju povećanja kon- kurentnosti industrije i indukovanja struk- turnih promena u ekonomiji ovih zemalja. Uvid u pomenute strateške dokumente otkriva da su vrlo nejasni vidovi eksploa- tacije i dometi tržišne valorizacije kreativ- nih industrija, tako da se često čini da one iako pomenute na nivou javnih politika, nisu na adekvatan način integrisane u socio-ekonomske procese razvoja zemalja Zapadnog Balkana, niti je razjašnjena nji- hova uloga u ovim procesima. Ova misti- www.mediart.orglink10 novembar 2013 broj 108 Bosna i Hercegovina Prva konferencija o kreativnim indu- strijama u Bosni i Hercegovini održana je ove godine u organizaciji Centra za politi- ke i upravljanje, a pod nazivom „Put ka oporavku: uticaj kreativnih industrija na ekonomski razvoj BiH“. Predstavljeni su rezultati istraživanja stanja u kreativnim industrijama, govorilo se o modelima podrše ovom sektoru, kao i o mogućnosti- ma klasterskog udruživanja. Govoreći o mogućim perspektivama razvoja, izvršna direktorka Grupe za krea- tivnu ekonomiju, mr Hristina Mikić je navela da u BiH postoji oko 3.900 predu- zeća koja potpadaju pod kreativni sektor. Izdavaštvom i književnošću se bavi oko 24%, arhitekturom oko 30%, advertajzin- gom oko 15%, dok je modna industrija predstavljena sa oko 7%. Kao slabosti trži- šta kreativnih industrija u BiH ona je izdvojila njihovu usitnjenost i podeljenost, mali nivo internacionalizacije, loše mode- le finansijske podrške, probleme sa zašti- tom intelektualne svojine, slabe kanale za plasman proizvoda. Iznet je i podatak da je prosečan BDV po preduzeću 88.700 eura. Direktor Narodnog pozorišta iz Zeni- ce, dr Hazim Begagić ukazao je, između ostalog, na činjenicu da kreativna indu- strija u BiH poseduje veliki kreativni kapi- tal, kao i da se posebno izdvaja nekoliko opština koje obiluju resursima za osniva- nje klastera: Bihać, Mostar, Sarajevo i Tuzla. Video industrija, advertajzing, IT i multimedija prednjače u ovoj oblasti. Broj visokoobrazovanih je u porastu, što je u korelaciji sa brojem studijskih programa iz sfere kreativnih industrija. U posmatra- nom periodu, 1991. godine ih je bilo 69, a 20. godina kasnije 229. Uprkos tzv. hiper- produkciji kadrova, nju ne prati odgova- rajuća privatna inicijativa. Begagić je uka- zao i na nekoliko kreativnih veb lokacija poput www.artstock.ba, www.castingzo- na.ba, te onu mladih glumaca Banja Luke na adresi http://archive.is/No0um . Autor izveštaja „Mapiranje filmske industrije u BiH 2013“, Jovan Marjanović izneo je podatak da je u 2012. u filmskoj industriji bilo 334 stalno zaposlena u 105 filmskih preduzeća, odnosno 698 honora- raca. Proizvedena su 2 dugometražna i 21 kratkometražni domaći film. Projekcija za 2015. godinu je 500 stalno zaposlenih,

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

fikovanost kreativnih industrija i nedo- voljna jasnoća samog koncepta u javnim politikama, implicira da akteri kreativnog sektora njemu pristupaju kao nečemu što je haotično, negativno za razvoj kreativne produkcije, neprofilisano i uz lični osećaj da mu ne pripadaju. Tokom 2012. godine započeo je rad na izradi strategije „SEE 2020“ kojom ruko- vodi Regionalni savet za saradnju, a njen cilj je da ubrza procese razvoja regiona Zapadnog Balkana. Bazirajući se na prin- cipima „Evropa 2020“ ovaj dokument se zasniva na nekoliko stubova razvoja – integrativni rast (dublje regionalne trgo- vinske i investicione veze), pametan rast (jačanje inovativnih industrija i onih koje stvaraju dodatu vrednost), održivi razvoj (zeleni rast i održivo korišćenje energije), inkluzivni rast (razvoj veština i šire uklju- čivanje svih grupa u tržište rada) i uprav- ljanje razvojem (unapređenje kapaciteta javne administracije i vladavine prava). Jedan od vidljivijih fokusa ove strategije jeste jačanje regionalne saradnje na polju kreativnih industrija (filma, kulturnog nasleđa i dizajna, digitalne ekonomije), što je u neku ruku jedino održivo rešenje za razvoj ovog sektora, zbog niskih lingvisti- čkih barijera, zajedničkog nasleđa, kultur- nih obrazaca, stepena razvoja. Iako je neiz- vesno kako će zemlje članice Regionalnog saveta za saradnju implementirati strate- ške ciljeve ovog regionalnog strateškog dokumenta kroz svoje nacionalne politike, tri su programa koja se u predlogu ove strategije predlažu kao glavna u ovoj obla- sti: nastavak Ljubljanskog procesa u obla- sti zaštite kulturnog nasleđa, a u cilju sa- radnje i pomirenja u regionu, uspostavlja- nje Filmskog fonda za podršku filmskim projektima i audiovizuelnim ostvarenjima i uspostavljanje platforme za podršku dizajnu i umrežavanju postojećih platfor- mi u oblasti dizajna. Indirektno, posredno na razvoj kreativnog sektora naslanjaju se i strateške aktivnosti u oblasti istraživanja i razvoja i digitalizacije, jer oni omoguća- vaju širu penetraciju novog znanja i teh- nološke infrastrukture neophodne za raz- voj kreativnog sektora. Stvaranje i korišćenje kreativnih sadr- žaja i tvorevina, kao inputa svih delova ekonomije i povezivanje sa informaciono komunikacionim tehnologijama postaje prioritetno pitanje regionalnog razvoja kreativnih industrija i potrebe da se obez- bede novi impulsi rastu. Uslovi za razvoj tržišta kreativnih industrija na području regiona ogledaju se u ideji regionalne inte- gracije u funkciji bržeg ekonomskog raz- voja i stvaranja regionalnog tržišta krea- tivnosti koje bi obuhvatilo postojeća tržišta kreativnih industrija na prostoru regiona. Postojanje regionalnog tržišta kreativnih industrija bi moglo imati pozitivan uticaj na stabilnost nacionalnih sistema kreativ- nih industrija, efikasnije finansiranje raz- voja kreativnih industrija svih zapadno- balkanskih zemalja, prelivanja (spillovers) kreativnih elemenata i znanja u tradicio- nalne grane nacionalne ekonomije, a naro- čito prelivanje rasta (growth spillover) kroz trgovinske i tržišne inter i intra indu- strijske odnose u regionu, koji bi pozitiv- no delovali na strukturne promene unutar nacionalnih ekonomija na Zapadnom Bal- kanu. Autorka je saradnica Grupe za kreativnu ekonomiju linkwww.mediart.org 11novembar 2013 broj 108 kreativne industrije Republika Hrvatska Ministarstvo gospodarstva Republike Hrvatske je ove godine iniciralo formiranje Udruge članova kreativnih i kulturnih industrija. Definisano je pet prioritetnih obla- sti, u skladu sa ciljem – jačanje konkurentnosti. U najkraćem, reč je o boljoj institu- cionalnoj i infrastrukturnoj podršci, podsticanju istraživačko - razvojnih aktivnosti, razvoju ljudskih resursa, izvora finansiranja i „ubrzanje učinka prelivanja kreativne i kulturne industrije na druge industrije i društvo u celini.“ Klaster je formalno nastao u Puli, tokom 6. Dana kreativnosti i inovativnosti. Predsednica prvog kreativnog kla- stera u Hrvatskoj je predsednica Mreže za razvoj i kreativnost i direktorica firme Indi- go komunikacije, Ivana Nikolić Popović. Taj čin je u skladu sa Strateškim planom Ministarstva kulture, jer kako piše maga- zin „Lider“, vlada je nedavno kreativnu industriju proglasila strateški važnom. Isti izvor primećuje da „Kreativna industrija za London je postala veći biznis od finan- cijskog poslovanja. I u Nemačkoj je jedan od najdinamičnijih sektora i glavni eko- nomski faktor upravo kreativna industrija, usporediva prema udjelu u BDPu s auto- mobilskom ili metalnom industrijom.” „Večernji list“ ukazuje na to da će, između ostalog, kreativnom sektoru u Hrvatskoj biti dostupan program Europske unije Kreativna Europa 2014 – 2020, vredan 1.8 mili- jardi €, kao i da je formiranje klastera jedan od preduslova da se konkuriše za ta sred- stva. Na adresi kulturpunk.hr preporučujemo da se pročita članak Dejana Kršića „Trau- matično mjesto kulturnih/ kreativnih industrija“ u kojem se govori o trenutnim pro- blemima i potrebi bolje zakonske regulative ove oblasti u Hrvatskoj. R. L. 1.000 honoraraca, produkcija 10 dugome- tražnih i 40 kratkometražnih filmova. On je predstavio i akcioni plan razvoja kine- matografije u naredne tri godine. Pravima intelektualnog vlasništva ba- vila se ekspert za zakone intelektualne svojine, Kristina Delfin Kanceljak. Ona je ocenila da je u Sloveniji, Hrvatskoj i Srbi- ji ovaj sistem razvijen i funkcionalan, što ne važi za BiH, Crnu Goru i Makedoniju. U Bosni i Hercegovini je neophodno, između ostalog, da se radi na podizanju svesti o značaju zaštite intelektualnog vla- sništva, kolektivnom udruživanju i da saradnja sa Institutom za intelektualno vlasništvo bude bolja. Na skupu je istaknuta potreba jačanja javnih politika za sektor kreativnih indu- strija, povezivanje sa poslovnim sekto- rom, unapređenje zakonskog okvira i kla- sterskog udruživanja. Kreativne industrije Bosne i Hercego- vine karakteriše velika atomiziranost – reč je o sektoru sa visokim prisustvom mikro preduzeća sa 4-5 zaposlenih. Nešto zna- čajnije zapošljavanje imaju tradicionalne oblasti kreativnih industrija poput radija i televizije koje u proseku upošljavaju iz- među 45-63 zaposlenih po preduzeću. Kreativna klasa čini oko 37% ukupnog broja zaposlenih u kreativnim industrija- ma. Na konferenciji Centra za politike i upravljanje zaključeno je da razvoj krea- tivnih industrija mora da bude sistemski podržan, naročito na tržištima koja nisu institucionalizovana kao što je to slučaj sa Bosnom i Hercegovinom. R. L.

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

SS intaksa kreativna ekonomija prvi put se spominje 2001. godine u radu Johna Howkinsa kao veoma gene- ralna odrednica kojom se opisuju sve one delatnosti koje se baziraju na kreativnom radu i na kojima se mogu konstituisati prava intelektualne svojine. Po ovom auto- ru, kreativnu ekonomiju čine osim umet- ničkih i kulturnih delatnosti, i mediji, nauka i obrazovanje. Iako su nakon ovog, i mnogi drugi autori i organizacije poku- šali da daju svoje viđenje kreativne eko- nomije, na osnovu mnoštva različitih pri- stupa može se izvući zaključak da se veći- na slaže da je kreativna ekonomija složeni skup poslovnih odnosa i procesa koji se baziraju na korišćenju kreativnosti, inova- cija i znanja, kao i da ekonomska vrednost potiče iz zaštite intelektualne svojine. Komercijalizacija emocija Danski futurolog R. Jensen tvorac teo- rije o društvu snova govoreći o ekonomiji budućnosti, kreativnu ekonomiju je opisao kao društvo snova u kome se ekonomski i društveni uspeh temelji na komercijaliza- ciji emocija. Pripovedači priča postaju gla- vni nosioci ekonomije – oni određuju skup ideja i vrednosti, stavove, ubeđenja i poru- ke. Kreativne industrije se temelje upravo na ovakvom poslovnom modelu. One prvenstveno predstavljaju izvorište novih priča i predstava, pa sve ostalo... Stoga se, otkrivanje, negovanje, prikazivanje i komercijalizacija novih talenata, nove muzike, filmova, serijala, likova... smatra- ju aksiomima poslovanja u kreativnoj eko- nomiji. Mediji u tom smislu postaju inter- medijarni resursi i glavna infrastruktura koja omogućava stvaranje novih emotiv- nih poruka. Oni više nisu samo prenosioci poruka, već i faktori kreiranja tražnje za uslugama i dobrima koje će se kasnije proizvoditi u svim drugim oblastima, a inspirisani pričama i predstavama kreira- nim u glavnim granama kreativnih indu- strija. Ti prozvodi imaju snagu brenda, odnosno snagu da izazovu emociju (npr. „Mocart kugle“, Dizni komercijalni proiz- vodi, obilazak sela u kome su živeli Hobi- ti, brendirani modni predmeti, itd.). Kreativni rad Kreativna ekonomija utiče na promenu razumevanja kreativnog rada. On dobija centralno mesto u razvoju ekonomije zna- nja, informacionog društva, smanjenju razlika između razvijenih i nerazvijenih... Ljudska kreativnost, talenat, znanje, vešti- ne i sposobnosti postaju osnovni resursi... Činjenica da možemo svoj hobi, nešto što volimo, zanimaciju, tradicionalna znanja i veštine, ideju, imaginaciju... pretvoriti u preduzetnički poduhvat doživela je veliku popularnost, naročito u nerazvijenim zem- ljama. U kreativnoj ekonomiji mala ino- vacija, izmena, interpretacija nečeg već stvorenog predstavlja novi kreativni sadr- žaj - kombinaciju znakova koja treba u lju- dima da pobudi emocije. Igra sa stvarala- štvom dovela je do pojave i novih kreativ- nih izraza – bioart, media art, instalacija, body art, digitalna umetnost, itd. Ali i čita- vog niza poslova u medijskim industrija- ma – blogeri, odnosi sa javnošću, mena- džeri za društvene mreže, kreativno pisa- nje, tekstualno kreiranje identita...i slično. Iako je kreativno tržište rada dobilo novu vrednost, ostale su njegove skrivene diho- tomije. Novi poslovni modeli u kreativnoj ekonomiji doneli su fleksibilan način orga- nizovanja, smanjivanje prava i snižavanje nadnica, produženje radnog vremena i konstantnu potrebu za održavanjem viso- kog stepena kreativnosti u poslovnim ope- racijama. Umrežavanje Načini na koje se povezuju medijske industrije postali su drugačiji. Pre svega kreativna ekonomija nastala je na mrežnim modelima organizovanja društva. Kao što to Castells objašnjava, savremeno društvo nastaje kroz društvene strukture proizvo- dnje, potrošnje iskustva i moći i često se opisuje kao umreženo društvo. U takvom društvu visoka upotreba informacija i komunikacija postaju materijalna osnova njegovog razvoja. Mediji kao nosioci informacionog društva doprinose širokoj difuziji informacija, i predstavljaju infra- strukturu kroz koju se prerađuju kreativ- nost i ideje... Medijske industrije u infor- macionoj ekonomiji pojavljuju se u tro- strukoj ulozi: predstavljaju privredne grane koje doprinose rastu ekonomije i zaposlenosti, medijski sadržaji se pojav- ljuju kao input za niz drugih industrija i na kraju, mediji omogućavaju povezivanje i prenos znanja. Stvaranje novih medijskih sadržaja utiče na nove oblike kulturne komunikacije, omogućuju da se preovlada prostorna izolovanost i pomažu stvaranju otvorenijeg društva. Intelektualna svojina Kreativna ekonomija zasnovana je na eksploataciji intelektualne svojine (autor- ska i srodna prava, žigovi, patenti). To dovodi do polarizacije tržišta i stvaranja monopola. Na jednoj strani nalaze se kon- glomerati koji imaju kapital i mogućnost za učešće na globalnom medijskom trži- štu, dok male organizacije karakteriše pri- stup talentima. Često ih zovu „čuvarima ulaza“ kako bi se opisala njihova uloga u kreiranju novih trendova na tržištu. Male (lokalne) kompanije postaju sve značajni- je za otkrivanje ključnih resursa kreativne ekonomije – talenata. Nastanku „rasadnika talenata“ doprineli su i procesi deregulaci- je medijskih i telekomunikacionih indu- strija, koje su stvorile prostor za privatno investiranje. Od nekada glomaznih, nasta- le su specijalizovane kompanije za medij- ske sadržaje, u nekim drugim medijskim oblastima došlo je do vertikalnog, hori- zontalnog i unakrsnog povezivanja medij- skih industrija. Tržišna utakmica u krea- tivnoj ekonomiji često stvara monopole, jer su visoki troškovi nastanka kreativnog proizvoda, a niski troškovi njegovog umnožavanja i reprodukovanja. Nejednak je i pristup finansijama – lokalne medijske kompanije i kreativci imaju samo svoj www.mediart.orglink12 novembar 2013 Odr`ivost medija i principiJelena Popovi} broj 108

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

intelektualni proizvod, dok velike kompa- nije zahvaljujući ekonomskoj snazi imaju veliki portfolio proizvoda. Tako Naomi Klein navodi primer Viacom integracije u oblasti filma, televizije, tematskih parko- va, suvenira... kao način na koji je ova kompanija stekla kontrolu nad velikim delom lanca vrednosti. Time nestaje linija koja odvaja kreiranje sadržaja od njegove distribucije, a uspešnost se više ne meri kroz sadržaj proizvoda, već kroz uspešnost njegove distribucije. Kontrola pristupa kapitalu i distribuciji svakako može pred- stavljati pretnju medijskim kompanijama, jer ovakav način organizovanja globalnog medijskog tržišta omogućava pristup informacijama koje su po ukusima, zahte- vima ili željama velikih kompanija. Nove tehnologije Nove tehnologije izmenile su način korišćenja i konzumiranja kreativnih pro- izvoda. Prvo, promenjene su navike kon- zumenata i njihovih očekivanja u odnosu na to šta žele da gledaju, slušaju i dožive. Drugo, pojedine medijske delatnosti doži- vele su veliku pretnju pojavom novih teh- nologija u smislu nemogućnosti naplate svojih sadržaja. Treće, javna medijska pre- duzeća suočavaju se sa krizom finansira- nja i sve većim pritiscima ka samoodrži- vosti u okolnostima kada za to često nema- ju uslova. Kaže se da kreativno delo koje nije ugledalo svetlost dana isto kao i da nije ni postojalo. Imajući u vidu gore objašnjene principe kreativne ekonomije, čini se da su za održivost medija ključne tri stvari: priv- lačenje investicija, upravljanje intelektual- nom svojinom i novi poslovni modeli. U pogledu privlačenja investicija veći- na analiza je pokazala da preduzeća u medijskim industrijama ne mogu dovolj- no dobro da artikulišu svoje sadržaje inve- stitorima. Naime, većina imovinskih prava koja proističu iz medijskih sadržaja nisu na dovoljno dobar način objašnjena poten- cijalnim investitorima (ne mogu potvrditi svoju investicionu opravdanost). Takođe, evidentno je da ih velika zavisnost od državnih sredstava čini neprivlačnim za investiranje, jer većina investitora doživ- ljava medijske projekte kao neprofitabil- ne. Zbog toga je neophodno radi ostvari- vanja održivosti medijskih kompanija, pre svega, raditi na percepciji medijskih indu- strija kao industrija koje pružaju obilje mogućnosti za investiranje, kao i na menjanju stereotipa da medijske industri- je nisu privlačne za investiranje. Za održivo poslovanje u kreativnoj ekonomiji medijska preduzeća moraju da steknu znanja o tome kako da upravljaju svojom intelektualnom svojinom. Žigovi, autorska i srodna prava, zaštićeni dizajn, sve to predstavlja glavne elemente nema- terijalne imovine medijskih preduzeća. Osim ovih resursa koje medijske kompa- nije mogu zaštititi, postoji i čitav niz nematerijalne imovine koja se ne može zaštititi, niti kodifikovati. To su kreativci, profesionalni novinari, tehničko osoblje, producenti i sve njihove veštine, znanja i umeća uz pomoć kojih se obavlja proiz- vodni proces u medijskom preduzeću; čak i sam proizvodni proces ukoliko je efika- sno organizovan predstavljanja nemateri- jalnu imovinu medijske kompanije. Neke resurse medijskih kompanija je moguće valorizovati, neke druge ne. Da bi se pove- ćala investiciona zainteresovanost poželj- no je vrednovati intelektualnu svojinu i učiniti njenu vrednost vidljivom za inve- stitore. Ovo u mnogome može pomoći medijskim kompanijama da dođu do sve- žeg kapitala. Danas su kreativne industri- je okarakterisane kao industrije rizičnog kapitala. Rizičnim kapitalom smatraju se ulaganja u razvojne projekte ili ulaganja visokog rizika u mlade firme koje su tek osnovane. Zbog ovakvog stava investito- ra, vrednovanje intelektualne svojine može poslužiti kao kolateral za jednu medijsku firmu, čak mnogo ubedljivije nego i sama procena ideje. Drugi vid finansiranja koji može biti alternativni oblik podrške medij- skim kompanijama je crowd funding ili participativno finansiranje. Ovaj oblik finansiranja nastao je na idejama Muha- meda Yunusa sedamdesetih godina prošlog veka, kada je započeo mikrofinansiranje indijskih žena sumama od po 30 dolara. Sredinom ’80ih godina ovaj oblik finansi- ranja preuzela je Greameen baka i danas ovaj program koristi oko 8 miliona žena preduzetnica. Participativno finansiranje pretpostavlja da vaši potencijalni klijenti učestvuju finansijski u razvoju budućeg proizvoda, a za uzvrat ne dobijaju imovin- ske ekvivalente već različite vrste usluga povezane sa konzumiranjem medijskog proizvoda. „Participativno“ u ovom sluča- ju znači da veliki broj klijenata i zaintere- sovanih strana, donatora, filantropa, spon- zora malim iznosima podržavaju vaš pro- jekat. Uobičajne sume se kreću od 5 do 100 dolara (mada nekada iznosi mogu biti i viši u zavisnosti od tipa platforme). Ovo finansiranje se najčešće obavlja virtuelno preko platformi koje su za te namene uspostavljene (Kickstarter, Indiegogo, Rockethub, GoFunfMe, Crowdrise). Parti- cipativno finansiranje često zamenjuje i rizični kapital, jer su uslovi pod kojima se jedan projekat može finansirati dosta olak- šani. Projekti koji ne sakupe dovoljno sredstava u određenom roku, neće biti ni realizovani, što automatski ograničava mogućnost da se uđe u rizični projekat ako nije zatvorena cela finansijska konstrukci- ja. S druge strane, ovaj način finansiranja omogućava i niz nefinansijskih koristi, pre svega potvrdu vrednosti proizvoda i nje- gove tržišne atraktivnosti, cenu i potražnju za njim i komentare konzumenata proiz- voda. Prema nekim podacima iz 2011. godine, tržište crow fundinga vredelo je 300 miliona eura, a 2012. godine evidenti- rano je oko 200 crowfunding platformi u Evropi. Tekst predstavlja deo istraživanja „Kreativna ekonomija Srbije” koji sprovodi Grupa za kreativnu ekonomiju čija je autorka članica linkwww.mediart.org 13novembar 2013 broj 108 kreativne industrije kreativne ekonomije

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

UU kreiranju poreske politike uvek postoji suprotstavljenost između interesa države da stimuliše odre- đene aktivnosti i težnje za očuvanjem poreskih prihoda. Ovaj sukob interesa izu- zetno je izražen u oblasti kulture i ostalih kreativnih industrija. Stepen ovog sukoba duhovito ilustruje čuvena rečenica koja potiče od Hansa Josta, a koja je kasnije pripisivana različitim nacističkim lideri- ma: „Kada čujem reč kultura, ja se odmah mašim za pištolj!“ Naravno, u ovim reči- ma ima određenog preterivanja, ali je pot- puno jasno da je problem veoma značajan i izražen. Koren sumnjičavosti fiskalnih vlasti svakako leži u tome što je veoma teško definisati kreativne aktivnosti na način koji bi omogućavao pružanje po- reskih i drugih finansijskih pogodnosti bez značajnog rizika njihove zloupotrebe. Hronični deficit javnih prihoda svakako neće pogodovati relaksiranju fiskalnog tretmana prihoda koji se ostvaruju u krea- tivnim industrijama. Kakva je situacija u Republici Srbiji? Već je na prvi pogled očigledno da su isplate autorskih naknada prepoznate kao metod za umanjenje obaveza u vezi sa plaćanjem poreza i doprinosa za obavezno socijalno osiguranje. Ovakav stav je rezul- tirao u povećanju osnovice na koju se plaća porez na dohodak građana putem smanjenja visine normiranih troškova, što je posebno došlo do izražaja tokom 2009. godine, kada su ove stope u pogledu odre- đenih prihoda smanjene i za više od 50%. Naravno, autori mogu da dokazuju da su njihovi stvarni troškovi viši od normiranih, ali praktična primena ove mogućnosti je zanemarljiva. Naime, teško je očekivati od većine autora da budu tako dobro upoznati sa poreskim propisima i da se izlažu dodat- nim naporima i troškovima u cilju dokazi- vanja visine stvarnih troškova koje su imali u vezi sa stvaranjem određenog autorskog dela. Naravno, opisani odnos prema visini poreske osnovice uvećava i već postojeću obavezu plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na autorske naknade, s obzirom na to da se doprinosi za oba- vezno socijalno osiguranje plaćaju na os- novicu koja se uređuje Zakonom o porezu na dohodak. Trenutno se na autorske na- knade plaća doprinos za penzijsko i inva- lidsko osiguranje (PIO) po stopi od 24% i za lica koja nisu osigurana po drugom osnovu (najčešće po osnovu radnog odno- sa) i doprinos za zdravstveno osiguranje po stopi od 12,3%. Potpuno oslobađanje od obaveze plaćanja doprinosa za oba- vezno socijalno osiguranje moguće je samo u dva slučaja: 1) za lice koje je od Fonda PIO dobilo potvrdu da je za njega u toj kalendarskoj godinu plaćen doprinos na najvišu osnovicu i da se do kraja godine ne vrši dalje plaćanje doprinosa za PIO na ugovorene naknade i 2) za stranog držav- ljanina za koga su, prema međunarodnom sporazumu sa državom iz koje dolazi, ispunjeni uslovi da se ne plaćaju doprinosi. Postavlja se pitanje šta ovakva regulati- va znači za samog autora i šta sve mora autor da učini kako njegovi prihodi ne bi bili prekomerno umanjeni. Obaveza obra- čuna poreza i doprinosa prilikom isplate autorske naknade obaveza je isplatioca pri- hoda. Za početak, da bi otklonio obavezu plaćanja doprinosa za zdravstveno osigu- ranje, autor mora da dostavi isplatiocu pri- hoda dokaz da je osiguran po drugom osnovu, najčešće da je u radnom odnosu. Ispunjenje ove obaveze, po pravilu, je jed- nostavno i ne bi trebalo da prouzrokuje posebne praktične probleme. Međutim, u pogledu plaćanja doprinosa za PIO situaci- ja nije tako jednostavna. Naime, da bi ost- vario pravo na oslobađanje od plaćanja doprinosa u toku godine, autor mora da dobije rešenje Fonda PIO po osnovu zahte- va u kome je dokumentovao da je platio doprinose za PIO na procenjenu najvišu godišnju osnovicu čiji iznos utvrđuje i objavljuje ministar finansija. S druge stra- ne, ukoliko ne ostvari ovo pravo, autor će imati pravo na povraćaj više plaćenog poreza u toku godine. Da bi ovo pravo ost- vario potrebno je da podnese zahtev nad- ležnoj Poreskoj upravi na propisanom obrascu uz dostavljanje dokaza o izvršenim uplatama doprinosa (uverenje Fonda PIO i potvrde isplatioca prihoda). Očigledno, da bi ostvarili svoja prava u vezi sa dopri- nosima za obavezno socijalno osiguranje autori će morati da se bave finansijskim propisima ili da angažuju stručnu pomoć. Posebno bi trebalo imati u vidu to da pravo na povraćaj više plaćenih doprinosa pred- stavlja prihod na koji se plaća i godišnji porez na dohodak građana bez obzira na to da li je tražen njihov povraćaj prekomerno plaćenih doprinosa ili ne. Zapravo, autor neće pravilno podneti prijavu za godišnji porez na dohodak građana ukoliko ne utvr- di da li su u toku godine za njegov račun plaćeni doprinosi u visini koja prevazilazi propisani najviši godišnji iznos. Uporednopravno posmatrano, nije uo- bičajeno da se autorske naknade podvr- gavaju plaćanju doprinosa u meri u kojoj je to učinjeno u Republici Srbiji. U našem neposrednom okruženju, primer Repub- like Srbije u poslednje vreme sledi Repub- lika Srpska, u Crnoj Gori se na autorske naknade plaćaju doprinosi samo u slučaju kada autor nije osiguran po drugom osno- vu, dok su u Hrvatskoj autorske naknade u potpunosti izuzete od obaveze plaćanja doprinosa. U svakom slučaju, uvođenje obaveze plaćanja doprinosa za obavezno socijalno osiguranje na prihode autora koji su osigurani po drugom osnovu ima za jedini cilj uvećanje prihoda fondova za obavezno socijalno osiguranje. S druge strane, ne može se osporiti potreba na ure- đivanje statusa i obezbeđivanje prava iz obaveznog socijalnog osiguranja za lica koja imaju status slobodnih umetnika. Međutim, uređenje statusa slobodnih umetnika predmet je posebnih propisa i u tom pogledu nemamo načelnih primedbi na regulativu u Republici Srbiji. Na kraju bi se vratili dilemi sa početka izlaganja. Da li je opravdano sprečavati zloupotrebe isplate autorskih naknada nji- hovim prekomernim fiskalnim optereće- njem? Prema našem mišljenju odgovor se nameće sam po sebi. Naravno da takav pristup ne može biti opravdan i to zbog svih onih autora koji svoju kreativnu energiju upotrebljavaju u cilju unapređe- nja kulturnog nivoa i uslova života društ- va u kome žive. Nije primereno da se takvi pojedinci podvrgavaju dodatnim materi- jalnim izdacima i da se dovode u situaciju da svoje vreme i životnu energiju troše na ispunjavanje različitih administrativnih postupaka i takvim odnosom posredno ih gurati u sferu sive ekonomije. www.mediart.orglink14 novembar 2013 broj 108 Kreativne industrije i poreska politika dr Dragan Demirovi}

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

KK lasteri se definišu kao organizacije u kojima se povezu- ju preduzeća, pojedinci i institucije na određenom geo- grafskom području. Grupe kompanija koje su locirane u okviru istog ekonomskog regiona, udruživanjem, mogu ostvariti mnoge prednosti. Preduzeća u klasteru su, uglavnom, preduzeća iz istog sektora i među njima se, prirodno, javlja konkurencija, ali se, istovremeno, stvaraju i uslovi za međusobnu saradnju. Oba ova aspekta pozitivno deluju na povećanje konkurentnosti preduzeća koja su članovi klastera. Međutim, članovi klastera nisu samo poslovna preduzeća. U klasteru su takođe i akademi- je, javne, javno-privatne, nevladine i druge organizacije. Član- stvom u klasteru se za veoma kratko vreme ostvaruju vertikalne i horizontalne relacije gde se pored kupovine, prodaje i razmene roba i usluga u lancu vrednosti stvaraju i inovativni, komple- mentarni proizvodi i usluge. Pored toga, ubrzan je protok infor- macija, znanja i povezivanja. Šta su klasteri kreativnih industrija? Definisanje klastera kreativnih industrija je nešto složenije s obzirom na otvorene debate o samim pojmovima kreativnih i kulturnih industrija i njihovih specifičnih razlika i prelivanja. Naš region nije usamljen po pitanju nedostatka samoprepoz- navanja i identifikovanja sa kreativnim industrijama što je po- vezano sa niskim stepenom uticaja lobija ovog sektora koji treba da zastupa interese ovih industrija. Pitanje nedovoljne informi- sanosti javnosti o društvenim i ekonomskim potencijalima krea- tivnih i kulturnih industrija takođe stoji. Polje na koje se ovi problemi direktno odnose je pitanje finan- siranja kreativnih preduzetnika na kojem Klaster kreativnih industrija Vojvodine intenzivno radi i pronalazi načine, izvore i modele za finansijsku podršku preduzeća i preduzetnika početni- ka iz kreativnih industrija. Iskustvo je pokazalo da investitori smatraju da su kompanije iz muzičke, filmske ili industrije igara visoko rizične i ocenjuju način poslovanja u kreativnim industri- jama više kao projektno orijentisan nego podložan standardi- zaciji u smislu mogućnosti za multiplikaciju, dok s druge strane, bankarski kreditni sektor ocenjuje biznis planove preduzetnika iz kreativnih industrija kao nedovoljno jasne i apstraktne. Počet- kom 2014. godine, Klaster kreativnih industrija Vojvodine (www.kvik.rs) započeće seriju edukativnih programa specijali- zovanih za primenu u kreativnim industrijama među kojima će se naći i program za planiranje kreativnog preduzetništva. Nova ekonomija XX vek je svakako obeležen ulaganjem kapitala u tehnološke inovacije ali je ta sitaucija danas znatno izmenjena usled proizvodnje koja troši značajne prirodne resurse, i susreće se sa novim teorijama o održivom razvoju i različitim konceptima tehnoloških inovacija koje su odgovorne prema budućim gene- racijama i dele društvene i kulturne vrednosti. Kako se krea- tivnost nalazi u osnovi svake inovacije, otvoren je novi prostor za tehnološku, naučnu, poslovnu i kulturnu interakciju. Krea- tivnost zasnovana na kulturi je novi koncept koji nadilazi samo- dovoljnost umetničkog sadržaja, već se integriše u poslovne strategije, nove tehnologije, društvene pokrete, urbane prostore i sl. Sposobnost umetnika i kreativnih profesionalaca da razmiš- ljaju drugačije i imaginativno u odnosu na konvencionalno, dovela je do stvaranja novih vizija, ideja i proizvoda. Ovako proširen koncept spoja inovacija i kreativnosti danas se naziva „nova ekonomija“ i karakterišu ga brzina, prilagodljivost i iskustvenost. Kreativni mediji Krvotok kreativnih industrija je industrija novih medija koja uključuje propagandu, tekstilnu i modnu industriju, film, televi- ziju, radio, fotografiju, interaktivne medije, izdavaštvo, animaci- ju, sadržaj kompjuterskih igara, oglase i promocije, korporativnu produkciju, postprodukciju, vizuelne i specijalne efekte i druge specijalne modele. U sve češćoj upotrebi je i termin audio- vizuelne industrije koje podrazumevaju televiziju i radio, film, korporativnu produkciju, oglase i promocije, opremu, animaciju, interaktivne medije i sadržaj kompjuterskih igara. Digitalne tehnologije su skoro izbrisale granice između ovih oblasti i postavile nove izazove u smislu inovacija i multidisciplinarnosti ali i visokospecijalizovanim tehničko-umetničkim veštinama za kojima postoji sve veća potreba na tržištu. Upravljanje procesi- ma u novim medijima postavlja nove zahteve i pred menadžment koji treba da razumevanje inovacija, kreativnosti, novih tehno- logija i tržišne analitike objedini u poslovnu efikasnost i praksu. Vidimo se u klasteru. Autorka je menadžerka Klastera kreativnih industrija Vojvodine linkwww.mediart.org 15novembar 2013 broj 108 Za{to se u~laniti u klaster? Tanja Kalezi} kreativne industrije

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

PP oruku „Snimajte u Srbiji (Film in Serbia)“ svetu je uputilo 16 pred- stavnika ovdašnje filmske i tv industrije 2006. godine. Udruženi u Srp- sku filmsku asocijaciju (Serbia Film Comission), neprofitno udruženje firmi i frilensera iz sfere filmske i tv produkcije, za protekle 4 godine obezbedili su strana ulaganja u iznosu od 50 miliona eura. Pored toga, sačinjena je i online baza sa preko 200 filmskih lokacija i 2.500 fotografija (www.filmlocationserbia.com). Ne zadržavajući se samo na velikim centrima, kroz „Film friendly“ program rade na unapređenju uslova za snimanje i pružanje profesionalnih usluga u gradovi- ma, opštinama i javnim preduzećima u Srbiji. SFA je član Međunarodne asoci- jacije filmskih komisija AFCI i redovni učesnik festivala poput onog u Kanu i Svetskog sajma filmskih lokacija „Loca- tion market“ iz Los Anđelesa. U ovom trenutku, SFA broji 76 članova, filmskih i tv kuća, ali i preduzeća koja su uključena u proizvodnju filmova, reklamnih i tv sadržaja. Sa izvršnom direktorkom, Anom Ilić, razgovarali smo o izazovima i pre- prekama u razvoju kreativnih industrija, kao i o tome koliko su daleko od postav- ljenih ciljeva. - Mi smo na odličnom putu i u mnogo čemu smo već ostvarili svoje ciljeve. Ali pravi, suštinski, dugoročni razvoj i naše organizacije ali i naše industrije uopšte možemo da očekujemo kada se bude uveo program filmskih olakšica ili podsticaja i zato ćemo nastaviti da na tome insistiramo sve dok se to ne realizuje, ističe Ana. U kojoj meri je bilo prisutno poimanje termina kreativnih industrija u vreme kada ste formirali „Film in Serbia“? U momentu kada se formirala Srpska filmska asocijacija i brend Film in Serbia, gotovo se uopšte nije govorilo o kreativ- nim industrijama. Taj termin se u javnosti nije koristio, niti se neka organizacija ili državna struktura bavila strategijom krea- tivnih industrija. I danas je taj proces tek u začetku, ali barem postoji svest o tome, mada još ne potpuno shvatanje smisla i značaja ovih industrija za društvo i eko- nomiju. Šta vam je u našem zakonodavstvu pomoglo da organizaciju razvijete, a šta mislite da treba da se unapredi da bi poslovno okruženje bilo povoljnije? Naše zakonodavstvo ne pruža nikakvu vrstu podrške ili podsticaja za nastanak, a kamoli razvoj profesionalnih udruženja, nevladinih organizacija. Državna adminis- tracija uopšte ne uključuje nevladin sektor u kreiranje zakona, niti u bilo kakve raz- vojne aktivnosti. Takođe, naš zakon ne poznaje instituciju pravog javno-privatnog partnerstva te postoje mnogobrojne nevla- dine organizacije i udruženja čije su aktivnosti i ciljevi od opšteg značaja, a od države ne dobijaju nikakvu podršku, ne samo finansijsku već ni institucionalnu. Država ni na koji način ne sagledava nevladin sektor kao svog partnera. Mnoge veoma stručne i aktivne organizacije koje efikasno delaju u domenu svojih kompe- tentnosti i imaju velikih problema da opstanu i osiguraju dugoročno finansira- nje. Za pojedinačne aktivnosti postoje zainteresovani donatori ili sponzori ali trenutno niko ne pruža pravu podršku, koja podrazumeva pravne i finansijske modele za postojanje a onda i razvoj ovih organi- zacija koje imaju veliki društveni i eko- nomski značaj. Konkretno, u domenu naše organizaci- je, koja ima cilj da promoviše Srbiju u svetu kao atraktivnu i kredibilnu filmsku lokaciju i privuče međunarodne filmske i tv projekte u zemlju, zakonodavstvo pred- stavlja najveću prepreku razvoja jer već pet godina lobiramo za uvođenje tzv. film- skih olakšica koje su još od decembra 2011. deo Zakona o kinematografiji ali se ne sprovode jer nije donet podzakonski akt. Ovo je krucijalan preduslov i za razvoj nas kao organizacije i za razvoj naše industrije, jer se takmičimo sa preko 40 zemalja iz celog sveta koje nude ove pro- grame. www.mediart.orglink16 novembar 2013 broj 108 U fazi ozbiljnog razvoja Sanja Bo{kovi} FF ilm „Život posle života“ je sniman u Pešti i u nekoliko sela na pod- ručju Baranje. Režirala ga je Virág Zomborácz, dobitnica evropske nagrade za medijske talente (MEDIA MEDIA European Talent Prize) za 2011. godinu. Snimila je nekoliko kratkometražnih fil- mova koji su nagrađivani, a „Život posle života“ je njen prvi dugometražni. Film je mešavina žanrova, drame i komedije, usredsređen na priču o ocu koji je oduvek smatrao da će njegov sin postati duh, pre nego što i sam to postane. Taj obrt sud- bine daće sinu mogućnost da se na veoma čudan način bavi pokojnikovim prob- lemima. Napisan od strane reditelja, scenario odslikava porodicu pastora i koncentriše se na odnose između oca i sina, ali tek nakon smrti ovog prvog. Sin mora da otkrije šta je to što oca-duha zadržava u ovozemaljskoj dimenziji. Prateći instrukcije medijuma, sin počinje da se suočava sa mnogim neod- govorenim pitanjima da bi duha oslobodio. Ovaj neobičan posmrtni proces odražava se na život celokupne porodice. Audiovizuelna produkcija može da podrži lokalnu industriju/ ekonomiju. Jedan od primera je i film „Život posle života“, o kojem je pregled priredio Zoltan Major iz Južnog Transdunavskog filmskog fonda, a redakcija LINKa prevela. Uspeh za nas — uspeh za

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

Na koji ste način došli do prvog posla (upit klijenta, lično poznanstvo, proizvod promotivne kampanje)? Do prvih poslova smo došli kroz veoma aktivnu promotivnu kampanju, odlaske na međunarodne sajmove ali i kroz ogroman trud naših članova i njihovih ličnih kon- takata. Kroz brend Film in Serbia uspeli smo da ostvarimo to da Srbija postane vidljiva filmskim profesionalcima, da počne da se prepoznaje. Naši članovi – producenti, aktivirali su naravno sve svoje resurse i kontakte ali iza njih stajala je naša krovna organizacija koja je davala svim članovima pojedinačno kredibilitet i ukazi- vala na to da u Srbiji postoji dobro organi- zovana industrija. Naravno, u početku je najveći neprijatelj bio loš imidž naše zem- lje koji svi sagledavaju kao neuređenu, haotičnu, poznatu po komunizmu i ratovi- ma. Zahtevalo je mnogo truda da se to pre- vaziđe i da strani investitori tj. producenti počnu da dolaze. Sada već imamo listu značajnih referenci. O fazi u kojoj se trenutno nalazite (početak, razvoj, proširenje posla...)? Mi smo trenutno u fazi ozbiljnog razvo- ja. Prevazišli smo brojne početne izazove i krize i sada već čvrsto stojimo na nogama sa sve većim brojem članova, partnera, sponzora, donatora, klijenata. Mnogo smo toga praktičnog uradili do sada: preko 50 miliona eura priliva od stranih filmskih i TV projekata, 10 opština, dva ministarstva i javna preduzeća sertifikovana kao film friendly; održane brojne stručne radionice, master klasovi, konferencije i kursevi sa stranim predavačima, kreiran websajt Film in Serbia sa modernom bazom lokacija; izlagano na deset međunarodnih sajmova i festivala; organizovani brojni prijemi, oku- pljanja i medijski događaji. Sama činjeni- ca da je udruženje okupilo veoma širok krug filmskih i televizijskih profesionala- ca koji već više od četiri godine sve bolje sarađuju i sve jasnije definišu zajedničke interese i ciljeve je ogroman uspeh za naše uslove. Prve četiri godine služile su da postavimo našu infrastrukturu na noge i sada smo to sve završili te ćemo u nared- nom periodu imati prostora da se još bolje fokusiramo na komunikaciju sa novim kli- jentima i na osvajanju novih tržišta poput Bliskog i Dalekog Istoka i Indije. Na koji način promovišete vaše usluge ciljnoj grupi/ potencijalnim klijentima? Kroz efikasno iskorišćenje svih internet platformi od našeg portala i online baze lokacija, preko društvenih mreža i portala relevantnih međunarodnih organizacija i medija. Takođe i kroz nastupe na među- narodnim događajima, lične kontakte nas i svih naših članova sa kolegama iz celog sveta. Koristimo se i klasičnim PR-om i marketingom ali lični kontakti i dobre re- ference su najefikasniji promotivni kanali. Takođe smo i članovi svetske asocijacije filmskih komisija AFCI kroz koju takođe dolazimo do korisnih kontakata. Kako „regrutujete“ partnere i sarad- nike u Srbiji? U Srbiji konstantno radimo aktivno na proširivanju članstva obezbeđivanjem raz- nih vrsta pogodnosti za članove ali i iskrenim, nezavisnim i proaktivnim zala- ganjem za njihove interese. Oslanjamo se i na brojne partnere iz privatnog i javnog sektora, obrazovne institucije, međunaro- dne organizacije, itd. Zaista imamo impre- sivan krug podržavalaca i partnera sa koji- ma sarađujemo na mnogim aktivnostima i projektima. Možete li da procenite koliko je do sada Srbija profitirala od vaših aktivnos- ti (ne samo filmska industrija nego i drža- va kroz poreze, ugostiteljstvo itd.)? Prema našoj statistici u poslednje četiri godine u Srbiju je kroz filmske i TV projekte uloženo preko 50 miliona eura. Svetski ekonomski stručnjaci kažu da za svaki euro uložen u samu produk- ciju, još 2,5 eura prihoda ostvari eko- nomija države u kojoj se snima. Prema toj računici, srpska ekonomija je kroz aktivnosti nas i naših članova generisala 125 miliona eura. Međutim, takođe je mnogo i izgubila jer da su na vreme uve- dene olakšice koje smo predlagali još od 2009. godine, do sada se moglo zaraditi minimum duplo toliko. Kako vidite dalji razvoj kreativnih industrija u Srbiji? Da li će se neka grana posebno izdvojiti? Mislim da će se tek u narednom perio- du početi uviđati značaj kreativnih indus- trija u Srbiji. Ono što daje nadu jeste što ima mnogo pojedinačnih organizacija, pre- duzeća, udruženja koje su izuzetno snažne, progresivne i istrajne u svojim oblastima a predviđam da će te organizacije, u koje ubrajam i našu, u narednom periodu sve više udruživati snage. Tako će sigurno na red doći i pravljenje ozbiljne strategije za razvoj kreativnih industrija kao što rade sve razvijene zemlje u svetu i posebno Evropi. Informacije o tome šta se novo snima u Srbiji i kako postati član SFA dostupne su preko zvanične internet prezentacije na adresi filminserbia.com . linkwww.mediart.org 17novembar 2013 broj 108 kreativne industrije Produciran od strane Ferenc Pusztai- a za KMH Film, „Život posle života“ imao je budžet od 1 milion eura uključu- jući 650.000 eura od Nacionalnog film- skog fonda Mađarske i usluge Filmske komisije grada Pešte, koju vodi Južno Transdunavski filmski fond. Pogledajmo kako se sve snimanje filma odrazilo na lokalnu ekonomiju i obrazovanje:  Uspostavljeni kontakti: Tokom sni- manja filma „Život posle života“ Filmska komisija Pešte angažovala je 45 pre- duzeća i organizacija iz Pešte i okoline za različite usluge, iznajmljivanje, smeštaj itd.  Radna snaga: Za vreme snimanja bilo je 470 dana tokom kojih je angažo- vana radna snaga, odnosno Filmska komisija Pešte je obezbedila finansijska sredstva za 4.676 radnih sati.  Angažovanje profesionalaca: Ta- kođe, bilo je 160 statista, 4 lokalna glum- ca i mnogo amatera – dvoje od njih su stanovnici Pešte i nosioci glavnih uloga u filmu.  Iskustvo: Lokalni studenti medija i televizije posetili su set, razgovarali o kreativnom procesu sa celom filmskom ekipom uključujući i reditelja, produ- cente, direktora fotografije, menažera pro- dukcije i producenta zvuka. Usluge koje je Filmska komisija Pešte koristila su: upotreba i obezbeđenje lokacija, ketering, usluge dostave hrane i pića, usluge u vezi sa postavljanjem scena, audiovizuelne usluge, smeštaj (oko 1.000 noćenja), postavljanje seta, trans- port, umetnici koji su učestvovali u sni- manju (Folklorni ansambl Mecsek), kancelarijske usluge, iznajmljivanje kos- tima, fotograf na setu, usluge pro- tivpožarne zaštite, medicinske usluge, usluge održavanja. Južno Transdunavski filmski fond radi na tome da dovede još sličnih ekipa u grad Peštu. Više informacija o tome možete da pročitate na adresama www.filmfundpecs.hu i www.pecsfilm- commission.hu . R. L. grad

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

GG ovoreći o izvozu televizijskog sadržaja iz Srbije zaboravićemo vreme pre devedesetih u kojima je ondašnja Jugoslavija sa programima proizvedenim mahom u okviru Jugoslo- venske radio-televizije (TV Beograd, TV Zagreb, TV Ljubljana, TV Sarajevo, TV Titograd, TV Skopje, TV Novi Sad, TV Priština, a kasnije u sastavu matičnih kuća TV Portorož, treći kanali i treći programi) i koprodukcija JRTa sa državnim filmskim kućama uspevala da bude prisutna na tele- vizijskim ekranima u inostranstvu, bilo da se radilo o prodaji ili o razmeni. Do stranih televizijskih kanala dolazili su i sadržaji državnih firmi koje su se bavile produkci- jom (Avala, Neoplanta, Zagreb film, itd.) a počele su da se pojavljuju i privatne pro- dukcije maskirane u samoupravne forme kao što su privremene ili trajne takozvane „radne zajednice“, mada su one bile okre- nute više domaćem tržištu i to pre onom koje se bavilo reklamama i promotivnim (nekada se govorilo namenskim) filmovi- ma nego inostranstvu. A onda su došle devedesete – proizvodnja pravog televizij- skog sadržaja vrednog pomena je nestala, kada se nešto iz Srbije izvozilo, bio je to izvoz ranije proizvedenog materijala. Novac je od međunarodnog televizijskog tržišta pristizao i dalje i to od onog dela koji se bavi informativnim programom – izvozili su se sadržaji sa ratišta, iznajmlji- vala se oprema, plaćane su usluge presni- mavanja, za strane kompanije su radili filmski radnici, mahom snimatelji, novi- nari, uglavnom kao fikseri. Posle dvehiljadite i pada Miloševiće- vog režima svetski informativni kanali gube interes za Srbiju i produkcijske kuće mogu da se posvete proizvodnji i plasma- nu mirnodopskih sadržaja. Posle deset go- dina apstinencije sa tržišta, producenti iz Srbije sreću jedno sasvim drugo tržište, mnogo veće nego ono što je bilo na poče- tku devedesetih sa permanentno rastućim brojem kako kanala, tako i drugih mesta za plasman sadržaja koje su donele nove tehnologije, ali istovremeno zahtevnije i u tehnološkom smislu i u smislu standarda, o evoluciji žanrova i formata da se ne govo- ri. Prinuđeni su da ponovo „otkrivaju toplu vodu“ i „gde se nalazi rupa na saksiji“. Izvoz televizijskog sadržaja iz Srbije ipak postoji, bez obzira na to što se u javnosti o tome mnogo ne zna (za razliku od medijske buke koja se bavi izvozom malina, mada se može otvoriti pitanje šta je isplativije, budući da se malina može prodati jednom i kada je neko pojede ona više ne odbacuje profit, za razliku od tele- vizijskih prava koja se prodaju više puta i to i horizontalno – geografski – i vertikal- no – u vremenu, dok ne zastare). Kako ide? Ide, uglavnom oslonjeno na privatnu inicijativu izvoznika, uz sporadičnu, ali nedovoljnu pomoć države. Ksenija Stefanović je televizijska i filmska producentkinja i konsultantkinja, svojevremeno je na TV B92 radila i na izvozu sadržaja koje je proizvela ova sta- nica. Na početku nije bilo mnogo uspeha i retki su kupovali i emitovali ovu produk- ciju. Iako je sadržaj bio zanimljiv, forma i standard nisu zadovoljavali strano tržište. TV B92 je posle investirala u razvoj kao i usavršavanje tehnike prodaje na brojnim pičinzima i obukama na BBC, ali se poka- zalo da je sadržaj koji se proizvodio bio suviše lokalan za svetsko tržište. Ksenija Stefanović se pita da li je problem celo- kupne srpske filmske i TV industrije to što se od trke za novcem i projektima da bi se uopšte opstalo, nema vremena za posveći- vanje distribuciji sadržaja na pravi način – a potencijal se vidi, pre svega u serijama koje se u poslednje vreme proizvode. Mila Turajlić, producentkinja i reditelj- ka dugometražnog dokumentarca Cinema Komunisto o stranom tržištu počela je da razmišlja još dok je razmatrala ideju za film – čini joj se da u Srbiji, koja zapravo nema nikakvo tržište za dokumentarni film, nema mnogo smisla praviti doku- mentarce koji nisu interesantni stranom tržištu. Što ne znači, smatra Mila Turajlić, da ne treba raditi domaće teme, naprotiv, ali te priče moraju biti tako koncipirane da imaju neku univerzalnost u suštinskim pitanjima koja razmatraju i samim tim budu zanimljiva i nekoj stranoj publici – i da budu ispričane tako da budu razumljive publici koja o Srbiji ne zna ništa. Cinema Komunisto nije prodajom u inostranstvu ni izbliza pokrio troškove proizvodnje, a producentkinja i rediteljka smatra da bi to bilo nerealno i očekivati u današnjim uslovima televizijskog tržišta: - Proizvodnja jednočasovnog doku- mentarnog filma u Evropi košta između sto i dvesto pedeset hiljada eura, a osim na tri jaka tržišta (Engleska, Francuska, Nemačka) za prava takvog filma na konti- nentu se može dobiti između jedne i sedam hiljada tako da je jasno kako film ne može da vrati novac samo putem televizijske distribucije, kaže ona. Po Mili Turajlić velika je greška proces finansiranja filmova doživljavati kao nešto što se prvo proizvede, a onda prodaje na- polju – filmovi se finansiraju dok se prave, filmska konstrukcija se sklapa unapred, a ne po završetku filma – a priča o prodaji programa je više šarada nego realnost. Televizijska distribucija je sve manje rele- vatna za reditelje autorskih dokumentara- ca. Za one koje zanima da prave formati- rane TV programe prostora ima, ali ti pro- grami moraju dostići produkcione stan- www.mediart.orglink18 novembar 2013 broj 108 Srbija na me|unarodnom Rastislav Durman

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

darde onoga što se gleda na kablovskim kanalima poput Diskaverija. Nataša i Lučian Munteal vlasnici su kompanije Lunam Docs koja je isproduci- rala dokumentarce Putovanja crvenog fri- židera (emitovan, između ostalog, na YLE Finska, Arte Francuska - Nemačka, ORF Austrija, MAC TV Škotska, i RAI Italija) i Punam (emitovan na ZDF Nemačka, Canal + i TV Poland, Poljska, DR2 Danska, PBS Amerika i Kanada, YLE itd.) o svojim fil- movima razmišljaju u međunarodnim okvi- rima, pa se međunarodno tržište podrazu- meva od samog starta. O zanatu su učili na radionicama i treninzima po belom svetu. Prodajom sadržaja u potpunosti pokrivaju troškove proizvodnje. Zastupa ih distribu- terka iz Holandije čijim su rezultatima Nataša i Lučian više nego zadovoljni. Ne postoji zvaničan podatak koliko se trenutno ostvaruje izvozom AV sadržaja iz Srbije, pri čemu ipak najveća minutaža ide u zemlje bivše Jugoslavije, pogotovo one u kojima te sadržaje ne treba prevoditi. Od kako više nisu u dejstvu formalne i nefor- malne zabrane iz parcijalne epohe devede- setih, početkom dvadeset i prvog veka zemlje bivše Jugoslavije komšiluku vrata ako baš širom ne otvaraju, ono ih bar drže odškrinuta – ali postoji i jedno ali. Make- donsko tržište je neatraktivno zbog eko- nomske situacije i vrlo teškog položaja javnog servisa, crnogorsko zbog veličine. Bosanskohercegovačko tržište je najotvo- renije, ali cene koje se postižu nisu za padanje u nesvest, bar ne od sreće. U Hrvatskoj je otvoren za programe iz Srbi- je HTV, RTL, dok se pišu ovi redovi u toku su pregovori više kuća i sa jedne i sa druge strane granice, pri čemu svaka od zainte- resovanih strana ima svoj stav u pogledu cene. Izvozi se i u zemlje EU, najviše kablov- skim tematskim kanalima, sadržaj Absint- he Produkcije pojavio se na History Chan- nel-u, prva sezona Lov i Ribolov Jovan Produkcije emituje se na Fishing & Hun- ting. Na tom tržištu ipak treba biti svestan postojećih ograničenja – ako Arte, recimo, emituje godišnje svega nešto više od pet- naest odsto dokumentarnog sadržaja iz Evrope (bez onih koji se proizvedu u Fran- cuskoj i Nemačkoj), da li je ono što se proizvodi u Srbiji dovoljno dobro u temat- skom, produkcionom i uopšte profesional- no umetničkom smislu da bi uspelo da se probije u nešto više od četrdesetak doku- mentaraca koji će biti otkupljeni? U po- slednje vreme i Rusija postaje zanimljivo tržište, pa i SAD gde se VOD (video on demand) sadržaji otkupljuju za ciljnu grupu nostalgičnih iseljenika. Rezultati bi svakako bili bolji i novac veći kada bi se država više angažovala u izvozu. Neke od zemalja – recimo Fran- cuska - prepoznaju podršku izvozu AV sadržaja kao misiju sa višestrukim bene- fitom – promocijom kulture i jezika, ali i značajnom stavkom na strani prihoda. U Francuskoj se čak tri organizacije bave podrškom domaćim producentskim i dis- tributerskim kućama - TV France Inter- national, CNC/Centre National de la cinématographie i Unifrance. TV Fran- ce International organizuje jednom godišnje skrining Le Rendez-Vous na koji dovodi preko dve stotine potencijalnih kupaca i prezentuje im oko 1.300 naslo- va, organizuje prisustvo francuskog sadr- žaja na marketima Natpe, Miptv, Mip- com, Discop Istanbul, Asia Television Forum, Sunny Side of the Doc, organizu- je sastanke između vlasnika prava i onih koji su za kupovinu tih prava zaintereso- vani. Dalje, na svom sajtu imaju bazu podataka od preko 22.000 programa (od kojih se 5.000 mogu pogledati online) sa iscrpnim podacima o sadržaju, autorima, kontaktima; na istom sajtu ažurira se kalendar događaja i donose vesti rele- vantne za trgovinu sadržajima. Sa samo delom ovakve podrške i izvoz iz Srbije bio bi značajno veći. linkwww.mediart.org 19novembar 2013 broj 108 kreativne industrije tr`i{tu AV sadr`aja

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

OO ve godine IBC (International Broadcasting Convention) je za- držao ono radiodifuzno još samo u naslovu. Organizatori već godinama se- be predstavljaju kao neizbežnu stanicu za sve koji se profesionalno bave kreiranjem, distribucijom i uređivanjem/ upravljanjem (medijskim) sadržajem koji su sada bliže odredili kao vesti i zabavu, što je skoro jednako odgovarajućem američkom M&E (Media and Entertainment). Naravno da nije samo podnaslov skupa doživeo promene. Promene su upravo ono što određuje ovu industriju u dvadeset i prvom veku. Zapravo, glavna karakteristi- ka ovog vremena je brzina primena novih tehnologija i brzina kojom one dostižu zre- lost. Tako i IBC kao mega događaj prati ove promene i pokušava svima koji uče- stvuju da pomogne da se u promenama na najbolji način snađu. Sam događaj, koji pored tehničke izložbe i glavne Konferen- cije obuhvata i niz specijalizovanih pro- grama, iz godine u godinu nastoji da har- monično predstavi sve segmente ove dina- mične industrije. Broj izlagača je za deset procenata nadmašio prošlogodišnji rekord, što jasno govori da proizvođači opreme i pružaoci usluga imaju šta da ponude. Takođe, iz godine u godinu raste i poseta, što najbolje govori o tome da korisnici gle- daju u budućnost i da poverenje u rast sek- tora medija i zabave stabilno raste, uprkos svim promenama ili baš zahvaljujući pro- menama? Proizvođači uređaja su izvestili da je proteklih godinu dana ostvaren rast proda- je od 6.1% ali istovremeno konstatovali da je profit za čak 18 % manji! Kada se malo pažljivije zagleda, vidi se da su kolač uzeli veliki proizvođači sa širokom gamom proizvoda, a da su mnogo lošije prošli mali i srednji proizvođači koji mahom i beleže gubitke. To verovatno odražava činjenicu da kroz krizu ne prolaze svi jednako. Za pretpostaviti je da veliki kupci, a to su veli- ke mreže i produkcije, mogu da potroše velike sume na velike sisteme, bilo za zamenu postojeće tehnologije ili podizanje sasvim novih produkcio- nih kapaciteta dok u isto vreme manji mediji, pro- dukcije i frilenseri tri puta odmere pre nego što provuku karticu. Oblaci Nažalost, slična analiza profita i stanja ponude i potražnje nije predočena za uslu- ge, što bi svakako upotpunilo sliku stanja na tržištu. Ono što je svima jasno i o čemu se mnogo pričalo je da korisnici tehnolo- gije i uređaja sve manje kupuju a sve više iznajmljuju. To se odnosi kako na produk- cione kapacitete, ali pre svega na komuni- kacione usluge i distribuciju sadržaja. Za očekivati je da će se taj trend još pojačati uvođenjem „oblaka”. Oblaci, oni pravi atmosferski su inače u Amsterdamu čest predmet konverzacije, ali ove godine su IBC dani bili lepi i sunčani. Clouds su bili tema svake druge najave proizvođača i pružaoca usluga. Tako je JVC predstavio svoj GY-HM650 kamkorder sa WiFi i FTP konekcijom, a Panasonic čak dva kam- kordera, klasičan AJ-PX5000G i manji za rad iz ruke AJ-PX270, oba spremna za bežični i rad preko mobilnih mreža. SONY je kao i obično otišao i dalje promovišući svoj Ci (čita se „si“) Media Cloud Services, koji za mesečnu članarinu pored memorije u oblaku nudi i pregršt alata čitavom kreativnom timu saradnika. „Studio u oblaku“ tako iz temelja menja radni proces za ENG i mnoge druge produkcije. Prednosti se tek naslućuju. Od potpunog napuštanja ne samo trake već bilo kakvog medija za sni- manje AV sadržaja, do brzine transfera do uredničkog tima i uvek spremnih najnovi- jih softvera za postprodukciju ... Temeljna je promena radnog procesa, možda najveća u istoriji, veoma bliska onom idealnom/ željenom maksimalno oslobođenom tehničkih i tehnoloških ogra- ničenja koja su decenijama diktirala ne samo proizvodne procese već i organiza- ciju i strukturu medijskih kuća. Članovi tima više ne moraju biti na istoj lokaciji, čuvanje i manipulacija sadržajem dobija sasvim novu dimenziju, stalna inoviranja hardvera i ažuriranje softvera prestaju da budu hronična glavobolja. Naravno sa „oblacima“ dolazi još više do izražaja problem sigurnosti i zaštite sadržaja kako od neovlašćenog korišćenja i zloupotrebe tako i samog posedovanja/ raspolaganja svojim snimcima. Međutim, za slobodnjake i male produkcije, možda je bezbednije da svoj sadržaj za malu mesečnu članarinu povere nekome ko će o svim tim aspektima profesionalno i odgo- vorno brinuti, štiteći pre svega svoj reno- me i ugled nego da se sami bore sa svim alama informatičke ere, stalnim promena- ma i unapređenjima. Ovako o kompatibil- nosti i usaglašenosti odgovornost mogu da podele sa jakim partnerom, nezavisno od svojih aktuelnih medijskih partnera i naru- čioca. Sada, kada je širokopojasni pristup dostupan i van urbanih centara i magi- stralnih pravaca, na svim konkurentskim tehnologijama može se uz promišljenu regulativu (niske cene) stvoriti poželjno okruženje za sve kreativne poslove. Nara- vno da je potrebno da i druge, poreske i regulatorne mere, pomognu razvoj ovog sektora koji brzo može izmeniti krvnu sliku ekonomije zemlje uopšte. Upravo je IBC sa velikom konferenci- jom i specijalizovanim programima sa brojnim sesijama pravo mesto da regula- www.mediart.orglink20 novembar 2013 IBC 2013 Sini{a Isakov broj 108

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

tori i kreatori političkih odluka vide, čuju i razmene gledišta sa industrijskim lideri- ma i kolegama iz uspešnih ekonomija zasnovanih na znanju, komunikacijama i kreativnosti. Ove oblasti nužno zahtevaju visok ste- pen uređenosti domaćeg tržišta i regulati- vu koja prati tehnološki razvoj i podstiče primenu inovacija, ali je istovremeno komplementarna sa globalnim tržištem. Samo pod takvim uslovima kreatori i pre- duzetnici mogu svoje planove i ideje rea- lizovati i u zemlji i preko granice na nika- da većem i nikada gladnijem tržištu. 4K Upravo je aktuelna velika svetska eko- nomska kriza, koja nije sve pogodila jed- nako, pokazala da oni koji imaju sveže ideje i odgovarajući poslovni model mogu za kratko vreme osvojiti, do pre samo nekoliko godina, neverovatne udele u svet- skom kolaču. I tokom IBC 2013 mnogo puta je ponovljeno da se danas tehnološke inova- cije brzo implementiraju, da tehnologije zrelost dostižu i pre izlaska na tržište i da zahvaljujući standardizaciji gotovo isto- vremeno su dostupne celom svetu. Kriza je samo još jednom potvrdila da se energi- ja i vreme potrošeni na dogovaranje i usa- glašavanje standarda, bez nacionalnih i političkih barijera, višestruko vraćaju kroz kompatibilnost na globalnom tržištu. Ono što stoji između tehnoloških ino- vacija i usaglašenih standarda i konačnog uspeha su svakako dobri poslovni modeli. IBC konferencija se poslednjih godina naj- više time i bavi. Na više od sto sesija i panela prezentuju se i diskutuju već doka- zani ali i modeli koji su tek ostvarili prve uspehe. Velika je verovatnoća da će i po- četni uspeh, ostvaren na nekom lokalnom tržištu brzo biti testiran na nekom drugom većem ili onom najvećem, globalnom. Zato je i važno da se standardi poštuju ali isto tako i da se prava i poslovni modeli zaštite i obezbede od neovlašćenog korišćenja i zloupotrebe. Ovo je imperativ vremena i nikome ne dozvoljava da bude inertan i indolentan jer druga šansa se retko ukazu- je. To pogotovo važi za male zemlje i male ekonomije koje velikom kreativnošću mogu postići mnogo, uprkos ograničenim prirodnim resursima, ili ostati puki posma- trač napretka koji grabi pored njih. BBC razvojni tim predstavio je na kon- ferenciji IP Studio, novu infrastrukturu za povezivanje produkcionih video uređaja, praktično istovremeno sa nekoliko proiz- vođača uređaja koji već imaju i sopstvena rešenja. Očigledno je da se stvari ubrzava- ju i da tradicionalni, već tri decenije star SDI koncept za transport nekomprimova- nog videa više nije dovoljan za ono što dolazi. A dolazi Ultra HDTV, odnosno video veće rezelucije od sadašnjih 2K. Još pre godinu dana SONY je gromoglasno najavio 4K, kao svoj naredni korak, koji su odmah sledili i mnogi drugi proizvođa- či, tako da već pljušte najave velikih kuća koje sportove i važne događaje planiraju da prenose u 4K, kao i koji se, najčešće dokumentarni sadržaji već snimaju i obra- đuju u 4K. Svi, a pre svega proizvođači uređaja vide 4K kao novi podstrek za industriju i priželjkuju brzo usvajanje, kao što je pre samo 7-8 godina Evropa prihva- tila HD. Niko ne misli da će HD TV nesta- ti, svakako ne preko noći, ali priželjkuju globalno prihvatanje najpre od velikih igrača. Svi oni koji su već napustili standardnu TV (SD TV) sa proporcijom slike 4:3 neće imati mnogo muke da istovremeno proiz- vode video i za HD i 4K, jer je proporcija ista a novi format ima tačno dva puta veću horizontalnu i vertikalnu rezoluciju. U proteklih godinu dana tržištu je ponuđena sva potrebna 4K oprema tako da je sada na korisnicima da naprave svoje terminske planove. Da vrag ne spava, i da 4 K nije jedina budućnost, pobrinuli su se NHK japanski javni servis i SONY, prezentujući svoja istraživanja i prve rezultate sa 8K, što je impresivno samo po sebi. Vidljivo je da nakon izleta sa 3D koji je prošao kako- tako, energija ide ka Ultra HD kako se sada već zajedničkim imenom zovu 4K i 8K a uskoro verovatno i veće rezolucije. Zanimljive su reakcije koje dolaze pre svega od samih korisnika, profesionalaca koji bi pored povećanja rezolucije da vide i povećanje dinamičkog opsega ili prosti- je rečeno opsega kontrasta, življe i prirod- nije boje, ali i više slika u sekundi i boga- tiji okružujući zvuk sa više kanala u više prostornih ravni. Na ovome pored japana- ca rade i istraživači BBC i čuvenog Frau- hofer instituta. Prilika jeste izuzetna i bila bi šteta ne iskoristiti je da video namenjen kućnom gledanju dobije kvalitet kakav je sada dostupan samo u najboljim bioskopskim salama. Diptih i triptih Pod okriljem EBU pokrenuta je još jedna zanimljiva inicijativa koju su brojne članice već prihvatile. Radi se o EUROC- HIPu za radio. Euro-Chip, koji zapravo i nije silikonski čip već aplikacija za pame- tne telefone ide u susret onima koji su za tradicionalne medije gotovo izgubljena generacija. Mladi koji se ne razdvajaju od svojih uređaja, a često ni od slušalica dobi- jaju zanimljivu aplikaciju koja omoguća- va prijem kako analognih tako i digitalnih servisa. Na taj način stari dobri radio dola- zi u najsavremenije uređaje koji se stalno poboljšavaju i lako zamenjuju novim mo- delima. Nema sumnje da se u ovoj kombi- naciji krije još mnogo neotkrivenih krea- tivnih i poslovnih mogućnosti. Godinama se na IBC debatovalo o tome kako sadržaj inače namenjen velikom kuć- nom TV ekranu, prilagoditi za tzv. drugi ekran. Čini se da je buduća uloga triptiha laptop, pametni telefon i tablet da budu korišćeni uz TV, pre nego umesto TVa. Deloitte je prezentovao svoja istraživanja, kako Evropljani koriste drugi ekran za vreme dok gledaju TV. Zapravo, već se može govoriti da TV sadržaj služi kao inspiracija i pokretač na razne aktivnosti od nalaženja dodatnih informacija o sa- mom TV programu, komunikacije i ko- mentarisanja sadržaja preko društvenih mreža do direktne kupovine proizvoda i usluga. Nema sumnje da će TV kuće umeti da iskoriste ove promene u ponašanju gle- dalaca i da će uskoro doći do promena modela oglašavanja a veoma verovatno i samog sadržaja TV programa. Uz ovo idu i očekivanja istraživača, da će video sadržaji narednih godina zago- spodariti komunikacionim mrežama, bile one mobilne, fiksne ili bežične. Može se reći da je sektor medija i zabave samo okrznut aktuelnom ekonomskom krizom, što ne znači da je sve ostalo po starom. Naprotiv. Promene koje trenutno vidimo samo kao tehnološke inovacije uskoro će doneti promenu medijskog sadržaja i poslovnih modela ali i promenu navika, načina percepcije i ponašanja gledalaca i slušalaca, zapravo cele populacije. linkwww.mediart.org 21novembar 2013 broj 108 kreativne industrije

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

II nteraktivni izaberi-sam-svoj-put do- kumentarac, 48 Hour Games, koji koristi mehanizme video igre, proje- kat je koji je bio iniciran i snimljen tokom Nordic Game Jam, događaja na kome je preko 300 autora video igara u Skandina- viji zajedno pokušalo da kreira najinova- tivniju kompjutersku igru za samo dva dana. Film prati napore timova i pojedinaca u procesu kreiranja sadržaja, a načini inter- akcije za gledaoce/igrače su brojni:  upravljanje pripovedanjem - igrač/ gledalac bira likove i timove koje želi da prati, svaki izbor ima svoje posledice i ne može se menjati ili vraćati unazad;  prikupljanje i dostignuća - gledalac/ igrač napredujući kroz film/ igru prikuplja različite vrste „bodova“, koje kasnije može „menjati za bonus materijale poput video klipova, zvučnih inserata, kodova, koji se pojavljuju u njegovom profilu“;  info ikonice - opcije koje omoguća- vaju da u obliku pop up-a igrač/ gledalac dobije dodatne informacije o timovima i likovima;  otključavanje i igranje mini igara unutar glavne;  komentarisanje i interakcija sa dru- gim igračima-gledaocima;  share-ovanje sadržaja na društvenim mrežama. Već na ovom primeru možemo da sagledamo bar delić kompleksnosti inter- aktivnosti kao ključne diferencijalne spe- cifičnosti novih medija koji, u poređenju sa tradicionalnim – „starim“\' medijima gde nailazimo na pasivno, linearno, jedno- smerno konzumiranje – nude aktivnu recepciju, manipulisanje sadržajima, neli- nearnost... (Lister i saradnici, 2009). Na nekom bazičnom nivou pitanje in- teraktivnosti može se posmatrati i kroz odnos potrošača i producenata tj. proizvo- đača medijskih sadržaja, koji je suštinski izmenjen onog trenutka kada je publika dobila priliku da se angažuje i aktivno uče- stvuje u procesu medijske razmene, da medijski sadržaj menja, preispituje, distri- buira dalje, stupa u direktnu i dvosmernu vezu sa njim. Kako navodi Reinhard (2009) početna koncepcija „publika-kao-roba“ izazvana je konceptom publike kao aktivnog potroša- ča, „publike-kao-agenta“. On dalje navo- di primer holivudske medijske industrije koja je ovu vrstu potrošača kooptirala, smatrajući da su ljudi koji se angažuju sa njihovim medijskim proizvodima zapravo „publika-kao-pusher (inicijator, izazivač promene)“. „Publika-kao-agent“ je termin koji se pojavljuje kod Jamesa Webstera (1998), a koji je njime obuhvatio način na koji poje- dinac angažujući se oko medijskog sadr- žaja zapravo pokazuje svoju moć u odno- su publika-medij-medijski sadržaj. Aktivnost publike kroz interaktivnost se tako može ogledati u tome koji će medijski ili kulturni proizvod koristiti, kada, gde i zašto, pa do uticaja koji taj proizvod ima na njegov život. Tako britanski Ofcom interaktivnost tretira kao funkcionalnu karakteristiku, pre nego određeni servis ili uslugu. I iako se u ovoj definiciji Ofcom bavi interaktivnošću iz perspektive televizije kao medija, ona se može aplicirati na šire okruženje kreativ- nih industrija, a njena određujuća karakte- ristika je omogućavanje publici da sa medijskim sadržajem ostvaruje interakti- van odnos na dva osnovna načina:  menjajući sadržaj koji se pojavljuje na ekranu - da pristupi dodatnim informa- cijama, promeni ugao gledanja sadržaja, da gleda više sadržaja odjednom...  da obezbeđuje emiteru informacije koristeći povratnu vezu - da naruči proiz- vod, „glasa“, da participira u određenom sadržaju tipa kviz, reality program i sl. Kroz analizu savremene medijske i kul- turne prakse, otkrivamo da interaktivnost podstiče i omogućava originalnost u izra- žavanju i kreiranju, autentičnost, inovativ- nost, često otvarajući put za nastanak ili distribuciju eksperimentalnih i provoka- tivnih sadržaja koji bi retko našli svoje mesto u okviru mainstream kulturnog ili medijskog toka. Opunomoćava pojedinca i daje mu prostor da stvara, prekida jedno- smerni tok, uključuje gledaoce/ čitaoce/ www.mediart.orglink22 novembar 2013 [ta interaktivnost omogu}ava? dr Ana Martinoli broj 108

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

slušaoce, podstiče ih na preispitivanje, deljenje. Interaktivnost podstiče nastanak sadržaja koji će istražiti funkcionalnost i kapacitete – kreativne, produkcione, ali i finansijske - novih medija ili platformi. U maju 2011. godine Intel je lansirao projekat koji je afirmisao interaktivnost kao koncept, postavljajući u njegovo sre- dište svakog pojedinačnog korisnika dru- štvenih mreža – Museum of Me. Posetioci adrese intel.com/museumofme mogli su da vizualizuju svoju Facebook mrežu pri- jatelja, slika, statusa, geografskih lokacija koje su posetili, svega onoga što su „laj- kovali“, razmenili, snimili… Iako je pro- jekat za cilj imao komercijalnu promociju novog Intel procesora, na ilustrativan i efektan način je promovisao neke ključne koncepte interaktivnosti kao determinišu- će karakteristike novomedijskog okruže- nja – svako od nas je autor, svaki naš potez ili interakcija na internetu nešto kreira, za svaki naš sadržaj postoji neka publika. Interaktivnost je promenila medijsko okruženje, namećući nove zahteve koje će kreativne industrije, u borbi za publiku, morati da ispune – postojanje originalne online produkcije, sadržaj dostupan na zahtev svakom korisniku, sadržaj kreiran samo za personalne, mobilne medije, po- stojanje mogućnosti povratne interakcije (bilo da govorimo o pukom glasanju ili ispostavljanju nekog zahteva za dodatnim informacijama o sadržaju…), povezane servise koji doprinose i obogaćuju isku- stvo svakog korisnika, mobilnost, moguć- nost konstantnog pristupa sadržaju, obra- ćanje pojedincu i uvažavanje potreba poje- dinca, ne masovne publike ili „domaćin- stava“. Zahvaljujući interaktivnosti, emotivna veza sa određenim sadržajem postaje dub- lja, intenzivnija, od prosečnih gledalaca/ slušalaca/ čitalaca postajemo fanovi, obo- žavaoci, povezujemo se sa istomišljenici- ma, kreirajući nove društvene zajednice. Kako navode brojni izveštaji koji ana- liziraju savremene medijske trendove, jačanje interaktivnosti, zahvaljujući sve većem prodoru interneta u svakodnevni medijski repertoar, zamagljuje granice između video, audio, tekstualnog sadrža- ja, i stvara nove mogućnosti za kreiranje sadržaja i isporučivanje tog sadržaja. Ukoliko se osvrnemo na savremenu medijsku praksu, očigledno je da interak- tivnost nije zaobišla nijedan segment. Prva radijska interaktivna drama - Dark House – nastala je u produkciji Radio 4 BBCja pre više od 6 godina, a u njoj su „slušaoci diktirali kako će se priča odvija- ti i kakvu će priču slušati“. Birajući koji lik u drami će slušati, slušaoci su preuzeli kontrolu, bar delimičnu, nad sadržajem, upravljajući njegovim razvojem. Kada je u pitanju televizija, svi se seća- mo čuvenog „crvenog dugmeta“ kojim su gledaoci kablovskih kanala mogli da se uključe u određeni TV sadržaj, a ono je bilo preteča i vesnik buduće interakcije - pritiskom na „crveno dugme“ gledaoci su dobrovoljno mogli da budu deo trenutne debate, da postave pitanje, zatraže doda- tnu informaciju. Interaktivnost u ovom slučaju nije bila rezervisana samo za relaciju gledalac-tele- vizijski program, već je podsticala i omo- gućavala debate i unutar publike, između članova publike. Još jedan, od bezbroj primera, je The Voyage of the Odyssey (www.pbs.- org/odyssey) koji je kombinujući online interaktivnost sa živim i arhiviranim audio i video zapisima, stvarajući hybrid koji daleko nadilazi mogućnosti konvencional- nog TV seta. A interaktivnost nije postala nezaobila- zna tačka komunikacije samo publike i medija. Kako primećuju Heath i vom Lehn (2009) interaktivnost se pozicionirala u sam centar strateških planova i projekata brojnih muzeja, galerija, kulturnih centa- ra, a to je direktna posledica razvoja u oblasti komunikacija i informacionih teh- nologija, njihove primene u svakodnev- nom životu. Tako menadžeri muzeja, kuratori, pedagozi u oblasti kulture i umetnosti istražuju načine na koje infor- macione tehnologije i interaktivnost mogu unaprediti i obogatiti naše iskustvo u ovim oblastima. Sada već čuveni Google Art projekat iskoristio je mogućnosti koje pruža digita- lizacija sadržaja da vizuelno učini dostup- nim brojne kolekcije najuticajnijih muzej- skih i galerijskih prostora širom sveta. Međutim, tu se ne završavaju mogućnosti koje Google Art projekat nudi – on direk- tno iskorišćava mogućnosti interaktivno- sti, dajući korisnicima prostor da kreiraju sopstvene, personalizovane virtuelne iz- ložbe, a zatim i da ih dalje share-uju kroz društvene medije i konvencionalne online mehanizme komunikacije. Google Art projekat je među brojnim pozitivnim kritikama, dobio i one koje se odnose na afirmaciju umetnosti i animaci- ju buduće publike. Povećavajući pristup umetnosti, Google Art projekat je kreirao tzv. „armchair turiste“, posetioce muzeja i galerija koji ne napuštaju svoju sobu, ali upoznaju se sa umetničkim delima širom sveta. Istraživanje koje je sprovedeno u okviru Google Art projekta pokazalo je i da postoji statistički značajna veza izme- đu onih koji su posetili Google Art proje- kat i onih koji su bili inspirisani da posete pravi muzej. Konačno, Google Art proje- kat je podstakao razmišljanja o budućim aktivnostima muzeja koji će svojim pose- tiocima, umesto štampanih materijala, ponuditi interaktivne sadržaje kroz koje sami mogu da vrše navigaciju, da uprav- ljaju informacijama i prilagođavaju ih svo- jim potrebama. „Nikada nemojte da se plašite da istra- žite snagu i moć web tehnologija“ kaže se u promotivnom tekstu za interaktivni muzički video benda Arcade Fire – „Ref- lektor“. Ovaj video, open-source Google Chrome eksperiment, omogućavao je gle- daocima da koriste kompjuterski miš, tele- fon ili tablet i da se igraju sa grafikom video spota, inkorporirajući svoje lice u video. Tako o interaktivnosti možemo da raz- mišljamo kao o strategiji za demokratiza- ciju umetnosti, strategiji za osvajanje nove publike, strategiji za uvećavanje profita, strategiji koja podstiče razvoj sadržaja po više medijskih platformi ili kanala. Neke studije slučaja (na osnovu poda- taka iz Audience building and the future Creative Europe Programme, izveštaja European Expert Network on Culture) sugerišu da budući razvoj publike i jača- nje veza između publike i kreativnih indu- strija leži u većem stepenu interakcije. Multimedijalne umetnosti se pokazuju uspešnije i popularnije posebno kod mlađe publike, nego tradicionalne umetničke forme. Tzv. „user generated“ kultura i umetničke forme koje integrišu različite umetničke discipline privlače i novu publi- ku. Jedan od najčuvenijih britanskih muze- ja, Victoria&Albert, nudi brojne programe koji ohrabruju interaktivnost sa muzejskim sadržajima, izložbama i projektima. Tako se publika podstiče ne samo da konstruiše nove sadržaje ili umetnička dela, već i da učestvujući pitanjima i komentarima bude uključena u kreiranje politike, muzejske prakse i komunikaciju. PriceWaterhouseCoopers (PWC) u svom izveštaju Global entertainment and media outlook 2013-2017 navode da „govorimo o putovanju od masovnih medija do mog medija a u takvom okru- ženju uspeh će zavisiti od toga koliko smo uspešno i dovoljno brzo, fleksibilno, predvideli, angažovali i monetizovali nikada raznovrsniju potrošačku bazu isporučujući personalizovani, relevantan sadržaj i, konačno, neophodno iskustvo kroz sadržaj“. PWC prepoznaje važnost ne samo isporučivanja sadržaja koji je relevantan, inovativan, koji uvažava per- sonalne potrebe potrošača i koji ga pod- stiče na angažman, već i negovanja veza sa publikom kroz društvene mreže putem „drugog ekrana“, podstičući publiku da postane partner i saradnik u stvaranju nekog medijskog sadržaja, a ne samo pasivni konzument. linkwww.mediart.org 23novembar 2013 broj 108 kreativne industrije

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

BB logeri su pravi primer aktivnog korisnika svetske mreže i postav- ljaju kreativne sadržaje koji su pro- dukt njihovih talenata. S obzirom da postavljanje blogova ne iziskuje skoro nikakva materijalna ulaganja svet blogera svakim danom postaje bogatiji. Blogovi koji imaju forume još više su umreženi sa pojedincima i grupama sličnih interesova- nja. Privlačnost bloga vremenom je proši- rila krug blogera na poznate ličnosti, tako da su blogeri i tiražni pisci, modni kreato- ri, likovni umetnici i drugi. Andergaund karakter blogovanja delimično je izmenjen zbog potrebe etabliranih umetnika da se nađu u ovom prostoru. Kreativne industri- je tako i među blogerima nalaze nove part- nere i autore projekata, a oni koji spadaju u kategoriju slavnih često daju prednost personalnim blogovima, u odnosu na pro- file na društvenim mrežama, s obzirom na veću slobodu koju pruža lični internet pro- stor. Pojedine javne ličnosti i stvaraoci koji imaju veliki broj poklonika nastoje da budu prisutni na internetu u meri koja uključuje prisustvo na svim dostupnim mrežama, sa intencijom da ono bude što veće i uočljivije, tako da imaju profile na velikom broju društvenih mreža, uz ofici- jelne sajtove i nešto ležernije blogove koji prate njihove aktivnosti na dnevnom, ili približno, dnevnom nivou. Blog predstavlja izvrstan primer prakti- čne primene jednog od elementarnih ljud- skih prava, prava na slobodno izražavanje garantovanog članom 19. Univerzalne deklaracije o ljudskim pravima, koje se preciznije definiše članom 19. Međunaro- dne konvencije o ljudskim i političkim pravima. Regulacija interneta je aktuelna tema, s obzirom na sve kompleksnije pro- tivrečnosti u vezi sa uspostavljanjem neop- hodnih etičkih kodeksa i načina sprečava- nja neprimerenih i nezakonitih sadržaja. Septembra 2011. Komitet Ujedinjenih nacija za ljudska prava koji vrši monito- ring implementacije Univerzalne deklara- cije o ljudskim pravima zauzeo je stav da su odredbe ovog člana deklaracije prime- njive na sve forme izražavanja, uključuju- ći internet, odnosno da važe kako u online, tako i u offline prostoru. Konvergencija klasičnih medija na internetu koji imaju i svoje sajtove rezulti- rala je tendencijom normativnog uređenja internet prostora, odnosno elektronskih publikacija koje imaju jasnu uređivačku politiku i po pravilu su internet verzija štampanih ili audiovizuelnih medija. Kada se radi o blogovima normativne tendenci- je ih, po pravilu, zaobilaze. Prema stavo- vima međunarodnih organizacija, kao što su OSCE (OEBS) i Article 19, nevladina organizacija za zaštitu ljudskih prava koja radi na promociji i afirmaciji zaštite slo- bode izražavanja, blogovi ne spadaju u kategoriju elektronskih publikacija i ne bi trebalo da budu u sistemu registracije ili dozvola. Sloboda koju imaju blogeri ne bi trebalo da bude ograničena. Za razliku od njih internet portali i onli- ne verzije štampanih medija podležu nor- mama koje se odnose na sredstva javnog informisanja, s jedne strane i na elektron- ske publikacije što se svodi na, u suštini, isti normativni okvir. Odsustvo regulacije ili samoregulacija, koja funkcioniše u miljeu štampanih medija, kada su u pita- nju blogovi smatra se potpuno dovoljnom za održavanje odgovarajućih etičkih stan- darda na internetu, koji su uvek delikatni, posebno u pogledu primene u uslovima anonimnosti korisnika mreže. Web hosting www.mediart.orglink24 novembar 2013 Novo doba, nove tehnologije, novi termini Da li ste se sretali sa pojmovima kreativne industrije, ili možda kulturne industri- je? Šta zapravo oni predstavljaju? Prema nekim od definicija kulturna industrija pred- stavlja skupni naziv za više oblasti u kojima se proizvodi na industrijski način, kao što su izdavanje knjiga, filmovi, video, nosači zvuka-ploče, kasete, cd... Pojam kulturnih industrija nije bio dovoljan sve širem shvatanju uloge kulture i kreativnosti u društvu, a posebno njihove uloge u ekonomskom razvoju, koja se krajem milenijuma namet- nula u liberalnim i hibridnim modelima kulturne politike. Tako se pojavio termin krea- tivne industrije i to najpre u strateškom dokumentu australijske vlade: Kreativna naci- ja (1994), da bi ubrzo bio prihvaćen u Velikoj Britaniji. D. P. Blog, najpristupa~nije Zlatan Begovi} broj 108

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

provajderi ne bi trebalo, ni po međunarod- nim ni nacionalnim pravnim normama, da imaju obavezu saopštavanja ličnih podata- ka korisnika blogova, sem u izuzetnim slu- čajevima. U vezi sa tim treba imati u vidu da novi set medijskih zakona koji je koncipiralo Ministarstvo kulture i informisanja Repu- blike Srbije, u ne sasvim transparentnom postupku, na osnovama medijske strategi- je, čije donošenje je u toku, uvodi sistem regulacije elektronskih publikacija. U tom pogledu od suštinskog značaja je distink- cija između sajtova oficijelnih medija, uključujući i medije koji su prisutni samo na internetu i privatnih sajtova i blogova na koje ne bi trebalo da se primenjuju predmetne odredbe. S druge strane, pogrešno je uverenje blogera da se na njih ne odnose nikakvi zakoni. Odgovornost za sadržaj bloga se podrazumeva i u određenim slučajevima primena normi krivičnih i propisa o autor- skom i srodnim pravima je neizbežna. Druga je stvar koliko su podaci o blogeri- ma koji ne otkrivaju identitet dostupni. Govor mržnje, etički neprimereni sadržaji, a naročito oni koji imaju karakter krivič- nih dela i povrede autorskih i srodnih prava spadaju u hipertrofirane varijante slobodnog blogerskog izražavanja i svaki bloger treba da ima u vidu da u slučaju ozbiljnog upozorenja treba da ukloni odre- đene sadržaje, uključujući one koji su preuzeti sa drugih blogova ili sajtova. Ukoliko ignoriše upozorenja samo je prak- tično pitanje kakve posledice mogu usle- diti. Ukoliko upozorenja nema, onda bi eventualna odgovornost blogera trebala da bude limitirana samo na drastične slu- čajeve. Koncept liberalnijeg pristupa autorskim sadržajima koji promovišu organizacije kao što je Creative Com- mons je prirodno blizak slobodi bloger- skog izražavanja stavova i afiniteta u pogledu promovisanja kreativnih sadrža- ja koje su napisali, komponovali, odno- sno osmislili drugi. Uz ekspanziju file- sharing sajtova i društvenih mreža blo- geri bi, ipak, trebalo da vode računa da su određeni sadržaji zaštićeni u meri koja je višeg stepena u odnosu na Creative Commons standarde nekomercijalnog deljenja. Pravo je autora da dozvole ili zabrane korišćenje njihovih dela na internetu. Postoje konzervativni autori, ali ima i onih liberalnijih shvatanja koji imaju potpuno drugačiji odnos prema poštovaocima nji- hovih dela, kao što je Paolo Koeljo, koji podstiče i finansira slobodno postavljanje i preuzimanje njegovih knjiga na raznim jezicima na internet sajtovima i blogovima svojih fanova. Koncept proširenja elementarnih ljud- skih prava na pravo na pristup internetu sve više dobija podršku koja će, relativno brzo, imati institucionalnu i normativnu potvrdu. Viši oblik konzumacije tog prava je pravo na blog, pravo na slobo- dno i ničim uslovljeno postavljanje per- sonalnog bloga na internetu. Ovo pravo u svom osnovnom i višem obliku je u ekspanziji, koja se ne može zaustaviti. linkwww.mediart.org 25novembar 2013 broj 108 kreativne industrije Stara i nova publika Direktor Bolz Center for Arts Administration, Andrew Taylor, predstavljajući okvir za bolje razumevanje društvenih medija i njihove efekte na ustanove kulture i kultur- no-umetničke organizacije, identifikuje četiri tradicionalna, dinamična odnosa koja su izmenjena pod uticajem novih medija. A. M. sredstvo kreacije „Stari“ model „Novi“ model Ko stvara? umetnici, a potom njihovo delo prelazi u ruke marketinga svi mogu stvarati, nema potrebe za posrednikom Ko je kurator i ko je kritičar? profesionalci svako Ko kontroliše poruku? umetničke organizacije kreiraju sopstvene poruke sadržaj kontrolišu korisnici Gde je korisna granica organizacije? sve aktivnosti su fokusirane na organizaciju, izgradnja institucionalnog kapaciteta ima za cilj ostvari- vanje onoga što je u službi misije organizacije nema granica između pojedinačnog umetnika, umetničkog dela, publike i organizacije

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

JJ ednog dana jedna Majica sa kratkim rukavima, sasvim obična, srela je jedno Odelo ispred izloga knjižare. A možda je bilo i obrnuto, ko zna? Bilo kako bilo, Majica aka T-Shirt i Odelo imali su nekoliko dilema. Da li se uopšte slažu i priliči li im da razgovaraju jer oni kao statusni simboli ipak treba da vode računa o onome što rade. Obična Maja svojstvena je glavama u oblacima, inovatorima svega i svačega, pronalazači- ma poput Proke iz stripa o dogodovštinama Mikija Mausa, kreativcima čiji je poriv za stvaranje nezaustavljiv. To Odelo zna se ko nosi – poslovni ljudi, oni koji prave novac, biz(m)nismeni. Čak ni okolnosti pod kojima su se sreli nisu bile s onu stranu zakona pa da može da se kaže da je opravdano ako se upare kao onda kada su u „Porocima Majamija“ stilisti obukli Dona Džon- sona. - Dugo ovde stojite. Čekate nešto, rekla je Majica aka T-Shirt. - Baš sam hteo isto da pitam, uzvratilo je Odelo. - Prvo vi, čulo se sa leve strane od izloga knjižare. - Ne, molim vas, ni meni maniri nisu strani iako čujem iza leđa da govore kako sam u poslu bezobziran, prvo vi, glas je dolazio sa desne strane. Dan je bio lep i sunčan, i mnogi su išli sa posla kući žamoreći. Majica sa kratkim rukavima i Odelo su se primakli bliže jedno drugom – da bi se bolje čuli. - Gledam u ove izložene knjige i razmišljam o uspehu, da li mi je na dohvat ruke, rekla je Majica. - Aha! Veoma interesantno. I šta vas najviše muči? pitalo je Odelo. - Iskreno? - Iskreno. - Razmišljam o renesansnim majstorima i njihovim mecena- ma. Vidite, mi ih tako danas zovemo, dobrotvorima umetničkim, a da li su oni to zaista i bili? Da li su se stari i vrhunski majstori samo dobro prodavali? Sada, mi ih cenimo i divimo se njihovom umeću, onim neuhvatljivim momentima u njihovim glavama koje su ipak uspeli da pretoče u vidljivo. Da li su sebe smatrali uspešnim ... - Imate problema sa finansijama, izvinite što pitam, ubacilo se Odelo. - Kako ste znali? - Vidi se iz aviona. Pogledajte samo na šta ličite, kako ste obučeni! I kako mislite da rešite taj problem, baš me interesuje? - Imam jako dobru ideju za koju ne znam da li da je zadržim za sebe i svoje prijatelje ili da je predstavim čitavom svetu. Ako bih se opredelila za ovo drugo, bojim se da ću izgubiti sebe. Taj osećaj da se prodajem prosto je neizdrživ. Opet, šteta je da svet ne čuje za nju. - Svašta od vas! Zar niste rekli malopre da su i veliki majstori radili za pare?! Svi od nečeg moraju da žive. - Nije da niste u pravu. Ali, još uvek nisam sigurna na kom delu sebe, ako tako mogu da se izrazim, želim da zarađujem. I da li to uopšte hoću. - A ne, rekao bih da vi prvo treba da procenite, kada prelomite da li želite siguran priliv prihoda, da li je ta vaša ideja za biznis ili nije. Jer šta ako nije? - Vidite, o tome nisam razmišljala. Više me je grizla savest što razmišljam o prodaji sebe. - Svi se mi donekle prodajemo, neko za više, neko za manje. Niko tu nije čist. Simpatični ste mi. Daću vam jedan savet, reče Odelo, značajno napravi pauzu u govoru i kad je bio siguran da misli obične majice ne lutaju okolo nastavi: Sun Cu je bio sjajan tip. Živeo je davno. Možda čak i pre ovih vaših iz renesanse. I napisao je knjigu „Umeće ratovanja“. A u njoj je stajalo, parafraziraću, ukoliko poznajete svoje neprijatelje i sebe, vaša pobeda se ne dovodi u pitanje. - Zbunjujete me, odgovorila je Majica. - Zašto? samo sam vam naklonjen, uzvratilo je Odelo. - Samo toliko? majica je mahnula desnim rukavom. - Iskrenost za iskrenost – i meni nešto u životu fali. Nekako je sve dobro upakovano i sračunato, nema izazova. Meni su vaše dileme čudne. - Joj, i meni vaše, s uzdahom olakšanja odgovori majica. Zar se niste za jasno, precizno, merljivo, finansijski isplativo ... kako se sve to kaže u vašem svetu, opredelili? - Nije da nisam, ali u poslednje vreme nekako je sve oko mene jako dobro uređeno. - Nedostaje vam kreativni haos? - Ako se tako kaže ... - I šta sad da radimo? šeretski se osmehnu Majica. - Možda bi mogli da nastavimo razgovor negde drugde, uz kafu ili čaj. - Šta ako nas neko vidi zajedno? - Ništa, šta nas briga. Samo da znate, ako pristanete, pokušaću da vas ubedim da ovo moje menadžersko znanje spojimo sa tom vašom idejom. - Baš ste uporni. - Naravno, da nisam ne bih bio ovde gde jesam danas, značaj- no reče Odelo i otkopča jedno dugme na sakou. Majica aka T-Shirt je htela da kupi knjigu. Čitanje uvek pomaže. Kad je srela odelo odlučivala se za jedan od naslova iz izloga. Odelo je slučajno zastalo jer mu je pogled zapeo za jednu stručnu knjigu koju je već imao u biblioteci, razlika je bila u koricama. Ko bi rekao da će upoznati jedno drugo. Kreativna interpretacija knjige „Majice s kratkim rukavima i odela“ Dejvida Periša (David Parrish) koja objedinjuje me- nadžment teorije i kreativnost i ukazuje na to zašto biznis i kreativnost nisu suprotnosti. Knjiga je dostupna u elektronskom obliku, a očekuje se da naredne godine bude prevedena kod nas. www.mediart.orglink26 novembar 2013 broj 108 Mala stilska ve`ba Sanja Bo{kovi}

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

SS obzirom na činjenicu da su kreativne industrije nova disci- plina, smatrali smo za korisno da navedemo neke od knji- ga koje se tom tematikom bave. Prenosimo pregled litera- ture koju su neki od autora u ovom broju koristili pri pisanju članaka. * prof. dr Gojko Rikalović: - Leksikon Savremene kulture: teme i teorije, oblici i institu- cije od 1945. do danas (2008) - Turow, J. (2013) Mediji danas: uvod u masovne komu- nikacije, knj. 2 Beograd: CLIO - Tofler, A. (1998) Rat i antirat, PAIDEA, Beograd - Towse, R. (2010) A textbook of Cultural Economics, Cam- bridge: Cambridge University Press * dr Ana Martinoli: - Lister, M, Dovey, J, Giddings, S, Grant, I, Kelly, K, (2009) New media : a critical introduction - Reinhard, CL, (2009), Discourse swings in understanding audiences: Case studies on Hollywood’s cooptation of audience activity(s) as emergent discourse - Webstera, J.G, (1998), The audience, Journal of Broadcast- ing & Electronic Media, 42(2) - Heath, C. & D. vom Lehn, (2009), Interactivity and Collab- oration: new forms ofparticipation in museums, galleries and sci- ence centres, Routledge * mr Hristina Mikić: - Jensen, R. (1999). The Dream Society: How the Coming Shift From Information to Imagination Will Transform Your Busi- ness. McGraw-Hill Professional. - Lash, S., & Urry, J. (1994). Economies of Signs and Space. London: Sage - Mikić, H. Rikalo M. (2013) „Towards regional market of creative industries and creativisation of Western Balkan econo- my“ International Conference on Economic and Social Studies (ICESoS 13): Economic Crises and European Union, Sarajevo 10-13 maj, 2013 - Pine, J., & Gilmore J. (1999). The Experience Economy. Boston: Harvard Business School Press - Rikalović, G. ur (2012) Western Balkans: regional art mar- ket, not a fiction? Anonymous: said, Beograd - Regional Cooperation Council (2013) South East Europe 2020: jobs and prosperity in a European perspective, the first draft the Strategy, august 2013. - Web sajtovi/statističke baze: Statistical Office of Serbia http://webrzs.stat.gov.rs/WebSite/, Federal statistic Office Bosnia and Herzegovina http://www.fzs.ba/Eng/statisticalsystem.htm, Office for Statistics Albania http://www.instat.gov.al/al/home.aspx, Office for Statis- tics Croatia http://www.dzs.hr/default_e.htm, Office for statistics Macedonia http://www.stat.gov.mk/Default_en.aspx, Office for statistics Montenegro http://www.monstat.org/eng/ * Jelena Popović: - David Röthler and Karsten Wenzlaff (2011) Crowdfunding Schemes in Europe, EENC report 2011 - Naomi Klain (2002) No logo: antikorporacijski priručnik za 21. vjek, VBZ Zagreb - Howkins John (2004) The creative economy: how people make money from ideas, Penguin Global - Mikić Hristina (2010) Poslovanje medija, Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad - Komnenić Biserka (2010) Upravljanje intelektualnim kapi- talom u kreativnom sektoru, Kultura br. 128 - Kristof De Buysere, Oliver Gajda, Ronald Kleverlaan, Dan Marom (2012) A framework for European Crowdfunding http://evpa.eu.com/wp-content/uploads/2010/11/ European_Crowdfunding_Framework_Oct_2012.pdf R. L. linkwww.mediart.org 27novembar 2013 broj 108 Do 15. januara 2014. I ove godine raspisuje se konkurs „Milena Blagojević“ za autora najboljeg radijskog priloga starosti do 35 godina objav- ljenog u 2013. godini. Tema je slobodna, a paket ne sme biti kraći od 1 minuta, niti duži od 10 minuta. Kao prateću dokumentaciju, potrebno je poslati najavu, informacije o trajanju priloga, kad i gde je emi- tovan/ u okviru kog projekta je nastao, kao i ko su autori. Žiri u sastavu dr Dubravka Valić Nedeljković, mr Sanja Bošković i Jovan Stojanović-Cope proglasiće za pobednika novinara koji je temu obradio iz što više uglova poštujući pra- vila radijskog izražavanja. Prvonagrađeni, pored diplome, dobija i novčanu nagradu u dinarskoj protivvrednosti 500 eura. Radove možete poslati u elektronskoj formi na mejl tanja.prodanov@mediart.org ili poštom, na adresu: časopis LINK, Bul. M. Pupina 6/III (c/o UNS), 21 000 Novi Sad najkasnije do 15. januara 2014. godine. Jedan autor može da prijavi najviše tri rada. Legatom upravlja porodica Milene Blagojević, radijske no- vinarke koja je poginula neposredno pred odbranu magis- tarskog rada. R. L. Praktična kreativnost UNESCO je tokom 2009. godine objavio dve publikacije koje se bave merenjem učinka kreativnih industrija, odnosno klasifikacijama. Na internet stranicama Republičkog zavoda za statistiku nalazi se Klasifikacija zanimanja koja se u našoj zemlji pri- menjuje od 2010. godine. Dobre baze elektronskih izdanja o kreativnim industrijama mogu da se nađu na adresama www.kreativnaekonomija.net, www.wipo.int, www.unesco.org/new i www.keanet.eu/ser- vices/research . Ko`elidaznavi{e... kreativne industrije

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

JJ ednostavna terminologi- ja, vrlo pošten „za i pro- tiv“ pristup u obrazlaga- nju veze između kulturne poli- tike i ekonomije, te mnoštvo izlistanog dodatnog štiva za čitanje odlike su knjige Dejvi- da Trozbija „Ekonomika kul- turne politike“ koju je 2012. godine objavila izdavačka ku- ća CLIO iz Beograda. Autor ukazuje na potrebu drugačijeg promišljanja, kon- cipiranja i sprovođenja kultur- nih politika koje je prouzroko- vala „radikalna transformacija ekonomskog okruženja u ko- jem se kulturna dobra proiz- vode, distribuiraju i troše, iza- zvana onim što se generalno naziva globalizacijom.“ Kul- turne industrije svakako da su u direktnoj vezi sa javnim po- litikama o čijem opsegu i pro- menama se u knjizi govori. Ukazujući na nove trendove, Trozbi primećuje da dolazi do „razbijanja stare jednačine da su „umetnosti“ isto što i „viso- ka kultura“.“ Iako se zastupa teza da postoji razlika između ekonomske i kulturne vredno- sti, autor ne želi da umanji značaj ni jedne od njih. Otuda ne čudi što u, za nas najintere- santnijem delu – o kreativnim industrijama, promišlja o tome koliko je model ustrojstva kul- turnih industrija određen ter- minima kultura i industrija. Baveći se ekonomskim i kul- turnim rastom, iznet je predlog da „se rast kulturnih vrednosti koje stvaraju te industrije uz- me kao jedno od merila kul- turnog rasta.“ Glavni izazov je prepoznat u uspostavljanju ravnoteže između nastavka/ stvaranja ekonomskih i kultur- nih vrednosti. Dejvid Trozbi upozorava da se „krije opas- nost da javna politika izgubi iz vida kulturni značaj kulturnih industrija.“ Promišljanja o bu- dućnosti zasnovana su na nesi- gurnosti da li se uopšte može govoriti o „studijama kulturne politike“, ali i konstataciji da „postoji bar šest različitih in- teresnih grupa, frakcija, gomi- le kolebljivaca, koalicija kor- porativne i birokratske moći i udruženja teoretičara-mašta- ra“ koji imaju svoje viđenje puta kojim će ići kulturna poli- tika. Izvesno je da će se pro- mene u okruženju odražavati na nju, kao i da će vlade i dalje imati „neotuđivu odgovornost da štite i unapređuju javni in- teres“, zaključuje Trozbi. Autor je predsednik Asoci- jacije za međunarodnu kultur- nu ekonomiku i urednik Ma- gazina za kulturnu ekonomi- ku. Predaje ekonomiju na Uni- verzitetu Mekveri u Sidneju, a autor je i knjige „Ekonomika i kultura“. Izdavačka kuća CLIO svo- ju izdavačku delatnost određu- je kao „slobodnu misao i akci- ju“, odnosno, kako ističe njen osnivač, Zoran Hamović, os- novna ideja je da se stvori lek- tira za modernog intelektual- ca, te da se ustanove čvrsti os- lonci slobodnomislećem čove- ku. Za one koji vole statistiku, „Ekonomika kulturne politi- ke“ ima 15 poglavlja i 252 strane. Čita se i razumeva la- ko, a o njoj se promišlja dugo. www.mediart.orglink28 novembar 2013 broj 108 Dejvid Trozbi: Ekonomika kulturne politike Sanja Bo{kovi}  Politika kulturnog izuzetka: Evropska Unija pokušava da se suprotstavi globali- zaciji u oblasti kulture i masovnih medija zalažući se za poštovanje njene specifičnos- ti što je poznato kao politika kulturnog izu- zetka. Argument u prilog politici kulturnog izuzetka je utemeljen na saznanju da na ev- ropskim televizijama i u bioskopskim sala- ma ima oko 60% američkih filmova, dok je na odgovarajućem tržištu SAD samo 3% evropskih filmova. Predstavnica Evropske komisije, Vivijan Reding je u aprilu 2003. godine, od Evrop- skog ekonomskog i društvenog komiteta zatražila mišljenje o evropskim kreativnim industrijama. Tada su navedeni najveći iza- zovi sa kojima se, prema mišljenju Komisi- je, suočavaju kreativne industrije. Tu spada- ju: konkurencija (uglavnom industrija iz SAD), piraterija, neravnopravan odnos između velikih korporacija i malih kom- panija u pogledu pristupa tržištu, razlike u poreskim politikama evropskih zemalja i nedostatak profesionalnih veština i znanja u nekim industrijama. Prema jednom istraživanju iz 2003. go- dine u kome je učestvovalo 200 profesio- nalnih udruženja, preduzeća i stručnjaka koji se bave kreativnim industrijama, raz- voj evropskih industrija te vrste u najvećoj meri onemogućavaju, pored već spomenute piraterije i razlika u zakonodavstvu, ne- dostatak investicija i nesposobnost sektora da privuče finansijske resurse, problemi u distribuciji kulturnih proizvoda, ograniče- na veličina tržišta i jezička raznovrsnost. Konstatovano je i da su pojedinci i pre- duzeća koji čine sektor nezadovoljni kul- turnom politikom, kako na nacionalnom tako i na evropskom nivou.  Id, ego i superego: Ne treba zaboraviti da kreativne industrije (mediji i javno infor- misanje) stvaraju dominantna značenja, simbole i predstave, odnosno preduslove za delovanje pojedinca u društvu. U odnosu na druge tipove proizvodnje, kreativne indus- trije su u većoj meri uključene u stvaranje i distribuciju proizvoda koji uobličavaju naše poimanje i razumevanje sveta. Na nas utiču informativni (novine, televizijske i radijske vesti, dokumentarni filmovi i knjige), ali i zabavni sadržaji. Ovi proizvodi kreativnih industrija veoma su važni jer nam pomažu da izgradimo sebe kao ličnosti i utičemo na stvaranje stavova drugih ljudi o nama. Dru- gim rečima, mediji ali i druge grane pokaza- telji su socijalnog i kulturnog identiteta po- jedinca.  Zemlje u tranziciji: Ukoliko ne razviju sopstvene kreativne industrije, susrešće se sa time da dominiraju uvezene predstave i značenja koja odgovaraju drugim društvi- ma. Dugoročna zastupljenost takvih sadrža- ja vodi ka problemu (nacionalnog, ličnog) identiteta, a predstave o društvu iz „uvoza“ drastično odskaču od realnosti. U regionima poput Balkana kreativne in- dustrije imaju posebnu ulogu. Ne treba za- boraviti da su njeni proizvodi posredno uti- cali na rasplamsavanje međunacionalnih su- koba na ex-Yu prostoru. Pitanje je da li bi bez određenih knjiga, muzike i medija dugo- godišnji ratni sukobi uopšte imali smisao i podršku dela javnosti? Ekonomski značaj, u smislu stvaranja bogatstva i novih radnih mesta, svakako jeste povod i na neki način univerzalni motiv za razvoj kreativnih in- dustrija, ali za dati primer i njemu slične jed- nako je važno i razvijanje društvene odgo- vornosti. Kreativni kroki Dunja Popov

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

29

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

LL etimičan pogled na obilje domaćih tv programa ostavlja mučan utisak. Svi su oni u službi kapitala i to ne samo onog koji direktno stoji iza kič pro- dukcija i neprozirnog vlasništva, nego uopšte: služba kapitalu sastoji se u kreira- nju programa shodno ukusu onih koji ne žive od svoga rada, nego od prisvajanja viška vrednosti, kako je to definisala marksistička politička ekonomija ili od „ugrađivanja”, kako su to izvoleli sami imenovati, shodno kapacitetu vlastite moći razumevanja. Taj ukus nije isključivo umetničke, nego ekonomske prirode. Uži- vanjem u posmatranju tv programa ili medijske scene uopšte (a još više njihovim kreiranjem), utičemo na to da bogati posta- ju još bogatiji, a siromašni sve siromašni- ji. Premda se ona druga strana koja stoji na tasu medija, politički establišment, kune da je njena misija upravo da tom kapitalu stane nogom zavrat i da omogući izgra- dnju „socijalno odgovornog društva”, svaki njen iskreni ili neiskreni pokušaj uvaljuje nas u još dublje blato. A žrtve i promotorke multimedijalne kontra-kultu- re (spona zabave, žute štampe i interneta), tzv. „starlete”, nisu ništa drugo do polit- komesarke nove klase iznikle na mutnom kapitalu „ugrađivanja”, baš kao što su komesarke i komesari prethodne „nove klase” bili zamenjeni profesorima i učite- ljicama koji tumače zvaničnu varijantu srpskog nacionalizma i voditeljkama opskurnih tv emisija u kojima se „komu- nicira” sa publikom koliko i sa gostima i njihovim mračnim idejama. Zato funkcija starleta, tog „lunpenproleterijata” medij- skog sveta, nije nimalo naivna. Ili kako je to video Herbert Markuze: represija je na delu baš kada je u pitanju tzv. oslobođenje erosa, odnosno reč je o mehanizmu represivne desublimacije. Ter- min represivna desublimacija skovao je Herbert Markuze u delu Čovek jedne dimenzije, da bi označio način na koji je princip zadovoljstva inkorporiran u prin- cip realiteta, dok je „seksualnost oslobo- đena (ili, preciznije, liberalizovana) u dru- štveno konstruktivne forme”. Funkcija starlete je i te kako konstruktivna odnosno liberalizovana, kada je kapital u pitanju. Širi koncept represivne desublimacije objašnjava kako je moguće da se spontano prihvata ono što se nudi i to na osnovu, kako misli Markuze, većeg stupnja seksualne slobode. To je moguće, između ostalog, zato što ona postaje tržišna vred- nost i deo društvenog ponašanja. Zato je starleti dopušteno da izloži svoju seksual- nost na različite načine, provokativno, šokatno, neukusno i sl, ali uvek u skladu sa zakonima cirkulisanja kapitala i stvara- nja viška vrednosti. I naše starlete, ma koliko sebe predstavljale kao ličnosti koje krše društvene tabue i pomeraju granice slobode, zapravo se kreću unutar tog šablona. Represivnom desublimacijom se umanjuje stvaralačka, produhovljena, sublimirana ili naprosto, erotska energija, a „intenzivira seksualna energija”, ali na kapitalu prihvatljiv način. Istovremeno, tehnološka stvarnost, kao važan faktor u sistemu represivne desublimacije, uma- njuje potrebu za sublimacijom. Zauzvrat, pojedinac se mora i može adaptirati u svetu klišea. Na taj način veća sloboda deluje u prilog održanja status quoa opšte represije, a ne protiv njega, vodeći stvara- nju „autoritarne ličnosti našeg vremena”, veruje Markuze. Ukoliko je to tačno, žuti- lo žute štampe ili manipualcija „pozadi- nom” neke starlete važnija su pojava, u ideološkom smislu, od npr. Krstarice Potemkin. Odnosno, što je red pred jav- nom kuhinjom duži, starlete će biti sve bestidnije. Komunikacija i fetiš komunikacije, ili zašto su dobri đaci ispali iz igre? A sve je počelo tako poletno. Na sve strane slavila se komunikacija i njena moć. Komunikacija će nas osloboditi i raščarati kada otvorimo komunikacione kanale i potrudimo se da oni ne posluže samo kao odušak, nego kao sredstvo razmene ideja i transformacije sveta. Tako je i Haberma- sova teorija komunikativnog delovanja, koja ispituje demokratski ili emancipator- ski karakter racionalnosti i tehnologije, u toj meri postala popularna, da se na osno- vu nje učvrstio i fetiš komunikacije, prem- da je za fetišizaciju komunikacije sam Habermas ponajmanje kriv. Naprotiv, dobro je predvideo slom komunikacije i bujanje njenih patoloških formi. Format Velikog brata ali i sličnih tv programa savršeno se uklopio u novi (emancipatorski) model komunikacije, gde se na osnovu argumenata i „realnih” postu- paka suočavaju ličnosti koje bi teško u svakodnevnom životu bile bliže povezane. Za prve serijale Velikog brata u Srbiji moglo bi se tvrditi da su bili bliski kon- senzualnoj komunikaciji i komunikaciji zasnovanoj na načelima komunikativnog delovanja. Komunikativno delovanje, kako je to video Habermas, počiva na skupu javnih pravila ali učesnici Velikog brata, pogotovo u različitim varijantama, favorizuju nezvanična pravila. Odnosno, postoji nezvanično pravilo “svađaj se što više”, i tako da se učesnici koji su u jed- nom krugu bili odstranjeni zbog nasilni- čkog ponašanja, u drugom vraćaju u seri- jal. Tako je nastao obrazac patologije medijske komunikacije. Naoko se zalažu- ći za ove ili one zvanične vrednosti, naši mediji, pogotovo sijaset televizijskih kana- la preko kablovske televizije, promovišu logiku i ukus korupcionaškog, mešetar- skog, a ponekad i razbojničkog kapitala. I Habermas nalazi da je sasvim mogu- će zagovarati emancipatorske vrednosti, a na osnovu upravo tog zagovaranja zado- voljiti isključivo sebični interes. Današnji mediji i televizijski programi sadrže jedan naglašeno racionalno-instrumentalan stav, usled koga je moguće vršiti generalno stra- tegijski uticaj na odlučivanje drugih uče- snika posredstvom premošćavanja (bypas- sing) procesa konsenzualno orijentisane komunikacije. Odnosno, producenti tv programa kao što je Veliki brat, mogu se pozivati na emancipatorsku moć komuni- kacije, baš kao što se i vlasnici žute štam- pe pozivaju na pravo građana da sve sazna. Radi se o formuli koje društvo čini moder- nim na način delotvornosti i ispunjavanja ciljeva bogatih u sistemu novca i moći. U uslovima moderne države savreme- nog kapitalizma, vrednosti instrumental- nog i komunikativnog frekventno stupaju u kolizije graničnih kriza. Odnosno, pobe- đuje onaj ko svesno i sračunato „izigra” sistem, ali sam sistem počiva na tom momentu, na mogućnosti da bude izigran. Otuđena komunikacija ili zašto onaj drugi ne zna šta govori Prema Lakanu, svaka komunikacija je otuđena komunikacija. Jezik je tu koliko da bi se pronašli u Drugome, toliko i da bi nas sprečio da se razumemo. Fetiš komu- www.mediart.orglink30 novembar 2013 broj 108 Jahte i starlete, a ne zvona i dr Sr|an Damnjanovi}

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

nikacije prikriva sve napetosti realnog. Odnosno, mediji funkcionišu na pretpo- stavci da publika ne samo da ne zna šta govori, nego i zahteva nekog drugog da je osvesti i da u njeno ime organizuje komu- nikaciju. Zato producenti i vlasnici besti- dno promovišu ideju da je u našem intere- su da sve znamo kao i da zavirimo u svaki kutak nečijeg tela. Na osnovu ovog primera moguće je shvatiti da se Žižekova (po poreklu laka- novska teorija) i Habermasovo učenje nalaze u odnosu „protiv-blizanca”. To znači da dele izvesne zajedničke pretpo- stavke, ali i sadrže izvesne nespojive pa i međusobno isključujuće karakteristike. Na primer, Žižek nedvosmisleno diskvalifiku- je komunikativnu paradigmu zato što ona isključuje univerzalnost za koju se ona zalaže, premda treba istaći da Habermas, kao što je pokazano, naglašava patologiju i dekadenciju komunikacije. Iz lakanovske perspektive, nije prihvatljiva ideja da se društvom upravlja mimo volje građana, nego je prihvatljivija ideja da se isključi- vanje i eksploatacija odvijaju upravo u skladu sa voljom građana, koji između ostalog, postaju slepi za vlastitu isključe- nost. Ne samo da, npr. Veliki brat i televi- zijski programi počivaju na principu isključivanja iz trke za dobiti uz dodelji- vanja utešnih nagrada (npr. ukoliko skroz propadnete, možete živeti na selu), nego se iza navodne zaštite i uključivanja u komunikaciju krije još jedna manipulaci- ja. Publika nastoji da se identifikuje sa pobednicima serijala, ostajući sasvim slepa za svoju potpunu isključenost i desupstancijalizovanost, isto kao što publi- ka osuđuje gašenje javnih kuhinja, ali ne i razloge zbog kojih hiljade naših sugrađana postaje nesposobno da se prehrani. Stanija ili zašto je ćurak bliži od kape Komunikacija koju favorizuju naši mediji je instrumentalnog karaktera, a nikako ne komunikativnog, protagoniste naših medija motivišu egzibicionizam i grabežljivost, i zato su oni servilni prema vlasniku kapitala i onda kada od toga nemaju neposredne koristi. Dakle, sve je podređeno ukusu eksploatacije. Položaj starlete se može uporediti sa položajem lumpenproleterijata. Ne mislim pri tome na deklasirane slojeve društva, nego na klasu pripadnika zavisnika od mrvica (ili od skupih poklona) sa kapita- lističke trpeze. Premda pripadaju radni- čkoj klasi, oni su s obzirom na svoj način života zainteresovani da se ispune ciljevi bogatih. Najamni radnik prodaje svoju radnu snagu vlasniku zemlje, fabrika, oruđa za rad. Jedan deo radnog dana rad- nik upotrebljava za to da pokrije troškove za izdržavanje sebe i svoje porodice (nadnica), a drugi deo dana radnik radi besplatno, stvarajući višak vrednosti za kapitalistu, odnosno radeći radi profita i bogatstva kapitalističke klase.U tom se položaju nalazi i naša junakinja, npr. Sta- nija Dobrojević, koja će nam poslužiti kao očigledan primer: U diskursu Velikog brata Stanija Dobrojević je eksploatisana starleta, pa makar bila i srpska starleta no. 1, odnosno buntovnik i „primiritelj” isto- vremeno. Buntovništvo je tu da nas uvede u zadani kliše: „Njena beskrajna sloboda i buntovnički duh uneli su veliki preokret i skandal u njen život, kada su njene obna- žene fotografije, na kojima se sama slika- la u ogledalo, dospele na internet. Popu- larnost je buknula preko noći, fanovi su je prozvali „serbian sex bomb”. Postala je glavna tema internet diskusija mnogih foruma, Facebooka, Twittera... naročito našeg najvećeg foruma Burek gde njena tema ima preko milion pregleda. Ukraden identitet, virtuelni imidž, doneo joj je titu- lu prve srpske internet zvezde”. A šta star- leta no. 1 kaže o sebi: „Ja sam još pre “Farme” rešila da stavim tačku na goloti- nju jer imam 28 godina i smatram da je to vreme prošlo. Ja sam primer mladim devojkama da žive punim plućima, da putuju, zarađuju... a kada dođu deca, da se onda lepo smire”. Buntovništvo ima svoje jasne granice. Nakon jasnog razlikovanja identiteta udate žene i žene van bračne zajednice, podra- zumeva se da ikona majčinstva svojim sja- jem može da odagna sve smelosti i slobo- de predbračnog života. U stvari, radi se o učvršćivanju postojećeg poretka, jer on i počiva na suspenziji morala i javnih pra- vila. Odnosno, ja mogu i grešiti, to se podrazumeva a i zahteva, ukoliko ogreše- nje učvršćuje postojeći simbolički pore- dak. Pravilo važi uz „tajni” izuzetak. Zato je najbolji način da upropastite vlastiti život da budete dobar student, ličnost koja poštuje zakon, slobodu i istinu i da deluje- te u skladu sa eksplicitnim simboličkim pravilima koja regulišu društvenu interak- ciju. Nasuprot tome, „proboj” i „socijalna promocija” mogući su na osnovu „snala- ženja” odnosno poznavanja zamršene pau- čine nepisanih, „implicitnih” pravila, koja obezbeđuje munjevit uspeh. Ovaj uvid nije poznat samo ličnostima sklonim apstrakt- nim konceptima teorijske psihoanalize Slavoja Žižeka, nego svima onima koji su „nadrljali” 1948, 1968, 1971, 1988, 1991..., odnosno onima koji su se pozvali na eksplicitni simbolički sistem, umesto na rezon ćurak je bliži od kape. A to je impli- citno načelo po kome funkcionišu naši mediji, sprovodeći nemilosrdnu starletiza- ciju medijskog prostora. Kanali koji na kablovskoj televiziji emituju porodične i umetničke filmove zamenjuju ovim dru- gim, koji nedvosmisleno promovišu geslo iz naslova ovog teksta. linkwww.mediart.org 31novembar 2013 broj 108 kreativne industrije praporce!

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/

32

http://www.floowie.com/en/read/link-108-m/