SENT 31-32



http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

Časopis za književnost, umjetnost i kulturu

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

Glavni i odgovorni urednik Enes Halilović Grafička oprema Milojko Milićević Na naslovnoj strani Davor Vuković, Jadransko čudo akrilik na platnu Izdavač Građanski forum Novi Pazar Poštanski fah 130 + 381 64 15 29 225 kl_sent@yahoo.com

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

Broj 30-31 Novi Pazar 2014 y = f(x0 ) + f’(x0 ) · (x – x0 ) DODIRNE TAČKE U RATU ___________ „ERNESTINE HOFF” Borislav Radović (5) JA SAM DODIRNA TAČKA ____________ Interview: Nina Živančević (7) DODIRNE TAČKE U PRIRODI _________ KAO SABLJA DEMISKIJA ZIMA CIČA… AlaudinSabitUžičanin (13) DODIRNE TAČKE U PREVODU ________ ULUDAĞ Nazim Hikmet (14) DODIRNE TAČKE U RELIGIJI _________ ISA AL-MASIH (ISUS KRIST) U DJELIMA MUSLIMANSKE POBOŽNOSTI I SUFIJSKE NADE Enes Karić (20) KNJIŽEVNOST, REČ, RELIGIJA Elma Halilović (38) DODIRNE TAČKE U CIKLUSIMA _______ LUTKE Ginter Gras (44) KUĆA NA PRODAJU Miroslav Mićanović (48) DODIRNE TAČKE U POEZIJI __________ POGLED FazilHusniDaglardža (60) JESI LI TI JA Bulent Edževit (61) IRSKA 1972. Paul Durcan (62) KAKO BI? Mihael Kriger (63) ČOVJEK KOJI JE BJEŽAO OD BOLI Charles Mungoshi (64) SPOZNAJUĆI SVIJET Džеngiz Metin (65) *** Silvija Čoleva (66) LAMENT RATNIKA Nnamdi Olebara (67) KRAJ DANA VRELIH SEĆANJA Fahredin Šehu (69) *** Ana Rostokina (70) DODIRNE TAČKE U FILOZOFIJI _______ ISHODIŠTA POVIJESNIH FRUSTRACIJA Rasim Muminović (72) TANGERE ______________________ KRV Nikola Bertolino (93) BLUE MOON Damar Karakaš (95) KONAC PAMUČNE MAJICE POD PAZUHOM Senadin Musabegović (107) DODIRNE TAČKE Slađana Ilić (118) NA PRVOJ LINIJI FRONTA Srđan Srdić (131) OSTAJE NAM TOLEDO Berislav Blagojević (142) DODIRNE TAČKE U PROŠLOSTI _______ JEDAN STARI UDŽBENIK Olga Zirojević (146) O BARBARI I OBIČNOSTI Danijela Jovanović (150) DŽABERVOK Barbara Kingsolver (151)

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

TANGENTE _____________________ DODIRNE TAČKE U SNU Tomislav Marinković (165) TAČKE U POEZIJI DRAGOSLAVA DEDOVIĆA Stevan Tontić (167) ISTRAŽIVANJA U PESNIČKOM OBRAĆANJU KAO MERA OPSTANKAJEZIKAINASUNJEMU Aleksandar B. Laković (183) ŽIG KOJI ĆE NAS NADŽIVETI Dobrivoje Stanojević (189) PREVOĐENJE Lana Derkač (192) PUTOPIS I „DODIRNE TAČKE” Vladimir Martinovski (195) PARAZITI SU MEĐU NAMA – HIGIJENSKI ČISTO Ana Isaković (201) STUBOVI KULTURE Vesna Radman (205) TAČKE ________________________ MOHENDŽO DARO Dragoljub Pavlov (209) I TI CRNOGORCI Ibrahim Hadžić (212) GLEDAJUĆI S PROZORA Sonja Manojlović (219) NEZATAJENO Duško Novaković (220) SVJETLO MRAKA Jasna Šamić (222) TAMNI TREPET Milica Kralj (224) PRSTOZOR Sead Muhamedagić (225) O ŽENSKOJ NESPOSOBNOSTI DA PROCENI ŠTETU Miodrag Raičević (226) DODIR Nikola Vujčić (227) A ČIJA SAM JA? LJUBAVNA ILI DRŽAVNA? Ferida Duraković (229) JEDNA ZATVORSKA Fikret Cacan (231) RALO MOGA OCA Faiz Softić (232) STATISTIKA Milojko Milićević (234) *** Dejan Ilić (235) ULICA GAZI HUSREV-BEGOVA Dragoslav Dedović (237) TAKT Marija Knežević (238) VRATA OTRANTA Damir Šodan (239) NURNBERG, PUZZLE Zoran Bognar (240) LICE PRIJATELJA Miroslav Kirin (242) KADA SE LUPIŠ SA SJEKIROM PO NOZI DOK CIJEPAŠ DRVA Tomica Bajsić (243) TRI POJASA Zehnija Bulić (244) ЗЕМЉА Драган Хамовић (246) DAKOTA (ŽENA KOJA SADI ZEMLJU Ivan Herceg (247) VALJALO BI STVARI NAZVATI PRAVIM IMENOM Ervin Jahić (248) PERIKE Dejan Aleksić (250) HRONIKA Gojko Božović (252) ALCHAJMEROVALJUBAVNICAIJA Nataša B. Odalović (254) ODSTREL Marijana Jovelić (257) USAMLJENICI Ivica Đikić (261) SA GRANICE Petar Matović (263) VLADIMIROV PUT Svetlana Kalezić Radonjić (264) PATRISIJA, FLAMENKO PLESAČICA Nadija Rebronja (266) HRAM Jana Aleksić (267) GIPSANI LAVOVI Ilhan Pačariz (268) MAJKO, BIT ĆE DOBRO SAMO JOŠ DA POSTANEMO ANĐELI Almin Kaplan (269) *** Bojan Vasić (270) SUSTVA Vladimir Vukomanović Rastegorac (271) SLIKA Haris Jašarević (274) DODIRNE TAČKE ANTIČKE __________ RAKRSNICA Enes Halilović (275) _____________________________ KRENULI SU PO SENTU (277)

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

5 Re „ERNESTINEHOFF“ BorislavRadović Za jedno ime, pročitano na nemačkoj parceli Novoga groblja, u zbegu za bombardovanja Beograda 6. aprila 1941. Suvo krcka prazna ljuštura; od mahovine je pod noktima zeleno, od puža učim tvoju igru, skrivalice. Ležao sam uz tvoj kamen, a on na mojoj aprilskoj zemlji. Dugo je trebalo da dim pređe u veče. Nisam te ni video ni zaboravio. Ti nisi hajala za gvozdene orlove što bi zviždali, ponirući, koliko ni za korenovu dlaku koja se pušta, mesečarka, prema tebi. Ali eto, uvek kad zazeleni, ižđikala trgne me vlat: seti me sile što je odozdo držala sve konce I pribila me da dišem u tle. Nisam te ni zaboravio ni video. A sve vreme se hranimo na jedna usta i kazuje nas isti jezik.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

6

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

7 JASAMDODIRNATAČKA NinaŽivančević INTERVIEW Nina Živančević je rođena na Mo- cartov rođendan u Beogradu. Obja- vila je petnaest knjiga poezije, šest proznih i dve esejističke knjige. Piše na srpskom, engleskom, francuskom i španskom. Doktorirala je na recep- ciji dela Miloša Crnjanskog. Svira violinu. Odgaja sina. Bavi se lingvi- stikom i teorijom pozorišne avan- grade. Predaje na Sorboni. Kralje- vačka Povelja je nedavno objavila njene izabrane pesme pod nazivom Umetnost hvatanja bumeranga. SENT: Kao devojčica hteli ste da budete? Pisac – uvek sam želela jedno te isto da budem. SENT: Baka Vas je uspavljivala uz operske arije, da li ste Vi na taj način uspavljivali Vašeg sina? Ne baš, pričala sam mu priče koje sam sama izmišljala, kao i moja majka, njegova baka, poreklom iz Bosne... te priče su upravo bile odraz nekog multikulturnog izraza u kome je moj sin odrastao, u kome sam ja odrastala i koji sam živela, u pre- seku različitih podneblja... ko bi na primer, osim mene mogao da detetu objasni šta znači kompleksni izraz nafaka ili pak kar- ma ili sudbina a to je upravo ono što je mene uvek pratilo...

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

8 SENT: U Vašoj porodici sreće se slikarstvo, muzika, di- plomatija, nauka... imate generale i slaviste – koliko je ta radoznalost Vaših predaka i Vaših najbližih uticala na Vas? Da li ste imali teret uspešnih prethodnika? Moja porodica mi je bila veliko opterećenje, ali je predstav- ljala i veliko ohrabrenje... jednostavno su mi dopustili da bu- dem ono što jesam. Umetnik! SENT: Ako slova zamenjuju note – kako ste rekli – može li išta zameniti samu poeziju, jer, po Borhesu, reči pored značenja sadrže i muziku? Sinoć sam čula lepu repliku Džona Kejdža, da je poezija be- skrajna muzička sekvenca, dakle po meni odista ništa ne može da zameni poeziju tj. muziku, to vezivno tkivo svake umetničke aktivnosti. SENT: Da li se i danas držite stava da poeziju treba izvoditi sa muzičkom pratnjom? Ne, to svakako nije obavezno, poezija je, kao što već rekoh muzika po sebi, ali ja volim da umećem muzičke retro citate ili sekvence u pesme, jer nalazim da su kao odredjene strofe, sastavni deo toga dela SENT: Gde su sada Vaše prve pesme? O čemu ste pi- sali na samom početku? One se uglavnom nalaze u knjizi izabranih pesama Umetnost Hvatanja Bumeranga, ali ja, nažalost, o njima ne mislim ništa posebno, jer su to bile moje prve spisateljske vežbe koje su, određeni urednici shvatili previše ozbiljno, a koje je odista trebalo izostaviti. SENT: Ako je pisanje urgentna groznica, šta je čitanje? Pilula ili lek za smirivanje neuroze, da produžimo metaforu...

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

9 SENT: Šta je najvažnije što ste naučili od Ginzberga kao njegova asistentkinja na Naropa univerzitetu? Naučila sam se da poštujem društvenu i kulturnu razliku, da uvažavam strpljenje i tumačim blagonaklono različita druš- tvena ponašanja.. SENT: Kao autostoperka ste proputovali Ameriku. Kakav je bio Vaš boravak u Dolini smrti? Bio je topao, veoma sam bila žedna i gladna i tu mi je nauk o strpljenju pomogao... SENT: Amerika osamdesetih i Amerika danas? Boravila sam dugo u Njujorku, koji i nije prava Amerika, a koji je osamdesetih ličio na Vajmarsku republiku s početka prošlog veka. Bio je to veoma sulud avangardni period u ko- jem se Amerika danas svakako ne nalazi. SENT: Šta Vam je bliže, Vitmenova ili Ginzbergova poezija? Ah, obe su veoma udaljene od moga poetskog izraza, što sam donekle u predgovoru Izabranim pesmama i pokušala da objasnim... ali možda kritičari vide u mojoj poeziji nešto što meni izmiče... SENT: Frenk O’Hara ili W.C.Williams? Da, O’ Hara mi je daleko bliži, i možda Hart Krejn, ali upravo jer su se oni oslanjali na evropsko nasledje u poeziji... SENT: Kakve uspomene nosite iz Alhemijskog pozo- rišta u Njujorku? Odista one najbolje, to je bio moj prvi susret sa avangardnim pozorištem u pravom smislu te reči. SENT: Zašto od proze volite samo romane pesnika?

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

10 Naprosto zato što sam pesnikinja i što mi je takav način razmi- šljanja, upravo vertikalan, veoma blizak. Srećom, pisaca-pe- snika ima dosta tako da mi čitanje njihove proze nikada nije dosadno. Uvek sam gutala Crnjanskog, Selimovića, Desnicu, a manje volela druge prozaiste, na primer... Moji omiljeni dram- ski pisci su takodje bili ili jesu-pesnici. Možda sam grubo napi- sala da je za mene proza neka vrsta dosadnog ćaskavog naho- četa poezije i filozofije, ali u suštini stvarno tako mislim... SENT: Biti pesnikinja u Parizu danas? Nije baš lagan i zahvalan poduhvat. I ovde, kao i svugde, pe- snička delatnost nije na ceni. SENT: Koliko je svet danas zainteresovan za litera- turu sa Balkana? Više ili manje nego ranije? Ovom vrstom književne recepcije sam se dugo bavila, ona je rezultirala mojim doktorskim radom o recepciji dela Miloša Crnjanskog u svetu, ali kako se danas moje istraživanje pro- širuje i nadogradjuje, validno bi bilo zapitati se – koliko je danas svet zainteresovan za literaturu kao takvu: čini mi se da bi statistički rezultati bili poražavajući. SENT: Šta je novo na Zapadu? Šta je trulo? Ne znam šta je novo, nisam zvanični sociolog kulture iako sam imala prilike da upoznam neke od najvećih: Bodrijara, Mišela Mafezolija, Ransijera, Virilija, Edgara Morena... Moja porodica, na čelu sa mojim ocem, kulturologom, oduvek me je ohrabrivala da tragam za najzanimljivijom savremenom kulturom; a trula je upravo dekadentna vrsta mišljenja koja se ni za šta više ne interesuje. SENT: Beograd iz kojeg ste otišli nekad i Beograd kojem se vraćate?

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

11 Pa to su potpuno dva različita grada, uopšte ih ne mogu upo- rediti jer se veoma razlikuju. SENT: Vaša prva asocijacija na Miloša Komadinu? Ah, Miša je bio jedan od retkih prijatelja koji je mislio jako brzo i vertikalno, slično meni. Bili smo u stanju da nastavimo razgovor koji smo započeli deset godina ranije, na jednom mestu prekinut, nastavljao se bez ikakvih vidljivih šavova... SENT: Uvreda koju pamtite? Ne pamtim ih, jedino pamtim veleizdaje, bilo ih je dve-tri u životu. SENT: Da li ste se suočili sa ljubomorom? Tuđom ili svojom? Takođe je ne pamtim, tj. sva ispoljavanja nižih funkcija ega trudim se da prevazidjem. SENT: Čime se ponosite? Sposobnošću da sve ove niže funkcije ega uspevam... ma ne, šalim se, ponosim se sposobnošću da predajem umetnost na tri različita jezika. SENT: Crnjanski čuje grižu miša. Šta je u Vašem srcu? Ah, pa srce se uvek menja. Nedavno je objavljena moja knjiga na francuskom Ljubav je samo reč... od pet slova. Trenutno uviđam da je ovaj naslov ipak bio isuviše sarkastičan. Ljubav je daleko složeniji pojam od toga, a ja verovatno daleko manje ogorčena. SENT: Čega se plašite? Apsolutne zavisnosti, na primer gubitka pamćenja. Odista ne bih želela da mojim najbližima nanosim bol, da budem na teretu onima koje najviše volim.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

12 SENT: Da li radije šetate bosi po travi ili po pesku? Na ovakvo pitanje odista odgovor može da da samo pesnik. Svi me uvek opominju da je opasno šetati bos, što uvek i svugde ja najradije činim... SENT: Pamtite li snove? Ne, veoma retko, ali to se da objasniti retkom psiho-lingvi- stičkom situacijom u kojoj se nalazim. Ja sam dodirna tačka. Sanjam na različitim jezicima pa mi i snovi imaju ukus neke polu-šizofrene jave. I moj psihoanalitičar se jednom slozio da to i nije tako opasna pojava. SENT: Jedan dan sa Ivanom Denisovičem ili jedan dan sa Stivenom Dedalusom? Ah, pa moji su svi ti dani Ivana Denisoviča i Stivena Deda- lusa. Volela bih da provedem dan više kao Margaret Diras ili kao Džojsova Nora, samo da pevam i da se zabavljam uprkos situaciji u kojoj moram da zaćutim kao knez Miškin Fjodora Dostojevskog, ili kao njegova Krotka. Ponekad nas život gura u nemoguće situacije... SENT: Filozof kome se vraćate? Možda ipak Niče, ili Epikur, jer sam umetnica, a možda je to i moj prvi komšija koji me upozorava da ne treba da stanem na polomljeni stepenik u zgradi u kojoj živimo. SENT: Šta biste upitali Sfingu? O,da, volela bih da znam, ako je najdublja istina koju sam pro- čitala ona priča Tamni Vilajet – ko uzme kajaće se, ko ne uzme, kajaće se – vredi li uopšte čitati je i, ako već krenemo da je či- tamo, u kom životnom dobu vredi razmišljati o tom štivu... Razgovarao Enes Halilović

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

13 KAO SABLJA DEMISKIJA ZIMA CIČA… Alaudin Sabit Užičanin Kao sablja demiskija zima ciča∗ Nasta; bura šibat poče poput biča. Pod nebom se uhvatiše oblaci za kosu, Dok s lica mu sami bijes na zemlju se prosu. Bistro vrelo kao da je noge utopilo, Ni brige ga što se nebo snijegom pokrilo. Svijet posta div bijeli, štono strašno bruji, A na njega iz oblaka stup od leda struji. Zimovištem leže lađe – sve ih muči sjeta – Ko po snijegu da su b’jela jedra razapeta. Po hauzim valjaju se od snijega grude Ko cvjetovi od ljiljana sred čiste posude. E bi reko da nebesa svoje rublje peru U moru ga ispiraju, pa po zemlji steru. Sa turskog Safvet-beg Bašagić __________________ * Iz Zafername.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

14 ULUDAĞ NazımHikmet Yedi yıldır Uludağ’la göz göze bakışıp dururuz. Ne o kımıldanır yerinden, ne de ben, lakin birbirimizi yakından tanırız. Gerçekten yaşayan her şey gibi gülmesini ve kızmasını bilir. Bazan, hele kışın, hele geceleri, hele rüzgar kıbleden estiği zaman, karlı senaberlikleri,yaylaları, donmuş gölleriyle uykusunun içinde şöyle bir kıpırdanır. Ve orda, en yukarda, en tepede oturan keşiş, uzun sakalı darmadağın ve etekleri savrularak rüzgarın önünde haykıra haykıra iner ovaya Sonra, bazan, hele Mayısta şafak vakitleri, masmavi, uçsuz bucaksız,koskocaman, hür ve bahtiyar yepyeni bir dünya gibi yükselir. Sonra bazan, gün olur. Gazoz şişelerindeki resimlerine benzer. Ve ben anlarım ki, görmediğim otelinde kayakçı bayanlar kanyak içerek kayakçı baylarla dalga geçmekteler.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

15 Ve gün olur, şalvarı sarı pırpıt bezinden, kara kaşlı dağlılarından biri Mukaddes Mülkiyetin mihrabında kesip komşusunu misafir gelir bize, 71’inci koğuşta on beş yıl yatmaya ULUDAG Sedam je godina kako se ja i Uludag gledamo oči u oči. Ja sam, kao i pre, daleko od njega. I on je od mene daleko. Pa opet smo jedan drugog upoznali dobro. On se smeje i ljuti kao da je živ. Naročito noću, naročito zimi i kad je vetar s juga. Jezera čempresne šume, snažne livade odjednom se trgnu u snu i monah dugačke, razbarušene brade sa samog vrha planine gonjen vetrom krene naniže. Ponekad, a naročito u maju o osvitu plavkasta se sreća svetli na gori.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

16 Gora se uzdiže kao novi svet Slobodan, ogroman svet. Ponekad Gora liči na etiketu za vino Na kojoj je i nacrtana. Znam da skijačice ljušte konjak izjutra u hotelu kojeg ne vidim odavde i sa skijačima započinju flert. A dešava se i da crnovođeg žitelja gore u žutim krpama šalvara zakolje prvi sused mu zbog njegovog svetačkog obeležja i pošalju ga zatim k nama u 71. ćeliju na 15 godina. Sa ruskog Radoslav Pajković ULUDAG Već sedma godina nas dvojica, Uludag i ja, gledamo se netremice. Nijednu reč ne izustismo, S mesta se ne pomerismo, Pa ipak smo bliski znanci.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

17 On ume da se smeje i da se ljuti – kao da je živo biće. Ponekad, najčešće u zimskim noćima, ili čim vetar s juga naiđe, Uludag se trgne iz sna. Trgnu se njegove jele pod snegom, njegove humke, ledena jezera... I onda – šta se događa tamo, na samom njegovom vrhu... kaluđer dugobradi, kome vetar skutove širi, odjednom se baca dole, vapijući, a vetar njemu za leđima fijuče. Kadšto, u majskim danima naročito, čim svane, Uludag, sav u plavetnilu, ogroman je, srećan, slobodan. Tada se on uznosi kao novi blistavi svet... A ponekad sličan je onim snimcima korišćenim za etikete boca sa kiselom vodom.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

18 I ja znam da negde, u hotelu, koji mi nije na domaku vida, smučarke ispijaju konjake i koketuju sa smučarima... Jednoga dana to će se dogoditi. Neki gorštak s Uludaga, čovek sa crnim veđama, u pantalonama od grubog žutog platna, susedu će život prekratiti nožem, budući da je lična svojina – svetinja... Pa će doći – da nam bude gost, da odleži petnaest godina u sobi broj sedamdeset jedan. Sa ruskog Lav Zaharov ULUDAĞ Sedam godina se Uludağ i ja gledamo oči u oči. Niti se on pomjera sa mjesta, niti ja, premda se izbliza poznajemo. Zaista, poput svega živog, on se zna smijati i ljutiti. Nekada, naročito zimi, naročito noćima,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

19 a naročito kada vjetar puhne iz nepoznatog, njegovi snježni vrhovi, padine, sa svojim zaleđenim jezerima tako se trgnu u snu. I tamo, na najvišem vrhu, monah što na brdu sjedi, duge, razbarušene brade razbacujući skute svoje pred vjetrom vičući spušta se u polje. Zatim, ponekad, a naročito u majskim zorama, uzdiže se poput jednog sasvim novog svijeta potpuno plavog, pustog, ogromnog, slobodnog i sretnog. Zatim, ponekad, bude dana kada liči na slike sa flaša mineralne vode. I ja shvatam da u hotelu kojeg ne vidim skijašice gospođe, ispijajući konjak, teraju šegu sa gospodom skijašima. I dođe dan kada jedan od gorštaka crnih obrva, u šalvarama od grubog žutog beza, u srcu Svete zemlje ubije svoga komšiju i dođe nam u goste, u ćeliju broj 71. da odleži petnaest godina. Sa turskog Avdija Salković* _____________________ *Nazim Hikmet, turski pesnik, komunista i nobelovac, pesmu Uludag napisao je 1947. godine u tamnici u Bursi posmatrajući iz ćelije planinu Uludag. Do sada su kod nas objavljena dva prevoda ove pesme sa ruskog, a specijalno za Sent prevodilac Avdija Salković preveo je pesmu sa turskog. U okviru projekta Studije konteksta objavljujemo originalnu verziju i tri prevoda.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

20 ISA AL-MASIH (ISUS KRIST) U DJELIMA MU- SLIMANSKEPOBOŽNOSTIISUFIJSKENADE skica EnesKarić Za trenutak ostaviti teologiju i (pri)sjetiti se pobožnosti Na Dan kad je Isa (Isus) podignut na nebo, iza sebe je ostavio samo vuneni plašt i sandale! Isa (Isus) je imao običaj jesti lišće sa grana, oblačiti košulje od kostrijeti, spavati gdje ga noć zatekne. Nije imao djeteta, pa da mu umre, ni kuće pa da mu postane ruševina. Od ručka mu nije preteklo za večeru, niti od večere za doručak! Govorio je: „Svaki dan sa sobom nosi i svoju opskrbu!“ Ovaj esej želimo započeti u nekoliko napomena. Prva se odnosi na doktrinarne teološke rasprave o statusu Isa al-Ma- siha u islamu i Isusa Krista u glavnim tokovima kršćanstva. Jedna od najboljih knjiga za pomno čitanje tih susretanja i razilaženja, moguće i najbolje novije štivo za pažljivo i pomno plijevljenje razlika i smirenih gledanja na njih jeste, svakako, djelo Jevreji, kršćani, muslimani od Kuschela.1 Također, stolje- ća doktrinalnih i doktrinarnih prepirki između muslimana i kršćana dobro su opisana (jednako i same rasprave i opiranja raspravama) u djelu Muslimani i kršćani, licem u lice autori- ce Kate Zabiri.2 Čitateljstvu preporučujemo ta dva djela, a 1 Vidi, Karl-Josef Kuschel, Jevreji, kršćani, muslimani, podrijetlo i budućnost, izd. Svjetlo riječi, Sarajevo, 2011. 2 Vidi: Kate Zabiri, Muslims and Christians Face to Face, izd. Oneworld, Oxford, 1997.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

21 o temama koje Kuschel i Zabiri pokrivaju mi u ovom eseju (uglavnom) nećemo govoriti. Ime Isusa Krista (Isa al-Masih) u islamu Druga se napomena tiče imena koje se u Kur’anu (i potom u arapskom jeziku) koristi za Isusa Krista (Isaa al-Masiha). Ime Isa (Isus) spominje se dvadeset i pet puta u Kur’ nu, dok se, s druge strane, naziv al-Masih (Mesija, Pomazani, Krist) spominje jedanaest puta. Kako se iz same latiničke grafije vidi, arapska riječ Isa stoji za riječ Isus, dok se arapska riječ al-Masih koristi kao ekvivalent imena/naziva Krist (Christ, Christos), ali i Mesija, Mesih. Dakako, komenta(to)ri Kur’ana donose niz etimologijskih mogućnosti kako da odrede značenje riječi/imena Isa. Prema uglednom perzijskom komentatoru at-Tabatabaiju (umro 1982.), arapska Kur’anska riječ Isa derivirana je iz riječi ya’išu što znači „on živi“.3 Argumente at-Tabatabaija arapska gramatika podržava u potpunosti, kao i njegovo dopunsko obrazloženje da (po islamu) Božiji poslanik Jahja (Yahya ili Ivan Krstitelj u kršćanstvu) ima/ nosi ime istoga značenja. Naime, Yahya u arapskom također znači „on živi“. To je stoga jer Kur’an izravno aludira na paralelnost događanja Božanskog čuda (mu’džizah) u dvije ravni: A) Djevica Merjema (Marija) i Isa (njen sin), te u ravni B) Yahyaa kao sina Zakariyyaova (Ivan sin Zaharijev). Yahya znači „on živi“, a i Isa znači „on živi“. At-Tabatabai želi reći da oni žive po čudu, jer su došli čudom (Merjema/Marija je rodila Isaa/Isusa kao Djevica, izravnim uplivom Života/Duha Svetoga/Ruhu l-Qudus-a, a Zakariyya/Zaharija je dobio Yahyaa/ Ivana u dubokoj starosti!). Tekstovi Kur’ana se, u najširim smi- slovima, otvaraju prema at-Tabatabaijevim tumačenjima. Bilo kako bilo, povijesno gledano, riječ Isa Arapima opće- nito došla je najvjerovatnije preko Arapa kršćana (ili pak iz 3 Usp. odrednicu Jesus u: Jane Dammen McAuliffe (urednica), Encyclopedia of the Qur’ān, volume three, Brill, Leiden-Boston, 2003., p. 10.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

22 sirskoga/sirijačkoga jezika, moguće i iz aramejskoga jezika). Kad je Kur’an u svojim objavama započeo razglašavati riječ/ ime Isa, prvobitni recipijenti, Arabljani iz Mekke, znali su posve jasno o kome je riječ. S druge strane, al-Masih (Krist) znači doslovno „pomazani“ (arapska/Kur’anska riječ mash ušla je u islamsko obredoslovlje u smislu simboličkog čišćenja tako što se mokrom (ili suhom) rukom prelazi /„pomazuje“/ preko dijela tijela koji se hoće/treba obredno očistiti). Odatle savremeni englesko-arapski rječnici riječ Christ prevode riječju/nazivom al-Masih („Pomazani“ ili „Mesija“). Na primjer, u Concise Oxford English-Arabic Dictionary,4 naziv Christ na arapskom je objašnjen sintagmom as-Sayyid al-Masih (Gospodin al-Masih, Gospodin Mesija, Gospodin Krist). Dakako, klasični komenta(to)ri Kur’ana navode za naziv al-Masih i nekoliko drugih etimologija (i značenja). Kako ovdje moramo biti selektivni, napominjemo da je jedna od etimologija riječi al-Masih u arapskom glagolu saha – yasihu u značenju putovanja (i radi širenja glasa o Bogu!) Slavni magrebski mistik Abu Madyan tvrdi da su „sjetnost/tuga/žal/ žalost/žalovitost“ (al-huzn) i „putovanje“ (as-siyahah), dva svojstva al-Masiha.5 (Usp. transkripcijsku naličnost između al-Masih i as-siyahah). Ragib al-Isfahani („Isfahanac“, umro 1109. po gregorijanskom kalendaru), klasični islamski komentator i filolog Kur’ana, za riječ al-Masih nudi nekoliko etimologijskih alternativa. Tvrdi da je Isa/Isus nazvan al-Masih jer je putovao Zemljom (masi- han fi l-ardi ay zahiban fiha).6 Druga varijantna etimologijska mogućnost je sljedeća: Nazvan je al-Masih(om) jer bi onoga ko je imao kakvu bolest/nesposobnost (po)mazao/trljao, pa bi taj 4 N. S. Doniach (priređivač), Concise English-Arabic Dictionary, izd. Oxford University Press, New York, 1982., p. 63. 5 Navedeno prema: The Way of Abu Madyan, priredio Vincent J. Cornell, The Islamic Text Society, Cambridge, 1996., p. 86. 6 Ragib al-Isfahani, Mufradatu l-Qur’an, Beirut, 1972., str. 488.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

23 ozdravljao... (...kana yamsahu za l-ahati fa yabra’u...).7 Treće etimologijsko objašnjenje je da je on (Isa/Isus) – već pri činu porođenja – bio „pomazani“ blagoslovljenim uljem (...li annahu haradža min batni ummihi mamsuhan bi d-duhni...).8 U Kur’anu se Isaa (Isusa) najčešće naziva Isa-bnu Maryam (Isa sin Merjemin – Isus sin Marijin). Komenta(to)ri Kur’ana uvijek s radošću ističu da se i u Novom Zavjetu (po Marku, VI:3), u riječima: „Zar nije ovo tesar, sin Marijin?“9 (na arap- skom): A laysa haza huwa n-nadždžaru -bnu maryam, nalazi sintagma ibnu Maryam – ili (Isa) sin Merjemin/Marijin.10 U vezi sa „islamskim i muslimanskim“ čitanjima Novoga Zavjeta ovdje usputno navodimo i Evanđelje po Ivanu (XVII:3), gdje se kaže: „A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista“11 - (na arapskom: Wa hazihi hiya l-hayatu l-abadiyyatu an ya’rifuka anta l-ilaha l-haqiqiyya wahdaka wa yasua l-masiha -llazi arsaltahu).12 Muslimanski čitatelji Novoga Zavjeta, na primjeru ova dva navedena mjesta (kao i drugim sličnim mjestima), sa eg- zaltiranjem ističu kako „pronalaze islamsko gledanje na Isaa al-Masiha u samom Novom Zavjetu“. Danas arapski kršćani na Bliskom istoku za ime Isus naj- češće koriste svoju arapsku „kršćansku“ (obredoslovnu) riječ Yasu’u, dok Arapi muslimani koriste Kur’ansku riječ/ime – Isa. Ali je u mnogim arapskim govornim sredinama česta upotreba obaju varijantnih izgovora ovog slavnog imena. 7 Ragib al-Isfahani, isto, str. 488. 8 Ragib al-Isfahani, isto, str. 488. 9 Usp. Biblija – Stari i Novi Zavjet, izd. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1974., str. 970. 10 Arapski tekst (ovdje u transkripciji) naveden prema Kembridžskom izdanju Biblije na arapskom, 1956. 11 Usp. Biblija – Stari i Novi Zavjet, izd. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1974., str. 1030. 12 Prema Kembridžskom izdanju Biblije na arapskom, 1956.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

24 S druge pak strane, i muslimanski i kršćanski Arapi koriste riječ al-Masih kao jednu jedinu, svoju i svima zajedničku riječ u značenju Krist ili „Pomazani“ (ili, pak, Mesija!). Veliki prevoditelji Kur’ana na zapadne jezike daju različi- ta prevodilačka rješenja za riječ al-Masih. Muhammad Asad (Leopold Weiss) u svome prijevodu Kur’ana na engleski svaku riječ al-Masih iz Kur’anskog izvornika preveo je engleskom riječju the Christ (Krist).13 U podnožnoj bilješci tvrdi da je takvo rješenje razumljivije zapadnom čitetaljetsvu. S druge strane, uočljivo je da ima mnogo muslimanskih autora koji Kur’ansku riječ al-Masih ne prevode engleskom riječju the Christ, nego riječju the Messiah (Mesija), napominjući da ona znači „pomazani“ (the anointed). Eminentni “Brillov“ Arabic-En- glish Dictionary of Quranic Usage opredjeljuje se za the Messiah opciju.14 Istu stazu slijedi i Marmaduke Pickthall (kasnije poznat pod imenom Mohammed Marmaduke Pickthall), koji u svome prijevodu The Meaning of the Glorious Koran15 donosi engleski način pisanja riječi mesija, the Messiah (izbjegavajući tako the Christ rješenje). Njemački prijevod Maxa Henninga16 opredjeljuje se za Der Messias Jesus, te je uočljivo da ovaj prevodilac riječ Mesija ne prevodi riječju Krist. I ruski prijevod od Kračkovskoga17 donosi Mesija (Meccия) za arapsku riječ al-Masih. 13 Vidi The Message of the Qur’an, translated and explained by Muhammad Asad, izd. The Book Foundation, Bristol, 2003. 14 Usp. Elsaid M. Badawi, Muhammad Abdel-Haleem, Arabic-English Dictionary of Qur’anic Usage, izd. Brill, Leiden/Boston, 2008., p. 881. 15 Usp. Mohammed Marmaduke Pickthall, The Meaning of the Glorious Koran, izd. the Penguin Group, New York, bez godine izdanja. 16 Usp. Max Henning, Der Koran, arabish – deutsch, izd. Cagri Yayinlari, Istanbul, 2009. 17 Usp. Koran (KOPAH), Perevod I. O. Kračkovskogo, Minsk, 1990.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

25 Isa al-Masih u Kur’anu – mnoštvo planova Treća se preliminarna napomena u ovom eseju tiče mnogih planova o Isa al-Masihu u Kur’anu. U islamskoj svetoj knjizi njega (Isaa) se naziva kalimatuh („Božijom Riječju“),18 navještava se da će „govoriti sa svijetom iz bešike/kolijevke (kao novorođenče)“,19 da će [s Božijom pomoći] i privolom „proživljavati od gline/blata napravljene ptice“,20 da će [uz Božiju pomoć] „iscjeljivati slijepe od rođenja, i gubave, i da će proživljavati mrtve.“21 Tvrdi se da ga je “Bog uzdigao k Sebi“,22 također, veli se da je on „predznak Dana Sudnjega“,23 itd., itd. U jednoj snažnoj eshatološkoj slici, Isa al-Masih se pred Bogom zauzima za kršćane na Onom svijetu,24 itd. itd. U duhovnim, pobožnim i nabožnim komentarima Kur’ana (sufijski komentari tu dolaze na prvo mjesto) pobožna i natpri- rodna čuda i ozračja koja okružuju osobu (i prema Kur’anu: jednu od najvećih poslaničkih pojava) Isa al-Masiha, opisana su pomno, široko sa velikim (po)štovanjem. Abu Hamid al-Gazali (umro 1111.) donio je mnoštvo preda- nja koja on tradira iz mnoštva izvora o Isau al-Masihu. Sva su ta predanja, u neku ruku, daljnja hermeneutička i egzegetska transpozicija osobe i impozantne vjerske i poslaničke pojave Isa al-Masiha sa stranica Kur’ana na stranice pobožnih duhov- nih komentara, natkomentara, glosa, itd. Zapravo, sa stranica Kur’ana Isa al-Masih je otišao/ušao u pobožne živote velikog mnoštva pobožnih muslimana, napose sufija! 18 Usp. Kur’an, III:45. 19 Usp. Kur’an, III:46. 20 Kur’an, III:49. 21 Usp. Kur’an, III:49. 22 Usp. Kur’an, III:55. 23 Kur’an, XLIII:61. 24 Kur’an, V:117-118.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

26 Čestitost i pobožnost Marije/Merjeme (Maryam) – majke Isaove/Isusove Temu Isa al-Masih (Isus Krist) u komentatorskim djelima pobožnosti i sufijske nade nije moguće predstaviti bez krupne uloge Marije/Merjeme u Kur’anu i u komentarima Kur’ana. I samo rodoslovno stablo Merjeme, prema Kur’anu, ispu- njeno je plodovima i stabalicama radosnih čuda. U Kur’anu (III:33) porodica Abrahamova/Ibrahimova i porodica Imranova (iz koje potječe Marija/Merjema) imaju zauvijek izniman status. Merjemina majka usrdno je moli- la Boga da zaštiti Merjemu od „šejtana/sotone“, i da zaštiti njeno cijelo potomstvo (III:35-36). Domalo dalje veli se da je Merjema [u Hramu Jerusalemskome] stupila pod skrbništvo Zaharija/Zakariyyaa, kad god bi Zakariyya stupio u njenu odaju u Hramu (al-mihrab), našao bi hranu/opskrbu, pitao bi je: „O Marijo/O Merjema! Odakle ti ova hrana?“ A ona bi odgovarala: „Hrana je od Boga!“ (III:37). Drugim riječima, Merjema/Marija je bila okružena izobilnom pažnjom anđela/ meleka koji su joj donosili „Božansku opskrbu“. Komenta(to)ri Kur’ana na neusporediv način govore o Mariji/ Merjemi i njenoj pobožnosti. Zahvaljujući moćnoj proklamaciji Kur’ana „Tebe je [o Merjemo/Marijo] zbilja Bog odabrao nad sve žene svijeta!“ (III:42) – u komentarima Kur’ana i u općoj mnogovjekovnoj nabožnoj literaturi islama osoba Marije/ Merjeme u pobožnosti i čednosti je uzor čovječanstvu. U Kur’anskom arapskom upotreba sklopa inna-llaha-stafaki (“O Merjemo/Marijo! Bog je Tebe doista odabrao!“) i sama je uzvišena. Naime, u arapskom riječ safa’ označava čistotu (npr. vidika), bistrinu (vode), vedrinu (zraka), itd. Čisto nebesko plavetnilo naziva se safiyah, itd. Odabranost Marije/Merjeme opisuje se najuzvišenijim i najtajnovitijim riječima u Kur’anu koje pobuđuju na ridanje i pobožno plakanje.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

27 K tome, jedan od stavaka u Kur’anu (III:44), pred kojim zastaje dah velikih pobožnjaka islama, opisuje sam čin rađa- nja Marije/Merjeme. Kad su odabrani jevrejski učenjaci u Hramu saznali da je ona upravo rođena, svi su se natjecali da je čuvaju, paze, njeguju i pruže joj opskrbu. „Ti [Muhmmede] pred njima [jevrejskim učenjacima u Hramu] ne bijaše kad oni pera svoja pobacaše koji će od njih o Mariji/Merjemi da se brine.“ (III:44). Pera ovdje spomenuta jesu pisaljke ili tršćana pera, kojima se ispisuju vjerske knjige. Njihovim se pismenima što ostaju iza mastila slavi dragi Bog! A i sam razlog bacanja pera na površinu tekuće vode je- ste uzvišen: Marija/Merjema je čista kao izvorska voda! Svi su oni htjeli da Merjemu paze u Hramu, da je dvore, da joj služe, ali se nisu mogli dogovoriti ko će taj skrbnik biti. Odlučilo je čudo. Bacili su svoja tršćana pera na površinu rijeke, sva su pera otplovila (otplutala), osim Zaharijeva/Zakariyyaova pera. Ono se na licu tekuće vode čudotvorno zaustavilo, u vertikalnom položaju. Simbolika pera, vjerskih knjiga, mastila i „prizivanja Bo- žanske odredbe koja ima da dođe u čudu“ – sve to se vezuje za Merjemu/Mariju u islamskoj pobožnosti. Eto, stoga je Ibn Hazm od Kordove (umro 1064.), slavni muslimanski egzoterički teolog, tvrdio da je Marija/Merjema – Božiji poslanik [tj. Božija poslanikinja]! A prema Ibn Hazmu to su bile još i majka Izakova (Ishaq), majka Mojsijeva (Mu- saova), kao i žena faraonova.25 Sa kakvom se samo pažnjom opisuje Marijina/Merjemina odaja ili ćelija u hramu (al-mihrab) u komentarima Kur’ana! Da bi se pokazalo da je Marija/Merjema itekako odabranija i iznad muškaraca, njena je molitvena odaja bila na gornjem 25 Usp. Barbara Freyer Stowasser, Mary, odrednica u Encyclopaedia of the Qur’an, svezak III, Brill, Leiden/Boston, 2003., p. 289.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

28 katu! Meleki/anđeli uvijek bi joj sa zahvalnošću donosili naj- ljepše voće i opskrbu, za ljetnjeg doba imala je zimske mivke, a za zimskih vremena na njenoj trpezi našlo bi se ljetnje voće, zelen i hrana najljepša. Komentari Kur’ana (npr. at-Tabari, ar-Razi, Ibn Kasir i drugi) tvrde da su u hramu Merjemu mu- škarci ponizno služili, itd. Isa al-Masih (Isus Krist) u islamu – mnoge strane Neizmjerna je, neizbrojiva i doista neobuhvatna tradicija o Isau al-Masihu (Isusu Kristu) u hijeropovijesnom i u povi- jesnom islamu. U svojoj knjizi Der Islam: Geschichte, Gegenwart, Zukunft (Islam: povijest, sadašnjost, budućnost), Hans Küng spominje Isusa (Isaa) unutar mnogih tema, npr. njegov odnos prema Abrahamu/Ibrahimu, pitanju raspeća ili raspinjanja na križu, Isau/Isusu kao „al-Mahdiju“ (Obećanome koji dolazi na kraju vremena), potom kao Mesiji (= al-Masih), njegovom odnosu prema nenasilju, njegovom ustajanju iz groba, povratku na kraju vremena, itd.26 Oddbjorn Leirvik u svome djelu Images of Jesus Christ in Islam27 pobraja nekoliko važnih „oblasti i predjela“ u kojima se može posve jasno detektirati nekoliko islamskih diskursa o Isau (Isusu). To su: – Kur’an i Hadis, – Legende i tradicionalne egzegeze Kur’ana, – Ši’itska tradicija, – Sufizam, – Dijaloška, apologetska, polemička književnost, – Rasprave u dvadesetom stoljeću. 26 Usp. engleski prijevod ovoga djela Hansa Künga, Islam: Past, Present and Future (preveo s njemačkog John Browden), izd. Oneworld, Oxford, 2007. 27 Usp. Oddbjorn Leirvik, Images of Jesus Christ in Islam, izd. Swedish Institute of Missionary Research, Uppsala, 1999. godine.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

29 Oddbjorn Leirvik u ovoj opsežnoj knjizi uočava jednu vi- šestoljetnu tradiciju u mnogolikim očitovanjima islama koja je došla do cjelovitih „predstava“ o Isau al-Masihu. O Isa al-Masihu su progovorili i govore svi moćni tokovi islamske duhovnosti koje su prifilirali i oblikovali teološki dogmatičari, znameniti komentatori, hereziografi, sakupljači predanja, sabiratelji legendi, mistici, pobožni putnici, pjesnici, pripovjedači, nabožni zanesenjaci... Isa al-Masih (Isus Krist) u sufizmu Sufizam, ta vrla ezoterijska srž islama, čuva vječnu uspo- menu na Isaa al-Masiha. U djelu Tales of the Dervishes autora Idrisa Shaha,28 kaže se da sufijski autori često ukazuju na „Isaa/Isusa kao Učitelja Puta. K tome, ima iznimno velika količina usmene tradicije o Isusu koja kruži na Srednjem istoku, koja čeka svoga sakuplja- ča. (...) Sufije tvrde da ‘Sin Drvodjelje’ i druga glasovita imena koja su data ličnostima Evanđelja jesu inicijacijski termini/ riječi, ti termini i riječi nužno ne opisuju posao/zanimanje pojedinca.“29 Navedimo ovom prilikom, tek radi ilustracije, neka opća mjesta u sufizmu islama u kojima se, barem preliminarno, vidi način pomaljanja Isaa/Isusa u muslimanskoj pobožnosti. Evo nekih hikaya (ili nabožnih pripovijesti): Pobožnjak i kradljivac Abu Hamid al-Gazali (1058–1111) prenosi ovo predanje: „Nekakav pobožnjak slijedio je putem al-Masiha (Krista). Vidio to neki kradljivac, pa pomisli: ‘Ako sjednem u društvo ovog 28 Usp. Idris Shah, Tales of the Dervishes (Teaching stories of the Sufi Masters over the Past Thousand Years), Penguin Compass/Penguin Books, New York/ London, 1993. 29 Idris Shah, Tales of the Dervishes, isto, p. 57.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

30 pobožnjaka, možda će mi Bog radi toga oprostiti.’ Podstaknut skromnošću u svom srcu, kradljivac se počeo koriti zbog raspu- sna života koji je vodio. Smatrao je sebe nedostojnim da sjedi pokraj jednoga takvoga dobroga čovjeka/pobožnjaka. S druge strane, pak, pobožnjak, ugledavši kradljivca pokraj sebe, strogo ga ukori e da ga kradljivčeva sjenka ne bi pokvarila. Istoga je trena al-Masih (Krist) čuo Božiji glas: ‘Reci tom pobožnjaku i tom kradljivcu da sam učinio čistim njihove listine (na koje se pišu dobra i zla djela čovjekova). Vrla i dobra djela pobožnjaka i zli grijesi kradljivca – oboje je izbrisano sa listina. Sada oni trebaju započeti život iznova. Vrla i dobra djela pobožnjaka izbrisana su jer bio je [spram kradljivca] uznosit i gord, a grijesi kradljivca izbrisani su zato što je bio ponizan i pokajao se’.“30 Mrtve kosti proživljene u krvoločnu zvijer Slavnome mističkom autoritetu islama Dželaluddinu ar- Rumiju (1207. – 1273.) pripisuje se ovo predanje: „Jednoga je dana Isa išao pustinjom sa skupinom sebičnih ljudi. Molili su ga i tražili od njega da im kaže Tajnovito Ime [Božije] pomoću kojeg on mrtve vraća u život. Isa im reče: ‘Ako vam reknem Tajnovito Ime, vi ćete zloupotrijebiti njegovu moć’. Ti ljudi obećaše Isau da će to znanje koristiti mudro i iznova ga zamoliše da im rekne Tajnovito Ime. Isa im tad reče: ‘Ne znate šta tražite!’ Ali im, ipak, saopći Tajnovito Ime. Ne prođe dugo vremena, ta je skupina ljudi hodala nekom pustarom, kadli ugledaše gomilu pobijeljelih kostiju. ‘Hajde, isprobajmo znanje Tajnovitog Imena!’ – rekoše jedni drugima, i to učiniše. U tom trenu, nakon što bi izgovoreno Tajnovito Ime, one se kosti zaodjenuše u meso i preobraziše u divlju zvijer. Ta divlja zvijer ih rastrga u komadiće.“31 30 Navedeno prema Esential Sufism, priredili James Fadiman and Robert Frager, izd. Harper, San Francisco/New York, 1997., p. 63. 31 Prema Esential Sufism, isto, p. 86.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

31 Pobožni kršćanski princ Veliki broj nabožnih predanja sufijske naravi koncipiran je (i tradiran) tako da se pokaže kako su kršćani dobrohotni prema muslimanskoj pobožnosti, štaviše, kršćani su sljedbenici istog onog duhovnoga Puta kao i same sufije. Tako Margaret Smith, američka poznavateljica islama, navodi priču o nekom „pobožnom kršćanskom princu“. „Prvo sufijsko svratište podignuto je u Ramli, u Siriji. Jednoga dana neki kršćanski princ krenuo je u lov. Dok je išao putem vidio je dvojicu sufija kako se sastaju i jedan drugoga prisno pozdravljaju. Potom su sufije sjele na istom mjestu, iznijele šta su imale od hrane i skupa objedovale. Njihova se međusobna naklonost dopala kršćanskom princu, on tada pozva jednoga od sufija i upita ga ko je onaj drugi sufija. „Ne znam ko je“ – odgovori mu sufija. „Koja je veza između njega i tebe?“ – upita princ. „Uopće nikakva“ – odgovori sufija. „Odakle je taj došao?“ – upita dalje princ. „Ni to ne znam!“ – odgovori sufija. „Zašto onda iskazujete naklonost jedan prema drugome?“ – upita princ. „Zato što on pripada mome Putu!“ – odgovori sufija. „Imate li ikakvo mjesto gdje se možete susretati?“ – upita kršćanski princ. A kad derviš reče da nemaju takva mjesta, kršćanski princ odgovori: „Ja ću vam sagraditi takvo mjesto!“ I sagradi im ga.32 32 Prema Esential Sufism, isto, p. 133.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

32 Bog je jedan Seyyed Hossein Nasr u svome djelu Living Sufism33 navodi perzijskog sufijskog pjesnika Hatifa Isfahanija koji je pjevao o kršćanstvu na sufijski način. Nema sumnje da je Hatif Isfahani kršćanstvo razumijevao na prefinjeni metafizički način. Evo odlomka iz jedne njegove pjesme: U crkvi rekoh kršćanki, opčiniteljici srcâ, O ti, u čiju mrežu srce se hvata, O ti, o čiji pojas nitima svim svojim postadoh vezan! Koliko dugo ćeš moći a da ne nađeš put do Božijeg Jedinstva? Koliko dugo ćeš Jedinom nametati trojstvo? Kako može biti pravedno Jedinog Istinskog Boga Ocem, Sinom i Duhom Svetim zvati?! Ona (kršćanska redovnica) razdvoji svoja slatka usta i reče mi, Dok je slatkim smijehom sipala šećer sa usana svojih: „Ako li si pronikao u tajnu Božijeg Jedinstva Nemoj bacati na nas kršćane ljagu nevjerstva, jer U tri ogledala Vječna Ljepota baca zraku sa Svog Lica blistavoga! Svila ne prelazi u tri različite stvari, ako se sa tri različita imena nazove“ (Parniyân, Harir i Parand)! Dok smo mi tako govorili, ova pjesma Diže se kraj nas sa crkvenog zvona: 33 Usp. Seyyed Hossein Nasr, Sufi Essays, izd. ABC International Group, Inc., KAZI Publications, Chicago, 1999., p. 136. (Usp. bosanski prijevod ovog djela Živi sufizam, preveli s engleskog Enes Karić i Edin Kukavica, izd. Ibn Sina, Sarajevo, 2005.)

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

33 – On je Jedan i nema ništa osim Njega, Nema drugog boga do Njega Samog!34 Zašto su ptice glinene odletjele U islamskoj literaturi mnoštvo je kazivanja koja su tran- spozicija čuda o kojima Kur’an govori u vezi sa Isaom/Isusom. Evo jedne iznimno zanimljive pripovijesti: Jednoga je dana Isa sin Merjeme (Isus sin Marije), dok je bio dijete, pravio male ptice od gline. Neka druga djeca, koja to nisu mogla učiniti, otrčala su odraslima i ispričala im, uz brojne pritužbe. Odrasli su rekli: „To se (pravljenje glinenih ptica) ne smije dozvoliti na Sabat“, jer je bila subota. Stoga su oni otišli do jezerceta gdje je sjedio Sin Marijin, i upitali su ga gdje su mu ptice. Kao odgovor pokazao je na ptice koje su bile napravljene: I one su potom odletjele! „Pravljenje ptica koje lete je nemoguće, stoga to ne može biti kršenje Sabata“ – rekao je jedan od odraslih. „Ja bih naučio tu vještinu“ – reče drugi. „Nije ovo nikakva vještina, sve je to samo varka“ – reče treći. Tako Sabat nije bio prekršen, vještina se nije mogla naučiti. Što se tiče varke, odrasli su se, kao i djeca, obmanuli, jer nisu znali šta je bila svrha pravljenja ptica. Zaboravljen je bio razlog zašto se ne radi ništa subotom. Znanje onoga što je varka i onoga što nije varka bilo je nesavršeno kod tih odraslih. Početak vještine i kraj djelovanja bili su im nepoznati: Stoga, tako je isto bilo sa produžavanjem daske drveta. Nadalje, pripovijeda se da je jednoga dana Isus sin Marijin, bio u radionici Josipa Drvodjelje. Kada su vidjeli da je daska drveta bila prekratka, Isus ju je povukao, i uvidjeli su da se na neki način produžila. 34 Na engleski je ove stihove prepjevao E. G. Browne, A Literary History of Persia, sveska IV, Cambridge, 1930., pp. 293-294.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

34 Kada se ova priča pripovjedila ljudima, neki od njih su rekli: „To je čudo, stoga će ovo dijete biti svetac!“ Drugi su rekli: „Mi u to ne vjerujemo, opet to učini za nas.“ Treća je grupa rekla: „To ne može biti istina, stoga, isključite to iz knjiga.“ Te tri grupe, sa svojim različitim osjećanjima, ipak su došle do istog odgovora, jer niko nije znao namjeru i pravi značaj koji se nalazi u rečenici: „Razvukao je dasku.“35 Al-Gazali kao prenositelj Isaovih/Isusovih izreka Al-Gazali je, koliko je nama poznato, od svih klasičnih au- toriteta islama najviše koristio predanja o Isau/Isusu. U svome slavnom djelu Obnova vjerskih nauka (kao i u drugim djelima) al-Gazali se ističe i po tome jer navodi brojne izreke, anegdote i zgode koje on pripisuje Isau/Isusu. Evo jednog kraćeg izbora tih izreka: Ovaj svijet je most. Prođi njime. Ne zadržavaj se na njemu!36 * Čovjek koji traži Ovaj svijet nalik je žednome koji pije vodu iz mora! Što je više pije, sve žedniji postaje – dok sebe na kraju ne ubije!37 * Ljubav prema Ovom svijetu i ljubav prema Budućem svijetu ne mogu se naći zajedno u srcu vjernika, baš kao što se ne mogu naći zajedno vatra i voda na jednome mjestu.38 35 Idris Shah, Tales of the Dervishes, isto, pp. 56-57. 36 Navedeno prema: Oddbjorn Leirvik, isto, p. 86. 37 Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, p. 86. 38 Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, p. 86.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

35 * O skupino učenika! Učinite vaše trbuhe gladnima, e da bi vaša srca vidjela vašega Gospodara!39 * Pobožnost se sastoji od deset dijelova. Devet njih se sastoji u šutnji, a jedna u osami.40 * Akoli čovjek vrati prosjaka sa svoga kućnoga praga, anđeli/ meleki neće posjetiti tu kuću sedam noći!41 Najbolji nama poznati zbornik, zapravo svojevrsna enciklo- pedija izreka i kazivanja pripisanih Isau/Isusu u višestoljetnoj islamskoj literaturi, dolazi nam iz pera Tarifa Khalidija pod naslovom „Muslimanski Isus“ (The Muslim Jesus).42 Ovo se dragocjeno djelo čita sa velikom lahkoćom i ushićenjem. Tu vidimo osobu Isaa/Isusa u središtu muslimanske pobožnosti, on objašnjava najzagonetnija pitanja života samog, njega čuda nikada nisu napustila, on hodi po vodi, vraća mrtve u život, čini da bludnice postanu čedne i čiste, itd. Na stotine je divnih primjera u kojima Isa/Isus savjetu- je, opominje, upozorava, pokazuje osobnim primjerom. Na primjer, Isa/Isus pita svoje Učenike: „Koji to od vas može sagraditi kuću na valovima mora?“ Oni mu u čudu odgovoriše protupitanjem: „Božiji Duše, ko je taj pa da uradi takvo ne- što?!“ Na to im Isa/Isus odgovori: „Kad je tako, na oprezu nek’ ste spram Ovoga svijeta, nemojte ga uzimati za svoj [trajni] 39 Navedeno prema: Al-Ghazali, On Disciplining the Soul, preveo na engleski Tim J. Winter, izdavač The Islamic Texts Society, Cambridge, 1997., p. 89. 40 Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, p. 86. 41 Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, p. 86. 42 Usp. Tarif Khalidi (edit. and. translat.), The Muslim Jesus, Sayings and Stories in Islamic Literature, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts, London (England), 2003.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

36 zavičaj!“ [Jer, Ovaj svijet je prolazan, nalik je uznemirenim valovima morskim].43 U jednom drugom kazivanju Isa/Isus veli svojim slušatelji- ma: „Onaj koji govori a ne spominje Boga, samo brblja! Onaj koji razmišlja a sebe ne opominje, samo je nemaran! Onaj koji šuti a ne razmišlja – taj samo traći vrijeme!“44 I tako, na stotine dragulja u izrekama. U opsežnome predgovoru za ovaj kompendij „Muslimanski Isus“, Tarif Khalidi je dobro objasnio porijeklo ove široke literature o Isau/Isusu na islamskom istoku, on smatra da su muslimani tokom mnogih stoljeća stvarali, dakako postupno, svoje vlastito „muslimansko Evanđelje“ (the Muslim Gospel).45 K tome, sinoptička Evanđelja djelovala su svojim duhovnim trajanjem na novofor- mirane muslimanske sredine, muslimani su poruke tih Evanđelja „prerađivali“, „prilagođavali“, „mijenjali smjer njihove poruke“ sebi u korist, jednostavno – čitali su ih na svoj način. Dakako, i tradicionalne kršćanske sredine u koje je došao islam poslužile su kao izvanredan zavičaj nevjerovatnog bujanja ovakvih predanja čiji je zadatak bio da se „islamizira“ zatečena duhovnost. Ipak, mi smatramo da intenzivna prisutnost Isaa/Isusa u muslimanskoj klasičnoj književnosti, napose u književnosti sufijske nade, nije samo posljedica Isaova/Isusova iznimnog statusa u Kur’anu, nego i rezultat muslimanske potrage za prauzorima u svojoj specifičnoj književnosti koja se na arap- skom naziva edeb (adab). Šta je edeb? Ukratko, ta riječ znači ćudoređe, lijepo ponašanje, lijep odgoj, visoko pohvalno držanje, edeb je i kurtoazija, itd. Priča, poslo- vica, saga, kazivanje... sve to je dobro ako nas moralno odgaja, ako nas čini moralno boljima. I ako nam čini budnom savjest o tome šta valja, a šta ne valja činiti. 43 Tarif Khalidi, p. 75. 44 Tarif Khalidi, p. 110. 45 Tarif Khalidi, isto, p. 17.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

37 Isa/Isus u muslimanskoj književnosti (napose u onoj su- fijskog nadanja) jeste prauzor moralnog stava i bezinteresne vjere u Boga. Na kraju donosim jedno osobno sjećanje: Kad sam bio dijete slušao sam (u svome travničkom selu Višnjevu) od starijih kako ne valja susjedu otimati zemlju, niti pomjerati među. Jer, Isa alejhiselam je rekao: „Hej vi, ljudi! Zašto se svađate oko njive Dragomilovice?! Hoćete li da ja, sada pred vama, proživim deset Hasana i dvadeset Mehmeda, koji su nekada bili vlasnici Dragomilovice?!“

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

38 Re KNJIŽEVNOST, REČ, RELIGIJA1 ElmaHalilović Kada govorimo o religiji imamo na umu da je u pitanju učenje koje se tiče najvišeg bića, božanstva. Ukoliko pođemo od pretpostavke da je sve jedna religija i da je Bog objavljujući svete knjige preko svojih poslanika ustvari zahtevao verovanje u Njega, u Njegovu jednoću i pokoravanjne Njegovim odred- bama, onda se s pravom možemo zapitati zašto uopšte govoriti o različitostima. O ovoj temi bi se moglo nadugačko i naširoko govoriti, jer sama religija otvara brojne mogućnosti tumače- nja i ispitivanja, ali valja poći od toga šta islam, hrišćanstvo i judaizam imaju zajedničko. Zajedničko je ono što je ostalo nepromenjeno, a potvrđe- no. To je pre svega verovanje u jednog i jedinog Boga, pa ma kako Ga nazivali. To je neprikosnoveno načelo monoteističkih religija. Iako je religija vera u Boga, ona je u stvari okrenuta i čoveku i to čoveku kao jedinki čiji život reguliše, ali i čoveku kao društvenom biću, jer reguliše ponašanje u porodici, zajednici, sistemu, državi, društvu. Religija ima za cilj da ukaže čoveku na to kako živeti, ona je večita pratilja ljudskog roda, graditeljka društvenog poretka, ali i njegova moralna i fizička vodilja. Međureligijski dijalog obuhvata spektar tumačenja koja se odnose na tumačenje organizma pravila u okviru jedne religije, na više učenja, na odnos religija, kao i na njihov uporedno 1 Tema je izlagana na X književnim susretima Muhamed Abdagić u Sjenici 2009. godine.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

39 posmatrani pojedinačni odnos prema društvenim fenomenima kao što su umetnost u svojim raznorodnim reflektovanjima i nauka u različitim disciplinama. Kada govorimo o interreligijskom dijalogu kroz prizmu književnosti, važno je napomenuti da se sama religija ostvaruje kroz reč. U drugoj suri Kur’ana se kaže2 „Ova knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je onima koji se budu Allaha bojali.” U Bibliji, u knjizi Postanja3 stoji „I reče Bog“. Reč i knjiga imaju fundamentalnu ulogu u religijskim interpretacijama, jer se rečju kazuje. Reč je ta koja vernika približava onome što nije video, na osnovu reči on veruje u Raj i Pakao iako ih nije video. Veliki je značaj verovanja u nevidljivo što je u islamu poznato kao gajb. Reč je korak do nevidljivog. Manes ili Mani u trećem veku u Persiji prikazivao je slike i predstavljao ih kao objavu, ali se ovo verovanje, u ovom slikovnom iskazu, nije održalo, jer se na osnovu slika ne može verovati u nevidljivo. Ono što oko vidi nije dovoljno duši za dočaravanje onoga što oko nije videlo i što tek treba da vidi. Reč je način i put. Religijske knjige nose izuzetnu estetsku vrednost iskazanu rečju, a svako vreme traži reči među religijama, raspravu, razgovor, tumačenje, upoređivanje, komunikaciju. Knjiga i reč zauzimaju važno mesto kao osnove u komunikaciji između Stvoritelja i čoveka. Reč među religijama je reč sledbenika koji žele da prodru u nadnaravnu prirodu objava i u istorijske, pravne, filozofske i estetske aspekte religijskih učenja. Kroz vekove možemo govoriti o tesnoj vezi između religije i književnosti, a ta veza najočitija je u mnogobrojnim delima koja su inspirisana verovanjem i koja se ponekad odnose na same događaje opisane u objavama. Dakle, nije religijsko samo ono što je inspirisano na osnovu dogme nego i ono umetničko što želi da prodre u religijsko. Primer za delo 2 Prevod značenja Kur’ana Besim Korkut. 3 Prevod Postanja ili Prva knjiga Mojsijeva Aleksandar Birviš.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

40 nastalo iz religijskog ubeđenja je roman Zločin i kazna, a sa druge strane primer dela religijski inspirisanog koje govori o zbivanjima koja su utkana u samu religiju je roman Josif i njegova braća Tomasa Mana ili Mesnevija od Mevlane Džela- ludina Rumija koja na mnogo mesta ima u fokusu religijska tumačenja i događaje, ličnosti iz čijih života se uobličava gledanje na religijske dogme. Verske knjige često su nepresušan izvor tema koje se ostva- ruju kroz literaturu. Opšte je poznato da dela nose poruke, najčešće one univerzalnog značenja kakve nalazimo u re- ligijskim učenjima. Najčesće poruke se odnose na to kako ljubav sve pobeđuje, kako je ona osnov življenja, postojanja i bivstvovanja, a opšte je poznato da religije pozivaju na ljubav. Svakako, neizostavni su i motivi pravednosti, pobede dobra, strpljivosti, samodiscipline, istine, iskrenosti. Književnost kao sredstvo međureligijskog kontakta poseduje opštu vrednost, jer se kod mnogih prihvata bez predrasude. Međutim, predrasuda pretpostavljamo može postojati kod mnogih pri pomisli da se upoznaju sa svetom knjigom neke religije kojoj ne pripadaju. Literatura odoleva zubu vremena, jezičkim i bilo kojim drugim barijerama, a iako je podložna svesnom iskrivljivanju kroz tendenciozna tumačenja, ona nije žrtva izmena, jer nema značaj kao svete knjige, jer je ljudska. Oduvek je književno delo spajalo ljude bar u tom jedinstvenom trenutku dok smo predani slušanju ili čitanju istog. Ono što je iz okvira religija otišlo u pravcu čoveka, ili svih ljudi, često je proizvelo refleksiju od čoveka ka ljudima kroz umetnost ili kontakt između pripadnika tih religija, kroz tumačenja ili inspiraciju. Zar nije najpoznatiji primer prvi greh čovekov, greh koji je počinio poslanik Adem koji se u hrišćanskoj tradiciji po- minje kao Adam; zar nije progonstvo iz raja jedan od najčešćih motiva u književnosti i celokupnoj umetnosti; zar to nije jedan od nepresušnih motiva i jedna od najupečatljivijih preokupacija

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

41 za nas koji smo potomci prvog čoveka? To je, rekli bi smo, ne samo zajedničko nasleđe nego i most međusobne komunikacije i međureligijskog dijaloga. Osnov i dolazak čovekov je više nego jasan kao što se jasno vidi kroz vodu na izvoru, a nizvodno je ponegde nađemo i zamućenu usled ljudskog faktora. Mnoge knjige, umetnička dela, bile su razlog za upoznavanje i kasnije približavanje određenoj veri, tradiciji i kulturi, jer šta je književnost nego komunikacija izazvana unutrašnjim doživljajem spoljašnjeg i unutrašnjeg koje se transportuje opet prema nečijoj unutrašnjosti. Za sam međureligijski kontakt današnjih ljudi veoma je važno kada se u literaturi sretnu sa religijskim pojmovima, događajima koji nose neku istovetnu poruku ili istovetnim ličnostima koje se mogu naći u svetim knjigama. Takva su dela koja govore o poslaniku Junusu, biblijskom Joni, koji je živeo u Ninivi, verovatno za vreme asirskog upravljanja ovim gradom. Poruka njegovog pozivanja na pravdu, potrebnog strpljenja i praštanja, njegovo kajanje u ribi, zaista je univerzalna poruka i da nije takva ne bi bila u Objavi, ali je za današnje ljude veoma važno i poučno kada ovaj motiv nađu u literaturi, u nekom stihu ili u poznatoj priči koju je napisao Muhamed Ahmed Beranik.4 Na kraju, značaj zajedničkog u religijama, zajedničkog koje se ogleda u literaturi, jasno je vidljiv kada pogledamo kako je ono što je zajedničko uticalo na neki današnji društveni odnos, kao na primer na neku pravnu normu koja reguliše današnje odnose među ljudima. Poznata ličnost iz drevnog Egipta u svetim knjigama poznata kao Musa a.s. ili u engleskom pre- vodu kao Moses, u srpskom prevodu kao Mojsije, priznata je u svim monoteističkim religijama i u njegove mudžize, tj. nadnaravna svojstva, veruju muslimani, hrišćani i jevreji. U drugoj suri Kur’ana od 67. do 71. ajeta stoji: 4 Muhamed Ahmed Beranik, „Junus alejhisselam“, u: Takvim, Predsjedništvo Udruženja islamskih vjerskih službenika u SRBiH, Sarajevo 173-189.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

42 A kada je Musa rekao narodu svome: „Allah vam na- ređuje da zakoljete kravu“ – oni upitaše: „Zbijaš li ti to s nama šalu?” – „Ne dao mi Allah da budem ne- znalica!“ – reče on. „Zamoli Gospodara svoga, u naše ime“ – rekoše – „da nam objasni kojih godina ona treba biti.“ – „On kaže“ – odgovori on – “da ta krava ne smije biti ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi, pa izvršite to što se od vas traži!“ „Zamoli Gospodara svoga, u naše ime“ – rekoše – „da nam objasni kakve boje treba biti.“ – „On poručuje“ – odgovori on – „da ta krava treba biti jarkorumene boje, da se svidi onima koji je vide.“ „Zamoli Gospodara svoga, u naše ime“ – rekoše – „da nam objasni kakva još treba biti jer, nama krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne, sigurno pronaći.“ „On poručuje“ – reče on – „da ta krava ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega.“ – „E sad si je opisao kako treba!“ – rekoše, pa je zaklaše, i jedva to učiniše. Evo o čemu se ovde zapravo govori: u vreme Musa a.s. neki čovek među sinovima Israilovim bio je veoma bogat, ali nije imao dece. Naslednik njegov bio je njegov sinovac koji se od- lučio da ubije tog imućnog čoveka, pa pošto ga je ubio izneo ga je iz kuće i ostavio ga pred vratima nekog drugog čoveka. Ujutru je tužio tog čoveka, pa je došlo do sukoba između dve grupe ljudi koji su krenuli jedni protiv drugih. Tada su pozvali Božjeg poslanika Musaa i izneli mu ceo slučaj, nakon čega je on tražio od njih da zakolju kravu o kojoj Kur’an govori u pre- thodno citiranim ajetima. Ovo, pozivajući se na izvore, kazuje Ibn Kesir u poznatom Tefsiru. Ljudi su našli kravu kod čoveka koji je imao samo tu jednu kravu i koji je za nju tražio zlata koliko može stati u njenu kožu. Kupili su tu kravu i zaklali je, a potom su njenim delovima udarili ubijenog čoveka koji je oživeo i otkrio ko ga je ubio. Ibn Kesir ističe: „Od njegove

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

43 imovine ovome nije dano ništa i od tada ubica ne nasleđuje“. I zaista, u današnjim pravnim sistemima, u pozitivnom zakono- davstvu ubica ne nasleđuje onoga koga je ubio. To je proizvod naše zajedničke prošlosti i zajedničkog verovanja i dokaz da su ljudi jedni drugima bliži nego što se obično misli. Zato je svaki iskren, dobronameran i mudar međureligijski kontakt, ostvaren na bilo koji način pa i kroz književnost, šansa da se proizvede bolja i srećnija budućnost.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

44 Re LUTKE GinterGras SAT Ova lutka igra sa minutama, ali nikoga nema da se igra sa ovom lutkom, – osim kad bi, sat napravio tri koraka i Nana govorila: Nana Nana Nana ... FRIZURA Ova lutka se igra sa kišom, bježi joj, obješa se na nju, pletenice, iza uha i izvlači iz kutilice češalj i sa tim češljom češlja kišu. KOD PUNOG MJESECA Ova lutka stražari, djeca spavaju, mjesec, uvijen u zavjese, lutka pomaže i pomiče sa zavjesama, mjesec se mrvi a lutka stražari.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

45 ZAGUŠLJIVI DAN Ova lutka je dobila sa granice motku na poklon, bila je žuta, i tako je ona igrala nevrijeme. Prelomila je metar, munji je jako sličio, - samo grmljavina, to je palo lutki jako teško. BJESNILO Ova lutka je našla jedan vanbračni zub, i spustila ga u čašu. A čaša puče, zub opet slobodan sve dok jednoj stolici se noge ne razdvojiše. SUDBINA Ova lutka se igra sa paukom, pauk je igrao jojo-igru. Lutka grabi ka nitima, to nam je svima moglo škoditi, toliko toga visi o koncu. PROLJEĆE Ova lutka se raduje, celuloidu, kapa sa krova na njenu glavu i pravi jednu rupu, – lutka se raduje, celuloidu. JESEN Ova lutka se igra sa procentima, kurs, topola drhti.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

46 Lišće, šarene novčanice padaju, njemačka marka gnjili. U ZOOLOŠKOM VRTU Lutka se pošla u zološki vrt i pogledala sovi u oči. Od tada ima ova lutka miševe u pogledu i želi se vratiti u predsovina vremena. DUGA PJESMA Ova lutka je pjevala o tapetama. I zato što tapete imaju puno strofa, biće ubrzo lutka vrelija. – Ko će do kraja o tapetama pjevati? PAŽLJIVA LJUBAV Ova lutka je ležala ispod kreveta roditelja i sve čula. A kada je sa ljuljajućim konjem to isto željela uraditi, govorila je uvijek iznova: Ali pazi, čuješ li, ali pazi. LOŠI STRIJELCI Ovu lutka je zakovaše za dasku i sa strelicama je gađahu. Ali ni jedna strelica ne pogodi, Jer ova lutka je razrooko gledala.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

47 TORSO Ova lutka nije imala više ruku, i onda kada su joj noge otišle u svijet, razmišljala je dugo, da li bi trebala ostati u zemlji. – Ostala je i rekla: višega nema od Evrope. RAST Ova lutka raste i predviša ormare. Lopte skakuću, a lutka se smije odozgo dok se dole djeca čude i ni pomisliti nisu mogli tako nešto od lutke. POSLJEDNJA MISA Ova lutka govori, umorni automati onijemeli i ne šuškaju više s nanom; kuće padaju teško na kolena i postaju pobožne – samo zato jer lutka govori. POSLIJE PODNE Ova lutka je pade u čaj, i istopi se kao šećer u čaju – i oni koji to popiše, razviše se, sve dok jedna drugoj lutki ne bi slična. Sa njemačkog Bisera Boškailo

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

48 Re KUĆANAPRODAJU MiroslavMićanović MUŠKARCI Mrtvim muškarcima koji prelaze cestu ugašene su u ustima cigarete i riječi. Oko im je prazno od prizora koji plaše ili na kraju mjeseca donose veliku brigu. Mrtvi muškarci prelaze cestu da bi došli na svoja nekadašnja mjesta, sjeli i pjevali, jeli i ljutili se. Šutjeli i plakali, iako to muškarci, osobito mrtvi, ne čine pred licem majke. Ili zabrinutog oca. Mrtvim muškarcima koji prelaze cestu ugašene su u ustima cigarete i riječi. Oni stižu od svoje do kuća u kojima su njihovi bližnji.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

49 Traže one s kojima će podijeliti alat za gradnju i rušenje, klanje životinja i branje nevještog grožđa ili plodova koji su prispjeli i sada ne znaju tko će ih i gdje staviti na stol. Mrtvim muškarcima koji prelaze cestu ugašene su u ustima cigarete i riječi. Jednom od njih stolarska olovka svijetli iza uha. Obična olovka kojom su bilježene mjere za buduće prozore, vrata. Nešto sasvim nepoznato i nezavršeno. Nepoznato i nezavršeno i njemu i onome koji sada gleda svjetlo iza uha i ne zna što bi moglo značiti. ZVIJEZDE Josef Metzger sjedi na ljuljački u dvorištu, drži se za lijevu i desnu stranu, odguruje nogama i laganim zamasima odvaja od zemlje na sekundu-dvije. Kad mu topli lahor dodirne lice, zatvori oči i onda ih na povratku brzo otvori.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

50 I tako svaki dan: između doručka i ručka, ručka i večere. Svoje sam napravio, kaže djeci koja ga žele skinuti s ljuljačke i zauzeti njegovo mjesto, ne dolazi u obzir, ponavlja, kad je od svih napušten i sam. Ne mijenja plan kad kiša pada, dok mu se modro radno odijelo raspada, kad zabrinute sestre zbog njega napuštaju svoj posao, bolnice ili staračke domove u koje su zapale. Neki tvrde da do kasno u noć čuju škripu ljuljanja pod zvijezdama. Josef Metzger sjedi na ljuljački u dvorištu, drži se za lijevu i desnu stranu, odguruje nogama i laganim zamasima odvaja od zemlje na sekundu-dvije. Kad mu topli lahor dodirne lice, zatvori oči i onda ih na povratku brzo otvori. I tako svaki dan: između doručka i ručka, ručka i večere. Kad sve prijeđe svoju mjeru i kad im nema druge, jedino što im preostaje jest nada da će ga uvjeriti njegova umrla žena.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

51 Ona dođe i kaže: pogledaj se, vidi kako izgledaš, ne može više tako. Svoje sam napravio, kaže ženi kao što je rekao djeci, sestrama, ne dolazi u obzir, ponavlja, kad je od svih napušten i sam. Josef Metzger sjedi na ljuljački u dvorištu, drži se za lijevu i desnu stranu, odguruje nogama i laganim zamasima odvaja od zemlje na sekundu-dvije. Kad mu topli lahor dodirne lice, zatvori oči i onda ih na povratku brzo otvori. I tako svaki dan: između doručka i ručka, ručka i večere. Ali kad se svi pomire s tim da je on takav i da je učinio što je trebao učiniti, kad se pomire s tim da postoje takva godišnja doba i takvi muškarci s umrlim ženama, dođe niotkuda njegova majka. Ali o tom trenutku nitko ne želi ni misliti.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

52 KONJ Joso Mrkonjić stoji na jednoj nozi ispred svoje kuće, naslonjen na žičanu dvorišnu ogradu. Jedino tako, mrk, čvrstih ruku i tamnog lica, može stajati. Desnu je nogu izgubio u drugom ratu, što samo znači da je postojao prvi (i još jedan poslije drugoga). Sigurno da u svakom ratu neki ljudi izgube nogu. Desnu ili lijevu, zbog istih ili sličnih razloga. On stoji i gleda dok cestom prolaze konji koji voze kruh za radnike s obližnjega dobra. Pričaju da je izgubio nogu zbog konja kojeg su vojnici u povlačenju htjeli željeznicom na silu odvesti u Njemačku. Oni koji su čitali knjige kažu da se to nije jedanput dogodilo u prvom, drugom i da će se ponoviti u bilo kojem ratu.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

53 Samo da se zna, kažu oni koji djeci pričaju priču iz rata. Djeca tako imaju pouzdan razlog za igru i uče kako se dijeliti na dobre i zle. KUĆA NA PRODAJU Može se opisati jednostavno kuća na prodaju u Gunji dvije tisuće i trinaeste godine: prostrana i očuvana, s dvorištem i vrtom, zelenom travom i niskim voćkama, s ljetnom kuhinjom, dobrim alatima i pouzdanim komšijama, s udobnom drvenom klupom ispred nje, da se može vidjeti svijet koji prolazi (i koji odlazi). Oglašeno je kuća na prodaju, kuća održavana rukama različitih zanatlija: zidara, stolara, električara, bravara, parketara, keramičara, krovopokrivača, rukama poznatih i nepoznatih majstora, neznalica, sumnjivih namjernika, kuća rađena i čuvana rukama njezina vlasnika Antuna Raba (koji je s posljednjim ratom otišao u Švedsku i tamo umro). Može se opisati jednostavno kuća na prodaju u Gunji

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

54 dvije tisuće i trinaeste godine. Može se doći i vidjeti ono što je na prodaju i tko je kupi može biti miran i siguran u njezinu dugovječnost. Jedini nije oglašeno da je njezin umrli vlasnik obilazi i nadalje, brine o njoj i popravlja je, kad je vrijeme za to, kad se to već nekako može. KOVAČ Mihajlo Kovač misli da je imao veliku sreću što se njegovo prezime podudara s njegovim zanatom. Kaže: kao dijete želio sam biti kovač i sretan sam da to jesam. Govorio bi to djeci okupljenoj oko golemog mijeha, a njihova lica žarila su se kada je udarao po željezu. Gostima, u dvorištu, pokazivao je snagu vatre i čekića, ruku. Ponovio bi to i svojoj ženi koju su zvali Majstorica. Kad su na nagovor njihove kćeri, krupne Estike (uvijek je grickala pržene sjemenke od

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

55 bundeva), otputovali iz Gunje u nepreglednu Australiju, pričalo se da netko i dalje u kovačnici majstora Mihajla Kovača noću puše u mijeh, raspiruje vatru, lupa i pravi potkove za konje. Tko nije putovao svijetom i želio da bude majstor na svom mjestu, da se zove po svom zanatu, bio kovač ili ne, zna da to nije istina i da to nikako nije moguće. ZECARA Zvali su ga baš tako: Zecara. Detalji oko njegova nadimka nisu poznati. Živio je u onom dijelu Gunje gdje je džamija. Zecara je moglo biti od zec, hitar kao zec, hrabar kao zec. Ali to bi onda bila opasna zabuna, loša slutnja. Učiteljice su učinile

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

56 što su mogle. Zvale su mu majku u školu i rekle joj pred svima da ne može, za kaznu, s razredom na izlet u Bosansku Bijelu. Zabranili su i jednoj djevojčici da se s njim druži za vrijeme velikog odmora. O njemu i njegovu nadimku ništa nisu znali Albanci koje je htio prevariti na kartama u noćnom vlaku München – Zagreb. Izbacili su ga na jen-dva-tri iz vagona, daleko prije granice, kao zeca. Radno vrijeme Po Đuri Staniću moglo se navijati sat svako božje popodne, kad bi u bilo koje godišnje doba, od ponedjeljka do petka, u pola pet izašao iz autobusa. Ručak je završio i on bi se laganim korakom, redovit kao japanski vlak, uputio u gostionicu.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

57 Nije bilo važno hoće li se vratiti kući dva ili tri sata kasnije, s manje pouzdanim korakom, ili s nekom većom brigom. Zvijezde su bile jasne, budućnost i poslovi sigurni kao radno vrijeme ispisano kredom na mračnim ulaznim vratima mehaničarske radionice u Drenovcima. GROŽĐE Pratiti krave od točke A do točke B složen je matematički problem za dječake od sedam ili devet godina. Prašina s kojom se bore kravlji repovi i štapovi u njihovim rukama sada su samo slovo. Marko Peić, gunjanski gostioničar, iznosi pred dječake sok od grožđa, odrina je nestvarna pozornica, prsten na njegovoj ruci znak

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

58 neuhvatljive buduće sreće i – i onda sve to nestane. Kosti Kada u vrt dođe gluhonijemi Đurica, započinje ljeto. Govori prstima: zvijezda, salto, stoj na rukama, pozdrav suncu. Svako jutro otvori čitanku ljeta. Nijemo tijelo teksta. Radost je bila sigurna na pragu kuće. Nešto je bilo glasno? Nešto je govorilo? Stranice između redaka sada puni praznina. Slova su znaci mrtvih i napuštenih mjesta. Majka na pitanje: je li živ gluhonijemi Đurica? kaže da njegove kosti pokriva crna zemlja.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

59 Nešto je bilo glasno? Nešto je govorilo? Glasnije od riječi. Od ljeta. Od smrti.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

60 Re POGLED FazilHusni Daglardža Svet se ispraznio ponovo Ostasmo oči u oči nas četvoro Svetlost ljubav smrt ja Sada se još više umanjio Oči u oči ostasmo nas troje Ljubav smrt ja Samoća je dobro porasla Oči u oči ostasmo dvoje Smrt ja Sa turskog Jusuf Sureja

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

61 Re JESILITIJA BulentEdževit telo moje činiš li da živim il si moj ubica ne znam vidu moj daješ li da vidim il oslepljuješ ne znam glavo moja nudiš li saznanje il prikrivaš ne znam jedno ja postoji van mene jesi li to ti ne znam Sa turskog Dušanka Bojanić i Radomir Andrić

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

62 Re IRSKA1972. PaulDurcan Odmah do svježeg groba moje voljene bake Grob moje prve ljubavi što ju je moj brat ubio. Sa engleskog Tomica Bajsić

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

63 Re KAKOBI? MihaelKriger Sjedeli smo predugo zajedno, kao uvijek kada se o umjetnosti i životu radi. Svi su imali nešto reći i svi su zadržavali ponešto za sebe. Jedan ustade. Stade sa obije noge između zemlje i neba, rečit – i bespomoćan, kao da je htio svoju nesvijest dokazati. Poviše nas – mi sjedesmo u bašči – farbale su ptice jednu drhteću merdevinu, što lahko i pokretno u oblacima nestade. Sa njemačkog Bisera Boškailo

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

64 Re ČOVJEK KOJI JE BJEŽAO OD BOLI Charles Mungoshi Pobjegao je od kuće gdje, tako je mislio, sva bol počinje. Otišao je u drugu zemlju gdje je otkrio bol odlaska od kuće. Sa engleskog Tomica Bajsić

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

65 Re SPOZNAJUĆISVIJET DžengizMetin Iz pisama moga sina Mene moj sin poredi sa dugačkim putem A majku sa zemljom Ja sam bio daleko, u zatvoru A majka ga je učila hodati Sa turskog Avdija Salković

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

66 Re *** SilvijaČoleva znam da sve žrtvuješ u ime poezije šta ostane posle žrtava šta ostane kada žrtvuješ poeziju ova statistika da li je u korist izgubljenog da li je u korist dobijenog odgovor udarac sekire po drvetu priprema za zimu leto je Sa bugarskog Velimir Kostov

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

67 Re LAMENTRATNIKA Nnamdi Olebara Na bojnom sam polju i Znam što mi slijedi. To je smrt; moja smrt. Ne mrzim one protiv kojih se borim; Njihova su djela ono što mrzim. Oni za koje se borim ne vole me; Moja ih smrt neće rastužiti, Niti će im donijeti radost. Nijedan zakon osim moje ljubavi Za bližnjeg, nije me prisilio na ovo; Moji prijatelji traže da napustim ratište, Da ne bih nestao u borbi. Ali oni zaboravljaju: zmija Ne napada dijete pred očima majke. Istina je da su moja majka, i svi njeni, A i moji prijatelji, lijepa djevojka koju Želim oženiti, Izludjeli od brige za mene; ipak Ja neću napustiti bojište da ih neprijatelj Ne bi pregazio pred mojim očima. Napustio sam dom da bih živio u pustoši. Meta u lovu kojim se sada bavim ljudska je vrsta. Postao sam šumska zvijer Da bih svojima donio mir. Upravo sam u tjeku bitke.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

68 Poslušajte kako zvuči šuma tamo gdje stojim! Kwaku-kwaku je naš jutarnji pozdrav; Unudum! Unudum! pjesma je pušaka! Slušajući tu glazbu i odjeke, postajem neoprezan, Ne cijenim život, i sviram na pušci kao da je gitara. Kada sva buka paljbe iščezne Podižem glavu, Smijem se; Kada pogledam oko sebe Svi sa kojima sam jutros doručkovao Postali su leševi. Znam da će jednog dana biti red na mene. Već sam vidio svoju smrt. Jednog dana ležat ću poput mojih prijatelja sada. Grabežljivci, termiti, i sve druge šumske kreature Vodit će konferencije negdje na meni. Moje kosti bit će razbacane po grmlju. Kad neki farmer krene raščišćavati teren Prikupit će moju lubanju i kosti, Spaljujući korov zemlje spalit će i mene. Usijevi će nicati na mojim kostima; Nijedna djevojka neće poljubiti moje usne Jer zemlju ne možeš ljubiti. Tako će moj život doći kraju. I moji prijatelji i rodbina, Svrnut će poglede u vječnu daljinu, Gore prema cesti na horizontu. Tražeći onog koji se neće nikada vratiti. I naš posljednji susret ostat će onaj Prije nego sam otišao u rat. Sljedeći put kada ćemo vidjeti Jedni druge, bit će to u zemlji Vječnog počinka. Sa engleskog Tomica Bajsić

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

69 Re KRAJDANAVRELIHSEĆANJA FahredinŠehu Niko nam nije dolazio u pozno ljeto kada je vrućina pržila naša tela a noge smo hladili u crvenim plastičnim lavorom gde je nekada baba držala sakupljene belošljive i pravila izvrstan pekmez. Zvuke mirisnih molitvi odavno smo čuli prolazivši kraj velike tekije naše kasabe, gde su svi, ama baš svi pili vodu decenijama natovarenim snopovima patnji raznovrsnih boja i vlage mirisom krvi. Jednom smo zajedno, ako se sećas moj Jasminu, ganjali leteće konjiće kraj močvare zlatnih ševara i svezali crvenom svilenom niti za butine naših levih noga i nadali da ćemo tako oterati pakosne đinice do dan danas niko nas nije mogao rastaviti… još nesigurni od zla pakosnih i škrtih u ljubavi… Ljudi se izgleda nikada neće toga odreći kao mi koji smo jednom naučili voleti I nikada odviknuti od toga da pate za večnost I par dana više… Sa albanskog autor

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

70 Re *** AnaRostokina Mnogo je tužno sve to. I samo ponekad se upali poneko svetlo u mraku. Da li me vidiš? Da li me čuješ? Ko je taj koji vidi? Ko je taj koji čuje? Noć se spušta na grad kao mrkli muk. Mnogo je tih naš grad ovih dana. Samo miris lipa širi se ulicama kao nevidljivi telegraf. Potmulo damaranje u slepoočnicama. Svetla u ljudskim mravinjacima. Slepi svetlarnici. Razvlače se preko krovova dečji snovi puni mleka i uspavanki. Meke mačje šape na limu nikoga neće probuditi.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

71 Mlada majska noć spušta se na mladi korijander u saksiji, na terasi. Sazreva tajna u zrnu graška. Samo ponekad se upali poneka zvezda u Velikim kolima. Da li me vidiš? Da li me čuješ? Nebom se razleže muk i bolno udara u bubne opne. Sa ruskog autorica

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

72 Re ISHODIŠTAPOVIJESNIHFRUSTRACIJA RasimMuminović Sažetak Studija profesora Muminovića polazi od hipoteze da se čovjek razlikuje od ostalih živih bića potrebom da spozna ne samo kako i zašto živi nego i što je život uopće, a to je učinilo da se sve što on susreće u svijetu tiče njegova živo- ta ugroženog konstantno smrću. Da bi umakao smrtnoj opasnosti (koja ga na kraju odnese) čovjek je osuđen da istražuje i svijet i život, što ga dovodi do spoznaje da mu je život više zadat nego dat, i da u njegovom izgrađivanju života društvo ima ulogu njegove druge prirode koja de- terminirajuće djeluje ekonomskim i ideološkim moćima na volju i ljubav pojedinca. Štoviše, ideološke moći znaju tako pokrenuti ljudske negativne strasti da ove predstave čovjeka najopasnijim bićem univerzuma, bićem koje svojom strašću pretvara silu u nasilje kao što mržnjom proizvodi teško razumljiva zlodjela. Na razlici vulgarne i plemenite moći autor dokazuje kako se prva ostvaruje silom i nasiljem, a druga ljubavlju i stva- ralaštvom i kakvu ulogu imaju riječi u pokretanju dobrih, ali i loših moći: prvih putem umjetnosti, znanosti i filozofije, a drugih posredstvom reakcionarnih ideologija i izopačenih religija. U vezi s tim autor razmatra Hegelov stav “da je istina cjelina” uvlačeći ga u Marxovu i Sartreovu kritiku. Pri tom posebno akcentira Sartreovo razumijevanje slobode i Marxovo tumačenje kapitala i najamnog rada, te progno- ziranje ukidanja kapitala u koncepciji Rose Luxemburg. Na kraju zaključuje da je ideološka svijest dosada činila da se pojedina razdoblja povijesti pojavljuju kao ishodišta ljudskih frustracija koje otvaraju nove protivrječnosti ljudskog roda.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

73 Od svih bića univerzuma samo čovjek hoće da zna kako i zašto živi i što je život uopće. Sve što sreće u svijetu tiče se nje- gova života čiju vrijednost naročito osjeti kada je u opasnosti da ga izgubi pa strah od smrti biva jači i od najveće ljubavi. Stoga da bi se razumio, život se mora istraživati i objašnja- vati, analizirati i vrednovati, pri čemu je važno polaziti od doživljaja, zajedničkog života i čovjeka, koji je ujedno i dokaz njihove uzajamnosti pa otuda i prvi korak u razumijevanju i života i čovjeka, kako je ustanovila filozofija života. Po tome što mu je više zadat nego dat, život čovjeka razlikuje se od svih ostalih oblika života kako po svom izgrađivanju koje pripada aktivnosti svakog pojedinca i utjecaju okoline tako i po svom pripadanju užoj zajednici: roditeljima, zavičaju, društvu i državi. Njegova sreća koliko i nesreća može biti u skladu ili neskladu njegovih potencijala s ostalim faktorima, te ovih međusobno. To kako će pojedinac izgraditi sebe i svoj život više ovisi o drugima nego o njemu, jer oni predodređuju njegov pogled na život zaokupljeni u principu sobom i realiziranjem svojih ciljeva za čije su ostvarivanje neophodni intelekt i volja pojedinca, ali i zajednice, jer bez intelekta nema znanja niti bez kultivirane volje pravih ljudskih ostvarivanja. Pošto društvo čini njegov životni okriv, njegovu drugu pri- rodu, utjecaj društva je presudan u životu pojedinca, bilo da mu pruža nemjerljivu pomoć ili da svojom pogrešnom orijenta- cijom zadugo (ili zauvijek) onesposobi da shvati svijet i sebe u njemu. Od svih oblika moći ekonomska i politička moć najviše ugrožavaju ljudsku volju i ljubav čineći ih ovisnim o sebi, dok u sputavanju pojedinca još uvijek prednjače religija i ideologija stvaranjem negativnih strasti i bezumne mržnje. Prva to čini svojom sekulariziranom optikom kroz koju zna probijati vjerska mržnja prema pripadnicima drugih religija, a druga razvijanjem nacionalnih, ali nacionalističkih strasti i mržnje, da bi se ponekad

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

74 obje pridružile političkoj mržnji te sve tri našle podršku u egoizmu manje-više potencijalno prisutnom u svakome pojedincu. Ako se ima na umu uloga volje i ljubavi u postavljanju i realiziranju ciljeva, nije teško pod datim okolnostima pretpostaviti njihov negativni utjecaj na kvalitet ljudskog života. I ljubav i volja ulaze u ličnu, grupnu i nacionalnu moć kao akteri podsticanja, ograničavanja i destrukcije. One, ugrađene u političku moć, determiniraju, afirmiraju i rehabilitiraju, katkad glorificiraju, ali i degradiraju ili negiraju snage koje služe životu. Tako obje- dinjene daju destruktivnu svijest prepoznatljivu po tome što su njeni nosioci podložni manipuliranju na bazi prošlosti koja je neke narode toliko iskompleksirala da već tradicionalno tvore osvjetničke planove prema pojedinim narodima kao povijesnim krivcima kojima se svete za svoje zaostajanje. Oni djeluju u svim, a naročito kriznim situacijama i to poneki krvničkom strašću ne sluteći da su i „krivci“ i njihove „žrtve“ davno mrtvi i da svojom osvetom otvaraju osnove za nova zla. Neke religije i ideologije izgradile su svojom upornom indoktrinacijom pervertiranu svijest o dežurnim krivcima za stradanja njihovih predaka nazadova- nja potomaka poistovjećujući nedužne potomke sa tobožnjim „krivcima“. One u tome preuzimaju ulogu najgorih ideologa, posebno su u indoktriniranju svojih sljedbenika i produbljivanju njihove mržnje prema narodima koje često raspoznaju samo po imenima. Njihova skučena svijest drži se slijepo mitomanskih razloga, koji su mogli važiti prije nekoliko stoljeća, što znači da se u nacionalnoj svijesti indoktriniranih pokoljenja za čitavo to vrijeme nije ništa bitno promijenilo. Stoga su nosioci perverti- rane svijesti postali rušitelji kulturnih i civilizacijskih tekovina određenih naroda, odnosno negatori njihovih vrijednosti koje uništavaju ili o kojima govore kao o beznačajnostima ili ih zlobnički zanemaruju. Od njih valja razlikovati one dekadentne i reakcionarne snage koje uporno progone slobodne duhove samo zato što im kvare

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

75 lažnu sliku koju pružaju drugima o sebi i svojoj prošlosti, ili što dovode u pitanje njihovo neobjektivno predstavljanje onih koje mrze. Ne misli se samo na stvaraoce svjetovne orijentacije nego i na tumače religija koji pokušavaju arbitrirati u svim stvarima ovoga i onoga svijeta. Takvi ponajviše asociraju na one jadne indijske vjernike što su hranili krave koje obožavaju da ne bi uginule, a puštali ljude da umiru od gladi smatrajući njihovo spasavanje svojim grijehom. Oni, istina, govore o čovjeku, ali bez razumijevanja humanuma koji se najavljuje osjećanjem ljudskog dostojanstva, dakle, subjektivnošću koja se iskazuje tkanjem duha u povijesnosti. Oni ga ne prepoznaju ni u um- jetnosti iako ga ova pruža povezanog s objektivnošću trezvenoj svijesti kao svoju predmetnost, jer svijest koja simbolima skriva svoju misao, mora se dešifrirati da bi se spoznalo ono što skriva njena metaforika i tako došlo do smisla kojeg ona nosi. Mračne sile upravo zanemarivanjem humanuma mogu nesmetano stvarati sisteme nasilja i ideološkog jednoumlja, izazivati strah i beznađe te osporavati one koji ih objektivno prezentiraju ili stvaraju uvjete za njihovo osporavanje. Uto- liko je borba protiv njih traženje puteva izlaza iz bezumnih ponavljanja koja donose ljudima nesreće i stradanja. Spomenutim moćima treba dodati još jednu, ma koliko ograničenu u svojim efektima, a to je onaj intelekt koji odlu- čuje svojom minornošću o nekim ljudskim postupcima i tako nehotice otkriva da su njegovi nosioci više zli nego glupi mada je teško reći kojim u tome prednjače, a što je još tragičnije jedva se može naći lijeka njihovoj zlobi i gluposti. Uz pomoć predrasuda i ideologija ta vrsta intelekta doprinosi da se ne samo pojednici nego i čitavi narodi međusobno prljaju iz neke teško shvatljive potrebe izazvane mračnim idejama koje on pruža okrećući ih jedne protiv drugih i uvlačeći ih u međusobne sukobe i ratove što poput nemani gutaju ljudske živote i uni- štavaju materijalna dobra. Uz njegovu pomoć i progonitelji se

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

76 uspijevaju lažno predstaviti prognanicima, koji zlobno motre i glupo optužuju svoje žrtve. Naravno, nisu njegovi nosioci toliko glupi da ne bi znali što rade niti dovoljno pametni da bi dokučili besmisao svoje aktivnosti, a još manje hrabri da bi se izlagali svim opasnostima. Stravična je spoznaja što sve ljudi mogu podnijeti, a još stravičnije ono što im nosioci tog intelekta mogu uraditi. To što ispoljavaju vani podsticano je iznutra najčešće iracionalnošću koja im otežava da se uzdignu iznad svoje sebičnosti, jer to traži da postanu svjesni protuslovlja u sebi da bi razumjeli nered koji u sebi i oko sebe stvaraju. Oni pretvaraju svoju moć u silu, a ovu u nasilje kao svoje konačno ishodište. Kao što je objektiviranje fizičkih moći neo- stvarivo bez sile koja tako i postaje sredstvo održavanja moći, njihova moć nošena je mržnjom koja tvori zla kao njihova djela. Oni zaobilaze ljubav i kreativnost kao antraopološke moći koje ne podnose silu koju zbog toga nastoje ukinuti. Otuda treba razlikovati vulgarnu moć koja se održava silom i ispoljava na- siljem, od plemenite moći koja se iskazuje ljubavlju i kreacijom, što ujedno dokazuje da nasilje ne mora biti jedini oblik doka- zivanja moći. Sila kao moć može biti materijalne, društvene i psihološke naravi, a ispoljava se sposobnostima različitog karaktera. Tako psilološke sposobnosti mogu biti znanstvene, informativne i praktičke pa zato onaj koji koristi autentične informacije i stručna znanja može u datim okolnostima biti moćan. Instrumentalizirano znanje koje sprovodi politika, i ne samo ona, postaje politička moć koju vlast može pretvoriti u or- ganizirano nasilje date zajednice ili klase da bi mogla dominirati njima. U totalitarnim sistemima sila je sredstvo, a nasilje metoda ostvarivanja cilja ili utjecaja, što političku moć čini sredstvom sprovođenja moći i zato u političkim procesima mogu moć, sila i nasilje međusobno zamjenjivati mjesta i uloge. Iako je nasilje primjena sile jačega nad slabijim, ne treba previdjeti nasilje slabića nad jačim kad se ovi ne brane adekvatnim sredstvima.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

77 Nasilje je, inače, upotreba sile, te propratna pojava rada, oblik ljudske borbe u kojoj nedostaje trezvena svijest, što omogućava politici da ga primjenjuje iako je različito u političkom anta- gonizmu od onoga u saobraćaju, drugačije u tlačenju klasa od onoga u likvidiranju vladara, u izražavanju drugačije pobune robova i seljaka, od onoga u ratovima i sl. Ne ulazeći dalje u njegovo razmatranje, mora se postaviti odlučno pitanje: ako se uslijed nedostatka neophodne svijesti nasilje ne može otkloniti nasiljem bez proizvođenja novog nasilja, kako se nasilje može iskorijeniti? Može li se to postići nasiljem? Koja bi to bila moć? To bi mogla biti spomenuta plemenita moć koju može imati i riječ značajna za stvaranje uvjeta slobode. Otuda vlast griješi kada guši slobodnu riječ, jer govorenje može biti i pročišćavanje psihe mada može biti i njeno zamagljivanje. To je moguće učiniti radikalnijim mijenjanjem čovjeka i njegovih društvenih uvjeta, što je tema za sebe. I jedno i drugo ulaze u sadržaj pogleda na svijet, a on nali- kuje svjetiljci koja osvjetljava svoje i tuđe tmine. Zbog toga što se iz njih puno toga krivo zapaža i ocjenjuje, mnogi pogledi na svijet snose primarne krivice za loše odnose među ljudi- ma, za njihove neopravdane mržnje i nečovječne sukobe, za njihova nedopustiva religijska i ideološka uvjerenja, sebične materijalne interese i hegemonističke pobude. Nekada je to determinirano granicama vremena i ljudskom nehajnošću, ali je najčešće uvjetovano ideološkim aspiracijama i hegemostičkim namjerama njihovih „vođa“. U tome besumnje na općem planu prednjači evrocentrizam čija geneza ide od helenskog ropstva preko kršćanske isključivosti do raznih devijantnih ideoloških i kulturoloških krugova. Poznato je da robove i barbare ni genijalni Aristotel nije smatrao ljudima, što je u formi igno- rancije ostalih religija ponovilo hrišćanstvo, a što nije novo ni za judeizam koji je prvi proglasio svoj narod odabranim niti za islam, nakon kršćanstva, koji smatra ostale religije nepotpunim

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

78 ili izopačenim, mada sve monoteističke religije proglašavaju ljude Božijim stvorenjima. Ideja povijesne kulturne domina- cije, podgrijavana hegemonijom, našla je svoju inkarnaciju u evrocentrizmu u čijim su osnovama, kako rekoh, helensko ropstvo i kršćanska supremacija. Tragično je da neki planu, uz nedopustivo zajedništvo vjere i ideologije koje je donosilo nerede i izazivalo sukobe među ljudima i narodima, čak ako se i zanemare vjerski ratovi koji su ostavili krvave tragove za sobom. Naravno, to ne ukida njihove razlike kako u usposta- vljanju tako i u rušenju civilizacijskih tekovina a da religije pri tome nisu poduzele očekivanu inicijativu sa svoje strane da se onemoguće ljudska stradanja i rušenja materijalnih dobara, što govori ili o njihovoj prilagodbi politikama i političkim sistemi- ma, ili o njihovoj apolitičnosti, što je u oba slučaja nedopustivo sa pozicija njihova zagovaranja ljubavi prema Bogu i čovjeku. Otuda vjerovati da se nešto zna nije isto što i znati da se u to vjeruje, iako ljudski život ne isključuje vjerovanje, naprotiv, u mnogim stvarima ga pretpostavlja, ali ne ono koje odbacuje ljudsko znanje da bi ga zamijenilo sobom. I vjernici su dužni da stječu znanja na koja ih obavezuje vjera. Stoga nije nesreća toliko u tome što žive u voluntarističkim sistemima koliko što ne nalaze prave puteve za izgradnju moralne ličnosti. Istina, nastojanja da se stvore bolji društveni sistemi u kojima bi ne- stale postojeće gluposti ili se bar smanjila ljudska grabežljivost, proizvela su nezaboravna zla i nečovještva. Inače, svaki pogled na svijet sastavljanjen je od niza pojmova, slika, predstava, emocija, vrjednosnih sudova i sl. pa se stoga dešava da sumnja u nečiji pogled na svijet proizvede neprijateljstva čak i kada se radi o ishitrenoj sumnji koju je moguće kritički odbaciti, a da ne spominjemo moralnu nedopustivost da se gleda na pripadnike neke vjere ili nacije kao na ljute neprijatelje. To mora osuditi objektivna kritika iako se spoznaja nekog društva razlikuje principijelno od njegove kritike nekih dru-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

79 štvenih postupaka, što se da demonstrirati moralnim sudom u kome intelekt determinira habitus ličnosti koja zahvaljujući njemu poznaje opseg svog slobodnog djelovanja i dužnost koju joj ta spoznaja nameće. Sa priznanjem dužnosti moralna ličnost se podvaja na ono prirodno kao nužno i ono moralno kao slobodno, odnosno na požudno i dužno, pasivno i aktiv- no. Od tih oblika spoznaje treba razlikovati onu koja se tiče cjeline nazivane istinom. Stavom „da je istina cijela“ Hegel je izazvao brojna osporavanja, iako je u dijalektičkom smislu u pravu, što se da ilustrirati npr. stablom čiji razvoj najbo- lje definira njegovo sjeme. Ono što se razvija dostiže cjelinu svojim razvojem i ujedno time otkriva ono što je skrivalo u svom nerazvijenom obliku, a takva cjelina je istina - aletheja (otkrivenost). U razvojnom pogledu drvo je istina sjemena, što se bez svijesti ne bi moglo znati, a to ponajbolje opravdava one (njemačke klasične idealiste) koji su istakli ulogu intelekta u spoznavanju svijeta, ali ne i njihovo dovođenje u ovisnost postojanja stvari o intelektu. U tom pogledu Hegel razlikuje svijest kao formu postojanja duha, odnosno svijest koja nije svjesna sebe, od čulne svijesti koja kao druga forma duha zna za sebe i predmet od kojeg se razlikuje, odnosno za biće-po-sebi i biće-za-sebe. Ona je u posljednjem samosvijest koja stupa u odnose sa stvarima i drugim oblicima samosvijesti. Njen susret sa drugim oblicima samosvijesti pretvara se u njihov sukob na život i smrt i to tako što je kao svijest gospodara izabrala gospodstvo, a ako to nije moguće, onda smrt, dok se ona što hoće život po svaku cijenu iskazala ropskom sviješću i time pristala na ropstvo. Pošto je prva dobila, a druga izgubila, u Hegelovu konceptu počinje razvoj duha posredstvom ljudskog rada (ropskog rada). Gospodar kao nosilac gospodarske svi- jesti utisnuo je slugu (nosioca ropske svijesti) između sebe i svijeta da ostvaruje njegove zamisli i uz to održava svoju egzistenciju. Sluga se potajno nada da razvoj može donijeti

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

80 promjenu njegova ropskog položaja, jer je na početku izgubio sve, dok njegov gospodar ne želi promjene zato što bi mogle da ugroze njegov položaj. (Hegel, „Fenomenologija duha“, 75). Hegelova formula početka svijesti i njena mogućeg završetka naišla je na oštre kritike od kojih valja spomenuti Marxovu i Sartre-ovu. Prvi je Hegelova slugu zamijenio proleterom u vrijeme pisanja „Manifesta Komunističke partije“ i prepoznao u njemu nosioca socijalističke revolucije s kojom treba da se završi „pretpovijest“ i da počne historija ljudskog roda. On je tada zapisao: „U borbi s buržoazijom proleteri nemaju što izgubiti osim svojih okova, a mogu dobiti čitav svijet“, što se već pokazalo neostvarivim. Štoviše Marxova glorifikacija proletarijata pala je ispod razine Hegelove formule, iako se nehotice priklonio Hegelu dovođenjem u ovisnost ukidanje proletarijata o realizaciji filozofije i obrnuto. Uzdizanjem na rang filozofije proletarijat se ukida, ali uprkos tome Marxovo predviđanje ostvarenja socijalističke revolucije postaje nemo- guće sa pojavom atomskog naoružanja čija bi masovna upotreba mogla donijeti uništenje ljudskome rodu. Razlika kod njih u građenju svjetske povijesti je evidentna: Hegelov duh je tvori posredstvom čovjeka u cilju objektivacije duha, dok bi prema Marxu to mogao učiniti svojim radom slobodni čovjek nakon dezalijenacije svoje ličnosti i svog rada i to kao homo universalis putem socijalističke revolucije. Inače, alijenirani čovjek klasnog drušva ostvaruje alijeniranim radom „pretpovijest“, dok bi povijest mogla ostvarivati jedino svestra- no razvijena i slobodna ličnost. J. P. Sartre umjesto Hegelove „nesretne“ i Marxove „revolucionarne“ svijesti navodi svijest „drugog“ koji postaje najveća opasnost za nosioca samosvijesti. Sartre, naime, identificira čovjeka sa slobodom koju razumije pod utjecajem Heideggera kao čovjekov usud, tj. slobodu kao primarno obilježje čovjeka. U tom razumijevanju čovjeka naslučuje se duh evropske tradicije, a posebno Kanta koji je

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

81 doveo do krajnjih konsekvenci aristotelovu ideju o intelektu kao primarnoj razlici čovjeka od ostalih bića univerzuma. Na- spram Kanta koji je moralno ponašanje sveo na ostvarivanje praktičkog uma, Sartre je proglasio čovjeka apsolutno slobo- dnim pripisujući mu sposobnost da se prirodnim zakonima koje spoznaje ne pokorava, u protivnom bio bi što i životinja. Zato kao čovjek mora biti slobodan, a to može biti i biva samo onda kada ne podliježe nužnosti prirode. Zahvaljujući svojoj slobodi čovjek preskače male a zaobilazi velike stvari, jedne okreće protiv drugih, sve do susreta s „drugim“ (čovjekom) koji ga svrstava među objekte koje koristi kao sredstva (J.P. Sartre, Biće i ništavilo). Čak i površna analiza pokazuje da je to mišljenje neodrživo i da su Hegel i Sartre zanemarili društvenu prirodu čovjeka na kojoj je Marx aristotelovski insistirao (u značenju „zoon politicona“) povezujući je sa „praxis“-om (praksom) koju prva dvojica različito razumiju i oba razlikuju od Marxove. Ali vratimo se svijesti kako bismo to bolje razumjeli. Umna svijest kod Hegela prati i opravdava tok povijesti koji um proglašava svojim svijetom, tj. stvarnošću svoga bića koje je zapravo duh čija je stvarnost „prirodna religija“. Prava priroda duha je, međutim, sloboda kao spoznata i dijalektički prevladana nužnost koja je za duh što i težina za materiju i zato duh mora uzdići svoju prirodu na razinu slobode-za-sebe, što čini posredstvom povijesti, a ne prirode koja zbog nedostatka slobode ne može imati napretka niti smisla imanentnog po- vijesti koja predstavlja razvoj svijesti o slobodi. Ona se prema Hegelu realizira na Orijentu brutalnom samovoljom tiranina, u Heladi i Rimu slobodom nekih, a na Zapadu svih, čime se povijest svijeta identificira sa poviješću uma koji je „imanentan povijesnom postojanju“ što se ostvaruje u njemu i preko njega i to objektiviranjem ličnosti. Zakon duha izražava usposta- vljanje slobode kao spoznate nužnosti koja se na svome putu ugrađuje u djela ljudske kulture. Volja koja to čini nije volja

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

82 većine nego volja povijesnog uma koji prosuđuje o stvarnosti, a njega (um) čini, analogno Platonovu konceptu, državni aparat. Da se to shvati, bila je potrebna dijalektika kao metoda kojom Hegel interpretira povijest bez aspiracije da svijetu nudi pro- jekte. On pomoću nje saznaje da je povijesni proces ishodište prirodne neminovnosti protiv koje je svaka pobuna osuđena na neuspjeh, dok je taj proces za Marxa „nastajanje prirode za čovjeka“. Veliki idealist je uvjeren da je stvarno samo ono što ispunjava uvjete povijesnog uma. Ma koliko bio protiv nje, Marx ostaje formalno u toj kon- cepciji svojim razumijevanjem praxisa kao ljudske svrsisho- dne djelatnosti i izvora svega što je ljudsko. Tamo gdje je za njegova velikog prethodnika duh, kod njega je praxis čovjeka izvor svakog stvaranja i kriterij istinitosti. Da se nešto ljudski događa potrebni su poredak i sloboda, na koje se mogao na- dovezati pokušaj ukidanja suprotnosti slobode i nužnosti u filozofskom činu. Ako je čovjek za čovjeka najviše biće, kako se Marx izrazio stilizirajući Protagorinu krilaticu o čojveku kao mjeri stvari, tada ljubav prema čovjeku mora postati prvi i najviši zakon. Ali ono što se ne da ni logički dokazati niti empirijski verificirati, prepušta se vjerovanju kao utješnoj formi nagađanja. Dakako, totalitet neophodan Hegelovu duhu nije identičan sadržaju Marxova pojma praxisa, jer je u prvom izraz aktivnosti apsolutnog duha, a u drugom oznaka ljudske aktivnosti može poprimiti metafizički karakter ili ostati na razini logičke oštroumnosti kritike koja se suprotstavlja svakoj apsolutizaciji. Naravno, to se ne smije poistovjetiti sa emanati- stičkim gledištem (E. Lasck) koje uzima totalitet za nužni uvjet postojanja dijelova i pojedinaca kojima je zajednički problem izmirenje cjeline s autonomnim dijelovima. Neki su skloni da to objašnjavaju klasnom sviješću koja treba trancendirati subjektivizam individualne i iskrivljenost negativno shvaćene ideološke svijesti (G. Lukacs, Geschichte und Klassenbewusst-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

83 sein, 111), a drugi to pripisuju svijesti avangardističkih grupa i nastoje maksimalno ukazati na ono moguće. U tom kontekstu svijest je zapravo svijest ljudskih potreba koje determiniraju stvarne veze među članovima ljudske za- jednice koliko izazivaju i suprotnosti među njima, umjesto da ih razrješavaju svojim uravnoteženjima, a ne uništavanjem slabijih. Zato ako postoji napredak, onda on mora biti djelo ljudskog stvaranja i rada. U tom pravcu naspram fiziokrata, merkantilista i klasičnih ekonomista povučen je novi potez: da ni zemlja, ni sredstva niti sam rad ne mogu stvarati vrijedno- sti ako uz njih ne idu ljudsko znanje i stvaralačke sposobnosti čovjeka. Te vrijednosti Marx je pojmio znatno dublje od svojih prethodnika slijedeći njihovo ispoljavanje u empiriji i procesu produkcije. Nije poznato da je neko sličnom uvjerljivošću do- kazivao kako stvari postaju vrijednosti i robe te zašto se najamni rad zasniva na prodaji radne snage, a ne rada. Tako se zemlja, kapital i rad pojavljuju kao izvori vrijednosti oko kojih se lomi svijet i naslućuje zakonitost društvenog bića. Vlasnik zemlje dobija bez ulaganja od nje rentu, kapital se stječe jeftinijom kupovinom i skupljom prodajom robe, dakle, prikrivenom pre- varom kojom se jedni bogate, a drugi osiromašuju, dok rad ide uvijek uz čovjeka koji se po njemu naziva radnikom. U društvu kapitala radnik prezentira promjenljivi, a kapitalist postojani kapital, zbog čega proizvodnja u njemu guši subjektivnost i slobodni rad pa je potrebno promijeniti društvene uvjete što treba biti ostvareno prevladavanjem kapitala koji je pretvorio ljude u svoje proizvođače i agente, a čitav sistem u brigu o sebi. I dok je oslobođenje od eksploatatorskog karaktera kapitala Marx vidio u promjeni vlasničkih odnosa proizvodnih snaga kao djelu socijalističke revolucije, Roza Luxemburg je, prateći karakter oplodnje kapitala njegovu potrebu za novim prostorima, anticipirala ne samo njegovu ekspanziju za oplodnjom širom planete, izazivajući sukobe i ratove, nego i njegov kraj revo-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

84 lucionarnim promjenama koje bi dovele do podruštvljavanja proizvodnih procesa u privredi i uspostave nove političke vlasti (Rosa Luxsemburg, Akumulacija kapitala). Uprkos tome što se gubi u neizvjesnostima, značajno je da se krenulo traženju izlaza iz svijeta depersonalizacije i alijenacije ukazivanjem na put ekonomske transformacije kao na determinirajući faktor društvene nagradnje. U sličnim duhovnim opservacijama i maglama gubi se su- vremena filozofija. Ona se vraća viziji čovjekova života koju je inaugurirala svojim nastupom novovjeka filozofija svodeći spoznaju na ratio ili empiriju, kako su činili racionalizam ili empirizam, čime je osiromašila ljudski život, što je očito u poređenju sa životom kojeg pruža umjetnost. U obračunu sa srednjovjekovnom vizijom svijeta i ljudskog života novovjeka filozofija dovela je u pitanje mogućnost postojanja ili bar do- kaza o postojanju Boga zbog čega se postavljalo pitanje: može li čovjek živjeti bez Boga kojeg mu ona osporava? Descartes ga je najprije svojom skeptičkom metodom zanijekao, a potom priznao uvođenjem „ideia innate“ (urođenih ideja), a slično je učinio i Kant kada ga je osporio kao „fenomen“, a priznao kao „antinomiju“, što je u krajnoj instanci prihvatio i Hegel, a ospo- ravao Feurbach i dr. Štoviše skepticizam Pascala i Motaigne-a ukazao je na pustoš bez Boga i na tragiku čovjeka koji živi pod pogledom Boga, izložen konstantno zgražavanju i čuđenju u svijetu prepuštenom ljudskim mogućnostima prevazilaženja, a ne prihvaćanja. Sličnu duhovnu pustoš nude, svaki na svoj način, marksizam, fenomenologija i egzistencijalizam svojim sloganom: živjeti znači živjeti u svijetu. Marksizam proglašava Boga izrazom ljudskih želja, dok egzistencijalizam sučeljava čovjeka sa svijetom i Bogom i pokušava pokazati da čovjek u svome biću spaja anđela i zvijer, veličinu i bijedu, kategorički imperativ i radikalno zlo (L. Goldmann, Skriveni Bog, str. 148). U njima se tragična svijest nosi sa spiritualizmom i misticizmom

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

85 da bi ostvarila „interplanetarnu spoznaju“ pravih vrijednosti i suprotstavila ih nedovoljnosti svijeta. Ali je izostala izvjesnost kao ono što čovjeku ponajviše treba bez obzira što je ona pr- venstveno teorijski pojam. Smješten između nijemog svijeta i deus absconcitusa, čovjek se osjeća tragičnim što ne zna kako da im se približi i obrati, jer mu stoje na raspoloženju samo postulati i dilematične mogućnosti: svojim paradoksalnim karakterom nadostupni svijesti i jedan i drugi. Samo kad bi u svijetu postojalo bar neko biće da čuje glas tragičnog čov- jeka, njegovo traženje našlo bi odjeka, bio bi to znak da je zajednica moguća i da tragika može biti prevaziđena. Ali sva postojeća bića nisu u stanju zadovoljiti njegovu radoznalost pa je jedino sit nespokojstva, pošto pred smrću sve vrijednosti bivaju beznačajne. U tom kontekstu zvuči skoro sarkastično Pascalova sentanca da bi od vasione smrvljeni čovjek bio bla- godarniji od nje, jer ona o tome ne bi ništa znala (frg. 347). Hrabro je nazvati čovjekovom veličinom njegovo prihvaćanje patnje i smrti kada se život pretvara u jedinstvenu sudbinu. Sve te i slične teškoće vjernik otklanja prepuštajući se Bogu i traženju Njegove milosti. Pored toga vjera u historijsku budućnost ljudi zahtijeva ostvarivanje određenih pretpostavki koje se ne daju pouzda- no utvrditi zbog njene vezanosti za ljudske aktivnosti, jer ma što učinio, čovjek ostaje između krajnosti, na koje ga pods- jeća intuicija pa ništa ne ostaje od antičke tradicije koja je vjerovala da ljudske moći mogu dosegnuti vrhunsko dobro. Tragičnoj viziji izmiče anticipacija budućnsti koliko i uvid da čovjek po svojoj antropološkoj prirodi ne može odustati od traganja za spoznajom i zato mora odbaciti alternativnu podjelu zbilje na: nužnost i slobodu, moć i humanost, moral i spoznaju, sinhroniju i dijahroniju itd., kojoj se suprotstavlja fenomenologija tvrdnjom da je čovjek dio svijeta, a ne njegova suprotnost i da im je zajednička povijest (L. Goldmann, Lukač

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

86 i Haideger, Beograd 1976., 38). Otuda se sve ljudske pojave mogu razložiti u signifikativne strukture društvenih grupa što se trude nadživjeti prošlost svog društva bar na razini objek- tivne i imaginarne zbilje. Uzaludno se, izgleda, suprotstavio egzistencijalističkom isticanju smisla bivstvovanja i čovjeko- va ponašanja u svijetu strukturalizam svojom koncepcijom kraja filozofije čovjeka i strašću za sistemom, etnologijom i podsviješću (Locan) te proglašenjem smisla izrazom površne aktivnosti, odbljeskom, što je pokušaj da se otkloni neuspjeh fenomenologije i egzistencijalizma, te otvore nove mogućnosti filozofiranja, mada je svojom uskošću i bezizlaznošću morao skončati u logičkom pozitivizmu koji pokušava osporiti smisao filozofije. Bezuspješna je i koncepcija koja ističe da se samo razumljive misli odnose na svijet u kome one žive i u kome svijest ima ulogu transcendentalnog minimuma, odnosno Kantove trancendentalne svijesti, Husserlovog apsolutnog Ja, Hegelova apsolutnog duha i sl. Jaspers smatra vrhuncem ljudskog samorazumijevanja participiranje u idejama te ostva- rivanje zadataka i ciljeva u svijetu (K. Jaspers, Philosphie II, Berlin 1932., 117), dok Husserl proglašava transcendentalnu svijest mediumom komuniciranja pojedinačnih svijesti, subje- kata, pa kod njih dvojice svijest nastupa kao kausa sui i causa mundi (tvorac sebe i svijeta). Pojedinac doživljava iskustvo slično ostalima za razliku od intelektualne komunikacije koja na bazi univerzalnosti omogućava ostvarivanje ciljeva. Polazeći od hipoteze da su umjetnička djela autonomne cjeline koje se objašnjavaju sobom, strukturalizam traži od umjetničkih djela da trancendiraju individualne vrijednosti, previđajući da je svaka prometna vrijednost povezana s upotrebnom vrijednošću u društvenoj svijesti. Pošto se artikulira na različite strukture, ta svijest ne priznaje mogućnost da one utječu jedne na druge unutar date povijesne epohe, što se da objasniti utjecajem ruskih formalista, češke formalističke, ali i Lukačeve estetike, ako se

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

87 izuzme njegova „Teorija romana“ koja je posebno utjecala na francusku ljevicu. Husserlovo prevladavanje „psihologizma“ u logici, Derida pokušava ostvariti u lingvistici prebacujući ga na područje „razumijevanja granica koja određuje polje klasične naučnosti“ pa je tako kod njega semiologija što i kod Husserla fenomenologija. Zanemarivanjem posebnog između individualnog i univerzalnog koja se u povijesti ostvaruju svojim susretom, Levi Stross pravi grešku kada misli da su biološko, geološko i kosmološko univerzalniji od povijesnog, što čini i Lakan kada proglašava historiju podsvjesnom. Ako struktura cjeline ne bi dopuštala razlikovanje pojedinačnog od duhovne cjeline, ne bi bilo moguće definirati cjelinu mo- delom analitičke i tranzitivne uzročnosti kako inače struktura određuje svoje dijelove. Nije uspješnije ni sa idejom tumačenja datog stanja isklju- čivo prošlošću kojom se blokiraju snage u subjektu umjesto da se stvara ravnoteža u njemu. Prenaglašavanje lapsusa, snova, a naročito patoloških ekscesa zasjenjuje upućenost jedinke na društvo i zavisnost društva od jedinki, odnosno njihovu uzaja- mnost, a ponajviše uvid da svaki fenomen podliježe manjem ili većem broju konstituativnih elemenata i utjecaja na različitim razinama. A ako se to ima na umu, tada se ni umjetnička djela, ni filozofske ideje niti povijesne kreacije ne daju reducirati na želje pojedinaca, što im pripisuju psihoanalitičari apostrofira- njem djelovanja njihovih želja u snu i bunilu, u interakciji sa društvenom strukturom zanemarujući utjecaj kolektivne svijesti na kulturno stvaranje pojedinaca. Kamo bi nas odvelo ako bismo za razumijevanje njegova djela odlučili da istražujemo isključivo motive autora i njegovu psihologiju? Tim više ako se prihvati da je svijest elemenat ljudskog ponašanja čiji se sadržaj najčešće ne podudara s objektivnom stvarnošću. Svijest je subjekt i objekt kazivanja iako u osnovi ljudskog ponašanja pa otuda i problem utvrđivanja stepena njene adekvacije s

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

88 objektivnošću budući da je svaka društvena činjenica i činjenica svijesti kao što je svijest mutatis mutandis manje-više refleks stanovite stvarnosti. Zahvaljujući svijesti društvene pojave obuhvaćaju kako ono što se dogodilo tako i ono što se događa, odnosno ono nazvano „potmulim tkanjem duha u sebi“ (Hegel) ili „društve- nim protivrječnostima“ koje izražavaju društene strukture i njihove spoznaje (Marx). Ako u prvom duh nalazi u sebi svu građu svog znanja, a u drugom društveno biće određuje svi- jest, to još ne znači da su osjećanja izazvana našim susretom sa prirodom ostala prirodno data. Naprotiv, naše prodiranje u prirodu prate uspomene i osjećanja nepoznati prirodi i dati samo našem Ja. To je evidentno na osjećanjima koja koriste umjetnici za stvaranje jedinstva djela ugrađivanjem afektivnih elemenata druge vrste koji pomažu dubljem razumijevanju svijeta. U stvari mogućnost da se osjeti sadržaj nekog predmeta recipročan je za subjekat vrijednosti tog predmeta. Stoga su ljudske obaveze zapravo potrebe koje ograničavaju ljudski život u vremenu kada ono sadašnje postaje prošlo, a buduće – sadašnje. Stanoviti trenuci ispunjavaju našu sadašnjost real- nošću koliko i prošlost, dok je budućnost prepuštena željama, nadama i očekivanjima koje mogu biti praćene strahovanjima. Pošto je vrijeme kao događanje ispunjeno realnošću podložno dijalektičkoj mijeni, realnost je ta po kojoj se vrijeme mijenja tvoreći kontinuitet događanja i izazivajući različite doživljaje. Ona mu daje karakter sadašnjosti u kojoj je koruptibilnost našeg života, a kako ona ispunjava naš život, to je on moguć jedino u sadašnjosti pa zato iako vremenski tok kontinuirano traje, mi zapažamo samo onaj dio njegove struje koji živimo i to tako da ono što je bilo sadašnje u njoj postaje prošlim, a ono buduće sadašnjim, čime se mijenja i naš odnost prema sadrža- ju proticanja pa nekada sadašnje u sadašnjosti je prošlo, kao što je ono nekada buduće postalo sadašnje. Nekada sadašnje

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

89 a sada prošlo ulazi u sjećanje koje svjedoči o nepovratu bilosti i to ga čini za doživljaj drugačijim nego je bilo u sadašnjosti, što važi i za ono buduće koje je postalo sadašnje. Tako se sa platforme sadašnjosti mjere prošlost i budućnost, a prema njima određuje sadašnjost, u čemu ima značajnu ulogu pa- mćenje iz kojeg proizilazi sjećanje iako je prvo dublje, a drugo izrazitije. Što je naš doživljaj intenzivniji, sadržaj sjećanja je bliži sadašnjosti pa je otuda retrospektiva praćena pasivnim, a perspektiva aktivnim odnosom, što važi i za odnos prema cilju koji je uvijek u budućnosti. Što je više posrednika između nas i cilja, budućnost je maglovitija iako ni sadašnjost nije slobodna od onoga što pripada sjećanju. Proticanje vremena je, prema tome, smjena trenutaka pri čemu se svaki trenutak gradi na prethodnom a sagledava tek kada je postao prošlost i pripao sjećanju koje se slobodno širi. To znači da se svaki momenat života živi u sjećanju i može biti podložan fiksaciji pažnje koja zaustavlja ono što je sklono prolaženju da bi ga sagledala. Bilo da se prezentacija prošloga zamjenjuje neposrednim doživlja- jem ili da fiksacijom ono što je u toku preobraća iz nastajanja u nastalost, tok vremena ne da se doživjeti u drugom smislu. Na ono što doživljavamo nadovezuje se na naše tumačenje kako onoga što jest tako i onoga što bi moglo biti i što prolazi kroz dubinu doživljaja, te se podaje razumijevanju i postaje potpuno samo onda kada ulazi u cjelinu. Pojedinci se podvr- gavaju zajedničkom djelovanju da bi ostvarili vrijednosti po- željne pravilima i ostvarenjima svrhe. Vrijednost npr. poezije je u njenoj sposobnosti da doživljeno diže u rang objektivnosti života što omogućava fragmentu da najavi život u cjelini. Analogno tome bila bi zadaća ljudskog roda da općom voljom obuzdava individualne samovolje i njihove težnje za proširi- vanjem svoje sfere te da izbjegne opasnosti koje otuda prijete. Ako nacije budu tražile ono što ih spaja a ne razdvaja, manje će biti ratnih opasnosti, jer postoje vladajuće težnje zajednič-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

90 ke čitavim pokoljenjima, razdobljima pa čak i epohama koje usmjeravaju kulture onom zajedničkom. Ali kako ga ubuduće uspješnije ostvarivati, ostaje bez potpunog odgovora. Marx je mislio da je to ostvarivo socijalističkom revolucijom, što se pokazalo neodrživim, Dilthery je to očekivao od odgovornih ličnosti pred svojim vremenom, što je značilo vraćanje mišlje- nju socijalutopista. Uzmu li se epoha ili razdoblje za životni horizont u kome dominira subjekt znanja koji se identificira sa svojim predmetom kao i u srednjem vijeku, racionalizmu, njemačkom klasičnom idealizmu, u boljševizmu i dr., poka- zat će se da je u njima sud onoga koji ga izriče i onoga koji ga razumije identičan, dok je doživljaj dublji i kada dolazi iz dubine društvenog bića pa je razumijevanje nametnuto općom situacijom te uvjetovano praktičnošću života. Naše Ja prima hranu iz svijeta koji je ujedno i svijet drugima s kojima se valja razumjeti da bi mogli djelovati zajednički. Još dok smo u fazi učenja da govorimo, mi smo u zajedništvu koje nas uči svemu pa je naša svijest o zajedništvu povezana sa našim unutrašnjim stanjem. Komuniciranje s drugima nameće nam, međutim, posebne zahtjeve da sudimo o njihovim sposobnostima i ka- rakteru tokom komuniciranja. U tome mogu učiniti puno umjetnost i nauka otvaranjem puteva ka prošlosti i budućnosti, služeći se riječima koje čita- nje pretvara u misli koje otvaraju nove horizonte, doživljaje, situacije, likove i karaktere koji nas ne ostavljaju spokojnim i mirnim. Mijenjanje raspoloženja ostvaruje se prenošenjem našeg psihičkog života u drugi krug životnih manifestacija koje, istina, ne mogu puno izmijeniti naš egzistencijalni udes, budući da je ono što nam pružaju najčešće samo dekor svijeta koji determinira naše bivstvovanje. Nisu bezrazložno istaknute kao bitne karakteristike čojvekova položaja u svijetu „rizik, mogućnost neuspjeha i nada u uspjeh“, karakteristike koje su ujedno uvjeti „jedne vere koja je opklada“ (Pascal). Te i

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

91 slične rizike nije u stanju ukloniti ni istraživanje posljednjih elemenata i uzroka svijeta koje nalikuje avanturi sa rizicima. Naravno, tome se opire nada temeljena na tendencijama i la- tencijama dijalektičnosti materije pa je rizik koji se održava na njenoj niti ujedno i chance-a za uspjeh bez koje poduhvat ne bi imao smisla niti bi mogao biti ljudski. Ako teologija prepušta sve transcendenciji, a skepticizam opravdano sumnja u nju, skromno je ishodište koje sve to očekuje od spoznaje čovjeka i njegova planetarnog života. Kako definirati svrsishodni karakter povijesti ako njeno događanje nije aproksimativno približa- vanje istini? Ali ako ta svrsishodnost ne mora doći na kraju procesa, može li se naslutiti u parcijalnim učincima povijesti, još bliže, u čovjekovu radu kao smislenom aktu? U stvari, sa stanovišta svog odvajanja svaka čovjekova radnja je teološka iako može biti neizvjesna pa time i lišena ljudskosti. Dakako, treba razlikovati genetičko od teološkog tumačenja pojava analogno razlikovanju induktivnog od deduktivnog pristupa pojavama, jer u oba slučaja to određuje svijest s tom razlikom što je u prvom individualna, a u drugom sklona univerzalnosti, odnosno psihologijsko naspram sociološkog objašnjenja. Gore je nagoviješteno da duhovne tvorbe stoje prema materijalnim kao planete prema zvijezdama od kojih dobijaju svjetlost. Za- hvaljujući koherentnosti strukture duhovnih pojava moguće je govoriti o elementima u umjetničkim i filozofskim djelima koji nisu bili prethodno u kolektivnoj svijesti, te o inovacijama koje nisu proizvod cjeline iako su razumljive kolektivnoj svi- jesti. Ali tamo gdje kolektivna svijest nihilizira individualnost u mišljenju, uključuju se iracionalni faktori koji ne nalaze racionalno opravdanje, jer su iza njih samo puste ljudske želje koje ne treba identificirati sa svrhama kretanja, niti pak ostva- rivanje tih svrha pripisivati izvjesnosti koju prima dogmatska svijest. Ali polazeći od procesualnosti svijeta docta spes nudi mogućnosti za koje ne znamo u svim slučajevima hoće li se

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

92 ostvariti, ali treba stoga izbjegavati poistovjećivanje cilja sa uzrokom, što čini eshatologija, koliko i prihvaćanje utopijskih elemenata za razrješavanje kriza, što čine zajednice kada im ponestane snage da se izbore za bolje društvene odnose. Slično je sa definiranjem totaliteta racionalista ili empirista, prvih zbog zanemarivanja empirije, a drugih zbog nemogućnosti da ga obuhvate, jer on uz predmet implicira i subjekte spoznaje. Spomenuto stajalište o totalitetu suprotstavlja se individualizmu zbog njegove parcijalnosti i individualnosti te zahtijeva da sam subjekt bude totalitet kojeg mogu predstavljati samo klase kao osviješteni kolektivni subjekt prožet društvenim intencijama da se mijenja društvo u totalitetu. Subjekat je „klasna svijest“ koja vjeruje da samo istina može dovesti do pobjede za koju se kao značajno sredstvo uzima samokritika. Nasuprot strogoj znanstvenosti koja podrazumijeva postojanje strogog determi- nizma, tu se pojavljuje društvena akcija predvođena klasnom sviješću opredijeljenom za parcijalno stajalište koje može biti opasno, kako je poznato iz empirije. Humanističko stajalište traži prevazilaženje i takvih parcijalnosti, a da ne spominjem filozofiju koja smatra mišljenje elementom akcije. Poznato je da se duhovne vrijednosti svode na svoje nosioce ako hoće da se mjere. One time ne gube svoju nadindividualnost bez koje ne bi bilo duhovnog stvaranja i zato duhovne tvorevine mogu biti kompenzacije za frustracije nametnute stvarnošću.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

93 Re KRV NikolaBertolino A mene dragost ove krvi uze, I ćutio sam kaplje kao suze. Ivan Goran Kovačić, Jama Krv je, nebrate moj, riječ smrti kad vrisne na mojim ili tvojim rukama; a pjesma života, sestro moja, kad zašumi, kad se zapjenuši, puna dragosti, u tvom ili mome srcu. Moje svijetlo trne pred zavjesom od krvi iza koje, kad sklopim oči, nestane svijet. Nestane i umukne: jer previše je mračna, previše hučna ta sudbonosna riječ, krv. I moja tama, i tvoja tama, nebrate moj, zacaruju u nama, jer krv, taj crveni mrak u nama, na nečiji bezumni doziv traži svoju zlu slobodu. Blaženu zoru, sestro moja, kad smo se budili sa krvlju u sebi bistrom i šumnom kao planinski potok, oduzeše nam, ili smo to sami učinili, jer oslušnimo svoja srca: zar krv, bez dragosti, ne podivlja u njima, zar ta okrutna srca ne počinju tući u ritmu bojnih bubnjeva? Noć su meni ispunili morama, naselili truplima i jamama iz kojih me zaziva, iz kojih me preklinje i užasava mrtva krv što vapi za životom. Ali tko je to učinio ako ne ja sam, ako ne moj san o krvi? Iskopali su mi grob da u nj smjestim tebe, krvni

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

94 nebrate moj, i tebe, voljena sestro moja, pa da na kraju u nj i sam, krvav, legnem. Sa sretnim danima kad je u mom domu zlatni prah treperio u traku sunca a zvijezde nad njim ispisivale godine mirnog tijeka krvi u mojim žilama – gotovo je, živote moj, jer je opet došlo ono staro vrijeme smrti bez naricaljki, pogreba i opijela. Vidom više ne mogu pratiti krvotoke svijeta do njihovih strašnih uvira, ni sluhom slijediti huk njihovih rujnih slapova, jer moje su tijelo, moja su čula iznurili tako obični, a ipak tako okrutni dani, mjeseci, godine. Čujem i vidim samo zloslutnu krv u sebi. Iz očinjih jama zjapi mrak. O, reci mi, krvi moja, da li će iz njih ikad više zasjati slika proljeća?

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

95 Re BLUEMOON DamirKarakaš Kokoš je tek način na koji jaje proizvodi jaje. Samuel Butler Jedan moj poznanik, isto rockabilly, za smrt majke saznao je u frizerskom salonu, napola ošišan. Ja sam pak za djedovu smrt saznao s četkom u kosi. Taman sam bio oprao kosu te pred ogledalom radio novu kokoticu (kao i svaki petak namjeravao sam sutra navečer u Kulušić, na Blue Moon, pa sam htio imati svježu frizuru) kad mi je zazvonio telefon, nije prestajao: bio je to otac. Javio se iz pošte, rekao mi za djeda. Pitao sam: „Kad je pokop?“ On reče: „Dođi sutra da mi pomogneš oko pokopa.“ Onda reče: „I nemoj da ti slučajno padne na pamet dolazit onakav.“ * * * Telefonom sam javio Eli za djeda, da ću sutra u rodni kraj; otišla je jučer k majci, tamo će biti preko vikenda. Potom sam se vratio u kupaonicu; neko vrijeme stajao pred ogledalom; malo razmišljao o djedu, malo gledao u sebe, zapravo kokoticu koja je bila, moglo bi se reći, u punom cvatu. Dok sam studirao ili, bolje rečeno, dok nisam studirao,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

96 prvo što bih uradio u studentskom domu kad bih oko podneva ustao: otišao bih pred ogledalo, navlažio vodom dlanove, popravio kokoticu. Zatim bih se odjenuo, navukao kožnjak, još malo popravio kokoticu i otišao u grad. Ravno tramvajem na Savu: tamo je na tramvajskoj stanici kod Studentskog doma postojalo ogledalo, visoko, malo nakošeno: savršeno mi je odgovaralo. Stajao bih; kad bi tramvaj naišao ja bih tobože hodao prema tramvaju, a zapravo sam hodao prema tom ogledalu. Kad bi tramvaj otišao, vraćao sam se natrag pa tako ponovno, kao stoput premotana snimka, svaki put iznova uživajući; kad bih kretao prema ogledalu, izgledalo mi je da izvirem iz nekog drugog, puno ljepšeg i zanimljivijeg života. Uzeo sam Elino džepno ogledalce, njime na ogledalu u kupaonici promatrao desnu stranu kokotice, lijevu, zatim otraga, pa sa svake strane: moćno je izgledalo, pogotovo u profilu. Bila je to svakako jedna od mojih najboljih kokotica u posljednje vrijeme. Imao sam uvjerljivo najveću kokoticu u gradu, svi su mi na njoj zavidjeli: to sam u prvom redu mogao zahvaliti kosi, bujnoj, crnoj, na koju sam uvijek bio posebno ponosan. Još u djetinjstvu neke žene iz mog sela znale su zbog te moje kose prilaziti mojoj majci te govoriti s ljubomorom u glasu: „Nije pošteno da muško ima takvu kosu.“ Istisnuo sam još malo gela, protrljao dlanove, čvrsto zalizao sa svake strane, onda još malo laka za kosu, zažmirio, pošpricao; još malo laka za kosu, sve junački zabetonirao. Kasnije, otišao sam spavati: jedan manji jastuk namjestio sam pod glavu, druga dva veća čvrsto sa

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

97 svake strane: ušančio pažljivo glavu između jastuka: golemi pačji rep, darovan od samog Boga, ponosno strši u nebo. * * * Odjenuo sam kožnjak Hein Gericke, za koji sam mjesecima crnčio na baušteli preko Student-servisa, obuo creepersice s uzorkom od leopardove kože, zavezao oko vrata crvenu maramu, jače zategnuo remen hlača s mjedenom kopčom na kojoj su prekriženi pištolji, pogladio zulufe čiji mi oštri rubovi dopiru gotovo do uglova usana. Umetnuo sam u uši slušalice, uključio glomazni svijetloplavi walkman iz DDR-a, nabavljen jedne nedjelje na Hreliću, začulo se: Maybellene, oh, Maybellene. Naposljetku još jednom bacim pogled na kokoticu i krenem odmjerenim korakom prema tramvajskoj stanici: nedugo zatim počne me ljutiti vjetar, jedan od mojih najgorih neprijatelja. Srećom, nije puhao jako, no kad sam došao do ugla divovske zgrade, najprije sam malo taktički zastao, te polako iskoračio na brisani prostor, učinio lagano taj prijelaz da mi vjetar slučajno ne ošteti kokoticu. Bila je to još jedna, uz ona tri jastuka, od provjerenih metoda kako očuvati kokoticu. Obreo sam se u autobusu: ljudi me čudno pogledavaju, ne marim. Nekoć mi je to smetalo, ali s godinama sam oguglao, čak sam počeo uživati u tome da me rulja iz tramvaja gleda, smije se, upire u mene prst, kao da sam neka rijetka životinja koja je upravo pobjegla iz ZOO-a: bilo je u tome i nekog mazohizma.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

98 U rodnom kraju neki bi me ljudi isprva zbunjeno motrili: onda bi se, malo-pomalo, počeli navikavati, rugati se, ali i ponekad iz birtije žučljivo prijetiti batinama: „da ne sramotim rodni kraj.“ Neki su od mene, pogotovo rođaci, panično bježali: vjerujući da sam naprosto prolupao. Neki me pak, pijani, po cesti nisu ni zamjećivali: pankere su vidjeli, ali rockabillyja nikad. Mislili su, valjda, da sam fatamorgana. Sjedim na zadnjem sjedalu; duge noge mi ispružene. Na mutnom staklu promatram obrise kokotice, grada koji sve više ostaje iza, jutarnja svjetla. Onda razmišljam o djedu, o njegovoj smrti. O tome kako me uopće nije pogodila djedova smrt, čak ni posebno iznenadila. Možda i zbog toga jer je u zadnje vrijeme često govorio: „Kad ne budem mogao živit, onda ću se objesit.“ Kao da nas je pripremao na taj čin. Doduše, jedino me možda malo iznenadilo što se nije objesio, nego upucao: iz očeve M-48; sjeo na stolicu, prislonio cijev puške na prsa, pritisnuo nožnim palcem obarač. Kad mi je otac javio za djeda, rekao je: „To je jedino pametno što je u životu napravio.“ Onda je s bijesom u glasu dodao: „Sve mi je po kući zakrvario.“ Odmah sam se sjetio vremena kad bih kao klinac ležao oboren u krevetu od jake gripe. Majka bi mi, da bolest što prije mine, pa da mogu s ocem uokolo kuće nešto raditi, jer on nije priznavao gripu, na vruće tabane špagom zavezivala komade hladne cikle. Otac bi svaki

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

99 put kad bi prošao dvorištem, provukao glavu kroz vrata i ljutito doviknuo: „Ko nije za živit, neka umre.“ Nedugo zatim počeo sam plakati; prekrio sam dlanom lice i nečujno plakao: pruge suza. * * * Moj djed i otac stalno su se oko nečega svađali. Jedno vrijeme svađali su se oko toga što je otac prvi u selu nabavio čučavac, iskopao pored kuće septičku jamu. Prije toga nužda se obavljala u hodniku, takozvanom ganku: sjedilo se na drvenom nužniku, zapravo rupi izrezanoj u obliku srca, pa bi govna propadala kroz to srce; dolje je pak, s one strane srca, često bila hrpa govana, koja je ponekad skoro vrškom dodirivala guzicu. Najgore je bilo ljeti, kad je zbog tog klozeta neizdrživo smrdjelo u cijeloj kući, a na guzicu bi pri nuždi pohlepno navaljivali rojevi muha. Smrdjelo je u kući i na stajski gnoj, zbog stoke koja je bila u prostoriji ispod nas: dijelio nas je jedino daščani pod, prekriven linoleumom: no nije to bio isti smrad. Onda je djed, iz protesta zbog uvođenja čučavca, odlučio srati u staji. Druga velika svađa izbila je zbog kupnje televizora: prvog u selu. Meni se pak činilo da djed samo traži neki razlog za gloženje: da se zapravo inati ocu koji se ponaša kao da je on glava kuće, a njega, djeda, u svojim planovima previše ne zarezuje. Inače, djed je na televizoru ubjedljivo najviše mrzio nogomet: uporno je tvrdio kako je sve to namješteno, kako su to igračke od gume koje trče na struju. Reklame je prezirao. „Kad je nešto dobro, onda to

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

100 ne treba reklamirati.“ Moju je pak kokoticu, otkad sam se prvi put s njom pojavio u selu, doživljavao je sasvim normalno. „Frizura ko frizura“, govorio je nezaintreresirano. To je još više učvrstilo naš savez protiv oca, koji se najčešće sastojao u tome da djed priča sve najgore protiv oca, a ja to potvrđujem povremenim kimanjem glave. Djed je bio sitan, krivonog, stalno s rukama na leđima. Kad bi nečija krava ušla u našu travu, uzeo bi sjekiru, trčao za nesavjesnim mladim čobanom, bacao za njim sjekiru: dovoljno precizno da ga za metar-dva promaši. Volio je bacati sjekiru. Jednom je tu istu sjekiru bacio za svojom omiljenom kravom koja je ušla na tuđu njivu; pogodio ju je sječivom u tetivu, u onu nogu koju je u trku taman trebala povući za sobom; krava je propala na tu nogu, izvalila se, nesretnica, poput mesnate bačve, a to je značilo da ćemo je morati zaklati. Onda je pored nje u šoku sjeo i dugo plakao bez suza, cijelo tijelo mu se treslo. Ponekad mi je pričao o svojem ocu; kako ga u kući nisu voljeli jer ih je bez razloga mlatio, pa se ovaj jednog dana pretvarao da je mrtav da vidi tko će za njim zaplakati: lažno se objesio. Kad su se ukućani počeli veseliti, otvorio je oči, sišao s užeta i sve ih u kompletu ponovno dobro namlatio. * * * Maknem iz ušiju slušalice, siđem iz busa, krenem vijugavom cestom u planine. Na putu sretnem babu u crnini s košarom na glavi. „Dobar dan“, kažem. Ona se okrene za mnom i triput se prekriži.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

101 Nakon nekog vremena zastanem da se odmorim: s drveća se otkidaju jabuke, kako koja padne na krov od crvenog crijepa, odskoči, padne na betonsko dvorište, raspukne se i snažno zamiriše. Sagnem se, provučem ruku kroz željeznu ogradu, uzmem polovicu jedne jabuke, jedem i hodam dalje. Slušam kako se u daljini dolajavaju psi; iza brda pojavljuju se prvi zabati drvenih kuća. Moje selo je iza dva sljedeća brda. Stigao sam u mračnu predvečer; oblaci su bili crni i niski: pritiskali su glavu. Popnem se drvenim, svježe izribanim stepenicama, polako uđem te ugledam oca kako pri svjetlosti gole sijalice zamišljano sjedi uz djedov odar; kuhinja je bila najveća prostorija u kući pa je tu postavio mrtvog djeda. Kad me je vidio, polako je ustao i bez riječi dugo zadržao pogled na mojoj frizuri. Onda me pogledao ravno u oči: činilo se da bi me mogao zaklati tim pogledom. Vani je sijevnula munja, pa još jedna, sijalica se neko vrijeme kolebala, žmirkala, potom se ugasila. Onda se otac napokon u mraku pomaknuo, izvukao iz kredenca baterijsku lampu, posvijetlio u mene, pa u moju frizuru, kao da još uvijek ne može vjerovati, zavrtio je, zapravo otresao glavom. Zakoračio je ponovno do kredenca, izvukao petrolejsku lampu, upalio žižak i pojačao ga: prostorija se zaljuljala u svjetlosti. Pogledao sam u otvoreni lijes; djed je bijelom seljačkom plahtom bio prekriven preko glave, na prsima su mu ispod grube plahte mirovale ruke; kao da ih drži na onoj rupi od metka. Otkrio sam mu na trenutak voštano lice: ispod brkova zamijetio sam osmijeh, lagan, gotovo nezamjetan, koji se primjećivao tek u uglovima usana.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

102 Prišao sam mu bliže: čini se da je izdahnuo sretan; vjerojatno mu je dopizdio život: zato se valjda i upucao; bolestan nije bio, koliko znam, svaki je dan revno čuvao stoku u šumi iznad kuće, dva puta dnevno, ujutro i popodne. Volio je čuvati stoku, legao bi pod grm, stavio ruke pod glavu i sa slamkom u ustima znao reći: „Samo da ne gledam onu budalu kod kuće.“ Pogledao sam još jednom njegove brkove, onda ga pokrio. Zbog tih brkova on i Staljin oduvijek su me podsjećali na neku vrstu morža. Iako, nije on imao nikakve veze sa Staljinom, niti su brkovi bili zbog Staljina, to su naprosto bili njegovi brkovi. Uostalom, mrzio je Ruse. Valjda zbog toga što mu je jedan brat poginuo u ustaškim jedinicama pod Staljingradom. Djed je također bio ustaša; svi su u selu bili ustaše, osim jednog, koji je iznenada odlučio otići u šumu k partizanima; otac mu se od sramote isti dan objesio na sjeniku. Djed je tvrdio da tijekom rata nikada nikoga nije ubio, a kamoli zaklao: vjerovao sam mu. No na kraju rata jedva je izbjegao strijeljanje. Već je bio razvrstan u grupu gdje su bila i njegova tri brata, također osuđena na strijeljanje i sutradan pogubljena. Spasila ga je u zadnji tren neka žena, tvrdeći da joj je spasio oca Srbina. Jedan od djedove braće, najmlađi, ubijao je sve redom: muškarce, žene, starce, djecu. Posebno je mrzio Cigane: običavao bi ih zajahati, zgrabiti za kosu, udarati petama u slabine kao mamuzama da požure uz brdo: kad bi ga doprtili do bezdane jame, žive bi ih bacio unutra.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

103 * * * „Ti si se u moga najmlađeg brata umetnuo“, rekao je jednom djed. „Kad gledam tebe, ko da pred sobom gledam njega. Takvu je i on grivu imao.“ Makinalno sam rekao: „On je klao ljude...“ Djed me naglo pogledao, onda je dugo gledao u daljinu. „To je Sotona radio“, rekao je tužnim glasom. „Kad je počeo rat... u njega je, nesretnika... ušao Sotona.“ * * * Nedugo zatim uzeo sam iz mamine torbice džepno ogledalce i otišao u djedovu sobu. Vrata su bila otključana; ponekad ih je zaključavao, ponekad nije. Nije vjerovao banci, pa je novac od penzije radije držao zaključan u ladici noćnog ormarića. Kod kuće se pak bojao da ga ne potkrada otac. Zakoračio sam s tim ogledalcem do djedova kreveta: iznad njega postavljena je uvećana, u drvo uramljena fotografija na kojoj su bila petorica muškaraca uslikana do pasa: djed i njegova četiri brata. Svi u odijelima i kravatama, tako poslagani, zapravo zbijeni, da se samo djedu, koji je prvi u redu, vide oba ramena. Zadržao sam pogled na zadnjem u nizu, gotovo još dječaku; na djedovu najmlađem bratu. Zurio sam čas u ogledace čas gore u fotografiju; u bljedunjavo lice uokvireno crnom gustom kosom. Zatim opet u ogledalce; neki strah ispunio mi je noge. Ja i najmlađi djedov brat sličili smo kao jaje jajetu...

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

104 * * * Položio sam lagano ruku na rub djedova lijesa. Otac je prišao, maknuo mi grubo ruku s lijesa, digao pogled, ponovno pogledao rizuru. „Šta sam ja tebi na telefon rekao?“ upitao je. „Di je mama?“ pitao sam, pokušavajući izbjeći odgovor. Otac reče: „Jesam rekao da takav ne dolaziš na sahranu.“ Pogledao sam u djeda, kao da načas od njega tražim potporu. Otac reče: „Propalico jedna, propao si na fakultetu, propao si u životu. Bolje da se i ti ubiješ.“ Opet nisam ništa rekao. „Nakazo“, rekao je. „Ljudi mi se smiju zbog tvoje frizure. Ne mogu ni u gostionu zbog tvoje frizure. Ne mogu živit zbog tvoje frizure. A nemaš ni poštovanja prema djedu kad dolaziš takav na sahranu.“ „Djed me volio“, prevalio sam preko usana. „Tebe je mrzio.“ Oči su mu se naglo uvećale. „A ja tebe mrzim!“ vikne. Onda me udari šakom u glavu. Udarac je doletio iznenada, ali kao iz neke velike udaljenosti. Posrnuo sam unatrag, uspravio se, u čudu ga promatrao. Znao me često namlatiti, otvorenim dlanom po glavi, tako da mi je jednom krv tekla iz ušiju, nogom, štapom, remenom, nikad šakom. Možda zato jer je računao da bi me kao klinca mogao šakom ubiti. Doduše, u zraku bi mu bila šaka, ali udarao bi me po

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

105 glavi dlanom; nekome sa strane to je moglo izgledati, kad otvara i rastvara šaku, da mi duboko u glavu iz šake pokušava utisnuti neke jako važe misli. Prišao je za pola koraka i ponovno zamahnuo: izmaknuo sam se, pa je njegova ogromna šaka poletjela u prazno. Sad je on posrnuo, onako težak, masivan, bokom očešao lijes s djedom koji se malo pomaknuo, sabio me u kut. Potom me naglo ščepao za kokoticu te složio trijumfalan izraz lica, kao da me sad napokon ima u toliko čekanoj stupici. „E sad ćeš platit za sve u životu!“, zamahuo je odozgo šakom prema mojoj glavi: izmaknuo sam se, svejedno me zahvatio; šake su mi se naglo stisnule. Zubi. Oči. Onda sam ga, kad je ponovno zamahnuo, udario iz sve snage nogom u jaja. Zastenjao je, odmakao se, iskolačio oči, zatim sam ga, unoseći se sav u taj pokret, tako da mi se kokotica potpuno raspala, pogodio šakom direktno u čelo. Zanjihao se, lijevo, desno, kao mehanička igračka, ali ostao je na nogama. Gledao me zapanjeno, još zapanjenije nego kad je prvi put u životu ugledao moju kokoticu. Stisnuo je zube, a na vratu su mu se razgranale brojne crvene žile, nabujale do prsnuća. Rekao je, neobično tiho: „Izrode jedan, na vlastita oca si digao ruku.“ Zatim je ponovno navalio: šakama i nogama; izmjenjivali smo udarce, tukli se uokolo lijesa, preko lijesa, skoro smo ga prevrnuli; izgledali smo poput pijanih boksača. U jednom trenutku zastane i vikne: „Sad si gotov, idem po sjekiru!“ Pogodio sam ga još jednom precizno šakom u bradu, pa nogom po nogama, nakon čega je posrnuo i pao

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

106 pored vrata; kad se skljokao, tražeći rukama uporište, kuća se do temelja zatresla. Vani je taman počela kiša, on je okrvavljen ležao i glasno stenjao. Onda sam ga počeo tući nogama, lijevom, desnom, gaziti, sve dok ga nisam izravnao s podom, jedva sam se zaustavio. Izašao sam van na kišu, krenuo cestom, počeo neobuzdano plakati. Kosa mi je visjela, ruke su mi visjele, hodao sam cestom prema gradu kao nekakvo čudovište.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

107 Re KONACPAMUČNEMAJICEPODPAZUHOM SenadinMusabegović U tek otvorenoj kafani „Teatar“, ispred Narodnog pozorišta, sjedio sam u bašti i pio jutarnju kafu i đus. Naspram mene, za drugim stolom, starija djevojka, prekrštenih nogu kao jogin uvlačila se u stolicu: želio sam je fotografisati. Maramom je prekrila obri- janu glavu. Kolutavi dim iz cigarete, stisnute u mršavim prstima, uspinjao do usta, očiju, nosa i zmijski joj šarao crte lica: uštinuo bi je za oči što ih je, kao mehanička lutka, otvarala i zaklapala. Ispred nje, na stolu, ležala je kutija sa fotografskim papirom. Skupivši hrabrosti da joj priđem drhtavim glasom sam je upitao: – Mogu li da te fotografišem? – Prvo mi reci kako hoćeš da me snimiš? – kroz osmjeh mi je dobacila. Podrhtavajućim glasom, iz kojeg su pljuštale pretenciozne fraze, napinjao sam se da joj objasnim kakva je privlačnost njezine atipična ljepote: osmijeh pun sjaja, obrijana glava, anoreksično tijelo skupljeno u joga poziciju, posjeduju nešto od iskonskog mira, stabilnosti, i, istovremeno, podsjećaju me na nekoga ko je bio u konclogoru, pa sam naumio da napravim kontrast između njezine i manekenske ljepote, koja se obično viđa na ovakvim mijestima. Intelektualnu tiradu sam završio mislima Waltera Benjamina i Susan Sontag o fotografiji. – To za konclogor mogu nekako i da progutam, ali to sranje o Benjaminu i Sozan Sontag nikako – reče odrješito.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

108 – Izvini onda! – i okrenuo sam se da se vratim za sto. – Stani, sjedi. Nemoj odmah da posustaješ, malo sam se šalila. Ustvari, ideja ti nije toliko loša, samo je preambiciozna. Dakle, moje tijelo vidiš u konclogoru kao u nekoj nirvani? Simbol ti je suviše jak. – Možda se nisam dobro izrazio. – Ako hoćeš možemo naručiti nešto da popijemo, pa da ti se misao malo razbistri. Naručila je dva viskija. Dok sam u zanosu raspredao kakav je smisao fotografije, njezine moći, niz grlo mi je klizio viski što sam ga nemilice ispijao. Boje na semaforu, koje sam gledao preko njenih leđa, počele su da se umnožavaju: nemirno su treptale. Crveno-žuto-želene samoforske oči su me snimale. Zvuk guma na autima cijepao je nedeljnu tišinu. Uvlačio sam se u opeglanu košulju, kao da sam u njoj od te buke i tog ra- sipanja svijetla i boja bio zaštićen. Zaplinjući jezikom spome- nuo sam italijanskog reditelja Antonionija, kako njegov kadar hvata, dok snima ćoškove neke kuće ili prazninu italijanskog trga, samoću svojih likova. Pod dejstvom alkohola njeno lice se mijenjalo, izduživalo, rastapalo. Ture su se redale. Njen osmijeh, kroz mutno staklo čaše priljepljene za usne, se caklio i resko bi me, svaki put, usred mojih velikih misli, prekidao. Dok smo nazdravljali, kucanje ćaša, kao poljubac, za- kucavao me u drhtaje nelagode što je iz mojih grudi odzvanjala. Priljubljujući oštar rub čaše uz donju usnu, zmijskim jezikom lovila je komadićke leda: tijelo mi se, pod njezinom pogledom, kao led na vrhu jezika, rastapalo. Ne davši joj puno da priča o sebi, do mojih ušiju je doprlo samo to da je iz Dubrovnika i da se, da bi snimala podvodne fotografije, bavi i podvodnim ribolovom. Kazala je da u fotografijama, koje snima pod vodom, pokušava da kombinuje oblike ljudskog i ribljeg tijela. – Da li to znači da svako od nas nosi neko pramitsko, ani- malno zlo u sebi?

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

109 – Ne! Zanima me više kako je u tijelu sirene, polu ribe i polu ljepotice, uobličena perfektna erotska strast. – Pa zar one nisu više simbol smrti. – Možda, ali samo za muškarca. Odisej nije zato morao da ima vosak u ušima; trebao je samo nešto da izmijeni u svojoj glavi. Moja se zbunjenost, s velikom količinom ispijenog alko- hola, gubila; ponesen njegovom magijskom snagom, postajao sam samouvjereniji, dominantniji, što me je napuhalo do kosmičkih razmjera, da sve ono što je ona izgovarala, učinim predmetom ismijavanja. Trabunjao sam o rascjepu između ženskoga i muškog tijela, koji počiva na smrti, da bih onda iznio svoju veliku tezu o rascjepu između fotografije i samog tijela, kao i o erotskoj privlačnosti koja se javlja u činu kada se kroz fotografski aparat posmatra svijet. Sve to vrijeme sam govorio protiv harmonije i sklada, kao i o trivijalnosti što se u njima nalazi. – Mislim da je harmonija laž, i da je iskustvo fotografisanja, ustvari, iskustvo rascijepa između tebe i svijeta. Znaš, kada glavni junak u filmu Wima Wendersa: ’Stanje stvari’ uzima kameru, umjesto pištolja, dok u njega pucaju, on tada upravo naglašava nemogućnost hvatanja određenog trenutka. Zapravo, on ističe nesklad između sebe i svijeta, između fotografije i sebe, između pištolja i fotografije, između oka i fotografskog aparata... Predveče smo otišli u atalje njenog prijatelja u kojem je bilo postavljeno mnoštvo skulptura riba, ali i njezinih fotografija, okačenih po zidovima. Na sredini ataljea bio je bračni krevet koji je tu, usamljen, kao mrtvački kovčeg, čekao. Privlačio me je u ateljeu osjećaj napuštenosti, praznine u kojoj, kao poslije sudnjeg dana, stoje ukočene glinene figure, što naglašavaju tragove ljudskih oblika. U glini su bile izvajane figure polu čov- jeka, polu zvijeri. Njene fotografije su nastojale da na plošan,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

110 vizuelan način, otjelotvore ono što se nalazilo u skulpturama, kao da su druga strana njihovog lica. Rekla mi je da je njezin prijatelj autor tih plastičnih figura. Sjela je na drvenu stolicu sa koje je, kako mi je kazala, njen prijatelj vajao skulpture što su nas okruživale, skinula košulju sa sebe i rekla mi da je fotografišem. Uzeo sam svoj aparat, okrenuvši objektiv, zumirao sam joj bradavicu, što se na hladnom vazduhu, pod talasima zraka s ventilatora, oštrila. Izgledala je kao šiljak na koji će se sve nabosti. Hvatao sam brijegove na njezinim ramenima iz kojih su sitne dlačice izvirale. Snimao sam je anatomski kao da hirurškim nožem prelazim preko njenoga tijela, osvjetljavajući svaki detalj na koži. Na momente, pod mojim pogledom, tijelo joj je bilo nemoćno, odbačeno kao tijelo logoraša pod pogledom SS-dželata, a, u isti mah, kao da se iznova stvaralo. S fotografskim pogledom posjedovao sam njezino tijelo, kontrolisao ga do najsitnijeg detalja. Nisam dozvoljao da me ona kao sirena zavede. Sa fotografskom mašinom bio sam nadmoćan. Mogao sam da je posmatram odozgo, kao Ulis, što je pobjedio zavodljivo žensko tijelo, koje ga je vodilo ka smrti. Moj pogled je prodirao kroz nju, cijepao je i kožu joj prekrajao. Lijevom rukom skinuo sam njeno donje rublje i rekao joj da se skvrči kao fetus. Pronašao sam paralelu između vode- nastog oblika fetusa i riba, čije su fotografije stajala na zidu. Kazao sam joj da legne pored fotografije koju sam skinuo sa zida. Postavio sam lampu ispod njene vagine koja je izgledala kao meduza što sve guta. Kada sam stavio prste u njen vlažni otvor, snimao sam kako od uzbuđenja otvara usta i kako joj se iz ubrzanog disanja, koje se činilo kao stenjanje, otimaju krištavi krici. Iz njenoga preglasnog dahtanja kao da je kuljao neki prvotni strah koji se oko mene odmotavao. Iz mraka, samo je, ispod njenih usana, crveni jezik palacao i odmotavao se prema objektivu. Snimao sam je kako u nekom čudnom

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

111 zanosu grli lampu, čija ju je svijetlost izduživala. Snimao sam je i kako drži moju dlakavu ruku na svojim grudima, dok joj prstima dodirujem usne. Dok smo na krevetu prodirali jedno u drugo, imao sam osjećaj da me njezine usne, kojima je pre- lazila po mojoj koži, snimaju. Sa alkoholnim zadahom koji je iz njih klizio, poprimale su okus smrti, koji me privlačio, štaviše: uzbuđivao. Prodirući u njezino tijelo postajao sam fotografski bljesak koji se u nju sliva. Činilo mi se da nestajem, kao što sam, nekad davno, na vijest o dedinoj smrti, nestajao, sabijen u ćošku dnevne sobe. Samo što sada nisam bježao od smrti; kroz nju sam prolazio. Smrt je bila ljepljivo znojno žensko tijelo što se oko mene, kao pipci hobotnice, obmotavalo i isisavalo me do kostiju. Pod njenim poljupcima, zagrljajima, ugrizima, u meni se rasplamsavala želja da samog sebe, kao u raljama ajkule, raskomadam do najmanjeg komadića, kako bih, sasvim razobličen, nestao u ponoru njezine utrobe. U času orgazma kao da je iz mene sve isticalo, drhtalo, titralo i nastavilo da struji vazduhom. Pogled mi je, kao kroz fotografski aparat, bježao iz vlastitog oka i ljepio se za njezinu znojnu kožu. Postajao sam prašina sa fotografija njezinih slika iz kojih zbunjeni ljepljivi riblji pogled – toliko lagan, bez težine, kao dlake kose što su se po posteljini kolutale i ljepile za moje usne – viri. Zavlačio sam se u njezi pupak koji se pomjerao gore, dolje. Kao sipa, kada izbaci svoju tintu u more, iz sebe sam prosuo spermu u prezervativ. A onda, kada je tišina počela da nas obuzima i prodire kroz nas, uzela je svoje cigarete sa stolića i zapalila. – Nisam ti kazala – progovorila je – na ovoj stolici na kojoj si me fotografisao, moj prijatelj je prije godinu dana izvršio samoubistvo. Bio je skulptor. Njegovo tijelo, kada su ga svog iskrvavljenog pronašli, bilo je kao skulptura. Jedan od razloga što sam se ovdje vratila je da napravim kolaž između njega i mojih fotografija. Nisam uspijevala. Eto, možda si mi ti pomogao.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

112 Zbunjen i iscrpljen spustio sam glavu na jastuk i prepustio se snu. Sanjao sam riblje čeljusti kako me grickaju, proždiru mi utrobu. Sjedeći na istoj stolici, na kojoj sam je fotografisao, a koja se sada nalazila na dnu nekog nepoznatog okeana, vri- skom sam počeo da ih od sebe tjeram. Lebdio sam kroz morske talase, koji su me uvijek iznova ubacivali u neke druge nepo- znate predjele i dubine. Sve je bilo ljepljivo. I dok su se moji pokreti, kao kroz gusti med, batrgali u naporu da se probiju, shvatio sam da su voda i ribe i morska nepregledna dubina, ustvari, njezine usne što su se za mene ljepile. Ljepljivi i masni poljupci počeli su da se oko mene obmotavaju. Kao da su od moga tijela pravili kolaž od fotografije i skulpture. S prvim zrakama sunca, što su prodirali kroz umazane pro- zore, šibajući me po kapcima, otvorio sam oči. Krmeljavom pogledu, kroz izmaglicu, koja se skupljala oko trepavica, ukazao se prizor njezine gole glave, koja se, kao zvijer u svojoj jazbini, savila na mome ramenu. Pažljivo, kao neku krhku, odbačenu stvar, spustio sam je na jastuk. Dok sam joj sa svog ramena sklanjao glavu, iskliznuo mi je sa uda prezervativ i pao pod njezinu dojku. Bio je zgužvan kao moja koža. Koračajući do prozora svaka me je skluptura gledala. Postali smo braća koju glina ljepljivo povezuje. Kroz prozor, što se prostirao preko cijelog zida, posmatrao sam grad. Sa tek opalim lišćem, koje je jutarnji povjetarac u vazduhu vitlala, grad se budio. Izlazio je iz svog noćnog drijemeža. Mljekar je plavim loncem klepetao, dok je iz njega, ispred ulaznih vrata, ulijevao mlijeko u staklene flaše. Iza oluka iskočila je crna mačka i direktno podletjela pod crvenu škodu, prednji točkovi su je zgnječili. Mljekar se naglo trznuo i prosuo mlijeko na cipele starca koji je, pod miškom, nosio izdanje jutarnjih novina. Fotografskom sam oštrinom zapazio, na naslovnoj strani novina, uozbiljen lik Predsjednika, kako narodu, što mu aplaudira, pokazuje ispru- ženom rukom spasonosni put. Nad bijelom lokvom prosutog

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

113 mlijeka nekoliko jutarnjih znatiželjnika se nagnulo da bi u njoj vidjeli svoje odraženo lice. Da li zgažena crna mačka donosi sreću ili nesreću? Neka samoća se širila i prostirla po svemu. Čitav grad je, sa svojim jutarnjim zvucima, drhtao na mojoj goloj koži, kružio kroz krvotok. A u meni je rasla spoznaja o napu- štanju, nestajanju. Znao sam da više neću nikada vidjeti tijelo s kojim sam se svu noć grlio; znao sam da će prizori – nelagoda mljekara koji rukom čisti starčeve pantalone, strah starca koji jutarnje izdanje novina prislanja uz svoje lice da se sakrije od trzaja zgaženih mačijih nogica, škripa guma koje natopljene mačjom krvlju ostavljaju trag na asfaltu – iščeznuti iz okvira mojih trepavica; znao sam, da će zgaženu mačiju kožu na asfaltu saprati kiša, da će iz mene isteći trenutak jeseni, kada se lišće koluta i kada se ukršta sa mojim dahom, da će se sa moje kože mirisi ženskog tijela saprati. Otišao sam u WC. Nageo sam se nad klozetskom šoljom i u njenom dnu posmatrao u vodi svoj odraz. Povukao sam lanac kotlića i pustio vodu, mislio sam da će tako i moj lik, u cijevima što su grgotale, nestati negdje daleko i da ću u njima iscuriti sve do mora, do neke tamne crne rupe kojoj nisam znao ime. Voda koja se prelivala preko mene, kada sam se tuširao, kožu mi je svlačila i uvlačila u odvod na koji su se dlake kačile. Kada sam se vratio u sobu njeno je tijelo, dok je spavala, izgledalo umr- tvljeno. Ono nije više posjedovalo onu strast kakvu sam te noći vidio. Posmatrao sam joj dlake na nogama, otvorena usta što su se od hrkanja pomjerala gore-dolje. Izgledala je kao utopljenik iz kojeg se posljednji dah jedva probija. Počeo sam da skupljam svoje stvari. Ona se naglo trgnula i kroz smiješak dobacila: – Šta, već bježiš! – Nije, imam neke obaveze, moram ići. – Hej, ostavi mi svoju majicu. Voljela bih da je imam. Možda od nje napravim neku fotografiju, pošto ja nisam tebe snimala. Da imam nešto za uspomenu.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

114 Razmijenili smo majice. Ja sam navukao njenu, a njoj sam ostavio svoju. Njena, smeđa, bila mi je uska, ali, onako stegnu- ta, kao da mi je ocrtavala mišiće, činila ih većim i čvršćim. Sa majicom, što se ljepila uz moje grudi, kalio se u meni i neki muški ponos. Postajao sam snažniji, jači, zreliji. Dok sam prolazio ulicom pored pregažene mačke, čija se crna koža još uvijek caklila na iskošenom jutarnjem svjetlu, napravio sam nekoliko fotografija. Snimio sam joj zube koji su izvirali ispod smrskane glave, rep što se lagano uvio u polukrug, kožu zalijepljenu na ivicu trotoara. Poslije nekoliko mjeseci otišao sam na odsluženje vojnoga roka u Beograd. U kasarni, desetari, nakostriješeni stariji voj- nici, izdirali su se na mene: trči, brže, miči to svoje lijeno dupe! Kao guštera odveli su me u neku hladnu prostoriju i naredili mi da se skinem. Dok sam stajao go ispred reda vojnika koji su se prsili svojim uniformama i svi u glas vikali – brže, brže, bio sam napušten od sviju. Kao da je neko vikom mogao da nasilno prodre u mene. Kada sam skinuo sa sebe majicu, koju mi je ona poklonila, odbacio sam jedan ženski dio sebe. Samo je trebalo potegnuti vodu iz vodokotlića pa da sav nestanem, da me progutaju kanalizacijska crijeva. Utisnuto žensko tijelo u svučenoj ženskoj majici ležalo je na podu poraženo, odbače- no, isto kao ubijeno herojsko tijelo Bruse Leeja kada je moja mama svukla sa mene majicu s njegovim likom. Vika, dril su me počeli učiti šta znači biti pravi muškarac. Čitav svijet se nakrivio na moju stranu, da me proguta. Iz oficirevog vriska kao da je virio neki fotografski aparat koji je snimao svaki ugao moje ličnosti, bilježio i nadzirao sve moje prekršaje, krive primisli. Nikada nisam bio tako ubačen u tugu golotinje vlastitoga tijela koliko za to vrijeme. Jedini trenutak predaha bio je onda kada sam mogao da ležim u krevetu i gledam na naljepnici, zaljepljenoj o željeznu dršku kreveta, ženske sise koje su u mojoj mašti bubrile, rasle kao neka neprijateljska

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

115 eksplozija. Tada bih fotografski aparat zamijenio sa okvirom nišana sa kojim sam uobličavao svijet oko sebe. Kroz nišan sam formirao pokrete kod oficira, fiksirao vojnički sivi hodnik iz kojeg se isparavao miris smrdljivih čizama, ispaljivao nevidljive fotografske metke u tijela muškaraca dok se tuširaju. Poslije vježbe gađanja obično bi se vojnici hvalili kako su metu rascijepili, rasporili, razderali je ko „napolitanku“, reše- tajući na njoj ucrtanu geografiju svih djelova ženskog tijela. I kao u nekom ritualu vadili bi svoje napete kurčeve i stali da ispaljuju metke po vunenim ćebadima, koja su im dozivala ženske obline. – Puni-nišani-pali – uzvikivali su. Na gornjem spratu moga kreveta vojnik, koji je imao oko šesdeset kilograma, ispalio bi svoje metke oko šest, sedam puta. Jednom sam lupio čizmom po njegovom krevetu i viknuo: – Dosta više majmune jedan! – Ali ja jedem proteine, pa mogu – kazao je kroz cerekanje koji je zvučao toliko debilno da sam se sav naježio. U njegovom cerekanju čuo sam prikrivenu želju usamlje- nog muškarca, drkadžije, da u vlastitom tijelu sruši sav svijet. Legao sam na krevet i drhtao nad samim sobom, u strahu da me taj zazorni smijeh cijelog ne obuzme. Vrativši se iz vojske upisao sam se na Filozofski fakultet i počeo da pohađam studij filozofije. I dok sam najviše vremena provodio u zagušljvom bifeu Filozofskog fakulteta raspravljajući sa svojim kolegama o vječnim idejama koje svijet uslovljavaju, ili ne uslovljavaju, kao i o mogućnostima apriorne spoznaje kako bi se odredio neki univerzalni kvalitet, substancija, u susjednoj Republici Hrvatskoj počeo je rat. Jugoslovenska Narodna Ar- mija, koju sam u Beogradu služio, krenula je da razara hrvatske gradove. Počelo je bombardiranje Dubrovnika i Vukovara. Sa prijateljima sam otišao, poslije jedne žučne rasprave o tome kako pojedinac u svojoj autentičnoj usamljenosti treba da

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

116 bude odvojen od morala krda, u kafe Teatar, mjesto na kojem sam je upoznao. Pošto u bašti nije bilo mjesta sjeli smo unutra. Na zidovima, na kojem su obično bile izložene fotografije mane- kenki, bile su obješene fotografije tijela poginulih na hrvatskom ratištu. Rat je već ušao u modu. Na ulicama se mogo vidjeti neki šminker da nosi maskirnu uniformu, kao dokaz svoje muške snage. Atmosferu isforsirane glamurozne blještavosti, remetile su fotografije. U centru prostorije visio je lite-show, koji je šare- nim zrakama šibao po svim uglovima sobe, prodirući i u poglede konobara što su, munjevitom brzinom, uštogljeni u crne leptir mašne, pronosili pladnjeve napunjene coca-colom, schweppe- som, kafom. Raskomadana tijela sa fotografija manekenski su mamila pogled: svinjska njuška rovi po utrobi mrtvoga čovjeka; djelovi raskomadanog tijela u razorenoj i spaljenoj crkvi ljepe se za plastičnu figuru Isusa Hrista; majka ljubi svoga mrtvog sina u kovčegu. Fotografije su hvatala tijela sa kojima sam se nastojao identificirati. Jedan od mojih prijatelja uperio je prstom na jedan leš koji se od dugog ležanja u blatu raspadao. Majica iz koje su provirivali komadi tijela bila je čista i sa nje se veoma jasno razabirao znak: Lacoste. – Vidi, ima istu majicu kao i ja. Bilo je nečega erotskog u mogućnosti da se vlastita majica identificira sa majicom mrtvog. Mrtvi su nam postali nekako bliski kao da s njima odlazimo svakodnevno u isti dućan. Nekoliko dana poslije, u novinama sam nabasao na fotogra- fiju svoje prijateljice, objavljenu s kratkom viješću o njezinoj smrti. Dok je fotografisala bombardovanje Dubrovnika vojnik JNA pištoljem joj je s leđa ispalio metak u potiljak. Potom ju je gurnuo u more. Sedmicu dana bila je hrana ribama. U novinama je objavljena i fotografija njenoga leša. Na njoj sam prepoznao svoju majicu. Ostatak dana proveo sam razvijajući njezine fotografije. Kombinovao sam fotografiju mačije kože sa njenim tijelom.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

117 Nisam se mogao osloboditi osjećaja da me sa papira fotografije gladi njezina koža, ljepljiva poput ribe, koju je pokrivala crna mačija prostirka. Njezin pogled, ispunjen tugom tuljana, u mene je utopljenički uranjao. Fotografije sam zakačio o zidove sobe. Uzeo sam bocu viskija i polagano je ispijao. Ležao sam otromboljen na stolici, kao što je ležao njezin prijatelj dani- ma, prije nego što su ga pronašli. Iz svakog ćoška zijevala je praznina i u mene ciljala. Kao pucanj kroz prigušivač, tišina se kačila po mojim dlačicama. Uzeo sam fotografski aparat da se snimcima odbranim od nečega sablasnog što je na mene srljalo. Koračao sam stanom i slikao sve napuštene predmete. Izašao sam na balkon i sa dvaneastog sprata snimao Sarajevo. Na balkonu je o štriku bila okačena njezina majica koja se sušila. Fotografisao sam kapljice koje su se s nje slivale i padale. U udarima vode na glatki balkonski beton, oglašavala se prijetnja, opasnost što se nadvijala nad gradom, koji sam, kroz pad kapljica, snimao. Majica je hvatala vjetar i napuhana se svijala u beskrajne arabeske. Plazila se na vjetru kao obješena koža jagnjeta, što ga je majka za Kurban-Bajram zaklala. Učili su nas da radi spasa vlastite duše treba nekog žrtvovati.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

118 Re DODIRNETAČKE SlađanaIlić Ulazim u međugradski autobus – sedište broj tri, piše na karti koju vozač na ulasku proverava. Spuštam ranac ispod nogu, laptop smeštam iznad glave. Sedam s radošću što odlazim iz grada na kraći odmor, (kakav bi inače moj odmor mogao biti!), i što ću konačno moći da pročitam knjigu koja me je dugo čekala. Pored sebe odlažem torbicu s ličnim stvarima. Proveravam, mada nevoljno, da li je u njoj službeni telefon. Iako napokon pravim otklon od posla, ipak moram da proverim da li je tu – nikad se ne zna... Čudno, u prethodnoj firmi sam gunđala jer mi nije obezbeđen službeni telefon, iako je to bila profesionalna obaveza poslodavca, s obzirom na prirodu posla koji obavljam. Kada sam ga u novoj firmi dobila, svaka njegova zvonjava izazivala mi je nervozu, izuzetnu nelagodnost. Kada bih videla na displeju samo četiri cifre, jer svi smo umreženi, uvek bih, ni sama ne znam zašto, očekivala neku lošu vest. Iracionalno, zar ne? Zamerala sam to sebi, jer nisam ljubitelj iracionalnosti u poslu, razmišljala o tom osećaju kao o znaku slabosti koja mi se rugala i opomenula me da nisam profesionalac, s obzirom na to da sam dopustila da mi nivo stresa, očigledno, naraste iznad nosa i da me ometa u nor- malnom razmišlju i radu. Grozan osećaj! To je, mislim, i izvesna doza sadomazohizma – čovek se saživi, gotovo sraste, s nečim što mu izaziva konstantnu nelagodu, što mu podstiče negativne emocije, a ipak s tim živi, ne odvajajući se od izvora stresa.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

119 To me podseća na žene koje srastu sa svojim lošim muževima, zbog čijeg se konstantnog, dugogodišnjeg prisustva i uticaja razbole, ne umru uvek, ali poremete umom, a poremete i svoju decu, žrtvujući ih. Ali muževe ne menjaju. Prvi put povukla sam tu paralelu kada mi je službeni te- lefon pao na pod sa stola za kojim sam jela. Da, i onda je taj telefon bio tu. Tada mu je napukao displej. Pogledala sam u novonastali prizor pomirljivo, sasvim ravnodušno konstatovala štetu, podigla ga na sto i – nastavila da jedem. Napukli diplej me je svakodnevno, po ko zna koliko puta, podsećao na taj incident, ali nije mi padalo na pamet da u vezi s tim bilo šta preduzmem. Najčešće bih se nasmešila kada ugledam displej, zato što je bio potvrda mog stava o tome da su stvari tu da bi služile nama, a ne mi njima. Pa – neka dreždi tako razbijen – stvarno je smešan, čak me i zabavlja. A moje odsustvo volje za promenom ne može škoditi nikom – ni meni, ni telefonu, pošto je u pitanju ipak samo stvar, a ne, na primer, neki tamo muž, ili, još gore, neka tamo deca. U vezi s tim razbijenim displejom bilo je srodnih komentara. Moj prijatelj iz detinjstva, uspešan poslovni čovek, rekao mi je: „Ma daj, stvarno ne ide da lepa i pametna poslovna žena nosi takav telefon! Šta će pomisliti klijenti?!“ A muškarac koji me je voleo, mada mislim da je ta osećanje bilo zapravo samo iracionalna refleksija njegove beskrajne ljubavi prema sebi, rekao mi je: „Kad vidim taj telefon, stvarno mi te dođe nekako žao. Kupiću ti nov“. Nemam pojma otkud mu takva potreba, verovatno mu je razdrndani telefon odudarao od mojih visokih potpetica, koje je obožavao, kao i od mojih crveno lakiranih noktiju, koje je takođe obožavao toliko, da bi mi sigurno dopustio da ga grebem njima besomučno, za vreme seksa, razume se (da je do njega došlo), sve dok mu ne pustim krv, bez obzira na to što je oženjen i što ga je njegova fina, dobra i bezbojna žena uvek dočekivala kod kuće s tanjirom tople supe – za početak.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

120 Izgleda da ona te poderotine na njegovim leđima ne bi ni pri- metila – zbog umora od svakodnevnih poslova i treperenja nad njim – kuvanja, pranja, peglanja... Tu bi se zaustavila. Izgleda da nečega drugog, osim još zalivanja cveća, brisanja prašine, pranja automobila, odvoženja, dovoženja, odlazaka u nabavku, između njih nije ni bilo. Ne tvrdim to neosnovano. Jednom sam iz radoznalosti napravila eksperiment, o kome vam sada ništa neću reći. Stvarno nije ništa primetila. Da bih ga utešila zbog tog razbijenog displeja na mobilnom, pošto nisam htela da mi zaljubljeni oženjeni muškarac kupuje bilo šta – bože sačuvaj! – nakačila sam na isti sliku nekih rascvetalih prolećnih grana. Tako se manje opažala pukotina. On je i dalje voleo moj slupani mobilni, zato što ga je mrzeo, i sviđale su mu se te grane, jer su ga, valjda, podsećale na mesta koja volimo i koja nikada ne možemo napustiti, jer na njih sigurno nikada nećemo zajedno ni otići, pošto ni jedno ni drugo nismo vozači! A ne bi bilo u redu da, znate već... Evo kakve su bile reakcije drugih. Prva: Direktor me je na jednom sastanku, kojem smo pri- sustvovali samo nas dvoje, hipnotisano buljeći u moje crvene nokte, dok sam se, govoreći, igrala mobilnim telefonom, pre- kinuo i pitao, prvo – da li su nokti stvarno moji, drugo: „Šta je ovo?“ Na prvo pitanje nisam želela da odgovorim, pošto ga nisam smatrala poslovnim. Što se drugog tiče, nisam razumela na šta tačno misli. „Na šta mislite?“ pitala sam. „Brine Vas moj razbijeni telefon?“ – „Ne,” rekao je, „već ova divna slika na displeju. O čemu ona zapravo govori?“ – „Ona zapravo govori“, rekla sam, gledajući kako zadivljeno bulji dok mu sperma teče iz očiju, „da sam veoma romantična“. Druga: Stavila sam na vidno mesto taj telefon i kada sam sastan- čila s njegovim zamenikom. On mi je spremno rekao: „Pothitno ću ti naručiti novi telefon! Treba li ti još nešto? Aaa, platićeš mi sve to jednoga dana!“, rekao je i glupavo se nacerio. Nemaš ti pojma,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

121 mislim se, ali sam se samo blago osmehnula i ljubazno mu rekla „Hvala Vam, ne treba mi ništa, nema potrebe“. Čini mi se da je i njemu nešto curilo iz očiju... Svejedno, ja nisam imala nameru da taj telefon promenim. Pitajte me zašto. Nemam pojma! Nadam se da na osnovu vašeg dosadašnjeg iskustva – izvi- nite, čitaoci, trenutno se obraćam samo čitateljkama – nema potrebe da pomislite kako sam neki nepopravljivi narcis, jer znate da je priroda navedenih muških reakcija – univerzalna! I da uglavnom ne zavisi od konkretnog subjekta, ili objekta – ukoliko subjekat (ili objekat!) nosi štikle i ima crveno nala- kirane nokte. Ali, hajde da utvrdimo gradivo: Ako ispunjavate navedene uslove, muškarcu možete pričati – šta god hoćete! Uzrasna grupa kojoj pojedinac pripada uopšte nije bitna. On vas sigurno neće slušati. Biće hipnotisan. Tada možete da kontrolišete njegove poglede i pokrete, pustite mu mislima na volju, to je okej, i naravno – vaš je. Sve može! Neće vam kupiti samo mobilni telefon, svu ostalu tehniku, seksi čiz- me, seksi veš, bundu, odobriti vam projekat, potpisati plaćeno odsustvo, predračun za stručno usavršavanje ... Polizaće vam štikle! ... i još nešto – ako mu dozvolite. Učiniće sve! – implicitno, teledirigovano. Sve to doduše, može ukazati na nedostatak mašte, ali, hajde da ne sitničarimo. Super je to ukoliko vas ne frustrira potencijalni osećaj da ste daljinski upravljač ili spomenik. Za utehu – ima tu i mnogo prirodnih reakcija – veoma vidljivih. Mada to zahteva konstantnost takve vaše pojave. Ako je to vaš izbor, znate šta to onda znači? Svakodnevno kuvanje supe, pranje sudova, veša, peglanje, odvoženje, dovo- ženje, zalivanje, ne znam šta sam sve već nabrojala, ne dolazi u obzir. To ćete morati da ostavite dobrim ženama. Vi možda uopšte niste loše, ali ne možete obavljati i ovo i ono, a uz to konstantno izgledati poželjno. Jeste li me čule? Jeste li me dobro čule? Dakle, vi ne biste da ne budete dobre, ali vi morate da ne budete dobre, ako ne mislite da završite kao zalivačice

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

122 cveća, jer onda od svega drugog, ili bar od onog drugog, neće biti ništa! E, sad vi procenite šta tačno hoćete. Dakle, ako neće- te da se igrate, da glumatate, jer je to naporno, a i nije uvek zanimljivo, i ako hoćete da budete dobre – najebale ste! Dobro, pošto smo isključili mogućnost da budete dobre, jer se ne isplati, vekovi su to dokazali, a aktuelni primeri su izakane žene koje ipak neće da promene muževe, možete da probate da budete nešto manje izakane, na primer, bar da se pravite da ne znate da vozite, pošto niste oduševljene još i ulogom taksistkinje. Još bez adekvatne nadoknade... A ukoliko niste dobre, razmislite o tome da li hoćete da teledirigujete ili da glumite spomenik, ili pak hoćete da vas neko stvarno čuje. Ako hoćete prvo – samo napravite spisak želja, ako hoćete drugo – obucite džak. Mada, nisam u potpunosti sigurna da ovo drugo obavezno pali. Možda, za svaki slučaj, ipak i da se ugojite jedno tridesetak kila. To je sigurnije. Da. No, hajde da napustimo ovu digresiju. Digresiju?! I da se vratimo osnovnoj temi ... Dragi čitaoci – muškog pola – sada slobodno možete nastaviti da čitate. Smeštam se na sedište broj tri u međugradskom autobusu. Osim što proveravam da li mi je tu službeni telefon, radujem se što ću konačno moći na miru da čitam knjigu koja me je dugo čekala. Duže nego što sam želela. Još nisam stigla ni da je otvorim, čula sam glas Drugog Vozača od trista kila: „Mala, ja sedim tu“. Pogledam zbunjeno njega, pa kartu: „Ovde piše – sedište broj tri“, kažem ja. – „Neka, neka, ja ću onda pozadi, samo ti sedi tu, nije važno”, čuje se glas nadrkanog Drugog Vozača dok počinjem da se pitam da li ga, možda, po povratku s prethodne ture nije dočekala sveže spremljena supa, a bogami ni sarme, ni prasići, ni štrudle, ni pite... Da li ga, možda, nije dočekala čak ni žena koja je, za svaki slučaj, dodala onih trideset kila, da bi ga i tako uverila da je dobra. Da li je nesrećan što je on vozač, a ne njegova žena, pa ume-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

123 sto da ga ona lepo vozi gde god joj on kaže, on mora da vozi međugradsku liniju, i to zbog dužine relacije kao Drugi Vozač, neka jebena pedeset i dva idiota (idiotkinje), ili sam možda ja pogrešila što u međugradski nisam ušla u dvanaesticama, to bi ga sigurno oraspoložilo, ukoliko zna za nešto drugo, osim za eksere i burgije dvanaest. U međuvremenu, u autobus ulazi Sofisticirani Mladić koji pita tog istog, Drugog Vozača, da li može da sedne pozadi, iako bi trebalo da sedi napred, jer je na tom mestu već majka s detetom. Uh, to je bilo dolivanje ulja na vatru! Snažno se udarivši šakom po čelu, Drugi Vozač rezignirano konstatuje: „‘Bem ti! Gde ja živim!“ Sofisticirani Mladić ga bezizražajno posmatra, ništa ne govori. – „Sedi pozadi, napred je loša bio- energija“, obraća mu se Drugi Vozač. Osećam da treba nešto da preduzmem, inače Drugi Vozač nikada neće prestati. Obraćam mu se trepćući, uvijajući ne- hatno svoj plavičasti pramen: „Gospodine, baš mi je žao što sam Vam zauzela mesto! Samo recite gde želite da sednem i ja ću sesti. Vi ste ovde šef, razume se, a i baš Vam stoji da to budete!“ Sofisticirani Mladić se još uvek ne pomera. Ni na njegovom licu ništa se ne pomera. „Ništa, ništa“, govori Drugi Vozač. „Jadan ti sam ja šef!“ Sofisticirani Mladić i dalje se ne pomera. Još jednom baci pogled na rezigniranog Drugog Voza- ča i potom konačno prolazi u drugi deo autobusa. Zadovoljna sam tom svojom minijaturnom deux ex mahina intervencijom. Autobus napokon kreće. Smeštam se najudobnije što mogu u propisano sedište, palim svetlo iznad glave i otvaram knjigu koja me je predugo čekala... Ali... Drugi Vozač osvetnički se okreće i nacereno mi se obraća: „Smeta svetlo. Jako je. Ako ‘oćeš da čitaš, moraš da pređeš pozadi. Slobodno ostavi stvari tu, ako imaš poverenja“. Pitam se, kada smo to prešli na ti? Čemu treba da zahvalim – knjizi? „Što Vam je dobra tetovaža!“, kažem ja, posmatarjući s divljenjem njegovu nadlakticu. Prelazim u

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

124 drugi deo autobusa, ostavljajući mu na savesti sve svoje stvari, osim službenog telefona, naravno. Zagledana u nizove sedišta i ljudi ispred sebe, pogledom tražim neko mestašce pored prozora, pogodno za čitanje. Molim jednu zgodnu damu u ranim pedesetim da me pusti na sedište do sebe, kako bih na miru čitala. S ponovnom radošću, otvaram knjigu, uključujem svetlo iznad glave i započinjem. So long, Marianne – tako glasi naslov prve priče. Halapljivo gutam prvu rečenicu: Nisam želeo da ispadne da buljim u njene grudi, ako se ona slučajno probudi, ali autobus se truckao, a grudi su bile tu... Užasnuta zaključujem da zgodna Dama u ranim pedesetim brblja sa Sofisticiranim Mladićem sa supro- tne strane i da će ovo, bez obzira na moju solidno izdresiranu sposobnost da se isključim, biti jedno naporno putovanje. Dama u ranim pedesetim ne prestaje. Zabacuje svoju plavu kosu, pripovedajući Sofisticiranom Mladiću, duplo mlađem od sebe, o tome gde je sve živela, šta je sve radila... Izvesna seta prepliće se s njenim glasom... Čitam dalje, trudeći se da se ne obazirem: Pre no što je zaspala, vozili smo se više od dva sata i nismo progovorili ni reči. Ušla je u autobus posle mene, sela na svoje mesto kao da ja tu, pored nje, i ne postojim... Potom Sofisticirani Mladić priča, kao da priča o nekom dru- gom, a ne o sebi, kako je takođe živeo u Americi, u San Dijegu, kako je to sasvim drugi svet... Na to Dama u ranim pedesetim potvrdno klima glavom i dodaje da ona ipak zna bolje, i ona je živela tamo. U Americi možeš biti na vrhuncu, a već sutra možeš završiti u blatu. Imala neobičnu sreću, primili su je da bude učiteljica, iako skoro da nije znala engleski, ali zbog njene energije i stava, njene spremnosti da pomeri planine, da ide do kraja itd, itd. Nemam pojma da li je to tada moglo imati veze i s njenom bujnom plavom kosom koju je zabacivala, tada možda i nije bila plava, ili sa crvenim noktima i štiklama, ne znam kakvi su muškarci preko grane, s njima nisam imala posla, ali

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

125 pitaću svog bivšeg momka, on jeste. Možda on zna kakve se žene tamošnjim muškarcima sviđaju. A možda i neće moći da mi odgovori, jer on se ipak, kako se naknadno pokazalo, više pali na kurčeve koji mu nadražuju prostatu. Sofisticirani Mladić potom govori o svojoj devetogodišnjoj vezi koja se završila. O tome da je ta devojka divna osoba, ali da nisu bili jedno za drugo, da, na svu sreću, tu nije bilo dece, a onda se ubrzo pojavila Marina, to je nova devojka, naravno. Dobro je kad nije momak, pomislih... I tako, Marina je divna osoba i u svemu se slažu, ona ga razume... Dama u ranim pedesetim meškolji se na sedištu. Očigledno je pogođena pričom i pokušava da nađe najbolji položaj kako bi na miru i ona njemu ispričala svoju životnu priču, koja je, zbog prirode stvari, sigurno bar duplo duža od njegove. Štiklom je zakačila mrežicu koja se nalazi na poleđini sedišta ispred nje. Pokušavam da ne obraćam pažnju. Čitam dalje: Mogao sam da joj kažem gospođice, da li želite možda da sedite do prozora ili nešto slično, ljubazno, ali ona se tako ustrajno trudila da ne pogleda ni mene, ni bilo koga drugog oko sebe, da sam onda i ja prihvatio to isto i gledao u leđa stolice ispred mene, na koja je bila nakačena mrežica. Ako mene pitate, te mrežice ne služe ničem drugom osim da vas tokom vožnje grebu po nogama. Na kraju obično završite putovanje sa romboidnim šarama na kolenima... Dama u ranim pedesetim sada priča o tome kako je živela i u Provansi, kako je to ipak najdivnije mesto na svetu, iako je živela ... ma gde sve nije! Kako joj nedostaju ljubičasta polja lavande, kako joj nedostaju mirisi... I Francuzi kojima su tri stvari najbitnije na svetu: prvo – hrana, drugo – dobro vino, treće – zna se već šta. Potom je Sofisticiranom Mladiću pri- čala o paklenom periodu svog života, usred te lepote... Bila je sedam godina u divnoj vezi s Marokancem, ali su se razišli. Sofisticirani Mladić obazrivo upita: „Pa šta se dogodilo?“ Onda mu ona kaže da je ostala trudna i da to Marokanac nije

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

126 želeo. Sofisticirani Mladić je pun razumevanja. Nema paralele između Marokančeve surovosti i onog faktora sreće o kojem je on nešto ranije govorio.(Za zaboravne: Pogledati drugi pasus iznad.) Potom je pričala kako se vratila i ovde udala za čoveka o kome sada ne želi da govori ništa loše, jer sa njim ima dva sina, o tome kako su imali predivnu kuću... Sve više se skupljam u sedištu, lepim se uz prozor. Dama u ranim pedesetim čas oblači džemper i zakopčava ga, čas ga otkopčava, skida i vezuje oko struka. Pritom me svaki put nehatno dotakne laktom. Čitam dalje: Sve u svemu, nisam baš voleo mobilne telefone. Ali ova devojka koja je sedela do mene izgleda da je svašta važno obavljala tim telefonom. (...) Bio je to jedan od onih modernih telefona kakve sam video samo na reklamama. Prelazila bi prstom preko ekrana, kao da lista knjigu i fotografije su se smenjivale. Kuća, ona ista kuća, uslikana iz raznih uglova. Izgledalo je kao da je kuća fotografisana u rano popodne, nije bilo previše svetla na ulici. Jedan prozor na onoj kući bio je osvetljen. Onda je više puta zumirala taj deo fotografije, kao da je pokušavala da vidi nešto iza onog osvetljenog prozora, ali nije se moglo videti ništa... Potom je Sofisticirani Mladić govorio o tome kako on sada sređuje kuću. Na spratu će živeti s Marinom, u prizemlju su mu roditelji. O tome kako kuća ima spoljne stepenice. Pokušavam dalje: Zatim se sakrila u moj zagrljaj i tako smo prolazili pored kuće, nekoliko puta. Prolazili smo sporim korakom i brzim. Kako zajedno biraju pločice za kupatilo. Marina bi da stavi zelene, a on bi tu dodao i neku narandžastu. Staviće i jedne i druge, naravno. Napraviće kombinaciju. Ne dam se: Ponekad smo zastajkivali. Pravili smo se da razgovaramo. Razmišljaju da li da uzmu široku, trouglastu đakuzi kadu, kako bi mogli da se zajedno izležavaju pod mlazevima vode, iako znaju da je tuširanje zdravije.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

127 Uporna sam: Otišli bismo malo dalje, stali iza drveta i ona je gledala u onu kuću kao opčinjena. Onda je izvadila telefon i napravila još nekoliko fotografija. Staviće ogrooomne prozore i starinske zastore, koji neće, valjda, odudarati mnogo od PVC stolarije itd, itd. Valjda će sad da se otkači: U jednom trenutku videli smo kako se otvara kapija i pobegli smo u malu ulicu. Onda je Dama u ranim pedesetim govorila o tome kako s tim, drugim, čovekom, ima dva sina i kao su oni sada veliki. Pokušavam dalje: – Bio je to stariji čovek koji je sporim korakom otišao dalje niz ulicu. Kako su se taj čovek i ona razišli, jer se nisu slagali i kako je to neslaganje bilo strašno kao i taj rastanak takođe. Ne dam se: – To je njegov otac – šapnu mi devojka, dok smo virili s drugog ugla kuće. – Najgore mi je što ne znam koja je njegova soba – dodala je potom. Ali da je sada sve u redu, da sada njen mlađi sin ima devoj- ku i kako je ona druge vere, pa se njeni roditelji bune, i kako nekada to nije bilo važno, a njoj nije ni sada. Uporna sam: – Pretpostavljam da je ova sa otvorenim pro- zorom, ali možda i nije. Možda njegova soba uopšte ne gleda ka ulici, već ka dvorištu. Priča otome da se oni, njen sin i ta devojka, uprkos tome, i dalje vole i kako je to divno, i kako će živeti svi zajedno, iako sada ona sa sinovima živi u manjem stanu, a ne u kući, jer je bivši muž u kuću doveo novu ženu i tako. Valjda će sad da se otkači: – A šta je s njim? – upitah na- pokon. – Zašto ne sme da te vidi? – Ne, ne, bio bi to užasan blam – odmahivala je glavom. Ona sada, eto, putuje, jer treba da se vidi sa čovekom koji je njena prva ljubav, još iz školskih dana, i kako su se našli preko Fejsa. I da, pitala je još Sofisticiranog Mladića: „Kako se Vi zovete? Ni ime Vam ne znam. Kažite mi, da Vas nađem

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

128 na Fejsu. Ja sam Mina“, rekla je zabacujući kosu. „Ja sam Miloš“ rekao je on, pomalo rezervisano. „Baš smo se lepo ispričali, zar ne? Uznemirili smo pola autobusa!“ Onda se Dama u ranim pedesetim, to jest Mina, okrenula ka meni i rekla mi: „Joooj! Vi od nas niste mogli ni da čitate! Toliko smo galamili! Izvinite.“ – „Ništa, sve je u redu“, kažem ja. „Mogla sam bez problema da pratim tekst”. „Stvarno?!“ Začudila se Dama u ranim pedesetim, to jest Mina. „Baš mi je drago! Koji je naslov te knjige? Dajte da zapišem. Ko je napisao? Aha, napisala! Dobro.“ „Joooj što sam nervozna!“, kaže Dama u ranim pedesetim, to jest Mina, „rekao je da je prehlađen, ali da će me ipak čekati na stanici. Kada smo bili u srednjoj školi i kada bih se odnekud vraćala, on bi me, ponekad, čekao na toj stanici. Samo, tada je ova stanica izgledala drugačije... I sve je izgledalo drugačije... Uh, da li ću da ga prepoznam? Šta ako nije isti kao na slici? Da li će uopšte doći? Šta ako mu je pozlilo? Rekao je da mu nešto nije dobro...“ Postavljala je sva ta pitanja, ne znam kome. Mislim da ni ona ne zna. Sofisticirani Mladić, to jest Miloš, je ćutao. Ali ju je i dalje gledao. Izgledalo je kao da uživa u njenoj uznemire- nosti, i to perverzno. Priznajem, od početka mi se nije sviđao. Sada sam bila sigurna da njega kod kuće, ili već negde, bilo gde, čeka Marina, koju je hiljadu puta pomenuo, i da bi on umesto te Marine, s kojom bira zelene i narandžaste pločice, više od svega opalio Damu u ranim pedesetim, to jest Minu, koja sada unezvereno ovde postavlja pitanja, i da bi to bio seks njegovog života. A njenog? Pa ne znam baš. Pritom, ne bi to bio jedan seks, vraćao bi se on po još. Sigurno. Ako bi ona pristala. U međuvremenu bi joj prosipao sranja o strasti i o ljubavi, drkajući dok piše SMS-ove ili dok četuje. Između bi svakodnevno srkao svežu supu koju mu Marina sprema i zadovoljno posmatrao kako ona dodaje onih sigurnih trideset

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

129 kila. Na kraju bi izludeo, poverovao bi da voli Minu. Čitam to iz njegovog pogleda. Pretpostavku o njegovoj perverznosti moći ću da potvrdim još samo na osnovu jednog njegovog gesta, koji trenutno nedostaje. Evo, čekam ga. Samo ga čekam. Učinilo mi se da bi trebalo nešto da kažem. Dama u ranim pedesetim je uznemirena. Uznemiren je i Sofisticirani Mladić, samo na drugi način. Dok ona brblja, s njegovog lica ne može se pročitati ništa. To je znak njegovog uznemirenja. „Doći će, gospođo, ne brinite”, kažem ja. „I pre Vas je čekao, zar ne? Nije važno što je sve tada izgledalo drugačije. Ovo je, očigledno, vaša stanica, i vaš grad. Mesto vaših susreta. Čak i da ne dođe – to je vaše, zajedničko mesto, zar ne? Na njemu ste toliko puta bili zajedno, a bilo bi dovoljno da ste bili samo jednom“. Konačno sam se obratila sebi – zašto joj govoriš ono što nije tvoje? Parafraziraš. Ukrala si to, dok si čitala. Svidelo ti se. Zato što za tebe sve, i do kraja, mora da bude priča ... inače nije ništa. Autobus staje. Sklapam knjigu. Nevoljno. Na mestu na kojem piše: Ponekad, kazao je, svrha tvog života je u tome da stekneš mudrost, a ponekad ono što će se desiti uopšte nije predmet tvoje volje. Odrasteš, ostariš, umreš, i tvoja volja s tim nema baš nikakve veze. Dobro, uspela sam da završim čitanje te priče. Samo još da završim ovu koja se ispred mene odvija. Posmatram. Briga me što me Drugi Vozač, derući se iz prednjeg dela autobusa, opominje da dođem po svoje stvari. Pokupićeš ih ti, drkadžijo, mislim, samo ako to budem dovoljno želela iz ovog drugog dela autobusa u kojem je ‘dobra bioenergija’, jer je u prvom delu, iz- vesno, loša... Dakle, posmatram. Dama u ranim pedesetim, to jest Mina, ustaje. Njena skla- dna figura, upotpunjena efektnim štiklama, dolazi do izražaja. Njeno dupe izgleda odlično u belim, tesnim farmericama. Stavila je ranac na leđa. I dalje izgleda ženstveno. Gleda kroz

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

130 prozor i uočava visokog, sedog, čoveka. „Da li je to on?“, pita glasno. Opet ne znamo koga pita. „Da li je to on?“ Sofisticirani Mladić bezbojno izgovara gledajući ispred sebe: „Ne znam“. Ona prilazi Sofisticiranom Mladiću. Pogleda ga i kaže: „E pa, Miloše...“ On ustaje i ukipljeno joj pruža ruku, kao da je ispred njega predsednik države. Samo se blago nasmešila. I ona je, naravno, shvatila. To je to! To je taj gest koji je potvrda perverzije. Sve to, naravno, ne bi bilo perverzno kada Sofisticirani Mladić ne bi ovako ukipljen stajao i posmatrao Damu u ranim pedesetim, to jest Minu, kako odlazi s visokim, sedim, čovekom, koji je grli i ljubi, iako je prehlađen. Da, sve bi bilo okej kada bi taj mladić umeo sada nešto da uradi. Rečitost nekako ide uz sofisticiranost, ali s tom sposobnošću ovaj primerak ovde može samo da se jebe. Ništa više. Dama u ranim pedesetim, to jest Mina, i visoki, sedi, čovek odlaze i dalje se grleći i ljubeći kao da su još uvek u srednjoj školi. Ni o čemu ne razgovaraju. Šta sam Vam rekla?! Stvari me čekaju napolju, uredno složene. Drugi Vozač je tu negde, oko autobusa, i dalje nešto sere. Posmatram Sofisticiranog Mladića smeškajući se. Vrlo je ozbiljan. Okreće glavu prema meni i učtivo me pita: „Gospođi- ce, Vas ne čeka niko?“ Znaš šta, ja sam poslednja osoba na svetu koju bi neko danas čekao, odgovaram sa smeškom. A lažem. Besprizorno lažem i odlazim u noć.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

131 Re NAPRVOJLINIJIFRONTA SrđanSrdić Možda se spustila magla, ali nisam ja od juče. Važno je raz- graničiti stvari; neke linije se ne prelaze, jednostavno je tako i dobar stojim da je tako – nema tog rođaka koji će da me ubedi u suprotno. Oni su tamo, i s ove strane je neophodna puna borbena gotovost, svi kapaciteti moraju da budu uključeni u procese odbrane. Rekao sam ženi da rukovodi resursima u prizemlju i da povede računa o tome kako deca razumeju novonastalu situaciju. Izdao sam komandu da zajebe nedeljni ručak i da prisutnom življu podeli konzerve, nešto mi govori da je stigao Dan D i da će oni pokušati da usmere invazivna dejstva ka nama. Probudio sam ljudstvo u četiri i trideset, po- strojio ih u dnevnoj sobi, i objasnio koje su strateške pozicije svakog pojedinca. Održao sam govor, istorija nam pokazuje koliko je to značajno, dobar govornik – veliki državnik, postoje snimci na kojima je lako uočiti široke pokrete osvešćenih masa suočene s monumentalnim besedama, pametnom – dosta. Prave reči izgovorene na pravim mestima i na pravi način izazivaju konkretne doprinose. Deca su kenjkala, ali nisam imao vremena da sprovedem radikalnije mere protiv njihovog nemuštog defetizma. Pitao sam ih koji im je kurac i citirao velikog američkog predsednika Regana D. Ruzvelta, a taj je znao šta radi, koji je rekao da se samo dripci plaše i da su žuti ujebali, sve to postoji dokumentovano, dokazi su tu, Jutjub i te stvari, mada negde piše i kako je to rekao neki crnja, crnački kralj valjda. Ne možeš da živiš od crnja. Na svakom uglu dobro

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

132 koordinirane opake crnačke milicije vrebaju u iščekivanju crnačkih pet minuta. Postoje zapisi, Nostradamus, Tarabići, Biblija, ali lenja, neprosvećena i nezainteresovana bagra ne čita. Svom srećom, postoje ovakvi kao ja. Bar za sebe znam, i daću sve od sebe. Ja sam garant opstanka. Oni su strpljivo čekali da se magla spusti, nisu se zaletali jer znaju ko je na drugoj strani. Koristili su tehnike spavača koji će se aktivirati u za njih najpovoljnijim uslovima. Procenili su da ću se braniti do poslednjeg. Jer, ja sam upućen, koristim adekvatnu literaturu, Hagakure, Umeće ratovanja, prihvatio sam etiku koje se čvrsto pridržavam. Put samuraja je smrt. Šta oni znaju o etici? Nameravaju da je razjebu do kraja, svaku etiku, majke im ga spalim paganske, da ne ostane ni e od etike. Nisu slučajno odabrali nedelju, to je dan koji provodimo u skladu s poslanicama iz Svetog pisma. I, šta sad imamo? Sad imamo opsadu, eto to imamo. I očevidne skrnaviteljske namere. Udar na tradicije porodičnog života. Prvo, deluje kako je naša pozicija u geostrateškom smislu neodbranjiva. Moja žena je kriva za sve. Govorio sam joj kao čovek da niko s malo razuma ne kupuje kuću čiji je levi bok na vetrometini. Nema te osmatračnice i tog snajperskog gnezda s kojih je moguće istovremeno kontrolisati sumnjiva frontal- na pomeranja i znatno podmuklije bočne udare. Dobro sam obučen i znam, osposobljen sam za ovakva delovanja, čitav život sam posvetio razrađivanju detaljnih taktičkih zamisli. Budala od moje žene nije poslušala, prvo je tvrdila kako će biti dovoljno da redovno kosim šipražje s praznog placa levo od nas. Objasnio sam joj, kao odgovoran muškarac koji vidi dosta toga unapred, da će u tom slučaju svako čije namere nisu časne trenutno razumeti zašto to radim, a da će, ukoliko ne budem to radio, potencijalni uljez moći bezbrižno da pro- dre na našu teritoriju. Onda je iznela primedbu o podizanju više i neprobojnije ograde, kao da istu tu ogradu ne mogu da

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

133 potkopaju i prevaziđu drugim sredstvima. Taj neopisivi idiot s kojim sam prisiljen da živim razmišlja u kategorijama fortifi- kacije srednjeg veka. Poslednje što je učinila, a što je apsolutno nedopustivo, bio je odlazak u opštinu. Tamo su joj dostavili plan iz kog proizlazi da će na pomenutom neiskorišćenom placu opština izgraditi obdanište. Početak radova zakazan je za april 1986. godine. Rekao sam joj da imamo problem. Rekao sam joj da je 2013. godina. Rekao sam joj da je njen mozak običan probušeni kondom. Rekao sam joj da bi nas to obdanište još više ukopalo. Koga ima u obdaništu? Nekoliko sati dnevno tu su usrani klinci. Posle njih dolaze jebači bez stambenog prostora, narkomani i oni s kapuljačama. Ako sve to nisu jedni isti. Šta bi trebalo da radim u tom slučaju? Da obijem magacin neke kasarne i tako se dodatno naoružam? Ne bilo koji, kineski probušeni kondom. Napravio sam neopisivu glupost kad sam je poslušao. Svi grešimo. Kad sam ustanovio težinu sopstvenog propusta, morao sam da je išamaram. Ki- neze, inače, ne bih nipodaštavao. Kakva veličanstvena ideja, napraviti trg dovoljno velik da po njemu sprovedeš tenkovsku diviziju. To je civilizacija. To je kultura. Oni su se svojih crnja rešili. Niko nikada nije video crnog Kineza. Dakle, morao sam da je išamaram. Kakva opština? Ko boravi u opštini? Pre svih: komunisti. Sve ih znam i dobro se sećam. Komunisti su okupirali zgradu opštine i nikada je nisu napu- stili. Šta oni rade? Razvodnjavaju stvari. To je komunizam, kreiranje atmosfere kolektivnog beznađa prouzrokovanog zaprepašćujuće neshvatljivim administrativnim procesima. Komunizam, to je otuđenje čoveka od smisla, kako nacional- nog, tako i individualnog. To su neke kancelarije, referenti, sektori, planovi koji se nikada ne ostvaruju, kao to sa obda- ništem. Vešto kamuflirani komunisti su preimenovali svoje ideologije, sada je to stoglavo čudovište kome čovek gotovo ne može da naškodi. Potreban je zdrav i jasan otklon, prezir

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

134 prema infiltriranom komunizmu. Jevreji, masoni, komunizam, to je kancer koji nagriza naše opštine. Deca umrlih komunista pare se između sebe i porađaju novu decu kojom popunjavaju ono malo preostalog prostora u zgradi opštine. Sve falsifikuju, krivotvore činjenice, to je ono što tamo rade, proveravao sam, kontrolišem sadržinu i verodostojnost svakog opštinskog spisa do kog mogu da dođem, 1992. nije bila prestupna godina, kako da ne, a ja sam mrmot, kradu nam identitet, vreme, dušu, hoće da nas izlude. Zato je sad ovako. Normalni su ludi. Izazivaju paranoju. Ali, nisu računali sa mnom. To je to, nema savršenog zločina. Sve će se doznati. Dobro je što imam te probleme s prostatom. Malo-malo, pa moram na pišanje. Da nije pišanja, naše sudbine bi bile u njihovim rukama. Komunisti iz opštine jedva bi dočekali tako nešto. Oni brišu ljude sa spiskova dok trepneš. Postoje čitavi odseci koji se bave time, izbriši ovog, izbriši onog, izbriši čitavo leglo, čitavu porodicu, seci porodično stablo. Ne sahranjuju ljude, već ih bacaju u DTD kanal. Nikada, nikada, nikada neću zaboraviti kad se onaj autobus survao s mosta, nedeljama su tražili utopljenike, neki do danas nisu pronađeni, ali ko je pronađen, čak su se izlanuli da jeste, pronađeni su neki drugi utopljenici, neki drugi, e to su ti o kojima govorim, ti neki drugi, ovakvi kao što sam ja, bacaju ih u DTD kanal, mađarska Racija im nije ravna, onima koji bacaju, ne onima koje bacaju, na dnu kanala s betonskim cipelama, to je njihova politika. I nikada nisu rekli ko su ti neki drugi koje su pronalazili umesto onih koje su tražili, to su se samo novinari izleteli, izlanuli, sve su to komunisti ekspresno ućutkali, nema te i to ti je. I pitam ja, kako su oni dospeli ovde, kad smo kupovali kuću moja žena je insistirala da to bude ovde, lep kraj, čist kraj, uveravala me je, a ja sam miran tip, nije mi do nevolja, imao sam težak život, mučio sam se kao Isus, trudio se da othranim svoju decu, da im usadim trunku elementarnog poštovanja,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

135 da ih očovečim. Da bi se desilo šta? U toj opštini valjda dele dozvole, samo dođeš i ljubazno zamoliš, op, evo dozvola, ku- puj, gradi, radi. A odakle ti novac? To niko ne pita. Korupcija, to je komunizam. Ko je došao na ideju da deo grada u kom žive mirni i porodični ljudi naseli crncima? S njima je ovako: pustiš jednog, evo ih milion. Da, pripišalo mi se u pola noći, a prozorčić na toaletu gleda tačno ka kući preko puta. Tamo je živela prava, normalna žena, bar je to bilo ono što sam mislio o njoj. Nisi je ni čuo ni video. Ni njenog muža dugo nisam video, pričalo se da ga je tukla, ne mogu da kažem, stvarno izgleda kao neko ko ima tešku ruku. Bila je nastavnica nečega, domaćinstva valjda. Pišam i gledam svojim očima kako stižu. Kombi, nemačke registarske tablice, tek malo doterana olupina. Iznose stvari, larmaju, to su bezobzirni ljudi koji provociraju od starta. Donekle razumem i policiju, teško je snaći se, oni su povezani i govore jezikom koji niko ne razume. Komunisti su im dozvolili da uvedu taj jezik u pojedine škole, srećom ne u ovu koju pohađaju moja deca, inače bih morao da povučem određene nepopularne poteze. Zapišao sam svoju ruku, a da to nisam primetio, pokušavajući da ih prebrojim. Tad sam pomislio: Počelo je. Narednog dana otišao sam do stanice policije. U prijavi sam naveo kako imamo situaciju sa ilegalnim imigrantima. Uputili su me kod inspektora zaduženog za takve i slične slučajeve. Čovek je delovao pristojno, saslušao me je koncentrisan, znam ljude i njihove reakcije, psihologija je nešto što me je oduvek privlačilo, kao i toliko toga. Opisao sam mu prizor kom sam prisustvovao što sam plastičnije mogao, kao i položaj naše kuće, i jasno mu stavio do znanja da očekujem najgore, kako za svoje ukućane, tako i za grad, ali i društvo u celini. Ustao je, rekao da ga sačekam dva-tri minuta, i izašao iz kancelarije. Kad se vratio, primetio sam izvesnu usiljenost u njegovim kretnjama, rekao je da iz katastarske službe i suda navoda da je u pitanju

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

136 regularna i legalna procedura kupovine stambenog objekta od strane građana naše zemlje. Oni imaju jednaka prava kao vi ili ja, dodao je. Oni su isti kao mi. To si ti rekao, odgovorio sam. To je samo tvoje mišljenje. Ja znam šta ću, pošto mi država ne pruža zaštitu. Znam šta ću, ne zvao se ja Gale. Isturili su najnemoćnijeg. Tako rade pacovi. Već dan po useljenju ugledao sam ga kako nehajno prilazi našoj kući. Ženi sam naložio da se s decom povuče u podrum. Imao je taj namešteni osmeh, kao da smo prijatelji koji se svakodnevno sreću. Otvorio sam vrata i zastao malo ispred praga, tačno toliko da mu onemogućim brz uvid u raspored prostorija iza mene. Klimnuo sam glavom ka njemu, nakon što me je jedno vreme ispitivački posmatrao, i dalje se osmehujući. Rekao je da se zove Babuš. Kurac. Niko se ne zove tako. Smisao nje- govog izlaganja bila je navodna želja za upoznavanjem prvog komšiluka. Klimao sam glavom i slušao ga. Kada je završio, ruke su mu ostale delimično raširene, kao da želi da me zagrli. Razmatrao sam njegovu fizionomiju. To je kao s majmunima. Na neki način oni nam jesu slični, ali su i dalje majmuni. Ba- buš, rekao sam, trudeći se da ostavim utisak neprijatne osobe, vidi Babuš, ovde su ljudi malo čudni. Svako gleda svoja posla, Babuš, svako za sebe. Reći ću ti da je to najbolje za tebe, uradi i ti tako, gledaj svoja posla, Babuš, ali ih gledaj iz svog dvorišta. Tako je najbolje za sve, prijateljski ti kažem. I zatvorio sam vrata. Odvukao se nazad, sporije nego što je došao. Čitavo leto proveo sam ušančen na spratu. Jednu od dečijih soba sam ispraznio i od nje napravio komandni centar. Iz te baze sam izbacio sve ono nepotrebno, čak i zidni sat s likom Snupija čije je glasno otkucavanje moglo da bude opasno u dva smisla: da me omami i uspava u kritičnom času, ili da me omete u nekoj od defanzivnih faza. Opredelili su se za opciju iscrpljivanja, koja tek u neznatnom broju slučajeva ne daje pozitivne ishode. Svakog dana dolazio bi različit broj vozila,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

137 najčešće nemačkih registarskih tablica, iz vozila bi izlazili neidentifikovani pojedinci, za koje je bilo skoro nemoguće utvrditi da li pripadaju susednom klanu po pravu stanovanja ili ne. Tako su me spretno zavodili u zamku netačnih informacija, koje, naravno, dovode do osmišljavanja pogrešnih strateških opredeljenja. Fenomen njihove tamnoputosti predstavljao je posebnu nedaću. Za nas, pripadnike bele rase, identifikacija i izdvajanje crnačkih individua predstavlja izuzetno kompleksan zadatak. Decenijama sam govorio i poučavao o tome: oni su isti. Tako i funkcionišu, kao natkriveni jedinstvenim crnačkim nervnim sistemom koji im nalaže da se kreću u istovetnim koordinatama. Deluju u tom smislu nepobedivo, svuda su, čini se kako su lako dostupni, ali ih je previše. Obruč se steže oko nas. Stoglava hidra napada. Sasvim specifične nedoumice imao sam prebrojavajući njihovu decu. Bilo ih je kao bubašvaba, milioni njih, puzali su i mileli, vukli se po utrini na kojoj su parkirali vozila. Znao sam da su njihova deca najsposobnija za rapidnu infiltraciju i decidirano sam saopštio ženi da tu gamad eliminiše svim raspoloživim metodama, samo li priđu našem posedu. Analizirao sam njihovu svakodnevicu i pitao se s kakvim namerama nastupa njihova matica Indija u odnosu na globalnu realpolitiku? Kakva je to superiorna kolonijalna matrica. I niko ne postavlja pitanje odakle oni ovde, od kada su tu, zašto ih negde nema uopšte a ovde nadiru sa svih strana. I shvatio sam retku ozbiljnost i veličinu nesvakidašnjeg primera koji dajem i koji ću dati. Nema predaje. Pokušao sam da ih diplomatski zastrašim, kako bih dobio na vremenu i zbunio ih. Nedelju dana kupovao sam sve dnevne novine, od pažnje vredne štampe koja marljivo ukazuje na istinsko stanje, pa do listova u vlasništvu nedovoljno transpa- rentno definisanog kapitala, čiji interes se ogleda u proizvodnji ambijenta pogubne letargije. Nasumično sam pomešao sve primerke novina, i pažljivo isecao slova. Zatim sam slagao

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

138 slova, i lepio ih na podlozi napravljenoj od lista izvučenog iz dečije sveske. Tako rade trenirani profesionalci, majstori koji ne ostavljaju nepotrebne tragove. Napisao sam: Sve znam. Znam koliko vas je. Znam da ne volite ovu državu. Znam da ne volite nas. Nekima od vas teško je i da govore našim jezikom. Ali, dobro ste se organizovali. To vam priznajem. Moram da vam čestitam na tome. Svaka vam čast. Ipak, neću gledati šta radite skrštenih ruku. I ja ću da se organizujem.. Već sam to uradio. Računajte s tim. Nemojte to nikada da zaboravite. Nikada. Sačekao sam pogodne okolnosti, jedno kasno popodne tokom kog su komunisti iz opštine isključili struju na sat vre- mena. Rade takve stvari u pravilnim intervalima, žele da nas raspamete dok sprovode svoje mutne naume. Nema obijanja trafike u kom nije učestvovao neko od komunista iz opštine. Pretrčao sam ulicu, trudeći se da izbegnem mogućnost da me neko od njih ugleda s nekog od prljavih prozora. Tekst pisma, uredno upakovan u beli koverat, odložio sam na prag njihove kuće, tako obezbedio izvesno čitanje, i ekspeditivno se vratio na osmatračnicu. I dalje smo bili bez struje, kad su se začuli urlici tipični za stvorenja njima nalik. Pijano su laprdali, čula se lomljava i padanje s treskom, a jedan od njih je naglo izleteo iz kuće, kao da ga je katapultirala gigantska elastična opruga. Zapeo je za prag i posrćući pao. Uspeo je da sedne i delovalo je kako razmišlja, kada bi mu to bilo moguće. Ugledao je koverat i uzeo ga. Podigao se, s kovertom u ruci, i uputio na ledinu praznog palca. Držao sam ga na nišanu, imao sam određene sumnje. Još od susreta s Babušem nisam se odvajao od puške, glancao sam je, čistio i repetirao, kako bi mehanizam održao u stanju pripravnosti. Dovukao se tik do ograde naše kuće i otkopčao pantalone. Siguran sam da je simulirao pijanstvo, nikada nisam video čoveka koji deluje onoliko pijano. Ali, nisu ljudi u pitanju, nisu to normalni ljudi. Nismo to mi. Čučnuo je. Označio sam ga kodnim imenom Jedan od Babuševih potomaka.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

139 Nije bilo vreme, nije došao čas. U Bibliji piše da postoji vreme za sve, pa i za deratizaciju. Uzdržao sam se od likvidacije i otrpeo uvredu kakvu niko nikada nije otrpeo, još od Lucife- rovog izdajstva. Njegova mongoloidna glava se pomolila nad ogradom i odšepesao je natrag u jazbinu. Smilovao sam mu se, u društvu Gospoda, znajući da neće još dugo. Sutradan sam se spustio da počistim opoganjeno mesto i video kako je mojim pismom obrisao dupe. Ciganska posla. Osećao sam obavezu da alarmiram zajednicu. Ja sam čovek društva i sistema, uvek sam takav bio, i to niko ne može da mi oduzme. Prva čovekova ljubav nužno mora da bude ljubav prema zajednici i njenim osnovama. Vera, ljubav, rasa. Svratio sam u kafanu, jedinu u naselju. Ljudi su ovde zaista obuzeti svojim poslovima, deluje se striktno po nalogu građanske savesti i u neprilikama koje su pojedincu nerazmrsive, koje iziskuju reakciju zajednice. Dok sam prolazio pored njihovog brloga, uočio sam tablu koju su postavili. Uspeo sam da protumačim natpis na njoj, ali uz nadljudske napore, pisalo je Stvair na prodaji, što je na našem jeziku valjda trebalo da znači Stvari na prodaju. Kakve stvari, pitam i danas? Ko prodaje, šta i zašto? Zbog čega? Ko ga je ovlastio, ko mu dao dozvolu? To su pitanja za institucije sistema. Poreklo imovine, fiskalni računi, PDV, šta je sa svim tim? Da li ima kontrole? Ne. Nema kontrole. Zato nam je ovako. U kafani sam održao govor. Nakašljao sam se, unapred svestan mogućnosti neuspeha. Nije na pojedincu da se pita o krajnjem ishodištu njegovog napora, već da pokuša. Rekao sam, otprilike, da su oni stigli. Da su tu, među nama, već neko vreme. Da su ih neki od nas videli, a neki verovatno nisu. Da ranije nije bilo tako. Da smo ovde živeli u miru i međususedskom poštovanju. Da se svi znamo i da smo svi naši. Da sam došao u kafanu, i svesno žrtvovao porodicu. Svi me znate, rekao sam, imam troje maloletne dece, porodičan sam čovek. Dok vam ovo govorim,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

140 moja porodica je izložena, na udaru je. A znamo šta sledi: po- hara, silovanje, otmica dece i transfer u Italiju. Bilo je takvih događaja, to ste čuli, objasnio sam. Nemojte misliti kako to vama ne može da se dogodi. To svakom može da se dogodi. Svakom od nas. Oni ne biraju. I ta koja im je prodala kuću, zašto je to uradila, to bi trebalo istražiti. Ništa nije slučajno. Vreme je da uspostavimo straže, naša koža je na šiljku. I koža naše dece. Vreme je da uzvratimo udarac. Niko nam neće pomoći, sami smo sa sobom. Bio sam u policiji i ne vredi. Kasarnu više nemamo. Svi znate ko se nalazi u opštini. Sami smo sa sobom. I s njima. I to je opasnost. Oni su opasnost. Ne želimo ništa veliko. Samo neka se vrate odakle su došli. Ili neka ih izmeste, rasporede. Postoje oni kontejneri. Postoje validna rešenja. Postoji svetla budućnost za nas i naše mališane, i pored svega. Ali moramo da se potrudimo i obezbedimo je. Svi mi. Nisu me slušali. Neki lovci u uglu razgovarali su u o lovu na rakunopsa. Nisam dugo video rakunopsa u ovoj oblasti, tvrdio je jedan od njih. Kad malo bolje razmislim, dobacio je, samo nam još on fali. Ostali su ćutali u znak odobravanja, a ja sam izašao. Spustila se jeziva magla, ali nisam ja naivan. Tišina na osma- tračnici je tolika da mogu da čujem sve u krugu od sto metara. Žena je dobila instrukcije da konzerve otvara u mrtvoj tišini. A kamoli ono što se dešava na drugoj strani ulice. Kao deči- ji glasovi i lopta koja udara o zid. Mene neće zajebati. Video sam svašta i umem da napravim procenu bezbednosnih rizika. Upaljena je crvena lampica, Nivo Sedam. Sve je deo unapred osmišljenog plana. Znali su da će ovo doći. Znao sam i ja. Imam čelične živce i nisam sklon nepromišljenim činjenjima. Još lakše bi bilo da nije te nesrećne prostate, piša mi se a ne smem da napustim položaj. Ipak, da budem pošten, prostata mi je već jednom sačuvala život. Naterala me da shvatim. Ostaneš sam sa sobom, tako je to. To su trenuci vrhunskog iskušenja. I Isus

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

141 je tako. Ko ga je razapeo? Cigani. Ko drugi. Crnci. Oni. Podigao sam prozor taman toliko da provučem cev. Trebalo bi praviti kalkulacije s najmanjom mogućom štetom. Babuš. Pičku ma- terinu Babuš. Ko zna ko. Na drugoj strani uvek je ko zna ko, i čeka da pogrešiš. Čeka da te sprži, kao one bitange iz Sodome i Gomore. Lopta pada na put. Granice su najveći civilizacijski izum. Komunisti su govorili suprotno, i šta imamo danas? Ko- munističku superdržavu, svako upada gde hoće, stoka tumara kao na neograđenom pašnjaku, dobro je što nas i to nije snašlo. Još uvek. Nema privatnosti. Sve što poštenom čoveku koji drži do sebe treba jeste malo privatnosti. Lepo sam rekao Babušu da gledaju svoja posla. Ljudi znaju, još od velikog predsednika Linkolna, ne prilazi i ne seri okolo. Jer dođe vreme i moraš da reaguješ u skladu sa okolnostima. One te primoraju, svidelo se to tebi ili ne. Zato si čovek, pa i divlje zveri se brane. Probaj da napadneš mladunce jazavca, probaj to da uradiš. Najebao si. Lopta prelazi put i pada pred našu ogradu. Bog i Gale u konkre- tnoj akciji. Sluh me savršeno služi, i nema te magle koja može da me spreči. Tap. To je to. Dođite nam opet. Moja žena, taj moron, izleće iz kuće i otključava kapiju. Nikada neće naučiti, neki ljudi se jednostavno nikada ne do- zovu pameti. Šta ona zna o teoriji brisanog prostora? To je osoba bez taktike i ma kakvog stila. Ne povlačim cev unatrag. Najgore tek dolazi, znam sve o tome. Žrtvovali su jednog kako bi me pokolebali i odvratili mi pažnju. Ona se stropoštava na zemlju i vrišti. To je dete, Gale. To je dete. Naivna bena. Kao da ja ne znam ko je. Kao da ih ja sve ne znam. Onda čujem kako se otvaraju vrata njihove kuće. I magla se polako podiže. OSTAJE NAM TOLEDO

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

142 Re OSTAJE NAM TOLEDO Berislav Blagojević Eyadu Barghuthyju Hašiš sam posljednji put pušio s tobom, u jednom od nebro- jenih zamračenih sokaka gore na utvrdi. Da utvrdimo poznan- stvo. Rekao si da si nabavio marokanski, najbolji. Odgovorio sam da o tome nemam pojma, a da o Maroku znam samo to da su nekad devedesetih na ulicama Marakeša svirali Pejdž i Plant. Pitao si me ko su ta dvojica. Smijali smo se. Kao da se tako više nikada smijati nećemo. Upoznali smo se tri dana ranije. Lutali smo ulicama Barselone udišući umjetnost, češući se o nju, utiskujući je sve dublje u sjećanje naših tabana svakim novim korakom. Vijugavi balko- ni, vrelina boja, gradovi u pijesku, bosonogi geniji sa žičanim instrumentima, raskoš parkova, mozaici nadrealnog. Starija gospođa sa prevelikim šeširom i naočarima, rukom umočenom u bijelu čipkastu rukavicu skuplja ono što je njen pekinezer ostavio za sobom. Pamtiš li? Ludilo umjetnosti, gospodstvo uzmiče pred masom i kakofonijom jezika kojom ona bruji, pje- sma i ples, kiseli zadah prolivenog piva sa pločnika, prokletstvo turističke alavosti, prazne ljušture iza fasada iz bajke. Imali smo neviđenu sreću da zajedno putujemo kroz vrijeme i prostor. Od vreve katalonske obale do okamenjenog srca La Manče, jurili smo jajastim vozom vrtoglavo brzo. Tako brzo, da su pejzaži bili razmrljana ulja na platnu od kojih su se na- zirali tek obrisi. Čudno, ali obojica smo osjetili isto, čim smo

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

143 ugledali brežuljke nakićene opekom i kamenom. Osjećali smo da je Barselona svačiji grad, a da je Toledo samo naš, iako ga je UNESCO odavno proglasio naslijeđem svijeta. Barselona ti ne dopušta da misliš. Samo te napaja, natapa, a ti ništa drugo ne možeš nego da upijaš i ločeš sve te predivne sokove. Ali Toledo... Njegova usnulost porađa dar slušanja i razgovora. Intima njegovih zidova oslobađa najdublje tajne i potiče pri- čanje priča. (Složili smo se, kasnije, kako je ponekad najlakše i najbolje neke priče govoriti potpunom strancu.) Balkancu si kazivao o tome kako žena i ti pokušavate da dobijete bebu. On se divio vašoj hrabrosti i želji da podižete potomstvo tamo gdje ratovi traju od kada čovječanstvo pamti i bilježi, tamo, gdje će ratovi trajati zanavijek. (U zoru narednog dana, nakon što ste do ramena ukaljali ruke prekopavajući planinu od istorijskih gudura i dolova, priznao si mu kako ti se čini da tvoja i njegova zemlja i nisu tako različite.) Dok smo stajali na starom kamenom mostu, govorio si o očevoj bolesti. O mržnjama, ljubavima, izolaciji i teškom životu nedaleko od Jerusalima govorio si u Muzeju srednjovjekovnih sprava za mučenje. (Dok su se drugi iščuđavali, nas dvojica smo znali da ovaj Muzej nije slučajno ovdje. Ostali zaboravljaju, ali ne i mi, da je ovo idilično i odveć tiho mjesto nekada bilo granica uticaja različitih, oprečnih civilizacija. A na takvim mjestima i u takvim vremenima mučenja su normalna pojava. Dođavola, složili smo se, život je tada mučan i bez mučenja! Mi znamo...) O neophodnosti vjerovanja i u Boga i u razum raspravljali smo pred zbunjujućim zidinama u jedno srasle crkvodžamije (ili džamijocrkve) što objedinjuju dvije vjere, dva nepomirljiva svijeta. Nepomirljiva, da, jer ma koliko su se naši domaćini trudili da pojasne i dodatno uveličaju čuvenu međureligijsku toleranciju Toleda, nikako nismo mogli da se othrvamo primisli kako je ta tolerancija jalova s obzirom da je džamija pretvorena u crkvu. Potvrda naše sumnjičavosti

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

144 dočekala nas je malo dalje kada smo posjetili veličanstvenu sinagogu Santa Maria la Blanka (rekoše nam, najstariju u Evropi). Sinagoga je, naime, odavno u vlasništvu katoličke crkve. Nasmijao si se na taj podatak i pogledao me. A onda si zatražio da te naučim kako se na srpskom kaže „ljubav“. Slov- kao sam ti: LJ U B A V. Ponovio si riječ nekoliko puta, a onda upitao kako se to isto kaže na hrvatskom. Ponovio sam. Sve to bilo ti je zabavno, pa si me pitao kako se kaže „ljubav“ na svim jezicima u Bosni. Odgovorio sam isto – LJUBAV! Glasno si se smijao. Bilo mi je pomalo neprijatno zbog začuđenih i prekornih pogleda naših domaćina. Potom si pokušao da me naučiš kako se na arapskom kaže „ljubav“. Trudio sam se, mučio, ali kako nikako nisam uspijevao raspetljati čvor na jeziku, odmahnuo si rukom i izgovorio novu riječ - „habibi“. Možda ovu riječ prepoznaješ? Potvrdno sam klimnuo glavom. Onda i to može, dovoljno je blisko. „Habibi“, pojasnio si, ima više značenja; između ostalog, ta riječ označava prijatelja i voljenu osobu. Super. I šta s tim? Ja sam naučio riječ „ljubav“, a ti „habibi“. Vidiš, dragi moj, to ti je tolerancija. Sve drugo je obmana, prazan skup. Čisto sranje. U prvi mah pomislio sam da ti je žareće kastiljansko sunce pomutilo um. Ili ti je možda hašiš konačno došao glave? (Vidio sam te, nešto ranije, kako ispred muzeja posvećenog El Greku vadiš smotuljak kamufli- ran u kutiji od Marlbora. Unutra je umjetnost, privid života, a ovo je umjetnost preživljavanja, kazao si tada. Objasnio si mi da bi tvoj svakodnevni život u domovini bio nezamisliv bez hašiša. Drugi ga možda koriste onako, iz vica, zaključio si, ali meni je potreban da ne poludim, da ne puknem od napetosti i neizvjesnosti.) Četiri godine kasnije, ponovo sam tu, u „našem“ gradu. I sve je isto. Veličanstveni Alkazar u kome je smještena biblioteka još uvijek se šepuri sa brda i dominira krajolikom. Crkva pretvorena u diskoteku je i dalje tu. (Pamtim smijeh i nevjericu koji su nas

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

145 obuzeli kada smo ušli unutra i vidjeli di-džeja na mjestu gdje je nekada bio oltar. Vi hrišćani uopšte niste strašni. Zapravo ste urnebesno smiješni. Da, baš tako si rekao.) Blještavi sjaj oklopnika postavljenih ispred dućana podjednako zasljepljuje prolaznike. I dalje imam utisak (imao si ga i ti, sjećaš se?!) da će svakog časa iz neke uzane strmoglavljujuće uličice iskočiti Don Kihot glavom i bradom. I u Bosni sve stoji, sve je ostalo isto. Vraćam se tamo čim sutra završi seminar za trgovačke putnike na koji me je poslala firma. (Seminar je ubitačno dosadan i nije ni nalik književnim radionicama koje su nas onomad spojile i dovele ovamo. Uzgred, od moje spisateljske strasti u međuvremenu nije ostalo ništa. Pojela ju je glad. Bukvalno.) Radim na procenat za distributere jeftine sangrije i jedva preživljavam. Ponekad, dok se vozim rošavim cestama od jednog ruševnog grada do drugog, od jednog bijednog sela do nekog drugog, još bjednijeg, pomislim na tebe. Pitam se da li ste dobili željeno dijete, da li ti je otac živ. Pišeš li? Pomislim kako bi bilo dobro da si sa mnom. Da me ponudiš hašišom. Da ne poludim. Da zaboravim. Da se prisjetim. Smijeha. Da ti kažem ono što sam ti onog dana zaboravio reći: Kod nas se riječ „mržnja“ takođe kaže isto na svim jezicima.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

146 Re JEDANSTARIUDŽBENIK OlgaZirojević Davne 1936. godine turski lingvista Ahmed Džaferoglu u je- dnom svom kratkom radu skrenuo je pažnju naučnoj javnosti na „jedno delo koje ima fundamentalni značaj za istoriju srpskog i turskog jezika“. Poziv Džaferoglua (Caferoglu) naučnicima Srbije i Turske da kritički izdaju ovaj tekst realizovan je tek 1989. godine, i to (koliko znam) od strane nemačkih lingvista. U pitanju je arapsko-persijsko-grčko-srpski udžbenik kon- verzacije, koji je nastao na sultanskoj Porti u 15. veku. Tač- nije, reč je o dva rukopisa koji se čuvaju u biblioteci Muzeja Aja-Sofije u Istanbulu. Uprkos velikim sličnostima, oni nisu identični, posebno se u njima znatno razlikuje slovenski deo teksta, jer njihovi prevodioci pripadaju dvoma različitim na- rečjima; u jednom je štokavsko-ijekavski, a u drugom što- kavsko-ekavski. Priređivač, profesor slavistike u Getingenu, Werner Lehfeldt, opredelio se za ovo drugo narečje budući da je ono arhaičnije. Polazni tekst udžbenika je arapski i iza svakog arapskog retka sledi njegov prevod na persijski, grčki i srpski jezik, a celokupni tekst napisan je arapskim pismom (pojava poznata u naučnoj literaturi pod imenom aljamiado odnosno alhamiado). Udžbenik je koncipiran u obliku dijaloga dva lica, pa se smenjuju pitanja i odgovori. Celokupni tekst može se podeliti u više odeljaka u kojima se razmatraju različite teme: trgovina, obaveze dece prema roditeljima i vaspitačima, studije Kur’ana,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

147 poseta džamiji, pitanja o poreklu i zanimanju sagovornika, vreme, rad u vinogradu, na polju i dr. Budući da udžbeniku nedostaje turski, maternji jezik sulta- na i osmanskih prinčeva za koje je, po mišljenju Džaferoglua, i napisan, čini se da adresate udžbenika pre treba tražiti u krugovima uglednih srpskih odnosno grčkih konvertita ili preobraćenika. Knjiga, o kojoj je ovde reč, ima prevashodno za cilj da ru- kopis učini dostupnim nauci i omogući njegovo dalje izuča- vanje; „pri tom se u centru pažnje nalazi srpski tekst budući da predstavlja dragoceni izvor za proučavanje istorije ovog jezika“ – po rečima samog priređivača rukopisa. I grčki tekst je od velikog značaja s obzirom na to da do sada nije poznat nijedan ovako obiman grčki rukopis pisan arapskim pismom. I upravo činjenica da su kako grčki tako i srpski tekst ovde fiksi- rani arapskim pismom predstavlja, za istoriju jezika, posebnu vrednost ovog izvora. Treba istaći i to da je arapsko pismo za pisanje oba jezika modifikovano tako da je omogućilo veoma precizno fonetsko fiksiranje grčkog i srpskog jezika. Na sadržaj rukopisa upućuje naslov na prvoj strani: „Arap- sko-persijsko-grčko-srpski rečnik“ O njegovom sastavljaču ili pisaru nema nikakivih vesti. Arapski tekst je pisan jakom crnom bojom, ispod njega, manjim slovima, persijski, crvenom, grčki zelenom i srpski narandžastom bojom. S malim izuzecima celokupni tekst je vokalizovan (budući da je arapsko pismo konsonantsko), što, očigledno, ukazuje na to da imamo posla sa jednim udžbenikom. Ovom vokalizacijom značajno se povećava naučna vrednost upravo grčkog i srpskog teksta. Iako nema datuma, Džaferoglu pretpostavlja da je rukopis sačinjen „za sultana Mehmeda II i njegove prinčeve“. Treba istaći da su u 15. i 16. veku Sloveni, pretežno Srbi, zauzimali najviše položaje u Carstvu, a tu su bile i rodbinske

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

148 veze (sultanija Mara u haremu Murata II). Sve je to doprinelo – što se odavno zna – da se srpski jezik koristio kako u upravi tako i u diplomatskoj korespondenciji. U Istanbulu su postojale slovenske kancelarije koje su vodile prepisku sa balkanskim provincijama, Dubrovačkom republikom, pa i samom Ugarskom. Ove kancelarije postojale su u carskoj prestonici sve do vremena sultana Sulejmana II (u Evropi je nazivan Veličanstvenim, a za Turke je I ili Kanuni odnosno Zakonodavac; 1520-1566). Zna se, takodje, da su čak i neki sultani (Mehmed II, Sulejman II) naučili naš jezik. I evropski savremenici govore o korišćenju četiri jezika u Carstvu: turskom, arapskom, na trećem mestu je Illirica i, najzad, konstantinopoljski grčki. I ovaj poslednji jezik igrao je na Porti veliku ulogu. Sultani i visoki dostojanstvenici koristili su ga u diplomatskoj korespon- denciji sa Evropom. Poznato je da je sultan Mehmed II (Osvajač ili Fatih) govorio grčki, a posedovao je i grčke rukopise. Da je Rečnik odnosno udžbenik nastao najverovatnije u dru- goj polovini 15. veka potvrđuje i dijalektološka analiza srpskog teksta sa svojim mnogobrojnim arhaizmima. A sve se zbiva u vreme kada su turska osvajanja izazvala migracije stanovništva u zapadnim zemljama Balkanskog poluostrva. Otuda od 15. veka dolazi na području štokavskog narečja do mnogobrojnih promena i ovaj rukopis, upravo zahvaljujući tome što je pisan arapskim alfabetom, predstavlja izuzetno vredan izvor za pro- učavanje istorije kako našeg tako i grčkog. jezika. Utoliko više što je u ovom udžbeniku sastavljač ili pisar uspeo da bespre- korno adaptira arapsko pismo za srpski jezik (to se u kasnijem vremenu nikad više neće ponoviti), pa je moguće proučavati i glasovne promene u jeziku. Najzad, nema sumnje da je sastavljač u izvesnoj meri vladao crkveno-slovenskim jezikom. Evo i nekih naših starih reči iz ovog Rečnika: bogobojnik, bogostrašnik, dalekost, daždan, dažditi, govo- rac, jestija, juha, klanjati se, kto, lagahno, lažac, lepost, ličnik,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

149 ljubenica, ljubnik, mnogosmejac, naučitelj, neznanik, nitko, odelati, ogojiti, ojutriti se, omestiti, osnežiti, ozoriti, polesan, postnik, prazdan, premamitelj, prevarnik, primitelj, prostitelj, rabota, sedalište, slugati, slušanik, strašnik, suh, udobriti se, ukriviti, ulomiti se, umoliti se, uravniti, urabotati, utamniti se, uvisočiti se, velikost, zaboravnjac, zlogovornik, znanik.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

150 Re OBARBARIIOBIČNOSTI DanijelaJovanović Kada se promeni sredina u kojoj se živi, potrebno je pro- naći tačke u novoj sredini koje će nas povezati sa prethodnim životom i tako učiniti svakodnevicu novog života normalnom. Ponekad to ide teško naročito kada je u pitanju selidba na drugi kontinet gde je sve, počev od klime, u potpunosti drugačije. A kultura, počev od kulture življenja, naizgled u celosti suprotna našoj. Utoliko više tačke povezivanja postaju značajnije. Za mene, ta veoma značajna tačka je bila knjiga eseja Bar- bare Kingsolver, američke književnice, koja mi je otkrila ta- janstveni, intimni život običnog čoveka u SAD koji za strance najčešće dugo ostaje sakriven, često i zauvek, pa samim tim i nerazumljiv. A nerazumljivo uglavnom postaje neprijateljsko. Srećom te se kod mene to nije desilo – nerazumevanje nije postalo neprijateljstvo jer sam Barbarine eseje otkrila rano, na početku svog boravka u Americi, i preko njih, na neki način, tu drugu, suprotnu kulturu prigrlila. Ispostavilo se da je ono što izgleda kao zid u stvari najobičnija opna koja se čak i noktom može lako raskinuti. Zato ovde predstavljam esej Barbare Kingsolver kao vodič kroz život običnog američkog građanina i kao moguću tačku dodira sa drugom kulturom. Dakle, od običnog ka opštem, kako to najčešće i biva.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

151 Re DŽABERVOK1 Barbara Kingsolver Jednom davno, stranac u prolazu me je poslao u izgnanstvo. Bila sam u centru grada ispred skupštinske zgrade gde sam sa malom grupom ljudi protestovala protiv Zalivskog rata; on je bio u crnom fordovom kombiju. Dok je kombi prolazeći ri- kao, on je izbacio veći deo tela kroz prozor kako bih što bolje osmotrila njegov srednji prst i proderao se, „Ej, kučko, voli je ili je ostavi!“ I ja sam je ostavila. On nije bio prvi koji mi je dao to uputstvo; isto sam čula kad sam bila devetnestogodišnjakinja sa strašnom frizurom zvanom nularica. Sada sam bila 34 godine stara, majka i sa pristojnom reputacijom i prilično dobrom frizurom. Zašto bih sada počela da ih slušam? Jedino što mogu da kažem da je on bio taj koji je prevršio meru. Bila sam na ivici da doživim posebnu vrstu nervnog sloma pri kojem obolela osoba ide po parkinzima ispred prodavnicima i skida žute trake2 za antena automobila. Shvatila sam da bi to bilo ugrožavanje prava drugih na slobodu izražavanja. Ono što me je izluđivalo je bila upra- vo sama fraza „pravo na slobodu izražavanja“ i kako se ona 1 Jabberwocky, pesma u tzv. nonsens ključu čiji je autor Luis Kerol i koja je deo njegovog romana Alisa s onu stranu ogledala (1871). Ovaj termin se najčešće upotrebljava da se označi besmislen govor i jezik. (Prim. prev.) 2 Simbol za podršku američkim trupama u Iraku; najčešće se stavljaju na automobile.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

152 upotrebljava u vreme rata. Trebali smo da se ponašamo kao da imamo frižidere u glavi umesto mozga. Otvori ga, gurni u njega masni komad gluposti3 , zatvori ga, ostani hladan. Bez pitanja. Naše vođe su nam rekle da je ovo hirurški rat. Veoma čist. Sam jezik koji koriste je savršena konstrukcija besmisla. „Izručivanje oružja,“ tako su govorili u noćnim vestima, što zvuči gotovo prijateljski... „Evo vašeg oružja, prijatelji, samo se lepo prijavite na kraju reda.“ „Izručivanje oružja“ znači „Baciti bombu.“ Ali mi smo progutali sve što su nam servirali ili smo držali zatvorena usta. Ako smo i bili uznemireni idejom pretvaranja civilizacije u prah kao načina da rešimo nesuglasice – ili smo imali problema kako to da objasnimo našoj deci kao ponašanje odraslih – nismo pričali o tome. Tipično, ako bih počela raspravu savetovano mi je da ako mi se toliko sviđa Sadam da onda odem da živim u Iraku. Meni se nije sviđao Sadam niti vlada u Kuvajtu. Te dve zemlje praktično nije moguće razlikovati; sumnjam da bi mnogo Amerikanaca moglo da nasluti, nekoliko godina ranije (dok smo slali u Irak vojnu pomoć), koja će od te dve zemlje postati Zlo carstvo i u čiju ćemo odbranu skočiti a sve to u ime demokratije. Da je demokratija zaista bilo pitanje koje smo raz- matrali pre polaska u rat, Irak bi bio u većoj prednosti s obzirom da je Kuvajt monarhija u kojoj su prava žena slična pravima stoke. (Od početka rata, status žena u Kuvajtu je u opadanju.) Ali nivo razgovora koji je bio dozvoljen se svodio na „ispašićemo im dupeta.“ Senka sumnje je bila viđena kao izdaja. Ja spadam u one srećnike koje mogu posao da nose sa sobom i tako sam otišla. Mogla sam da iz daljine razmišljam o mudrim rečima Gari Vilisa4 o patriotizmu: „Ljubav prema zemlji treba da bude kao ljubav prema supružniku – obostrana kritičnost i 3 Autorka koristi reč baloney koja znači glupost ali i kobasica. (Prim. prev.) 4 Garry Wills (1934) američki pisac i istoričar. Dobitnik Pulicerove nagrade za knjigu Lincoln at Gettysburg: The Words That Remade America,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

153 privrženost. Iako je za očekivati da čovek više voli sopstvenu ženu nego druge ljude... on ne dokazuje tu svoju svoju ljubav tako što tuče druge žene.“ Obostrana kritičnost i privrženost, umorila sam se od toga. A napadi su bili žestoki. Po preseljenju u Španiju u novinama sam čitala ono što je, očigledno, bilo opšte poznato svima sem nama u Americi: od prve noći smo naumoljivo bombaradovali Iračane u njihovim kućama, ubijajući na hiljade civila svakog dana. Za nekoliko meseci, više od 250000 ljudi će biti mrtvo – najviše dece – zbog bombardovanja sistema vodovoda i kana- lizacije, zbog bolnica bez antibiotika, bolnica bez krovova. Na sopstveni užas sam pročitala da je infekcija ruku i nogu bila široko rasprostranjena među iračkom decom, zbog gelera, i da je jedini dostupan način lečenja amputacija. To je bio vazdušni rat na civile. Komisija tribunala za ispitivanje ratnih zločina još uvek prikuplja podatke i pravi jezivu listu onoga šta je Amerika bombardovala u Iraku: sve važnije brane u zemlju i veći deo objekata za preradu vode u pijaću; dovoljno objekata za preradu otpadnih voda da se zarazi reka Tigar; gotovo sve sisteme za komunikaciju, ostavljajući civile bez mogućnosti da im se najave napadi kao i mogućnosti da pozovu pomoć; civilne automobile, autobuse, taksije; 139 automobilskih i železničkih mostova; sisteme za obradu hrane, njeno skladištenje i distribuciju; ceo irigacioni sistem; polja pšenice i drugih žitarica (sa zapaljivim bombama); 28 civilnih bolnica i 52 zdravstvena centra; fabrike odeće; fabriku kozmetike; fabriku za proizvodnju hrane za bebe, 52 džamije; više od 600 škola. To je naš hirurški rat. Brzo nakon što se bombardovanje završilo Remzi Klark je napisao knjigu The Fire this Time, studiozan izveštaj o tome kako je Amerika narušila Ženevsku konvenciju i izvršila zločine protiv civila u Zalivskom ratu. Klark, bivši ministar pravosuđa je još jednom bio proizveden u čuvara nacionalne savesti. Sad nas je pozvao da se suočimo sa strašnom odgovornošću. Ali

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

154 se susreo sa pravom američkom formom cenzure: slobodnim preduzećem u rukama majmuna koji se zove Ne vidim zlo5 . Njegov rukopis je odbilo jedanaest izdavača –sve veće izdavačke kuće iz Njujorka. Urednici nisu odbili rukopis zbog toga što nema vrednost ili što je neistinit već na osnovu toga što neće biti popularan. (Na kraju ga je objavila mala izdavačka kuća Thunder’s Mouth; ura za alternativne izdavače!) Kada su u pitanju memoari generala ili poznatih ličnosti ili O.J. Simsnove misli iz zatvora dok čeka presudu, tu izdavači nemaju dileme. Izdavač O.J. Simsona (Litte, Brown) nije imao nikakve moralne dileme da izda njegovu knjigu u vreme kada je on držao pažnju medija više nego iko na planeti. Prvo izdanje je imalo pola miliona primeraka. Ovo je pomalo zastrašujuća postavka: informacijska industrija koja sužava ono što ćemo čitati i što ćemo znati, uglavnom na osnovu toga koliko željno ćemo mi to što nam nude progutati. Čini se da su producenti i izdavači koji prave te izbore skloni da samo podignu ruke i izjave, „Mi tu ne možemo ništa jer to je ono što ljudi traže.“ I majka koja svaki dan hrani dete samo gumenim bombonama bi mogla to isto da kaže; kao i lekar koji prepisuje morfijum za prehlade. Oboje bi bili osuđeni za kri- minalni nehat. Zašto ne postoji Hipokratova zakletva za ljude koji služe našem intelektu? Zašto ja znam, iako to ne želim, sve o klizačici koja je bila udarena po nozi metalnom polugom – melodarmi koja je, da budemo iskreni, bez ikakvih posledica po bilo koga sem po udarenu i onog koji ju je udario – ali sam morala da se namučim da dođem do informacija o skorašnjim istorijskim događajima koji su doveli do anarhije u Somaliji i Haitiju? (Saznala sam, što ništa ne vredi, da je Amerika na oba mesta učinila sramne stvari.) Novinske kuće će sve uraditi da 5 Jedan od tri mudra majmuna iz japanske poslovice: Ne vidim zlo, ne čujem zlo, ne govorim zlo. Različita značenja se pripisuju ovoj poslovici. U zapadnom svetu ona se najčešće tumači kao odbijanje da se vide nepravilnosti i loša dela. (Prim. prev.)

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

155 ubace svoje reportere u sudnicu gde se vodi spor protiv O.J. Simsona ili iza scene sa Tonjom Harding6 ali ne i na raspravu o zakonu o zagađenju vazduha. Producenti će kriviti potrošače njihovih proizvoda, ali teško da je krivica poenta kad mi srećno umiremo od neznanja i ubijamo druge svojom apatijom. Malo američkih građana je svesno, na primer, da je naša vlada rutin- ski izvodila ubistva demokratski izabranih proglavara država u mestima poput Čilea i Gvatemale, i zamenjivala ih takvih mon- stuoznim saveznicima poput Avgusta Pinočea i Kastijo Amrasa. Zašto čak ni imena ovih diktatora ne izazivaju prepoznavanje u većini američkih glava? Verovatno zato što su naše glave već prenatrpane imenima poput O. J. i Tonja. Krivica za to možda ne leži samo na producentima i potrošačima ali zločin se svejedno desio. Kupovati i prodavati informacije kao da su one proizvod, poput gaziranog soka, sigurno da je loše. A ako je tako, onda glavni atribut informacije mora biti dopadljivost. To ne znači da samo slušamo srećne vesti – ima tu i uni- štavanja i ubistava u obilju. U pitanju su informacije koje potkrepljuju određeni uski pogled na svet i na naše mesto u njemu. Iscrpni izveštaji o retkom i bizarnom ponašanju među bogatima potvrđuju mit da su nasilni zločini slučajna katastrofa koja se ne može sprečiti, i skrivaju pravu istinu da je većina zločina uzrokovana siromaštvom. Nema puno toga u vestima da nas podseti da je siromaštvo problem kojim se treba baviti kao što čine sve druge industrijalizovane zemlje. Najsigurnija marketinška tehnika je da se napusti istorijska analiza, odgovornost pa čak i kritička misao. Kada se „Smitsonijan“7 poklekao pred onim što se zove „pri- tisak javnosti“ i otkazao izložbu o istorijskog upotrebi atomske 6 Tonya Harding, američka klizačica čiji je slučaj autorka već pominjala u tekstu. (Prim. prev.) 7 Smithsonian Institute, obrazovni i istraživački institut osnovan 1846. u Vašingtonu. Danas uključuje istraživačke centre i muzeje širom Amerike. Finansira ga vlada Amerike.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

156 bombe na Hirošimu i Nagasaki, sekretar „Smitsonijana“, Majkl Hejman je objasnio, „veterani i njihove porodice su očekivale, s pravom, da će narod slaviti i njihovu hrabrost i žrtvovanje. Oni nisu tražili analizu i, iskreno, mi nismo dovoljno razmislili o tome koliko će burnih emocija ta analiza evocirati.“ Analiza je u ovom slučaju prosto značila najelementarniju vezu između uzroka i posledice: šta se desi kada oružje biva izručeno. Kao deo te važne javnosti, želim da zvanično izjavim da sam ja uvređena. Dajte mi šansu i ja ću potrošiti moj potro- šački dolar na priču koja se odnosi na to kakav će svet biti za pedeset godina od sada. Svaki put ću izabrati analizu a ne placebo vesti i praznu salvu za moj patriotski ego. Uvređena sam pretpostavka da će se moja čast kao građanina Amerike slomiti ako nisam zaštićena od saznanja o greškama moje ze- mlje. Sačinjena sam od mnogo čvršćeg materijala, kao i onaj tip koji mi je kroz prozor kombija pokazao srednji prst, ako bi samo hteo da porazmisli o svemu. Kakva je to vrsta ljubavi prema domovini ako ispari kad se suoči sa neprijatnom isti- nom? Kakva vrsta časti mirno sedi po stranu dok svest nacije leti na jug tokom duge, duge zime? * * * Umetnici su jednako krivi kao i svi drugi kada je u pitanju samocenzura ukoliko podlegnu iskušenju da proizvode samo onoga što će se sigurno prodati. Dobri to ne rade i opet će uvek prodati to što proizvedu jer ljudi su još davno podsvesno prihvatili to da dobra umetnost ne odgovara uvek volji većine, da kažem tako. „Pesnici su nepriznati zakonodavci sveta,“ Persi Šeli8 je rekao. Oni su takođe i njegova margina bezbednosti, 8 Percy Bysshe Shelley (1792–1822) jedan od najpoznatijih engleskih romantičarskih pesnika. Autorka navodi rečenicu iz njegovog eseja „Odbrana poezije“ (A Defence of Poetry) napisanog 1821. i prvi put objavljenog 1840. koji je postao poznat upravo po toj rečenici. (Prim. prev.)

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

157 poput kanarinaca koji su nekad bili unošeni u rudnike zbog svoje osetljivosti na otrovne gasove; njihova tišina može biti uzeta kao znak predstojeće opasnosti. Nesputana odgovornost umetnika ponekad služi da se gor- ka pilula obavije slatkim omotačem da lakše sklizne niz naša grla, govoreći nam ono što smo mislili da ne želimo da znamo. Ali mi u Americi smo ustanovili novu tradiciju da posipamo katranom naše glasnike. Onaj koji isporučuje gorku pilulu, bilo da se radi o dokumentu o ratnim zločinima ili ljubavnoj priči, će biti otpisan kao „politički umetnik.“ To je džabervokovska vrsta etikete, koje istovremeno uža- sava i izaziva zabunu. Tehnički, termin politički se odnosi na kampanje, vlade i javne institucije. Ali Policijska akademija9 nije bila nazvana političkom. Bari Lopeza10 nazivaju politič- kim, iako on piše o izumiranju ekosistema i velikim plavim čapljama i vukovima, za ime boga. Bile su mi potrebne godine da shvatim šta zaslužuje ovu etiketu bilo da se njom obeleži umetnik ili delo. Sada znam, i evo kako: tokom Zalivskog rata neki moji mladi prijatelji su hteli da postave sto u tržnom centru i da prolaznicima daju informacije o ne tako veselim aspektima rata. Rukovodioci tržnog centra su odbili da im daju dozvolu. Moji prijatelji su insistirali, „ali dozvoljavate ljudima da dele žute zastavice i nalepnice kao i ’Mi prašimo dupe’ nalepnice!“ Rukovodioci su im objasnili da njihov pravilnik zabranjuje bilo šta što se može okarakterisati kao političko. „Deljenje žutih traka je javna služba,“ rekli su, „ali ono što vi hoćete da raditi to je politički.“ Sada i vi znate. Ova obmanjujuća upotreba reči „politički“ koja se ne pojavljajuje u rečniku engleskog jezika jedino znači 9 Police Academy, američki filmovi u žanru komedije. Snimljeno ih je ukupno sedam. (Prim. prev.) 10 Barry Holstun Lopez (1945), američki pisac čiji su radovi pozati po temama koja se tiču brige za zaštitu životne okoline. (Prim. prev.)

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

158 da stvar ide suprotno od široko rasprostranjenih pretpostavki. Ukoliko 60% nas podržava rat, onda se izražavanje mišljenja ostalih 40% smatra političkim – i može biti proglašeno nedo- zvoljenim u nekom kontekstu samo iz tog razloga. Stvarno loša vest jeste da se čini da je pravilnik tržnog centra zastupnik državnog umetničkog standarda. Kulturni radnici u Americi su skloni da budu nemi iz straha da ne budu proglašeni politič- kim, jer ta reč implicira da u pitanju nije čista umetnost. Prava umetnost, kako već kažu, ne iznosi gledište. Ovo je naravno krajnja glupost (probajte da zamislite priču ili sliku bez gledi- šta), i najpotpuniji i najmanje primetan oblik cenzure sa kojim sam se susrela. Kada me intervjuišu u vezi mog pisanja, veći deo vremena provedem braneći mogućnost da su stvari poput uništavanja okloline, zlostavljanja dece ili hipokrzija američke politike prema imigrantima prikladne teme za roman. I čekam da onaj ko me intervjuiše pomene umetničke stvari poput me- tafore ili izraza; i mogla bih da čekam na to ceo dan. U ruralnoj Grčkoj neki ljudi veruju da ako se popije hladna voda tokom vrelog dana, da je smrt neizbežna; ovde kod nas je zastupljeno slično sujeverje u vezi mešanja umetnosti i savesti. To je staromodno provincijskog shvatanje koje brzo nestaje u blizini naših granica. Veći deo ostalog sveta smatra da je društvena kritika apsolutno legitimni deo umetnosti. Ukoliko mislite da preterujem pogledajte samo ko je sve dobio Nobelovu nagradu za književnost u poslednjih devedeset godina: Nadin Gordimer, koja je provela život pišući protiv rasizma i aparthejda u južnoj Africi. Džosef Brodski, koji nekoliko godina proveo u Sibiru zbog kritikovanja svojetskog društva. Vole Sojinka, koji je neko vreme proveo u zatvoru zbog kriti- kovanja kolonijalizma u Africi. Gabrijel Garsia Markes, koji je verovatno jedan od najdarovitijih društvenih kritičara na celom kontinentu pisaca koji su društveni kritičari. Česlav Miloš, koji je bio aktivan u antinacističkom pokretu i čija je

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

159 poezija poptpuno ideološka. Pablo Neruda, Solženjicin, Miguel Asturias, Tomas Man, Džordž Bernard Šo. Američki dobitnici ne dominiraju na ovoj listi (kao u katego- riji dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, hemiju i medicinu), naročito posle pedesetih godina. To nije zbog nedostatka dobrih pisaca, već možda zato što smo sami naučili da ograničinimo sopstveni pristup ozbiljnom sadržaju. Strah da ćemo biti oka- rakterisani kao ideolozi je tako jak kod pisaca moje generaciji da nas on sigurno odvraća od određenih tema bez da smo i svesni toga. Strah je da ako podbacimo u pogledu savršenstva izvršenja, da ćemo biti nazvani oni koji pridikuju. Ali podbaciti u pogledu savršenstva kada ste zagrizli da kažete ono što je potrebno da bude rečeno – da li je to gore nego podbaciti kada ste zagrizli da kažete ono što nije potrebno da bude rečeno? I ako kojim slučajem uspete – oh, pa onda... Umetnost ima moć ne samo da ukroti divlju zver već i da izmeni divljački um. Roman nas može naterati na plač zbog istog događaja preko kojeg bismo samo prešli pogledom da smo o njemu čitali u novinama iako se tragedije u novinama dešavaju stvarnim lju- dima, dok se one u romanu dešavaju samo u mašti autora. Roman je magičan zbog toga što čitaoca stavlja unutar života druge osobe. Ritam je spor, kao život. Detaljan, kao život. On zahteva od čitaoca da sami popune obrise reči živim slikama izvučenim iz sopstvene podsvesti i iz sopstvenog života, tako da se priča doživljava mnogo ličnije nego scena koju je načinio neko drugi i preneo je gledaocima preko TV ili filmo- va. Književnost kopira iskustva živih na način kako nijedan drugi medij ne može, uvlačeći vas tako potpuno u tuđi život da zaboravite da imate sopstveni. Zato čitamo, i čak možemo presedeti u krevetu sve do zore, odbacujući ceo sutrašnji dan samo da bismo saznali šta se desilo nekim ljudima koji su, kao što savršeno dobro znamo, izmišljeni. Zbog toga možete uhvatiti sebe kako plačete iako niste od plačljive sorte.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

160 Moć fikcije leži u izazivanju empatije. Ona vas odnosi iz vaše fotelje i prenosi vas negde gde ulazite u tuđi način mišljenja. Novine vam mogu reći da je stotinu ljudi, recimo, u avionu ili Izraelu ili Iraku danas umrlo. I vi ćete pomisliti, „kako je to strašno,“ a onda okrenuti stranicu da biste videli kako je pro- šao Vajdlkets.11 Ali roman može prikazati jedan od tih stotinu života tako da tačno osetite kako je biti ta osoba koja ustaje ujutru iz kreveta, gleda pustinjsko sunce na pločicama ispod vrata i na oblini ćerkinog obraza. Osetićete doručak te osobe, volećete njenu porodicu i gledati na njene nevolje kao na svoje i znaćete da će smrt u tom domaćinstvu biti kraj jednog života koji je podjednako važan kao i vaš. Kao i moj. Na vrhuncu Zalivskog rata, pronašla sam u Njujork tajmsu ovaj citat od Loren Tomsona, načelnika programa nacionalne bezbednosti na Univerzitetu Džordžtauna, kojim objašnjava zašto Pentagon nije puštao informacije o smrti u Iraku. Kada se šteta od bombe navodi samo u tehničkim terminima, on je rekao, „time se izbegava razgovor o izgubljenim životima iz estetskih i praktičnih razloga.“ Estetska i praktična svrha je, naravno, gubitak empatije. Čini se da živimo u vremenu antestezije a nije ni čudo. Suo- čeni sa saznanjima o desetinama slučajnih katastrofa svakoga dana, šta drugo ljudsko srce može da uradi sem da zatvori svoja vrata? Nijedan smrtnik ne može toliko da žali. Nismo evoluirali tako da možemo da se izborimo sa tragedijom na globalnom nivou. Naš odbrambeni sistem jeste da se pravimo da nas niti događaja ne povezuju, i da ti životi na neki način nisu vredni ili stvarni kao naši. To je donekle praktična stra- tegija ali gubitak empatije je takođe i gubitak humanosti a to nije mali ustupak. 11 Košarkaški klub Univerziteta Arizone.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

161 Umetnost je protivotrov koji nas može dozvati sa ruba utr- nulosti, obnavljajući našu sposobnost da saosećamo sa dru- gima. U svetlu te moći, ona je politička nezavisno od njenog sadržaja. Mada je Džejn Ejr sjajan ljubavni roman, on je takođe omogućio hiljadama muškaraca i žena da iskuse i mogućnost da osete ograničenja koja su bila nametana ženama u to vreme. Kroz umetnost žena može pružiti muškom čitaocu da iskusi ono neuporedivo atletsko dostigunuće rađanja deteta, ili sav užas žrtve silovanja; ukoliko bi svaki muškarac znao o oba ova iskustva pretpostavljam da bi se svet već sutra promenio. Svi smo mi čuli dosta o problemima drugih ali očigledno da to nije dovoljno već da je potrebno da ti problemi budu i doživljeni. A u tom pogledu umetnost je bliska samom živout. Ja znam, na primer, da je ropstvo bilo strašno, ali sudbina šezdeset miliona robova je suviše velika stvar da je pojmim. Tako je bilo sve dok nisam pročitala roman Voljeni od Toni Morison (Toni Morrison, Beloved). Kada Set ubija svoju decu da ona ne bi odrastala u ropstvu, bila sam tako daleko od svog zaštićenog i ušuškanog ja da sam mogla da razumem užas ubistva deteta kao čina ljubavi. Morisonova je isklesala tragediju tih šezdeset miliona, kojima je knjiga posvećena, u nešto malo i zgusnuto i dovoljno stvarno da prođe kroz vrata, uđe u moje srce a zatim u njemu i ekspolodira. U ovom smislu roman može biti više istinit nego novine. Jedno od mojih omiljenih pisanja o pisanju je ovaj izvod iz uvodnika Ursule K. Legvin njenog naučno-fantastični roma- na Leva ruka tame, u kojem ona govori o ulozi beletristike u onome što zovemo istina: Otvorite oči, slušajte, slušajte. To kažu romanopisci. Ali oni vam ne kažu ono što ćete videti i čuti. Sve što vam oni mogu reći jeste ono što su oni videli i čuli tokom svog bivstvovanja na ovom

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

162 svetu, od kojeg je trećina provedena u spavanju i snivanju, a druga trećina u pričanju laži. ... Pisci beletristike, barem tokom svojih hrabrijih trenutaka, priželjkuju istinu: da je saznaju, saopšte i da joj služe. Ali oni obilaze oko nje na poseban i okolišni način, koji se sastoji iz izmišljanja osoba, mesta i događaja koji nikad nisu niti će ikad postojati ili se desiti, i pričanjem ovih izmišljotina sa svim detaljima i nadugačko i sa puno emocija i kada završe sa pisanjem te gomile laži, oni kažu: Eto! To vam je istina! ...Tokom čitanja romana, bilo kakvog romana, mi vrlo dobro znamo da je sve što je napisano izmišljotina, i zatim, dok čitamo verujemo u svaku napisanu reč. Na kraju, kada završimo sa či- tanjem, možemo saznati da smo malo drugačiji nego ranije, pre nego što smo pročitali roman, da smo se malo promenili... prešli ulicu koju nikad ranije nismo. Ali, veoma je teško reći šta je to što smo naučili i kako smo se promenili. Umetnik se bavi onima što ne može biti saopšteno rečima. Umetnik čiji je sredstvo beletristika to radi rečima. Romanopisac rečima saopštava ono što ne može biti izrečeno. Ovaj zbunjujući manifest je pravilo koje vlada mojim spisa- teljskim životom. Mislim da on govori da postoje istine koje svi poznajemo ali koje ne možemo da osetimo: ropstvo je bilo užasno. Voli bližnjeg svog kao sebe... Ove stvari ne mogu biti sopštene rečima jer su suviše uobičajene tako da nas ne mogu dirnuti, suviše velike i ogoljene da prodru u našu dušu. Umetnik mora da izradi projektile kako bi izručio ove istine tako precizno na ono mesto u nama samima da ostanemo bez daha, bez mogućnosti da sumnjamo da su one istinite. Pisac to mora učiniti pomoću priče, slike i likova. I učiniti da mu čitalac veruje. Pričati o ovom procesu kao o nečemu što spada bilo u „poli- tičko“ ili „čisto“ je apsurdno. Dobra umetnost je politička bez

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

163 obzira na to da li ona to jeste ili nije u smislu da ona omogućava da se razumeju tačke gledišta koje su drugačije od naših. Njena priroda je suprotna od duhovne zlobe, predrasuda i rata. Ako je povremeno uznemiravajuća ili neprijatna to može biti dobar razlog da je u svakom slučaju kupite. * * * Posle nekog vremena, vratila sam se iz političnog egzila. Ne sa podvijenim repom, otkrivši da su SAD ipak najbolje mesto na svetu. Naprotiv, dopalo mi se novo iskustvo sigurnosti, slobode da hodam kuda hoću u bilo koje doba dana i moralnu utehu bivstvovanja u društvu koje brine za svu svoju decu, obezbeđuje opšte zdravstveno osiguranje i ne dozvoljava da bilo ko ostane bez sredstava za život. Zavolela sam sve ove strane stvari, i više – zvuk okeana pod mojim prozorom i visoko drveće Božićne zvezde koje cveta duž puteva od Božića do Uskrsa. Nekoliko stvari mi je nedostajalo: meksička hrana, poznata muzika na radiju, rumenilo zalaska sunca u Tusonu koje se pretače u crvenilo i ulepšava lice planina Santa Kataline. I nedostajao mi je zvuk mog maternjeg jezika. Slučajno, obučena sam za pisca na svom maternjem jeziku i kulturi. U sred pisanja američkog romana, ostavljena na Kanarskim ostrvima, morala sam da molim prija- telje kod kuće za stinice kojih nisam mogla da se setim – jezičke fraze, vrste automobila pa čak i reklamne pesmice. Više od svega su mi nedostajali ljudi, rodbina i prijatelji koje sam ostavila. Imala sam nove prijatelje ali, na kraju, to je bilo na račun starih kojih sam bila spremna da se odreknem u emigrantskom životu. Kako se približavalo vreme povratka, noge su mi se udrve- nile. Plašila sam se da ostavim svoje novo ugodno mesto kako

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

164 bih se vratila u zemlju slobodnih (slobodna da stalno živim zaključana; slobodna da uveče pešačim od biblioteke do par- kiranog auta sa pravom strepnjom u srcu) i dom hrabrih (pa, da, hrabra sam). U zemlju gde 7 procenata od svetskih duša ždere lavovski deo svetskog bogatstva, baca godišnje 1600 funti đubreta po osobi i može mirno da prolazi pored beskućnika sa malo svesti o nepravdi ili alternativama. U zemlju gde mi je rečeno da je volim ili da je ostavim. Zaključila sam da ne mogu ni jedno. Ne svim srcem. Ali poput dečaka koji se borio sa Džabervokom u romanu Alisa s onu stranu ogledala uzela sam svoj vorpal mač u ruke. U ime ljudi koji me vole i slike planina koja me pogađa, vratila bih se trčeći da se suočim sa tiranijom reči bez značenja i čudovištima izvan mog poimanja. Vratila sam se jer je to što sam otišla bilo sebično. Zemlja može biti puna mana kao što to može biti i brak ili porodica ili osoba, ali „voli je ili je ostavi“ je kukavički slogan. Ima više časti u „voli je i učini je boljom.“ Voli je, voli je. Voli je i nemoj nikad zaćutati. Sa engleskog Danijela Jovanović

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

165 Re DODIRNETAČKEUSNU TomislavMarinković Sve više shvatam da se stvari u životu neminovno i čudno prepliću, sudaraju ili dodiruju. Skoro svaki dan, pa i ceo život je ispunjen tačkama koje označavaju sustizanje vekova, prese- canje istorijskih zbivanja, ukrštanje datuma sa sudbonosnom završnicom. Ali, nedavno, zadesio sam se u tački koja se naj- tačnije može opisati kao iznenadni susret života i neživota. Reč je o snu – dakle o polju na kome uspevaju najnevero- vatnije fantazije. Čovek poveruje da je obasjan svetlošću sva- kodnevice; ili se zaklinje da se upravo obreo u centru realnih dogadjaja. Evo, ukratko, tog sna: Stevan Raičković me sustiže u nekom gradskom parku. Pita me, kao da se znamo, imam li parče hartije i olovku, da mu pomognem i zapišem stihove koje je on, u šetnji, smislio. Ja užurbano vadim iz torbe sveščicu od koje se nikad ne razdvajam, rasklapam olovku i zapisujem to što mi Raičković diktira: U smiraj leta, jedna ruža vene, Kao da je naumila da rastuži mene. O, ne tuguj, ružo, za suncem, za bojom, Svi mi koračamo za sudbinom tvojom. Sad se pitam: čiji su to stihovi? Jeste, ja sam ih u sopstve- nom snu zapisao u imaginarnu beležnicu. Ali Raičković se

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

166 nekako zatekao u istom snu, samo da bi mi izdiktirao katren koji, i pored izvesnog prava na autorstvo, niti je njegov niti sam ga ja smislio. Možda je pesma nastala kao posledica trenja izmedju jave i sna, izmedju života i smrti. U jednom času podudarilo se više oprečnih, ali u isti mah bliskih i neiskazivih istina. I – eto pesme. U njoj je svako ukrštanje prirodno i dobro- došlo.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

167 Re TAČKEUPOEZIJIDRAGOSLAVADEDOVIĆA StevanTontić PJESMA SA „ZRNOM SOLI POD JEZIKOM“ Pjesnika Dragoslava Dedovića (1963, Zemun) upoznao sam 1988. u Sarajevu kao „momka koji obećava“. Velika izdavač- ka kuća u kojoj sam radio kao urednik – češće se mučeći s osrednjim i lošim rukopisima nego uživajući u otkriću novog talenta – objavila je te godine Dedovićevu prvu zbirku Izađi- mo u polje. Bio je to već na startu samosvojan pjesnički glas koji niste mogli svrstati ni u jednu grupu ili poetički pravac, pogotovo ne u neki pomodni literarni pokret. A već drugom zbirkom pod simptomatičnim naslom Cirkus Evropa (1990) autor je, u protivstavu spram pjesnika nacionalno-folklorne inspiracije i patetičnog (makar i „kosmopolitskog“) gesta, ironično naznačio konture svijeta u kojem se i danas kreće, sada već s dugogodišnjim stažom emigranta. Emigranta za koga se s pravom može reći da je egzilant: Bosnu je napustio 1992. u trenutku izbijanja rata. Jer pjesnik Dedović nije mogao da učestvuje u tom jezivom bratoubilačkom klanju; nikakvi i ničiji „nacionalni interesi“ nisu mu bili toliko „sveti“ da bi za njih bilo dopušteno proliti i kap ljudske krvi. Srpske, hrvatske, bošnjačke – svejedno: Dedović nije umio praviti tu vrstu sve naglašenije, štaviše, unosne razlike. To svakako ne znači da je u svemu tome bilo moguće ostati postrani – ni egzil (ako i

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

168 „dobrovoljni“) ne čini ravnodušnim prema nacionalnoj kata- strofi. Sklanja nas od metka i granate, ali ne od opšte nesreće, od bola i sapatnje ne samo sa bližnjima, već sa svim žrtvama rata. Samim odlaskom ili bjekstvom iz zemlje ne podiže se nepropusna brana između zavičaja i stranog svijeta, između sjećanja i žive sadašnjosti. Raniji život ne da se tek tako am- putirati, smjestiti u neko željeno carstvo zaborava. Egzilant se – a pjesnik neizbježno – rve sa oba svoja života, bivšim i novim, pokušavajući da iz njih skrpi kakvu-takvu cjelinu. U Dedovićevim dvjema zbirkama pisanim u novoj sredini tako su podjednako zastupljene i Bosna/bivša Jugoslavija i Njemačka/ Evropa. Zbirke O plemenitim ubicama i najmljenim humanistima (1997) i Kawasaki za Wukmana Dedowitscha (2003) svjedoče o toj dvojnosti pjesnikova svijeta ali i o svojevrsnoj interferenciji zavičajnih i novoosvojenih tematskih polja. I mada toliko različita i u mnogo čemu neuporediva, pjesnikova iskustva uobličena su u jedinstvenom stilsko-jezičkom ključu, čije je glavno svoj- stvo hladna, distancirana ironija. Pjesnikov deziluzionistički, demaskirajući pogled okrenut je jednako nesmiljeno prema „zavičajnom šundu“ svoje tužne, već „amputirane zemlje“ kao i prema „dosadnom“ blagostanju i ciničnom humanizmu izvjesne (biće zapadnoevropske) „analne zemlje“. Jer pjesnik zna da je „kažnjen otpadništvom / od horskog mantranja na- vijača“, bez obzira kome je to mantranje namijenjeno: nekom nacionalnom balkanskom vođi ili, recimo, «humanitarnim» bombama NATO-a. On je takođe već bio otkrio povremeno moguće, iznenađujuće dodirne tačke u manifestacijama zla i duha, u ponašanju zločinca i žrtve. O tome govori nezaboravna pjesma „Ratni zločinci“ iz zbirke O plemenitim ubicama: poznavao sam neke od njih čitali su rilkea odmjerenim pokretom spuštali su

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

169 nedopijenu čašu vina na rub stola čak su uživali u molitvi saosjećali sa unesrećenima hrabrili posrnule tu i tamo pisali stihove tumačili istoriju mislim da su sebe smatrali pravdoljubivim poznavao sam i neke od žrtava raspravljali su sa svojim dželatima o rilkeovoj leukemiji podižući odmjerenim pokretima čašu vina do ruba usana Sličnu vrstu rubnih, šokantnih iskustava i saznanja, iskazanih mirnim, nepatetičnim tonom objektivnih konstatacija, čitalac će naći i u zbirci Kawasaki za Wukmana Dedowitscha. Knjiga se otvara pjesmom „Karta neba“ (znam da su prvo prestale svjetlu- cati riječi / a potom u njima i nebeska tijela), a završava stihom u kojem Bog ćuti a on kaže amen. S ravnodušnim pogledom prema zvijezdama („gradska svjetla kroz prozorče aviona govore mi više“), pjesnik je osuđen na zemlju, na svoje realno-istorijsko, svim čulima ovjereno, u dodirima i sudarima sa drugima stečeno iskustvo. Ni traga od klasično-lirskog zagledanja u „nebeske sfere“, od posvećivanja u metafizički, viši smisao života ili pje- sničkog poslanja. U jednoj od samoironičnih refleksija Dedović je posao pjesnika uporedio sa zanimanjem pauka: njegove nožice grabeći vazduh ispisuju poruku lako ju je razumjeti: strah je prosta formula utetovirana u sve živo zato se za svaki slučaj nasmiješim nebu možda treba pisati debele rečenice možda samo visimo obješeni o sluzavu nit riječi

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

170 Paradoks samog govorenja o neizrecivo tragičnome nalazimo u uzorno logičnim a istovremeno apsurdističkim stihovima pjesme „Kosovka“: od nesrećnika očekujemo da nam nesreću saopšte u prostim rečenicama podesnim za montažu ali takve se riječi u trenutku istinskog bola odlijepe od gluhe od bolesne supstance svijeta ko i dalje govori – kao da ga nema a ko zaćuti počinje da laže od nesrećnika očekujemo da se usredsrijede na taj trenutak gust od neizrecivosti pa ko dalje govori počinje da laže a ko zaćuti – kao da ga nema Nesreća koju ne može da nam prenese ni govor ni ćutnja ne stanuje, dabome, samo na Kosovu, u slikama kosovskih stradalnika pred mikrofonima i blicevima dežurnih svjetskih medija. A iz nešto dublje potrebe za „montažom“ i za finijim slaganjem riječi rađa se i sama pjesma. Uz to već svagda priti- snuta nekim „trenutkom gustim od neizrecivosti“. Taj trenutak se udaljava u čudnu, u fantomsku majušnu tapaciranu tačku a u njoj pulsirajuće sinegdohe blistave i bespomoćne poput čekića u gumenoj sobi što je vanredno uspjela slika sizifovskog bavljenja pjesničk- om umjetnošću. Ničeovo „filozofiranje čekićem“ još uvijek je bilo moćno i vrlo čujno; neko „pjevanje čekićem“ nema, kao što vidimo, nikakvih šansi. Pa ipak, Dedović ne odriče svaki

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

171 smisao pozivu kojim se i sam, uprkos svemu, predano bavi. Za taj „porok“ postoji najprostije, s brutalnom jasnoćom iskazano opravdanje (pjesma „Minimalizam“): svako ko ponekad zine da nešto kaže (makar bilo zalud makar samom sebi) još nije u tu ružnu duplju zabio revolversku cijev Ova egzistencijalno obrazložena poetika minimalizma ostva- ruje se kroz cijelu zbirku, čineći da nam mnogi stihovi zazvuče poput lapidarnih a žestokih dijagnoza patoloških mentalnih i socijalnih stanja koja provociraju pjesnikovu reakciju. Ta reakcija ponekad podsjeća na pravi šamar javnom ukusu, na koji su se osmjeljivali avangardni ruski pjesnici ranog 20. stoljeća. Dedović, doduše, nije od onih što skandalizuju, na svaki način skreću pažnju na sebe. Ne zato što je odveć skro- man, već stoga što nimalo ne vjeruje u djelatnu, subverzivnu moć poezije. Poezija ne može da zamijeni ni kritiku društva niti akciju na promjeni date situacije. Njeno dejstvo kao da se ograničava na sferu privatnosti, ona je „posljednja privatna magija na kraju milenija“. Tako stoji u naslovnoj pjesmi koja se, nimalo sinovljevski nježno, obraća pjesnikovom ocu Vuk- manu Dedoviću. U naslovu same knjige ime je ponjemčeno: Wukman Dedowitsch bi valjda trebalo da i oca i sina podsjeti na ironiju sudbine – otac je preživio nacistički logor, dok se sin, pola stoljeća kasnije, skrasio upravo u Njemačkoj, bježeći iz „zemlje u kojoj / sumpor zaudara na usta“ i koja „postoji još samo u obliku fantomskog svraba“, bježeći od zaraćene, virusom nacionalne mržnje zatrovane južnoslovenske braće. I u drugoj, jednako važnoj, izvrsnoj pjesmi (iz ovdje začetog „porodičnog ciklusa“) upućenoj majci, autor je svojim stihovima odredio tek mjesto privatne, doduše svijetle, uspomene:

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

172 nasloni ovaj pjesmuljak kao razglednicu na vazu kada ugasiš televizor i u sobu nahrupi gusti bosanski mrak neka sa lažne pozlate blago zasjakti moja odsutnost Pjesma se zove „Švajcarski voz“ i predstavlja svojevrsni autoportret Dragoslava Dedovića u obliku radikalno iskrene, dakle samoironične ispovijesti. Za razliku od ostalih, ova pjesma nije mogla da se liši izvjesnog diskretno doziranog sentimenta. Evo kako počinje taj izvještaj sina emigranta – da ne kažemo bludnog sina – majci u Bosnu: da me vidiš majčice u švajcarskom vozu osam godina daleko za svaku godinu po kilogram sala krupan sam majčice i ćutljiv jer velika se tuga s vremenom stvrdne u sićušno zrno soli pod jezikom i isuši usta kao joint. Rad ovog zna soli kao da osjećamo u svakom Dedovićevom stihu. A joint? Riječ smo već sreli u nekoj od njegovih ranijih pjesama. Možda majka i ne razumije njeno značenje – ta riječ je jedna od onih iz postmoderno naštimanog jezika, jezika koji markira i pjesnikovu generacijsku pripadnost. Postoji, naravno, čitav niz riječi, slika i pojmova koji su frekventniji kod pripadnika Dedovićeve nego, recimo, moje, a pogotovo neke starije generacije. Tu je i fenomen rock-muzike i čitavog sociokulturnog ambijenta oko nje, svijet komjutera i elektronskih medija, ukratko – ostvareni san „globalnog sela“ u kojem je svaka provincijalnost smiješna i kažnjiva. Ni sama ljubav nije mistični doživljaj u skrovitim, romantičnim mjestima – i kod Dedovića je to nešto što se zbiva usput i slučajno, u prozaičnoj atmosferi ulice, kafane, hotelske

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

173 sobe. Kao i bilo šta drugo. Jer gotovo sve u Dedovićevom svijetu nosi pečat svakodnevne, demitizirane, gole stvarnosti – pjesnik se trudi oko nenamještenog, katkad drastično razgolićujućeg snimka ili komentara životnih fenomena. Lijepo ili ružno, lice svake stvari mora da se pokaže onakvim kakvim ga doista vidi slobodno oko ovog nepotkupljivog posmatrača. Samo što Dedo- vić ne gradi pjesmu postupkom anahronog realiste, već mnogi više načinom fenomenološkog redukcioniste: zanimaju ga sami ekstrakti fenomena, jezički domašene i izražene suštine. Povezi- vanjem takvih, sažetih nalaza čula i uma nastaje tekst, živo tkivo pjesme, pri čemu ne odlučuje jedino senzibilitet već i školovani dar, ukus i zanatska umješnost autora. Drugim riječima – nje- gova umjetnička inteligencija. Uvjeren sam da to neće poreći ni čitalac koji voli neku drugu vrstu lirike i koga Dedovićeva ne baš raspjevana pjesma neće možda uspjeti da „ponese“. Kada me prije sedam godina jedan uvaženi njemački pisac, kojem su u ruke dospjele prve Dedovićeve pjesme u njemačkom prevodu, pitao šta mislim o njemu, rekao sam da vjerujem u njegovu inteligenciju. Iz te pregršti pjesama, naime, nije se još moglo zaključiti o kakvom je autoru riječ. A danas bih sa pojačanim uvjerenjem potvrdio svoju izjavu. Razumije se da osim dara i inteligencije svakom ozbiljnom pjesniku treba i ono „zrno soli pod jezikom“. Makar i sićušno. Ono mu može pomoći da odoli iskušenju političke korektnosti i laži te da „gorki talog“ (Kiš) sopstvenog životnog iskustva spasi od uvijek mogućeg svojeručnog falsifikata. LJUBAVNE PJESME JEDNOG EGZILANTA Ako je zbirkom Cirkus Evropa donekle nagovijestio negativnu sliku svijeta i ironičnu distancu sa koje se ona jezički oblikuje, Dedović je potonjim zbirkama – nastalim u okolnostima rata i egzila – obogatio tu okvirnu predstavu velikim brojem kraj-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

174 nje izoštrenih i upečatljivih snimaka izopačene stvarnosti o kojoj bi samo naivčina mogla pjevati bez žestoke ironije, pa i autoironijskog predstavljanja. Pjesnik se u njima propisno obračunao sa ostacima iluzija o sopstvenoj, sada „amputiranoj zemlji“ kao i sa ponuđenom srećom „analne zemlje“ koja očito pripada velikom „Cirkusu Evropa“. Svojim pjesmama sa „zrnom soli pod jezikom“ postao je lucidni opservator i tumač krvavo rasturenog svijeta iz kojeg je pobjegao i svijeta kao demokratski uređenog simulakruma u kojem se prinudno obreo. Ono što pak posebno karakteriše tu egzilantsku poeziju Dedovićevu s ratnom pozadinom jeste neočekivano veliko prisustvo ljubavne tematike. I to naročito u najnovijoj zbirci Cafe Sumatra (2005) u kojoj bi najmanje dvije trećine pjesama mogle da ponesu tu žanrovsku oznaku. Otuda ću se ovdje kratko osvrnuti samo na taj središnji, najznačajniji tok Dedovićeve pjevanja u zbirci Cafe Sumatra, zapravo na neke od izuzetno dobrih, rukom majstora napisanih pjesama. Pošto je u jednoj od uvodnih pjesama (iz malog ciklusa „Frankfurt u oktobru“) situaciju „integrisanog“ egzilanta sažeo u ova dva neutješna stiha: Sve je baš kao da sam stigao juče Samo dlačice u ušima rastu brže pjesnik se dao na istraživanje i precizno slikanje pojava „muške žudnje“ i različitih prizora njenog zadovoljenja, počev od susreta i ljubavnih doživljaja s najobičnijim kurvama, ano- nimnim i nesrećom obilježenim ženama, do čežnjivih pogleda na nedosežnu žensku ljepotu, kao u ciklusu o prelijepoj Nalan, Turkinji koja konobariše u jednoj grčkoj taverni. Tako u pjesmi „Palais Jalta“ Katolički svećenik iz Boke / Prebire po klaviru a bivši dragovoljac / Naduvan šalje sisatu emigrantkinju u tamo neku stvar; u pjesmi „Mitropa“ Ona žvaće perec i pije pivo

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

175 iz limenke / I vrišti i izgleda kao da smrdi / Kiš bi joj lice opisao kao tamnu kaljugu a / Usta kao Isusovu ranu; u pjesmi „Šta znamo o rastancima“ Ruka još miriše na njeno međunožje / Žudno onjušim brid šake i poljubim / Pozlaćenu kopču na papuči /.../ Šta znamo o muškoj žudnji? / Da joj riječi nisu dovoljne. Šta su riječi / spram pasjeg zavijanja na mjesec? No, za razliku od, recimo, nekadašnje raspjevane, široko razmahnute žudnje Komnenićevog erotskog junaka o „njenim sapima“, Dedović žudnju svog lirskog junaka daje – izuzev kad pjeva o Nalan – u škrtim i problematizujućim, često grotesknim naznakama iz kojih je iščilio svaki proplamsaj romantične slave Erosa. Dedovićevo izrazito (samo)ironično i postmodernističko pismo to jednostavno ne dozvoljava: Ali ako ćeš da ljubiš usne primakni oprezno Da ne zaboli rana priljubljena uz ranu. („Jezik iz kojeg ti pišem“) U pjesmi „Dragomira“, jednoj od najboljih u zbirci, pjesnik uzorno demonstrira i nešto od svojih poetičkih opredjeljenja – nesmiljenu istinoljubivost i preciznost slike i opisa, govor lišen i najmanjeg patosa: Uzalud je između sebe i svijeta Tapacirati prostor. Oko mora biti Nasmijani nož, a lakat tučak zvona za Lomljenje staklenih vilica bližnjih. (...) Naša ljubav živi od slonovskog pamćenja, Zato će biti upamćen i ovaj dodir, Bez poente, bezazlen, zaustavljen kao Slika filmskog poljupca bez tona. Jedan bogato predstavljeni, pjesmom „Mort Subite, anno 1686“ zaustavljeni trenutak, sa starom damom i reminiscen- cijama na Crnjanskog, u „Caféu Sumatra“, negdje u Belgiji,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

176 jednako dobro svjedoči o izošrenom posmatračkom daru i uverenom jezičkom izrazu ovog pjesnika. Najzad stižemo do pomenute Nalan, čije je ime palin- drom. Za razliku od svakojakih, pa i besprizornih ženskih likova sa repertoara „muške žudnje“ Dedovićeve poezije, Nalan je neka vrsta pjesnikove „divne dame“ koja je, evo, moguća i kod jednog postmoderniste. Taj mali ljubavni ciklus sačinjen je od šest pjesama. „Taverna Alkeos“, prva i najduža pjesma, uvodi nas u ente- rijer grčkog lokala sa bistom Aleksandra i konobaricom koja spram svjetla „polira čaše“. Govorni subjekt pjesme, Dedovićev alter ego, jedini je gost taverne, mirno pije i posmatra zanosno lijepu djevojku za šankom: Nalan. Dijete propale Vizantije, Krhotina razbijenog Osmanskog carstva. Sasvim obična djevojka S prelijepim zglobom sultanije I kožom boje šumskog meda. Griva u loknama, kao da Umjesto viklera koristi muške prste. Nalan, pobjeda ljepote na istorijom. Čedo anadolskih brodolomnika na Rajni – Savršen osmijeh, savršeni njemački. Na turskom je pisala stihove o odrastanju A onda je odrasla. Uplašila bi se Kada bi znala koliko je lijepa. Ćutke mi sipa uzo. Atmosfera u lokalu bez Nalan je depresivna (pjesma „Kada je nema“), pa gost na kraju kaže „Gipsanom Aleksandru“: Znam da ona nije svjetlost ali je / Amfora u kojoj svjetlost rado boravi.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

177 Kada je Nalan na poslu (pjesma „Kada je tu“) sve se oko nje ozari, Ona predmetima / Otupi sječiva, a majušni anđeo kojeg pjesnikova mašta smješta pod njen mirisni pazuh „recituje Hik- metove stihove“, da se na kraju – dok jezik mašte svejednako klizi niz kičmu ljepotice –preko desne dojke uspentra na ključnu kost / Tamo zasjedne i otpočne da pjeva – sve teški karasevdah! U četvrtoj pjesmi ovog ljubavnog vijenca („Kada pomislim da je nikada neću dodirnuti“), opisuje se savršena kazna zbog žena / Koje nisam volio dovoljno dobro – / Ljepota koju ne smijem dotaći. S pogledom na Nalan ta savršena kazna izgleda ovako: Nikada ne liznuti nausnicu orošenu znojem. Nikada ne poljubiti ispupčenje pod uhom. Ne zabiti prste kao kandže u njenu raskošnu grivu, Ne spustiti šake na njene čvrste kupole. Nikada ne ući u tu crkvu da se bez daha Pomolim njenom stvoritelju. A kad se ukoče „razmijenjeni osmijesi“ sa Nalan (pjesma „Kada pomislim da je sve samo tlapnja“), te pjesnika salete najcrnje misli o ništavnosti ljudskih snova i bivstvovanja na zemlji, i kad ustvrdi poput kakvog radikalnog Sioranovog sljedbenika da nismo više, do / urinom sačinjen crtež u prašini, ne našavši ni u očima prekrasne djevojke za šankom „ničeg što bi nas izbavilo“, onda se neuslišeni ljubavnik hvata za posljednju slamku nade: Nalan – možda se čudo vrati, Možda shvatim šta uistinu znači. Završna pjesma ciklusa („Turski tango“), napisana u ods- ječnom ritmu kratkih vezanih stihova kao da i ne pripada pjesmama o Nalan. S druge strane, podrobna slikovitost i

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

178 refleksivnost prethodnih pjesama ovdje nalazi neku vrstu lo- gičnog završetka: sreća samog gledanja ženske ljepote i očaj zbog njene nedodirljivosti prevode se u zanosan ples u kojem Eros i Tanatos igraju ruku podruku: Pusti nek se sretnu varničave oči – S nama uvijek i smrt pleše Stoga priđi, skoči! MELANHOLIČNA POETSKA MAPA BALKANA I EVROPE Rođen u Srbiji, odrastao, školovao se i počeo objavljivati u Bosni i Hercegovini, koju će 1992. napustiti i otići u Njemačku gdje – s prekidom od dvije-tri godine provedene u Beogradu – i danas živi, Dragoslav Dedović je autor s internacionalnom bio- grafijom, pjesnik koji se razvijao u prostorima plodnih dodira ali i politički isforsiranih nesporazuma i sudara različitih svjetova i svjetonazora. To se ponajbolje vidi iz njegove zbirke Dinarski Buda (2008), napisane i objavljene u Beogradu. Zahvaljujući toj knjizi čitaocima u Srbiji najzad je postao dostupan i bar donekle poznat jedan od najupečatljivijih i najboljih srpskih pjesnika svoje generacije. U Dinarskom Budi Dedović ne samo da nastavlja s davno započetim inventivnim i provokativnim ukrštajima pjesničkih slika i refleksija „domaćeg“ i „stranog“ porijekla, već razvi- ja i razastire pred nama čitavu poetsku mapu balkanskih i evropskih urbanih pejzaža, malih i velikih mjesta nastanjenih anonimnim ili istorijski poznatim likovima, povezanih sa raz- ličitim savremenim ili davnoprošlim događajima i pojmovima iz svijeta kulture i umjetnosti. (Zbirka se uostalom završava jednim malim „pojmovnikom“.) Najviše pjesama odnosi se,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

179 naravno, na sam Beograd sa Zemunom, zatim na Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju i Crnu Goru, a šira mapa Evrope ocrtava se doživljajima i prizorima iz velikih gradova Grčke, Mađarske, Francuske, Njemačke, Norveške i drugih, manje znanih destinacija s našeg kontinenta. Gotovo bi se moglo reći da ove pjesme liče na st(r)anice jednog razvedenog balkanskog i evropskog putopisa u kojem je pjesnik prolazio ne samo kroz mnoga prostorna već i vremenska odredišta, osobito ona iz najnovijih balkanskih ratova. A ponekad su se tu u jednoj pjesmi povezali razdaljeni krajevi, vremenski planovi i pojmovi, kao u „Sjećanju na Kunsthalle“, u kojoj se govori o čuvenoj Munkovoj slici „Krik“ izloženoj u Hamburgu, pjesmi u kojoj čitamo i ove stihove: Ostao sam skoro do zatvaranja u sporednim odajama / Sa manje čuvenim slikama zaboravio sam glad / Privremeni trijumf estetskog magnetizma nad / Hirovima ukusa i potrebama tijela // Sve ovo bilježim mnogo kasnije u Beogradu pred ponoć / Jug kontinenta se tako pretvara u žal za sjeverom / I pritom se budi izbjeglički oprez koji kaže / Svaka čežnja za zavičajem je pouzdan znak da je / Zavičaj sve dalje. Na početku pjesme o autorovom rodnom gradu („Zemun“) pominje se „Melanholija nevidljivih granica“, zatim konstatuje osjećanje „procjepa“ lirskog subjekta u kojem se nešto tvoje urušava / Nešto tuđe rađa. Pjesma se završava u dosljedno melanholičnom tonu: A ovo je oko vidjelo previše lica, previše gradova, Pa hladno miluje vreli trbuh svijeta. Varoši se Stiču i rastaču. No samo ovdje si od rođenja znak: Sitan zarez u beskrajnom tekstu. U pjesmi „T’ga za jug“ žal sa jugom kojeg više nema (pošto se „Rasuo gipsani reljef“ biše zajedničke države) miješa se sa žestokim slikama „rušilačkog nagona“ i „bratoubilačkih orgi-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

180 ja“ čije tragove pjesnik zapaža na cijelom Balkanu, na kojem se „od sreće plače i pjevuši dok se ubija“. Ali na taj će način i neka balkanska zabit postati najzad „referentna“ time što će je ozariti / Nešto nalik pjesmi (prema pjesmi „Stvarnost je opet referentna“). Pjesma „Opis stanja 17. avgusta 2007“ kao da nastavlja da „referiše“ o zaostalim i izopačenim balkanskim nedođijama: Ružnu zabit u kojoj si rastao / Voliš ljubavlju roditelja spram ma- loumnog čeda. To je svijet „surove raskoši“ u kojem ljepota teško opstaje i traje. (S ovim bi se, zar ne, složio i Ivo Andrić.) Pošto smo naveli autopoetičku refleksiju o «privremenom trijumfu estetskog magnetizma», valja da skrenemo pažnju na uvodnu pjesmu zbirke („Volja za pjesmu“) u kojoj se porijeklo pjesmotvorne volje izvodi iz očajanja nad životom koji je pro- tivan pjesmi, ali i nephodnosti svjedočenja „u korist svakog života“. Ta volja se tumači i spoznajom da živa tvar sva može biti ugalj / A ugalj tek ponekad dijamant», te prostom istinom Da su dobro poređane riječi / Trajnije od piramida, najzad i željom da se „Pretraje sopstvena smrt“. (U prethodnoj kratkoj recenziji rukopisa ove zbirke pisa- noj za izdavača već sam ocijenio da je Dedović „ovdje ispleo svoj ‘dinarsko-budistički’ poetski vijenac sa nemalim brojem izbrušenih ‘dijamanata’“.) U pjesmi „350 dinara“, u kojoj jedan beogradski taksista priča grozne ratne priče, pjesnik će na kraju zaključiti: „Poezija je suočavanje sa nemogućim“. Tu smo onda i kod naslovne pjesme ove zbirke koja „nemogućem“ pridružuje i ono „neizrecivo“. Na pitanje koje pjesničkom subjektu postavlja „čuveni anđeo“, slijedi odgovor čiji središnji dio glasi: Ako umiješ izreći to što te dotiče Onda ćeš dotaći i neizrecivo

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

181 A ako ne umiješ – Nisi naučio da budeš anđeo Ostaješ mesnati dinarski Buda I na prvi korak propadaš kroz oblak U sopstvenu smrt Oni koji uspijevaju izreći ono što ih dotiče sigurno su oni kojima je „ljepota iznad straha“. Oni će „opstati“, prognozira se u pjesmi „Sukot“ – ti planetarno razmnoženi mješanci ili bastardi, taj daroviti „nakot“ rođen u graničnim područjima jezika, kultura i rasa zahvaljujući „kapilarnom račvanju dnk- toka.“ Dedović samog sebe vidi kao prelaz („samo most“) prema tome svijetu budućnosti. I ova Dedoćeva zbirka sadrži nekoliko ljubavnih pjesama, od kojih je ponajbolja „Ples somuna“, primjer gotovo halucantnog jezičkog plesa u prozi. Dedović u novijim pjesmama sve češće koristi i rimu, obič- no s ironičnom intonacijom u obradi datog motiva. U pjesmi „CV u tri strofe“ ponudio nam je srećno uobličen gorko-veseli autoportret (koji je, čini se, bar što se stila tiče, mogao izaći i iz majstorske radionice jednog Brehta, Slamniga ili Duška Trifunovića): Tek zakoračio iz dječaštva, a postadoh vojak: Godina koje se ne sjećam rado. I mada je silan strojev korak Kako je alkohol gorak. Kako je smradno stado. Potom uđem u grad stotine munara. Da učim kako se banči i tumara I usput malo piše a puno čita

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

182 Pa napustim grad ko sjetni erudita Bez para. Od tada me tamo nema. A nije da me drugdje više ima: Novčanik puniji a oči praznije Zlovolja veća a žene mraznije Pa suma Štima. Dedović je ovdje, zahvaljujući laganijem tonu i rimi, stopio melanholično i humorno, tragično i komično osjećanje pje- sničkog životnog puta. Možda je to samo jedan od trenutnih relaksirajućih „izlaza“ iz sveprisutnog negativiteta zavičajno- balkanske i egzilantsko-evropske zbilje, a možda i najava nekih „veselijih časova“ u lirici našeg pjesnika.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

183 Re ISTRAŽIVANJAUPESNIČKOMOBRAĆANJU KAOMERAOPSTANKAJEZIKAINASUNJEMU AleksandarB.Laković O mreži dodirnih tačaka u jezikotvoračkom pesništvu kroz vreme i prostore Priču o nepredvidljivoj mapi spajajućih koordinata u jezi- kotvoračkim postupcima, ne samo kod nas i ne samo danas, započeću ispirirativnim iskustvom nakon čitanja romana Ka- valeri starog premera (2006) Radovana Belog Markovića koji me podsetio na izvesnu analogiju i dodirne tačke poetskog govora i književnog sveta „mnimog litarate R. B. Markovića“ sa broj- nim ravnima mitološkog kosmosa pesnika Đorđa Markovića Kodera. Ne samo zbog istog prezimena (mada Beli Marković zagovara i zavičajnu predačku bliskost, kao i podatak da su mačke za jednog kućni ljubimci, a za drugog umetničko ime koje je nadživelo pesnikovo ime i prezime), već, pre svega, zbog činjenice da su oba književnika, od toponima iz svog zavičaja, oformili, u prvom slučaju – začudni vilinski svet, a u drugom – davnu, a tako blisku kompleksnu mitsku topografiju, „i na nebu i na zemlji“, koja je upila i još uvek upija naša vremena, živote i imena, što se očituje i/ili naglašava i iz samih naslova njegovih knjiga (Setembrini u Kolubari, Limunacija u Ćelijama, Lajkovačka pruga, Poslednja ruža Kolubare, Knez Miškin u Belom Valjevu). Još jedna zajedničkost odnosno bliskost dodirnih spojnica između Koderovih zaumnih epova i mitopoetizovane proze Ra-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

184 dovana Belog Markovića jeste njihova dosledna jezikotvoračka potencija, koja je zajednička i piscima drugih prostora. Naime, u doba Koderovog stvaralaštva (sredina devetnaestog veka) narodni jezik (oskudan i ograničen) nastojao je biti i književni novouspostavljeni jezički obrazac, tako da su ga brojni pisci, pre svih, Sarajlija i Koder, faktički bogatili odnosno stvarali, i to raznovrsnim, ali neophodnim kovanicama, složenica- ma, „izmislicama“ i „(u)mestoimenijama“, pa i „posrbicama“ (najčešće slavenizmima), koje su se u međuvremenu potpuno odomaćile i često ih danas koristimo u svakodnevnom govoru. U ovom trenu treba napomenuti da je jedna takva reč – sanak, zapravo reč koju je prvi upotrebio, znači izmislio Laza Kostić (i ne samo nju), inače moćan i jampski glasan jezikotvorac koji se svojim “izniklicama” pridružio toj jezikoboračkoj bu- jici Sarajlije i Kodera. Ovu Lazinu zvučnost brojni teoretičari dovode u kontakt odnosno uticaj Sofokla i Šekspira. Dakle, stvaranje i književnog i narodnog jezika jeste Saraj- lijin, Koderov i Lazin zajednički pesnički imenitelj odnosno njegova spajajuća dodirnica, mada su ga realizovali različito – svako na svoj način. Koder je tragao za arhe i pra glasovnim rudimentarnim frakcijama bliskim našim prvim rečima, ali i na tragu prareči koje su označavale božanstva, što ilustruje Koderovu bliskost i sa potonjom „maternjom melodijom“ Na- stasijevića, koji je tražio pr(a)ve reči i još uvek živu materiju prareči, kao i neuvele reči na dnu iskon-mora i osluškivao im neugaslo bilo. Sarajlijino „silnorečje“ se, pak, oslanjalo na tuđice-slavenizme iz srodnih jezika, iako je Sarajlijina i Koderova dodirna jezič- ka tačka bila u tome jer su obojica bili poliglote (više Koder), uprkos njegovom pesničkom postupku koji uopšte nije koristio strane reči, već uporno tragao za izvornim praglasovima, zbog čega je često posećivao vračare i gatare, očekujući u njiho- vom nemuštom medijumskom ritualu upravo one sačuvane

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

185 prastare reči ili njihove zvučne prasegmente. Inače, kad već insistiramo na dodirnim tačkama i Laza Kostić je znao strane jezike – među prvima je prevodio Šekspira, na primer. I kada je zlurada recepcija pesnika-jezikotvoraca postoji izvesna analogija među njima. Na primer, za Kodera je Skerlić tvrdio da je „osobenjak ... bolesnog uma“, dok su Lazu često njegovi savremenici oslovljavali kao „slučaj Laza Kostić“, a za Sarajliju je bilo uvreženo mišljenje da su njegov pesnički ushit i vizija mnogo, mnogo daleko od realnosti. I Laza i Koder su, očito je, pripadali piscima pre svog vremena, što je još jedna njihova tačka dodira. Pojedine Lazine pesme su pisane u slobodnom, nevezanom stihu, za koji se još nije znalo u evropskoj književnosti. A tek Koderovo pesništvo bogato ne samo prozvanim neologizmima, već i zvučnim inovacijama, fusnotama (mikroesejima) u obliku svojevrsnog rečnika, pa citatnostima zbog čega možemo tvrditi da je Koder preteča meteteksta, koji se u teoriji pominje čitav vek kasnije. Zatim, i Laza i Koder poseduju i svoje uslovne dodirne tačke. Spajala ih je i ujedinjavala Koderova kovanica „Devesilje“ koju je prvi „preuzeo“ Zmaj, koji nije mnogo poštovao ni Kodera ni Lazu, govoreći čak da je Koderova poezija „više šala neže li pojezija“, mada mu to nije smetalo da prisvoji Koderovu izmišljenu složenicu. Laza je, naime, iz mržnje prema Zmaju branio Kodera od njegovog „plagijatora“. Dodirne tačke, čak i zaumne i na prvi pogled oprečne uo- čavamo i između Kodera i Njegoša, kao savremenika. Naime, iako su obojica pisali spevove u desetercu, i Koder i Njegoš su sve učinili da demontiraju i izvrše subverziju speva kao književne forme i njegov obavezni deseterački ritam. Njegoš je to uradio ne poštujući stroge kanonske obrasce i ne dozvo- livši kanonskim metrom prekid njegovog čuvenog mislotoka, a Koder je, što je tada bilo nečuveno za spevove, uglavnom predviđene za herojska, patriotska, religijska i ljubavna obe-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

186 ležja, pisao o izmaštanom i samo njemu poznatom ženskom vilinskom svetu. I raspevan i lelujav jezik „rđave namere neznanog hroničara“ Radovana Belog Markovića (kako sam za sebe piše) zaslužio je kvalitet jezikotvoračkog, ne samo u njegovoj sačuvanosti iz bliske prošlosti (najčešće iz doba Dositeja), već i u odbrani zaboravljenih staroslovenskih reči, kao i u kovanju, da ne kažem izmišljanju, novih, ali, nadasve, adekvatnih leksema, pa i u arhaizovanju današnjih reči, što se na prvi pogled ne uočava, tačnije, ne razlikuje od arhaizama koje je Marković iz naše jezičke baštine i besceni preuzimao i prihvatao. U tom se trenu dodiruju Beli Marković i njegov uzor Sarajlija tačnije prepliću se njihova jezička ispitivanja. Ipak, zarad istine, treba reći da postoji značajna razlika na planu sadržaja književnih svetova pesnika Kodera Markovića i Belog Markovića, a što važi i za pominjanu knjigu Kavaleri starog premera. Zapravo, dok je Koder Marković iz speva u spev razgranjavao svoj začudni mitološki svet do neslućenih granica, imena i glasova, Beli Marković iz već oformljenog mitopoetizovanog zavičaja, fiktivnog i prepoznatljivog is- tovremeno, odabira za temu svake svoje nove knjige jednu granu sa pobočnim granama i sa brojnim listovima ili jednu dijagonalu sa brojnim presecima i dodirnim tačkama iz tog bogatog i začudnog ambijenta, patognomoničnog za junake i aktere Markovićeve proze. Ali, baš kad sam pomislio da sam sažeo analogije između jezikotvoraca devetnaestog i dvadesetog veka (prednost dajući piscima sa prezimenom Marković), nametnula mi se promisao da dodirne tačke u tokovima književnosti ne znaju za bilo ka- kve granice, tako da pored ovih vertikalnih spojnica i silnica postoje i horizontalne, sinusoidne, kružne i eliptične. Da pokušam da pojasnim o čemu tačno mislim. Naime, u književnom primeru Belog Markovića, reč je o skraćenim

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

187 žitopisima „kavalera starog premera“ odnosno svih (ne)stvar- nih „zemljomeraca“ kolubarskih od srednjevekovnog doba do naših dana, kao i o sublimiranim biografijama (ne)izmišljenih osoba sa kojima su „zemljomerci“ izvesno vreme delili isti ži- votni prostor, i koji su oni premeravali i za to, pretpostavljam, koristili tačke i linije dodira, u smislu i spajanja i razdvajanja. Reč je, dakle, o ljudima koji bi trebali da znaju i imaju osećaj za meru i međe u životu, pa i za reke i tačke dodira, ali nije tako sudeći po njihovim začudnim načinima okončavanja života na zemlji, što je još jedna analogija (čitaj – tačka dodira) sa Kafkinim „zemljomerom K.“ iz romana Zamak, pa i sa samim Kafkom. Dakle, dodirima nema kraja. Naročito ne u jeziku, jer je- zik naših drevnih predaka, živi u rečenici, u oblicima reči, u rečniku pesnika kao što su nekada bili Sarajlija, Koder, Laza Kostić, Nastasijević, braća Micić, Dragan Aleksić, uz njih Popa, Desimir Blagojević, Vinaver, a danas bajalički stihovi Aleka Vukadinovića i Vita Markovića, sajberski jezik Miro- ljuba Todorovića, pa arhaizovani diskurs Belog Markovića i složenice Milosava Tešića. Naime, jezik, taj i takav, ne gubi trag nikada, ni u tkanju pripovetke, ni u toku drame, ni u vaploćenju pesme. Nema tog mraka i zatočeništva iz kojeg on neće izroniti i pojaviti se između nas na svetlo dana, kao da je oduvek tu i bio. Samo što niko od nas ne zna za te njegove tajne proračune. Da su dodiri prisutni, ponavljam – i kada se ne vide, i kada se ne mogu dokazati, kao svedoke mogu pozvati u pomoć, upravo jezikotvorce i njihove talase dodirnih tačaka. Ne samo jezikotvorce iz našeg jezika, već iz većine evropskih jezika. Na prvom mestu mislim o osnivaču gongorizma Luisu de Gongori (1561-1627) virtouzu pesničke reči i neumornom tragaču za novim mogućnostima jezika i izraza, koji je svojim hrabrim i neoubičajenim stilom uznemiravao književne duhove svoga

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

188 vremena. Gongora nije bio samo reformator pesničkog jezika, već i originilan i nenadmašan arhitekta pesme koristeći neo- čekivane i tada nepravilne i, u to vreme, nasilne sintaksične obrte, izmeštanja, premetanja, umetanja, preobličavanja, izostavljanja, skraćivanja, dodavanja, spajanja presecanja reči i rečenica, kao što su stilske figure hiperbaton, anastrofa, inverzija, parenteza, metaplazma, tmeza, elizija, apokopa, sinkopa, sinalefa... Sličan književni pokret u italijanskoj baroknoj poeziji bio je marinizam, koji duguje svoje ime pesniku Batisti Marinu (1569–1625) i čije su osnovne karakteristike neobične alego- rije i antiteze, drastične hiperbole, igre rečima i učestale, pa i bizarne metafore. Precioznost, društvena i književna pojava nastala u Francuskoj sredinom sedamnaestog veka, oličavala je težnju ka savršenosti i uzvišenosti, zbog čega je njen jezički izraz iziskivao originalnost po svaku cenu, kao i neologizme, paradokse, pa i preteranu upotrebu eufemizama, perifraza, metafora. Pre svih, u engleskoj renesansnoj književnosti, prozni pisac Dž. Lili (1554–1606) uveo je jufjuizam, usiljeno ukrašen i utemeljen u beskrajnom ređanju antiteza, paralelizama, na- metljivih aliteracija i asonancija. Naš dodir sa marinizmom je zaživeo i u stihovima dubrovačkih spisatelja Stijepa Đurđevića (1579–1632) i Dživa Bunića Vučića (1591–1656). (Đurđević je, čak, prepevao jedan Marinijev sonet.) Nisam siguran da su svi prozvani pisci mogli znati jedni za druge. Neki sigurno jesu. Na primer linija od španskog gongorizma, preko italijanskog marinizma do dubrovačke književnosti. Međutim, pitanje je da li je Koder znao za njih. Da ne govorim o drugim evropskim jezikotvorcima. Ali je bio na njihovom tragu. Dakle, između svih njih postoje izvesni dodiri u jeziku, koje je nametalo vreme, slučajnost ili divlja pesnička žeđ za ispitivanjem stiha, jezika, pesme i sebe.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

189 Re ŽIGKOJIĆENASNADŽIVETI DobrivojeStanojević (Kemal Musić, Žig, „К club“, Bijelo Polje, 2012) Kratki roman Kemala Musića Žig odigrava se na prostori- ma zatvora, bolnice i ludnice. Zanimljivo okruženje dostojno savremenog romana. Život se ovde vidi kao svojevrsni produkt okolnosti i mitskih klišea. To pokazuje da je Musiću veoma stalo do svojih čitalaca. Upravo zato on ih vešto vodi kroz psihološko-kriminalističku priču, delom ispričanu u tehnici skaza, delom moderno fantazmagorijski oblikovanu. Zlo nastaje ni iz čega i vremenom postaje pandemično. Glavni junak romana gorštak Liman starac, ispoveda se od- raslom slušaocu pripovedaču koji na kraju biva uvučen u vrtlog košmarnih halucinogenih strasti. „I ne mogu da se odbranim, od te Limanove mrtve žene“, kaže na kraju romana junak-narator. Ovaj roman, naoko jednostavne strukture, snažne retro- spekcije, traži čitaoca koji može da se snađe u njemu. Sposob- nom da se uključi u receptivni i tradicijski horizont. Čitaoca sposobnog da prati aluzivna račvanja i po dubini i po širini u svim postojećim značenjskim prelivima. Toj složenosti poma- žu univerzalni iskazi razasuti po romanu kojima se motivišu postupci starca Limana: „Čovjek rođen na tom parčetu zemlje i kamena ostaje gorštak zanavijek“. U ovom romanu može se pročitati znatno više nego što se na prvi mah vidi. Musićevo delo, zastupljeno i u crnogorskim

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

190 čitankama, odlikuje se po tome što njegovo stvarno razumevanje zavisi od široke mreže motivacije uslovljene zavičajnim tlom. Junakovo verovanje da su „žene čudo“ koje može da napravi da „ti se kapa oko glave okrene“, „da te crni đavo ponese, pa da zaboraviš ko si i šta si“ diskretno vodi prema andrićevskom ili sijarićevskom preispitivanju značaja podneblja za život. Musićev roman, međutim, ne traži ključeve izvan sebe da bi se mogao razumeti. U Žigu se, ipak jasno, naziru aluzivni tragovi, pa i pripovedački glasovi iz dubina vremena i prostora. Reč je o likovima koji „trpe sve što ih u životu snađe“, mada se život nenadano izvija tamo gde se najmanje nadamo. Tako i starac Liman ubija ženu koju voli. Međutim, i ona se na svoj način sveti njemu. Ona mu se opsesivno vraća, ali ne poput Jelene u Andrićevoj Jeleni ženi koje nema, već pre kao roman- tičarska kob, fatalna žena, koja je prošla široki lik od „idealne drage“ do kobne pratilje. Zanimljivi pasaži ovoga dinamičkoga romana bremeniti su skrivenim smislom o krivici i kazni. Bogati su slikama razarajuće podsvesti glavnoja junaka. Čvrsto su ukorenjeni u tlo i navike iz kojih niču. Ne veruje se onima koji kažnjavaju, još manje onima koji kažnjavaju. Ta linija pisanja o tamnicaMa pravi zanimljivi značenjski luk prema Prokletoj avliji Ive Andrića. „Svi su ti zatvorski stražari ludi, moj zemljače.“ Pisac, očito, računa sa naličjem rečenoga. On strpljivo upo- zorava da se roman može čitati i na simboličkom niviou, daleko od svake doslovnosti. U njemu ima iznijansiranih nagoveštaja o dubini ljudskih tragedija čak i onda kada se izdaleka ne čini da je tako. Musić nije od onih koji radikalno inoviraju vlastiti postupak, ali se uvek mora biti oprezan sa kratkim refleksiv- nim i simboličkim nagoveštajima. Naročito zato što se u ovoj prozi, na sebi svojstven način, rekapituliraju pripovedačka i mitska tradicija i moderna vremena sa elementima nenaglašene delirične, gotovo gogoljevske fantastičke ostrašćenosti.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

191 Kemal Musić nije od onih pisaca koji govore samo za sebe i po sili trenutka. Stoga on prošlost tla na kojem živi obogaćuje demonskim izazovima sadašnjosti. Istovremeno se, pri tome, susreću neviđeno i neznano sa viđenim i dobro znanim. Taj susret jeste i trenutak unutrašnjeg sukoba pri kome dolazi do svrhovitog preoblikovanja i svojevrsne mimikričnosti značenja. Musićev roman je, suštinski, mešavina različitih poimanja tradicije i muško-ženskih odnosa. Ponekad su ti elementi he- terogeni, ponekad uočljivo tradicionalni, a opet povremeno nenadano moderni. Tematska bliskost sa delima koja govore o motivima „zločina i kazne“ nije presudno značajno određe- nje romana. Iz Žiga se prema takvim delima pruža zanimljiv aluzivni spektar koji ne ide prema filozofičnosti ni prema religijskom objašnjenju pojava, već stvara koherentnu celinu vlastitih, stvaranosno utemeljenih, mreža. Lik starca Limana je zamišljen, i jednostavnim motivacij- skim postupkom tako motivisan i izveden do kraja, kao vrsta samoizopštenika po kazni zbog ubistva neverne žene. Kazna ga iznutra progoni. To govori o veoma osetljivoj shizofrenoj prirodi koja daje mogućnosti za neke moderne motivacijske izazove. Glavni junak stalno čezne zbog svoje preosetljivosti, ali i pati zbog načina kojim je u kuduzovskoj vezi sa svojim podnebljem. Najzad, posle učinjenog zločina, kao da nijedna kazna nije dovoljna. Starac Liman je nepovratno osuđen na sećanje. Njega proganjaju slike zločina. Osuđen je na saznanje da je samožigosan. Kao i narator koji „drhti kao da vani briše meća- va“. Kjerkegorovsko drhtanje i strah jesu, delom, uvodnici u kafkijanski stid koji će nas nadživeti zbog žigova koje nosimo. Ta zapitanost o vlastitim posrnućima, nepravdama i žigovima koje nosimo, jeste osnova autentičnosti Musićevog romana. Žig koji će nas, izvesno, nadživeti.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

192 Re PREVOĐENJE LanaDerkač Oduvijek vjerujem da su pojmovi prevođenje i prevoditelji u rječnicima shvaćani preusko. Prevesti ne može značiti jedino tekst s jednog jezika izgovoriti ili napisati na drugom jeziku. Prevoditelj ne mora nužno znati dva jezika. Ne bih čak rekla da mora govoriti barem jedan strani jezik jer jezik koji netko razumije više za njega i nije strani jezik. Dovoljno je da prevoditelj govori samo svoj materinji jezik, jedan jezik, pa da bude prevoditelj. Nije li prevoditelj svatko tko prevodi raznoliko razmještene pojmove u rečenici s jednog jezika na taj isti jezik, ali samo ako prenosi riječi od izgovorenog ili na- pisanog do područja svijesti i razumijevanja? Nije li prevoditelj svatko tko tumači jezik sebi ili drugima i pri tome u pojašnjenja ubacuje nove riječi? Neke oduzima. Onaj koji traga za tim da nađe najprimjereniji izraz kako bi se nešto najbolje razumjelo. Prevoditelj je i čitatelj koji se nekoliko puta vraća na isti tekst u namjeri da razumije što je točno mislio njegov autor pišući ga, iako ga je pisao na njihovom zajedničkom, a ne na nekom stranom jeziku. Prevoditelj je svaki dobar učitelj, trgovac, čak i političar. Svaki od njih neizostavno mora prevoditi kako bi osvojio nečiji teritorij – prividno neovisnu državu svijesti. Tako prevođenje ima moć mijenjati postojeće režime i poretke dok se biranim riječima ukazuje na interesne pojmove. Vrlo često se isprepliće uloga autora i prevoditelja u istoj osobi.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

193 Nije li prevoditelj i vrač koji traži riječi za ono što vidi u svojoj viziji? Nije li prevoditelj i onaj koji značenje pokušava naći u svojoj intuiciji? Iako je sugovornik izrekao potpuno razumljive riječi, on pokušava naći zamjenske izraze za ono što je izgovorio. Ali prijevod intuicije daleko premašuje jezični sadržaj rečenog. Ili je barem lovac na njegovu višeznačnost. Dvoličnost doživljava kao dvoznačnost. Postoje jezici teži za prevođenje. Nije lako razumjeti jezik iluzionista koji je u velikoj mjeri jezik povezanih slika. No gledatelj ih ne uspijeva povezati. I jezik ljubavnika zna biti kompliciran ako govori opsje- narski. Katkada je u njemu lako naći natruhu mađioničarstva koje nije složeno, iako se teže naziva pravim imenom nego ono na službenim binama. Problem je što taj jezik ima i bezbroj varijacija. Događa se da u pojedinim situacijama riječi izgo- vorene na materinjem jeziku ne shvatimo dovoljno dobro pa je upitno što je uopće strani jezik. Nadalje, nepravedno je zanemariti slikovne prijevode. Zašto slici uskratiti status koji ima tekst ako i ona govori? Sliku je moguće prenijeti u riječi i obrnuto. Slika ruševine dojmljivo ili dosadno prevodi povijest pa je i sama prevoditeljica. Iako rječnikom nije predviđen takav njen status. Mulj uz kojeg se uvijek nastanjuje kukac sjećanja također je povezan s prošlošću. Tjera na oprez. No sjećanje ne samo da govori o prošlosti, nego ono, na temelju iskustva, prevodi sadašnjost, bez obzira što to katkada čini potpuno krivo i neutemeljeno, a taj prijevod onome koji mu vjeruje nanosi veliku štetu. Gdje griješi? Pa olako nalazi sinonime. Katkada ih vidi tamo gdje ih nema. I pokreti mogu biti svojevrsno pismo koje treba prevesti. Ako vidim djevojku koja hoda, pomiče ruku i otvara poštanski sandučić, i spomenuta mi radnja dođe do svijesti, dakle, ako je

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

194 uočim, pomislim: Djevojka otvara poštanski sandučić. Premda mi se čini da moja misao uopće nije koristila riječi. Nisam li prevela njene kretnje u misao? Istina je da baš svašta može pokrenuti asocijacije. Da jedni predmeti zamjenjuju druge. Nedavno sam uzela u ruke omot CD-a i u njemu osjetila vibriranje mobitela. Nije li riječ o prijevodu podsvijesti? Ako reljef na neobrađenom kamenu budi inspiraciju i bude preveden u kokošju nogu, nije li tu prevoditeljica upravo ima- ginacija? Ako pak bacim taj kamen, ne samoprevodi li se njegov tras simultano na sve jezike? Zima dolazi, kao uostalom i druga godišnja doba, s izmije- njenim prijevodima na krajobrazima. I krajobrazi su nezanema- rivi govornici. Čak je teško utvrditi tko je čiji glasnogovornik. Svako godišnje doba simultano prevodi riječi Ustava svemira, ali prevode ga i krajobrazi. Nego, da se vratim na pisanje. U uspjelom književnom djelu tekst jednako dobro poima neku situaciju kao što su to učinila osjetila prije njega. Svaki književnik je prevoditelj koji traži riječi za događanja, emocije i shvaćanja koja preoblikuje u umjetnost. On mora naći rješenje kako dojmljivo prevesti u riječi javu ili san. Ali ako je riječ o općeprihvaćenom pojmu prevođenja, onom iz rječnika, i autor i prevoditelj nekome adresiraju rečenice, lijepe na njih nevidljive poštanske marke. Prevoditelj se nada da je izmijenjeni oblik koji je u potpunosti morao zadržati prvotni smisao vješto preposlao drugima jer on je posrednik. Nekima od onih kojima je autorova pošiljka, zbog određenih jezičnih barijera, lutala. I autor i prevoditelj boje se malaksalosti jezika. Jezik utjecajnog prevoditelja, baš kao i utjecajnog autora, moćan je, posjeduje mišiće i kondiciju koji ni u kojem slučaju nisu plod samo njegove uporne gimnastike.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

195 Re PUTOPISIDODIRNETAČKE VladimirMartinovski Kao hibridni žanr, svaki putopis bi se mogao čitati i proučavati s više stanovišta i perspektiva. Ovom prigodom fokusiraćemo pažnju na nekoliko putopisa u kojima se sažimaju i prepliću proza i haiku poezija (Bašoov Tesni put ka dubokom Severu [1689], Vajtov Divlji labudovi [1990], Nacuišijev Veliko pitanje u Makedoniji [2004] i putopis Svet koji plovi [2004] Aleksandra Prokopijeva). Predlažemo analizu putopisnog žanra haibuna iz dve perspektive: 1) kako pisac-putnik otkriva svoje lične, intimne, „privatne“ impresije, misli, osećanja, koja su rezultat putovanja i 2) kako pisac-putnik dobija ulogu „posrednika“ između (najmanje) dve kulture/literature. Postoji nekoliko razloga zbog kojih haibun (ili dnevnik o pu- tovanju, kinisave) predstavlja izazov za proučavanje „stvaralačke laboratorije“ jednog pisca, ali i uloge tog autora u kompleksnom procesu interkulturne komunikacije. Kao tipičan putopisni žanr, čija se geneza povezuje s najvećim haiku-majstorom kakav je Macuo Bašo (1644–1694), haibun temelji svoju poetiku upravo na piščevim iskustvima s putovanja. Po ugledu na kineske pesnike iz perioda dinastije Tang (naročito na Li Taj Poa i Vanga Veja), Macuo Bašo je u nekoliko navrata preduzeo duga putovanja, koja su rezultirala haiku-putopisima zvanim haibuni, a najpoznatiji njegov haibun je Tesni put ka dubokom Severu (Oki-no-hosomichi), u kojem pesnik nudi elegantne deskripcije lepotâ Japana u 17. veku. Iskustvo s putovanja je preduslov i za nastanak, ali i za re-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

196 cepciju putopisne književnosti: Macuo Bašo je izjavio da njegove pesme može razumeti samo onaj ko je prenoćio „pod otvorenim nebom“. Italijanski komparatist Dijego Nučera u studiji „Književ- nost putovanja“ notira da putopisi često dobijaju oblik „intimnog dnevnika”, a tako je i u slučaju Bašoovog putopisa: putovanje je motivisano pesnikovom intimnom željom da doživi sva ona mesta koja je pre toga „upoznao“ jedino posredstvom književnih teks- tova, želeći, kao što i sam navodi: „svojim očima videti mesta za koja sam samo bio čuo“. Iz ove perspektive, pesničko putovanje dobija prirodu privatnog adžiluka: „Obećao sam sebi,“ kaže Bašo, „kad sam krenuo na put prema najudaljenijim regionima, da ću se suočiti s prolaznošću života“. S druge tačke gledišta, još od svog začetka, putopisna knji- ževnost je tesno vezana s fenomenom susreta s kulturom Drugog. Mada može zvučati paradoksalno, čak i kada je reč o opisima vlastite zemlje, kao što je slučaj kod Bašoovog putopisa, književni tekst tematizuje i druge kulture. Nijedna kultura- književnost nije (a ni ne može biti) sasvim izolovana od drugih kultura. Mada je Japan u periodu edo (1603-1867) upravo bio poznat po ekstremnoj politici „samoizolacije“ („Zemlja je bila sasvim zatvorena prema svim inostranim uticajima“ – kaže japanski pesnik Banja Nacuiši), Bašoov putopis je dokaz da, čak i kad pisac putuje jedino kroz svoju zemlju (Bašo nikada nije napustio Japan), nije moguće isključiti „druge kulture“. Bašoov putopis je, nasuprot politici izolacije, prepun „dodrinih tački“, reference i aluzije koje upućuju na kinesku kulturu i književnost. Najpoznatiji primer je haiku: U Kisagatu / Seišijino svileno cveće / dok pada kiša. Japanski pesnik je nesumnjivo alu- dirao na legendarnu kinesku lepoticu Seiši (Xi Shi). „U Bašoovo vreme, Kina je bila sinonim za tuđinu, a inostrana književnost značilo je kineska književnost“, kaže Banja Nacuiši. Bašoov „itinerer“ je u velikoj meri povezan s književnim ostvarenjima (pesmama, legendama, putopisima) starijih pi-

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

197 saca. Ovaj putopis, između ostalog, otkriva bogatu erudiciju i književne afinitete pesnika. Putovanje kroz prostor i vreme postaje i putovanje kroz književnost: pesnik upoređuje ono što je nekad pročitao s onim što je lično doživeo. Upravo je lično iskustvo, povezano s tim drastičnim „razlikama“, pola- zna tačka Bašoove filozofije i poetike prolaznosti: „Od svih tih mesta slavljenih u pesmama još od starina – veliki broj je nestao. Planine su padale, reke su skretale s puta, putevi su dobijali nove pravce. (...) Prolazi vek i svet se menja“. U tom prolaznom svetu pesnik pokušava doloviti epifanijske trenutke eliptičnim izrazom svojih haiku pesama. Naročito je indika- tivno da čak i prirodne lepote svoje zemlje pesnik upoređije s lepotama Kine. Na primer, u svom haibunu Bašo pravi ovu paralelu: „Mada je to bezbroj puta ponovljeno, ipak je Macu- šima – stvarno najlepše mesto u Japanu, i stoji rame uz rame s T’ung-t’ingom ili sa Zapadnim jezerom u Kini“. Jedan od najilustrativnijih savremenih primera interkul- turne i intertekstualne komunikacije u domenu putopisne književnosti je haibun Divlji labudovi (Les Cygnes Sauvages, 1990), autora Nomadskog duha i osnivača geopoetike, Kene- ta Vajta (1936). Naime, Vajtovo putovanje, ne samo što (u geografskom smislu) u većoj meri prati Bašoovu „maršrutu“ (od juga prema severu Japana), već predstavlja i jedan oblik „nomadizma“ kroz vreme: nakon 3 stoleća naš savremenik pu- tuje jednovremeno kroz moderni Japan, prepoznajući tragove ali i razlike u odnosu na drevni Japan, razlike koje savremeni pisac može konstatovati zahvaljujući postojanju Bašoovog putopisa. Na početku svog haiku-putopisa Vajt ističe da cilj njegovog geopoetičkog hodočašća po uzoru na Bašoa jeste da pokuša da uroni u energiju i ritam, i svetlost svega toga. Dakle, interkulturna komunikacija se, u ovom slučaju, odvija i na planu implicitnog poređenja sadašnje slike o kulturi Drugoga s predstavama i slikama koje je savremeni pisac stekao kroz

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

198 Bašoove putopise. Francuski teoretičar Žan-Mark Mura u svom tekstu „Književna imagologija: aktuelne tendencije“ upozorava nas da „recepcija inostrane realnosti jednog pisca nikad nije direktna, već joj posreduju imaginarne predstave grupe ili društva kojima pisci pripadaju“, a Vajtov putopis nam potvrđuje tu tezu u više navrata. U kontekstu prožimanja privatnih svetova i interkulturne komunikacije interesantan primer je i haibun „Veliko pitanje u Makedoniji“ japanskog pesnika Masajuki Inuija (1956), poznatijeg kao Banja Nacuiši. Ovaj putopis je nastao kao re- zultat njegovog gostovanja na festivalu Struške večeri poezije 2003. godine, a objavljen je u knjizi Budući vodopad (A Future Waterfall, 2004). Osim spomenutog putopisa (haibuna) ovaj pesnik je objavio i jedan ciklus haikua nazvan „Makedonski put“. Evo kako japanski pesnik opisuje svoju inspirisanost Ohridskim jezerom: „Za nas Japance (...) voda je bukvalno izvor energije za svaku aktivnost. Zato je Struga inspirisala moj duh“. Kroz vizuru japanskog pesnika, Ohridsko jezero je „ogromno i nežno biće“. „Tačno je da je voda neorganska materija, ali jezero se ne sastoji jedino od čiste vode, već i od mikroorganizama, riba, podvodnih algi“ – kaže Nacuiši. Još više od toga: u putopisu japanskog pesnika jezero postaje sa- govornik, pa tako pesnik traži od Jezera odgovore na pitanja o životu i smrti. U neposrednoj blizini crkve „Sv. Bogorodica Perivlepta“, Nacuiši piše haiku pesmu u kojoj suprotstavlja sliku života i smrti, a nakon ulaska u crkvu, opaža sledeću paralelu: „U blizini muzeja nalazi se crkva posevećena Bogo- rodici. Razume se, ona je gledala i rađanje i smrt Isusa Hrista. Ona je tragičan izvor života i smrti“ (73). Još jedna pesnička slika iz ovog haiku-putopisa je sved- očanstvo o interferenciji imeđu ličnog-privatnog doživljaja i interkulturne komunikacije. Gledajući zapaljenu sveću u nekoj pećinskoj crkvi u blizini Ohridskog jezera, pesnik vidi

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

199 „drevnu i veoma impresivnu kombinaciju neba i zemlje kroz sliku sveće u pesku“ (isto, 74). Mada u svom putopisu Naciuši naglašava da nije hrišćanin, njegove pesničke slike kombinuju arhetipske biblijske simbole i lepotu Ohridskog jezera. S druge strane, susret s japanskom duhovnošću i kulturom tematizovan je u haibunu „Svet koji plovi“ (2004), makedon- skog pisca Aleksandra Prokopijeva: „(...) za jednog putnika iz daleke Makedonije Japanci imaju svoje, prilično neobično, shvatanje punoće trenutka. Trenutak se može doživeti kao nemerljivo kratka vremenska jedinica, ali i kao posvećenost velikome SADA“. Makedonski pisac upoređuje umetnost haikua s japanskim slikarstvom: „Gledajući Hokusaijeve estampe, posmatrač se oseća slično čitaocu Bašoovih haikua – zapanjen je jedostavnošću i stvarnošću izraza“ (Prokopiev; 2004, 19). Naročito indikativni za našu temu su saznanje i teza pisca: „ovu asocijaciju između haiku- majstora i slikarskog majstora može konstatovati samo neko ko nije Japanac“ (isto). Kao putopisni žanr, haibun je često definisan kao „narativ epifanije“: svaki haibun sadrži „epifanijsko iskustvo susreta“ – kao što su: susret s lepotama Macušime (kod Bašoa), susret s divljim labudovima kao „simbolima putovanja“ (kod Vajta), susret s lepotama Ohridskog jezera (kod Nacuišija) ili susret sa „svetom koji plovi“ u Hokusaijevim estampama (kod Proko- pijeva). Japanski pesnik koji je posetio Makedoniju poentira: „U tuđini haiku-pesnik ima više povoda za nadahnuće. Mnoge stvari ga teraju da ih sagleda iz novih perspektiva – dajući im novu suštinu i novi senzibilitet. (...) Jedan od osnovnih ciljeva haikua je upravo otkriće nečeg novog, koje zatim treba da se otkrije i drugima“ (Banja Nacuiši; 2004, 65). Otkrivanje privatnog i nepoznatog, otkrivanje „dodinih tačaka“, je možda jedan od glavnih ciljeva i putopisne književnosti, a i umetnosti uopšte.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

200 Literatura: Аргакиев, Димитар. 2006. „Непознат цвет“, Мравка, бр. 6, пролет-лето 2006, 26-27. Bašo, Macuo. 1990. Vetar sa Fužijame (prev. Petar Vujičić). Banja Luka: Glas. Natsuishi, Ban’ya. 2004. A Future Waterfall. Winchester: Red Moon Press. Прокопиев, Александар. 2004. „Светот што плови“, Мравка, бр. 3, есен-зима 2004, 18-20. Vajt, Kenet. 2002. Divlji labudovi (prev. Robert Rakočević). Beograd: Geopoetika.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

201 Re PARAZITISUMEĐUNAMA –HIGIJENSKIČISTO AnaIsaković Paraziti su među nama – 26751 – osim što je i naziv autor- skog projekta Olivera Frljića, ovo je broj izbrisanih građana iz registra Republike Slovenije februara 1992.godine. Naime, mnogima koji su godinama živeli i radili u Sloveniji i imali državljanstvo Jugoslavije, onemugućeno je, nasilnim admini- strativnim sredstvima, da dobiju slovenačko dražavljanstvo. Tako su odjednom postali stranci, osobe bez državljanstva zbog čega su im uskraćena prava koja pripadaju državljanima. Osim ogromnih teškoća koje su zbog toga imali (nemogućnost zaposlenja, uskraćivanje zdravstvene zaštite, školovanja, itd) bili su često izloženi stigmatizaciji, preziru i nerazumevanju okoline. Slučaj je došao i do Suda za ljudska prava u Strasbo- urgu koji je doneo presudu da država mora isplatiti odštetu tim licima, ali Slovenija za nju, navodno, danas više nema novca. Ukratko, priča je to o tome kako se fini građanski nacionalizam od zanosa uspostavljanja samostalne države pretvorio u admi- nistrativno etničko čišćenje. Šta više, 2004. godine raspisan je Referendum o vraćanju statusa izbrisanima na kojem je je učestvovalo 31, 54 procenata birača. Od toga je samo 3,89 procenata glasalo za njihova prava! Oliver Frljić je, u skladu sa njemu svojestvenom strategi- jom rediteljske prakse, u ovoj predstavii (postavljenoj u Pre- šernovom gledališču u Kranju), stavio u fokus ova zbivanja. Njom je otkrivao ne samo obrise svevideće, a nevidljive moći

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

202 (Mišel Fuko) već i direrktno vidljive u ponašanju građanstva zatrovanog predrasudama. Njegov rediteljski postupak sadrži sve elemente koje potvrđuju tezu ovog reditelja da „pozori- šte nema smisla ukoliko nije angažovano.“ Osim korišćenja dokumentarne građe, osvešćivanja glumaca kao političkih subjekata, on, još jednom, narušava komforne zone ne samo gledalaca, institucija, već i široko rasprostranjene intelektu- alne pasivnosti. Insistiranje na “političkom subjektu glumca, gledaoca, njegovom angažovanju, suočavanju sa sopstvenim znanjem i neznanjem ili svesnim neznanjem o „izbrisanima“ nudi se kroz nekoliko tokova same predstave. Odmah, pri ulasku publici se traže lične karte, dakle sibo- lično i približno stavljanje gledaoca u položaj „izbrisanog“. Osvetljavanje ovog političkog i šireg društvenog fenomena ide u više pravaca. Jedan kroz niz često monoloških nastupa glumaca koji prolaze kroz prividno uglađenu građansku retoriku da bi dospeli do jezika desničarske ksenofobije, do scena direktnog nasilja. Drugi, kao mešavina vere u evropski put Slovenije i primitivnog lokalpatriotizma. Treći, kao malograđanski san o društvenoj kompaktosti nacionalnog tela higijenski očišćenog od remertilačkih elemenata. „Etničko čišćenje na slovenački način, bilo je zapravo higijenski čisto“, kaže Boris A. Novak. Četvrti, kroz znakove pokajanja zbog takvog ponašanja slove- načkog društva i politike, još uvek nedovoljnih, koji prizivaju kod nekih pojedinaca svest o sopstvenoj ravnodušnosti i sop- stvenom mirenju sa diskriminacijom velikog broja ljudi inače vezanih za Sloveniju. Poslednji niz je vezana za pojedinačnu, dramatičnu sudbinu jedne porodice „izbrisanih“ u kojoj splet okolnosti i ponašanje okruženja dovodi do tragedije: do samo- ubistva jednog člana, osetljivog dečaka. Poslednji niz se događa naizgled van same predstave. Pred- stava „zakoračuje“ među samu publiku kako bi se ispitala stepen njene solidarnosti i pozvala je na aktivno sudelovanje.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

203 Prvo, kroz poziv da se daju prilozi za „izbrisane“ (glumcu sa kesama obilaze gledaoce) koji će se poslati na adresu Vlade republike Slovenije. Drugo: kroz radikalni poziv identifikovanja sa „izbrisanim“ pristankom gledalaca da im se unište lična do- kumenta data na ulazu ili koja su kasniji svojevoljno ponuđena. I poslednji: kada se na scenu izvodi porodica o kojoj predstava govori i iz koje je dečak-samoubica, drastično izlaganje žrtava koji nemo stoje na pozornici. Ali to sada više nije pozornici jer prikazivanje prerasta u ogoljeni život, mogućnost da žrtvama gledaoci lično obrate. Izvođenje porodice na scenu, po mno- gima je suvišni čin a kod nekih izaziva i mučninu. Ali on je u skaladu sa teatarskom koncepcijom samoga Olivera Frljića: stvarati simbiozu između teatra i stvarnog života povremenim naršavanjem granica između scene i gledališta. Zato percepcija njegovih predstava često zavisi od društvenog konteksta sre- dine u kojoj se prikatuju. (Sam kontekst predstave je drugačiji u Sloveniji, u kojoj je jedino Prešernovo pozorište u Kranju došlo na ideju da radi predstavu o „izbrisanima“, u kojoj ova predstava uglavnom i ne gostuje, gde se još direktnije pristupa publici, gde živi ljudi ukazuju na nemogućnost brisanja i samu devastaciju takvog čina, gde se preispituje i sama mogućnosti „preispitivanja“). Ova predstava narušava komfor i ležernu odbrana koda po- zorišne institucije koja tvrdi da ovaj reditelj manipuliše temama i formom da bio napravio sebi marketing. Iza ove „odbrane“ je samo „strasna ljubav“ prema udobnosti ne samo publike već i pozorišnih aktera koji, kada im se pruži mogućnost političkog delovanja unutar teatra, ustuknu radi premijernih crvenih tepiha. Pozivanjem Olivera Frljića da radi po regionu je samo po sebi pohvalan akt pristajanja na govor o onome o čemu se ćuti. Ponekad se čini da se sve na tome i završava. Opservacija i potvrda pristajanja. Delovati. Ali ono što zaboravljaju pasi- onirani zagovornici „čistote“ teatra jeste činjenica da su, uz

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

204 društveni angažman, predstave Olivera Frljića intervencija i u samom tkivu pozorišne umetnosti. O tome se mora stalno polemisati, i teško da se može poreći teatarska plodnost ove intervencije.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

205 Re STUBOVIKULTURE VesnaRadman 14. januara 2011. navršilo se sedamdeset godina od smrti slavnog irskog pisca Džejmsa Džojsa, a samim tim istekla su autorska prava na njegova dela. Ovo je podstaklo istraživače da javno objave njegove radove u procesu pisanja, priče za decu, pisma i kritičke tekstove. U poslednju grupaciju spada i tekst Irska u baru (L’Irlanda alla sbarra) koji je Džojs objavio u časopisu Il Piccolo della Sera 1907. godine za vreme boravka u Trstu. Pre nekoliko godina u Irskoj se dogodilo uz- buđujuće suđenje. U jednom usamljenom mestu u zapadnoj provinciji po imenu Mamstrasna, počinjeno je ubistvo. Četiri ili pet građana koji su pripadali drevnom plemenu Džojsovih bili su uhapšeni. Najstariji među njima, sedamdeseto- godišnji Majls Džojs, bio je glavni osumnjičeni. Javnost je, međutim, smatrala da je bio nevin a danas na njega gledaju kao na mučenika. Ni stari čovek niti bilo ko od optuženih nisu govorili engleski. Stoga je sud morao da zatraži usluge prevodioca. Ispitivanje, koje je prevodilac uredno prenosio, bilo je na momente smešno, a na mo- mente tragično. Na jednoj strani suda stajao je preterano svečan prevodilac, a na drugoj strani starešina bednog plemena koji nije navikao na

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

206 običaje civilizacije i koji je bio opijen sudskom ceremonijom. Sudija je rekao: „Pitajte optuženog da li je video neku damu te noći.“ Pitanje mu je bilo upućeno na irskom jeziku, a stari čovek se upleo u objašnjavanje, gestikulirajući, pozivajući se na ostale optužene i na nebo. Iscrpljen od ob- jašnjavanja, starac se primirio i prevodilac se okrenuo ka sudiji i rekao: „Kaže da nije Vaša svetosti.“ „Pitajte ga da li je bio u komšiluku u to vreme.“ Starac je ponovo počeo da govori, da protestvuje, da viče da bi ga ostali razumeli i da plače od besa. Prevodilac je ponovo suvo dodao: „Kaže da nije Vaša svetosti.“ Kada je ispitivanje bilo završeno, dokazali su da je jadni starac kriv i ostao je u rukama vrhovnog suda koji ga je osudio na vešanje. Tog dana kada je trebalo da se izvrši presuda, trg koji se nalazio pored zatvora bio je pretrpan ljudima koji su klečali i na irskom jeziku izgo- varali molitve za spas duše Majlsa Džojsa. Priča kaže da je dželat, kog žrtva nije mogla nikako da razume, u besu udario jadnika po glavi i ugurao je u omču. Ovom Džojsovom tekstu nije poklanjana naročita pažnja iako je mogao da bude značajan dokument u proučavanju njegovog dela. Centar Džojsovih kritičkih radova bila je Irska, njena priroda, njena mitologija, njena vera i tuđ jezik, engle- ski. „Njegov jezik, tako poznat i tako stran, uvek će za mene biti naučen govor. Moja duša besni u senci njegovog jezika.“ (Portret umetnika u mladosti)

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

207 U tekstu Irska u baru Džojs je vrlo vešto prećutao reči osuđe- nog. Glavni junak branio se na svom jeziku koji pisac ne po- znaje. Prikazana je njegova gestikulacija i govor tela, ali su reči izostavljene kao davno zaboravljeno blago o kojem može samo da se mašta, ali ne i da se poseduje. Nije prvi put da se potla- čen narod glorifikuje i da se njegovi pojedinci uzdižu do nivoa sveca. Nije ovo prvo suđenje u književnosti tragičnog ishoda, a nije ni prvi put da čujemo tišinu pred smrt, već drugi. „I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: odakle si ti? A Isus mu ne dade odgovora.“ (Jevanđelje po Jovanu, gl. 19.) „I kad ga tužahu glavari sveštenički i starešine, ništa ne odgovori. Tada reče mu Pilat: čuješ li šta na tebe svedoče? I ne odgovori mu ni na jednu riječ tako da se sudija divljaše vrlo.“ (Jevanđelje po Mateju, gl. 27.) Žrtva Majlsa Džojsa uzdiže se do nivoa svetinje, jer je on taj koji strada zarad doma, jezika, vere i kulture svoga naroda. Kada u Uliksu zateknemo ubogu staricu (simbol Irske) mleka- ricu koja govori jezik Engleske umesto jezika Irske „čula sam od onih koji ga znaju da je to jedan divan jezik“ shvatamo da je žrtva starog Džojsa bila besmislena. „Moji preci su odbacili svoj jezik i uzeli drugi. Oni su dozvolili šačici stranaca da ih potčini.“ (Portret umetnika u mladosti) Posle više od sedam decenija od objavljivanja Džojsovog teksta, na beogradskim Terazijama postavljen je Spomenik obešenim rodoljubima, rad akademskog vajara Nikole Janko- vića. Spomenik je posvećen stradanju petorice Srba za vreme nemačke okupacije Beograda 1941. Tela prethodno streljanih rodoljuba obešena su na bandere beogradskih Terazija dok se u njihovoj pozadini vijori transparent nemačke banke na dru- gom jeziku i reklama za trke. Da li su se ljudi molili za njihovo spasenje i da li su se osuđeni branili na jeziku koji okupator ne razume ostaje tajna, jer su sačuvana dokumenta nema. Dugačak 4 metra, spomenik je predstavljen u formi debla. Površina je prožeta telima i licima žrtava koji se prepliću kao

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

208 u paklenom ognju. Oni izranjaju iz simboličke vatre kamena i, uz pomoć odsjaja svetlosti na kružnoj površini, u nju se ponovo vraćaju. Nije sudbina srpskih i irskih junaka ta koja ih spaja, već nemi krik koji se iz njihovih grudi bori za svoje mesto. Priča o Majlsu Džojsu, čoveku koji je stradao zato što je govorio drugi jezik, zato što je druge nacionalnosti i vere samo je jedan u nizu bezličnih lica koja izranjaju iz kamena Spomenika na Terazijama. Nikola Janković uspeo da je tragičnu sliku vriska bez glasa, patnje bez samilosti prikaže kao stub kulture iz kojeg se rađaju mrtvi. Bandere na Terazijama, zajedno sa stubom sa kog je obešen Majls Džojs poprimaju oblik krsta. Nevinost tišine uspinje se ka nebu isto kao i Hristov duh. Džojsova dela i savremena politika dokazi su da je njihova žrtva bila besmislena, a da su reči nestale zajedno sa njima. Jedino ostaje Džojsova priča i Spomenik da nas podsete na kojim stubovima smo se uzdigli i sa kojih smo pali. Priča o Majlsu Džojsu i Spomenik obešenim rodoljubima bude iz naših sećanja lica mučenika i spasitelja. Debeli stub ispred Igumanove palate i na njemu osenčeni profili ljudi koji viču a da glasa nemaju, podsećaju nas na stašno iskupljenje i na smrt koja ponekad može biti i lepa.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

209 Re MOHENDŽODARO DragoljubPavlov zašto se vratih u tebe grade neobični dični sudbe još skrivene zar samo da hodam po tvom dlanu lutam ulicama tvojim zašto se uvek vraćam u ovaj isti nestvarni čas zar me toliko privlači taj mir pred smrt spokojnost uoči kataklizme da gledam zadivljeno šta se događa u predposlednji čas ko vesnik smrti ili budućeg života eto ljudi žene prolaze deca se igraju bezbrižno tu kraj mene a ja posmatram sve nepomično više i ne razmišljam zašto se vratih u tebe mohendžo daro da li me nešto otera iz vekova budućih radost il gorčina da u tebi nađem utočište tako kratko da ti dam podršku od čiste nemoći i poklonim ti se dok još sav postojiš mohendžo daro

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

210 velik si i slavan ali tek ćeš biti otkopaće te nestalog tek posle vekova mnogih i zapanjeni biće potreseni sudbinom tvojom mohendžo daro mrmljam tvoje ime i ono odleće lagano ko leptir sa usana jedini ko će preživeti i sve nas nadživeti leptir tvog imena smrt koju dočekuješ izbeći ne možeš no nisi jedini tešim te pašće još puno tvojih budućih sestara i braće srušiće kartaginu spaliće moskvu razoriće hirošimu i mnoge druge iz povorke duge a oni koji to učine ponosni biće dizaće sebi spomenike u gradovima drugim veliki ljudi u šarenim uniformama u pozama pobedničkim u kamenu ili bronzi napuderisani slavom i gle čuda kako dugačku pesmu pevam u vremenu tako kratkom dok mrvice sekunde lete il to moje misli prebrzo jure trkaju se sa trenima osedlanim kao konji razigrani u rascvaloj peni vremena kao vrtlog ubrzanog nevidljivog neizbežnog a ja zalud pokušavam da ga na tren samo zaustavim da li tražim nekoga u poslednjem času izbrisan već za sve koje znam i ne znam da li napustih ja njih ili oni mene radosni i tužni nesrećni i sneni

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

211 najzad shvatam svako se u svoj zavičaj vraća a smrt je poslednje utočište mrmljam tvoje ime mohendžo daro

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

212 Re ITICRNOGORCI IbrahimHadžić Što su oni toliko protiv nas? Mi nijesmo Turci, mi imamo samo tursku vjeru. Ni oni nijesu Srbi, Oni imaju samo srpsku vjeru. Mi smo se izmiješali, Razumiješ ti, Mi smo ka maslo u vareniku, Đe goj turiš prst – tu je masnoća. I dođoše ti ratnici, I doniješe nama tursku vjeru, A vama i nama, Razumiješ ti, Arapske, persijske, I svoje, turske riječi. I stigoše na atovima: Alatima, kulašima, doratima, đogatima. Dođoše sa kamama, Sabljama – ćordama, dimiskijama, džilitima, džidama, Buzdovanima, tojagama, Na glavi sa kalpacima i čelenkama.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

213 Pa oni su nam dali Riječ rakija: Kako bi se veselili, Uzeli parče mezeta, Lomili s pajtašima jadac, Pjevali „Je li mi se kula oburvala?“ I iza kapije pali u jarak, Ili, razumiješ ti, Nekako srećno sokakom il džadom stigli do kuće, Skinuli košulju i čarape, Legli na dušek, glavu stavili na jastuk I pokrili se jorganom. Nećeš valjda reći umjesto rakije alkohol? Pa ni to nije tvoja riječ, Nijesi ćorav, lijepo ti piše rakija. Ali, razumiješ ti, I od take vode bićeš mamuran I u ložičicu ćeš osećat kiselinu Ka da si pio sirće. Kad opet odeš u kafanu Da piješ na veresiju, Ponesi bar za bakšiš, Časti, nemoj da bidneš cicija, I, razumiješ ti, Lijepo se zafali. A poslije, šašavi lolo, bekrijo, Otpevaj uz tamburu jedan bećarac. No, svejedno, sutra u džep Nećeš imat ni prebijene pare. I bićeš blijed ka kreč.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

214 I tražićeš ti, čovjek čuvenog soja, Sad mek ka pamuk Da ti žena turi, Razumiješ ti, Na odžak bakrač kačamaka, Da ga ubije dobro oklagijom, I da ga začini kajmakom, Da ne bidne lepljiv ka tutkalo. Zapalićeš lulu I reći da ćeš piće prekinut ka makazama I da ćeš od sutra ići u mehanu Da piješ samo čaj od nane il jasmina, Ili samo vodu iz bunara il sa česme. Popećeš se uz merdevine na tavan I u torbu stavićeš suhog mesa Da skuhate za ručak bogato jelo Da srkneš nešto kašikom, I uz ljutu turšiju Ćela će ti se orosit znojem. Šta bi ti, razumiješ, Brez riječi bubreg? Kako ćeš otić kod doktora I reći: Boli me unutrašnji organ Koji izlučuje mokraću. Il boli me kičma. Pa deci, kad se na njih naljutiš: Kopiladi jedna, pukoše mi od vas džigerice! S čim bi ti poredio nešto najtvrđe Ako ne kažeš: beše tvrdo ka čelik.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

215 Čija je to riječ čelik? Kako ćeš ti, razumiješ, Priču pričat o Baš-Čeliku, Ako ne kažeš baš i čelik? Čelik nije isto što i bakar. Ko bi nam komandovo mornaricom, Ako ne admiral, em ako nijesmo Ostali bez mora? Šta ćemo sa čamcima i šajkama? A hajduci sve opljačkaše. Ko su hajduci i čija je to riječ? I kakav oni to koriste alat? Kojim kalauzima i turpijama sva vrata otvaraju I ulaze u magazine i trpaju u kese? Imaju li oni amajlije ili talismane Koji ih čine nevidljivim, I da ih kuršum neće, Ili se, razumiješ ti, Mangupi samo sa nama maškare? Hajde jadan. Kako da nekom kažeš kreni, Ako mu ne kažeš hajde! I ponesi bajrak, serdare, ili ako hoćeš barjak Velik ka čaršaf. A ne zaboravi ni džeferdar izvezen srmom Koji sija ka kalajisana tepsija, I kreni za Kolašin il za Berane. Kakve mi se to aveti priviđaju? Koga plaše ako su aveti? A ja ti kažem, razumiješ ti,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

216 Mi smo izmiješani Ka maslo u vareniku. Kako da nađeš zvijezdu Na azurnom nebu Bez azimuta, stojeći Na bedemu tvrđave? Znaš li koje je boje azur? I kako da izračunaš koliko je zvijezda udaljena Ako ne primijeniš znanje iz algebre? I ova riječ mnogo će ti značiti: I godina bi berićetna I rodi sve što bi posijano, Bujalo je ka iz vode, I očuva se, razumiješ ti, Čak bez imalo buđi. Ti misliš da sam gulanfer Kad ti ovo pričam. Badava što ti pričam Da smo isto, Kad ti samo u svemu vidiš različito. Ja ti se kačim ka čičak za džamadan od šajka I ne moreš se mene otresti Bez obzira što ti misliš da sam ja budala Ili što je još gore, običan mufljuz. A ja sam isto što i ti, razumiješ, I pričaj ti da ja samo meljem tandara-bandara, Il tandara-mandara, Ali mi smo izmiješani Ka maslo u vareniku.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

217 Nećeš me, nadam se, Zbog ovog u haps, Mogo bih da ti istresem pun sepet ovih riječi Ka crvenih višanja. Nije ovo nikaka lakrdija, Ovo je rasprava I bez ovih tuđih riječi, Razumiješ ti, Naš jezik bijo bi leš. II Mi smo ka lice i naličje, Mi smo ka slika i prilika: Kad ti stojiš ispred ogledala – Vidiš mene, Isto i ja vidim tebe Kada se oglednem, Mi smo izmiješani Ka maslo u vareniku. Nemoj mislit Da su ovo tvoja imena. To su vama i nama dali Jevreji: Tvoj je Adam – moj je Adem, Tvoja je Eva – moja je Hava, Tvoj je Jov – moj je Ejub, Tvoj je Avram – ja sam Ibrahim, Tvoj je Mojsije – moj je Musa, Tvoj je Solomon – moj je Sulejman, Tvoj je David – moj je Daut, Tvoj je Ilija – moj je Alija, Tvoj je Josif – moj je Jusuf, Tvoj je Isus – moj je Isa,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

218 I kao kapa svega, Tvoj Bog je, bogomi, i moj Bog, Samo ga ja, razumiješ ti, Zovem Alah. Mi smo jedno lice A dva tijela. 2006.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

219 Re GLEDAJUĆISPROZORA SonjaManojlović Auti su je vukli i razvlačili, iščilila je krv, uho je stršalo u ovaj svijet, osluškivalo, i nije se htjelo spustiti Štoviše, iz jednog poluzaokreta, diglo se i drugo iz trake krzna Čekajući da se dno samo od sebe uzdigne i preokrene u površinu, gledajući uporno s prozora

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

220 Re NEZATAJENO DuškoNovaković Nini, za četvrti rođendan Što se kosmos, i to vrlo tajnovito Sve više širi i napreduje Kao da beži od naše galaksije Svet se sve više sužava na jednu jedinu tačku Na tačku za koju matematičari Tvrde da je sastavljena Od beskonačnog broja čestica O kojima se, navodno, sve zna A zapravo se zna – ništa I u celoj toj zapetljanciji oko tačke I među svim tim beskonačnim česticama Ti si meni, pupoljak dragi A časkom i loptica-skočica Što lupne u dremljivu glavu Starog, odrtavelog mačka Kome se jedna družbenica, mlada golubica Još šeće kočoperno po zenama, zapravo priviđa Pokušavam da ti usadim neku Već ispričanu priču, s molbom

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

221 Da nema mrdanja i odustajanja od polaska U prvi razred čovečanstva Gde se savlađuju razne lekcije Iz crno-bele tehnike crtanja I zato, nema ljutnje na kišu Što te stalno vreba i potrči za tobom Da te zalije, čim kroz kapiju šmugneš napolje Stalo je i njoj da rasteš Da ojačaš moćno, da možeš I samo nebo da podupireš trepavicama Ako nekad krene da se obrušava na tebe A to što će te vetar, kad vidi Da si zaboravila da metneš u torbu Mali crtaći blok i drvene bojice Naterati da se vratiš po njih Razumi ga, ne duri se, ne plazi mu se I on je, nećeš verovati, jedan od tvojih učitelja Ali od onih koji ti nikad neće Upisati neopravdani izostanak Možda te samo blago povući za uši Za tvoja dva cvetića, ne znam koje vrste Ali znam da će, kad se budu napregnuli da čuju Ovih nekoliko posvetnih redaka Koji, vremenom, sa mnom više neće imati ništa!

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

222 Re SVJETLOMRAKA JasnaŠamić Naše dvije duše su jedna Djevica… U tački skrivenoj u srcu Isprepletene Ko ljubavnici u vrhuncu slasti Ako te izgubim sebe izgubiću šapnuo je pa S one strane zavjese Na stihovima odjezdio Po meni se razliježubijele Slike voljenih što u vječni san padoše Dok oni negdje gore – Ili dolje? – U truplu tajne S tajnom pomiješani Džinovske suze po raščovječenim licima Ukroćuju Je li suza jedino što Od zaspalog ostaje Jedino

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

223 Zajedničko Nama bludnima nama budnima S njima čistima s njima usnulima Suza Ne nego bljesak tmice To strašno svjetlo mraka U dnu bića zaptiveno Gdje je duboko i mračno ogledalo U njemu se Naše duše zrcale Nas bludnih nas budnih S njima usnulima

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

224 Re TAMNITREPET MilicaKralj U svemu tražeći znake: tajanstva. Viših sila. Odbrojavajući korake smorena sklapaš krila. Pred tobom crni ugljevlje, zinula urvina hleba. A oči, oči snevne tmina pepela vreba. Pred tobom mahune, zrna. Svenuli stručak bilja. Poslednji ubod trna i – stigla si do cilja. Ti – stigla si do cilja: kamen, Mahovina na zidu. Sa cvetovima smilja u tuđem nestaješ stidu. Ti – stigla si do cilja: grumen. Ukopna daska. Sa sofre preobilja spada poslednja maska. U svemu tražeći znake: tajansva. Viših sila. Čeka te bezdan rake i tačka ništavila.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

225 Re PRSTOZOR SeadMuhamedagić Putuje kažiprst s lijeva na desno i redak po redak klizi listom knjige. Bezbrojno načičkane točke nesmiljeno ga bockaju, brizgajući mu u jagodicu sve svoje sadržaje. A on sve to mirno snosi i ne posustaje; njegovi kilometri broje se na tisuće, a kad bi nekim čudom progovorio, toj priči ne bi bilo kraja. Nađe se pod njim svega i svačega. Katkada časkom zastane u hodu; nekad ga zaskoči bremenita riječ, onda ga zagolica drago ime, kadšto se smjerno pokloni svetinji, a zatim ga nenadano prožmu trnci strasti, pa gori li gori...! On nije poput oka kadar gutati pogledom; sve što uzmaže nježan je dodir prpošnih točkica. A one zavodnički znače li, znače...! I nikad im dosta tog beskonačnog općenja; nikad im dosta burnih vrhunaca i neviđene raspupalosti čitanja.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

226 Re OŽENSKOJNESPOSOBNOSTI DAPROCENIŠTETU Miodrag Raičević Živeo sam dugo nešto nalik životu, a onda sam sreo Nju. Tih prvih dana još uvek se rado sećam. Sve i da mi je neko pričo, ne bih verovao da sam bio tako srećan, te i srce svoje na izvolte dadoh. Dok je srce bilo kod nje, ne brinuh vala ni o čemu. Pazila ga je, redovno pumpala ljubavnijem žarom. Dok je lupalo za nju, srce moje i vredelo je nečemu, Otkako postade samo moje, opet krenu sve po starom. Njoj za ljubav edukovah se da kuvam. Idoh na pijace četvrtkom, i subotom; naučih ophodnju sa seljakom. Kod kuće, naterah se da zaboravim pesnike, mudrace, divit i artiju zamenih kutlačom, ne previše lakom! Ne bi slave da umilnim kûcom čukne na naša vrata! Ne seti me se ni drug po peru. Čuh da zbore: on kuva! Poeziju je ostavio nama! Ruke su mu od suvoga zlata! Neka ga, nek kuva! Tako se bolje i kuća i poezija čuva. Šta da dodam tome? Ljubav njena poče polako da bledi. Padah na kolena preko svake mere, a ona mi reče: Čuj, ono što je nekad bilo čisto zlato, sad boba ne vredi! Srca tvoga umilni bruj, sada je samo dosadne muve zuj!

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

227 Re Zar sad, kad sam se doveo u red, drugoj da padnem šaka? DODIR NikolaVujčić (trulo. zbliženo.) Ruko moja, šta to dodiruješ, da kroz slepljene prste do mene dopre? Kroz grlo reči, kroz moj glas, ispružaš se, da dohvatiš, ono što je naše. Pa, možda, i samo moje! To dohvati, ruko moja, drhtavija od grane na vetru. (zbliženo. trulo.) (skriveno.) Šuštavo, od nečijeg disanja još živo, treperavo, u moj strah, iz tog velikog straha se prelilo. Pa sam se uplašio. Nalakćen, među hladne zidove

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

228 dlanova, utonulo je moje lice. U plač i ćutanje. Ruko moja, započni razgovor sa ovih nekoliko reči.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

229 Re AČIJASAMJA?LJUBAVNAILIDRŽAVNA? FeridaDuraković II Prošla sam jučer − sporo i nesigurno jer nema tebe Da se oslonim i držim te nespretno za ruku dok škiljim U visinu prema škrtom novembarskom suncu − Pored naše škole: nekad je ta zgrada Bila drugi dom obećanje budućnosti i ljubavi S podovima premazanim kolomašću S velikim mjedenim zvonom u ruci podvornika Koji je pipkao curice u mraku hodnika I s Kraljicom peći koja nas je gušila u studenim Jutrima punim komunizma i otpora Kapitalizmu i crvenoj buržoaziji Šta je ostalo od svega? U nama? U državi? U svijetu? U nama koračnice, u nama Drug Tito ljubičica bijela plava Krvava spava U državi naša krv i njihovo tlo U svijetu kapitalizam i žal Za crvenom buržoazijom – ta sjećaš se, bili su tako

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

230 Zgodni dok su propovijedali komunizam solidarnost Radnička prava samoupravljanje, a kupovali su Čak donje rublje po talijanskim buticima Ostavljajući svome narodu šuškavce i Trst Pruge i dugove, duge i pragove na kojim smo se ljubili Dok voz Sarajevo-Pale ne vrisne na putu u bolje sutra Pa ostalo je, dušo, ostalo je Još samo da te svaki dan gledam s udarničkim žarom I da ti rukom preko ulice dajem znak: Hajde, idi, Idi već jednom na tu partiju šaha, mogu ja i sama do pijace Barem jednom sedmično Stići.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

231 Re JEDNA ZATVORSKA FikretCacan Ivanu Koleniču Poželio je slovački pjesnik, a ja nisam, imati mali zatvor, a nema privatnih, već s tijesnim su mislima, i jala rastvor gadan, a s rupom gdje bude školjka i staklom neprobojnim mjesto okna, da ne uteknu boljka a ni snovi, s rešetkom koja često zadrži pogled, kao da se napi anđeo pa zape krilima. Padaju plaho pahulje na papir, ide laž na rešeto, i ima u tebi bijesa da remeti ustroj pljačko-lažno-državotvorni protiv kojeg polaze u boj, u boj, srčano u boj, u boj orni internetski resurekcionisti, kućanice i blogeri-hodači, za njima pjesnici ti isti kojima riječ još nešto znači.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

232 Re RALOMOGAOCA FaizSoftić Mijenjali se vladari. Veliki. Mali. Mijenjali se ustavi. Putevi i usputice U korov zarastali. Vjetar što zorom pjeva Hrastiku iznad kuće Presvlačio ruho. Samo je ralo pod strehom ćutalo U svojoj brizi. Gluho. Odrastale djevojke – majke postajale. Padali snjegovi i s proljećem Iz prahinjaka vode ključale Ko da podzemne donose poruke. Ralo moga oca nisu dirale Ničije ruke. Djeci padali zubi, nicali novi. Ledenice se otezale sa streha. Umiralo se plakalo U putevima kaljalo Njega niko pominjao nije Ko da se nije valjalo. Pristajala moda za modom

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

233 Ko za svijetom svijet. Izgonila jedna drugu iz ormara. Tor se premjestao na livadi. Njega niko dirao nije. Ko da mu je suđeno ne mrijet. Sedam se predsjednika promijenilo. Sedam puta smo mijenjali Na prozorima džam. Kao gluh međas između svjetova, ralo Pod strehom stajalo. Sa obje ručke groblju okrenuto Da maše u veče ranu, Da doziva noću, I gvozdenom njuškom miriše Zemlju meku A neoranu.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

234 Re STATISTIKA MilojkoMilićević Vojnici u Velikom ratu bili su dva santimetra niži od onih u Drugom. U proseku, kaže statistika. Znači li to da će čovek, upražnjavajući zlo, porasti do neslućenih visina?

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

235 Re *** DejanIlić Mistra, aprila 2013. Hvala vam, gospođo Kristina, na prostranom salonu stare kuće u kojem smo spavali, na voćnjaku pomorandži u cvatu, i na onim zrelim već popadalim plodovima punim soka. Hvala na doručku, služenom u vašoj bašti, na marmeladi od vaših dunja, ovčjem mleku, maslinama i mirisu sveg tog bilja po bezbrojnim saksijama, što je govorilo svojim dalekim začinskim jezicima, na staroj pikap tojoti, parkiranoj usred vašeg mediteranskog raja. Na pogledu koji se s balkona vaše stare kuće pružao ka dolini gde su nekada živeli oni koji umeše da štede reč i cene delo, s druge strane, ka brdima po kojima još uvek tumaraju sablasti Paleologâ. I, posebno, hvala na ćuku što se tako glasno čuo

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

236 iz okolnih šuma, čak i kada bi prozori bili zatvoreni. Na njegovom glasu, koji me je, kao u mojim krajevima, nežno polagao u san.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

237 Re ULICAGAZIHUSREV-BEGOVA DragoslavDedović slijeva zamire tahan-halva i tucana kahva desno svjetluca pospano bečko predsoblje licem iščekujem sunce niz sokak sa istoka knedla u grlu, u čvor zavezani svjetovi ovdje se Avrupa pokriva velom da me zavede sve sam bio i sve ću opet biti: janičar i hajduk kujundžija što ispod obrve mjerka tebe hanumo dok šušti svila dimija i pravoslavac sa naherenim krvavocrvenim fesom, dok istovara sembersko žito u magazu prosijedi latin nadnijet na knjige u kojima nejasno piše čije bješe kraljevstvo čifut što iberijski pjeva ali nešto u nama znade da je to napjev o izgubljenom domu mačka se oglasi plačno sa džamijskog zida u njenim očima sjenka davnašnje žene i sunce zabijeli izmaglicu nad mahalom iznad grada gdje začeto je naše mrtvo dijete vreli somun prinosim obrazu iz njegova daha zapahne me na čas kćerkina bistra duša uvijek kad ovdje predahnem uz rame mi stanu mrtvi drugovi da mojim očima srknu od života pa se više ne pitam zašto se ovamo vraćam ili zašto odavde jedared odoh, bestragom

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

238 Re TAKT MarijaKnežević Čitavog leta, U vreme debate o vrelini kao znaku Početka ili već kraja sveta, On je krečio. Milovao zidove belim Od reči sušio fleke Zanesen i precizan U odlaganju grubosti vanjskih. Zgrada naspram zgrade, Naši stanovi se gledaju, Zapleti klize niz fasade, Nema straha od dodira. Ples bele majice prati Muziku mog prostora, Obratno jednako zvuči Uporednom prepuštanju. Pouzdan ritam valjka I tek tu i tamo nežan Upad četke u pogled Prijanja sa druge strane. Otklonjena mogućnost promaje I ostalih ljubavnih interpretacija. Sve dok betonska prostodušnost Ćuti sopstveno usijanje.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

239 Re VRATAOTRANTA DamirŠodan kad pomislim na Vrata Otranta instinktivno zavrćem nogavice. plaši me tolika količina vode koja može začas prodrijeti u naše krevete i sobe i učiniti svaki raspored suvišnim, stranim ili zastarjelim. gospodin debeli kuhar koji uzdiše na krmi dugo očekivanog krstaša i istresa otpatke na bijelu brazdu sklopio je pakt s psinama. u džepu čuva pepeo naše priče; sve one opuške razmijenjene s brigom i poljupcima. i stalno se smješka kao da je u dosluhu s podvodnim minama.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

240 Re NURNBERG,PUZZLE ZoranBognar Ako istrajavate na svom Putu neizostavno morate da naiđete na porodicu s kojom vas vezuje isti okean, nebo, kiša… O Aslane i Elke, pod vedrom jutarnjom svetlošću, kada su bronzana vrata nirnberške katedrale postala simbol pravih rajskih dveri, sjedinili smo naša srca u jedno telo, naše galaksije u jednu planetu. Već tada smo znali da zauvek će nas grejati i hraniti toplina vašeg doma i svi oni neobični obroci od šparoga i rabarbe, libanonska crna kafa, falafel i langenburška bela vina… Već tada smo znali da zauvek ćemo pamtiti našu decu, umusanu šumskim jagodama i ribizlama, kako ispred Direrove rodne kuće slažu puzzle;

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

241 našu decu koja su nas blagosiljala saznanjem da više niko od nas ne može razmišljati u prvom licu jednine. Nurnberg, 1999.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

242 Re LICEPRIJATELJA MiroslavKirin Čovjek, za kojega sam u prolazu pomislio da mi je prijatelj iz djetinjstva, nakratko se okrenuo kako bih mu vidio lice ali to nije bilo lice prijatelja iz djetinjstva Naravno da nije bilo i nije pomogla njegova iskrena i svijetla namjera da mi pomogne da ga prepoznam Moj prijatelj iz djetinjstva ima drugačije lice ne ono koje sam maločas vidio Moj prijatelj iz djetinjstva ne bi se okrenuo da mu promotrim lice zna da ga mogu prepoznati a da se i ne okrene On još hoda sa svojim unutrašnjim licem onim koje sam zapamtio onim za koje mislim da sam ga zapamtio Nije ga izgubio bez obzira na to što obojica sve redom gubimo Hodamo i hodamo vlastitim unutrašnjim svjetovima Sve su širi što vanjski postaju uži U tom mom prijatelju ima nešto i od mojega lica Po potrebi si međusobno posuđujemo taj drugi dio Iz lica mog prijatelja još zrači ondašnja svježina ali i to je izraz lica kakav će uskoro izgubiti ono lice koje još nije svjesno svoga gubitka Pa dajte onda da se radujemo licu dok ga još ima

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

243 Re KADA SE LUPIŠ SA SJEKIROM PO NOZI DOK CIJEPAŠ DRVA TomicaBajsić onda ne misliš na poeziju ili na velika djela ili na politiku ne prkosiš Bogu malen si kao zrno graška dok čekaš da bol prestane. Kada te izbuše geleri od minobacačke granate onda ne razmišljaš o dojmu koji ostavljaš na žene ili o nacionalnoj himni zavučeš se pod kamen i čekaš da bol prestane. Kada se za tobom zatvore vrata istražnog zatvora onda misliš o slobodi.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

244 Re TRIPOJASA ZehnijaBulić (Pesma od tri godine) I ja imam velike, veeelike ruke, vidi. Babo, i ja tebe volim ovoliko. Babo, zaklopi ruke, eh, tako! Nećemo da se grlimo, jelde da nećemo? Babo, ako se zagrlimo, ti nećeš nigde da odeš? Babo, nosi me malo, samo maalo! Nećeš da me poljubiš, pada kiša, vidi pada kiša. Eno, jako pada! Babo, boli te noga, nemoj da ideš. Babo, Ja bez tebe ne mogu da hodam. (Pesma od 13 godina) Babo, dokle si? Požuri ne mogu da zaspem. Ne prekidaj razgovor, imam besplatne minute.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

245 Ne bih mogla da telefoniram da nije zaspao. Jesi li blizu? Za koliko da ti otključam vrata? Dobro, ja ću da izvučem ključ iz brave. Uči dove, potkoči kapiju kad dodješ. Jeli smo, nemoj da kupuješ ništa. Kad si noću izvan kuće, ja sam Pepeljuga u snu. (Pesma od 43 godine) Bože, pošalji treću smenu anđela u moj dom. Neka je noga, neka žiga, nemoj srce da svisne. Zgnusni noć, srce ima štap lako će pogoditi put ka domu. Znam sve ćorave ulice. I one s fenjerima znam. Znam i kako senku svoju da sakrijem, Samo da me Mesec ne prokaže. Prostri mu oblak, šta mari ako prespava ovu noć! A šta ako predatore privuče moja krv Ili hrana koju sam po mirisu birao? Bože, previše je skrivenih ubica za Sudnji dan! Bože, moj sin neće umeti da hoda, Kćerka će se probuditi kao Pepeljuga. Bože, produži anđelima smenu Dok se otac ne vrati.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

246 Re ЗЕМЉА ДраганХамовић Отац мој мудрује под комадом тла, Измештен у вишње, саглашен са земним; Сваке гриже лишен, ван поседа зла. Дотле, с површине, глагољам па немим. Склоњен у парцелу далеку од хумља Које замеси га, диже и погружи, С мнозином пређашњих срдаца и умља Пева тврдој земљи – а њој све смо дужни. Свега сећају се певајући сужњи, Салију синовску у песму отачку. Сједињени, начас једни другим нужни, Преспајају вршну и најдоњу тачку.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

247 Re DAKOTA(ŽENAKOJASADIZEMLJU) IvanHerceg U tebi su sve tajne i podlosti New Yorka i zato te želim oteti, preseliti u nedogled. Na Union Sq. bit ćemo nijemi prosvjednici, a u Central Parku rastrojeni i bučni, kao netko tko je smrtno zgriješio. Zakopat ću te blizu Lennonova raskrižja – „Imagine“ – lijevo ili desno, gore ili dolje. Svejedno, nisi ni kršćanka ni muslimanka. Dahom ću ti ispisati epitaf: „Dakota – žena koja sadi zemlju“. I nikad neću ni pokušati uskrisiti naša razmrvljena tijela i zauvijek ću tajiti da si bila izvan ovog i onog svijeta, goropadna i ranjiva kao zadnji jezik u kojem ne možeš upoznati ni sebe ni druge, prisvojiti ikakvu ljubav, ikakav mir. Podzemlje je otvoreni dom, ljubavnički subway, miris baruta i mokraće, završna orgija u središtu svijeta, u savršenoj mučnini.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

248 Re VALJALO BI STVARI NAZVATI PRAVIM IMENOM ErvinJahić Valjalo bi, naravno da bi valjalo, ruži ne odreći ime, mada će ona i bez njeg mirisati. Valjalo bi opisati agresiju – kako i na koji način bura opsjeda moju kuću, kako i na koji način se kuća brani, ako se brani, valjalo bi bez ostatka probuditi još neprobuđene i reći im, s najvećim povjerenjem i ozbiljnošću u glasu: Došao je kraj, zvuči kao krah, al nije to, ovo je BEZ POVRATKA. Valjalo bi se tad nasloniti na vlastito uho, ma koliko smo jedno s njime, ustvari uroniti u sebe i izroniti posljednji komadić pustoši i reći mu, bez okolišanja i s olakšanjem: Bez tebe sam kao bez sebe, ali dalje mi je sam. To je taj trenutak dvostrukog, mnogostrukog užasa kad će pravo stanje stvari doći po svoje, kad se mora reći da sve što nas je snašlo povlastica je sindroma pohlepe koji, poput vjetra, zauzeše naše unutarnje sobe u onim kućama

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

249 koje bijahu napadnute vjetrom ili čime drugime, nevažno, ali valjalo bi, napokon i bez odgode, stvari nazvati pravim imenom, što ne znači da smo posve precizni s organom jezika, da nas on sluša, da nam služi, da je naše ništavilo namah u suglasju s njegovim moćima izmišljanja, obnove simbola, snova, života koji se konačno gasi svakim slovom. Nesumnjivo bi sumnjivo bilo, ma kako lakomisleno izgledalo, prešutjeti išta o šutnji, o tome kako nas stvari vide. Na putu ovom bez karte puta.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

250 Re PERIKE DejanAleksić Najtužnija stvar na svetu je perika – Mrtva priroda koja oponaša život Radeći za račun nejasne pravde. Noću, ostavljena samoj sebi, Perika dugo čuva nasleđenu toplotu, Kao što rukav vojničkog šinjela Zadržava oblik izgubljene ruke. Perika – negativ gnezda u koje Čovek može da snese svoju glavu I da maše svetu viseći okačen O grane sopstvenih ruku. Može čak i da aplaudira, ne štedeći Dlanove, kao publika jedne kišne večeri Posle Molijerovog komada, dok su glumci Narcisoidno vitlali perikama. Ubrzo potom, narod se razišao mokrim Ulicama, poput hora ćutljivih pravednika. Bilo je to ratno doba, dani retkih I kratkotrajnih radosti, više nalik Samozaboravu nego živom zadovoljstvu.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

251 Život i smrt opet su radili zajedno, Podupirući naherena zdanja vere. Ali samo iznevereni mogu da zamisle Tugu perika okačenih u garderobi malog Provincijskog pozorišta, dok napolju Hladne kiše grgolje u olucima, I nema nikoga pred izlogom starinske Berbernice gde pepeljuge od promaje Metu kosu iz prošlog veka.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

252 Re HRONIKA GojkoBožović Sve što je kazano Biće kazano opet. Ponavljaće se gnev, I zveckaće oružje. Gradovi će trpeti opsade I padati pod njima, Bez glasa i bez glasnika. I lutaće junaci posle ratova Tražeći svoju kuću, Da bi u njoj našli Ženu, možda vernu, Prosce, svakako raspojasane, Zaboravljene ukućane, Među njima i sina Odraslog bez upornosti očevog pogleda. A očevi će postati deca Nedostojnih sinova I ožiljci će se gledati U sjaju velike pečurke, U mraku ugaslih zvezda. U paprati će ostati gradovi Obeleženi carskim pečatima. A car će, kao i svaki Porodični čovek,

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

253 Biti umoren od nestrpljivih napasnika Zajedno sa celom porodicom. I neko će, opet, izreći uzvik Nad zalivom, U jutru bez talasa, Mada hronike ne znaju Njegovo ime i još nisu Videle njegov lik.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

254 Re ALCHAJMEROVA LJUBAVNICA I JA NatašaB.Odalović Vodim je na kafu Vodim je na ručak Na večernji izlazak na reku Ona je dobro kad smo skupa meni je bolje kad je srećna sutra se neće sećati ovog crvenog pića koje na nekom brodu „Memori“ ispijam dok ona pije kafu i puši Ta fatalna alchajmerovka nikada se neće sećati ove večeri ni toga koliko puta mi je ponovila: „Gle, mesec je narandžast, a kad smo stigle bio je žut“ i da se neće sećati kako sam joj uz čašicu gusto crvenog kamparija govorila lagano: Mama, nemaš se čega plašiti, ja sam tu. „A čega bih se plašila?“ Ne znam mama. Recimo, ako se nečeg ne sećaš. „Sećam se svega odlično.“ Dobro, ali, ako... „Ti misliš da sam ja luda?“ Ne mislim, samo.. „Misliš“. Nešto je u kampariju učinilo „kap-kap“. Tišina.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

255 Ne, mama, samo hoću da se ne plašiš ako... Mama ja sam sakupljač svega što izgubiš... Mama izvini. Gluposti i grubosti izričem a htela sam samo... Mama. Ja samo mekano idem za tobom tvoj plišani zeka kojeg čuvaš od rođendana ja skupljam sve tvoje potrgano izgubljeno čuvam i .... „Svašta, malo si prastara da glumiš Zeca“ „Uostalom, ništa me ne uznemirava sem to što štitiš svog oca“ Mama, ali njemu je sto godina i bolestan je od srca. „Njemu je 30 godina i ne fali mu ništa“ Koliko je onda meni godina, mama? „Gde je Nataša?“ Koja Nataša? „Moja kći! “. Ja sam Nataša, mama. „Idem kući, dosta mi je, gde mi je dete? “ Mama ja sam ti dete. „Ti si, fakat, nečije dete, ali ja tražim svoje.“ Dobro mama. Ostani još malo na reci, pa ćemo potražiti tvoje dete. Mama? „Da?“ Ja sam samo mali beli zeka. „Kakav zeka?“ Kakav hoćeš uskršnji, vašarski koji se navije pa mu mrdaju uši ili samo mali beli zeka koji ide za tobom i rešava ti probleme, eto. „Hajde, ne izmišljaj celog veka bajke bolje bi ti bilo da malo živiš“ Kako mama? „Kao drugi. Otputuj nekud. Imaš li ljubavnika?“

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

256 Mama? „Pa, eto, nemaš“ Mama! „Imaš ili nemaš“? Mama ne mogu da te ostavim dva sata samu. „Meni je najlepše kad sam sama“ Zašto onda kukaš čim izađem i pitaš sve kad ću da se vratim? „Ti kad odeš ne umeš da se vratiš.“ Nema veze, ja sam samo zeka koji te voli. „Suviše si matora za zeku“ Jutros sam bila mlada i lepa, rekla si. „Gle, mesec! Sad je narandžast, a bio je žut kad smo sele“ Nema žene opsednutije mesecom, i toliko nalik mesecu gorka i prijatna kao kampari u njemu kriška narandže kao mesec takva je ona Alchajmerova ljubavnica sutra se neće sećati meseca ni zeca ni priče ni mene. Ona odlazi na put ona ima ljubavnika. Moja mama.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

257 Re ODSTREL MarijanaJovelić Ja sam vila rusalka. Rađam se iz rose. Živim u lokvanju. Zato uvek veslaš oprezno. Haljina mi je bela, a strela oštra. Kada hodam naga, kosa mi obavezno prekriva grudi i pada do zemlje, skrivajući moja konjska kopita. Loviš me u vreme parenja.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

258 Prikradaš se i vabiš me tiho, krećući se u smeru suprotnom od strujanja vazduha. I stalno imaš na umu: Nečasno je pucati u životinju na leglu. Ja sam ranjena ptica koja se najbolje traži sa psom obučenim da namiriše krv, a nikako sa kujom koja je u teranju. Dok držim pero, ja sam kao tek rođeno dete koje se ne razlikuje od životinje. Istovremeno mogu i da gutam i da dišem. Ako je tvoj strah dobri lovac

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

259 koji nikada životinju ne prati preko nišana na pušci, moja pesma biće majka koja nadražuje detetove usne sopstvenom bradavicom, sipajući na nju po koju kap mleka, samo da bi ono širom otvorilo usta. Majka koja je tek podojila dete jeste zadovoljna pesnikinja: Poluprazne dojke uvek bolje proizvode mleko od punih. Zadovoljna pesnikinja jeste proračunata majka:

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

260 Ona nije srećna zato što je dete sito, nego zbog toga što joj bradavice više nisu napete.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

261 Re USAMLJENICI IvicaĐikić Jedino njih razumijem u ovom gradu Jedino su oni moji Premda ja nisam njihov Rijetki gradski usamljenici srednjih godina ili malo stariji Došli iz kamene provincije Na oljuštenim drvenim šankovima S votkama i opušcima Nacionalizmom ispod pripovjedačkog dara Mimoilazimo se po pješačkim zonama u centru Uvijek sami Poželim da im pružim ruku Da kažem Razumijem te čovječe Tvoju muku nepripadanja I vruću želju da ne budeš stranac Ni dolje gdje ti je bilo usko Ni ovdje gdje je malo šire Da budeš svoj među svojima Rodijak među rodijacima Građanin među građanima Glava stabilne obitelji Bezglavi pijanac

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

262 Nerealizirani ljubavnik ekscentričnih gradskih žena Lišen pratnje glasina Nikad ne priđem da prozborimo Bojim se njihove nesigurnosti i gorčine Tersluka Opsjednutosti Hrvatskom Zato samo produžim Mislim Da li i oni misle isto Ili su njihove misli uzvišenije

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

263 Re SAGRANICE PetarMatović Jer možeš pisati samo na granici katastrofe. Kad alarmno svetlo piskom krene po polusnu. Od kojeg nateknu krvni sudovi do pucanja. Kao da pomahnitali farovi razaraju ivice vidokruga. U parališućem bolu ganglija. Kao tokom isleđivanja. Dok tinjaju u tami kazaljke ručnog sata ispod zavrnutog rukava. Gde krv pljusne po zidovima u prekidajućem svetlu. /Sa dna mrežnjače bokori se crveno. Preko beonjača. Nikad od cvetova./ A to su samo otpori. Susedskom pozdravu profitera povratnika. Trijumfu crvenog laka šaltera. Kreditnom ropstvu. Bolu i nežnosti parkinga napuštenog u recesiji. Karijernom ćutanju. Podrhtavanju horizonta u lobanji kada peteljka dodirne asfalt, u buci saobraćaja. Suncu koje se u zalasku povlači sa vrhova neboderskih klanaca, i asocira na detinjstvo. A trebalo je da je smiraj. Stanje u kojem se ne piše.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

264 Re VLADIMIROVPUT SvetlanaKalezićRadonjić Odlučio sam – vraćam se sjutra, ne mogu više u ovoj zimi i osami, kožu sam poput kaputa objesio na dovratak, a lice su mi, odmah po dolasku, oduzeli Sve što znam vrata su prema mraku Sve što znam vrata su prema mraku odzvanjao je u meni, dok putovah ka Hadu, Hinijev stih i širio mi se po glavi kao mišji zadah na požnjevenoj očevini I nije me dočekao repati I nisu vatre gorjele I nisu grešni isparavali iz lonca, bilo je baš kao na Dalijevom platnu – samo Preopširno Nebo naduveno kao podvaljak žabe pred parenje, samo Bruj Ništavila i Pustoš u Prisustvu, dok se pred mojih zaleđenim dahom Tišina sramno množila sa Besmislom izvijajući svoju znojavu kičmu sva ogrezla u strasti Rekoše samo – evo ti školjka, odmori se u njoj, Nek ti kroz njeno sedefasto ogledalo vjekovi šume i pjevaju umilni refren o prahu

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

265 Rekoše – evo ti glas vjetra u zemlji u kojoj se razumije jedino jezik kamena Zvao sam, i zvao, i zvao, osakaćen kao presađeni kesten, kao pupoljak u tundri, kao milozvučno narječje svedeno na hiljadu riječi, dok nisam nanovo umro i nekim čudom dospio u unutrašnjost tvojih kapaka, u jedini hodnik između naših svjetova Svom snagom sam zagrebao po njima Sve dok nisi prokrvarila i pogledom počela da vezeš crveno Stvaranjem procvjetava novi pupak Na trbuhu umjetnika, rekla mi je jednom Šimborska Onda ću se i ja vratiti među žive Čim pronađem put do tvoje pjesme.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

266 Re PATRISIJA, FLAMENKO PLESAČICA NadijaRebronja plešem cipelama osvajam zemlju na tom mestu gradim utopiju moj prostor na kom plešem pripada celom svetu nikada ne prestaje da postoji tu nalazim glumce i lutke četvorostrana pozorišta brod i u njemu vrt sve stranice nestalih knjiga prašinu iz muzeja kamenje i pesak sva otvorena vrata plešem zvuk briše obode planina

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

267 Re HRAM JanaAleksić Zaista, zaista mi kažeš da je cela Istina Sačinjenja od trunčica paradoksa Na kojem se hronično klackam… Kada iz tog crnog Punta, Kao iz hrama, zapitan i okrepljen izađem U ovu ljušturu od sveta, Ćutljivo i samozadovoljno ću uskliknuti: „Množite se, mile krajnosti moje!”

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

268 Re GIPSANILAVOVI IlhanPačariz da li znaš kako su nastali gipsani lavovi dečak je nezgodno pao i polomio ruku desetak dana nakon pada roditelji su ga odveli u zoološki vrt dugo su obilazili životinje dečaku je najdraža bila koala dok nije ugledao belog lavića prišli su mu neshvatljivo blizu dečak je jedva ispružio ruku onu u kojoj nije bio sladoled i hop lavić ga je ugrizao za gips svi su se smejali jer ugriz nije bio ništa ozbiljno ali taj mali događaj dao je ocu ideju napraviće gipsanog lava za sina i postaviti ga negde pored kuće tako je i uradio njihov komšija je video lava i naručio jednog za sebe jednog vikenda je komšijina sestra došla iz susednog grada i na bratovoj terasi videla okamenjenog kralja džungle mnogo joj se dopao

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

269 Re MAJKO, BIT ĆE DOBRO SAMO JOŠ DA POSTANEMO ANĐELI AlminKaplan Vidio sam i to, bio je mrak i vozio sam auto kako pas progoni mačku i kako joj strah, dok mu bježi ispada iz krznenih džepova po putu Zatim sam vidio kako mačka vreba miša kako ga uhvati, šapom za rep i kako ga potom dugo, dugo, dugo udara po glavi Vidio sam kako se jastreb zalijeće među kokoši i kako kokoški ispada jaje dok je on odnosi, u svojim kandžama tamo odakle mirišu rajske bašče Vidio sam kako blavor guta zmiju i u tom gutanju, Vešovićevu metaforu kako se preseljava u nigdinu Vidio sam kako pauk upliće mrava u splet okolnosti Čovjeka dok vješa komad kravljeg mesa da iz njega dimom istjera posljednje tragove svijeta Čovjeka kako ga progoni čovjek, progonjenog kako se okreće da vidi koliko mu je ostalo još centimetara života i pomislio bit će dobro još samo da jedni drugima uteknemo.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

270 Re *** BojanVasić započeti pesmu stihom dodirnuti smrad sirćetanu napustiti još tople ivice čaja istinu gradove i već si tu divlje čini se guske u pogled ukotvljuju nebo i na usnama ti je verovatno jug mada horizonta nema ili ti jednostavno ne znaš kuda vetruške kruže svestan da se dalje ne može brazde su preduboke previše je trske nanetog snega koji guta geometriju guma i na tren uočene zečeve samo otpaci ne pokušavaju ništa ostaju levo pružajući se niz mrtvilo i desno mrežom kanala stabla su srušena ostaju bliska zemlji stabla su odlučna u preziranju reči posustalih točkova i vetar duva sve jače praveći smetove pojmljive i ne- pojmljive beline dok te od sebe deli jedino močvara i nešto unutra ne želi natrag

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

271 Re SUSTVA VladimirVukomanovićRastegorac Bliska sam slika. sakrivni blesak videla. sunce i arabeska. neuskladiv peskani kivot, pripitih usana. (ne)očekivana živopis tela, laka kao senka obeliska. Ipak, jedino je naša želja dirljiva. Jer, voljenje i jeste daljina. Nozdrve su nam, upravo, bliske i mi se samo, poput nadražljivih životinjica, njuškamo, ćudljivo. Od njih drukčije, sigurno je naše isključivo poređenje, krtošću reči, ali sve da nanovo bivamo, kao za igru, krtice: taj burni naprstak praha što sobom ga tare i razmrvi zemlja. Izgledalo je lako, nekad, drugom priviti se uz telo, nezamislivo da od samog nagoveštaja treperiš, ispod gladnog ponora, živo. Stoga što tkivo je teško i ruka pusta. Pokret – krhak. Stoga što, shvataš, tugom se traži plot, teže kad žudnja je nužna i ukroćenje slučajno. Stoga nam pršljenovi pod jagodičnom čiodom čile kao daleke, teško zavejane jelke i, tako samotnom, samo tegobna predstoji – belutak

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

272 što ledenom noći po leđima besputno pluta da pod njim neprekidno postaje živa maglina – kakva divna, i nežna, a nedohvatna bledožuta dina. Između, ostaju oćutane reči, mogućnosti glasa, oćutana haotična sudaranja sunačnih čestica. Da, prisustva su nam, onakva, bila laka i razumljiva, ali živa tek u lepoti iščeznuća. Stoga prst na usne (na usne) i sklopljenih očiju poljubiti, sklopljene; da ne mine poruka mimo nas uzmimo tiši za voštane uši vosak, da što je u njemu u svoje ih utisnemo, i osluhnemo – kako školjkom se mreška, kako prihodi sustvo Dodir, nisi. Nisi, možda, živo. I pri svem tom, ti neporecivo, i verno, miluješ što nisam tu. Šta bi s celinom – toliko prisnije kad u dve nemirne ribe, drhtavih očiju, kao u okno u okean u ogledalo, pa poveruješ da nema mene van tebe, da tebe van mene nema, željom si utopljeno? Jer, tvoja vrlina je slabost. stoga sada drukčije bolešljivo prozirno tiha malaksalost na koncu raširenih ruku ogolelo rebro bez prezrenja nema bola o čekanje obešeno zagrliš

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

273 I, bezazleno, sad možeš, i kao lahor, da osmotriš korak, poslednji put, pa pustiš se njime. Januarom prošetavši, naše ništa da zgusneš u sušto šuštanje i jednu višu tišinu, da njima navestiš iskrenost, naš susret i smeh. Topli sneg. Da, (ne)jasno, s ivice iskustva vidiš kako je rađanje uvek i svega rađanje iz , kako ovo sad suro jutro je topla žena, naručje, blago napuklo jaje u utrobi majke; ova obala obla i bela oblačna šaka, slepo dodirno oko, pod kojim crvena pa bleda naša košulja spada – da tim samičnim prozorom, pa obzorjem, lepota napusti oklop.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

274 Re SLIKA HarisJašarević on govori kao i svako dijete, kaže moja mama. on jede sada isto što i mi, kaže moj babo. on se igra sa nama kao i svako dijete, kažem ja. on se smije kada ga gilicamo, kaže moj brat. on plače po cijeli dan pa i svaka beba plače, kaže moja mama. on ima sada devet godina, on kasni u razvoju ali nadoknadiće vremenom, kaže moj babo. on ne zna da se obuče sam ali znao bi da hoće, kažem ja. on ne zna da priča, ali zna da kaže mama, kaže moj brat. doktor saginje glavu.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

275 Re RASKRSNICA EnesHalilović Nekad. Negdje. Bilo kad. Bilo gdje. Dva čovjeka stoje pred sudijom. SUDIJA (Sjedi prekrštenih nogu): ... i? PRVI: ... i tako. Godinama ta muka. Gdje god me sretne, pljuje me. Vrijeđa me. Psuje mi ženu, psuje mi mrtvu majku. Prijeti da će mi popaliti djecu. Lupa mi šamare, a ja... sve gle- dam da bude s manje. Ali... kako više to da izdržim? Ne mili mi se ni na ulicu da iziđem – plašim se srešću ga i znam šta me čeka. Ne znam kako više da živim od njegovog bjesnila i jordama. Kako dalje? DRUGI: Laže kao pas! On mene svaki put prvi čarka, e, onda ga ja išamaram – neka zna da ne može to tako. Eto, on je slabiji, a vazda se prvi čarka pa mu ja kriv. PRVI: Ali on iz čista mira priđe i nasrne... DRUGI: Ne, ne. Jezik mu ne da mira. PRVI: Sudija, ni riječ mu ne kažem, a on me tuče na sva- kom koraku. DRUGI: Poštovani sudija, uvijek on prvi počinje. SUDIJA: Dobro. Dovoljno sam čuo. Donosim presudu. PRVI: Zar već?

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

276 SUDIJA: Da. Sve je jasno. Donosim presudu. (Obraća se Prvom čovjeku) Priđi mu i dodirni ga. PRVI (Prilazi Drugom čovjeku, a pita Sudiju): Čime da ga dodirnem? SUDIJA: Pa rukom, prstom... samo ga dodirni. PRVI: Kojom rukom? SUDIJA: Bilo kojom rukom, bilo kojim prstom. Samo ga dodirni. PRVI (kažiprstom desne ruke dodirne rame Drugog čovjeka) DRUGI (mrtav pada na tlo) PRVI (gleda Sudiju, gleda mrtvaca, gleda Sudiju, jako udahne, izdahne, jako udahne): A kako ovo? SUDIJA: Lako. PRVI: Kako lako? SUDIJA: Lako. Eto tako. Bilo mu je suđeno da pogine od tvoje ruke. To je tražio godinama. PRVI: Pa jesam li ja kriv? SUDIJA: Ne. PRVI: I šta ću ja sada? SUDIJA: Ništa. Idi kući. Ovo se čekalo.

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

277 KRENULISUPOSENTU Borislav Radović, 1935. Beograd . Nina Živančević, 1957. Beograd . Alaudin Sabit Užičanin, 1650. Užice – 1712. Istambul . Nazim Hikmet, 1902. Solun – 1963. Moskva . Enes Karić, 1958, Travnik Elma Halilović, 1978. Novi Pazar . Ginter Gras, 1927. Gdanjsk Miroslav Mićanović, 1960. Brčko . Fazil Husni Daglardža, 1914. Istambul – 2008. Istambul Bulent Edževit, 1925. Istambul – 2006. Ankara Paul Durcan, 1942. Dablin Mihael Kriger, 1943. Vitgendorf Charles Mungoshi, 1947. Zimbabve Džingiz Metin, 1953. Kars Silvija Čoleva, 1953. Sofija Nnamdi Olebara, 1963. Nigerija Fahredin Šehu, 1972. Orahovac Ana Rostokina, 1986. Moskva

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

278 Rasim Muminović, 1935. Trijebinje kod Sjenice – 2012. Sarajevo . Nikola Bertolino, 1931. Buenos Aires Damar Karakaš, 1967. Plašćici kod Brinja Senadin Musabegović, 1970. Sarajevo Slađana Ilić, 1974. Kraljevo Srđan Srdić, 1977. Kikinda Berislav Blagojević, 1979. Slavonski Brod . Olga Zirojević, 1934. Pančevo Danijela Jovanović, 1975. Šabac Barbara Kingsolver, 1955. Kentucky . Tomislav Marinković, 1949. Lipolist kod Šapca Stevan Tontić, 1946. Grdanovci kod Sanskog Mosta Aleksandar B. Laković, 1955. Peć Dobrivoje Stanojević, 1958. Lipe kod Smedereva Lana Derkač, 1969. Požega, Hrvatska Vladmir Martinovski, 1974. Skoplje Ana Isaković, 1977. Beograd Vesna Radman, 1984. Beograd . Dragoljub Pavlov, 1940. Vilovo Ibrahim Hadžić, 1944. Rožaje Sonja Manojlović, 1948. Zagreb Duško Novaković, 1948. Podgorica Jasna Šamić, 1949. Sarajevo Milica Kralj, 1953. Kamenare kod Kruševca Sead Muhamedagić, 1954. Skokovi kod Cazina Miodrag Raičević, 1955. Podgorica Nikola Vujčić, Velika Gradusa, Banija Ferida Duraković, 1957. Olovo

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

279 Fikret Cacan, 1958. Zenica Faiz Softić, 1958. Vrbe kod Bijelog Polja Milojko Milićević, 1959. Raška Dejan Ilić, 1961. Travnik Dragioslav Dedović, 1963. Zemun Marija Knežević, 1963. Beograd Damir Šodan, 1964. Split Zoran Bognar, 1965. Vukovar Miroslav Kirin, 1965. Sisak Tomica Bajsić, 1968. Zagreb Zehnija Bulić, 1970. Paljevo kod Tutina Dragan Hamović, 1970. Kraljevo Ivan Herceg, 1970. Krapina Ervin Jahić, 1970. Rijeka Dejan Aleksić, 1972. Kraljevo Gojko Božović, 1972. Bobovo kod Pljevalja Nataša B. Odalović, 1972. Beograd Marijana Jovelić, 1974. Subotica Ivica Đikić, 1976. Tomislavgrad Petar Matović, 1978. Užice Svetlana Kalezić Radonjić, 1980. Podgorica Nadija Rebronja, 1982. Novi Pazar Jana Aleksić, 1984. Kragujevac Ilhan Pačariz, 1983. Prijepolje Almin Kaplan, 1985. Mostar Bojan Vasić, 1985. Banatsko Novo Selo Vladmir Vukomanović Rastegorac, 1986. Kraljevo Haris Jašarević, 1992. Novi Pazar . Enes Halilović, 1977. Novi Pazar

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

280

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

281 Časopis za književnost, umjetnost i kulturu Broj 30-31 Godina XIII Novi Pazar 2014. Prvi broj časopisa objavljen je 27. decembra 2001. Osnivač i glavni urednik Enes Halilović Grafička oprema Milojko Milićević Lektura Elma Halilović Sekretar redakcije Zehnija Bulić Izdavač Građanski forum Novi Pazar, Rifata Burdžovića 11 Poštanski fah: 131 Štampa Grafičar Užice, 031 515 500 ISSN 1452-970X Objavljivanje časopisa pomaže Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/

282

http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/