SENT 31-32
SENT 31-32
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/Časopis za književnost, umjetnost i kulturu
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/Glavni i odgovorni urednik
Enes Halilović
Grafička oprema
Milojko Milićević
Na naslovnoj strani
Davor Vuković, Jadransko čudo
akrilik na platnu
Izdavač
Građanski forum
Novi Pazar
Poštanski fah 130
+ 381 64 15 29 225
kl_sent@yahoo.com
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/Broj 30-31 Novi Pazar 2014
y = f(x0
) + f’(x0
) · (x – x0
)
DODIRNE TAČKE U RATU ___________
„ERNESTINE HOFF”
Borislav Radović (5)
JA SAM DODIRNA TAČKA ____________
Interview: Nina Živančević (7)
DODIRNE TAČKE U PRIRODI _________
KAO SABLJA DEMISKIJA ZIMA
CIČA… AlaudinSabitUžičanin (13)
DODIRNE TAČKE U PREVODU ________
ULUDAĞ Nazim Hikmet (14)
DODIRNE TAČKE U RELIGIJI _________
ISA AL-MASIH (ISUS KRIST)
U DJELIMA MUSLIMANSKE
POBOŽNOSTI I SUFIJSKE NADE
Enes Karić (20)
KNJIŽEVNOST, REČ, RELIGIJA
Elma Halilović (38)
DODIRNE TAČKE U CIKLUSIMA _______
LUTKE Ginter Gras (44)
KUĆA NA PRODAJU
Miroslav Mićanović (48)
DODIRNE TAČKE U POEZIJI __________
POGLED FazilHusniDaglardža (60)
JESI LI TI JA Bulent Edževit (61)
IRSKA 1972. Paul Durcan (62)
KAKO BI? Mihael Kriger (63)
ČOVJEK KOJI JE BJEŽAO OD
BOLI Charles Mungoshi (64)
SPOZNAJUĆI SVIJET
Džеngiz Metin (65)
*** Silvija Čoleva (66)
LAMENT RATNIKA
Nnamdi Olebara (67)
KRAJ DANA VRELIH SEĆANJA
Fahredin Šehu (69)
*** Ana Rostokina (70)
DODIRNE TAČKE U FILOZOFIJI _______
ISHODIŠTA POVIJESNIH
FRUSTRACIJA
Rasim Muminović (72)
TANGERE ______________________
KRV Nikola Bertolino (93)
BLUE MOON Damar Karakaš (95)
KONAC PAMUČNE MAJICE POD
PAZUHOM
Senadin Musabegović (107)
DODIRNE TAČKE
Slađana Ilić (118)
NA PRVOJ LINIJI FRONTA
Srđan Srdić (131)
OSTAJE NAM TOLEDO
Berislav Blagojević (142)
DODIRNE TAČKE U PROŠLOSTI _______
JEDAN STARI UDŽBENIK
Olga Zirojević (146)
O BARBARI I OBIČNOSTI
Danijela Jovanović (150)
DŽABERVOK
Barbara Kingsolver (151)
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/TANGENTE _____________________
DODIRNE TAČKE U SNU
Tomislav Marinković (165)
TAČKE U POEZIJI DRAGOSLAVA
DEDOVIĆA Stevan Tontić (167)
ISTRAŽIVANJA U PESNIČKOM
OBRAĆANJU KAO MERA
OPSTANKAJEZIKAINASUNJEMU
Aleksandar B. Laković (183)
ŽIG KOJI ĆE NAS NADŽIVETI
Dobrivoje Stanojević (189)
PREVOĐENJE Lana Derkač (192)
PUTOPIS I „DODIRNE TAČKE”
Vladimir Martinovski (195)
PARAZITI SU MEĐU NAMA –
HIGIJENSKI ČISTO
Ana Isaković (201)
STUBOVI KULTURE
Vesna Radman (205)
TAČKE ________________________
MOHENDŽO DARO
Dragoljub Pavlov (209)
I TI CRNOGORCI
Ibrahim Hadžić (212)
GLEDAJUĆI S PROZORA
Sonja Manojlović (219)
NEZATAJENO
Duško Novaković (220)
SVJETLO MRAKA
Jasna Šamić (222)
TAMNI TREPET
Milica Kralj (224)
PRSTOZOR
Sead Muhamedagić (225)
O ŽENSKOJ NESPOSOBNOSTI
DA PROCENI ŠTETU
Miodrag Raičević (226)
DODIR Nikola Vujčić (227)
A ČIJA SAM JA? LJUBAVNA ILI
DRŽAVNA?
Ferida Duraković (229)
JEDNA ZATVORSKA
Fikret Cacan (231)
RALO MOGA OCA Faiz Softić (232)
STATISTIKA
Milojko Milićević (234)
*** Dejan Ilić (235)
ULICA GAZI HUSREV-BEGOVA
Dragoslav Dedović (237)
TAKT Marija Knežević (238)
VRATA OTRANTA
Damir Šodan (239)
NURNBERG, PUZZLE
Zoran Bognar (240)
LICE PRIJATELJA
Miroslav Kirin (242)
KADA SE LUPIŠ SA SJEKIROM
PO NOZI DOK CIJEPAŠ DRVA
Tomica Bajsić (243)
TRI POJASA Zehnija Bulić (244)
ЗЕМЉА Драган Хамовић (246)
DAKOTA (ŽENA KOJA SADI
ZEMLJU Ivan Herceg (247)
VALJALO BI STVARI NAZVATI
PRAVIM IMENOM
Ervin Jahić (248)
PERIKE Dejan Aleksić (250)
HRONIKA Gojko Božović (252)
ALCHAJMEROVALJUBAVNICAIJA
Nataša B. Odalović (254)
ODSTREL
Marijana Jovelić (257)
USAMLJENICI Ivica Đikić (261)
SA GRANICE Petar Matović (263)
VLADIMIROV PUT
Svetlana Kalezić Radonjić (264)
PATRISIJA, FLAMENKO
PLESAČICA Nadija Rebronja (266)
HRAM Jana Aleksić (267)
GIPSANI LAVOVI
Ilhan Pačariz (268)
MAJKO, BIT ĆE DOBRO SAMO
JOŠ DA POSTANEMO ANĐELI
Almin Kaplan (269)
*** Bojan Vasić (270)
SUSTVA Vladimir Vukomanović
Rastegorac (271)
SLIKA Haris Jašarević (274)
DODIRNE TAČKE ANTIČKE __________
RAKRSNICA Enes Halilović (275)
_____________________________
KRENULI SU PO SENTU (277)
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/5
Re
„ERNESTINEHOFF“
BorislavRadović
Za jedno ime, pročitano na nemačkoj
parceli Novoga groblja, u zbegu za
bombardovanja Beograda 6. aprila 1941.
Suvo krcka prazna ljuštura;
od mahovine je pod noktima zeleno,
od puža učim tvoju igru, skrivalice.
Ležao sam uz tvoj kamen,
a on na mojoj aprilskoj zemlji.
Dugo je trebalo da dim pređe u veče.
Nisam te ni video ni zaboravio.
Ti nisi hajala za gvozdene orlove
što bi zviždali, ponirući,
koliko ni za korenovu dlaku
koja se pušta, mesečarka, prema tebi.
Ali eto, uvek kad zazeleni,
ižđikala trgne me vlat: seti me sile
što je odozdo držala sve konce
I pribila me da dišem u tle.
Nisam te ni zaboravio ni video.
A sve vreme se hranimo na jedna usta
i kazuje nas isti jezik.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/6
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/7
JASAMDODIRNATAČKA
NinaŽivančević
INTERVIEW
Nina Živančević je rođena na Mo-
cartov rođendan u Beogradu. Obja-
vila je petnaest knjiga poezije, šest
proznih i dve esejističke knjige. Piše
na srpskom, engleskom, francuskom
i španskom. Doktorirala je na recep-
ciji dela Miloša Crnjanskog. Svira
violinu. Odgaja sina. Bavi se lingvi-
stikom i teorijom pozorišne avan-
grade. Predaje na Sorboni. Kralje-
vačka Povelja je nedavno objavila
njene izabrane pesme pod nazivom
Umetnost hvatanja bumeranga.
SENT: Kao devojčica hteli ste da budete?
Pisac – uvek sam želela jedno te isto da budem.
SENT: Baka Vas je uspavljivala uz operske arije, da
li ste Vi na taj način uspavljivali Vašeg sina?
Ne baš, pričala sam mu priče koje sam sama izmišljala, kao
i moja majka, njegova baka, poreklom iz Bosne... te priče su
upravo bile odraz nekog multikulturnog izraza u kome je moj
sin odrastao, u kome sam ja odrastala i koji sam živela, u pre-
seku različitih podneblja... ko bi na primer, osim mene mogao
da detetu objasni šta znači kompleksni izraz nafaka ili pak kar-
ma ili sudbina a to je upravo ono što je mene uvek pratilo...
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/8 SENT: U Vašoj porodici sreće se slikarstvo, muzika, di-
plomatija, nauka... imate generale i slaviste – koliko je
ta radoznalost Vaših predaka i Vaših najbližih uticala
na Vas? Da li ste imali teret uspešnih prethodnika?
Moja porodica mi je bila veliko opterećenje, ali je predstav-
ljala i veliko ohrabrenje... jednostavno su mi dopustili da bu-
dem ono što jesam. Umetnik!
SENT: Ako slova zamenjuju note – kako ste rekli –
može li išta zameniti samu poeziju, jer, po Borhesu,
reči pored značenja sadrže i muziku?
Sinoć sam čula lepu repliku Džona Kejdža, da je poezija be-
skrajna muzička sekvenca, dakle po meni odista ništa ne
može da zameni poeziju tj. muziku, to vezivno tkivo svake
umetničke aktivnosti.
SENT: Da li se i danas držite stava da poeziju treba
izvoditi sa muzičkom pratnjom?
Ne, to svakako nije obavezno, poezija je, kao što već rekoh
muzika po sebi, ali ja volim da umećem muzičke retro citate
ili sekvence u pesme, jer nalazim da su kao odredjene strofe,
sastavni deo toga dela
SENT: Gde su sada Vaše prve pesme? O čemu ste pi-
sali na samom početku?
One se uglavnom nalaze u knjizi izabranih pesama Umetnost
Hvatanja Bumeranga, ali ja, nažalost, o njima ne mislim ništa
posebno, jer su to bile moje prve spisateljske vežbe koje su,
određeni urednici shvatili previše ozbiljno, a koje je odista
trebalo izostaviti.
SENT: Ako je pisanje urgentna groznica, šta je čitanje?
Pilula ili lek za smirivanje neuroze, da produžimo metaforu...
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/9
SENT: Šta je najvažnije što ste naučili od Ginzberga
kao njegova asistentkinja na Naropa univerzitetu?
Naučila sam se da poštujem društvenu i kulturnu razliku, da
uvažavam strpljenje i tumačim blagonaklono različita druš-
tvena ponašanja..
SENT: Kao autostoperka ste proputovali Ameriku.
Kakav je bio Vaš boravak u Dolini smrti?
Bio je topao, veoma sam bila žedna i gladna i tu mi je nauk o
strpljenju pomogao...
SENT: Amerika osamdesetih i Amerika danas?
Boravila sam dugo u Njujorku, koji i nije prava Amerika, a
koji je osamdesetih ličio na Vajmarsku republiku s početka
prošlog veka. Bio je to veoma sulud avangardni period u ko-
jem se Amerika danas svakako ne nalazi.
SENT: Šta Vam je bliže, Vitmenova ili Ginzbergova
poezija?
Ah, obe su veoma udaljene od moga poetskog izraza, što
sam donekle u predgovoru Izabranim pesmama i pokušala da
objasnim... ali možda kritičari vide u mojoj poeziji nešto što
meni izmiče...
SENT: Frenk O’Hara ili W.C.Williams?
Da, O’ Hara mi je daleko bliži, i možda Hart Krejn, ali upravo
jer su se oni oslanjali na evropsko nasledje u poeziji...
SENT: Kakve uspomene nosite iz Alhemijskog pozo-
rišta u Njujorku?
Odista one najbolje, to je bio moj prvi susret sa avangardnim
pozorištem u pravom smislu te reči.
SENT: Zašto od proze volite samo romane pesnika?
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/10 Naprosto zato što sam pesnikinja i što mi je takav način razmi-
šljanja, upravo vertikalan, veoma blizak. Srećom, pisaca-pe-
snika ima dosta tako da mi čitanje njihove proze nikada nije
dosadno. Uvek sam gutala Crnjanskog, Selimovića, Desnicu, a
manje volela druge prozaiste, na primer... Moji omiljeni dram-
ski pisci su takodje bili ili jesu-pesnici. Možda sam grubo napi-
sala da je za mene proza neka vrsta dosadnog ćaskavog naho-
četa poezije i filozofije, ali u suštini stvarno tako mislim...
SENT: Biti pesnikinja u Parizu danas?
Nije baš lagan i zahvalan poduhvat. I ovde, kao i svugde, pe-
snička delatnost nije na ceni.
SENT: Koliko je svet danas zainteresovan za litera-
turu sa Balkana? Više ili manje nego ranije?
Ovom vrstom književne recepcije sam se dugo bavila, ona je
rezultirala mojim doktorskim radom o recepciji dela Miloša
Crnjanskog u svetu, ali kako se danas moje istraživanje pro-
širuje i nadogradjuje, validno bi bilo zapitati se – koliko je
danas svet zainteresovan za literaturu kao takvu: čini mi se
da bi statistički rezultati bili poražavajući.
SENT: Šta je novo na Zapadu? Šta je trulo?
Ne znam šta je novo, nisam zvanični sociolog kulture iako
sam imala prilike da upoznam neke od najvećih: Bodrijara,
Mišela Mafezolija, Ransijera, Virilija, Edgara Morena... Moja
porodica, na čelu sa mojim ocem, kulturologom, oduvek me
je ohrabrivala da tragam za najzanimljivijom savremenom
kulturom; a trula je upravo dekadentna vrsta mišljenja koja
se ni za šta više ne interesuje.
SENT: Beograd iz kojeg ste otišli nekad i Beograd
kojem se vraćate?
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/11
Pa to su potpuno dva različita grada, uopšte ih ne mogu upo-
rediti jer se veoma razlikuju.
SENT: Vaša prva asocijacija na Miloša Komadinu?
Ah, Miša je bio jedan od retkih prijatelja koji je mislio jako
brzo i vertikalno, slično meni. Bili smo u stanju da nastavimo
razgovor koji smo započeli deset godina ranije, na jednom
mestu prekinut, nastavljao se bez ikakvih vidljivih šavova...
SENT: Uvreda koju pamtite?
Ne pamtim ih, jedino pamtim veleizdaje, bilo ih je dve-tri u
životu.
SENT: Da li ste se suočili sa ljubomorom? Tuđom ili
svojom?
Takođe je ne pamtim, tj. sva ispoljavanja nižih funkcija ega
trudim se da prevazidjem.
SENT: Čime se ponosite?
Sposobnošću da sve ove niže funkcije ega uspevam... ma ne,
šalim se, ponosim se sposobnošću da predajem umetnost na
tri različita jezika.
SENT: Crnjanski čuje grižu miša. Šta je u Vašem srcu?
Ah, pa srce se uvek menja. Nedavno je objavljena moja knjiga na
francuskom Ljubav je samo reč... od pet slova. Trenutno uviđam
da je ovaj naslov ipak bio isuviše sarkastičan. Ljubav je daleko
složeniji pojam od toga, a ja verovatno daleko manje ogorčena.
SENT: Čega se plašite?
Apsolutne zavisnosti, na primer gubitka pamćenja. Odista ne
bih želela da mojim najbližima nanosim bol, da budem na
teretu onima koje najviše volim.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/12 SENT: Da li radije šetate bosi po travi ili po pesku?
Na ovakvo pitanje odista odgovor može da da samo pesnik.
Svi me uvek opominju da je opasno šetati bos, što uvek i
svugde ja najradije činim...
SENT: Pamtite li snove?
Ne, veoma retko, ali to se da objasniti retkom psiho-lingvi-
stičkom situacijom u kojoj se nalazim. Ja sam dodirna tačka.
Sanjam na različitim jezicima pa mi i snovi imaju ukus neke
polu-šizofrene jave. I moj psihoanalitičar se jednom slozio da
to i nije tako opasna pojava.
SENT: Jedan dan sa Ivanom Denisovičem ili jedan
dan sa Stivenom Dedalusom?
Ah, pa moji su svi ti dani Ivana Denisoviča i Stivena Deda-
lusa. Volela bih da provedem dan više kao Margaret Diras ili
kao Džojsova Nora, samo da pevam i da se zabavljam uprkos
situaciji u kojoj moram da zaćutim kao knez Miškin Fjodora
Dostojevskog, ili kao njegova Krotka. Ponekad nas život gura
u nemoguće situacije...
SENT: Filozof kome se vraćate?
Možda ipak Niče, ili Epikur, jer sam umetnica, a možda je to
i moj prvi komšija koji me upozorava da ne treba da stanem
na polomljeni stepenik u zgradi u kojoj živimo.
SENT: Šta biste upitali Sfingu?
O,da, volela bih da znam, ako je najdublja istina koju sam pro-
čitala ona priča Tamni Vilajet – ko uzme kajaće se, ko ne uzme,
kajaće se – vredi li uopšte čitati je i, ako već krenemo da je či-
tamo, u kom životnom dobu vredi razmišljati o tom štivu...
Razgovarao Enes Halilović
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/13
KAO SABLJA DEMISKIJA ZIMA CIČA…
Alaudin Sabit Užičanin
Kao sablja demiskija zima ciča∗
Nasta; bura šibat poče poput biča.
Pod nebom se uhvatiše oblaci za kosu,
Dok s lica mu sami bijes na zemlju se prosu.
Bistro vrelo kao da je noge utopilo,
Ni brige ga što se nebo snijegom pokrilo.
Svijet posta div bijeli, štono strašno bruji,
A na njega iz oblaka stup od leda struji.
Zimovištem leže lađe – sve ih muči sjeta –
Ko po snijegu da su b’jela jedra razapeta.
Po hauzim valjaju se od snijega grude
Ko cvjetovi od ljiljana sred čiste posude.
E bi reko da nebesa svoje rublje peru
U moru ga ispiraju, pa po zemlji steru.
Sa turskog Safvet-beg Bašagić
__________________
*
Iz Zafername.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/14
ULUDAĞ
NazımHikmet
Yedi yıldır Uludağ’la göz göze bakışıp dururuz.
Ne o kımıldanır yerinden,
ne de ben,
lakin birbirimizi yakından tanırız.
Gerçekten yaşayan her şey gibi gülmesini ve kızmasını bilir.
Bazan,
hele kışın, hele geceleri,
hele rüzgar kıbleden estiği zaman,
karlı senaberlikleri,yaylaları, donmuş gölleriyle
uykusunun içinde şöyle bir kıpırdanır.
Ve orda, en yukarda, en tepede oturan keşiş,
uzun sakalı darmadağın
ve etekleri savrularak
rüzgarın önünde haykıra haykıra iner ovaya
Sonra, bazan,
hele Mayısta şafak vakitleri,
masmavi, uçsuz bucaksız,koskocaman,
hür ve bahtiyar
yepyeni bir dünya gibi yükselir.
Sonra bazan, gün olur.
Gazoz şişelerindeki resimlerine benzer.
Ve ben anlarım ki, görmediğim otelinde
kayakçı bayanlar kanyak içerek
kayakçı baylarla dalga geçmekteler.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/15
Ve gün olur,
şalvarı sarı pırpıt bezinden, kara kaşlı dağlılarından
biri
Mukaddes Mülkiyetin mihrabında kesip komşusunu
misafir gelir bize,
71’inci koğuşta on beş yıl yatmaya
ULUDAG
Sedam je godina kako se ja i Uludag
gledamo oči u oči.
Ja sam, kao i pre, daleko od njega.
I on je
od mene daleko.
Pa opet smo jedan drugog upoznali dobro.
On se smeje i ljuti kao da je živ.
Naročito noću, naročito zimi
i kad je vetar s juga.
Jezera čempresne šume, snažne livade
odjednom se trgnu u snu
i monah
dugačke, razbarušene brade
sa samog vrha planine
gonjen vetrom krene naniže.
Ponekad,
a naročito u maju o osvitu
plavkasta se sreća svetli na gori.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/16 Gora se uzdiže kao novi svet
Slobodan, ogroman svet.
Ponekad
Gora liči na etiketu za vino
Na kojoj je i nacrtana.
Znam da skijačice ljušte
konjak izjutra
u hotelu
kojeg ne vidim odavde
i sa skijačima
započinju flert.
A dešava se i da crnovođeg žitelja gore
u žutim krpama šalvara
zakolje prvi sused mu
zbog njegovog svetačkog obeležja
i pošalju ga zatim k nama
u 71. ćeliju na 15 godina.
Sa ruskog Radoslav Pajković
ULUDAG
Već sedma godina
nas dvojica, Uludag i ja,
gledamo se netremice.
Nijednu reč ne izustismo,
S mesta se ne pomerismo,
Pa ipak smo bliski znanci.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/17
On ume da se smeje
i da se ljuti –
kao da je živo biće.
Ponekad,
najčešće u zimskim noćima,
ili čim vetar s juga naiđe,
Uludag se trgne iz sna.
Trgnu se
njegove jele pod snegom,
njegove humke,
ledena jezera...
I onda – šta se događa
tamo, na samom njegovom vrhu...
kaluđer dugobradi,
kome vetar skutove širi,
odjednom se baca dole,
vapijući,
a vetar njemu za leđima fijuče.
Kadšto,
u majskim danima naročito,
čim svane,
Uludag, sav u plavetnilu,
ogroman je,
srećan,
slobodan.
Tada se on uznosi
kao novi
blistavi svet...
A ponekad
sličan je onim snimcima
korišćenim za etikete
boca sa kiselom vodom.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/18 I ja znam
da negde, u hotelu,
koji mi nije na domaku vida,
smučarke
ispijaju konjake
i koketuju sa smučarima...
Jednoga dana to će se dogoditi.
Neki gorštak s Uludaga,
čovek sa crnim veđama,
u pantalonama od grubog žutog platna,
susedu će život prekratiti nožem,
budući da je lična svojina – svetinja...
Pa će doći – da nam bude gost,
da odleži petnaest godina
u sobi broj sedamdeset jedan.
Sa ruskog Lav Zaharov
ULUDAĞ
Sedam godina se Uludağ i ja gledamo oči u oči.
Niti se on pomjera sa mjesta,
niti ja,
premda se izbliza poznajemo.
Zaista, poput svega živog, on se zna smijati i ljutiti.
Nekada,
naročito zimi, naročito noćima,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/19
a naročito kada vjetar puhne iz nepoznatog,
njegovi snježni vrhovi, padine, sa svojim zaleđenim
jezerima
tako se trgnu u snu.
I tamo, na najvišem vrhu, monah što na brdu sjedi,
duge, razbarušene brade
razbacujući skute svoje
pred vjetrom vičući spušta se u polje.
Zatim, ponekad,
a naročito u majskim zorama,
uzdiže se poput jednog sasvim novog svijeta
potpuno plavog, pustog, ogromnog,
slobodnog i sretnog.
Zatim, ponekad, bude dana
kada liči na slike sa flaša mineralne vode.
I ja shvatam da u hotelu kojeg ne vidim
skijašice gospođe, ispijajući konjak,
teraju šegu sa gospodom skijašima.
I dođe dan
kada jedan od gorštaka crnih obrva, u šalvarama od
grubog žutog beza,
u srcu Svete zemlje ubije svoga komšiju
i dođe nam u goste,
u ćeliju broj 71. da odleži petnaest godina.
Sa turskog Avdija Salković*
_____________________
*Nazim Hikmet, turski pesnik, komunista i nobelovac, pesmu Uludag
napisao je 1947. godine u tamnici u Bursi posmatrajući iz ćelije planinu
Uludag. Do sada su kod nas objavljena dva prevoda ove pesme sa ruskog,
a specijalno za Sent prevodilac Avdija Salković preveo je pesmu sa turskog.
U okviru projekta Studije konteksta objavljujemo originalnu verziju i tri
prevoda.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/20
ISA AL-MASIH (ISUS KRIST) U DJELIMA MU-
SLIMANSKEPOBOŽNOSTIISUFIJSKENADE
skica EnesKarić
Za trenutak ostaviti teologiju i (pri)sjetiti se pobožnosti
Na Dan kad je Isa (Isus) podignut na nebo, iza sebe je
ostavio samo vuneni plašt i sandale!
Isa (Isus) je imao običaj jesti lišće sa grana, oblačiti
košulje od kostrijeti, spavati gdje ga noć zatekne. Nije
imao djeteta, pa da mu umre, ni kuće pa da mu postane
ruševina. Od ručka mu nije preteklo za večeru, niti od
večere za doručak! Govorio je: „Svaki dan sa sobom nosi
i svoju opskrbu!“
Ovaj esej želimo započeti u nekoliko napomena. Prva se
odnosi na doktrinarne teološke rasprave o statusu Isa al-Ma-
siha u islamu i Isusa Krista u glavnim tokovima kršćanstva.
Jedna od najboljih knjiga za pomno čitanje tih susretanja i
razilaženja, moguće i najbolje novije štivo za pažljivo i pomno
plijevljenje razlika i smirenih gledanja na njih jeste, svakako,
djelo Jevreji, kršćani, muslimani od Kuschela.1
Također, stolje-
ća doktrinalnih i doktrinarnih prepirki između muslimana i
kršćana dobro su opisana (jednako i same rasprave i opiranja
raspravama) u djelu Muslimani i kršćani, licem u lice autori-
ce Kate Zabiri.2
Čitateljstvu preporučujemo ta dva djela, a
1
Vidi, Karl-Josef Kuschel, Jevreji, kršćani, muslimani, podrijetlo i budućnost,
izd. Svjetlo riječi, Sarajevo, 2011.
2
Vidi: Kate Zabiri, Muslims and Christians Face to Face, izd. Oneworld,
Oxford, 1997.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/21
o temama koje Kuschel i Zabiri pokrivaju mi u ovom eseju
(uglavnom) nećemo govoriti.
Ime Isusa Krista (Isa al-Masih) u islamu
Druga se napomena tiče imena koje se u Kur’anu (i potom
u arapskom jeziku) koristi za Isusa Krista (Isaa al-Masiha).
Ime Isa (Isus) spominje se dvadeset i pet puta u Kur’ nu, dok
se, s druge strane, naziv al-Masih (Mesija, Pomazani, Krist)
spominje jedanaest puta.
Kako se iz same latiničke grafije vidi, arapska riječ Isa stoji
za riječ Isus, dok se arapska riječ al-Masih koristi kao ekvivalent
imena/naziva Krist (Christ, Christos), ali i Mesija, Mesih.
Dakako, komenta(to)ri Kur’ana donose niz etimologijskih
mogućnosti kako da odrede značenje riječi/imena Isa. Prema
uglednom perzijskom komentatoru at-Tabatabaiju (umro 1982.),
arapska Kur’anska riječ Isa derivirana je iz riječi ya’išu što znači
„on živi“.3
Argumente at-Tabatabaija arapska gramatika podržava
u potpunosti, kao i njegovo dopunsko obrazloženje da (po islamu)
Božiji poslanik Jahja (Yahya ili Ivan Krstitelj u kršćanstvu) ima/
nosi ime istoga značenja. Naime, Yahya u arapskom također znači
„on živi“. To je stoga jer Kur’an izravno aludira na paralelnost
događanja Božanskog čuda (mu’džizah) u dvije ravni:
A) Djevica Merjema (Marija) i Isa (njen sin), te u ravni
B) Yahyaa kao sina Zakariyyaova (Ivan sin Zaharijev).
Yahya znači „on živi“, a i Isa znači „on živi“. At-Tabatabai želi
reći da oni žive po čudu, jer su došli čudom (Merjema/Marija je
rodila Isaa/Isusa kao Djevica, izravnim uplivom Života/Duha
Svetoga/Ruhu l-Qudus-a, a Zakariyya/Zaharija je dobio Yahyaa/
Ivana u dubokoj starosti!). Tekstovi Kur’ana se, u najširim smi-
slovima, otvaraju prema at-Tabatabaijevim tumačenjima.
Bilo kako bilo, povijesno gledano, riječ Isa Arapima opće-
nito došla je najvjerovatnije preko Arapa kršćana (ili pak iz
3
Usp. odrednicu Jesus u: Jane Dammen McAuliffe (urednica), Encyclopedia
of the Qur’ān, volume three, Brill, Leiden-Boston, 2003., p. 10.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/22 sirskoga/sirijačkoga jezika, moguće i iz aramejskoga jezika).
Kad je Kur’an u svojim objavama započeo razglašavati riječ/
ime Isa, prvobitni recipijenti, Arabljani iz Mekke, znali su
posve jasno o kome je riječ.
S druge strane, al-Masih (Krist) znači doslovno „pomazani“
(arapska/Kur’anska riječ mash ušla je u islamsko obredoslovlje
u smislu simboličkog čišćenja tako što se mokrom (ili suhom)
rukom prelazi /„pomazuje“/ preko dijela tijela koji se hoće/treba
obredno očistiti). Odatle savremeni englesko-arapski rječnici riječ
Christ prevode riječju/nazivom al-Masih („Pomazani“ ili „Mesija“).
Na primjer, u Concise Oxford English-Arabic Dictionary,4
naziv
Christ na arapskom je objašnjen sintagmom as-Sayyid al-Masih
(Gospodin al-Masih, Gospodin Mesija, Gospodin Krist).
Dakako, klasični komenta(to)ri Kur’ana navode za naziv
al-Masih i nekoliko drugih etimologija (i značenja). Kako
ovdje moramo biti selektivni, napominjemo da je jedna od
etimologija riječi al-Masih u arapskom glagolu saha – yasihu
u značenju putovanja (i radi širenja glasa o Bogu!) Slavni
magrebski mistik Abu Madyan tvrdi da su „sjetnost/tuga/žal/
žalost/žalovitost“ (al-huzn) i „putovanje“ (as-siyahah), dva
svojstva al-Masiha.5
(Usp. transkripcijsku naličnost između
al-Masih i as-siyahah).
Ragib al-Isfahani („Isfahanac“, umro 1109. po gregorijanskom
kalendaru), klasični islamski komentator i filolog Kur’ana, za
riječ al-Masih nudi nekoliko etimologijskih alternativa. Tvrdi
da je Isa/Isus nazvan al-Masih jer je putovao Zemljom (masi-
han fi l-ardi ay zahiban fiha).6
Druga varijantna etimologijska
mogućnost je sljedeća: Nazvan je al-Masih(om) jer bi onoga ko
je imao kakvu bolest/nesposobnost (po)mazao/trljao, pa bi taj
4
N. S. Doniach (priređivač), Concise English-Arabic Dictionary, izd. Oxford
University Press, New York, 1982., p. 63.
5
Navedeno prema: The Way of Abu Madyan, priredio Vincent J. Cornell,
The Islamic Text Society, Cambridge, 1996., p. 86.
6
Ragib al-Isfahani, Mufradatu l-Qur’an, Beirut, 1972., str. 488.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/23
ozdravljao... (...kana yamsahu za l-ahati fa yabra’u...).7
Treće
etimologijsko objašnjenje je da je on (Isa/Isus) – već pri činu
porođenja – bio „pomazani“ blagoslovljenim uljem (...li annahu
haradža min batni ummihi mamsuhan bi d-duhni...).8
U Kur’anu se Isaa (Isusa) najčešće naziva Isa-bnu Maryam
(Isa sin Merjemin – Isus sin Marijin). Komenta(to)ri Kur’ana
uvijek s radošću ističu da se i u Novom Zavjetu (po Marku,
VI:3), u riječima: „Zar nije ovo tesar, sin Marijin?“9
(na arap-
skom): A laysa haza huwa n-nadždžaru -bnu maryam, nalazi
sintagma ibnu Maryam – ili (Isa) sin Merjemin/Marijin.10
U vezi sa „islamskim i muslimanskim“ čitanjima Novoga
Zavjeta ovdje usputno navodimo i Evanđelje po Ivanu (XVII:3),
gdje se kaže: „A ovo je vječni život: spoznati tebe, jedino pravog
Boga, i onoga koga si poslao, Isusa Krista“11
- (na arapskom:
Wa hazihi hiya l-hayatu l-abadiyyatu an ya’rifuka anta l-ilaha
l-haqiqiyya wahdaka wa yasua l-masiha -llazi arsaltahu).12
Muslimanski čitatelji Novoga Zavjeta, na primjeru ova
dva navedena mjesta (kao i drugim sličnim mjestima), sa eg-
zaltiranjem ističu kako „pronalaze islamsko gledanje na Isaa
al-Masiha u samom Novom Zavjetu“.
Danas arapski kršćani na Bliskom istoku za ime Isus naj-
češće koriste svoju arapsku „kršćansku“ (obredoslovnu) riječ
Yasu’u, dok Arapi muslimani koriste Kur’ansku riječ/ime – Isa.
Ali je u mnogim arapskim govornim sredinama česta upotreba
obaju varijantnih izgovora ovog slavnog imena.
7
Ragib al-Isfahani, isto, str. 488.
8
Ragib al-Isfahani, isto, str. 488.
9
Usp. Biblija – Stari i Novi Zavjet, izd. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1974.,
str. 970.
10
Arapski tekst (ovdje u transkripciji) naveden prema Kembridžskom izdanju
Biblije na arapskom, 1956.
11
Usp. Biblija – Stari i Novi Zavjet, izd. Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1974.,
str. 1030.
12
Prema Kembridžskom izdanju Biblije na arapskom, 1956.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/24 S druge pak strane, i muslimanski i kršćanski Arapi koriste
riječ al-Masih kao jednu jedinu, svoju i svima zajedničku riječ
u značenju Krist ili „Pomazani“ (ili, pak, Mesija!).
Veliki prevoditelji Kur’ana na zapadne jezike daju različi-
ta prevodilačka rješenja za riječ al-Masih. Muhammad Asad
(Leopold Weiss) u svome prijevodu Kur’ana na engleski svaku
riječ al-Masih iz Kur’anskog izvornika preveo je engleskom
riječju the Christ (Krist).13
U podnožnoj bilješci tvrdi da je
takvo rješenje razumljivije zapadnom čitetaljetsvu.
S druge strane, uočljivo je da ima mnogo muslimanskih autora
koji Kur’ansku riječ al-Masih ne prevode engleskom riječju the
Christ, nego riječju the Messiah (Mesija), napominjući da ona
znači „pomazani“ (the anointed). Eminentni “Brillov“ Arabic-En-
glish Dictionary of Quranic Usage opredjeljuje se za the Messiah
opciju.14
Istu stazu slijedi i Marmaduke Pickthall (kasnije poznat
pod imenom Mohammed Marmaduke Pickthall), koji u svome
prijevodu The Meaning of the Glorious Koran15
donosi engleski
način pisanja riječi mesija, the Messiah (izbjegavajući tako the
Christ rješenje). Njemački prijevod Maxa Henninga16
opredjeljuje
se za Der Messias Jesus, te je uočljivo da ovaj prevodilac riječ
Mesija ne prevodi riječju Krist. I ruski prijevod od Kračkovskoga17
donosi Mesija (Meccия) za arapsku riječ al-Masih.
13
Vidi The Message of the Qur’an, translated and explained by Muhammad
Asad, izd. The Book Foundation, Bristol, 2003.
14
Usp. Elsaid M. Badawi, Muhammad Abdel-Haleem, Arabic-English Dictionary
of Qur’anic Usage, izd. Brill, Leiden/Boston, 2008., p. 881.
15
Usp. Mohammed Marmaduke Pickthall, The Meaning of the Glorious Koran,
izd. the Penguin Group, New York, bez godine izdanja.
16
Usp. Max Henning, Der Koran, arabish – deutsch, izd. Cagri Yayinlari,
Istanbul, 2009.
17
Usp. Koran (KOPAH), Perevod I. O. Kračkovskogo, Minsk, 1990.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/25
Isa al-Masih u Kur’anu – mnoštvo planova
Treća se preliminarna napomena u ovom eseju tiče mnogih
planova o Isa al-Masihu u Kur’anu.
U islamskoj svetoj knjizi njega (Isaa) se naziva kalimatuh
(„Božijom Riječju“),18
navještava se da će „govoriti sa svijetom iz
bešike/kolijevke (kao novorođenče)“,19
da će [s Božijom pomoći]
i privolom „proživljavati od gline/blata napravljene ptice“,20
da
će [uz Božiju pomoć] „iscjeljivati slijepe od rođenja, i gubave,
i da će proživljavati mrtve.“21
Tvrdi se da ga je “Bog uzdigao k
Sebi“,22
također, veli se da je on „predznak Dana Sudnjega“,23
itd., itd. U jednoj snažnoj eshatološkoj slici, Isa al-Masih se
pred Bogom zauzima za kršćane na Onom svijetu,24
itd. itd.
U duhovnim, pobožnim i nabožnim komentarima Kur’ana
(sufijski komentari tu dolaze na prvo mjesto) pobožna i natpri-
rodna čuda i ozračja koja okružuju osobu (i prema Kur’anu:
jednu od najvećih poslaničkih pojava) Isa al-Masiha, opisana
su pomno, široko sa velikim (po)štovanjem.
Abu Hamid al-Gazali (umro 1111.) donio je mnoštvo preda-
nja koja on tradira iz mnoštva izvora o Isau al-Masihu. Sva su
ta predanja, u neku ruku, daljnja hermeneutička i egzegetska
transpozicija osobe i impozantne vjerske i poslaničke pojave
Isa al-Masiha sa stranica Kur’ana na stranice pobožnih duhov-
nih komentara, natkomentara, glosa, itd. Zapravo, sa stranica
Kur’ana Isa al-Masih je otišao/ušao u pobožne živote velikog
mnoštva pobožnih muslimana, napose sufija!
18
Usp. Kur’an, III:45.
19
Usp. Kur’an, III:46.
20
Kur’an, III:49.
21
Usp. Kur’an, III:49.
22
Usp. Kur’an, III:55.
23
Kur’an, XLIII:61.
24
Kur’an, V:117-118.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/26 Čestitost i pobožnost Marije/Merjeme (Maryam)
– majke Isaove/Isusove
Temu Isa al-Masih (Isus Krist) u komentatorskim djelima
pobožnosti i sufijske nade nije moguće predstaviti bez krupne
uloge Marije/Merjeme u Kur’anu i u komentarima Kur’ana.
I samo rodoslovno stablo Merjeme, prema Kur’anu, ispu-
njeno je plodovima i stabalicama radosnih čuda.
U Kur’anu (III:33) porodica Abrahamova/Ibrahimova i
porodica Imranova (iz koje potječe Marija/Merjema) imaju
zauvijek izniman status. Merjemina majka usrdno je moli-
la Boga da zaštiti Merjemu od „šejtana/sotone“, i da zaštiti
njeno cijelo potomstvo (III:35-36). Domalo dalje veli se da je
Merjema [u Hramu Jerusalemskome] stupila pod skrbništvo
Zaharija/Zakariyyaa, kad god bi Zakariyya stupio u njenu
odaju u Hramu (al-mihrab), našao bi hranu/opskrbu, pitao
bi je: „O Marijo/O Merjema! Odakle ti ova hrana?“ A ona bi
odgovarala: „Hrana je od Boga!“ (III:37). Drugim riječima,
Merjema/Marija je bila okružena izobilnom pažnjom anđela/
meleka koji su joj donosili „Božansku opskrbu“.
Komenta(to)ri Kur’ana na neusporediv način govore o Mariji/
Merjemi i njenoj pobožnosti. Zahvaljujući moćnoj proklamaciji
Kur’ana „Tebe je [o Merjemo/Marijo] zbilja Bog odabrao nad
sve žene svijeta!“ (III:42) – u komentarima Kur’ana i u općoj
mnogovjekovnoj nabožnoj literaturi islama osoba Marije/
Merjeme u pobožnosti i čednosti je uzor čovječanstvu.
U Kur’anskom arapskom upotreba sklopa inna-llaha-stafaki
(“O Merjemo/Marijo! Bog je Tebe doista odabrao!“) i sama je
uzvišena. Naime, u arapskom riječ safa’ označava čistotu (npr.
vidika), bistrinu (vode), vedrinu (zraka), itd.
Čisto nebesko plavetnilo naziva se safiyah, itd. Odabranost
Marije/Merjeme opisuje se najuzvišenijim i najtajnovitijim
riječima u Kur’anu koje pobuđuju na ridanje i pobožno
plakanje.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/27
K tome, jedan od stavaka u Kur’anu (III:44), pred kojim
zastaje dah velikih pobožnjaka islama, opisuje sam čin rađa-
nja Marije/Merjeme. Kad su odabrani jevrejski učenjaci u
Hramu saznali da je ona upravo rođena, svi su se natjecali da
je čuvaju, paze, njeguju i pruže joj opskrbu. „Ti [Muhmmede]
pred njima [jevrejskim učenjacima u Hramu] ne bijaše kad
oni pera svoja pobacaše koji će od njih o Mariji/Merjemi da
se brine.“ (III:44).
Pera ovdje spomenuta jesu pisaljke ili tršćana pera, kojima
se ispisuju vjerske knjige.
Njihovim se pismenima što ostaju iza mastila slavi dragi
Bog! A i sam razlog bacanja pera na površinu tekuće vode je-
ste uzvišen: Marija/Merjema je čista kao izvorska voda! Svi su
oni htjeli da Merjemu paze u Hramu, da je dvore, da joj služe,
ali se nisu mogli dogovoriti ko će taj skrbnik biti. Odlučilo
je čudo. Bacili su svoja tršćana pera na površinu rijeke, sva
su pera otplovila (otplutala), osim Zaharijeva/Zakariyyaova
pera. Ono se na licu tekuće vode čudotvorno zaustavilo, u
vertikalnom položaju.
Simbolika pera, vjerskih knjiga, mastila i „prizivanja Bo-
žanske odredbe koja ima da dođe u čudu“ – sve to se vezuje
za Merjemu/Mariju u islamskoj pobožnosti.
Eto, stoga je Ibn Hazm od Kordove (umro 1064.), slavni
muslimanski egzoterički teolog, tvrdio da je Marija/Merjema
– Božiji poslanik [tj. Božija poslanikinja]! A prema Ibn Hazmu
to su bile još i majka Izakova (Ishaq), majka Mojsijeva (Mu-
saova), kao i žena faraonova.25
Sa kakvom se samo pažnjom opisuje Marijina/Merjemina
odaja ili ćelija u hramu (al-mihrab) u komentarima Kur’ana!
Da bi se pokazalo da je Marija/Merjema itekako odabranija
i iznad muškaraca, njena je molitvena odaja bila na gornjem
25
Usp. Barbara Freyer Stowasser, Mary, odrednica u Encyclopaedia of the
Qur’an, svezak III, Brill, Leiden/Boston, 2003., p. 289.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/28 katu! Meleki/anđeli uvijek bi joj sa zahvalnošću donosili naj-
ljepše voće i opskrbu, za ljetnjeg doba imala je zimske mivke,
a za zimskih vremena na njenoj trpezi našlo bi se ljetnje voće,
zelen i hrana najljepša. Komentari Kur’ana (npr. at-Tabari,
ar-Razi, Ibn Kasir i drugi) tvrde da su u hramu Merjemu mu-
škarci ponizno služili, itd.
Isa al-Masih (Isus Krist) u islamu – mnoge strane
Neizmjerna je, neizbrojiva i doista neobuhvatna tradicija
o Isau al-Masihu (Isusu Kristu) u hijeropovijesnom i u povi-
jesnom islamu.
U svojoj knjizi Der Islam: Geschichte, Gegenwart, Zukunft
(Islam: povijest, sadašnjost, budućnost), Hans Küng spominje
Isusa (Isaa) unutar mnogih tema, npr. njegov odnos prema
Abrahamu/Ibrahimu, pitanju raspeća ili raspinjanja na križu,
Isau/Isusu kao „al-Mahdiju“ (Obećanome koji dolazi na kraju
vremena), potom kao Mesiji (= al-Masih), njegovom odnosu
prema nenasilju, njegovom ustajanju iz groba, povratku na
kraju vremena, itd.26
Oddbjorn Leirvik u svome djelu Images of Jesus Christ in
Islam27
pobraja nekoliko važnih „oblasti i predjela“ u kojima
se može posve jasno detektirati nekoliko islamskih diskursa
o Isau (Isusu). To su:
– Kur’an i Hadis,
– Legende i tradicionalne egzegeze Kur’ana,
– Ši’itska tradicija,
– Sufizam,
– Dijaloška, apologetska, polemička književnost,
– Rasprave u dvadesetom stoljeću.
26
Usp. engleski prijevod ovoga djela Hansa Künga, Islam: Past, Present and
Future (preveo s njemačkog John Browden), izd. Oneworld, Oxford, 2007.
27
Usp. Oddbjorn Leirvik, Images of Jesus Christ in Islam, izd. Swedish Institute
of Missionary Research, Uppsala, 1999. godine.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/29
Oddbjorn Leirvik u ovoj opsežnoj knjizi uočava jednu vi-
šestoljetnu tradiciju u mnogolikim očitovanjima islama koja
je došla do cjelovitih „predstava“ o Isau al-Masihu.
O Isa al-Masihu su progovorili i govore svi moćni tokovi
islamske duhovnosti koje su prifilirali i oblikovali teološki
dogmatičari, znameniti komentatori, hereziografi, sakupljači
predanja, sabiratelji legendi, mistici, pobožni putnici, pjesnici,
pripovjedači, nabožni zanesenjaci...
Isa al-Masih (Isus Krist) u sufizmu
Sufizam, ta vrla ezoterijska srž islama, čuva vječnu uspo-
menu na Isaa al-Masiha.
U djelu Tales of the Dervishes autora Idrisa Shaha,28
kaže se
da sufijski autori često ukazuju na „Isaa/Isusa kao Učitelja
Puta. K tome, ima iznimno velika količina usmene tradicije o
Isusu koja kruži na Srednjem istoku, koja čeka svoga sakuplja-
ča. (...) Sufije tvrde da ‘Sin Drvodjelje’ i druga glasovita imena
koja su data ličnostima Evanđelja jesu inicijacijski termini/
riječi, ti termini i riječi nužno ne opisuju posao/zanimanje
pojedinca.“29
Navedimo ovom prilikom, tek radi ilustracije, neka opća
mjesta u sufizmu islama u kojima se, barem preliminarno, vidi
način pomaljanja Isaa/Isusa u muslimanskoj pobožnosti. Evo
nekih hikaya (ili nabožnih pripovijesti):
Pobožnjak i kradljivac
Abu Hamid al-Gazali (1058–1111) prenosi ovo predanje:
„Nekakav pobožnjak slijedio je putem al-Masiha (Krista).
Vidio to neki kradljivac, pa pomisli: ‘Ako sjednem u društvo ovog
28
Usp. Idris Shah, Tales of the Dervishes (Teaching stories of the Sufi Masters
over the Past Thousand Years), Penguin Compass/Penguin Books, New York/
London, 1993.
29
Idris Shah, Tales of the Dervishes, isto, p. 57.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/30 pobožnjaka, možda će mi Bog radi toga oprostiti.’ Podstaknut
skromnošću u svom srcu, kradljivac se počeo koriti zbog raspu-
sna života koji je vodio. Smatrao je sebe nedostojnim da sjedi
pokraj jednoga takvoga dobroga čovjeka/pobožnjaka. S druge
strane, pak, pobožnjak, ugledavši kradljivca pokraj sebe, strogo
ga ukori e da ga kradljivčeva sjenka ne bi pokvarila. Istoga je
trena al-Masih (Krist) čuo Božiji glas: ‘Reci tom pobožnjaku i tom
kradljivcu da sam učinio čistim njihove listine (na koje se pišu
dobra i zla djela čovjekova). Vrla i dobra djela pobožnjaka i zli
grijesi kradljivca – oboje je izbrisano sa listina. Sada oni trebaju
započeti život iznova. Vrla i dobra djela pobožnjaka izbrisana su
jer bio je [spram kradljivca] uznosit i gord, a grijesi kradljivca
izbrisani su zato što je bio ponizan i pokajao se’.“30
Mrtve kosti proživljene u krvoločnu zvijer
Slavnome mističkom autoritetu islama Dželaluddinu ar-
Rumiju (1207. – 1273.) pripisuje se ovo predanje:
„Jednoga je dana Isa išao pustinjom sa skupinom sebičnih
ljudi. Molili su ga i tražili od njega da im kaže Tajnovito Ime
[Božije] pomoću kojeg on mrtve vraća u život. Isa im reče: ‘Ako
vam reknem Tajnovito Ime, vi ćete zloupotrijebiti njegovu moć’.
Ti ljudi obećaše Isau da će to znanje koristiti mudro i iznova
ga zamoliše da im rekne Tajnovito Ime. Isa im tad reče: ‘Ne
znate šta tražite!’ Ali im, ipak, saopći Tajnovito Ime. Ne prođe
dugo vremena, ta je skupina ljudi hodala nekom pustarom,
kadli ugledaše gomilu pobijeljelih kostiju. ‘Hajde, isprobajmo
znanje Tajnovitog Imena!’ – rekoše jedni drugima, i to učiniše.
U tom trenu, nakon što bi izgovoreno Tajnovito Ime, one se
kosti zaodjenuše u meso i preobraziše u divlju zvijer. Ta divlja
zvijer ih rastrga u komadiće.“31
30
Navedeno prema Esential Sufism, priredili James Fadiman and Robert Frager,
izd. Harper, San Francisco/New York, 1997., p. 63.
31
Prema Esential Sufism, isto, p. 86.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/31
Pobožni kršćanski princ
Veliki broj nabožnih predanja sufijske naravi koncipiran
je (i tradiran) tako da se pokaže kako su kršćani dobrohotni
prema muslimanskoj pobožnosti, štaviše, kršćani su sljedbenici
istog onog duhovnoga Puta kao i same sufije. Tako Margaret
Smith, američka poznavateljica islama, navodi priču o nekom
„pobožnom kršćanskom princu“.
„Prvo sufijsko svratište podignuto je u Ramli, u Siriji. Jednoga
dana neki kršćanski princ krenuo je u lov. Dok je išao putem
vidio je dvojicu sufija kako se sastaju i jedan drugoga prisno
pozdravljaju. Potom su sufije sjele na istom mjestu, iznijele šta
su imale od hrane i skupa objedovale. Njihova se međusobna
naklonost dopala kršćanskom princu, on tada pozva jednoga
od sufija i upita ga ko je onaj drugi sufija.
„Ne znam ko je“ – odgovori mu sufija.
„Koja je veza između njega i tebe?“ – upita princ.
„Uopće nikakva“ – odgovori sufija.
„Odakle je taj došao?“ – upita dalje princ.
„Ni to ne znam!“ – odgovori sufija.
„Zašto onda iskazujete naklonost jedan prema drugome?“
– upita princ.
„Zato što on pripada mome Putu!“ – odgovori sufija.
„Imate li ikakvo mjesto gdje se možete susretati?“ – upita
kršćanski princ.
A kad derviš reče da nemaju takva mjesta, kršćanski princ
odgovori:
„Ja ću vam sagraditi takvo mjesto!“
I sagradi im ga.32
32
Prema Esential Sufism, isto, p. 133.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/32 Bog je jedan
Seyyed Hossein Nasr u svome djelu Living Sufism33
navodi
perzijskog sufijskog pjesnika Hatifa Isfahanija koji je pjevao o
kršćanstvu na sufijski način. Nema sumnje da je Hatif Isfahani
kršćanstvo razumijevao na prefinjeni metafizički način. Evo
odlomka iz jedne njegove pjesme:
U crkvi rekoh kršćanki, opčiniteljici srcâ,
O ti, u čiju mrežu srce se hvata,
O ti, o čiji pojas nitima svim svojim postadoh vezan!
Koliko dugo ćeš moći a da ne nađeš put do Božijeg
Jedinstva?
Koliko dugo ćeš Jedinom nametati trojstvo?
Kako može biti pravedno Jedinog Istinskog Boga
Ocem, Sinom i Duhom Svetim zvati?!
Ona (kršćanska redovnica) razdvoji svoja slatka usta i
reče mi,
Dok je slatkim smijehom sipala šećer sa usana svojih:
„Ako li si pronikao u tajnu Božijeg Jedinstva
Nemoj bacati na nas kršćane ljagu nevjerstva, jer
U tri ogledala Vječna Ljepota baca zraku
sa Svog Lica blistavoga!
Svila ne prelazi u tri različite stvari,
ako se sa tri različita imena nazove“ (Parniyân,
Harir i Parand)!
Dok smo mi tako govorili, ova pjesma
Diže se kraj nas sa crkvenog zvona:
33
Usp. Seyyed Hossein Nasr, Sufi Essays, izd. ABC International Group, Inc.,
KAZI Publications, Chicago, 1999., p. 136. (Usp. bosanski prijevod ovog djela
Živi sufizam, preveli s engleskog Enes Karić i Edin Kukavica, izd. Ibn Sina,
Sarajevo, 2005.)
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/33
– On je Jedan i nema ništa osim Njega,
Nema drugog boga do Njega Samog!34
Zašto su ptice glinene odletjele
U islamskoj literaturi mnoštvo je kazivanja koja su tran-
spozicija čuda o kojima Kur’an govori u vezi sa Isaom/Isusom.
Evo jedne iznimno zanimljive pripovijesti:
Jednoga je dana Isa sin Merjeme (Isus sin Marije), dok je
bio dijete, pravio male ptice od gline. Neka druga djeca, koja
to nisu mogla učiniti, otrčala su odraslima i ispričala im, uz
brojne pritužbe. Odrasli su rekli: „To se (pravljenje glinenih
ptica) ne smije dozvoliti na Sabat“, jer je bila subota. Stoga
su oni otišli do jezerceta gdje je sjedio Sin Marijin, i upitali su
ga gdje su mu ptice. Kao odgovor pokazao je na ptice koje su
bile napravljene: I one su potom odletjele!
„Pravljenje ptica koje lete je nemoguće, stoga to ne može
biti kršenje Sabata“ – rekao je jedan od odraslih.
„Ja bih naučio tu vještinu“ – reče drugi.
„Nije ovo nikakva vještina, sve je to samo varka“ – reče
treći.
Tako Sabat nije bio prekršen, vještina se nije mogla naučiti.
Što se tiče varke, odrasli su se, kao i djeca, obmanuli, jer nisu
znali šta je bila svrha pravljenja ptica.
Zaboravljen je bio razlog zašto se ne radi ništa subotom. Znanje
onoga što je varka i onoga što nije varka bilo je nesavršeno kod tih
odraslih. Početak vještine i kraj djelovanja bili su im nepoznati:
Stoga, tako je isto bilo sa produžavanjem daske drveta.
Nadalje, pripovijeda se da je jednoga dana Isus sin Marijin,
bio u radionici Josipa Drvodjelje. Kada su vidjeli da je daska
drveta bila prekratka, Isus ju je povukao, i uvidjeli su da se
na neki način produžila.
34
Na engleski je ove stihove prepjevao E. G. Browne, A Literary History of
Persia, sveska IV, Cambridge, 1930., pp. 293-294.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/34 Kada se ova priča pripovjedila ljudima, neki od njih su rekli:
„To je čudo, stoga će ovo dijete biti svetac!“
Drugi su rekli: „Mi u to ne vjerujemo, opet to učini za nas.“
Treća je grupa rekla: „To ne može biti istina, stoga, isključite
to iz knjiga.“
Te tri grupe, sa svojim različitim osjećanjima, ipak su došle
do istog odgovora, jer niko nije znao namjeru i pravi značaj
koji se nalazi u rečenici: „Razvukao je dasku.“35
Al-Gazali kao prenositelj Isaovih/Isusovih izreka
Al-Gazali je, koliko je nama poznato, od svih klasičnih au-
toriteta islama najviše koristio predanja o Isau/Isusu.
U svome slavnom djelu Obnova vjerskih nauka (kao i u drugim
djelima) al-Gazali se ističe i po tome jer navodi brojne izreke,
anegdote i zgode koje on pripisuje Isau/Isusu.
Evo jednog kraćeg izbora tih izreka:
Ovaj svijet je most. Prođi njime. Ne zadržavaj se na
njemu!36
*
Čovjek koji traži Ovaj svijet nalik je žednome koji pije vodu
iz mora! Što je više pije, sve žedniji postaje – dok sebe na
kraju ne ubije!37
*
Ljubav prema Ovom svijetu i ljubav prema Budućem svijetu
ne mogu se naći zajedno u srcu vjernika, baš kao što se ne
mogu naći zajedno vatra i voda na jednome mjestu.38
35
Idris Shah, Tales of the Dervishes, isto, pp. 56-57.
36
Navedeno prema: Oddbjorn Leirvik, isto, p. 86.
37
Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, p. 86.
38
Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, p. 86.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/35
*
O skupino učenika! Učinite vaše trbuhe gladnima, e da bi
vaša srca vidjela vašega Gospodara!39
*
Pobožnost se sastoji od deset dijelova. Devet njih se sastoji
u šutnji, a jedna u osami.40
*
Akoli čovjek vrati prosjaka sa svoga kućnoga praga, anđeli/
meleki neće posjetiti tu kuću sedam noći!41
Najbolji nama poznati zbornik, zapravo svojevrsna enciklo-
pedija izreka i kazivanja pripisanih Isau/Isusu u višestoljetnoj
islamskoj literaturi, dolazi nam iz pera Tarifa Khalidija pod
naslovom „Muslimanski Isus“ (The Muslim Jesus).42
Ovo se
dragocjeno djelo čita sa velikom lahkoćom i ushićenjem. Tu
vidimo osobu Isaa/Isusa u središtu muslimanske pobožnosti,
on objašnjava najzagonetnija pitanja života samog, njega čuda
nikada nisu napustila, on hodi po vodi, vraća mrtve u život,
čini da bludnice postanu čedne i čiste, itd.
Na stotine je divnih primjera u kojima Isa/Isus savjetu-
je, opominje, upozorava, pokazuje osobnim primjerom. Na
primjer, Isa/Isus pita svoje Učenike: „Koji to od vas može
sagraditi kuću na valovima mora?“ Oni mu u čudu odgovoriše
protupitanjem: „Božiji Duše, ko je taj pa da uradi takvo ne-
što?!“ Na to im Isa/Isus odgovori: „Kad je tako, na oprezu nek’
ste spram Ovoga svijeta, nemojte ga uzimati za svoj [trajni]
39
Navedeno prema: Al-Ghazali, On Disciplining the Soul, preveo na engleski
Tim J. Winter, izdavač The Islamic Texts Society, Cambridge, 1997., p. 89.
40
Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, p. 86.
41
Prema: Oddbjorn Leirvik, isto, p. 86.
42
Usp. Tarif Khalidi (edit. and. translat.), The Muslim Jesus, Sayings and Stories
in Islamic Literature, Harvard University Press, Cambridge, Massachusetts,
London (England), 2003.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/36 zavičaj!“ [Jer, Ovaj svijet je prolazan, nalik je uznemirenim
valovima morskim].43
U jednom drugom kazivanju Isa/Isus veli svojim slušatelji-
ma: „Onaj koji govori a ne spominje Boga, samo brblja! Onaj
koji razmišlja a sebe ne opominje, samo je nemaran! Onaj koji
šuti a ne razmišlja – taj samo traći vrijeme!“44
I tako, na stotine dragulja u izrekama.
U opsežnome predgovoru za ovaj kompendij „Muslimanski
Isus“, Tarif Khalidi je dobro objasnio porijeklo ove široke literature
o Isau/Isusu na islamskom istoku, on smatra da su muslimani
tokom mnogih stoljeća stvarali, dakako postupno, svoje vlastito
„muslimansko Evanđelje“ (the Muslim Gospel).45
K tome, sinoptička
Evanđelja djelovala su svojim duhovnim trajanjem na novofor-
mirane muslimanske sredine, muslimani su poruke tih Evanđelja
„prerađivali“, „prilagođavali“, „mijenjali smjer njihove poruke“
sebi u korist, jednostavno – čitali su ih na svoj način. Dakako, i
tradicionalne kršćanske sredine u koje je došao islam poslužile su
kao izvanredan zavičaj nevjerovatnog bujanja ovakvih predanja
čiji je zadatak bio da se „islamizira“ zatečena duhovnost.
Ipak, mi smatramo da intenzivna prisutnost Isaa/Isusa u
muslimanskoj klasičnoj književnosti, napose u književnosti
sufijske nade, nije samo posljedica Isaova/Isusova iznimnog
statusa u Kur’anu, nego i rezultat muslimanske potrage za
prauzorima u svojoj specifičnoj književnosti koja se na arap-
skom naziva edeb (adab).
Šta je edeb?
Ukratko, ta riječ znači ćudoređe, lijepo ponašanje, lijep odgoj,
visoko pohvalno držanje, edeb je i kurtoazija, itd. Priča, poslo-
vica, saga, kazivanje... sve to je dobro ako nas moralno odgaja,
ako nas čini moralno boljima. I ako nam čini budnom savjest
o tome šta valja, a šta ne valja činiti.
43
Tarif Khalidi, p. 75.
44
Tarif Khalidi, p. 110.
45
Tarif Khalidi, isto, p. 17.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/37
Isa/Isus u muslimanskoj književnosti (napose u onoj su-
fijskog nadanja) jeste prauzor moralnog stava i bezinteresne
vjere u Boga. Na kraju donosim jedno osobno sjećanje: Kad
sam bio dijete slušao sam (u svome travničkom selu Višnjevu)
od starijih kako ne valja susjedu otimati zemlju, niti pomjerati
među. Jer, Isa alejhiselam je rekao: „Hej vi, ljudi! Zašto se
svađate oko njive Dragomilovice?! Hoćete li da ja, sada pred
vama, proživim deset Hasana i dvadeset Mehmeda, koji su
nekada bili vlasnici Dragomilovice?!“
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/38
Re
KNJIŽEVNOST, REČ, RELIGIJA1
ElmaHalilović
Kada govorimo o religiji imamo na umu da je u pitanju
učenje koje se tiče najvišeg bića, božanstva. Ukoliko pođemo
od pretpostavke da je sve jedna religija i da je Bog objavljujući
svete knjige preko svojih poslanika ustvari zahtevao verovanje
u Njega, u Njegovu jednoću i pokoravanjne Njegovim odred-
bama, onda se s pravom možemo zapitati zašto uopšte govoriti
o različitostima. O ovoj temi bi se moglo nadugačko i naširoko
govoriti, jer sama religija otvara brojne mogućnosti tumače-
nja i ispitivanja, ali valja poći od toga šta islam, hrišćanstvo i
judaizam imaju zajedničko.
Zajedničko je ono što je ostalo nepromenjeno, a potvrđe-
no. To je pre svega verovanje u jednog i jedinog Boga, pa ma
kako Ga nazivali. To je neprikosnoveno načelo monoteističkih
religija. Iako je religija vera u Boga, ona je u stvari okrenuta i
čoveku i to čoveku kao jedinki čiji život reguliše, ali i čoveku kao
društvenom biću, jer reguliše ponašanje u porodici, zajednici,
sistemu, državi, društvu. Religija ima za cilj da ukaže čoveku na
to kako živeti, ona je večita pratilja ljudskog roda, graditeljka
društvenog poretka, ali i njegova moralna i fizička vodilja.
Međureligijski dijalog obuhvata spektar tumačenja koja se
odnose na tumačenje organizma pravila u okviru jedne religije,
na više učenja, na odnos religija, kao i na njihov uporedno
1
Tema je izlagana na X književnim susretima Muhamed Abdagić u Sjenici
2009. godine.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/39
posmatrani pojedinačni odnos prema društvenim fenomenima
kao što su umetnost u svojim raznorodnim reflektovanjima i
nauka u različitim disciplinama.
Kada govorimo o interreligijskom dijalogu kroz prizmu
književnosti, važno je napomenuti da se sama religija ostvaruje
kroz reč. U drugoj suri Kur’ana se kaže2
„Ova knjiga, u koju
nema nikakve sumnje, uputstvo je onima koji se budu Allaha
bojali.” U Bibliji, u knjizi Postanja3
stoji „I reče Bog“. Reč i knjiga
imaju fundamentalnu ulogu u religijskim interpretacijama, jer
se rečju kazuje. Reč je ta koja vernika približava onome što
nije video, na osnovu reči on veruje u Raj i Pakao iako ih nije
video. Veliki je značaj verovanja u nevidljivo što je u islamu
poznato kao gajb. Reč je korak do nevidljivog. Manes ili Mani
u trećem veku u Persiji prikazivao je slike i predstavljao ih kao
objavu, ali se ovo verovanje, u ovom slikovnom iskazu, nije
održalo, jer se na osnovu slika ne može verovati u nevidljivo.
Ono što oko vidi nije dovoljno duši za dočaravanje onoga što
oko nije videlo i što tek treba da vidi. Reč je način i put.
Religijske knjige nose izuzetnu estetsku vrednost iskazanu
rečju, a svako vreme traži reči među religijama, raspravu,
razgovor, tumačenje, upoređivanje, komunikaciju. Knjiga i
reč zauzimaju važno mesto kao osnove u komunikaciji između
Stvoritelja i čoveka. Reč među religijama je reč sledbenika
koji žele da prodru u nadnaravnu prirodu objava i u istorijske,
pravne, filozofske i estetske aspekte religijskih učenja.
Kroz vekove možemo govoriti o tesnoj vezi između religije
i književnosti, a ta veza najočitija je u mnogobrojnim delima
koja su inspirisana verovanjem i koja se ponekad odnose na
same događaje opisane u objavama. Dakle, nije religijsko
samo ono što je inspirisano na osnovu dogme nego i ono
umetničko što želi da prodre u religijsko. Primer za delo
2
Prevod značenja Kur’ana Besim Korkut.
3
Prevod Postanja ili Prva knjiga Mojsijeva Aleksandar Birviš.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/40 nastalo iz religijskog ubeđenja je roman Zločin i kazna, a sa
druge strane primer dela religijski inspirisanog koje govori
o zbivanjima koja su utkana u samu religiju je roman Josif i
njegova braća Tomasa Mana ili Mesnevija od Mevlane Džela-
ludina Rumija koja na mnogo mesta ima u fokusu religijska
tumačenja i događaje, ličnosti iz čijih života se uobličava
gledanje na religijske dogme.
Verske knjige često su nepresušan izvor tema koje se ostva-
ruju kroz literaturu. Opšte je poznato da dela nose poruke,
najčešće one univerzalnog značenja kakve nalazimo u re-
ligijskim učenjima. Najčesće poruke se odnose na to kako
ljubav sve pobeđuje, kako je ona osnov življenja, postojanja i
bivstvovanja, a opšte je poznato da religije pozivaju na ljubav.
Svakako, neizostavni su i motivi pravednosti, pobede dobra,
strpljivosti, samodiscipline, istine, iskrenosti.
Književnost kao sredstvo međureligijskog kontakta poseduje
opštu vrednost, jer se kod mnogih prihvata bez predrasude.
Međutim, predrasuda pretpostavljamo može postojati kod
mnogih pri pomisli da se upoznaju sa svetom knjigom neke
religije kojoj ne pripadaju. Literatura odoleva zubu vremena,
jezičkim i bilo kojim drugim barijerama, a iako je podložna
svesnom iskrivljivanju kroz tendenciozna tumačenja, ona nije
žrtva izmena, jer nema značaj kao svete knjige, jer je ljudska.
Oduvek je književno delo spajalo ljude bar u tom jedinstvenom
trenutku dok smo predani slušanju ili čitanju istog.
Ono što je iz okvira religija otišlo u pravcu čoveka, ili svih ljudi,
često je proizvelo refleksiju od čoveka ka ljudima kroz umetnost
ili kontakt između pripadnika tih religija, kroz tumačenja ili
inspiraciju. Zar nije najpoznatiji primer prvi greh čovekov, greh
koji je počinio poslanik Adem koji se u hrišćanskoj tradiciji po-
minje kao Adam; zar nije progonstvo iz raja jedan od najčešćih
motiva u književnosti i celokupnoj umetnosti; zar to nije jedan
od nepresušnih motiva i jedna od najupečatljivijih preokupacija
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/41
za nas koji smo potomci prvog čoveka? To je, rekli bi smo, ne
samo zajedničko nasleđe nego i most međusobne komunikacije
i međureligijskog dijaloga. Osnov i dolazak čovekov je više nego
jasan kao što se jasno vidi kroz vodu na izvoru, a nizvodno je
ponegde nađemo i zamućenu usled ljudskog faktora.
Mnoge knjige, umetnička dela, bile su razlog za upoznavanje
i kasnije približavanje određenoj veri, tradiciji i kulturi, jer
šta je književnost nego komunikacija izazvana unutrašnjim
doživljajem spoljašnjeg i unutrašnjeg koje se transportuje opet
prema nečijoj unutrašnjosti. Za sam međureligijski kontakt
današnjih ljudi veoma je važno kada se u literaturi sretnu sa
religijskim pojmovima, događajima koji nose neku istovetnu
poruku ili istovetnim ličnostima koje se mogu naći u svetim
knjigama. Takva su dela koja govore o poslaniku Junusu,
biblijskom Joni, koji je živeo u Ninivi, verovatno za vreme
asirskog upravljanja ovim gradom. Poruka njegovog pozivanja
na pravdu, potrebnog strpljenja i praštanja, njegovo kajanje
u ribi, zaista je univerzalna poruka i da nije takva ne bi bila
u Objavi, ali je za današnje ljude veoma važno i poučno kada
ovaj motiv nađu u literaturi, u nekom stihu ili u poznatoj priči
koju je napisao Muhamed Ahmed Beranik.4
Na kraju, značaj zajedničkog u religijama, zajedničkog koje
se ogleda u literaturi, jasno je vidljiv kada pogledamo kako je
ono što je zajedničko uticalo na neki današnji društveni odnos,
kao na primer na neku pravnu normu koja reguliše današnje
odnose među ljudima. Poznata ličnost iz drevnog Egipta u
svetim knjigama poznata kao Musa a.s. ili u engleskom pre-
vodu kao Moses, u srpskom prevodu kao Mojsije, priznata
je u svim monoteističkim religijama i u njegove mudžize, tj.
nadnaravna svojstva, veruju muslimani, hrišćani i jevreji. U
drugoj suri Kur’ana od 67. do 71. ajeta stoji:
4
Muhamed Ahmed Beranik, „Junus alejhisselam“, u: Takvim, Predsjedništvo
Udruženja islamskih vjerskih službenika u SRBiH, Sarajevo 173-189.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/42 A kada je Musa rekao narodu svome: „Allah vam na-
ređuje da zakoljete kravu“ – oni upitaše: „Zbijaš li ti
to s nama šalu?” – „Ne dao mi Allah da budem ne-
znalica!“ – reče on. „Zamoli Gospodara svoga, u naše
ime“ – rekoše – „da nam objasni kojih godina ona treba
biti.“ – „On kaže“ – odgovori on – “da ta krava ne smije
biti ni stara ni mlada, nego između toga, srednje dobi,
pa izvršite to što se od vas traži!“ „Zamoli Gospodara
svoga, u naše ime“ – rekoše – „da nam objasni kakve
boje treba biti.“ – „On poručuje“ – odgovori on – „da
ta krava treba biti jarkorumene boje, da se svidi onima
koji je vide.“ „Zamoli Gospodara svoga, u naše ime“ –
rekoše – „da nam objasni kakva još treba biti jer, nama
krave izgledaju slične, a mi ćemo nju, ako Allah htjedne,
sigurno pronaći.“ „On poručuje“ – reče on – „da ta krava
ne smije biti istrošena oranjem zemlje i natapanjem
usjeva; treba biti bez mahane i bez ikakva biljega.“ – „E
sad si je opisao kako treba!“ – rekoše, pa je zaklaše, i
jedva to učiniše.
Evo o čemu se ovde zapravo govori: u vreme Musa a.s. neki
čovek među sinovima Israilovim bio je veoma bogat, ali nije
imao dece. Naslednik njegov bio je njegov sinovac koji se od-
lučio da ubije tog imućnog čoveka, pa pošto ga je ubio izneo
ga je iz kuće i ostavio ga pred vratima nekog drugog čoveka.
Ujutru je tužio tog čoveka, pa je došlo do sukoba između dve
grupe ljudi koji su krenuli jedni protiv drugih. Tada su pozvali
Božjeg poslanika Musaa i izneli mu ceo slučaj, nakon čega je
on tražio od njih da zakolju kravu o kojoj Kur’an govori u pre-
thodno citiranim ajetima. Ovo, pozivajući se na izvore, kazuje
Ibn Kesir u poznatom Tefsiru. Ljudi su našli kravu kod čoveka
koji je imao samo tu jednu kravu i koji je za nju tražio zlata
koliko može stati u njenu kožu. Kupili su tu kravu i zaklali
je, a potom su njenim delovima udarili ubijenog čoveka koji
je oživeo i otkrio ko ga je ubio. Ibn Kesir ističe: „Od njegove
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/43
imovine ovome nije dano ništa i od tada ubica ne nasleđuje“. I
zaista, u današnjim pravnim sistemima, u pozitivnom zakono-
davstvu ubica ne nasleđuje onoga koga je ubio. To je proizvod
naše zajedničke prošlosti i zajedničkog verovanja i dokaz da
su ljudi jedni drugima bliži nego što se obično misli.
Zato je svaki iskren, dobronameran i mudar međureligijski
kontakt, ostvaren na bilo koji način pa i kroz književnost, šansa
da se proizvede bolja i srećnija budućnost.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/44
Re
LUTKE
GinterGras
SAT
Ova lutka igra sa minutama,
ali nikoga nema da se igra sa ovom lutkom, –
osim kad bi, sat napravio tri koraka
i Nana govorila: Nana Nana Nana ...
FRIZURA
Ova lutka se igra sa kišom,
bježi joj, obješa se na nju, pletenice, iza uha
i izvlači iz kutilice češalj
i sa tim češljom češlja kišu.
KOD PUNOG MJESECA
Ova lutka stražari, djeca spavaju,
mjesec, uvijen u zavjese,
lutka pomaže i pomiče sa zavjesama,
mjesec se mrvi a lutka stražari.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/45
ZAGUŠLJIVI DAN
Ova lutka je dobila sa granice motku na poklon,
bila je žuta, i tako je ona igrala nevrijeme.
Prelomila je metar, munji je jako sličio, -
samo grmljavina, to je palo lutki jako teško.
BJESNILO
Ova lutka je našla jedan vanbračni zub,
i spustila ga u čašu.
A čaša puče, zub opet slobodan
sve dok jednoj stolici se noge ne razdvojiše.
SUDBINA
Ova lutka se igra sa paukom,
pauk je igrao jojo-igru.
Lutka grabi ka nitima, to nam je svima moglo
škoditi,
toliko toga visi o koncu.
PROLJEĆE
Ova lutka se raduje, celuloidu,
kapa sa krova na njenu glavu
i pravi jednu rupu, –
lutka se raduje, celuloidu.
JESEN
Ova lutka se igra sa procentima,
kurs, topola drhti.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/46 Lišće, šarene novčanice padaju,
njemačka marka gnjili.
U ZOOLOŠKOM VRTU
Lutka se pošla u zološki vrt
i pogledala sovi u oči.
Od tada ima ova lutka miševe u pogledu
i želi se vratiti u predsovina vremena.
DUGA PJESMA
Ova lutka je pjevala o tapetama.
I zato što tapete imaju puno strofa,
biće ubrzo lutka vrelija. –
Ko će do kraja o tapetama pjevati?
PAŽLJIVA LJUBAV
Ova lutka je ležala ispod kreveta roditelja i sve čula.
A kada je sa ljuljajućim konjem to isto željela uraditi,
govorila je uvijek iznova:
Ali pazi, čuješ li, ali pazi.
LOŠI STRIJELCI
Ovu lutka je zakovaše za dasku
i sa strelicama je gađahu.
Ali ni jedna strelica ne pogodi,
Jer ova lutka je razrooko gledala.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/47
TORSO
Ova lutka nije imala više ruku,
i onda kada su joj noge otišle u svijet,
razmišljala je dugo, da li bi trebala ostati u zemlji. –
Ostala je i rekla: višega nema od Evrope.
RAST
Ova lutka raste i predviša ormare.
Lopte skakuću, a lutka se smije
odozgo dok se dole djeca čude
i ni pomisliti nisu mogli tako nešto od lutke.
POSLJEDNJA MISA
Ova lutka govori, umorni automati
onijemeli i ne šuškaju više s nanom;
kuće padaju teško na kolena
i postaju pobožne – samo zato jer lutka govori.
POSLIJE PODNE
Ova lutka je pade u čaj,
i istopi se kao šećer u čaju –
i oni koji to popiše, razviše se,
sve dok jedna drugoj lutki ne bi slična.
Sa njemačkog Bisera Boškailo
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/48
Re
KUĆANAPRODAJU
MiroslavMićanović
MUŠKARCI
Mrtvim muškarcima koji prelaze cestu
ugašene su u ustima cigarete i riječi.
Oko im je prazno od prizora koji
plaše ili na kraju mjeseca
donose veliku brigu.
Mrtvi muškarci prelaze cestu da bi došli
na svoja nekadašnja mjesta, sjeli i
pjevali, jeli i ljutili se.
Šutjeli i plakali, iako to muškarci,
osobito mrtvi, ne čine pred licem
majke. Ili zabrinutog oca.
Mrtvim muškarcima koji prelaze cestu
ugašene su u ustima cigarete i riječi.
Oni stižu od svoje do kuća u kojima
su njihovi bližnji.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/49
Traže one s kojima će podijeliti
alat za gradnju i rušenje, klanje životinja
i branje nevještog grožđa ili plodova
koji su prispjeli i sada ne znaju
tko će ih i gdje staviti na stol.
Mrtvim muškarcima koji prelaze cestu
ugašene su u ustima cigarete i riječi.
Jednom od njih stolarska olovka
svijetli iza uha.
Obična olovka kojom su bilježene
mjere za buduće prozore, vrata.
Nešto sasvim nepoznato i
nezavršeno.
Nepoznato i nezavršeno
i njemu i onome koji sada gleda
svjetlo iza uha i ne zna
što bi moglo značiti.
ZVIJEZDE
Josef Metzger sjedi na ljuljački u dvorištu,
drži se za lijevu i desnu stranu,
odguruje nogama i laganim zamasima
odvaja od zemlje na sekundu-dvije.
Kad mu topli lahor dodirne lice,
zatvori oči i onda ih na povratku
brzo otvori.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/50 I tako svaki dan:
između doručka i ručka, ručka i večere.
Svoje sam napravio, kaže djeci
koja ga žele skinuti s ljuljačke i zauzeti
njegovo mjesto, ne dolazi u obzir,
ponavlja, kad je od svih napušten i sam.
Ne mijenja plan kad kiša pada,
dok mu se modro radno odijelo raspada,
kad zabrinute sestre zbog njega napuštaju
svoj posao, bolnice ili staračke domove
u koje su zapale.
Neki tvrde da do kasno u noć čuju škripu
ljuljanja pod zvijezdama.
Josef Metzger sjedi na ljuljački u dvorištu,
drži se za lijevu i desnu stranu,
odguruje nogama i laganim zamasima
odvaja od zemlje na sekundu-dvije.
Kad mu topli lahor dodirne lice,
zatvori oči i onda ih na povratku
brzo otvori.
I tako svaki dan:
između doručka i ručka, ručka i večere.
Kad sve prijeđe svoju mjeru i
kad im nema druge, jedino što im
preostaje jest nada da će ga uvjeriti
njegova umrla žena.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/51
Ona dođe i kaže:
pogledaj se, vidi kako izgledaš,
ne može više tako.
Svoje sam napravio, kaže ženi
kao što je rekao djeci, sestrama,
ne dolazi u obzir, ponavlja,
kad je od svih napušten i sam.
Josef Metzger sjedi na ljuljački u dvorištu,
drži se za lijevu i desnu stranu,
odguruje nogama i laganim zamasima
odvaja od zemlje na sekundu-dvije.
Kad mu topli lahor dodirne lice,
zatvori oči i onda ih na povratku
brzo otvori.
I tako svaki dan:
između doručka i ručka, ručka i večere.
Ali kad se svi pomire s tim da je on
takav i da je učinio što je trebao učiniti,
kad se pomire s tim da postoje takva
godišnja doba i takvi muškarci s umrlim
ženama, dođe niotkuda njegova majka.
Ali o tom trenutku nitko ne želi ni
misliti.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/52 KONJ
Joso Mrkonjić stoji na jednoj
nozi ispred svoje kuće, naslonjen
na žičanu dvorišnu ogradu.
Jedino tako, mrk, čvrstih ruku
i tamnog lica, može stajati.
Desnu je nogu izgubio u
drugom ratu, što samo znači
da je postojao prvi (i još jedan
poslije drugoga).
Sigurno da u svakom ratu
neki ljudi izgube nogu.
Desnu ili lijevu, zbog istih
ili sličnih razloga.
On stoji i gleda dok cestom
prolaze konji koji voze kruh
za radnike s obližnjega dobra.
Pričaju da je izgubio nogu
zbog konja kojeg su vojnici
u povlačenju htjeli željeznicom
na silu odvesti u Njemačku.
Oni koji su čitali knjige kažu
da se to nije jedanput dogodilo
u prvom, drugom i da će se
ponoviti u bilo kojem ratu.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/53
Samo da se zna, kažu oni koji
djeci pričaju priču iz rata.
Djeca tako imaju pouzdan razlog
za igru i uče kako se dijeliti na
dobre i zle.
KUĆA NA PRODAJU
Može se opisati jednostavno
kuća na prodaju u Gunji
dvije tisuće i trinaeste godine:
prostrana i očuvana,
s dvorištem i vrtom, zelenom travom
i niskim voćkama, s ljetnom kuhinjom,
dobrim alatima i pouzdanim komšijama,
s udobnom drvenom klupom ispred nje,
da se može vidjeti svijet koji prolazi
(i koji odlazi).
Oglašeno je kuća na prodaju,
kuća održavana rukama različitih
zanatlija: zidara, stolara, električara,
bravara, parketara, keramičara,
krovopokrivača, rukama poznatih
i nepoznatih majstora, neznalica,
sumnjivih namjernika, kuća rađena
i čuvana rukama njezina vlasnika
Antuna Raba (koji je s posljednjim
ratom otišao u Švedsku i tamo
umro).
Može se opisati jednostavno
kuća na prodaju u Gunji
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/54 dvije tisuće i trinaeste godine.
Može se doći i vidjeti ono što je na
prodaju i tko je kupi može biti
miran i siguran u njezinu
dugovječnost.
Jedini nije oglašeno
da je njezin umrli vlasnik obilazi
i nadalje, brine o njoj i popravlja je,
kad je vrijeme za to, kad se to
već nekako može.
KOVAČ
Mihajlo Kovač misli da
je imao veliku sreću što se
njegovo prezime podudara
s njegovim zanatom.
Kaže: kao dijete želio sam biti
kovač i sretan sam da to jesam.
Govorio bi to djeci okupljenoj
oko golemog mijeha,
a njihova lica žarila su se
kada je udarao po željezu.
Gostima, u dvorištu, pokazivao
je snagu vatre i čekića, ruku.
Ponovio bi to i svojoj ženi
koju su zvali Majstorica.
Kad su na nagovor njihove
kćeri, krupne Estike (uvijek je
grickala pržene sjemenke od
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/55
bundeva), otputovali iz Gunje
u nepreglednu Australiju,
pričalo se da netko i dalje
u kovačnici majstora Mihajla
Kovača noću puše u mijeh,
raspiruje vatru, lupa i
pravi potkove za konje.
Tko nije putovao svijetom
i želio da bude majstor
na svom mjestu, da se zove
po svom zanatu, bio kovač
ili ne, zna da to nije istina i
da to nikako nije moguće.
ZECARA
Zvali su ga baš tako:
Zecara. Detalji oko
njegova nadimka nisu
poznati.
Živio je u onom dijelu
Gunje gdje je džamija.
Zecara je moglo biti
od zec, hitar kao zec,
hrabar kao zec.
Ali to bi onda bila
opasna zabuna,
loša slutnja.
Učiteljice su učinile
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/56 što su mogle. Zvale su
mu majku u školu i
rekle joj pred svima
da ne može, za kaznu,
s razredom na izlet u
Bosansku Bijelu.
Zabranili su i jednoj
djevojčici da se s njim druži
za vrijeme velikog odmora.
O njemu i njegovu nadimku
ništa nisu znali Albanci
koje je htio prevariti na kartama
u noćnom vlaku München –
Zagreb.
Izbacili su ga na
jen-dva-tri iz vagona,
daleko prije granice,
kao zeca.
Radno vrijeme
Po Đuri Staniću moglo
se navijati sat svako božje
popodne, kad bi u bilo koje
godišnje doba, od ponedjeljka
do petka, u pola pet izašao
iz autobusa.
Ručak je završio
i on bi se laganim korakom,
redovit kao japanski vlak,
uputio u gostionicu.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/57
Nije bilo važno
hoće li se vratiti kući
dva ili tri sata kasnije,
s manje pouzdanim korakom,
ili s nekom većom brigom.
Zvijezde su bile jasne,
budućnost i poslovi sigurni
kao radno vrijeme ispisano
kredom na mračnim ulaznim
vratima mehaničarske radionice
u Drenovcima.
GROŽĐE
Pratiti krave od točke
A do točke B složen
je matematički problem
za dječake od sedam ili
devet godina.
Prašina s kojom se
bore kravlji repovi i
štapovi u njihovim
rukama sada su samo
slovo.
Marko Peić, gunjanski
gostioničar, iznosi pred
dječake sok od grožđa,
odrina je nestvarna
pozornica, prsten na
njegovoj ruci znak
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/58 neuhvatljive buduće
sreće i –
i onda sve to nestane.
Kosti
Kada u vrt dođe
gluhonijemi Đurica,
započinje ljeto.
Govori prstima:
zvijezda, salto, stoj na
rukama, pozdrav
suncu.
Svako jutro otvori
čitanku ljeta. Nijemo tijelo
teksta.
Radost je bila sigurna
na pragu kuće.
Nešto je bilo glasno?
Nešto je govorilo?
Stranice između redaka
sada puni praznina.
Slova su znaci mrtvih i
napuštenih mjesta.
Majka na pitanje:
je li živ gluhonijemi Đurica?
kaže da njegove kosti
pokriva crna zemlja.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/59
Nešto je bilo glasno?
Nešto je govorilo?
Glasnije od riječi.
Od ljeta.
Od smrti.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/60
Re
POGLED
FazilHusni Daglardža
Svet se ispraznio ponovo
Ostasmo oči u oči nas četvoro
Svetlost ljubav smrt ja
Sada se još više umanjio
Oči u oči ostasmo nas troje
Ljubav smrt ja
Samoća je dobro porasla
Oči u oči ostasmo dvoje
Smrt ja
Sa turskog Jusuf Sureja
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/61
Re
JESILITIJA
BulentEdževit
telo moje činiš li da živim
il si moj ubica ne znam
vidu moj daješ li da vidim
il oslepljuješ ne znam
glavo moja nudiš li saznanje
il prikrivaš ne znam
jedno ja postoji van mene
jesi li to ti ne znam
Sa turskog Dušanka Bojanić i Radomir Andrić
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/62
Re
IRSKA1972.
PaulDurcan
Odmah do svježeg groba moje voljene bake
Grob moje prve ljubavi što ju je moj brat ubio.
Sa engleskog Tomica Bajsić
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/63
Re
KAKOBI?
MihaelKriger
Sjedeli smo predugo zajedno, kao uvijek
kada se o umjetnosti i životu radi.
Svi su imali nešto reći
i svi su zadržavali ponešto za sebe.
Jedan ustade. Stade sa obije noge
između zemlje i neba, rečit –
i bespomoćan, kao da je htio
svoju nesvijest dokazati.
Poviše nas – mi sjedesmo u bašči –
farbale su ptice jednu drhteću merdevinu,
što lahko i pokretno
u oblacima nestade.
Sa njemačkog Bisera Boškailo
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/64
Re
ČOVJEK KOJI JE BJEŽAO OD BOLI
Charles Mungoshi
Pobjegao je od kuće
gdje, tako je mislio, sva bol
počinje.
Otišao je u drugu zemlju
gdje je otkrio
bol odlaska od kuće.
Sa engleskog Tomica Bajsić
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/65
Re
SPOZNAJUĆISVIJET
DžengizMetin
Iz pisama moga sina
Mene moj sin poredi sa dugačkim putem
A majku sa zemljom
Ja sam bio daleko, u zatvoru
A majka ga je učila hodati
Sa turskog Avdija Salković
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/66
Re
***
SilvijaČoleva
znam da sve žrtvuješ
u ime
poezije
šta ostane
posle žrtava
šta ostane
kada žrtvuješ
poeziju
ova statistika
da li je u korist izgubljenog
da li je u korist dobijenog
odgovor
udarac sekire po drvetu
priprema za zimu
leto je
Sa bugarskog Velimir Kostov
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/67
Re
LAMENTRATNIKA
Nnamdi Olebara
Na bojnom sam polju i
Znam što mi slijedi.
To je smrt; moja smrt.
Ne mrzim one protiv kojih se borim;
Njihova su djela ono što mrzim.
Oni za koje se borim ne vole me;
Moja ih smrt neće rastužiti,
Niti će im donijeti radost.
Nijedan zakon osim moje ljubavi
Za bližnjeg, nije me prisilio na ovo;
Moji prijatelji traže da napustim ratište,
Da ne bih nestao u borbi.
Ali oni zaboravljaju: zmija
Ne napada dijete pred očima majke.
Istina je da su moja majka, i svi njeni,
A i moji prijatelji, lijepa djevojka koju
Želim oženiti,
Izludjeli od brige za mene; ipak
Ja neću napustiti bojište da ih neprijatelj
Ne bi pregazio pred mojim očima.
Napustio sam dom da bih živio u pustoši.
Meta u lovu kojim se sada bavim ljudska je vrsta.
Postao sam šumska zvijer
Da bih svojima donio mir.
Upravo sam u tjeku bitke.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/68 Poslušajte kako zvuči šuma tamo gdje stojim!
Kwaku-kwaku je naš jutarnji pozdrav;
Unudum! Unudum! pjesma je pušaka!
Slušajući tu glazbu i odjeke, postajem neoprezan,
Ne cijenim život, i sviram na pušci kao da je gitara.
Kada sva buka paljbe iščezne
Podižem glavu,
Smijem se;
Kada pogledam oko sebe
Svi sa kojima sam jutros doručkovao
Postali su leševi.
Znam da će jednog dana biti red na mene.
Već sam vidio svoju smrt.
Jednog dana ležat ću poput mojih prijatelja sada.
Grabežljivci, termiti, i sve druge šumske kreature
Vodit će konferencije negdje na meni.
Moje kosti bit će razbacane po grmlju.
Kad neki farmer krene raščišćavati teren
Prikupit će moju lubanju i kosti,
Spaljujući korov zemlje spalit će i mene.
Usijevi će nicati na mojim kostima;
Nijedna djevojka neće poljubiti moje usne
Jer zemlju ne možeš ljubiti.
Tako će moj život doći kraju.
I moji prijatelji i rodbina,
Svrnut će poglede u vječnu daljinu,
Gore prema cesti na horizontu.
Tražeći onog koji se neće nikada vratiti.
I naš posljednji susret ostat će onaj
Prije nego sam otišao u rat.
Sljedeći put kada ćemo vidjeti
Jedni druge, bit će to u zemlji
Vječnog počinka.
Sa engleskog Tomica Bajsić
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/69
Re
KRAJDANAVRELIHSEĆANJA
FahredinŠehu
Niko nam nije dolazio u pozno ljeto
kada je vrućina pržila naša tela a noge smo hladili
u crvenim plastičnim lavorom gde je nekada baba držala
sakupljene belošljive i pravila izvrstan pekmez.
Zvuke mirisnih molitvi odavno smo čuli prolazivši
kraj velike tekije naše kasabe, gde su svi, ama baš svi
pili vodu decenijama natovarenim snopovima patnji
raznovrsnih boja i vlage mirisom krvi.
Jednom smo zajedno, ako se sećas moj Jasminu,
ganjali leteće konjiće kraj močvare zlatnih ševara i svezali
crvenom svilenom niti za butine naših levih noga
i nadali da ćemo tako oterati pakosne đinice
do dan danas niko nas nije mogao rastaviti…
još nesigurni od zla pakosnih i škrtih u ljubavi…
Ljudi se izgleda nikada neće toga odreći
kao mi koji smo jednom naučili voleti
I nikada odviknuti od toga da pate za večnost
I par dana više…
Sa albanskog autor
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/70
Re
***
AnaRostokina
Mnogo je tužno sve to.
I samo ponekad se upali
poneko svetlo u mraku.
Da li me vidiš? Da li me čuješ?
Ko je taj koji vidi? Ko je taj koji čuje?
Noć se spušta na grad
kao mrkli muk.
Mnogo je tih naš grad
ovih dana.
Samo miris lipa
širi se ulicama
kao nevidljivi telegraf.
Potmulo damaranje u slepoočnicama.
Svetla u ljudskim mravinjacima.
Slepi svetlarnici.
Razvlače se preko krovova dečji snovi
puni mleka i uspavanki.
Meke mačje šape na limu
nikoga neće probuditi.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/71
Mlada majska noć
spušta se na mladi korijander
u saksiji, na terasi.
Sazreva tajna
u zrnu graška.
Samo ponekad se upali
poneka zvezda u Velikim kolima.
Da li me vidiš? Da li me čuješ?
Nebom se razleže muk
i bolno udara
u bubne opne.
Sa ruskog autorica
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/72
Re
ISHODIŠTAPOVIJESNIHFRUSTRACIJA
RasimMuminović
Sažetak
Studija profesora Muminovića polazi od hipoteze da se
čovjek razlikuje od ostalih živih bića potrebom da spozna
ne samo kako i zašto živi nego i što je život uopće, a to je
učinilo da se sve što on susreće u svijetu tiče njegova živo-
ta ugroženog konstantno smrću. Da bi umakao smrtnoj
opasnosti (koja ga na kraju odnese) čovjek je osuđen da
istražuje i svijet i život, što ga dovodi do spoznaje da mu
je život više zadat nego dat, i da u njegovom izgrađivanju
života društvo ima ulogu njegove druge prirode koja de-
terminirajuće djeluje ekonomskim i ideološkim moćima
na volju i ljubav pojedinca. Štoviše, ideološke moći znaju
tako pokrenuti ljudske negativne strasti da ove predstave
čovjeka najopasnijim bićem univerzuma, bićem koje svojom
strašću pretvara silu u nasilje kao što mržnjom proizvodi
teško razumljiva zlodjela.
Na razlici vulgarne i plemenite moći autor dokazuje kako
se prva ostvaruje silom i nasiljem, a druga ljubavlju i stva-
ralaštvom i kakvu ulogu imaju riječi u pokretanju dobrih,
ali i loših moći: prvih putem umjetnosti, znanosti i filozofije,
a drugih posredstvom reakcionarnih ideologija i izopačenih
religija. U vezi s tim autor razmatra Hegelov stav “da je
istina cjelina” uvlačeći ga u Marxovu i Sartreovu kritiku.
Pri tom posebno akcentira Sartreovo razumijevanje slobode
i Marxovo tumačenje kapitala i najamnog rada, te progno-
ziranje ukidanja kapitala u koncepciji Rose Luxemburg. Na
kraju zaključuje da je ideološka svijest dosada činila da se
pojedina razdoblja povijesti pojavljuju kao ishodišta ljudskih
frustracija koje otvaraju nove protivrječnosti ljudskog roda.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/73
Od svih bića univerzuma samo čovjek hoće da zna kako i
zašto živi i što je život uopće. Sve što sreće u svijetu tiče se nje-
gova života čiju vrijednost naročito osjeti kada je u opasnosti
da ga izgubi pa strah od smrti biva jači i od najveće ljubavi.
Stoga da bi se razumio, život se mora istraživati i objašnja-
vati, analizirati i vrednovati, pri čemu je važno polaziti od
doživljaja, zajedničkog života i čovjeka, koji je ujedno i dokaz
njihove uzajamnosti pa otuda i prvi korak u razumijevanju i
života i čovjeka, kako je ustanovila filozofija života. Po tome
što mu je više zadat nego dat, život čovjeka razlikuje se od svih
ostalih oblika života kako po svom izgrađivanju koje pripada
aktivnosti svakog pojedinca i utjecaju okoline tako i po svom
pripadanju užoj zajednici: roditeljima, zavičaju, društvu i
državi. Njegova sreća koliko i nesreća može biti u skladu ili
neskladu njegovih potencijala s ostalim faktorima, te ovih
međusobno. To kako će pojedinac izgraditi sebe i svoj život
više ovisi o drugima nego o njemu, jer oni predodređuju njegov
pogled na život zaokupljeni u principu sobom i realiziranjem
svojih ciljeva za čije su ostvarivanje neophodni intelekt i volja
pojedinca, ali i zajednice, jer bez intelekta nema znanja niti
bez kultivirane volje pravih ljudskih ostvarivanja.
Pošto društvo čini njegov životni okriv, njegovu drugu pri-
rodu, utjecaj društva je presudan u životu pojedinca, bilo da
mu pruža nemjerljivu pomoć ili da svojom pogrešnom orijenta-
cijom zadugo (ili zauvijek) onesposobi da shvati svijet i sebe u
njemu. Od svih oblika moći ekonomska i politička moć najviše
ugrožavaju ljudsku volju i ljubav čineći ih ovisnim o sebi, dok
u sputavanju pojedinca još uvijek prednjače religija i ideologija
stvaranjem negativnih strasti i bezumne mržnje. Prva to čini
svojom sekulariziranom optikom kroz koju zna probijati vjerska
mržnja prema pripadnicima drugih religija, a druga razvijanjem
nacionalnih, ali nacionalističkih strasti i mržnje, da bi se ponekad
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/74 obje pridružile političkoj mržnji te sve tri našle podršku u egoizmu
manje-više potencijalno prisutnom u svakome pojedincu. Ako
se ima na umu uloga volje i ljubavi u postavljanju i realiziranju
ciljeva, nije teško pod datim okolnostima pretpostaviti njihov
negativni utjecaj na kvalitet ljudskog života. I ljubav i volja
ulaze u ličnu, grupnu i nacionalnu moć kao akteri podsticanja,
ograničavanja i destrukcije. One, ugrađene u političku moć,
determiniraju, afirmiraju i rehabilitiraju, katkad glorificiraju,
ali i degradiraju ili negiraju snage koje služe životu. Tako obje-
dinjene daju destruktivnu svijest prepoznatljivu po tome što su
njeni nosioci podložni manipuliranju na bazi prošlosti koja je
neke narode toliko iskompleksirala da već tradicionalno tvore
osvjetničke planove prema pojedinim narodima kao povijesnim
krivcima kojima se svete za svoje zaostajanje. Oni djeluju u svim,
a naročito kriznim situacijama i to poneki krvničkom strašću ne
sluteći da su i „krivci“ i njihove „žrtve“ davno mrtvi i da svojom
osvetom otvaraju osnove za nova zla. Neke religije i ideologije
izgradile su svojom upornom indoktrinacijom pervertiranu svijest
o dežurnim krivcima za stradanja njihovih predaka nazadova-
nja potomaka poistovjećujući nedužne potomke sa tobožnjim
„krivcima“. One u tome preuzimaju ulogu najgorih ideologa,
posebno su u indoktriniranju svojih sljedbenika i produbljivanju
njihove mržnje prema narodima koje često raspoznaju samo po
imenima. Njihova skučena svijest drži se slijepo mitomanskih
razloga, koji su mogli važiti prije nekoliko stoljeća, što znači da
se u nacionalnoj svijesti indoktriniranih pokoljenja za čitavo to
vrijeme nije ništa bitno promijenilo. Stoga su nosioci perverti-
rane svijesti postali rušitelji kulturnih i civilizacijskih tekovina
određenih naroda, odnosno negatori njihovih vrijednosti koje
uništavaju ili o kojima govore kao o beznačajnostima ili ih
zlobnički zanemaruju.
Od njih valja razlikovati one dekadentne i reakcionarne snage
koje uporno progone slobodne duhove samo zato što im kvare
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/75
lažnu sliku koju pružaju drugima o sebi i svojoj prošlosti, ili što
dovode u pitanje njihovo neobjektivno predstavljanje onih koje
mrze. Ne misli se samo na stvaraoce svjetovne orijentacije nego
i na tumače religija koji pokušavaju arbitrirati u svim stvarima
ovoga i onoga svijeta. Takvi ponajviše asociraju na one jadne
indijske vjernike što su hranili krave koje obožavaju da ne bi
uginule, a puštali ljude da umiru od gladi smatrajući njihovo
spasavanje svojim grijehom. Oni, istina, govore o čovjeku, ali
bez razumijevanja humanuma koji se najavljuje osjećanjem
ljudskog dostojanstva, dakle, subjektivnošću koja se iskazuje
tkanjem duha u povijesnosti. Oni ga ne prepoznaju ni u um-
jetnosti iako ga ova pruža povezanog s objektivnošću trezvenoj
svijesti kao svoju predmetnost, jer svijest koja simbolima
skriva svoju misao, mora se dešifrirati da bi se spoznalo ono
što skriva njena metaforika i tako došlo do smisla kojeg ona
nosi. Mračne sile upravo zanemarivanjem humanuma mogu
nesmetano stvarati sisteme nasilja i ideološkog jednoumlja,
izazivati strah i beznađe te osporavati one koji ih objektivno
prezentiraju ili stvaraju uvjete za njihovo osporavanje. Uto-
liko je borba protiv njih traženje puteva izlaza iz bezumnih
ponavljanja koja donose ljudima nesreće i stradanja.
Spomenutim moćima treba dodati još jednu, ma koliko
ograničenu u svojim efektima, a to je onaj intelekt koji odlu-
čuje svojom minornošću o nekim ljudskim postupcima i tako
nehotice otkriva da su njegovi nosioci više zli nego glupi mada
je teško reći kojim u tome prednjače, a što je još tragičnije
jedva se može naći lijeka njihovoj zlobi i gluposti. Uz pomoć
predrasuda i ideologija ta vrsta intelekta doprinosi da se ne
samo pojednici nego i čitavi narodi međusobno prljaju iz neke
teško shvatljive potrebe izazvane mračnim idejama koje on
pruža okrećući ih jedne protiv drugih i uvlačeći ih u međusobne
sukobe i ratove što poput nemani gutaju ljudske živote i uni-
štavaju materijalna dobra. Uz njegovu pomoć i progonitelji se
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/76 uspijevaju lažno predstaviti prognanicima, koji zlobno motre
i glupo optužuju svoje žrtve. Naravno, nisu njegovi nosioci
toliko glupi da ne bi znali što rade niti dovoljno pametni da
bi dokučili besmisao svoje aktivnosti, a još manje hrabri da
bi se izlagali svim opasnostima. Stravična je spoznaja što sve
ljudi mogu podnijeti, a još stravičnije ono što im nosioci tog
intelekta mogu uraditi. To što ispoljavaju vani podsticano je
iznutra najčešće iracionalnošću koja im otežava da se uzdignu
iznad svoje sebičnosti, jer to traži da postanu svjesni protuslovlja
u sebi da bi razumjeli nered koji u sebi i oko sebe stvaraju.
Oni pretvaraju svoju moć u silu, a ovu u nasilje kao svoje
konačno ishodište. Kao što je objektiviranje fizičkih moći neo-
stvarivo bez sile koja tako i postaje sredstvo održavanja moći,
njihova moć nošena je mržnjom koja tvori zla kao njihova djela.
Oni zaobilaze ljubav i kreativnost kao antraopološke moći koje
ne podnose silu koju zbog toga nastoje ukinuti. Otuda treba
razlikovati vulgarnu moć koja se održava silom i ispoljava na-
siljem, od plemenite moći koja se iskazuje ljubavlju i kreacijom,
što ujedno dokazuje da nasilje ne mora biti jedini oblik doka-
zivanja moći. Sila kao moć može biti materijalne, društvene
i psihološke naravi, a ispoljava se sposobnostima različitog
karaktera. Tako psilološke sposobnosti mogu biti znanstvene,
informativne i praktičke pa zato onaj koji koristi autentične
informacije i stručna znanja može u datim okolnostima biti
moćan. Instrumentalizirano znanje koje sprovodi politika, i ne
samo ona, postaje politička moć koju vlast može pretvoriti u or-
ganizirano nasilje date zajednice ili klase da bi mogla dominirati
njima. U totalitarnim sistemima sila je sredstvo, a nasilje metoda
ostvarivanja cilja ili utjecaja, što političku moć čini sredstvom
sprovođenja moći i zato u političkim procesima mogu moć, sila
i nasilje međusobno zamjenjivati mjesta i uloge. Iako je nasilje
primjena sile jačega nad slabijim, ne treba previdjeti nasilje
slabića nad jačim kad se ovi ne brane adekvatnim sredstvima.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/77
Nasilje je, inače, upotreba sile, te propratna pojava rada, oblik
ljudske borbe u kojoj nedostaje trezvena svijest, što omogućava
politici da ga primjenjuje iako je različito u političkom anta-
gonizmu od onoga u saobraćaju, drugačije u tlačenju klasa od
onoga u likvidiranju vladara, u izražavanju drugačije pobune
robova i seljaka, od onoga u ratovima i sl. Ne ulazeći dalje u
njegovo razmatranje, mora se postaviti odlučno pitanje: ako se
uslijed nedostatka neophodne svijesti nasilje ne može otkloniti
nasiljem bez proizvođenja novog nasilja, kako se nasilje može
iskorijeniti? Može li se to postići nasiljem? Koja bi to bila moć?
To bi mogla biti spomenuta plemenita moć koju može imati i
riječ značajna za stvaranje uvjeta slobode. Otuda vlast griješi
kada guši slobodnu riječ, jer govorenje može biti i pročišćavanje
psihe mada može biti i njeno zamagljivanje. To je moguće učiniti
radikalnijim mijenjanjem čovjeka i njegovih društvenih uvjeta,
što je tema za sebe.
I jedno i drugo ulaze u sadržaj pogleda na svijet, a on nali-
kuje svjetiljci koja osvjetljava svoje i tuđe tmine. Zbog toga što
se iz njih puno toga krivo zapaža i ocjenjuje, mnogi pogledi
na svijet snose primarne krivice za loše odnose među ljudi-
ma, za njihove neopravdane mržnje i nečovječne sukobe, za
njihova nedopustiva religijska i ideološka uvjerenja, sebične
materijalne interese i hegemonističke pobude. Nekada je to
determinirano granicama vremena i ljudskom nehajnošću, ali je
najčešće uvjetovano ideološkim aspiracijama i hegemostičkim
namjerama njihovih „vođa“. U tome besumnje na općem planu
prednjači evrocentrizam čija geneza ide od helenskog ropstva
preko kršćanske isključivosti do raznih devijantnih ideoloških
i kulturoloških krugova. Poznato je da robove i barbare ni
genijalni Aristotel nije smatrao ljudima, što je u formi igno-
rancije ostalih religija ponovilo hrišćanstvo, a što nije novo ni
za judeizam koji je prvi proglasio svoj narod odabranim niti za
islam, nakon kršćanstva, koji smatra ostale religije nepotpunim
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/78 ili izopačenim, mada sve monoteističke religije proglašavaju
ljude Božijim stvorenjima. Ideja povijesne kulturne domina-
cije, podgrijavana hegemonijom, našla je svoju inkarnaciju
u evrocentrizmu u čijim su osnovama, kako rekoh, helensko
ropstvo i kršćanska supremacija. Tragično je da neki planu,
uz nedopustivo zajedništvo vjere i ideologije koje je donosilo
nerede i izazivalo sukobe među ljudima i narodima, čak ako
se i zanemare vjerski ratovi koji su ostavili krvave tragove za
sobom. Naravno, to ne ukida njihove razlike kako u usposta-
vljanju tako i u rušenju civilizacijskih tekovina a da religije pri
tome nisu poduzele očekivanu inicijativu sa svoje strane da se
onemoguće ljudska stradanja i rušenja materijalnih dobara, što
govori ili o njihovoj prilagodbi politikama i političkim sistemi-
ma, ili o njihovoj apolitičnosti, što je u oba slučaja nedopustivo
sa pozicija njihova zagovaranja ljubavi prema Bogu i čovjeku.
Otuda vjerovati da se nešto zna nije isto što i znati da se u to
vjeruje, iako ljudski život ne isključuje vjerovanje, naprotiv,
u mnogim stvarima ga pretpostavlja, ali ne ono koje odbacuje
ljudsko znanje da bi ga zamijenilo sobom. I vjernici su dužni
da stječu znanja na koja ih obavezuje vjera. Stoga nije nesreća
toliko u tome što žive u voluntarističkim sistemima koliko što
ne nalaze prave puteve za izgradnju moralne ličnosti. Istina,
nastojanja da se stvore bolji društveni sistemi u kojima bi ne-
stale postojeće gluposti ili se bar smanjila ljudska grabežljivost,
proizvela su nezaboravna zla i nečovještva. Inače, svaki pogled
na svijet sastavljanjen je od niza pojmova, slika, predstava,
emocija, vrjednosnih sudova i sl. pa se stoga dešava da sumnja
u nečiji pogled na svijet proizvede neprijateljstva čak i kada
se radi o ishitrenoj sumnji koju je moguće kritički odbaciti,
a da ne spominjemo moralnu nedopustivost da se gleda na
pripadnike neke vjere ili nacije kao na ljute neprijatelje.
To mora osuditi objektivna kritika iako se spoznaja nekog
društva razlikuje principijelno od njegove kritike nekih dru-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/79
štvenih postupaka, što se da demonstrirati moralnim sudom
u kome intelekt determinira habitus ličnosti koja zahvaljujući
njemu poznaje opseg svog slobodnog djelovanja i dužnost
koju joj ta spoznaja nameće. Sa priznanjem dužnosti moralna
ličnost se podvaja na ono prirodno kao nužno i ono moralno
kao slobodno, odnosno na požudno i dužno, pasivno i aktiv-
no. Od tih oblika spoznaje treba razlikovati onu koja se tiče
cjeline nazivane istinom. Stavom „da je istina cijela“ Hegel
je izazvao brojna osporavanja, iako je u dijalektičkom smislu
u pravu, što se da ilustrirati npr. stablom čiji razvoj najbo-
lje definira njegovo sjeme. Ono što se razvija dostiže cjelinu
svojim razvojem i ujedno time otkriva ono što je skrivalo u
svom nerazvijenom obliku, a takva cjelina je istina - aletheja
(otkrivenost). U razvojnom pogledu drvo je istina sjemena,
što se bez svijesti ne bi moglo znati, a to ponajbolje opravdava
one (njemačke klasične idealiste) koji su istakli ulogu intelekta
u spoznavanju svijeta, ali ne i njihovo dovođenje u ovisnost
postojanja stvari o intelektu. U tom pogledu Hegel razlikuje
svijest kao formu postojanja duha, odnosno svijest koja nije
svjesna sebe, od čulne svijesti koja kao druga forma duha zna
za sebe i predmet od kojeg se razlikuje, odnosno za biće-po-sebi
i biće-za-sebe. Ona je u posljednjem samosvijest koja stupa u
odnose sa stvarima i drugim oblicima samosvijesti. Njen susret
sa drugim oblicima samosvijesti pretvara se u njihov sukob
na život i smrt i to tako što je kao svijest gospodara izabrala
gospodstvo, a ako to nije moguće, onda smrt, dok se ona što
hoće život po svaku cijenu iskazala ropskom sviješću i time
pristala na ropstvo. Pošto je prva dobila, a druga izgubila, u
Hegelovu konceptu počinje razvoj duha posredstvom ljudskog
rada (ropskog rada). Gospodar kao nosilac gospodarske svi-
jesti utisnuo je slugu (nosioca ropske svijesti) između sebe
i svijeta da ostvaruje njegove zamisli i uz to održava svoju
egzistenciju. Sluga se potajno nada da razvoj može donijeti
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/80 promjenu njegova ropskog položaja, jer je na početku izgubio
sve, dok njegov gospodar ne želi promjene zato što bi mogle
da ugroze njegov položaj. (Hegel, „Fenomenologija duha“, 75).
Hegelova formula početka svijesti i njena mogućeg završetka
naišla je na oštre kritike od kojih valja spomenuti Marxovu
i Sartre-ovu. Prvi je Hegelova slugu zamijenio proleterom u
vrijeme pisanja „Manifesta Komunističke partije“ i prepoznao
u njemu nosioca socijalističke revolucije s kojom treba da se
završi „pretpovijest“ i da počne historija ljudskog roda. On
je tada zapisao: „U borbi s buržoazijom proleteri nemaju što
izgubiti osim svojih okova, a mogu dobiti čitav svijet“, što
se već pokazalo neostvarivim. Štoviše Marxova glorifikacija
proletarijata pala je ispod razine Hegelove formule, iako se
nehotice priklonio Hegelu dovođenjem u ovisnost ukidanje
proletarijata o realizaciji filozofije i obrnuto. Uzdizanjem na
rang filozofije proletarijat se ukida, ali uprkos tome Marxovo
predviđanje ostvarenja socijalističke revolucije postaje nemo-
guće sa pojavom atomskog naoružanja čija bi masovna upotreba
mogla donijeti uništenje ljudskome rodu.
Razlika kod njih u građenju svjetske povijesti je evidentna:
Hegelov duh je tvori posredstvom čovjeka u cilju objektivacije
duha, dok bi prema Marxu to mogao učiniti svojim radom
slobodni čovjek nakon dezalijenacije svoje ličnosti i svog rada i
to kao homo universalis putem socijalističke revolucije. Inače,
alijenirani čovjek klasnog drušva ostvaruje alijeniranim radom
„pretpovijest“, dok bi povijest mogla ostvarivati jedino svestra-
no razvijena i slobodna ličnost. J. P. Sartre umjesto Hegelove
„nesretne“ i Marxove „revolucionarne“ svijesti navodi svijest
„drugog“ koji postaje najveća opasnost za nosioca samosvijesti.
Sartre, naime, identificira čovjeka sa slobodom koju razumije
pod utjecajem Heideggera kao čovjekov usud, tj. slobodu kao
primarno obilježje čovjeka. U tom razumijevanju čovjeka
naslučuje se duh evropske tradicije, a posebno Kanta koji je
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/81
doveo do krajnjih konsekvenci aristotelovu ideju o intelektu
kao primarnoj razlici čovjeka od ostalih bića univerzuma. Na-
spram Kanta koji je moralno ponašanje sveo na ostvarivanje
praktičkog uma, Sartre je proglasio čovjeka apsolutno slobo-
dnim pripisujući mu sposobnost da se prirodnim zakonima
koje spoznaje ne pokorava, u protivnom bio bi što i životinja.
Zato kao čovjek mora biti slobodan, a to može biti i biva samo
onda kada ne podliježe nužnosti prirode. Zahvaljujući svojoj
slobodi čovjek preskače male a zaobilazi velike stvari, jedne
okreće protiv drugih, sve do susreta s „drugim“ (čovjekom) koji
ga svrstava među objekte koje koristi kao sredstva (J.P. Sartre,
Biće i ništavilo). Čak i površna analiza pokazuje da je to mišljenje
neodrživo i da su Hegel i Sartre zanemarili društvenu prirodu
čovjeka na kojoj je Marx aristotelovski insistirao (u značenju
„zoon politicona“) povezujući je sa „praxis“-om (praksom) koju
prva dvojica različito razumiju i oba razlikuju od Marxove. Ali
vratimo se svijesti kako bismo to bolje razumjeli.
Umna svijest kod Hegela prati i opravdava tok povijesti
koji um proglašava svojim svijetom, tj. stvarnošću svoga bića
koje je zapravo duh čija je stvarnost „prirodna religija“. Prava
priroda duha je, međutim, sloboda kao spoznata i dijalektički
prevladana nužnost koja je za duh što i težina za materiju i zato
duh mora uzdići svoju prirodu na razinu slobode-za-sebe, što
čini posredstvom povijesti, a ne prirode koja zbog nedostatka
slobode ne može imati napretka niti smisla imanentnog po-
vijesti koja predstavlja razvoj svijesti o slobodi. Ona se prema
Hegelu realizira na Orijentu brutalnom samovoljom tiranina,
u Heladi i Rimu slobodom nekih, a na Zapadu svih, čime se
povijest svijeta identificira sa poviješću uma koji je „imanentan
povijesnom postojanju“ što se ostvaruje u njemu i preko njega
i to objektiviranjem ličnosti. Zakon duha izražava usposta-
vljanje slobode kao spoznate nužnosti koja se na svome putu
ugrađuje u djela ljudske kulture. Volja koja to čini nije volja
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/82 većine nego volja povijesnog uma koji prosuđuje o stvarnosti, a
njega (um) čini, analogno Platonovu konceptu, državni aparat.
Da se to shvati, bila je potrebna dijalektika kao metoda kojom
Hegel interpretira povijest bez aspiracije da svijetu nudi pro-
jekte. On pomoću nje saznaje da je povijesni proces ishodište
prirodne neminovnosti protiv koje je svaka pobuna osuđena
na neuspjeh, dok je taj proces za Marxa „nastajanje prirode
za čovjeka“. Veliki idealist je uvjeren da je stvarno samo ono
što ispunjava uvjete povijesnog uma.
Ma koliko bio protiv nje, Marx ostaje formalno u toj kon-
cepciji svojim razumijevanjem praxisa kao ljudske svrsisho-
dne djelatnosti i izvora svega što je ljudsko. Tamo gdje je za
njegova velikog prethodnika duh, kod njega je praxis čovjeka
izvor svakog stvaranja i kriterij istinitosti. Da se nešto ljudski
događa potrebni su poredak i sloboda, na koje se mogao na-
dovezati pokušaj ukidanja suprotnosti slobode i nužnosti u
filozofskom činu. Ako je čovjek za čovjeka najviše biće, kako
se Marx izrazio stilizirajući Protagorinu krilaticu o čojveku
kao mjeri stvari, tada ljubav prema čovjeku mora postati prvi
i najviši zakon. Ali ono što se ne da ni logički dokazati niti
empirijski verificirati, prepušta se vjerovanju kao utješnoj
formi nagađanja. Dakako, totalitet neophodan Hegelovu duhu
nije identičan sadržaju Marxova pojma praxisa, jer je u prvom
izraz aktivnosti apsolutnog duha, a u drugom oznaka ljudske
aktivnosti može poprimiti metafizički karakter ili ostati na
razini logičke oštroumnosti kritike koja se suprotstavlja svakoj
apsolutizaciji. Naravno, to se ne smije poistovjetiti sa emanati-
stičkim gledištem (E. Lasck) koje uzima totalitet za nužni uvjet
postojanja dijelova i pojedinaca kojima je zajednički problem
izmirenje cjeline s autonomnim dijelovima. Neki su skloni
da to objašnjavaju klasnom sviješću koja treba trancendirati
subjektivizam individualne i iskrivljenost negativno shvaćene
ideološke svijesti (G. Lukacs, Geschichte und Klassenbewusst-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/83
sein, 111), a drugi to pripisuju svijesti avangardističkih grupa
i nastoje maksimalno ukazati na ono moguće.
U tom kontekstu svijest je zapravo svijest ljudskih potreba
koje determiniraju stvarne veze među članovima ljudske za-
jednice koliko izazivaju i suprotnosti među njima, umjesto da
ih razrješavaju svojim uravnoteženjima, a ne uništavanjem
slabijih. Zato ako postoji napredak, onda on mora biti djelo
ljudskog stvaranja i rada. U tom pravcu naspram fiziokrata,
merkantilista i klasičnih ekonomista povučen je novi potez: da
ni zemlja, ni sredstva niti sam rad ne mogu stvarati vrijedno-
sti ako uz njih ne idu ljudsko znanje i stvaralačke sposobnosti
čovjeka. Te vrijednosti Marx je pojmio znatno dublje od svojih
prethodnika slijedeći njihovo ispoljavanje u empiriji i procesu
produkcije. Nije poznato da je neko sličnom uvjerljivošću do-
kazivao kako stvari postaju vrijednosti i robe te zašto se najamni
rad zasniva na prodaji radne snage, a ne rada. Tako se zemlja,
kapital i rad pojavljuju kao izvori vrijednosti oko kojih se lomi
svijet i naslućuje zakonitost društvenog bića. Vlasnik zemlje
dobija bez ulaganja od nje rentu, kapital se stječe jeftinijom
kupovinom i skupljom prodajom robe, dakle, prikrivenom pre-
varom kojom se jedni bogate, a drugi osiromašuju, dok rad ide
uvijek uz čovjeka koji se po njemu naziva radnikom. U društvu
kapitala radnik prezentira promjenljivi, a kapitalist postojani
kapital, zbog čega proizvodnja u njemu guši subjektivnost i
slobodni rad pa je potrebno promijeniti društvene uvjete što
treba biti ostvareno prevladavanjem kapitala koji je pretvorio
ljude u svoje proizvođače i agente, a čitav sistem u brigu o sebi.
I dok je oslobođenje od eksploatatorskog karaktera kapitala
Marx vidio u promjeni vlasničkih odnosa proizvodnih snaga
kao djelu socijalističke revolucije, Roza Luxemburg je, prateći
karakter oplodnje kapitala njegovu potrebu za novim prostorima,
anticipirala ne samo njegovu ekspanziju za oplodnjom širom
planete, izazivajući sukobe i ratove, nego i njegov kraj revo-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/84 lucionarnim promjenama koje bi dovele do podruštvljavanja
proizvodnih procesa u privredi i uspostave nove političke vlasti
(Rosa Luxsemburg, Akumulacija kapitala). Uprkos tome što
se gubi u neizvjesnostima, značajno je da se krenulo traženju
izlaza iz svijeta depersonalizacije i alijenacije ukazivanjem na
put ekonomske transformacije kao na determinirajući faktor
društvene nagradnje.
U sličnim duhovnim opservacijama i maglama gubi se su-
vremena filozofija. Ona se vraća viziji čovjekova života koju
je inaugurirala svojim nastupom novovjeka filozofija svodeći
spoznaju na ratio ili empiriju, kako su činili racionalizam ili
empirizam, čime je osiromašila ljudski život, što je očito u
poređenju sa životom kojeg pruža umjetnost. U obračunu sa
srednjovjekovnom vizijom svijeta i ljudskog života novovjeka
filozofija dovela je u pitanje mogućnost postojanja ili bar do-
kaza o postojanju Boga zbog čega se postavljalo pitanje: može
li čovjek živjeti bez Boga kojeg mu ona osporava? Descartes
ga je najprije svojom skeptičkom metodom zanijekao, a potom
priznao uvođenjem „ideia innate“ (urođenih ideja), a slično je
učinio i Kant kada ga je osporio kao „fenomen“, a priznao kao
„antinomiju“, što je u krajnoj instanci prihvatio i Hegel, a ospo-
ravao Feurbach i dr. Štoviše skepticizam Pascala i Motaigne-a
ukazao je na pustoš bez Boga i na tragiku čovjeka koji živi pod
pogledom Boga, izložen konstantno zgražavanju i čuđenju u
svijetu prepuštenom ljudskim mogućnostima prevazilaženja,
a ne prihvaćanja. Sličnu duhovnu pustoš nude, svaki na svoj
način, marksizam, fenomenologija i egzistencijalizam svojim
sloganom: živjeti znači živjeti u svijetu. Marksizam proglašava
Boga izrazom ljudskih želja, dok egzistencijalizam sučeljava
čovjeka sa svijetom i Bogom i pokušava pokazati da čovjek u
svome biću spaja anđela i zvijer, veličinu i bijedu, kategorički
imperativ i radikalno zlo (L. Goldmann, Skriveni Bog, str. 148).
U njima se tragična svijest nosi sa spiritualizmom i misticizmom
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/85
da bi ostvarila „interplanetarnu spoznaju“ pravih vrijednosti i
suprotstavila ih nedovoljnosti svijeta. Ali je izostala izvjesnost
kao ono što čovjeku ponajviše treba bez obzira što je ona pr-
venstveno teorijski pojam. Smješten između nijemog svijeta i
deus absconcitusa, čovjek se osjeća tragičnim što ne zna kako
da im se približi i obrati, jer mu stoje na raspoloženju samo
postulati i dilematične mogućnosti: svojim paradoksalnim
karakterom nadostupni svijesti i jedan i drugi. Samo kad bi
u svijetu postojalo bar neko biće da čuje glas tragičnog čov-
jeka, njegovo traženje našlo bi odjeka, bio bi to znak da je
zajednica moguća i da tragika može biti prevaziđena. Ali sva
postojeća bića nisu u stanju zadovoljiti njegovu radoznalost
pa je jedino sit nespokojstva, pošto pred smrću sve vrijednosti
bivaju beznačajne. U tom kontekstu zvuči skoro sarkastično
Pascalova sentanca da bi od vasione smrvljeni čovjek bio bla-
godarniji od nje, jer ona o tome ne bi ništa znala (frg. 347).
Hrabro je nazvati čovjekovom veličinom njegovo prihvaćanje
patnje i smrti kada se život pretvara u jedinstvenu sudbinu.
Sve te i slične teškoće vjernik otklanja prepuštajući se Bogu i
traženju Njegove milosti.
Pored toga vjera u historijsku budućnost ljudi zahtijeva
ostvarivanje određenih pretpostavki koje se ne daju pouzda-
no utvrditi zbog njene vezanosti za ljudske aktivnosti, jer ma
što učinio, čovjek ostaje između krajnosti, na koje ga pods-
jeća intuicija pa ništa ne ostaje od antičke tradicije koja je
vjerovala da ljudske moći mogu dosegnuti vrhunsko dobro.
Tragičnoj viziji izmiče anticipacija budućnsti koliko i uvid
da čovjek po svojoj antropološkoj prirodi ne može odustati
od traganja za spoznajom i zato mora odbaciti alternativnu
podjelu zbilje na: nužnost i slobodu, moć i humanost, moral
i spoznaju, sinhroniju i dijahroniju itd., kojoj se suprotstavlja
fenomenologija tvrdnjom da je čovjek dio svijeta, a ne njegova
suprotnost i da im je zajednička povijest (L. Goldmann, Lukač
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/86 i Haideger, Beograd 1976., 38). Otuda se sve ljudske pojave
mogu razložiti u signifikativne strukture društvenih grupa što
se trude nadživjeti prošlost svog društva bar na razini objek-
tivne i imaginarne zbilje. Uzaludno se, izgleda, suprotstavio
egzistencijalističkom isticanju smisla bivstvovanja i čovjeko-
va ponašanja u svijetu strukturalizam svojom koncepcijom
kraja filozofije čovjeka i strašću za sistemom, etnologijom i
podsviješću (Locan) te proglašenjem smisla izrazom površne
aktivnosti, odbljeskom, što je pokušaj da se otkloni neuspjeh
fenomenologije i egzistencijalizma, te otvore nove mogućnosti
filozofiranja, mada je svojom uskošću i bezizlaznošću morao
skončati u logičkom pozitivizmu koji pokušava osporiti smisao
filozofije. Bezuspješna je i koncepcija koja ističe da se samo
razumljive misli odnose na svijet u kome one žive i u kome
svijest ima ulogu transcendentalnog minimuma, odnosno
Kantove trancendentalne svijesti, Husserlovog apsolutnog
Ja, Hegelova apsolutnog duha i sl. Jaspers smatra vrhuncem
ljudskog samorazumijevanja participiranje u idejama te ostva-
rivanje zadataka i ciljeva u svijetu (K. Jaspers, Philosphie II,
Berlin 1932., 117), dok Husserl proglašava transcendentalnu
svijest mediumom komuniciranja pojedinačnih svijesti, subje-
kata, pa kod njih dvojice svijest nastupa kao kausa sui i causa
mundi (tvorac sebe i svijeta). Pojedinac doživljava iskustvo
slično ostalima za razliku od intelektualne komunikacije koja
na bazi univerzalnosti omogućava ostvarivanje ciljeva. Polazeći
od hipoteze da su umjetnička djela autonomne cjeline koje se
objašnjavaju sobom, strukturalizam traži od umjetničkih djela
da trancendiraju individualne vrijednosti, previđajući da je
svaka prometna vrijednost povezana s upotrebnom vrijednošću
u društvenoj svijesti. Pošto se artikulira na različite strukture,
ta svijest ne priznaje mogućnost da one utječu jedne na druge
unutar date povijesne epohe, što se da objasniti utjecajem ruskih
formalista, češke formalističke, ali i Lukačeve estetike, ako se
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/87
izuzme njegova „Teorija romana“ koja je posebno utjecala na
francusku ljevicu. Husserlovo prevladavanje „psihologizma“
u logici, Derida pokušava ostvariti u lingvistici prebacujući
ga na područje „razumijevanja granica koja određuje polje
klasične naučnosti“ pa je tako kod njega semiologija što i kod
Husserla fenomenologija. Zanemarivanjem posebnog između
individualnog i univerzalnog koja se u povijesti ostvaruju
svojim susretom, Levi Stross pravi grešku kada misli da su
biološko, geološko i kosmološko univerzalniji od povijesnog,
što čini i Lakan kada proglašava historiju podsvjesnom. Ako
struktura cjeline ne bi dopuštala razlikovanje pojedinačnog
od duhovne cjeline, ne bi bilo moguće definirati cjelinu mo-
delom analitičke i tranzitivne uzročnosti kako inače struktura
određuje svoje dijelove.
Nije uspješnije ni sa idejom tumačenja datog stanja isklju-
čivo prošlošću kojom se blokiraju snage u subjektu umjesto da
se stvara ravnoteža u njemu. Prenaglašavanje lapsusa, snova,
a naročito patoloških ekscesa zasjenjuje upućenost jedinke na
društvo i zavisnost društva od jedinki, odnosno njihovu uzaja-
mnost, a ponajviše uvid da svaki fenomen podliježe manjem ili
većem broju konstituativnih elemenata i utjecaja na različitim
razinama. A ako se to ima na umu, tada se ni umjetnička djela,
ni filozofske ideje niti povijesne kreacije ne daju reducirati na
želje pojedinaca, što im pripisuju psihoanalitičari apostrofira-
njem djelovanja njihovih želja u snu i bunilu, u interakciji sa
društvenom strukturom zanemarujući utjecaj kolektivne svijesti
na kulturno stvaranje pojedinaca. Kamo bi nas odvelo ako
bismo za razumijevanje njegova djela odlučili da istražujemo
isključivo motive autora i njegovu psihologiju? Tim više ako
se prihvati da je svijest elemenat ljudskog ponašanja čiji se
sadržaj najčešće ne podudara s objektivnom stvarnošću. Svijest
je subjekt i objekt kazivanja iako u osnovi ljudskog ponašanja
pa otuda i problem utvrđivanja stepena njene adekvacije s
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/88 objektivnošću budući da je svaka društvena činjenica i činjenica
svijesti kao što je svijest mutatis mutandis manje-više refleks
stanovite stvarnosti.
Zahvaljujući svijesti društvene pojave obuhvaćaju kako
ono što se dogodilo tako i ono što se događa, odnosno ono
nazvano „potmulim tkanjem duha u sebi“ (Hegel) ili „društve-
nim protivrječnostima“ koje izražavaju društene strukture i
njihove spoznaje (Marx). Ako u prvom duh nalazi u sebi svu
građu svog znanja, a u drugom društveno biće određuje svi-
jest, to još ne znači da su osjećanja izazvana našim susretom
sa prirodom ostala prirodno data. Naprotiv, naše prodiranje
u prirodu prate uspomene i osjećanja nepoznati prirodi i dati
samo našem Ja. To je evidentno na osjećanjima koja koriste
umjetnici za stvaranje jedinstva djela ugrađivanjem afektivnih
elemenata druge vrste koji pomažu dubljem razumijevanju
svijeta. U stvari mogućnost da se osjeti sadržaj nekog predmeta
recipročan je za subjekat vrijednosti tog predmeta. Stoga su
ljudske obaveze zapravo potrebe koje ograničavaju ljudski
život u vremenu kada ono sadašnje postaje prošlo, a buduće
– sadašnje. Stanoviti trenuci ispunjavaju našu sadašnjost real-
nošću koliko i prošlost, dok je budućnost prepuštena željama,
nadama i očekivanjima koje mogu biti praćene strahovanjima.
Pošto je vrijeme kao događanje ispunjeno realnošću podložno
dijalektičkoj mijeni, realnost je ta po kojoj se vrijeme mijenja
tvoreći kontinuitet događanja i izazivajući različite doživljaje.
Ona mu daje karakter sadašnjosti u kojoj je koruptibilnost
našeg života, a kako ona ispunjava naš život, to je on moguć
jedino u sadašnjosti pa zato iako vremenski tok kontinuirano
traje, mi zapažamo samo onaj dio njegove struje koji živimo i
to tako da ono što je bilo sadašnje u njoj postaje prošlim, a ono
buduće sadašnjim, čime se mijenja i naš odnost prema sadrža-
ju proticanja pa nekada sadašnje u sadašnjosti je prošlo, kao
što je ono nekada buduće postalo sadašnje. Nekada sadašnje
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/89
a sada prošlo ulazi u sjećanje koje svjedoči o nepovratu bilosti
i to ga čini za doživljaj drugačijim nego je bilo u sadašnjosti,
što važi i za ono buduće koje je postalo sadašnje. Tako se sa
platforme sadašnjosti mjere prošlost i budućnost, a prema
njima određuje sadašnjost, u čemu ima značajnu ulogu pa-
mćenje iz kojeg proizilazi sjećanje iako je prvo dublje, a drugo
izrazitije. Što je naš doživljaj intenzivniji, sadržaj sjećanja je
bliži sadašnjosti pa je otuda retrospektiva praćena pasivnim, a
perspektiva aktivnim odnosom, što važi i za odnos prema cilju
koji je uvijek u budućnosti. Što je više posrednika između nas i
cilja, budućnost je maglovitija iako ni sadašnjost nije slobodna
od onoga što pripada sjećanju. Proticanje vremena je, prema
tome, smjena trenutaka pri čemu se svaki trenutak gradi na
prethodnom a sagledava tek kada je postao prošlost i pripao
sjećanju koje se slobodno širi. To znači da se svaki momenat
života živi u sjećanju i može biti podložan fiksaciji pažnje koja
zaustavlja ono što je sklono prolaženju da bi ga sagledala. Bilo
da se prezentacija prošloga zamjenjuje neposrednim doživlja-
jem ili da fiksacijom ono što je u toku preobraća iz nastajanja
u nastalost, tok vremena ne da se doživjeti u drugom smislu.
Na ono što doživljavamo nadovezuje se na naše tumačenje
kako onoga što jest tako i onoga što bi moglo biti i što prolazi
kroz dubinu doživljaja, te se podaje razumijevanju i postaje
potpuno samo onda kada ulazi u cjelinu. Pojedinci se podvr-
gavaju zajedničkom djelovanju da bi ostvarili vrijednosti po-
željne pravilima i ostvarenjima svrhe. Vrijednost npr. poezije
je u njenoj sposobnosti da doživljeno diže u rang objektivnosti
života što omogućava fragmentu da najavi život u cjelini.
Analogno tome bila bi zadaća ljudskog roda da općom voljom
obuzdava individualne samovolje i njihove težnje za proširi-
vanjem svoje sfere te da izbjegne opasnosti koje otuda prijete.
Ako nacije budu tražile ono što ih spaja a ne razdvaja, manje
će biti ratnih opasnosti, jer postoje vladajuće težnje zajednič-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/90 ke čitavim pokoljenjima, razdobljima pa čak i epohama koje
usmjeravaju kulture onom zajedničkom. Ali kako ga ubuduće
uspješnije ostvarivati, ostaje bez potpunog odgovora. Marx
je mislio da je to ostvarivo socijalističkom revolucijom, što se
pokazalo neodrživim, Dilthery je to očekivao od odgovornih
ličnosti pred svojim vremenom, što je značilo vraćanje mišlje-
nju socijalutopista. Uzmu li se epoha ili razdoblje za životni
horizont u kome dominira subjekt znanja koji se identificira
sa svojim predmetom kao i u srednjem vijeku, racionalizmu,
njemačkom klasičnom idealizmu, u boljševizmu i dr., poka-
zat će se da je u njima sud onoga koji ga izriče i onoga koji
ga razumije identičan, dok je doživljaj dublji i kada dolazi iz
dubine društvenog bića pa je razumijevanje nametnuto općom
situacijom te uvjetovano praktičnošću života. Naše Ja prima
hranu iz svijeta koji je ujedno i svijet drugima s kojima se valja
razumjeti da bi mogli djelovati zajednički. Još dok smo u fazi
učenja da govorimo, mi smo u zajedništvu koje nas uči svemu
pa je naša svijest o zajedništvu povezana sa našim unutrašnjim
stanjem. Komuniciranje s drugima nameće nam, međutim,
posebne zahtjeve da sudimo o njihovim sposobnostima i ka-
rakteru tokom komuniciranja.
U tome mogu učiniti puno umjetnost i nauka otvaranjem
puteva ka prošlosti i budućnosti, služeći se riječima koje čita-
nje pretvara u misli koje otvaraju nove horizonte, doživljaje,
situacije, likove i karaktere koji nas ne ostavljaju spokojnim
i mirnim. Mijenjanje raspoloženja ostvaruje se prenošenjem
našeg psihičkog života u drugi krug životnih manifestacija
koje, istina, ne mogu puno izmijeniti naš egzistencijalni udes,
budući da je ono što nam pružaju najčešće samo dekor svijeta
koji determinira naše bivstvovanje. Nisu bezrazložno istaknute
kao bitne karakteristike čojvekova položaja u svijetu „rizik,
mogućnost neuspjeha i nada u uspjeh“, karakteristike koje
su ujedno uvjeti „jedne vere koja je opklada“ (Pascal). Te i
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/91
slične rizike nije u stanju ukloniti ni istraživanje posljednjih
elemenata i uzroka svijeta koje nalikuje avanturi sa rizicima.
Naravno, tome se opire nada temeljena na tendencijama i la-
tencijama dijalektičnosti materije pa je rizik koji se održava na
njenoj niti ujedno i chance-a za uspjeh bez koje poduhvat ne bi
imao smisla niti bi mogao biti ljudski. Ako teologija prepušta
sve transcendenciji, a skepticizam opravdano sumnja u nju,
skromno je ishodište koje sve to očekuje od spoznaje čovjeka i
njegova planetarnog života. Kako definirati svrsishodni karakter
povijesti ako njeno događanje nije aproksimativno približa-
vanje istini? Ali ako ta svrsishodnost ne mora doći na kraju
procesa, može li se naslutiti u parcijalnim učincima povijesti,
još bliže, u čovjekovu radu kao smislenom aktu? U stvari, sa
stanovišta svog odvajanja svaka čovjekova radnja je teološka
iako može biti neizvjesna pa time i lišena ljudskosti. Dakako,
treba razlikovati genetičko od teološkog tumačenja pojava
analogno razlikovanju induktivnog od deduktivnog pristupa
pojavama, jer u oba slučaja to određuje svijest s tom razlikom
što je u prvom individualna, a u drugom sklona univerzalnosti,
odnosno psihologijsko naspram sociološkog objašnjenja. Gore
je nagoviješteno da duhovne tvorbe stoje prema materijalnim
kao planete prema zvijezdama od kojih dobijaju svjetlost. Za-
hvaljujući koherentnosti strukture duhovnih pojava moguće
je govoriti o elementima u umjetničkim i filozofskim djelima
koji nisu bili prethodno u kolektivnoj svijesti, te o inovacijama
koje nisu proizvod cjeline iako su razumljive kolektivnoj svi-
jesti. Ali tamo gdje kolektivna svijest nihilizira individualnost
u mišljenju, uključuju se iracionalni faktori koji ne nalaze
racionalno opravdanje, jer su iza njih samo puste ljudske želje
koje ne treba identificirati sa svrhama kretanja, niti pak ostva-
rivanje tih svrha pripisivati izvjesnosti koju prima dogmatska
svijest. Ali polazeći od procesualnosti svijeta docta spes nudi
mogućnosti za koje ne znamo u svim slučajevima hoće li se
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/92 ostvariti, ali treba stoga izbjegavati poistovjećivanje cilja sa
uzrokom, što čini eshatologija, koliko i prihvaćanje utopijskih
elemenata za razrješavanje kriza, što čine zajednice kada im
ponestane snage da se izbore za bolje društvene odnose. Slično
je sa definiranjem totaliteta racionalista ili empirista, prvih
zbog zanemarivanja empirije, a drugih zbog nemogućnosti da
ga obuhvate, jer on uz predmet implicira i subjekte spoznaje.
Spomenuto stajalište o totalitetu suprotstavlja se individualizmu
zbog njegove parcijalnosti i individualnosti te zahtijeva da sam
subjekt bude totalitet kojeg mogu predstavljati samo klase kao
osviješteni kolektivni subjekt prožet društvenim intencijama
da se mijenja društvo u totalitetu. Subjekat je „klasna svijest“
koja vjeruje da samo istina može dovesti do pobjede za koju
se kao značajno sredstvo uzima samokritika. Nasuprot strogoj
znanstvenosti koja podrazumijeva postojanje strogog determi-
nizma, tu se pojavljuje društvena akcija predvođena klasnom
sviješću opredijeljenom za parcijalno stajalište koje može biti
opasno, kako je poznato iz empirije. Humanističko stajalište
traži prevazilaženje i takvih parcijalnosti, a da ne spominjem
filozofiju koja smatra mišljenje elementom akcije. Poznato je
da se duhovne vrijednosti svode na svoje nosioce ako hoće da
se mjere. One time ne gube svoju nadindividualnost bez koje
ne bi bilo duhovnog stvaranja i zato duhovne tvorevine mogu
biti kompenzacije za frustracije nametnute stvarnošću.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/93
Re
KRV
NikolaBertolino
A mene dragost ove krvi uze,
I ćutio sam kaplje kao suze.
Ivan Goran Kovačić, Jama
Krv je, nebrate moj, riječ smrti kad vrisne na mojim
ili tvojim rukama; a pjesma života, sestro moja, kad
zašumi, kad se zapjenuši, puna dragosti, u tvom ili
mome srcu.
Moje svijetlo trne pred zavjesom od krvi iza koje,
kad sklopim oči, nestane svijet. Nestane i umukne: jer
previše je mračna, previše hučna ta sudbonosna riječ,
krv.
I moja tama, i tvoja tama, nebrate moj, zacaruju
u nama, jer krv, taj crveni mrak u nama, na nečiji
bezumni doziv traži svoju zlu slobodu.
Blaženu zoru, sestro moja, kad smo se budili sa
krvlju u sebi bistrom i šumnom kao planinski potok,
oduzeše nam, ili smo to sami učinili, jer oslušnimo svoja
srca: zar krv, bez dragosti, ne podivlja u njima, zar ta
okrutna srca ne počinju tući u ritmu bojnih bubnjeva?
Noć su meni ispunili morama, naselili truplima
i jamama iz kojih me zaziva, iz kojih me preklinje i
užasava mrtva krv što vapi za životom. Ali tko je to
učinio ako ne ja sam, ako ne moj san o krvi?
Iskopali su mi grob da u nj smjestim tebe, krvni
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/94 nebrate moj, i tebe, voljena sestro moja, pa da na kraju
u nj i sam, krvav, legnem.
Sa sretnim danima kad je u mom domu zlatni prah
treperio u traku sunca a zvijezde nad njim ispisivale
godine mirnog tijeka krvi u mojim žilama – gotovo je,
živote moj, jer je opet došlo ono staro vrijeme smrti
bez naricaljki, pogreba i opijela.
Vidom više ne mogu pratiti krvotoke svijeta do
njihovih strašnih uvira, ni sluhom slijediti huk
njihovih rujnih slapova, jer moje su tijelo, moja su
čula iznurili tako obični, a ipak tako okrutni dani,
mjeseci, godine. Čujem i vidim samo zloslutnu krv u
sebi.
Iz očinjih jama zjapi mrak. O, reci mi, krvi moja, da
li će iz njih ikad više zasjati slika proljeća?
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/95
Re
BLUEMOON
DamirKarakaš
Kokoš je tek način na koji jaje proizvodi jaje.
Samuel Butler
Jedan moj poznanik, isto rockabilly, za smrt majke
saznao je u frizerskom salonu, napola ošišan.
Ja sam pak za djedovu smrt saznao s četkom u kosi.
Taman sam bio oprao kosu te pred ogledalom radio
novu kokoticu (kao i svaki petak namjeravao sam
sutra navečer u Kulušić, na Blue Moon, pa sam htio
imati svježu frizuru) kad mi je zazvonio telefon, nije
prestajao: bio je to otac.
Javio se iz pošte, rekao mi za djeda.
Pitao sam: „Kad je pokop?“
On reče: „Dođi sutra da mi pomogneš oko pokopa.“
Onda reče: „I nemoj da ti slučajno padne na pamet
dolazit onakav.“
* * *
Telefonom sam javio Eli za djeda, da ću sutra u rodni
kraj; otišla je jučer k majci, tamo će biti preko vikenda.
Potom sam se vratio u kupaonicu; neko vrijeme stajao
pred ogledalom; malo razmišljao o djedu, malo gledao
u sebe, zapravo kokoticu koja je bila, moglo bi se reći,
u punom cvatu.
Dok sam studirao ili, bolje rečeno, dok nisam studirao,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/96 prvo što bih uradio u studentskom domu kad bih oko
podneva ustao: otišao bih pred ogledalo, navlažio
vodom dlanove, popravio kokoticu.
Zatim bih se odjenuo, navukao kožnjak, još malo
popravio kokoticu i otišao u grad.
Ravno tramvajem na Savu: tamo je na tramvajskoj
stanici kod Studentskog doma postojalo ogledalo,
visoko, malo nakošeno: savršeno mi je odgovaralo.
Stajao bih; kad bi tramvaj naišao ja bih tobože hodao
prema tramvaju, a zapravo sam hodao prema tom
ogledalu.
Kad bi tramvaj otišao, vraćao sam se natrag pa tako
ponovno, kao stoput premotana snimka, svaki put
iznova uživajući; kad bih kretao prema ogledalu,
izgledalo mi je da izvirem iz nekog drugog, puno
ljepšeg i zanimljivijeg života.
Uzeo sam Elino džepno ogledalce, njime na ogledalu
u kupaonici promatrao desnu stranu kokotice, lijevu,
zatim otraga, pa sa svake strane: moćno je izgledalo,
pogotovo u profilu. Bila je to svakako jedna od mojih
najboljih kokotica u posljednje vrijeme. Imao sam
uvjerljivo najveću kokoticu u gradu, svi su mi na njoj
zavidjeli: to sam u prvom redu mogao zahvaliti kosi,
bujnoj, crnoj, na koju sam uvijek bio posebno ponosan.
Još u djetinjstvu neke žene iz mog sela znale su
zbog te moje kose prilaziti mojoj majci te govoriti s
ljubomorom u glasu: „Nije pošteno da muško ima
takvu kosu.“
Istisnuo sam još malo gela, protrljao dlanove, čvrsto
zalizao sa svake strane, onda još malo laka za kosu,
zažmirio, pošpricao; još malo laka za kosu, sve junački
zabetonirao.
Kasnije, otišao sam spavati: jedan manji jastuk
namjestio sam pod glavu, druga dva veća čvrsto sa
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/97
svake strane: ušančio pažljivo glavu između jastuka:
golemi pačji rep, darovan od samog Boga, ponosno
strši u nebo.
* * *
Odjenuo sam kožnjak Hein Gericke, za koji sam
mjesecima crnčio na baušteli preko Student-servisa,
obuo creepersice s uzorkom od leopardove kože,
zavezao oko vrata crvenu maramu, jače zategnuo
remen hlača s mjedenom kopčom na kojoj su
prekriženi pištolji, pogladio zulufe čiji mi oštri rubovi
dopiru gotovo do uglova usana. Umetnuo sam u uši
slušalice, uključio glomazni svijetloplavi walkman iz
DDR-a, nabavljen jedne nedjelje na Hreliću, začulo se:
Maybellene, oh, Maybellene.
Naposljetku još jednom bacim pogled na kokoticu
i krenem odmjerenim korakom prema tramvajskoj
stanici: nedugo zatim počne me ljutiti vjetar, jedan od
mojih najgorih neprijatelja. Srećom, nije puhao jako,
no kad sam došao do ugla divovske zgrade, najprije
sam malo taktički zastao, te polako iskoračio na
brisani prostor, učinio lagano taj prijelaz da mi vjetar
slučajno ne ošteti kokoticu. Bila je to još jedna, uz
ona tri jastuka, od provjerenih metoda kako očuvati
kokoticu.
Obreo sam se u autobusu: ljudi me čudno pogledavaju,
ne marim. Nekoć mi je to smetalo, ali s godinama sam
oguglao, čak sam počeo uživati u tome da me rulja iz
tramvaja gleda, smije se, upire u mene prst, kao da
sam neka rijetka životinja koja je upravo pobjegla iz
ZOO-a: bilo je u tome i nekog mazohizma.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/98 U rodnom kraju neki bi me ljudi isprva zbunjeno
motrili: onda bi se, malo-pomalo, počeli navikavati,
rugati se, ali i ponekad iz birtije žučljivo prijetiti
batinama: „da ne sramotim rodni kraj.“ Neki su od
mene, pogotovo rođaci, panično bježali: vjerujući da
sam naprosto prolupao. Neki me pak, pijani, po cesti
nisu ni zamjećivali: pankere su vidjeli, ali rockabillyja
nikad.
Mislili su, valjda, da sam fatamorgana.
Sjedim na zadnjem sjedalu; duge noge mi ispružene.
Na mutnom staklu promatram obrise kokotice, grada
koji sve više ostaje iza, jutarnja svjetla.
Onda razmišljam o djedu, o njegovoj smrti.
O tome kako me uopće nije pogodila djedova smrt, čak
ni posebno iznenadila.
Možda i zbog toga jer je u zadnje vrijeme često
govorio: „Kad ne budem mogao živit, onda ću se
objesit.“
Kao da nas je pripremao na taj čin.
Doduše, jedino me možda malo iznenadilo što se nije
objesio, nego upucao: iz očeve M-48; sjeo na stolicu,
prislonio cijev puške na prsa, pritisnuo nožnim palcem
obarač.
Kad mi je otac javio za djeda, rekao je: „To je jedino
pametno što je u životu napravio.“
Onda je s bijesom u glasu dodao: „Sve mi je po kući
zakrvario.“
Odmah sam se sjetio vremena kad bih kao klinac ležao
oboren u krevetu od jake gripe. Majka bi mi, da bolest
što prije mine, pa da mogu s ocem uokolo kuće nešto
raditi, jer on nije priznavao gripu, na vruće tabane
špagom zavezivala komade hladne cikle. Otac bi svaki
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/99
put kad bi prošao dvorištem, provukao glavu kroz
vrata i ljutito doviknuo: „Ko nije za živit, neka umre.“
Nedugo zatim počeo sam plakati; prekrio sam dlanom
lice i nečujno plakao: pruge suza.
* * *
Moj djed i otac stalno su se oko nečega svađali.
Jedno vrijeme svađali su se oko toga što je otac prvi u
selu nabavio čučavac, iskopao pored kuće septičku jamu.
Prije toga nužda se obavljala u hodniku, takozvanom
ganku: sjedilo se na drvenom nužniku, zapravo rupi
izrezanoj u obliku srca, pa bi govna propadala kroz
to srce; dolje je pak, s one strane srca, često bila hrpa
govana, koja je ponekad skoro vrškom dodirivala guzicu.
Najgore je bilo ljeti, kad je zbog tog klozeta neizdrživo
smrdjelo u cijeloj kući, a na guzicu bi pri nuždi
pohlepno navaljivali rojevi muha. Smrdjelo je u kući
i na stajski gnoj, zbog stoke koja je bila u prostoriji
ispod nas: dijelio nas je jedino daščani pod, prekriven
linoleumom: no nije to bio isti smrad.
Onda je djed, iz protesta zbog uvođenja čučavca,
odlučio srati u staji.
Druga velika svađa izbila je zbog kupnje televizora:
prvog u selu.
Meni se pak činilo da djed samo traži neki razlog za
gloženje: da se zapravo inati ocu koji se ponaša kao da
je on glava kuće, a njega, djeda, u svojim planovima
previše ne zarezuje.
Inače, djed je na televizoru ubjedljivo najviše mrzio
nogomet: uporno je tvrdio kako je sve to namješteno,
kako su to igračke od gume koje trče na struju.
Reklame je prezirao. „Kad je nešto dobro, onda to
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/100 ne treba reklamirati.“ Moju je pak kokoticu, otkad
sam se prvi put s njom pojavio u selu, doživljavao
je sasvim normalno. „Frizura ko frizura“, govorio je
nezaintreresirano. To je još više učvrstilo naš savez
protiv oca, koji se najčešće sastojao u tome da djed
priča sve najgore protiv oca, a ja to potvrđujem
povremenim kimanjem glave.
Djed je bio sitan, krivonog, stalno s rukama na leđima.
Kad bi nečija krava ušla u našu travu, uzeo bi sjekiru,
trčao za nesavjesnim mladim čobanom, bacao za njim
sjekiru: dovoljno precizno da ga za metar-dva promaši.
Volio je bacati sjekiru.
Jednom je tu istu sjekiru bacio za svojom omiljenom
kravom koja je ušla na tuđu njivu; pogodio ju je sječivom
u tetivu, u onu nogu koju je u trku taman trebala povući
za sobom; krava je propala na tu nogu, izvalila se,
nesretnica, poput mesnate bačve, a to je značilo da ćemo
je morati zaklati. Onda je pored nje u šoku sjeo i dugo
plakao bez suza, cijelo tijelo mu se treslo.
Ponekad mi je pričao o svojem ocu; kako ga u kući
nisu voljeli jer ih je bez razloga mlatio, pa se ovaj
jednog dana pretvarao da je mrtav da vidi tko će za
njim zaplakati: lažno se objesio. Kad su se ukućani
počeli veseliti, otvorio je oči, sišao s užeta i sve ih u
kompletu ponovno dobro namlatio.
* * *
Maknem iz ušiju slušalice, siđem iz busa, krenem
vijugavom cestom u planine.
Na putu sretnem babu u crnini s košarom na glavi.
„Dobar dan“, kažem.
Ona se okrene za mnom i triput se prekriži.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/101
Nakon nekog vremena zastanem da se odmorim: s
drveća se otkidaju jabuke, kako koja padne na krov od
crvenog crijepa, odskoči, padne na betonsko dvorište,
raspukne se i snažno zamiriše. Sagnem se, provučem
ruku kroz željeznu ogradu, uzmem polovicu jedne
jabuke, jedem i hodam dalje. Slušam kako se u daljini
dolajavaju psi; iza brda pojavljuju se prvi zabati
drvenih kuća. Moje selo je iza dva sljedeća brda.
Stigao sam u mračnu predvečer; oblaci su bili crni i
niski: pritiskali su glavu.
Popnem se drvenim, svježe izribanim stepenicama,
polako uđem te ugledam oca kako pri svjetlosti gole
sijalice zamišljano sjedi uz djedov odar; kuhinja je bila
najveća prostorija u kući pa je tu postavio mrtvog djeda.
Kad me je vidio, polako je ustao i bez riječi dugo
zadržao pogled na mojoj frizuri.
Onda me pogledao ravno u oči: činilo se da bi me
mogao zaklati tim pogledom.
Vani je sijevnula munja, pa još jedna, sijalica se neko
vrijeme kolebala, žmirkala, potom se ugasila.
Onda se otac napokon u mraku pomaknuo, izvukao
iz kredenca baterijsku lampu, posvijetlio u mene, pa
u moju frizuru, kao da još uvijek ne može vjerovati,
zavrtio je, zapravo otresao glavom.
Zakoračio je ponovno do kredenca, izvukao
petrolejsku lampu, upalio žižak i pojačao ga: prostorija
se zaljuljala u svjetlosti.
Pogledao sam u otvoreni lijes; djed je bijelom
seljačkom plahtom bio prekriven preko glave, na
prsima su mu ispod grube plahte mirovale ruke; kao
da ih drži na onoj rupi od metka.
Otkrio sam mu na trenutak voštano lice: ispod brkova
zamijetio sam osmijeh, lagan, gotovo nezamjetan, koji
se primjećivao tek u uglovima usana.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/102 Prišao sam mu bliže: čini se da je izdahnuo sretan;
vjerojatno mu je dopizdio život: zato se valjda i upucao;
bolestan nije bio, koliko znam, svaki je dan revno čuvao
stoku u šumi iznad kuće, dva puta dnevno, ujutro i
popodne. Volio je čuvati stoku, legao bi pod grm, stavio
ruke pod glavu i sa slamkom u ustima znao reći: „Samo
da ne gledam onu budalu kod kuće.“
Pogledao sam još jednom njegove brkove, onda ga pokrio.
Zbog tih brkova on i Staljin oduvijek su me podsjećali
na neku vrstu morža. Iako, nije on imao nikakve veze sa
Staljinom, niti su brkovi bili zbog Staljina, to su naprosto
bili njegovi brkovi. Uostalom, mrzio je Ruse. Valjda zbog
toga što mu je jedan brat poginuo u ustaškim jedinicama
pod Staljingradom. Djed je također bio ustaša; svi su u
selu bili ustaše, osim jednog, koji je iznenada odlučio otići
u šumu k partizanima; otac mu se od sramote isti dan
objesio na sjeniku.
Djed je tvrdio da tijekom rata nikada nikoga nije ubio,
a kamoli zaklao: vjerovao sam mu.
No na kraju rata jedva je izbjegao strijeljanje.
Već je bio razvrstan u grupu gdje su bila i njegova
tri brata, također osuđena na strijeljanje i sutradan
pogubljena.
Spasila ga je u zadnji tren neka žena, tvrdeći da joj je
spasio oca Srbina.
Jedan od djedove braće, najmlađi, ubijao je sve redom:
muškarce, žene, starce, djecu.
Posebno je mrzio Cigane: običavao bi ih zajahati,
zgrabiti za kosu, udarati petama u slabine kao
mamuzama da požure uz brdo: kad bi ga doprtili do
bezdane jame, žive bi ih bacio unutra.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/103
* * *
„Ti si se u moga najmlađeg brata umetnuo“, rekao je
jednom djed. „Kad gledam tebe, ko da pred sobom
gledam njega. Takvu je i on grivu imao.“
Makinalno sam rekao: „On je klao ljude...“
Djed me naglo pogledao, onda je dugo gledao u
daljinu.
„To je Sotona radio“, rekao je tužnim glasom. „Kad je
počeo rat... u njega je, nesretnika... ušao Sotona.“
* * *
Nedugo zatim uzeo sam iz mamine torbice džepno
ogledalce i otišao u djedovu sobu. Vrata su bila
otključana; ponekad ih je zaključavao, ponekad nije.
Nije vjerovao banci, pa je novac od penzije radije
držao zaključan u ladici noćnog ormarića. Kod kuće
se pak bojao da ga ne potkrada otac. Zakoračio sam
s tim ogledalcem do djedova kreveta: iznad njega
postavljena je uvećana, u drvo uramljena fotografija
na kojoj su bila petorica muškaraca uslikana do pasa:
djed i njegova četiri brata. Svi u odijelima i kravatama,
tako poslagani, zapravo zbijeni, da se samo djedu, koji
je prvi u redu, vide oba ramena.
Zadržao sam pogled na zadnjem u nizu, gotovo još
dječaku; na djedovu najmlađem bratu.
Zurio sam čas u ogledace čas gore u fotografiju; u
bljedunjavo lice uokvireno crnom gustom kosom.
Zatim opet u ogledalce; neki strah ispunio mi je noge.
Ja i najmlađi djedov brat sličili smo kao jaje jajetu...
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/104 * * *
Položio sam lagano ruku na rub djedova lijesa.
Otac je prišao, maknuo mi grubo ruku s lijesa, digao
pogled, ponovno pogledao rizuru.
„Šta sam ja tebi na telefon rekao?“ upitao je.
„Di je mama?“ pitao sam, pokušavajući izbjeći
odgovor.
Otac reče: „Jesam rekao da takav ne dolaziš na
sahranu.“
Pogledao sam u djeda, kao da načas od njega tražim
potporu.
Otac reče: „Propalico jedna, propao si na fakultetu,
propao si u životu. Bolje da se i ti ubiješ.“
Opet nisam ništa rekao.
„Nakazo“, rekao je. „Ljudi mi se smiju zbog tvoje
frizure. Ne mogu ni u gostionu zbog tvoje frizure. Ne
mogu živit zbog tvoje frizure. A nemaš ni poštovanja
prema djedu kad dolaziš takav na sahranu.“
„Djed me volio“, prevalio sam preko usana. „Tebe je
mrzio.“
Oči su mu se naglo uvećale.
„A ja tebe mrzim!“ vikne.
Onda me udari šakom u glavu.
Udarac je doletio iznenada, ali kao iz neke velike
udaljenosti.
Posrnuo sam unatrag, uspravio se, u čudu ga
promatrao.
Znao me često namlatiti, otvorenim dlanom po glavi,
tako da mi je jednom krv tekla iz ušiju, nogom,
štapom, remenom, nikad šakom. Možda zato jer je
računao da bi me kao klinca mogao šakom ubiti.
Doduše, u zraku bi mu bila šaka, ali udarao bi me po
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/105
glavi dlanom; nekome sa strane to je moglo izgledati,
kad otvara i rastvara šaku, da mi duboko u glavu iz
šake pokušava utisnuti neke jako važe misli.
Prišao je za pola koraka i ponovno zamahnuo:
izmaknuo sam se, pa je njegova ogromna šaka
poletjela u prazno.
Sad je on posrnuo, onako težak, masivan, bokom očešao
lijes s djedom koji se malo pomaknuo, sabio me u kut.
Potom me naglo ščepao za kokoticu te složio
trijumfalan izraz lica, kao da me sad napokon ima
u toliko čekanoj stupici. „E sad ćeš platit za sve u
životu!“, zamahuo je odozgo šakom prema mojoj glavi:
izmaknuo sam se, svejedno me zahvatio; šake su mi se
naglo stisnule. Zubi. Oči.
Onda sam ga, kad je ponovno zamahnuo, udario iz sve
snage nogom u jaja. Zastenjao je, odmakao se, iskolačio
oči, zatim sam ga, unoseći se sav u taj pokret, tako da mi
se kokotica potpuno raspala, pogodio šakom direktno u
čelo. Zanjihao se, lijevo, desno, kao mehanička igračka,
ali ostao je na nogama. Gledao me zapanjeno, još
zapanjenije nego kad je prvi put u životu ugledao moju
kokoticu. Stisnuo je zube, a na vratu su mu se razgranale
brojne crvene žile, nabujale do prsnuća.
Rekao je, neobično tiho: „Izrode jedan, na vlastita oca
si digao ruku.“
Zatim je ponovno navalio: šakama i nogama;
izmjenjivali smo udarce, tukli se uokolo lijesa, preko
lijesa, skoro smo ga prevrnuli; izgledali smo poput
pijanih boksača.
U jednom trenutku zastane i vikne: „Sad si gotov, idem
po sjekiru!“
Pogodio sam ga još jednom precizno šakom u bradu,
pa nogom po nogama, nakon čega je posrnuo i pao
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/106 pored vrata; kad se skljokao, tražeći rukama uporište,
kuća se do temelja zatresla. Vani je taman počela kiša,
on je okrvavljen ležao i glasno stenjao. Onda sam ga
počeo tući nogama, lijevom, desnom, gaziti, sve dok ga
nisam izravnao s podom, jedva sam se zaustavio.
Izašao sam van na kišu, krenuo cestom, počeo
neobuzdano plakati.
Kosa mi je visjela, ruke su mi visjele, hodao sam
cestom prema gradu kao nekakvo čudovište.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/107
Re
KONACPAMUČNEMAJICEPODPAZUHOM
SenadinMusabegović
U tek otvorenoj kafani „Teatar“, ispred Narodnog pozorišta,
sjedio sam u bašti i pio jutarnju kafu i đus. Naspram mene, za
drugim stolom, starija djevojka, prekrštenih nogu kao jogin uvlačila
se u stolicu: želio sam je fotografisati. Maramom je prekrila obri-
janu glavu. Kolutavi dim iz cigarete, stisnute u mršavim prstima,
uspinjao do usta, očiju, nosa i zmijski joj šarao crte lica: uštinuo
bi je za oči što ih je, kao mehanička lutka, otvarala i zaklapala.
Ispred nje, na stolu, ležala je kutija sa fotografskim papirom.
Skupivši hrabrosti da joj priđem drhtavim glasom sam je
upitao:
– Mogu li da te fotografišem?
– Prvo mi reci kako hoćeš da me snimiš? – kroz osmjeh mi
je dobacila.
Podrhtavajućim glasom, iz kojeg su pljuštale pretenciozne
fraze, napinjao sam se da joj objasnim kakva je privlačnost
njezine atipična ljepote: osmijeh pun sjaja, obrijana glava,
anoreksično tijelo skupljeno u joga poziciju, posjeduju nešto
od iskonskog mira, stabilnosti, i, istovremeno, podsjećaju me
na nekoga ko je bio u konclogoru, pa sam naumio da napravim
kontrast između njezine i manekenske ljepote, koja se obično
viđa na ovakvim mijestima. Intelektualnu tiradu sam završio
mislima Waltera Benjamina i Susan Sontag o fotografiji.
– To za konclogor mogu nekako i da progutam, ali to sranje
o Benjaminu i Sozan Sontag nikako – reče odrješito.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/108 – Izvini onda! – i okrenuo sam se da se vratim za sto.
– Stani, sjedi. Nemoj odmah da posustaješ, malo sam se
šalila. Ustvari, ideja ti nije toliko loša, samo je preambiciozna.
Dakle, moje tijelo vidiš u konclogoru kao u nekoj nirvani?
Simbol ti je suviše jak.
– Možda se nisam dobro izrazio.
– Ako hoćeš možemo naručiti nešto da popijemo, pa da ti
se misao malo razbistri.
Naručila je dva viskija. Dok sam u zanosu raspredao kakav
je smisao fotografije, njezine moći, niz grlo mi je klizio viski
što sam ga nemilice ispijao. Boje na semaforu, koje sam gledao
preko njenih leđa, počele su da se umnožavaju: nemirno su
treptale. Crveno-žuto-želene samoforske oči su me snimale.
Zvuk guma na autima cijepao je nedeljnu tišinu. Uvlačio sam
se u opeglanu košulju, kao da sam u njoj od te buke i tog ra-
sipanja svijetla i boja bio zaštićen. Zaplinjući jezikom spome-
nuo sam italijanskog reditelja Antonionija, kako njegov kadar
hvata, dok snima ćoškove neke kuće ili prazninu italijanskog
trga, samoću svojih likova. Pod dejstvom alkohola njeno lice
se mijenjalo, izduživalo, rastapalo. Ture su se redale.
Njen osmijeh, kroz mutno staklo čaše priljepljene za usne,
se caklio i resko bi me, svaki put, usred mojih velikih misli,
prekidao. Dok smo nazdravljali, kucanje ćaša, kao poljubac, za-
kucavao me u drhtaje nelagode što je iz mojih grudi odzvanjala.
Priljubljujući oštar rub čaše uz donju usnu, zmijskim jezikom
lovila je komadićke leda: tijelo mi se, pod njezinom pogledom,
kao led na vrhu jezika, rastapalo. Ne davši joj puno da priča
o sebi, do mojih ušiju je doprlo samo to da je iz Dubrovnika
i da se, da bi snimala podvodne fotografije, bavi i podvodnim
ribolovom. Kazala je da u fotografijama, koje snima pod vodom,
pokušava da kombinuje oblike ljudskog i ribljeg tijela.
– Da li to znači da svako od nas nosi neko pramitsko, ani-
malno zlo u sebi?
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/109
– Ne! Zanima me više kako je u tijelu sirene, polu ribe i
polu ljepotice, uobličena perfektna erotska strast.
– Pa zar one nisu više simbol smrti.
– Možda, ali samo za muškarca. Odisej nije zato morao da ima
vosak u ušima; trebao je samo nešto da izmijeni u svojoj glavi.
Moja se zbunjenost, s velikom količinom ispijenog alko-
hola, gubila; ponesen njegovom magijskom snagom, postajao
sam samouvjereniji, dominantniji, što me je napuhalo do
kosmičkih razmjera, da sve ono što je ona izgovarala, učinim
predmetom ismijavanja. Trabunjao sam o rascjepu između
ženskoga i muškog tijela, koji počiva na smrti, da bih onda
iznio svoju veliku tezu o rascjepu između fotografije i samog
tijela, kao i o erotskoj privlačnosti koja se javlja u činu kada
se kroz fotografski aparat posmatra svijet. Sve to vrijeme sam
govorio protiv harmonije i sklada, kao i o trivijalnosti što se
u njima nalazi.
– Mislim da je harmonija laž, i da je iskustvo fotografisanja,
ustvari, iskustvo rascijepa između tebe i svijeta. Znaš, kada
glavni junak u filmu Wima Wendersa: ’Stanje stvari’ uzima
kameru, umjesto pištolja, dok u njega pucaju, on tada upravo
naglašava nemogućnost hvatanja određenog trenutka. Zapravo,
on ističe nesklad između sebe i svijeta, između fotografije i
sebe, između pištolja i fotografije, između oka i fotografskog
aparata...
Predveče smo otišli u atalje njenog prijatelja u kojem je bilo
postavljeno mnoštvo skulptura riba, ali i njezinih fotografija,
okačenih po zidovima. Na sredini ataljea bio je bračni krevet
koji je tu, usamljen, kao mrtvački kovčeg, čekao. Privlačio me
je u ateljeu osjećaj napuštenosti, praznine u kojoj, kao poslije
sudnjeg dana, stoje ukočene glinene figure, što naglašavaju
tragove ljudskih oblika. U glini su bile izvajane figure polu čov-
jeka, polu zvijeri. Njene fotografije su nastojale da na plošan,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/110 vizuelan način, otjelotvore ono što se nalazilo u skulpturama,
kao da su druga strana njihovog lica. Rekla mi je da je njezin
prijatelj autor tih plastičnih figura.
Sjela je na drvenu stolicu sa koje je, kako mi je kazala,
njen prijatelj vajao skulpture što su nas okruživale, skinula
košulju sa sebe i rekla mi da je fotografišem. Uzeo sam svoj
aparat, okrenuvši objektiv, zumirao sam joj bradavicu, što se
na hladnom vazduhu, pod talasima zraka s ventilatora, oštrila.
Izgledala je kao šiljak na koji će se sve nabosti. Hvatao sam
brijegove na njezinim ramenima iz kojih su sitne dlačice izvirale.
Snimao sam je anatomski kao da hirurškim nožem prelazim
preko njenoga tijela, osvjetljavajući svaki detalj na koži. Na
momente, pod mojim pogledom, tijelo joj je bilo nemoćno,
odbačeno kao tijelo logoraša pod pogledom SS-dželata, a, u
isti mah, kao da se iznova stvaralo. S fotografskim pogledom
posjedovao sam njezino tijelo, kontrolisao ga do najsitnijeg
detalja. Nisam dozvoljao da me ona kao sirena zavede. Sa
fotografskom mašinom bio sam nadmoćan. Mogao sam da je
posmatram odozgo, kao Ulis, što je pobjedio zavodljivo žensko
tijelo, koje ga je vodilo ka smrti. Moj pogled je prodirao kroz
nju, cijepao je i kožu joj prekrajao.
Lijevom rukom skinuo sam njeno donje rublje i rekao joj
da se skvrči kao fetus. Pronašao sam paralelu između vode-
nastog oblika fetusa i riba, čije su fotografije stajala na zidu.
Kazao sam joj da legne pored fotografije koju sam skinuo sa
zida. Postavio sam lampu ispod njene vagine koja je izgledala
kao meduza što sve guta. Kada sam stavio prste u njen vlažni
otvor, snimao sam kako od uzbuđenja otvara usta i kako joj
se iz ubrzanog disanja, koje se činilo kao stenjanje, otimaju
krištavi krici. Iz njenoga preglasnog dahtanja kao da je kuljao
neki prvotni strah koji se oko mene odmotavao. Iz mraka,
samo je, ispod njenih usana, crveni jezik palacao i odmotavao
se prema objektivu. Snimao sam je kako u nekom čudnom
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/111
zanosu grli lampu, čija ju je svijetlost izduživala. Snimao sam
je i kako drži moju dlakavu ruku na svojim grudima, dok joj
prstima dodirujem usne. Dok smo na krevetu prodirali jedno
u drugo, imao sam osjećaj da me njezine usne, kojima je pre-
lazila po mojoj koži, snimaju. Sa alkoholnim zadahom koji je iz
njih klizio, poprimale su okus smrti, koji me privlačio, štaviše:
uzbuđivao. Prodirući u njezino tijelo postajao sam fotografski
bljesak koji se u nju sliva. Činilo mi se da nestajem, kao što
sam, nekad davno, na vijest o dedinoj smrti, nestajao, sabijen
u ćošku dnevne sobe. Samo što sada nisam bježao od smrti;
kroz nju sam prolazio. Smrt je bila ljepljivo znojno žensko tijelo
što se oko mene, kao pipci hobotnice, obmotavalo i isisavalo
me do kostiju. Pod njenim poljupcima, zagrljajima, ugrizima,
u meni se rasplamsavala želja da samog sebe, kao u raljama
ajkule, raskomadam do najmanjeg komadića, kako bih, sasvim
razobličen, nestao u ponoru njezine utrobe.
U času orgazma kao da je iz mene sve isticalo, drhtalo,
titralo i nastavilo da struji vazduhom. Pogled mi je, kao kroz
fotografski aparat, bježao iz vlastitog oka i ljepio se za njezinu
znojnu kožu. Postajao sam prašina sa fotografija njezinih slika
iz kojih zbunjeni ljepljivi riblji pogled – toliko lagan, bez težine,
kao dlake kose što su se po posteljini kolutale i ljepile za moje
usne – viri. Zavlačio sam se u njezi pupak koji se pomjerao
gore, dolje. Kao sipa, kada izbaci svoju tintu u more, iz sebe
sam prosuo spermu u prezervativ.
A onda, kada je tišina počela da nas obuzima i prodire kroz
nas, uzela je svoje cigarete sa stolića i zapalila.
– Nisam ti kazala – progovorila je – na ovoj stolici na kojoj
si me fotografisao, moj prijatelj je prije godinu dana izvršio
samoubistvo. Bio je skulptor. Njegovo tijelo, kada su ga svog
iskrvavljenog pronašli, bilo je kao skulptura. Jedan od razloga što
sam se ovdje vratila je da napravim kolaž između njega i mojih
fotografija. Nisam uspijevala. Eto, možda si mi ti pomogao.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/112 Zbunjen i iscrpljen spustio sam glavu na jastuk i prepustio
se snu. Sanjao sam riblje čeljusti kako me grickaju, proždiru
mi utrobu. Sjedeći na istoj stolici, na kojoj sam je fotografisao,
a koja se sada nalazila na dnu nekog nepoznatog okeana, vri-
skom sam počeo da ih od sebe tjeram. Lebdio sam kroz morske
talase, koji su me uvijek iznova ubacivali u neke druge nepo-
znate predjele i dubine. Sve je bilo ljepljivo. I dok su se moji
pokreti, kao kroz gusti med, batrgali u naporu da se probiju,
shvatio sam da su voda i ribe i morska nepregledna dubina,
ustvari, njezine usne što su se za mene ljepile. Ljepljivi i masni
poljupci počeli su da se oko mene obmotavaju. Kao da su od
moga tijela pravili kolaž od fotografije i skulpture.
S prvim zrakama sunca, što su prodirali kroz umazane pro-
zore, šibajući me po kapcima, otvorio sam oči. Krmeljavom
pogledu, kroz izmaglicu, koja se skupljala oko trepavica, ukazao
se prizor njezine gole glave, koja se, kao zvijer u svojoj jazbini,
savila na mome ramenu. Pažljivo, kao neku krhku, odbačenu
stvar, spustio sam je na jastuk. Dok sam joj sa svog ramena
sklanjao glavu, iskliznuo mi je sa uda prezervativ i pao pod
njezinu dojku. Bio je zgužvan kao moja koža.
Koračajući do prozora svaka me je skluptura gledala. Postali
smo braća koju glina ljepljivo povezuje. Kroz prozor, što se
prostirao preko cijelog zida, posmatrao sam grad. Sa tek opalim
lišćem, koje je jutarnji povjetarac u vazduhu vitlala, grad se budio.
Izlazio je iz svog noćnog drijemeža. Mljekar je plavim loncem
klepetao, dok je iz njega, ispred ulaznih vrata, ulijevao mlijeko
u staklene flaše. Iza oluka iskočila je crna mačka i direktno
podletjela pod crvenu škodu, prednji točkovi su je zgnječili.
Mljekar se naglo trznuo i prosuo mlijeko na cipele starca koji
je, pod miškom, nosio izdanje jutarnjih novina. Fotografskom
sam oštrinom zapazio, na naslovnoj strani novina, uozbiljen lik
Predsjednika, kako narodu, što mu aplaudira, pokazuje ispru-
ženom rukom spasonosni put. Nad bijelom lokvom prosutog
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/113
mlijeka nekoliko jutarnjih znatiželjnika se nagnulo da bi u njoj
vidjeli svoje odraženo lice. Da li zgažena crna mačka donosi
sreću ili nesreću? Neka samoća se širila i prostirla po svemu.
Čitav grad je, sa svojim jutarnjim zvucima, drhtao na mojoj goloj
koži, kružio kroz krvotok. A u meni je rasla spoznaja o napu-
štanju, nestajanju. Znao sam da više neću nikada vidjeti tijelo
s kojim sam se svu noć grlio; znao sam da će prizori – nelagoda
mljekara koji rukom čisti starčeve pantalone, strah starca koji
jutarnje izdanje novina prislanja uz svoje lice da se sakrije od
trzaja zgaženih mačijih nogica, škripa guma koje natopljene
mačjom krvlju ostavljaju trag na asfaltu – iščeznuti iz okvira
mojih trepavica; znao sam, da će zgaženu mačiju kožu na asfaltu
saprati kiša, da će iz mene isteći trenutak jeseni, kada se lišće
koluta i kada se ukršta sa mojim dahom, da će se sa moje kože
mirisi ženskog tijela saprati.
Otišao sam u WC. Nageo sam se nad klozetskom šoljom i u
njenom dnu posmatrao u vodi svoj odraz. Povukao sam lanac
kotlića i pustio vodu, mislio sam da će tako i moj lik, u cijevima
što su grgotale, nestati negdje daleko i da ću u njima iscuriti sve
do mora, do neke tamne crne rupe kojoj nisam znao ime. Voda
koja se prelivala preko mene, kada sam se tuširao, kožu mi je
svlačila i uvlačila u odvod na koji su se dlake kačile. Kada sam
se vratio u sobu njeno je tijelo, dok je spavala, izgledalo umr-
tvljeno. Ono nije više posjedovalo onu strast kakvu sam te noći
vidio. Posmatrao sam joj dlake na nogama, otvorena usta što su
se od hrkanja pomjerala gore-dolje. Izgledala je kao utopljenik
iz kojeg se posljednji dah jedva probija. Počeo sam da skupljam
svoje stvari. Ona se naglo trgnula i kroz smiješak dobacila:
– Šta, već bježiš!
– Nije, imam neke obaveze, moram ići.
– Hej, ostavi mi svoju majicu. Voljela bih da je imam. Možda
od nje napravim neku fotografiju, pošto ja nisam tebe snimala.
Da imam nešto za uspomenu.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/114 Razmijenili smo majice. Ja sam navukao njenu, a njoj sam
ostavio svoju. Njena, smeđa, bila mi je uska, ali, onako stegnu-
ta, kao da mi je ocrtavala mišiće, činila ih većim i čvršćim. Sa
majicom, što se ljepila uz moje grudi, kalio se u meni i neki
muški ponos. Postajao sam snažniji, jači, zreliji. Dok sam
prolazio ulicom pored pregažene mačke, čija se crna koža
još uvijek caklila na iskošenom jutarnjem svjetlu, napravio
sam nekoliko fotografija. Snimio sam joj zube koji su izvirali
ispod smrskane glave, rep što se lagano uvio u polukrug, kožu
zalijepljenu na ivicu trotoara.
Poslije nekoliko mjeseci otišao sam na odsluženje vojnoga
roka u Beograd. U kasarni, desetari, nakostriješeni stariji voj-
nici, izdirali su se na mene: trči, brže, miči to svoje lijeno dupe!
Kao guštera odveli su me u neku hladnu prostoriju i naredili
mi da se skinem. Dok sam stajao go ispred reda vojnika koji
su se prsili svojim uniformama i svi u glas vikali – brže, brže,
bio sam napušten od sviju. Kao da je neko vikom mogao da
nasilno prodre u mene. Kada sam skinuo sa sebe majicu, koju
mi je ona poklonila, odbacio sam jedan ženski dio sebe. Samo
je trebalo potegnuti vodu iz vodokotlića pa da sav nestanem,
da me progutaju kanalizacijska crijeva. Utisnuto žensko tijelo
u svučenoj ženskoj majici ležalo je na podu poraženo, odbače-
no, isto kao ubijeno herojsko tijelo Bruse Leeja kada je moja
mama svukla sa mene majicu s njegovim likom. Vika, dril su
me počeli učiti šta znači biti pravi muškarac. Čitav svijet se
nakrivio na moju stranu, da me proguta. Iz oficirevog vriska
kao da je virio neki fotografski aparat koji je snimao svaki
ugao moje ličnosti, bilježio i nadzirao sve moje prekršaje,
krive primisli. Nikada nisam bio tako ubačen u tugu golotinje
vlastitoga tijela koliko za to vrijeme. Jedini trenutak predaha
bio je onda kada sam mogao da ležim u krevetu i gledam na
naljepnici, zaljepljenoj o željeznu dršku kreveta, ženske sise
koje su u mojoj mašti bubrile, rasle kao neka neprijateljska
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/115
eksplozija. Tada bih fotografski aparat zamijenio sa okvirom
nišana sa kojim sam uobličavao svijet oko sebe. Kroz nišan sam
formirao pokrete kod oficira, fiksirao vojnički sivi hodnik iz
kojeg se isparavao miris smrdljivih čizama, ispaljivao nevidljive
fotografske metke u tijela muškaraca dok se tuširaju.
Poslije vježbe gađanja obično bi se vojnici hvalili kako su
metu rascijepili, rasporili, razderali je ko „napolitanku“, reše-
tajući na njoj ucrtanu geografiju svih djelova ženskog tijela.
I kao u nekom ritualu vadili bi svoje napete kurčeve i stali da
ispaljuju metke po vunenim ćebadima, koja su im dozivala
ženske obline.
– Puni-nišani-pali – uzvikivali su.
Na gornjem spratu moga kreveta vojnik, koji je imao oko
šesdeset kilograma, ispalio bi svoje metke oko šest, sedam puta.
Jednom sam lupio čizmom po njegovom krevetu i viknuo:
– Dosta više majmune jedan!
– Ali ja jedem proteine, pa mogu – kazao je kroz cerekanje
koji je zvučao toliko debilno da sam se sav naježio.
U njegovom cerekanju čuo sam prikrivenu želju usamlje-
nog muškarca, drkadžije, da u vlastitom tijelu sruši sav svijet.
Legao sam na krevet i drhtao nad samim sobom, u strahu da
me taj zazorni smijeh cijelog ne obuzme.
Vrativši se iz vojske upisao sam se na Filozofski fakultet i
počeo da pohađam studij filozofije. I dok sam najviše vremena
provodio u zagušljvom bifeu Filozofskog fakulteta raspravljajući
sa svojim kolegama o vječnim idejama koje svijet uslovljavaju, ili
ne uslovljavaju, kao i o mogućnostima apriorne spoznaje kako
bi se odredio neki univerzalni kvalitet, substancija, u susjednoj
Republici Hrvatskoj počeo je rat. Jugoslovenska Narodna Ar-
mija, koju sam u Beogradu služio, krenula je da razara hrvatske
gradove. Počelo je bombardiranje Dubrovnika i Vukovara.
Sa prijateljima sam otišao, poslije jedne žučne rasprave o
tome kako pojedinac u svojoj autentičnoj usamljenosti treba da
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/116 bude odvojen od morala krda, u kafe Teatar, mjesto na kojem
sam je upoznao. Pošto u bašti nije bilo mjesta sjeli smo unutra.
Na zidovima, na kojem su obično bile izložene fotografije mane-
kenki, bile su obješene fotografije tijela poginulih na hrvatskom
ratištu. Rat je već ušao u modu. Na ulicama se mogo vidjeti neki
šminker da nosi maskirnu uniformu, kao dokaz svoje muške
snage. Atmosferu isforsirane glamurozne blještavosti, remetile
su fotografije. U centru prostorije visio je lite-show, koji je šare-
nim zrakama šibao po svim uglovima sobe, prodirući i u poglede
konobara što su, munjevitom brzinom, uštogljeni u crne leptir
mašne, pronosili pladnjeve napunjene coca-colom, schweppe-
som, kafom. Raskomadana tijela sa fotografija manekenski su
mamila pogled: svinjska njuška rovi po utrobi mrtvoga čovjeka;
djelovi raskomadanog tijela u razorenoj i spaljenoj crkvi ljepe
se za plastičnu figuru Isusa Hrista; majka ljubi svoga mrtvog
sina u kovčegu. Fotografije su hvatala tijela sa kojima sam se
nastojao identificirati. Jedan od mojih prijatelja uperio je prstom
na jedan leš koji se od dugog ležanja u blatu raspadao. Majica
iz koje su provirivali komadi tijela bila je čista i sa nje se veoma
jasno razabirao znak: Lacoste.
– Vidi, ima istu majicu kao i ja.
Bilo je nečega erotskog u mogućnosti da se vlastita majica
identificira sa majicom mrtvog. Mrtvi su nam postali nekako
bliski kao da s njima odlazimo svakodnevno u isti dućan.
Nekoliko dana poslije, u novinama sam nabasao na fotogra-
fiju svoje prijateljice, objavljenu s kratkom viješću o njezinoj
smrti. Dok je fotografisala bombardovanje Dubrovnika vojnik
JNA pištoljem joj je s leđa ispalio metak u potiljak. Potom
ju je gurnuo u more. Sedmicu dana bila je hrana ribama. U
novinama je objavljena i fotografija njenoga leša. Na njoj sam
prepoznao svoju majicu.
Ostatak dana proveo sam razvijajući njezine fotografije.
Kombinovao sam fotografiju mačije kože sa njenim tijelom.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/117
Nisam se mogao osloboditi osjećaja da me sa papira fotografije
gladi njezina koža, ljepljiva poput ribe, koju je pokrivala crna
mačija prostirka. Njezin pogled, ispunjen tugom tuljana, u
mene je utopljenički uranjao. Fotografije sam zakačio o zidove
sobe. Uzeo sam bocu viskija i polagano je ispijao. Ležao sam
otromboljen na stolici, kao što je ležao njezin prijatelj dani-
ma, prije nego što su ga pronašli. Iz svakog ćoška zijevala je
praznina i u mene ciljala. Kao pucanj kroz prigušivač, tišina
se kačila po mojim dlačicama.
Uzeo sam fotografski aparat da se snimcima odbranim od
nečega sablasnog što je na mene srljalo. Koračao sam stanom
i slikao sve napuštene predmete. Izašao sam na balkon i sa
dvaneastog sprata snimao Sarajevo. Na balkonu je o štriku
bila okačena njezina majica koja se sušila. Fotografisao sam
kapljice koje su se s nje slivale i padale. U udarima vode na
glatki balkonski beton, oglašavala se prijetnja, opasnost što
se nadvijala nad gradom, koji sam, kroz pad kapljica, snimao.
Majica je hvatala vjetar i napuhana se svijala u beskrajne
arabeske. Plazila se na vjetru kao obješena koža jagnjeta, što
ga je majka za Kurban-Bajram zaklala.
Učili su nas da radi spasa vlastite duše treba nekog žrtvovati.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/118
Re
DODIRNETAČKE
SlađanaIlić
Ulazim u međugradski autobus – sedište broj tri, piše na
karti koju vozač na ulasku proverava. Spuštam ranac ispod
nogu, laptop smeštam iznad glave. Sedam s radošću što odlazim
iz grada na kraći odmor, (kakav bi inače moj odmor mogao
biti!), i što ću konačno moći da pročitam knjigu koja me je
dugo čekala. Pored sebe odlažem torbicu s ličnim stvarima.
Proveravam, mada nevoljno, da li je u njoj službeni telefon.
Iako napokon pravim otklon od posla, ipak moram da proverim
da li je tu – nikad se ne zna...
Čudno, u prethodnoj firmi sam gunđala jer mi nije obezbeđen
službeni telefon, iako je to bila profesionalna obaveza poslodavca,
s obzirom na prirodu posla koji obavljam. Kada sam ga u novoj
firmi dobila, svaka njegova zvonjava izazivala mi je nervozu,
izuzetnu nelagodnost. Kada bih videla na displeju samo četiri
cifre, jer svi smo umreženi, uvek bih, ni sama ne znam zašto,
očekivala neku lošu vest. Iracionalno, zar ne? Zamerala sam to
sebi, jer nisam ljubitelj iracionalnosti u poslu, razmišljala o tom
osećaju kao o znaku slabosti koja mi se rugala i opomenula me
da nisam profesionalac, s obzirom na to da sam dopustila da mi
nivo stresa, očigledno, naraste iznad nosa i da me ometa u nor-
malnom razmišlju i radu. Grozan osećaj! To je, mislim, i izvesna
doza sadomazohizma – čovek se saživi, gotovo sraste, s nečim
što mu izaziva konstantnu nelagodu, što mu podstiče negativne
emocije, a ipak s tim živi, ne odvajajući se od izvora stresa.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/119
To me podseća na žene koje srastu sa svojim lošim muževima,
zbog čijeg se konstantnog, dugogodišnjeg prisustva i uticaja
razbole, ne umru uvek, ali poremete umom, a poremete i svoju
decu, žrtvujući ih. Ali muževe ne menjaju.
Prvi put povukla sam tu paralelu kada mi je službeni te-
lefon pao na pod sa stola za kojim sam jela. Da, i onda je taj
telefon bio tu. Tada mu je napukao displej. Pogledala sam u
novonastali prizor pomirljivo, sasvim ravnodušno konstatovala
štetu, podigla ga na sto i – nastavila da jedem. Napukli diplej
me je svakodnevno, po ko zna koliko puta, podsećao na taj
incident, ali nije mi padalo na pamet da u vezi s tim bilo šta
preduzmem. Najčešće bih se nasmešila kada ugledam displej,
zato što je bio potvrda mog stava o tome da su stvari tu da bi
služile nama, a ne mi njima. Pa – neka dreždi tako razbijen –
stvarno je smešan, čak me i zabavlja. A moje odsustvo volje
za promenom ne može škoditi nikom – ni meni, ni telefonu,
pošto je u pitanju ipak samo stvar, a ne, na primer, neki tamo
muž, ili, još gore, neka tamo deca.
U vezi s tim razbijenim displejom bilo je srodnih komentara.
Moj prijatelj iz detinjstva, uspešan poslovni čovek, rekao mi
je: „Ma daj, stvarno ne ide da lepa i pametna poslovna žena
nosi takav telefon! Šta će pomisliti klijenti?!“ A muškarac koji
me je voleo, mada mislim da je ta osećanje bilo zapravo samo
iracionalna refleksija njegove beskrajne ljubavi prema sebi,
rekao mi je: „Kad vidim taj telefon, stvarno mi te dođe nekako
žao. Kupiću ti nov“. Nemam pojma otkud mu takva potreba,
verovatno mu je razdrndani telefon odudarao od mojih visokih
potpetica, koje je obožavao, kao i od mojih crveno lakiranih
noktiju, koje je takođe obožavao toliko, da bi mi sigurno dopustio
da ga grebem njima besomučno, za vreme seksa, razume se (da
je do njega došlo), sve dok mu ne pustim krv, bez obzira na to
što je oženjen i što ga je njegova fina, dobra i bezbojna žena
uvek dočekivala kod kuće s tanjirom tople supe – za početak.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/120 Izgleda da ona te poderotine na njegovim leđima ne bi ni pri-
metila – zbog umora od svakodnevnih poslova i treperenja nad
njim – kuvanja, pranja, peglanja... Tu bi se zaustavila. Izgleda
da nečega drugog, osim još zalivanja cveća, brisanja prašine,
pranja automobila, odvoženja, dovoženja, odlazaka u nabavku,
između njih nije ni bilo. Ne tvrdim to neosnovano. Jednom
sam iz radoznalosti napravila eksperiment, o kome vam sada
ništa neću reći. Stvarno nije ništa primetila.
Da bih ga utešila zbog tog razbijenog displeja na mobilnom,
pošto nisam htela da mi zaljubljeni oženjeni muškarac kupuje
bilo šta – bože sačuvaj! – nakačila sam na isti sliku nekih
rascvetalih prolećnih grana. Tako se manje opažala pukotina.
On je i dalje voleo moj slupani mobilni, zato što ga je mrzeo,
i sviđale su mu se te grane, jer su ga, valjda, podsećale na
mesta koja volimo i koja nikada ne možemo napustiti, jer na
njih sigurno nikada nećemo zajedno ni otići, pošto ni jedno ni
drugo nismo vozači! A ne bi bilo u redu da, znate već...
Evo kakve su bile reakcije drugih.
Prva: Direktor me je na jednom sastanku, kojem smo pri-
sustvovali samo nas dvoje, hipnotisano buljeći u moje crvene
nokte, dok sam se, govoreći, igrala mobilnim telefonom, pre-
kinuo i pitao, prvo – da li su nokti stvarno moji, drugo: „Šta
je ovo?“ Na prvo pitanje nisam želela da odgovorim, pošto ga
nisam smatrala poslovnim. Što se drugog tiče, nisam razumela
na šta tačno misli. „Na šta mislite?“ pitala sam. „Brine Vas moj
razbijeni telefon?“ – „Ne,” rekao je, „već ova divna slika na
displeju. O čemu ona zapravo govori?“ – „Ona zapravo govori“,
rekla sam, gledajući kako zadivljeno bulji dok mu sperma teče
iz očiju, „da sam veoma romantična“.
Druga: Stavila sam na vidno mesto taj telefon i kada sam sastan-
čila s njegovim zamenikom. On mi je spremno rekao: „Pothitno ću
ti naručiti novi telefon! Treba li ti još nešto? Aaa, platićeš mi sve
to jednoga dana!“, rekao je i glupavo se nacerio. Nemaš ti pojma,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/121
mislim se, ali sam se samo blago osmehnula i ljubazno mu rekla
„Hvala Vam, ne treba mi ništa, nema potrebe“. Čini mi se da je
i njemu nešto curilo iz očiju... Svejedno, ja nisam imala nameru
da taj telefon promenim. Pitajte me zašto. Nemam pojma!
Nadam se da na osnovu vašeg dosadašnjeg iskustva – izvi-
nite, čitaoci, trenutno se obraćam samo čitateljkama – nema
potrebe da pomislite kako sam neki nepopravljivi narcis, jer
znate da je priroda navedenih muških reakcija – univerzalna!
I da uglavnom ne zavisi od konkretnog subjekta, ili objekta
– ukoliko subjekat (ili objekat!) nosi štikle i ima crveno nala-
kirane nokte. Ali, hajde da utvrdimo gradivo:
Ako ispunjavate navedene uslove, muškarcu možete pričati
– šta god hoćete! Uzrasna grupa kojoj pojedinac pripada uopšte
nije bitna. On vas sigurno neće slušati. Biće hipnotisan. Tada
možete da kontrolišete njegove poglede i pokrete, pustite mu
mislima na volju, to je okej, i naravno – vaš je. Sve može! Neće
vam kupiti samo mobilni telefon, svu ostalu tehniku, seksi čiz-
me, seksi veš, bundu, odobriti vam projekat, potpisati plaćeno
odsustvo, predračun za stručno usavršavanje ... Polizaće vam
štikle! ... i još nešto – ako mu dozvolite. Učiniće sve! – implicitno,
teledirigovano. Sve to doduše, može ukazati na nedostatak mašte,
ali, hajde da ne sitničarimo. Super je to ukoliko vas ne frustrira
potencijalni osećaj da ste daljinski upravljač ili spomenik. Za
utehu – ima tu i mnogo prirodnih reakcija – veoma vidljivih.
Mada to zahteva konstantnost takve vaše pojave.
Ako je to vaš izbor, znate šta to onda znači? Svakodnevno
kuvanje supe, pranje sudova, veša, peglanje, odvoženje, dovo-
ženje, zalivanje, ne znam šta sam sve već nabrojala, ne dolazi
u obzir. To ćete morati da ostavite dobrim ženama. Vi možda
uopšte niste loše, ali ne možete obavljati i ovo i ono, a uz to
konstantno izgledati poželjno. Jeste li me čule? Jeste li me
dobro čule? Dakle, vi ne biste da ne budete dobre, ali vi morate
da ne budete dobre, ako ne mislite da završite kao zalivačice
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/122 cveća, jer onda od svega drugog, ili bar od onog drugog, neće
biti ništa! E, sad vi procenite šta tačno hoćete. Dakle, ako neće-
te da se igrate, da glumatate, jer je to naporno, a i nije uvek
zanimljivo, i ako hoćete da budete dobre – najebale ste!
Dobro, pošto smo isključili mogućnost da budete dobre,
jer se ne isplati, vekovi su to dokazali, a aktuelni primeri su
izakane žene koje ipak neće da promene muževe, možete da
probate da budete nešto manje izakane, na primer, bar da se
pravite da ne znate da vozite, pošto niste oduševljene još i
ulogom taksistkinje. Još bez adekvatne nadoknade... A ukoliko
niste dobre, razmislite o tome da li hoćete da teledirigujete ili
da glumite spomenik, ili pak hoćete da vas neko stvarno čuje.
Ako hoćete prvo – samo napravite spisak želja, ako hoćete
drugo – obucite džak. Mada, nisam u potpunosti sigurna da
ovo drugo obavezno pali. Možda, za svaki slučaj, ipak i da se
ugojite jedno tridesetak kila. To je sigurnije. Da.
No, hajde da napustimo ovu digresiju. Digresiju?! I da se
vratimo osnovnoj temi ... Dragi čitaoci – muškog pola – sada
slobodno možete nastaviti da čitate.
Smeštam se na sedište broj tri u međugradskom autobusu.
Osim što proveravam da li mi je tu službeni telefon, radujem
se što ću konačno moći na miru da čitam knjigu koja me je
dugo čekala. Duže nego što sam želela. Još nisam stigla ni
da je otvorim, čula sam glas Drugog Vozača od trista kila:
„Mala, ja sedim tu“. Pogledam zbunjeno njega, pa kartu: „Ovde
piše – sedište broj tri“, kažem ja. – „Neka, neka, ja ću onda
pozadi, samo ti sedi tu, nije važno”, čuje se glas nadrkanog
Drugog Vozača dok počinjem da se pitam da li ga, možda, po
povratku s prethodne ture nije dočekala sveže spremljena
supa, a bogami ni sarme, ni prasići, ni štrudle, ni pite... Da li
ga, možda, nije dočekala čak ni žena koja je, za svaki slučaj,
dodala onih trideset kila, da bi ga i tako uverila da je dobra.
Da li je nesrećan što je on vozač, a ne njegova žena, pa ume-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/123
sto da ga ona lepo vozi gde god joj on kaže, on mora da vozi
međugradsku liniju, i to zbog dužine relacije kao Drugi Vozač,
neka jebena pedeset i dva idiota (idiotkinje), ili sam možda ja
pogrešila što u međugradski nisam ušla u dvanaesticama, to
bi ga sigurno oraspoložilo, ukoliko zna za nešto drugo, osim
za eksere i burgije dvanaest.
U međuvremenu, u autobus ulazi Sofisticirani Mladić koji
pita tog istog, Drugog Vozača, da li može da sedne pozadi,
iako bi trebalo da sedi napred, jer je na tom mestu već majka
s detetom. Uh, to je bilo dolivanje ulja na vatru! Snažno se
udarivši šakom po čelu, Drugi Vozač rezignirano konstatuje:
„‘Bem ti! Gde ja živim!“ Sofisticirani Mladić ga bezizražajno
posmatra, ništa ne govori. – „Sedi pozadi, napred je loša bio-
energija“, obraća mu se Drugi Vozač.
Osećam da treba nešto da preduzmem, inače Drugi Vozač
nikada neće prestati. Obraćam mu se trepćući, uvijajući ne-
hatno svoj plavičasti pramen: „Gospodine, baš mi je žao što
sam Vam zauzela mesto! Samo recite gde želite da sednem i
ja ću sesti. Vi ste ovde šef, razume se, a i baš Vam stoji da to
budete!“ Sofisticirani Mladić se još uvek ne pomera. Ni na
njegovom licu ništa se ne pomera. „Ništa, ništa“, govori Drugi
Vozač. „Jadan ti sam ja šef!“ Sofisticirani Mladić i dalje se ne
pomera. Još jednom baci pogled na rezigniranog Drugog Voza-
ča i potom konačno prolazi u drugi deo autobusa. Zadovoljna
sam tom svojom minijaturnom deux ex mahina intervencijom.
Autobus napokon kreće. Smeštam se najudobnije što mogu u
propisano sedište, palim svetlo iznad glave i otvaram knjigu
koja me je predugo čekala... Ali... Drugi Vozač osvetnički se
okreće i nacereno mi se obraća: „Smeta svetlo. Jako je. Ako
‘oćeš da čitaš, moraš da pređeš pozadi. Slobodno ostavi stvari
tu, ako imaš poverenja“. Pitam se, kada smo to prešli na ti? Čemu
treba da zahvalim – knjizi? „Što Vam je dobra tetovaža!“, kažem
ja, posmatarjući s divljenjem njegovu nadlakticu. Prelazim u
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/124 drugi deo autobusa, ostavljajući mu na savesti sve svoje stvari,
osim službenog telefona, naravno.
Zagledana u nizove sedišta i ljudi ispred sebe, pogledom
tražim neko mestašce pored prozora, pogodno za čitanje.
Molim jednu zgodnu damu u ranim pedesetim da me pusti na
sedište do sebe, kako bih na miru čitala. S ponovnom radošću,
otvaram knjigu, uključujem svetlo iznad glave i započinjem.
So long, Marianne – tako glasi naslov prve priče. Halapljivo
gutam prvu rečenicu: Nisam želeo da ispadne da buljim u njene
grudi, ako se ona slučajno probudi, ali autobus se truckao, a
grudi su bile tu... Užasnuta zaključujem da zgodna Dama u
ranim pedesetim brblja sa Sofisticiranim Mladićem sa supro-
tne strane i da će ovo, bez obzira na moju solidno izdresiranu
sposobnost da se isključim, biti jedno naporno putovanje.
Dama u ranim pedesetim ne prestaje. Zabacuje svoju plavu
kosu, pripovedajući Sofisticiranom Mladiću, duplo mlađem od
sebe, o tome gde je sve živela, šta je sve radila... Izvesna seta
prepliće se s njenim glasom... Čitam dalje, trudeći se da se ne
obazirem: Pre no što je zaspala, vozili smo se više od dva sata
i nismo progovorili ni reči. Ušla je u autobus posle mene, sela
na svoje mesto kao da ja tu, pored nje, i ne postojim...
Potom Sofisticirani Mladić priča, kao da priča o nekom dru-
gom, a ne o sebi, kako je takođe živeo u Americi, u San Dijegu,
kako je to sasvim drugi svet... Na to Dama u ranim pedesetim
potvrdno klima glavom i dodaje da ona ipak zna bolje, i ona
je živela tamo. U Americi možeš biti na vrhuncu, a već sutra
možeš završiti u blatu. Imala neobičnu sreću, primili su je da
bude učiteljica, iako skoro da nije znala engleski, ali zbog njene
energije i stava, njene spremnosti da pomeri planine, da ide do
kraja itd, itd. Nemam pojma da li je to tada moglo imati veze i s
njenom bujnom plavom kosom koju je zabacivala, tada možda
i nije bila plava, ili sa crvenim noktima i štiklama, ne znam
kakvi su muškarci preko grane, s njima nisam imala posla, ali
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/125
pitaću svog bivšeg momka, on jeste. Možda on zna kakve se
žene tamošnjim muškarcima sviđaju. A možda i neće moći da
mi odgovori, jer on se ipak, kako se naknadno pokazalo, više
pali na kurčeve koji mu nadražuju prostatu.
Sofisticirani Mladić potom govori o svojoj devetogodišnjoj
vezi koja se završila. O tome da je ta devojka divna osoba, ali
da nisu bili jedno za drugo, da, na svu sreću, tu nije bilo dece,
a onda se ubrzo pojavila Marina, to je nova devojka, naravno.
Dobro je kad nije momak, pomislih... I tako, Marina je divna
osoba i u svemu se slažu, ona ga razume...
Dama u ranim pedesetim meškolji se na sedištu. Očigledno
je pogođena pričom i pokušava da nađe najbolji položaj kako bi
na miru i ona njemu ispričala svoju životnu priču, koja je, zbog
prirode stvari, sigurno bar duplo duža od njegove. Štiklom je
zakačila mrežicu koja se nalazi na poleđini sedišta ispred nje.
Pokušavam da ne obraćam pažnju. Čitam dalje: Mogao sam da joj
kažem gospođice, da li želite možda da sedite do prozora ili nešto
slično, ljubazno, ali ona se tako ustrajno trudila da ne pogleda ni
mene, ni bilo koga drugog oko sebe, da sam onda i ja prihvatio to
isto i gledao u leđa stolice ispred mene, na koja je bila nakačena
mrežica. Ako mene pitate, te mrežice ne služe ničem drugom osim
da vas tokom vožnje grebu po nogama. Na kraju obično završite
putovanje sa romboidnim šarama na kolenima...
Dama u ranim pedesetim sada priča o tome kako je živela i
u Provansi, kako je to ipak najdivnije mesto na svetu, iako je
živela ... ma gde sve nije! Kako joj nedostaju ljubičasta polja
lavande, kako joj nedostaju mirisi... I Francuzi kojima su tri
stvari najbitnije na svetu: prvo – hrana, drugo – dobro vino,
treće – zna se već šta. Potom je Sofisticiranom Mladiću pri-
čala o paklenom periodu svog života, usred te lepote... Bila je
sedam godina u divnoj vezi s Marokancem, ali su se razišli.
Sofisticirani Mladić obazrivo upita: „Pa šta se dogodilo?“
Onda mu ona kaže da je ostala trudna i da to Marokanac nije
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/126 želeo. Sofisticirani Mladić je pun razumevanja. Nema paralele
između Marokančeve surovosti i onog faktora sreće o kojem je
on nešto ranije govorio.(Za zaboravne: Pogledati drugi pasus
iznad.) Potom je pričala kako se vratila i ovde udala za čoveka
o kome sada ne želi da govori ništa loše, jer sa njim ima dva
sina, o tome kako su imali predivnu kuću...
Sve više se skupljam u sedištu, lepim se uz prozor. Dama u ranim
pedesetim čas oblači džemper i zakopčava ga, čas ga otkopčava,
skida i vezuje oko struka. Pritom me svaki put nehatno dotakne
laktom. Čitam dalje: Sve u svemu, nisam baš voleo mobilne telefone.
Ali ova devojka koja je sedela do mene izgleda da je svašta važno
obavljala tim telefonom. (...) Bio je to jedan od onih modernih
telefona kakve sam video samo na reklamama. Prelazila bi prstom
preko ekrana, kao da lista knjigu i fotografije su se smenjivale.
Kuća, ona ista kuća, uslikana iz raznih uglova. Izgledalo je kao da
je kuća fotografisana u rano popodne, nije bilo previše svetla na
ulici. Jedan prozor na onoj kući bio je osvetljen. Onda je više puta
zumirala taj deo fotografije, kao da je pokušavala da vidi nešto iza
onog osvetljenog prozora, ali nije se moglo videti ništa...
Potom je Sofisticirani Mladić govorio o tome kako on sada
sređuje kuću. Na spratu će živeti s Marinom, u prizemlju su
mu roditelji. O tome kako kuća ima spoljne stepenice.
Pokušavam dalje: Zatim se sakrila u moj zagrljaj i tako
smo prolazili pored kuće, nekoliko puta. Prolazili smo sporim
korakom i brzim.
Kako zajedno biraju pločice za kupatilo. Marina bi da stavi
zelene, a on bi tu dodao i neku narandžastu. Staviće i jedne i
druge, naravno. Napraviće kombinaciju.
Ne dam se: Ponekad smo zastajkivali. Pravili smo se da
razgovaramo.
Razmišljaju da li da uzmu široku, trouglastu đakuzi kadu,
kako bi mogli da se zajedno izležavaju pod mlazevima vode,
iako znaju da je tuširanje zdravije.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/127
Uporna sam: Otišli bismo malo dalje, stali iza drveta i ona
je gledala u onu kuću kao opčinjena. Onda je izvadila telefon
i napravila još nekoliko fotografija.
Staviće ogrooomne prozore i starinske zastore, koji neće,
valjda, odudarati mnogo od PVC stolarije itd, itd.
Valjda će sad da se otkači: U jednom trenutku videli smo
kako se otvara kapija i pobegli smo u malu ulicu.
Onda je Dama u ranim pedesetim govorila o tome kako s
tim, drugim, čovekom, ima dva sina i kao su oni sada veliki.
Pokušavam dalje: – Bio je to stariji čovek koji je sporim
korakom otišao dalje niz ulicu.
Kako su se taj čovek i ona razišli, jer se nisu slagali i kako
je to neslaganje bilo strašno kao i taj rastanak takođe.
Ne dam se: – To je njegov otac – šapnu mi devojka, dok smo
virili s drugog ugla kuće. – Najgore mi je što ne znam koja je
njegova soba – dodala je potom.
Ali da je sada sve u redu, da sada njen mlađi sin ima devoj-
ku i kako je ona druge vere, pa se njeni roditelji bune, i kako
nekada to nije bilo važno, a njoj nije ni sada.
Uporna sam: – Pretpostavljam da je ova sa otvorenim pro-
zorom, ali možda i nije. Možda njegova soba uopšte ne gleda
ka ulici, već ka dvorištu.
Priča otome da se oni, njen sin i ta devojka, uprkos tome, i
dalje vole i kako je to divno, i kako će živeti svi zajedno, iako
sada ona sa sinovima živi u manjem stanu, a ne u kući, jer je
bivši muž u kuću doveo novu ženu i tako.
Valjda će sad da se otkači: – A šta je s njim? – upitah na-
pokon. – Zašto ne sme da te vidi?
– Ne, ne, bio bi to užasan blam – odmahivala je glavom.
Ona sada, eto, putuje, jer treba da se vidi sa čovekom koji
je njena prva ljubav, još iz školskih dana, i kako su se našli
preko Fejsa. I da, pitala je još Sofisticiranog Mladića: „Kako
se Vi zovete? Ni ime Vam ne znam. Kažite mi, da Vas nađem
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/128 na Fejsu. Ja sam Mina“, rekla je zabacujući kosu. „Ja sam
Miloš“ rekao je on, pomalo rezervisano. „Baš smo se lepo
ispričali, zar ne? Uznemirili smo pola autobusa!“ Onda se
Dama u ranim pedesetim, to jest Mina, okrenula ka meni i
rekla mi: „Joooj! Vi od nas niste mogli ni da čitate! Toliko smo
galamili! Izvinite.“ – „Ništa, sve je u redu“, kažem ja. „Mogla
sam bez problema da pratim tekst”. „Stvarno?!“ Začudila se
Dama u ranim pedesetim, to jest Mina. „Baš mi je drago! Koji
je naslov te knjige? Dajte da zapišem. Ko je napisao? Aha,
napisala! Dobro.“
„Joooj što sam nervozna!“, kaže Dama u ranim pedesetim,
to jest Mina, „rekao je da je prehlađen, ali da će me ipak čekati
na stanici. Kada smo bili u srednjoj školi i kada bih se odnekud
vraćala, on bi me, ponekad, čekao na toj stanici. Samo, tada je
ova stanica izgledala drugačije... I sve je izgledalo drugačije...
Uh, da li ću da ga prepoznam? Šta ako nije isti kao na slici?
Da li će uopšte doći? Šta ako mu je pozlilo? Rekao je da mu
nešto nije dobro...“
Postavljala je sva ta pitanja, ne znam kome. Mislim da ni
ona ne zna. Sofisticirani Mladić, to jest Miloš, je ćutao. Ali ju
je i dalje gledao. Izgledalo je kao da uživa u njenoj uznemire-
nosti, i to perverzno. Priznajem, od početka mi se nije sviđao.
Sada sam bila sigurna da njega kod kuće, ili već negde, bilo
gde, čeka Marina, koju je hiljadu puta pomenuo, i da bi on
umesto te Marine, s kojom bira zelene i narandžaste pločice,
više od svega opalio Damu u ranim pedesetim, to jest Minu,
koja sada unezvereno ovde postavlja pitanja, i da bi to bio
seks njegovog života. A njenog? Pa ne znam baš. Pritom, ne
bi to bio jedan seks, vraćao bi se on po još. Sigurno. Ako bi
ona pristala. U međuvremenu bi joj prosipao sranja o strasti
i o ljubavi, drkajući dok piše SMS-ove ili dok četuje. Između
bi svakodnevno srkao svežu supu koju mu Marina sprema i
zadovoljno posmatrao kako ona dodaje onih sigurnih trideset
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/129
kila. Na kraju bi izludeo, poverovao bi da voli Minu. Čitam to iz
njegovog pogleda. Pretpostavku o njegovoj perverznosti moći
ću da potvrdim još samo na osnovu jednog njegovog gesta, koji
trenutno nedostaje. Evo, čekam ga. Samo ga čekam.
Učinilo mi se da bi trebalo nešto da kažem. Dama u ranim
pedesetim je uznemirena. Uznemiren je i Sofisticirani Mladić,
samo na drugi način. Dok ona brblja, s njegovog lica ne može
se pročitati ništa. To je znak njegovog uznemirenja. „Doći će,
gospođo, ne brinite”, kažem ja. „I pre Vas je čekao, zar ne? Nije
važno što je sve tada izgledalo drugačije. Ovo je, očigledno, vaša
stanica, i vaš grad. Mesto vaših susreta. Čak i da ne dođe – to
je vaše, zajedničko mesto, zar ne? Na njemu ste toliko puta
bili zajedno, a bilo bi dovoljno da ste bili samo jednom“.
Konačno sam se obratila sebi – zašto joj govoriš ono što
nije tvoje? Parafraziraš. Ukrala si to, dok si čitala. Svidelo
ti se. Zato što za tebe sve, i do kraja, mora da bude priča ...
inače nije ništa.
Autobus staje. Sklapam knjigu. Nevoljno. Na mestu na
kojem piše: Ponekad, kazao je, svrha tvog života je u tome da
stekneš mudrost, a ponekad ono što će se desiti uopšte nije
predmet tvoje volje. Odrasteš, ostariš, umreš, i tvoja volja s
tim nema baš nikakve veze.
Dobro, uspela sam da završim čitanje te priče. Samo još
da završim ovu koja se ispred mene odvija. Posmatram. Briga
me što me Drugi Vozač, derući se iz prednjeg dela autobusa,
opominje da dođem po svoje stvari. Pokupićeš ih ti, drkadžijo,
mislim, samo ako to budem dovoljno želela iz ovog drugog dela
autobusa u kojem je ‘dobra bioenergija’, jer je u prvom delu, iz-
vesno, loša... Dakle, posmatram.
Dama u ranim pedesetim, to jest Mina, ustaje. Njena skla-
dna figura, upotpunjena efektnim štiklama, dolazi do izražaja.
Njeno dupe izgleda odlično u belim, tesnim farmericama.
Stavila je ranac na leđa. I dalje izgleda ženstveno. Gleda kroz
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/130 prozor i uočava visokog, sedog, čoveka. „Da li je to on?“, pita
glasno. Opet ne znamo koga pita. „Da li je to on?“ Sofisticirani
Mladić bezbojno izgovara gledajući ispred sebe: „Ne znam“.
Ona prilazi Sofisticiranom Mladiću. Pogleda ga i kaže: „E
pa, Miloše...“ On ustaje i ukipljeno joj pruža ruku, kao da je
ispred njega predsednik države. Samo se blago nasmešila. I
ona je, naravno, shvatila. To je to! To je taj gest koji je potvrda
perverzije.
Sve to, naravno, ne bi bilo perverzno kada Sofisticirani
Mladić ne bi ovako ukipljen stajao i posmatrao Damu u ranim
pedesetim, to jest Minu, kako odlazi s visokim, sedim, čovekom,
koji je grli i ljubi, iako je prehlađen. Da, sve bi bilo okej kada
bi taj mladić umeo sada nešto da uradi. Rečitost nekako ide
uz sofisticiranost, ali s tom sposobnošću ovaj primerak ovde
može samo da se jebe. Ništa više.
Dama u ranim pedesetim, to jest Mina, i visoki, sedi, čovek
odlaze i dalje se grleći i ljubeći kao da su još uvek u srednjoj
školi. Ni o čemu ne razgovaraju.
Šta sam Vam rekla?! Stvari me čekaju napolju, uredno
složene. Drugi Vozač je tu negde, oko autobusa, i dalje nešto
sere.
Posmatram Sofisticiranog Mladića smeškajući se. Vrlo je
ozbiljan. Okreće glavu prema meni i učtivo me pita: „Gospođi-
ce, Vas ne čeka niko?“
Znaš šta, ja sam poslednja osoba na svetu koju bi neko
danas čekao, odgovaram sa smeškom. A lažem. Besprizorno
lažem i odlazim u noć.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/131
Re
NAPRVOJLINIJIFRONTA
SrđanSrdić
Možda se spustila magla, ali nisam ja od juče. Važno je raz-
graničiti stvari; neke linije se ne prelaze, jednostavno je tako i
dobar stojim da je tako – nema tog rođaka koji će da me ubedi
u suprotno. Oni su tamo, i s ove strane je neophodna puna
borbena gotovost, svi kapaciteti moraju da budu uključeni
u procese odbrane. Rekao sam ženi da rukovodi resursima
u prizemlju i da povede računa o tome kako deca razumeju
novonastalu situaciju. Izdao sam komandu da zajebe nedeljni
ručak i da prisutnom življu podeli konzerve, nešto mi govori
da je stigao Dan D i da će oni pokušati da usmere invazivna
dejstva ka nama. Probudio sam ljudstvo u četiri i trideset, po-
strojio ih u dnevnoj sobi, i objasnio koje su strateške pozicije
svakog pojedinca. Održao sam govor, istorija nam pokazuje
koliko je to značajno, dobar govornik – veliki državnik, postoje
snimci na kojima je lako uočiti široke pokrete osvešćenih masa
suočene s monumentalnim besedama, pametnom – dosta.
Prave reči izgovorene na pravim mestima i na pravi način
izazivaju konkretne doprinose. Deca su kenjkala, ali nisam
imao vremena da sprovedem radikalnije mere protiv njihovog
nemuštog defetizma. Pitao sam ih koji im je kurac i citirao
velikog američkog predsednika Regana D. Ruzvelta, a taj je
znao šta radi, koji je rekao da se samo dripci plaše i da su žuti
ujebali, sve to postoji dokumentovano, dokazi su tu, Jutjub i te
stvari, mada negde piše i kako je to rekao neki crnja, crnački
kralj valjda. Ne možeš da živiš od crnja. Na svakom uglu dobro
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/132 koordinirane opake crnačke milicije vrebaju u iščekivanju
crnačkih pet minuta. Postoje zapisi, Nostradamus, Tarabići,
Biblija, ali lenja, neprosvećena i nezainteresovana bagra ne
čita. Svom srećom, postoje ovakvi kao ja. Bar za sebe znam, i
daću sve od sebe. Ja sam garant opstanka.
Oni su strpljivo čekali da se magla spusti, nisu se zaletali jer
znaju ko je na drugoj strani. Koristili su tehnike spavača koji
će se aktivirati u za njih najpovoljnijim uslovima. Procenili su
da ću se braniti do poslednjeg. Jer, ja sam upućen, koristim
adekvatnu literaturu, Hagakure, Umeće ratovanja, prihvatio sam
etiku koje se čvrsto pridržavam. Put samuraja je smrt. Šta oni
znaju o etici? Nameravaju da je razjebu do kraja, svaku etiku,
majke im ga spalim paganske, da ne ostane ni e od etike. Nisu
slučajno odabrali nedelju, to je dan koji provodimo u skladu
s poslanicama iz Svetog pisma. I, šta sad imamo? Sad imamo
opsadu, eto to imamo. I očevidne skrnaviteljske namere. Udar
na tradicije porodičnog života.
Prvo, deluje kako je naša pozicija u geostrateškom smislu
neodbranjiva. Moja žena je kriva za sve. Govorio sam joj kao
čovek da niko s malo razuma ne kupuje kuću čiji je levi bok na
vetrometini. Nema te osmatračnice i tog snajperskog gnezda
s kojih je moguće istovremeno kontrolisati sumnjiva frontal-
na pomeranja i znatno podmuklije bočne udare. Dobro sam
obučen i znam, osposobljen sam za ovakva delovanja, čitav
život sam posvetio razrađivanju detaljnih taktičkih zamisli.
Budala od moje žene nije poslušala, prvo je tvrdila kako će
biti dovoljno da redovno kosim šipražje s praznog placa levo
od nas. Objasnio sam joj, kao odgovoran muškarac koji vidi
dosta toga unapred, da će u tom slučaju svako čije namere
nisu časne trenutno razumeti zašto to radim, a da će, ukoliko
ne budem to radio, potencijalni uljez moći bezbrižno da pro-
dre na našu teritoriju. Onda je iznela primedbu o podizanju
više i neprobojnije ograde, kao da istu tu ogradu ne mogu da
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/133
potkopaju i prevaziđu drugim sredstvima. Taj neopisivi idiot s
kojim sam prisiljen da živim razmišlja u kategorijama fortifi-
kacije srednjeg veka. Poslednje što je učinila, a što je apsolutno
nedopustivo, bio je odlazak u opštinu. Tamo su joj dostavili
plan iz kog proizlazi da će na pomenutom neiskorišćenom
placu opština izgraditi obdanište. Početak radova zakazan
je za april 1986. godine. Rekao sam joj da imamo problem.
Rekao sam joj da je 2013. godina. Rekao sam joj da je njen
mozak običan probušeni kondom. Rekao sam joj da bi nas to
obdanište još više ukopalo. Koga ima u obdaništu? Nekoliko
sati dnevno tu su usrani klinci. Posle njih dolaze jebači bez
stambenog prostora, narkomani i oni s kapuljačama. Ako sve
to nisu jedni isti. Šta bi trebalo da radim u tom slučaju? Da
obijem magacin neke kasarne i tako se dodatno naoružam? Ne
bilo koji, kineski probušeni kondom. Napravio sam neopisivu
glupost kad sam je poslušao. Svi grešimo. Kad sam ustanovio
težinu sopstvenog propusta, morao sam da je išamaram. Ki-
neze, inače, ne bih nipodaštavao. Kakva veličanstvena ideja,
napraviti trg dovoljno velik da po njemu sprovedeš tenkovsku
diviziju. To je civilizacija. To je kultura. Oni su se svojih crnja
rešili. Niko nikada nije video crnog Kineza.
Dakle, morao sam da je išamaram. Kakva opština? Ko boravi
u opštini? Pre svih: komunisti. Sve ih znam i dobro se sećam.
Komunisti su okupirali zgradu opštine i nikada je nisu napu-
stili. Šta oni rade? Razvodnjavaju stvari. To je komunizam,
kreiranje atmosfere kolektivnog beznađa prouzrokovanog
zaprepašćujuće neshvatljivim administrativnim procesima.
Komunizam, to je otuđenje čoveka od smisla, kako nacional-
nog, tako i individualnog. To su neke kancelarije, referenti,
sektori, planovi koji se nikada ne ostvaruju, kao to sa obda-
ništem. Vešto kamuflirani komunisti su preimenovali svoje
ideologije, sada je to stoglavo čudovište kome čovek gotovo
ne može da naškodi. Potreban je zdrav i jasan otklon, prezir
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/134 prema infiltriranom komunizmu. Jevreji, masoni, komunizam,
to je kancer koji nagriza naše opštine. Deca umrlih komunista
pare se između sebe i porađaju novu decu kojom popunjavaju
ono malo preostalog prostora u zgradi opštine. Sve falsifikuju,
krivotvore činjenice, to je ono što tamo rade, proveravao sam,
kontrolišem sadržinu i verodostojnost svakog opštinskog spisa
do kog mogu da dođem, 1992. nije bila prestupna godina, kako
da ne, a ja sam mrmot, kradu nam identitet, vreme, dušu, hoće
da nas izlude. Zato je sad ovako. Normalni su ludi. Izazivaju
paranoju. Ali, nisu računali sa mnom. To je to, nema savršenog
zločina. Sve će se doznati.
Dobro je što imam te probleme s prostatom. Malo-malo,
pa moram na pišanje. Da nije pišanja, naše sudbine bi bile u
njihovim rukama. Komunisti iz opštine jedva bi dočekali tako
nešto. Oni brišu ljude sa spiskova dok trepneš. Postoje čitavi
odseci koji se bave time, izbriši ovog, izbriši onog, izbriši čitavo
leglo, čitavu porodicu, seci porodično stablo. Ne sahranjuju
ljude, već ih bacaju u DTD kanal. Nikada, nikada, nikada neću
zaboraviti kad se onaj autobus survao s mosta, nedeljama su
tražili utopljenike, neki do danas nisu pronađeni, ali ko je
pronađen, čak su se izlanuli da jeste, pronađeni su neki drugi
utopljenici, neki drugi, e to su ti o kojima govorim, ti neki drugi,
ovakvi kao što sam ja, bacaju ih u DTD kanal, mađarska Racija
im nije ravna, onima koji bacaju, ne onima koje bacaju, na dnu
kanala s betonskim cipelama, to je njihova politika. I nikada
nisu rekli ko su ti neki drugi koje su pronalazili umesto onih
koje su tražili, to su se samo novinari izleteli, izlanuli, sve su
to komunisti ekspresno ućutkali, nema te i to ti je.
I pitam ja, kako su oni dospeli ovde, kad smo kupovali kuću
moja žena je insistirala da to bude ovde, lep kraj, čist kraj,
uveravala me je, a ja sam miran tip, nije mi do nevolja, imao
sam težak život, mučio sam se kao Isus, trudio se da othranim
svoju decu, da im usadim trunku elementarnog poštovanja,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/135
da ih očovečim. Da bi se desilo šta? U toj opštini valjda dele
dozvole, samo dođeš i ljubazno zamoliš, op, evo dozvola, ku-
puj, gradi, radi. A odakle ti novac? To niko ne pita. Korupcija,
to je komunizam. Ko je došao na ideju da deo grada u kom
žive mirni i porodični ljudi naseli crncima? S njima je ovako:
pustiš jednog, evo ih milion. Da, pripišalo mi se u pola noći, a
prozorčić na toaletu gleda tačno ka kući preko puta. Tamo je
živela prava, normalna žena, bar je to bilo ono što sam mislio
o njoj. Nisi je ni čuo ni video. Ni njenog muža dugo nisam
video, pričalo se da ga je tukla, ne mogu da kažem, stvarno
izgleda kao neko ko ima tešku ruku. Bila je nastavnica nečega,
domaćinstva valjda. Pišam i gledam svojim očima kako stižu.
Kombi, nemačke registarske tablice, tek malo doterana olupina.
Iznose stvari, larmaju, to su bezobzirni ljudi koji provociraju
od starta. Donekle razumem i policiju, teško je snaći se, oni
su povezani i govore jezikom koji niko ne razume. Komunisti
su im dozvolili da uvedu taj jezik u pojedine škole, srećom ne
u ovu koju pohađaju moja deca, inače bih morao da povučem
određene nepopularne poteze. Zapišao sam svoju ruku, a da
to nisam primetio, pokušavajući da ih prebrojim. Tad sam
pomislio: Počelo je.
Narednog dana otišao sam do stanice policije. U prijavi sam
naveo kako imamo situaciju sa ilegalnim imigrantima. Uputili
su me kod inspektora zaduženog za takve i slične slučajeve.
Čovek je delovao pristojno, saslušao me je koncentrisan, znam
ljude i njihove reakcije, psihologija je nešto što me je oduvek
privlačilo, kao i toliko toga. Opisao sam mu prizor kom sam
prisustvovao što sam plastičnije mogao, kao i položaj naše kuće,
i jasno mu stavio do znanja da očekujem najgore, kako za svoje
ukućane, tako i za grad, ali i društvo u celini. Ustao je, rekao
da ga sačekam dva-tri minuta, i izašao iz kancelarije. Kad se
vratio, primetio sam izvesnu usiljenost u njegovim kretnjama,
rekao je da iz katastarske službe i suda navoda da je u pitanju
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/136 regularna i legalna procedura kupovine stambenog objekta od
strane građana naše zemlje. Oni imaju jednaka prava kao vi ili
ja, dodao je. Oni su isti kao mi. To si ti rekao, odgovorio sam.
To je samo tvoje mišljenje. Ja znam šta ću, pošto mi država ne
pruža zaštitu. Znam šta ću, ne zvao se ja Gale.
Isturili su najnemoćnijeg. Tako rade pacovi. Već dan po
useljenju ugledao sam ga kako nehajno prilazi našoj kući.
Ženi sam naložio da se s decom povuče u podrum. Imao je taj
namešteni osmeh, kao da smo prijatelji koji se svakodnevno
sreću. Otvorio sam vrata i zastao malo ispred praga, tačno
toliko da mu onemogućim brz uvid u raspored prostorija iza
mene. Klimnuo sam glavom ka njemu, nakon što me je jedno
vreme ispitivački posmatrao, i dalje se osmehujući. Rekao je
da se zove Babuš. Kurac. Niko se ne zove tako. Smisao nje-
govog izlaganja bila je navodna želja za upoznavanjem prvog
komšiluka. Klimao sam glavom i slušao ga. Kada je završio,
ruke su mu ostale delimično raširene, kao da želi da me zagrli.
Razmatrao sam njegovu fizionomiju. To je kao s majmunima.
Na neki način oni nam jesu slični, ali su i dalje majmuni. Ba-
buš, rekao sam, trudeći se da ostavim utisak neprijatne osobe,
vidi Babuš, ovde su ljudi malo čudni. Svako gleda svoja posla,
Babuš, svako za sebe. Reći ću ti da je to najbolje za tebe, uradi
i ti tako, gledaj svoja posla, Babuš, ali ih gledaj iz svog dvorišta.
Tako je najbolje za sve, prijateljski ti kažem. I zatvorio sam
vrata. Odvukao se nazad, sporije nego što je došao.
Čitavo leto proveo sam ušančen na spratu. Jednu od dečijih
soba sam ispraznio i od nje napravio komandni centar. Iz te
baze sam izbacio sve ono nepotrebno, čak i zidni sat s likom
Snupija čije je glasno otkucavanje moglo da bude opasno u
dva smisla: da me omami i uspava u kritičnom času, ili da me
omete u nekoj od defanzivnih faza. Opredelili su se za opciju
iscrpljivanja, koja tek u neznatnom broju slučajeva ne daje
pozitivne ishode. Svakog dana dolazio bi različit broj vozila,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/137
najčešće nemačkih registarskih tablica, iz vozila bi izlazili
neidentifikovani pojedinci, za koje je bilo skoro nemoguće
utvrditi da li pripadaju susednom klanu po pravu stanovanja ili
ne. Tako su me spretno zavodili u zamku netačnih informacija,
koje, naravno, dovode do osmišljavanja pogrešnih strateških
opredeljenja. Fenomen njihove tamnoputosti predstavljao je
posebnu nedaću. Za nas, pripadnike bele rase, identifikacija i
izdvajanje crnačkih individua predstavlja izuzetno kompleksan
zadatak. Decenijama sam govorio i poučavao o tome: oni su
isti. Tako i funkcionišu, kao natkriveni jedinstvenim crnačkim
nervnim sistemom koji im nalaže da se kreću u istovetnim
koordinatama. Deluju u tom smislu nepobedivo, svuda su, čini
se kako su lako dostupni, ali ih je previše. Obruč se steže oko
nas. Stoglava hidra napada. Sasvim specifične nedoumice imao
sam prebrojavajući njihovu decu. Bilo ih je kao bubašvaba,
milioni njih, puzali su i mileli, vukli se po utrini na kojoj su
parkirali vozila. Znao sam da su njihova deca najsposobnija
za rapidnu infiltraciju i decidirano sam saopštio ženi da tu
gamad eliminiše svim raspoloživim metodama, samo li priđu
našem posedu. Analizirao sam njihovu svakodnevicu i pitao se
s kakvim namerama nastupa njihova matica Indija u odnosu
na globalnu realpolitiku? Kakva je to superiorna kolonijalna
matrica. I niko ne postavlja pitanje odakle oni ovde, od kada su
tu, zašto ih negde nema uopšte a ovde nadiru sa svih strana. I
shvatio sam retku ozbiljnost i veličinu nesvakidašnjeg primera
koji dajem i koji ću dati. Nema predaje.
Pokušao sam da ih diplomatski zastrašim, kako bih dobio na
vremenu i zbunio ih. Nedelju dana kupovao sam sve dnevne
novine, od pažnje vredne štampe koja marljivo ukazuje na
istinsko stanje, pa do listova u vlasništvu nedovoljno transpa-
rentno definisanog kapitala, čiji interes se ogleda u proizvodnji
ambijenta pogubne letargije. Nasumično sam pomešao sve
primerke novina, i pažljivo isecao slova. Zatim sam slagao
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/138 slova, i lepio ih na podlozi napravljenoj od lista izvučenog iz
dečije sveske. Tako rade trenirani profesionalci, majstori koji
ne ostavljaju nepotrebne tragove. Napisao sam: Sve znam. Znam
koliko vas je. Znam da ne volite ovu državu. Znam da ne volite
nas. Nekima od vas teško je i da govore našim jezikom. Ali, dobro
ste se organizovali. To vam priznajem. Moram da vam čestitam
na tome. Svaka vam čast. Ipak, neću gledati šta radite skrštenih
ruku. I ja ću da se organizujem.. Već sam to uradio. Računajte s
tim. Nemojte to nikada da zaboravite. Nikada.
Sačekao sam pogodne okolnosti, jedno kasno popodne
tokom kog su komunisti iz opštine isključili struju na sat vre-
mena. Rade takve stvari u pravilnim intervalima, žele da nas
raspamete dok sprovode svoje mutne naume. Nema obijanja
trafike u kom nije učestvovao neko od komunista iz opštine.
Pretrčao sam ulicu, trudeći se da izbegnem mogućnost da me
neko od njih ugleda s nekog od prljavih prozora. Tekst pisma,
uredno upakovan u beli koverat, odložio sam na prag njihove
kuće, tako obezbedio izvesno čitanje, i ekspeditivno se vratio
na osmatračnicu. I dalje smo bili bez struje, kad su se začuli
urlici tipični za stvorenja njima nalik. Pijano su laprdali, čula
se lomljava i padanje s treskom, a jedan od njih je naglo izleteo
iz kuće, kao da ga je katapultirala gigantska elastična opruga.
Zapeo je za prag i posrćući pao. Uspeo je da sedne i delovalo je
kako razmišlja, kada bi mu to bilo moguće. Ugledao je koverat
i uzeo ga. Podigao se, s kovertom u ruci, i uputio na ledinu
praznog palca. Držao sam ga na nišanu, imao sam određene
sumnje. Još od susreta s Babušem nisam se odvajao od puške,
glancao sam je, čistio i repetirao, kako bi mehanizam održao
u stanju pripravnosti. Dovukao se tik do ograde naše kuće i
otkopčao pantalone. Siguran sam da je simulirao pijanstvo,
nikada nisam video čoveka koji deluje onoliko pijano. Ali, nisu
ljudi u pitanju, nisu to normalni ljudi. Nismo to mi. Čučnuo je.
Označio sam ga kodnim imenom Jedan od Babuševih potomaka.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/139
Nije bilo vreme, nije došao čas. U Bibliji piše da postoji vreme
za sve, pa i za deratizaciju. Uzdržao sam se od likvidacije i
otrpeo uvredu kakvu niko nikada nije otrpeo, još od Lucife-
rovog izdajstva. Njegova mongoloidna glava se pomolila nad
ogradom i odšepesao je natrag u jazbinu. Smilovao sam mu
se, u društvu Gospoda, znajući da neće još dugo. Sutradan
sam se spustio da počistim opoganjeno mesto i video kako je
mojim pismom obrisao dupe. Ciganska posla.
Osećao sam obavezu da alarmiram zajednicu. Ja sam čovek
društva i sistema, uvek sam takav bio, i to niko ne može da
mi oduzme. Prva čovekova ljubav nužno mora da bude ljubav
prema zajednici i njenim osnovama. Vera, ljubav, rasa. Svratio
sam u kafanu, jedinu u naselju. Ljudi su ovde zaista obuzeti
svojim poslovima, deluje se striktno po nalogu građanske savesti
i u neprilikama koje su pojedincu nerazmrsive, koje iziskuju
reakciju zajednice. Dok sam prolazio pored njihovog brloga,
uočio sam tablu koju su postavili. Uspeo sam da protumačim
natpis na njoj, ali uz nadljudske napore, pisalo je Stvair na
prodaji, što je na našem jeziku valjda trebalo da znači Stvari na
prodaju. Kakve stvari, pitam i danas? Ko prodaje, šta i zašto?
Zbog čega? Ko ga je ovlastio, ko mu dao dozvolu? To su pitanja
za institucije sistema. Poreklo imovine, fiskalni računi, PDV,
šta je sa svim tim? Da li ima kontrole? Ne. Nema kontrole.
Zato nam je ovako.
U kafani sam održao govor. Nakašljao sam se, unapred svestan
mogućnosti neuspeha. Nije na pojedincu da se pita o krajnjem
ishodištu njegovog napora, već da pokuša. Rekao sam, otprilike,
da su oni stigli. Da su tu, među nama, već neko vreme. Da su
ih neki od nas videli, a neki verovatno nisu. Da ranije nije bilo
tako. Da smo ovde živeli u miru i međususedskom poštovanju.
Da se svi znamo i da smo svi naši. Da sam došao u kafanu, i
svesno žrtvovao porodicu. Svi me znate, rekao sam, imam troje
maloletne dece, porodičan sam čovek. Dok vam ovo govorim,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/140 moja porodica je izložena, na udaru je. A znamo šta sledi: po-
hara, silovanje, otmica dece i transfer u Italiju. Bilo je takvih
događaja, to ste čuli, objasnio sam. Nemojte misliti kako to vama
ne može da se dogodi. To svakom može da se dogodi. Svakom
od nas. Oni ne biraju. I ta koja im je prodala kuću, zašto je to
uradila, to bi trebalo istražiti. Ništa nije slučajno. Vreme je da
uspostavimo straže, naša koža je na šiljku. I koža naše dece.
Vreme je da uzvratimo udarac. Niko nam neće pomoći, sami smo
sa sobom. Bio sam u policiji i ne vredi. Kasarnu više nemamo.
Svi znate ko se nalazi u opštini. Sami smo sa sobom. I s njima.
I to je opasnost. Oni su opasnost. Ne želimo ništa veliko. Samo
neka se vrate odakle su došli. Ili neka ih izmeste, rasporede.
Postoje oni kontejneri. Postoje validna rešenja. Postoji svetla
budućnost za nas i naše mališane, i pored svega. Ali moramo
da se potrudimo i obezbedimo je. Svi mi.
Nisu me slušali. Neki lovci u uglu razgovarali su u o lovu
na rakunopsa. Nisam dugo video rakunopsa u ovoj oblasti,
tvrdio je jedan od njih. Kad malo bolje razmislim, dobacio je,
samo nam još on fali. Ostali su ćutali u znak odobravanja, a
ja sam izašao.
Spustila se jeziva magla, ali nisam ja naivan. Tišina na osma-
tračnici je tolika da mogu da čujem sve u krugu od sto metara.
Žena je dobila instrukcije da konzerve otvara u mrtvoj tišini.
A kamoli ono što se dešava na drugoj strani ulice. Kao deči-
ji glasovi i lopta koja udara o zid. Mene neće zajebati. Video
sam svašta i umem da napravim procenu bezbednosnih rizika.
Upaljena je crvena lampica, Nivo Sedam. Sve je deo unapred
osmišljenog plana. Znali su da će ovo doći. Znao sam i ja. Imam
čelične živce i nisam sklon nepromišljenim činjenjima. Još lakše
bi bilo da nije te nesrećne prostate, piša mi se a ne smem da
napustim položaj. Ipak, da budem pošten, prostata mi je već
jednom sačuvala život. Naterala me da shvatim. Ostaneš sam
sa sobom, tako je to. To su trenuci vrhunskog iskušenja. I Isus
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/141
je tako. Ko ga je razapeo? Cigani. Ko drugi. Crnci. Oni. Podigao
sam prozor taman toliko da provučem cev. Trebalo bi praviti
kalkulacije s najmanjom mogućom štetom. Babuš. Pičku ma-
terinu Babuš. Ko zna ko. Na drugoj strani uvek je ko zna ko, i
čeka da pogrešiš. Čeka da te sprži, kao one bitange iz Sodome
i Gomore. Lopta pada na put. Granice su najveći civilizacijski
izum. Komunisti su govorili suprotno, i šta imamo danas? Ko-
munističku superdržavu, svako upada gde hoće, stoka tumara
kao na neograđenom pašnjaku, dobro je što nas i to nije snašlo.
Još uvek. Nema privatnosti. Sve što poštenom čoveku koji drži
do sebe treba jeste malo privatnosti. Lepo sam rekao Babušu
da gledaju svoja posla. Ljudi znaju, još od velikog predsednika
Linkolna, ne prilazi i ne seri okolo. Jer dođe vreme i moraš da
reaguješ u skladu sa okolnostima. One te primoraju, svidelo se
to tebi ili ne. Zato si čovek, pa i divlje zveri se brane. Probaj da
napadneš mladunce jazavca, probaj to da uradiš. Najebao si.
Lopta prelazi put i pada pred našu ogradu. Bog i Gale u konkre-
tnoj akciji. Sluh me savršeno služi, i nema te magle koja može
da me spreči. Tap. To je to. Dođite nam opet.
Moja žena, taj moron, izleće iz kuće i otključava kapiju.
Nikada neće naučiti, neki ljudi se jednostavno nikada ne do-
zovu pameti. Šta ona zna o teoriji brisanog prostora? To je
osoba bez taktike i ma kakvog stila. Ne povlačim cev unatrag.
Najgore tek dolazi, znam sve o tome. Žrtvovali su jednog kako
bi me pokolebali i odvratili mi pažnju. Ona se stropoštava na
zemlju i vrišti. To je dete, Gale. To je dete. Naivna bena. Kao
da ja ne znam ko je. Kao da ih ja sve ne znam.
Onda čujem kako se otvaraju vrata njihove kuće. I magla
se polako podiže.
OSTAJE NAM TOLEDO
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/142
Re
OSTAJE NAM TOLEDO
Berislav Blagojević
Eyadu Barghuthyju
Hašiš sam posljednji put pušio s tobom, u jednom od nebro-
jenih zamračenih sokaka gore na utvrdi. Da utvrdimo poznan-
stvo. Rekao si da si nabavio marokanski, najbolji. Odgovorio
sam da o tome nemam pojma, a da o Maroku znam samo to
da su nekad devedesetih na ulicama Marakeša svirali Pejdž i
Plant. Pitao si me ko su ta dvojica. Smijali smo se. Kao da se
tako više nikada smijati nećemo.
Upoznali smo se tri dana ranije. Lutali smo ulicama Barselone
udišući umjetnost, češući se o nju, utiskujući je sve dublje u
sjećanje naših tabana svakim novim korakom. Vijugavi balko-
ni, vrelina boja, gradovi u pijesku, bosonogi geniji sa žičanim
instrumentima, raskoš parkova, mozaici nadrealnog. Starija
gospođa sa prevelikim šeširom i naočarima, rukom umočenom
u bijelu čipkastu rukavicu skuplja ono što je njen pekinezer
ostavio za sobom. Pamtiš li? Ludilo umjetnosti, gospodstvo
uzmiče pred masom i kakofonijom jezika kojom ona bruji, pje-
sma i ples, kiseli zadah prolivenog piva sa pločnika, prokletstvo
turističke alavosti, prazne ljušture iza fasada iz bajke.
Imali smo neviđenu sreću da zajedno putujemo kroz vrijeme
i prostor. Od vreve katalonske obale do okamenjenog srca La
Manče, jurili smo jajastim vozom vrtoglavo brzo. Tako brzo,
da su pejzaži bili razmrljana ulja na platnu od kojih su se na-
zirali tek obrisi. Čudno, ali obojica smo osjetili isto, čim smo
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/143
ugledali brežuljke nakićene opekom i kamenom. Osjećali smo
da je Barselona svačiji grad, a da je Toledo samo naš, iako ga
je UNESCO odavno proglasio naslijeđem svijeta. Barselona ti
ne dopušta da misliš. Samo te napaja, natapa, a ti ništa drugo
ne možeš nego da upijaš i ločeš sve te predivne sokove. Ali
Toledo... Njegova usnulost porađa dar slušanja i razgovora.
Intima njegovih zidova oslobađa najdublje tajne i potiče pri-
čanje priča. (Složili smo se, kasnije, kako je ponekad najlakše
i najbolje neke priče govoriti potpunom strancu.) Balkancu si
kazivao o tome kako žena i ti pokušavate da dobijete bebu. On
se divio vašoj hrabrosti i želji da podižete potomstvo tamo gdje
ratovi traju od kada čovječanstvo pamti i bilježi, tamo, gdje će
ratovi trajati zanavijek. (U zoru narednog dana, nakon što ste
do ramena ukaljali ruke prekopavajući planinu od istorijskih
gudura i dolova, priznao si mu kako ti se čini da tvoja i njegova
zemlja i nisu tako različite.)
Dok smo stajali na starom kamenom mostu, govorio si o
očevoj bolesti. O mržnjama, ljubavima, izolaciji i teškom životu
nedaleko od Jerusalima govorio si u Muzeju srednjovjekovnih
sprava za mučenje. (Dok su se drugi iščuđavali, nas dvojica smo
znali da ovaj Muzej nije slučajno ovdje. Ostali zaboravljaju,
ali ne i mi, da je ovo idilično i odveć tiho mjesto nekada bilo
granica uticaja različitih, oprečnih civilizacija. A na takvim
mjestima i u takvim vremenima mučenja su normalna pojava.
Dođavola, složili smo se, život je tada mučan i bez mučenja!
Mi znamo...) O neophodnosti vjerovanja i u Boga i u razum
raspravljali smo pred zbunjujućim zidinama u jedno srasle
crkvodžamije (ili džamijocrkve) što objedinjuju dvije vjere,
dva nepomirljiva svijeta. Nepomirljiva, da, jer ma koliko su se
naši domaćini trudili da pojasne i dodatno uveličaju čuvenu
međureligijsku toleranciju Toleda, nikako nismo mogli da se
othrvamo primisli kako je ta tolerancija jalova s obzirom da
je džamija pretvorena u crkvu. Potvrda naše sumnjičavosti
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/144 dočekala nas je malo dalje kada smo posjetili veličanstvenu
sinagogu Santa Maria la Blanka (rekoše nam, najstariju u
Evropi). Sinagoga je, naime, odavno u vlasništvu katoličke
crkve. Nasmijao si se na taj podatak i pogledao me. A onda si
zatražio da te naučim kako se na srpskom kaže „ljubav“. Slov-
kao sam ti: LJ U B A V. Ponovio si riječ nekoliko puta, a onda
upitao kako se to isto kaže na hrvatskom. Ponovio sam. Sve
to bilo ti je zabavno, pa si me pitao kako se kaže „ljubav“ na
svim jezicima u Bosni. Odgovorio sam isto – LJUBAV! Glasno
si se smijao. Bilo mi je pomalo neprijatno zbog začuđenih i
prekornih pogleda naših domaćina. Potom si pokušao da me
naučiš kako se na arapskom kaže „ljubav“. Trudio sam se,
mučio, ali kako nikako nisam uspijevao raspetljati čvor na
jeziku, odmahnuo si rukom i izgovorio novu riječ - „habibi“.
Možda ovu riječ prepoznaješ? Potvrdno sam klimnuo glavom.
Onda i to može, dovoljno je blisko. „Habibi“, pojasnio si, ima
više značenja; između ostalog, ta riječ označava prijatelja i
voljenu osobu. Super. I šta s tim? Ja sam naučio riječ „ljubav“,
a ti „habibi“. Vidiš, dragi moj, to ti je tolerancija. Sve drugo je
obmana, prazan skup. Čisto sranje. U prvi mah pomislio sam
da ti je žareće kastiljansko sunce pomutilo um. Ili ti je možda
hašiš konačno došao glave? (Vidio sam te, nešto ranije, kako
ispred muzeja posvećenog El Greku vadiš smotuljak kamufli-
ran u kutiji od Marlbora. Unutra je umjetnost, privid života,
a ovo je umjetnost preživljavanja, kazao si tada. Objasnio si
mi da bi tvoj svakodnevni život u domovini bio nezamisliv bez
hašiša. Drugi ga možda koriste onako, iz vica, zaključio si, ali
meni je potreban da ne poludim, da ne puknem od napetosti
i neizvjesnosti.)
Četiri godine kasnije, ponovo sam tu, u „našem“ gradu. I sve
je isto. Veličanstveni Alkazar u kome je smještena biblioteka još
uvijek se šepuri sa brda i dominira krajolikom. Crkva pretvorena
u diskoteku je i dalje tu. (Pamtim smijeh i nevjericu koji su nas
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/145
obuzeli kada smo ušli unutra i vidjeli di-džeja na mjestu gdje
je nekada bio oltar. Vi hrišćani uopšte niste strašni. Zapravo
ste urnebesno smiješni. Da, baš tako si rekao.) Blještavi sjaj
oklopnika postavljenih ispred dućana podjednako zasljepljuje
prolaznike. I dalje imam utisak (imao si ga i ti, sjećaš se?!) da
će svakog časa iz neke uzane strmoglavljujuće uličice iskočiti
Don Kihot glavom i bradom. I u Bosni sve stoji, sve je ostalo
isto. Vraćam se tamo čim sutra završi seminar za trgovačke
putnike na koji me je poslala firma. (Seminar je ubitačno
dosadan i nije ni nalik književnim radionicama koje su nas
onomad spojile i dovele ovamo. Uzgred, od moje spisateljske
strasti u međuvremenu nije ostalo ništa. Pojela ju je glad.
Bukvalno.) Radim na procenat za distributere jeftine sangrije
i jedva preživljavam. Ponekad, dok se vozim rošavim cestama
od jednog ruševnog grada do drugog, od jednog bijednog sela
do nekog drugog, još bjednijeg, pomislim na tebe. Pitam se da
li ste dobili željeno dijete, da li ti je otac živ. Pišeš li? Pomislim
kako bi bilo dobro da si sa mnom. Da me ponudiš hašišom.
Da ne poludim. Da zaboravim. Da se prisjetim. Smijeha. Da
ti kažem ono što sam ti onog dana zaboravio reći: Kod nas se
riječ „mržnja“ takođe kaže isto na svim jezicima.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/146
Re
JEDANSTARIUDŽBENIK
OlgaZirojević
Davne 1936. godine turski lingvista Ahmed Džaferoglu u je-
dnom svom kratkom radu skrenuo je pažnju naučnoj javnosti na
„jedno delo koje ima fundamentalni značaj za istoriju srpskog
i turskog jezika“. Poziv Džaferoglua (Caferoglu) naučnicima
Srbije i Turske da kritički izdaju ovaj tekst realizovan je tek
1989. godine, i to (koliko znam) od strane nemačkih lingvista.
U pitanju je arapsko-persijsko-grčko-srpski udžbenik kon-
verzacije, koji je nastao na sultanskoj Porti u 15. veku. Tač-
nije, reč je o dva rukopisa koji se čuvaju u biblioteci Muzeja
Aja-Sofije u Istanbulu. Uprkos velikim sličnostima, oni nisu
identični, posebno se u njima znatno razlikuje slovenski deo
teksta, jer njihovi prevodioci pripadaju dvoma različitim na-
rečjima; u jednom je štokavsko-ijekavski, a u drugom što-
kavsko-ekavski. Priređivač, profesor slavistike u Getingenu,
Werner Lehfeldt, opredelio se za ovo drugo narečje budući da
je ono arhaičnije.
Polazni tekst udžbenika je arapski i iza svakog arapskog retka
sledi njegov prevod na persijski, grčki i srpski jezik, a celokupni
tekst napisan je arapskim pismom (pojava poznata u naučnoj
literaturi pod imenom aljamiado odnosno alhamiado).
Udžbenik je koncipiran u obliku dijaloga dva lica, pa se
smenjuju pitanja i odgovori. Celokupni tekst može se podeliti
u više odeljaka u kojima se razmatraju različite teme: trgovina,
obaveze dece prema roditeljima i vaspitačima, studije Kur’ana,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/147
poseta džamiji, pitanja o poreklu i zanimanju sagovornika,
vreme, rad u vinogradu, na polju i dr.
Budući da udžbeniku nedostaje turski, maternji jezik sulta-
na i osmanskih prinčeva za koje je, po mišljenju Džaferoglua,
i napisan, čini se da adresate udžbenika pre treba tražiti u
krugovima uglednih srpskih odnosno grčkih konvertita ili
preobraćenika.
Knjiga, o kojoj je ovde reč, ima prevashodno za cilj da ru-
kopis učini dostupnim nauci i omogući njegovo dalje izuča-
vanje; „pri tom se u centru pažnje nalazi srpski tekst budući
da predstavlja dragoceni izvor za proučavanje istorije ovog
jezika“ – po rečima samog priređivača rukopisa. I grčki tekst
je od velikog značaja s obzirom na to da do sada nije poznat
nijedan ovako obiman grčki rukopis pisan arapskim pismom. I
upravo činjenica da su kako grčki tako i srpski tekst ovde fiksi-
rani arapskim pismom predstavlja, za istoriju jezika, posebnu
vrednost ovog izvora. Treba istaći i to da je arapsko pismo za
pisanje oba jezika modifikovano tako da je omogućilo veoma
precizno fonetsko fiksiranje grčkog i srpskog jezika.
Na sadržaj rukopisa upućuje naslov na prvoj strani: „Arap-
sko-persijsko-grčko-srpski rečnik“ O njegovom sastavljaču ili
pisaru nema nikakivih vesti. Arapski tekst je pisan jakom crnom
bojom, ispod njega, manjim slovima, persijski, crvenom, grčki
zelenom i srpski narandžastom bojom. S malim izuzecima
celokupni tekst je vokalizovan (budući da je arapsko pismo
konsonantsko), što, očigledno, ukazuje na to da imamo posla
sa jednim udžbenikom.
Ovom vokalizacijom značajno se povećava naučna vrednost
upravo grčkog i srpskog teksta.
Iako nema datuma, Džaferoglu pretpostavlja da je rukopis
sačinjen „za sultana Mehmeda II i njegove prinčeve“.
Treba istaći da su u 15. i 16. veku Sloveni, pretežno Srbi,
zauzimali najviše položaje u Carstvu, a tu su bile i rodbinske
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/148 veze (sultanija Mara u haremu Murata II). Sve je to doprinelo
– što se odavno zna – da se srpski jezik koristio kako u upravi
tako i u diplomatskoj korespondenciji. U Istanbulu su postojale
slovenske kancelarije koje su vodile prepisku sa balkanskim
provincijama, Dubrovačkom republikom, pa i samom Ugarskom.
Ove kancelarije postojale su u carskoj prestonici sve do vremena
sultana Sulejmana II (u Evropi je nazivan Veličanstvenim, a za
Turke je I ili Kanuni odnosno Zakonodavac; 1520-1566). Zna
se, takodje, da su čak i neki sultani (Mehmed II, Sulejman II)
naučili naš jezik. I evropski savremenici govore o korišćenju
četiri jezika u Carstvu: turskom, arapskom, na trećem mestu
je Illirica i, najzad, konstantinopoljski grčki.
I ovaj poslednji jezik igrao je na Porti veliku ulogu. Sultani i
visoki dostojanstvenici koristili su ga u diplomatskoj korespon-
denciji sa Evropom. Poznato je da je sultan Mehmed II (Osvajač
ili Fatih) govorio grčki, a posedovao je i grčke rukopise.
Da je Rečnik odnosno udžbenik nastao najverovatnije u dru-
goj polovini 15. veka potvrđuje i dijalektološka analiza srpskog
teksta sa svojim mnogobrojnim arhaizmima. A sve se zbiva u
vreme kada su turska osvajanja izazvala migracije stanovništva
u zapadnim zemljama Balkanskog poluostrva. Otuda od 15.
veka dolazi na području štokavskog narečja do mnogobrojnih
promena i ovaj rukopis, upravo zahvaljujući tome što je pisan
arapskim alfabetom, predstavlja izuzetno vredan izvor za pro-
učavanje istorije kako našeg tako i grčkog. jezika. Utoliko više
što je u ovom udžbeniku sastavljač ili pisar uspeo da bespre-
korno adaptira arapsko pismo za srpski jezik (to se u kasnijem
vremenu nikad više neće ponoviti), pa je moguće proučavati i
glasovne promene u jeziku. Najzad, nema sumnje da je sastavljač
u izvesnoj meri vladao crkveno-slovenskim jezikom.
Evo i nekih naših starih reči iz ovog Rečnika:
bogobojnik, bogostrašnik, dalekost, daždan, dažditi, govo-
rac, jestija, juha, klanjati se, kto, lagahno, lažac, lepost, ličnik,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/149
ljubenica, ljubnik, mnogosmejac, naučitelj, neznanik, nitko,
odelati, ogojiti, ojutriti se, omestiti, osnežiti, ozoriti, polesan,
postnik, prazdan, premamitelj, prevarnik, primitelj, prostitelj,
rabota, sedalište, slugati, slušanik, strašnik, suh, udobriti se,
ukriviti, ulomiti se, umoliti se, uravniti, urabotati, utamniti
se, uvisočiti se, velikost, zaboravnjac, zlogovornik, znanik.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/150
Re
OBARBARIIOBIČNOSTI
DanijelaJovanović
Kada se promeni sredina u kojoj se živi, potrebno je pro-
naći tačke u novoj sredini koje će nas povezati sa prethodnim
životom i tako učiniti svakodnevicu novog života normalnom.
Ponekad to ide teško naročito kada je u pitanju selidba na drugi
kontinet gde je sve, počev od klime, u potpunosti drugačije. A
kultura, počev od kulture življenja, naizgled u celosti suprotna
našoj. Utoliko više tačke povezivanja postaju značajnije.
Za mene, ta veoma značajna tačka je bila knjiga eseja Bar-
bare Kingsolver, američke književnice, koja mi je otkrila ta-
janstveni, intimni život običnog čoveka u SAD koji za strance
najčešće dugo ostaje sakriven, često i zauvek, pa samim tim i
nerazumljiv. A nerazumljivo uglavnom postaje neprijateljsko.
Srećom te se kod mene to nije desilo – nerazumevanje nije
postalo neprijateljstvo jer sam Barbarine eseje otkrila rano, na
početku svog boravka u Americi, i preko njih, na neki način, tu
drugu, suprotnu kulturu prigrlila. Ispostavilo se da je ono što
izgleda kao zid u stvari najobičnija opna koja se čak i noktom
može lako raskinuti.
Zato ovde predstavljam esej Barbare Kingsolver kao vodič
kroz život običnog američkog građanina i kao moguću tačku
dodira sa drugom kulturom. Dakle, od običnog ka opštem,
kako to najčešće i biva.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/151
Re
DŽABERVOK1
Barbara Kingsolver
Jednom davno, stranac u prolazu me je poslao u izgnanstvo.
Bila sam u centru grada ispred skupštinske zgrade gde sam
sa malom grupom ljudi protestovala protiv Zalivskog rata; on
je bio u crnom fordovom kombiju. Dok je kombi prolazeći ri-
kao, on je izbacio veći deo tela kroz prozor kako bih što bolje
osmotrila njegov srednji prst i proderao se, „Ej, kučko, voli je
ili je ostavi!“
I ja sam je ostavila.
On nije bio prvi koji mi je dao to uputstvo; isto sam čula
kad sam bila devetnestogodišnjakinja sa strašnom frizurom
zvanom nularica. Sada sam bila 34 godine stara, majka i sa
pristojnom reputacijom i prilično dobrom frizurom. Zašto bih
sada počela da ih slušam? Jedino što mogu da kažem da je
on bio taj koji je prevršio meru. Bila sam na ivici da doživim
posebnu vrstu nervnog sloma pri kojem obolela osoba ide po
parkinzima ispred prodavnicima i skida žute trake2
za antena
automobila.
Shvatila sam da bi to bilo ugrožavanje prava drugih na
slobodu izražavanja. Ono što me je izluđivalo je bila upra-
vo sama fraza „pravo na slobodu izražavanja“ i kako se ona
1
Jabberwocky, pesma u tzv. nonsens ključu čiji je autor Luis Kerol i koja
je deo njegovog romana Alisa s onu stranu ogledala (1871). Ovaj termin se
najčešće upotrebljava da se označi besmislen govor i jezik. (Prim. prev.)
2
Simbol za podršku američkim trupama u Iraku; najčešće se stavljaju na
automobile.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/152 upotrebljava u vreme rata. Trebali smo da se ponašamo kao
da imamo frižidere u glavi umesto mozga. Otvori ga, gurni u
njega masni komad gluposti3
, zatvori ga, ostani hladan. Bez
pitanja. Naše vođe su nam rekle da je ovo hirurški rat. Veoma
čist. Sam jezik koji koriste je savršena konstrukcija besmisla.
„Izručivanje oružja,“ tako su govorili u noćnim vestima, što
zvuči gotovo prijateljski... „Evo vašeg oružja, prijatelji, samo
se lepo prijavite na kraju reda.“ „Izručivanje oružja“ znači
„Baciti bombu.“
Ali mi smo progutali sve što su nam servirali ili smo držali
zatvorena usta. Ako smo i bili uznemireni idejom pretvaranja
civilizacije u prah kao načina da rešimo nesuglasice – ili smo
imali problema kako to da objasnimo našoj deci kao ponašanje
odraslih – nismo pričali o tome. Tipično, ako bih počela raspravu
savetovano mi je da ako mi se toliko sviđa Sadam da onda odem
da živim u Iraku. Meni se nije sviđao Sadam niti vlada u Kuvajtu.
Te dve zemlje praktično nije moguće razlikovati; sumnjam da bi
mnogo Amerikanaca moglo da nasluti, nekoliko godina ranije
(dok smo slali u Irak vojnu pomoć), koja će od te dve zemlje
postati Zlo carstvo i u čiju ćemo odbranu skočiti a sve to u ime
demokratije. Da je demokratija zaista bilo pitanje koje smo raz-
matrali pre polaska u rat, Irak bi bio u većoj prednosti s obzirom
da je Kuvajt monarhija u kojoj su prava žena slična pravima
stoke. (Od početka rata, status žena u Kuvajtu je u opadanju.)
Ali nivo razgovora koji je bio dozvoljen se svodio na „ispašićemo
im dupeta.“ Senka sumnje je bila viđena kao izdaja.
Ja spadam u one srećnike koje mogu posao da nose sa sobom
i tako sam otišla. Mogla sam da iz daljine razmišljam o mudrim
rečima Gari Vilisa4
o patriotizmu: „Ljubav prema zemlji treba
da bude kao ljubav prema supružniku – obostrana kritičnost i
3
Autorka koristi reč baloney koja znači glupost ali i kobasica. (Prim.
prev.)
4
Garry Wills (1934) američki pisac i istoričar. Dobitnik Pulicerove nagrade
za knjigu Lincoln at Gettysburg: The Words That Remade America,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/153
privrženost. Iako je za očekivati da čovek više voli sopstvenu
ženu nego druge ljude... on ne dokazuje tu svoju svoju ljubav
tako što tuče druge žene.“
Obostrana kritičnost i privrženost, umorila sam se od toga.
A napadi su bili žestoki. Po preseljenju u Španiju u novinama
sam čitala ono što je, očigledno, bilo opšte poznato svima sem
nama u Americi: od prve noći smo naumoljivo bombaradovali
Iračane u njihovim kućama, ubijajući na hiljade civila svakog
dana. Za nekoliko meseci, više od 250000 ljudi će biti mrtvo –
najviše dece – zbog bombardovanja sistema vodovoda i kana-
lizacije, zbog bolnica bez antibiotika, bolnica bez krovova. Na
sopstveni užas sam pročitala da je infekcija ruku i nogu bila
široko rasprostranjena među iračkom decom, zbog gelera, i da
je jedini dostupan način lečenja amputacija. To je bio vazdušni
rat na civile. Komisija tribunala za ispitivanje ratnih zločina još
uvek prikuplja podatke i pravi jezivu listu onoga šta je Amerika
bombardovala u Iraku: sve važnije brane u zemlju i veći deo
objekata za preradu vode u pijaću; dovoljno objekata za preradu
otpadnih voda da se zarazi reka Tigar; gotovo sve sisteme za
komunikaciju, ostavljajući civile bez mogućnosti da im se najave
napadi kao i mogućnosti da pozovu pomoć; civilne automobile,
autobuse, taksije; 139 automobilskih i železničkih mostova;
sisteme za obradu hrane, njeno skladištenje i distribuciju; ceo
irigacioni sistem; polja pšenice i drugih žitarica (sa zapaljivim
bombama); 28 civilnih bolnica i 52 zdravstvena centra; fabrike
odeće; fabriku kozmetike; fabriku za proizvodnju hrane za bebe,
52 džamije; više od 600 škola. To je naš hirurški rat.
Brzo nakon što se bombardovanje završilo Remzi Klark je
napisao knjigu The Fire this Time, studiozan izveštaj o tome
kako je Amerika narušila Ženevsku konvenciju i izvršila zločine
protiv civila u Zalivskom ratu. Klark, bivši ministar pravosuđa
je još jednom bio proizveden u čuvara nacionalne savesti. Sad
nas je pozvao da se suočimo sa strašnom odgovornošću. Ali
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/154 se susreo sa pravom američkom formom cenzure: slobodnim
preduzećem u rukama majmuna koji se zove Ne vidim zlo5
.
Njegov rukopis je odbilo jedanaest izdavača –sve veće izdavačke
kuće iz Njujorka. Urednici nisu odbili rukopis zbog toga što
nema vrednost ili što je neistinit već na osnovu toga što neće
biti popularan. (Na kraju ga je objavila mala izdavačka kuća
Thunder’s Mouth; ura za alternativne izdavače!)
Kada su u pitanju memoari generala ili poznatih ličnosti ili
O.J. Simsnove misli iz zatvora dok čeka presudu, tu izdavači
nemaju dileme. Izdavač O.J. Simsona (Litte, Brown) nije imao
nikakve moralne dileme da izda njegovu knjigu u vreme kada
je on držao pažnju medija više nego iko na planeti. Prvo izdanje
je imalo pola miliona primeraka.
Ovo je pomalo zastrašujuća postavka: informacijska industrija
koja sužava ono što ćemo čitati i što ćemo znati, uglavnom na
osnovu toga koliko željno ćemo mi to što nam nude progutati.
Čini se da su producenti i izdavači koji prave te izbore skloni
da samo podignu ruke i izjave, „Mi tu ne možemo ništa jer to
je ono što ljudi traže.“ I majka koja svaki dan hrani dete samo
gumenim bombonama bi mogla to isto da kaže; kao i lekar koji
prepisuje morfijum za prehlade. Oboje bi bili osuđeni za kri-
minalni nehat. Zašto ne postoji Hipokratova zakletva za ljude
koji služe našem intelektu? Zašto ja znam, iako to ne želim,
sve o klizačici koja je bila udarena po nozi metalnom polugom
– melodarmi koja je, da budemo iskreni, bez ikakvih posledica
po bilo koga sem po udarenu i onog koji ju je udario – ali sam
morala da se namučim da dođem do informacija o skorašnjim
istorijskim događajima koji su doveli do anarhije u Somaliji i
Haitiju? (Saznala sam, što ništa ne vredi, da je Amerika na oba
mesta učinila sramne stvari.) Novinske kuće će sve uraditi da
5
Jedan od tri mudra majmuna iz japanske poslovice: Ne vidim zlo, ne čujem
zlo, ne govorim zlo. Različita značenja se pripisuju ovoj poslovici. U zapadnom
svetu ona se najčešće tumači kao odbijanje da se vide nepravilnosti i loša
dela. (Prim. prev.)
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/155
ubace svoje reportere u sudnicu gde se vodi spor protiv O.J.
Simsona ili iza scene sa Tonjom Harding6
ali ne i na raspravu o
zakonu o zagađenju vazduha. Producenti će kriviti potrošače
njihovih proizvoda, ali teško da je krivica poenta kad mi srećno
umiremo od neznanja i ubijamo druge svojom apatijom. Malo
američkih građana je svesno, na primer, da je naša vlada rutin-
ski izvodila ubistva demokratski izabranih proglavara država u
mestima poput Čilea i Gvatemale, i zamenjivala ih takvih mon-
stuoznim saveznicima poput Avgusta Pinočea i Kastijo Amrasa.
Zašto čak ni imena ovih diktatora ne izazivaju prepoznavanje
u većini američkih glava? Verovatno zato što su naše glave već
prenatrpane imenima poput O. J. i Tonja. Krivica za to možda ne
leži samo na producentima i potrošačima ali zločin se svejedno
desio. Kupovati i prodavati informacije kao da su one proizvod,
poput gaziranog soka, sigurno da je loše. A ako je tako, onda
glavni atribut informacije mora biti dopadljivost.
To ne znači da samo slušamo srećne vesti – ima tu i uni-
štavanja i ubistava u obilju. U pitanju su informacije koje
potkrepljuju određeni uski pogled na svet i na naše mesto
u njemu. Iscrpni izveštaji o retkom i bizarnom ponašanju
među bogatima potvrđuju mit da su nasilni zločini slučajna
katastrofa koja se ne može sprečiti, i skrivaju pravu istinu da
je većina zločina uzrokovana siromaštvom. Nema puno toga
u vestima da nas podseti da je siromaštvo problem kojim se
treba baviti kao što čine sve druge industrijalizovane zemlje.
Najsigurnija marketinška tehnika je da se napusti istorijska
analiza, odgovornost pa čak i kritička misao.
Kada se „Smitsonijan“7
poklekao pred onim što se zove „pri-
tisak javnosti“ i otkazao izložbu o istorijskog upotrebi atomske
6
Tonya Harding, američka klizačica čiji je slučaj autorka već pominjala
u tekstu. (Prim. prev.)
7
Smithsonian Institute, obrazovni i istraživački institut osnovan 1846. u
Vašingtonu. Danas uključuje istraživačke centre i muzeje širom Amerike.
Finansira ga vlada Amerike.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/156 bombe na Hirošimu i Nagasaki, sekretar „Smitsonijana“, Majkl
Hejman je objasnio, „veterani i njihove porodice su očekivale,
s pravom, da će narod slaviti i njihovu hrabrost i žrtvovanje.
Oni nisu tražili analizu i, iskreno, mi nismo dovoljno razmislili
o tome koliko će burnih emocija ta analiza evocirati.“ Analiza
je u ovom slučaju prosto značila najelementarniju vezu između
uzroka i posledice: šta se desi kada oružje biva izručeno.
Kao deo te važne javnosti, želim da zvanično izjavim da
sam ja uvređena. Dajte mi šansu i ja ću potrošiti moj potro-
šački dolar na priču koja se odnosi na to kakav će svet biti
za pedeset godina od sada. Svaki put ću izabrati analizu a ne
placebo vesti i praznu salvu za moj patriotski ego. Uvređena
sam pretpostavka da će se moja čast kao građanina Amerike
slomiti ako nisam zaštićena od saznanja o greškama moje ze-
mlje. Sačinjena sam od mnogo čvršćeg materijala, kao i onaj
tip koji mi je kroz prozor kombija pokazao srednji prst, ako
bi samo hteo da porazmisli o svemu. Kakva je to vrsta ljubavi
prema domovini ako ispari kad se suoči sa neprijatnom isti-
nom? Kakva vrsta časti mirno sedi po stranu dok svest nacije
leti na jug tokom duge, duge zime?
* * *
Umetnici su jednako krivi kao i svi drugi kada je u pitanju
samocenzura ukoliko podlegnu iskušenju da proizvode samo
onoga što će se sigurno prodati. Dobri to ne rade i opet će
uvek prodati to što proizvedu jer ljudi su još davno podsvesno
prihvatili to da dobra umetnost ne odgovara uvek volji većine,
da kažem tako. „Pesnici su nepriznati zakonodavci sveta,“ Persi
Šeli8
je rekao. Oni su takođe i njegova margina bezbednosti,
8
Percy Bysshe Shelley (1792–1822) jedan od najpoznatijih engleskih
romantičarskih pesnika. Autorka navodi rečenicu iz njegovog eseja „Odbrana
poezije“ (A Defence of Poetry) napisanog 1821. i prvi put objavljenog 1840.
koji je postao poznat upravo po toj rečenici. (Prim. prev.)
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/157
poput kanarinaca koji su nekad bili unošeni u rudnike zbog
svoje osetljivosti na otrovne gasove; njihova tišina može biti
uzeta kao znak predstojeće opasnosti.
Nesputana odgovornost umetnika ponekad služi da se gor-
ka pilula obavije slatkim omotačem da lakše sklizne niz naša
grla, govoreći nam ono što smo mislili da ne želimo da znamo.
Ali mi u Americi smo ustanovili novu tradiciju da posipamo
katranom naše glasnike. Onaj koji isporučuje gorku pilulu,
bilo da se radi o dokumentu o ratnim zločinima ili ljubavnoj
priči, će biti otpisan kao „politički umetnik.“
To je džabervokovska vrsta etikete, koje istovremeno uža-
sava i izaziva zabunu. Tehnički, termin politički se odnosi na
kampanje, vlade i javne institucije. Ali Policijska akademija9
nije bila nazvana političkom. Bari Lopeza10
nazivaju politič-
kim, iako on piše o izumiranju ekosistema i velikim plavim
čapljama i vukovima, za ime boga. Bile su mi potrebne godine
da shvatim šta zaslužuje ovu etiketu bilo da se njom obeleži
umetnik ili delo.
Sada znam, i evo kako: tokom Zalivskog rata neki moji
mladi prijatelji su hteli da postave sto u tržnom centru i da
prolaznicima daju informacije o ne tako veselim aspektima
rata. Rukovodioci tržnog centra su odbili da im daju dozvolu.
Moji prijatelji su insistirali, „ali dozvoljavate ljudima da dele
žute zastavice i nalepnice kao i ’Mi prašimo dupe’ nalepnice!“
Rukovodioci su im objasnili da njihov pravilnik zabranjuje bilo
šta što se može okarakterisati kao političko. „Deljenje žutih
traka je javna služba,“ rekli su, „ali ono što vi hoćete da raditi
to je politički.“
Sada i vi znate. Ova obmanjujuća upotreba reči „politički“
koja se ne pojavljajuje u rečniku engleskog jezika jedino znači
9
Police Academy, američki filmovi u žanru komedije. Snimljeno ih je
ukupno sedam. (Prim. prev.)
10
Barry Holstun Lopez (1945), američki pisac čiji su radovi pozati po
temama koja se tiču brige za zaštitu životne okoline. (Prim. prev.)
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/158 da stvar ide suprotno od široko rasprostranjenih pretpostavki.
Ukoliko 60% nas podržava rat, onda se izražavanje mišljenja
ostalih 40% smatra političkim – i može biti proglašeno nedo-
zvoljenim u nekom kontekstu samo iz tog razloga. Stvarno
loša vest jeste da se čini da je pravilnik tržnog centra zastupnik
državnog umetničkog standarda. Kulturni radnici u Americi
su skloni da budu nemi iz straha da ne budu proglašeni politič-
kim, jer ta reč implicira da u pitanju nije čista umetnost. Prava
umetnost, kako već kažu, ne iznosi gledište. Ovo je naravno
krajnja glupost (probajte da zamislite priču ili sliku bez gledi-
šta), i najpotpuniji i najmanje primetan oblik cenzure sa kojim
sam se susrela. Kada me intervjuišu u vezi mog pisanja, veći
deo vremena provedem braneći mogućnost da su stvari poput
uništavanja okloline, zlostavljanja dece ili hipokrzija američke
politike prema imigrantima prikladne teme za roman. I čekam
da onaj ko me intervjuiše pomene umetničke stvari poput me-
tafore ili izraza; i mogla bih da čekam na to ceo dan.
U ruralnoj Grčkoj neki ljudi veruju da ako se popije hladna
voda tokom vrelog dana, da je smrt neizbežna; ovde kod nas je
zastupljeno slično sujeverje u vezi mešanja umetnosti i savesti.
To je staromodno provincijskog shvatanje koje brzo nestaje
u blizini naših granica. Veći deo ostalog sveta smatra da je
društvena kritika apsolutno legitimni deo umetnosti. Ukoliko
mislite da preterujem pogledajte samo ko je sve dobio Nobelovu
nagradu za književnost u poslednjih devedeset godina:
Nadin Gordimer, koja je provela život pišući protiv rasizma
i aparthejda u južnoj Africi. Džosef Brodski, koji nekoliko
godina proveo u Sibiru zbog kritikovanja svojetskog društva.
Vole Sojinka, koji je neko vreme proveo u zatvoru zbog kriti-
kovanja kolonijalizma u Africi. Gabrijel Garsia Markes, koji
je verovatno jedan od najdarovitijih društvenih kritičara na
celom kontinentu pisaca koji su društveni kritičari. Česlav
Miloš, koji je bio aktivan u antinacističkom pokretu i čija je
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/159
poezija poptpuno ideološka. Pablo Neruda, Solženjicin, Miguel
Asturias, Tomas Man, Džordž Bernard Šo.
Američki dobitnici ne dominiraju na ovoj listi (kao u katego-
riji dobitnika Nobelove nagrade za fiziku, hemiju i medicinu),
naročito posle pedesetih godina. To nije zbog nedostatka dobrih
pisaca, već možda zato što smo sami naučili da ograničinimo
sopstveni pristup ozbiljnom sadržaju. Strah da ćemo biti oka-
rakterisani kao ideolozi je tako jak kod pisaca moje generaciji
da nas on sigurno odvraća od određenih tema bez da smo i
svesni toga. Strah je da ako podbacimo u pogledu savršenstva
izvršenja, da ćemo biti nazvani oni koji pridikuju. Ali podbaciti
u pogledu savršenstva kada ste zagrizli da kažete ono što je
potrebno da bude rečeno – da li je to gore nego podbaciti kada
ste zagrizli da kažete ono što nije potrebno da bude rečeno?
I ako kojim slučajem uspete – oh, pa onda... Umetnost ima
moć ne samo da ukroti divlju zver već i da izmeni divljački um.
Roman nas može naterati na plač zbog istog događaja preko
kojeg bismo samo prešli pogledom da smo o njemu čitali u
novinama iako se tragedije u novinama dešavaju stvarnim lju-
dima, dok se one u romanu dešavaju samo u mašti autora.
Roman je magičan zbog toga što čitaoca stavlja unutar
života druge osobe. Ritam je spor, kao život. Detaljan, kao
život. On zahteva od čitaoca da sami popune obrise reči živim
slikama izvučenim iz sopstvene podsvesti i iz sopstvenog života,
tako da se priča doživljava mnogo ličnije nego scena koju je
načinio neko drugi i preneo je gledaocima preko TV ili filmo-
va. Književnost kopira iskustva živih na način kako nijedan
drugi medij ne može, uvlačeći vas tako potpuno u tuđi život
da zaboravite da imate sopstveni. Zato čitamo, i čak možemo
presedeti u krevetu sve do zore, odbacujući ceo sutrašnji dan
samo da bismo saznali šta se desilo nekim ljudima koji su,
kao što savršeno dobro znamo, izmišljeni. Zbog toga možete
uhvatiti sebe kako plačete iako niste od plačljive sorte.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/160 Moć fikcije leži u izazivanju empatije. Ona vas odnosi iz vaše
fotelje i prenosi vas negde gde ulazite u tuđi način mišljenja.
Novine vam mogu reći da je stotinu ljudi, recimo, u avionu ili
Izraelu ili Iraku danas umrlo. I vi ćete pomisliti, „kako je to
strašno,“ a onda okrenuti stranicu da biste videli kako je pro-
šao Vajdlkets.11
Ali roman može prikazati jedan od tih stotinu
života tako da tačno osetite kako je biti ta osoba koja ustaje
ujutru iz kreveta, gleda pustinjsko sunce na pločicama ispod
vrata i na oblini ćerkinog obraza. Osetićete doručak te osobe,
volećete njenu porodicu i gledati na njene nevolje kao na svoje
i znaćete da će smrt u tom domaćinstvu biti kraj jednog života
koji je podjednako važan kao i vaš. Kao i moj.
Na vrhuncu Zalivskog rata, pronašla sam u Njujork tajmsu
ovaj citat od Loren Tomsona, načelnika programa nacionalne
bezbednosti na Univerzitetu Džordžtauna, kojim objašnjava
zašto Pentagon nije puštao informacije o smrti u Iraku. Kada
se šteta od bombe navodi samo u tehničkim terminima, on je
rekao, „time se izbegava razgovor o izgubljenim životima iz
estetskih i praktičnih razloga.“
Estetska i praktična svrha je, naravno, gubitak empatije.
Čini se da živimo u vremenu antestezije a nije ni čudo. Suo-
čeni sa saznanjima o desetinama slučajnih katastrofa svakoga
dana, šta drugo ljudsko srce može da uradi sem da zatvori
svoja vrata? Nijedan smrtnik ne može toliko da žali. Nismo
evoluirali tako da možemo da se izborimo sa tragedijom na
globalnom nivou. Naš odbrambeni sistem jeste da se pravimo
da nas niti događaja ne povezuju, i da ti životi na neki način
nisu vredni ili stvarni kao naši. To je donekle praktična stra-
tegija ali gubitak empatije je takođe i gubitak humanosti a to
nije mali ustupak.
11
Košarkaški klub Univerziteta Arizone.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/161
Umetnost je protivotrov koji nas može dozvati sa ruba utr-
nulosti, obnavljajući našu sposobnost da saosećamo sa dru-
gima. U svetlu te moći, ona je politička nezavisno od njenog
sadržaja. Mada je Džejn Ejr sjajan ljubavni roman, on je takođe
omogućio hiljadama muškaraca i žena da iskuse i mogućnost
da osete ograničenja koja su bila nametana ženama u to vreme.
Kroz umetnost žena može pružiti muškom čitaocu da iskusi
ono neuporedivo atletsko dostigunuće rađanja deteta, ili sav
užas žrtve silovanja; ukoliko bi svaki muškarac znao o oba ova
iskustva pretpostavljam da bi se svet već sutra promenio. Svi
smo mi čuli dosta o problemima drugih ali očigledno da to nije
dovoljno već da je potrebno da ti problemi budu i doživljeni.
A u tom pogledu umetnost je bliska samom živout.
Ja znam, na primer, da je ropstvo bilo strašno, ali sudbina
šezdeset miliona robova je suviše velika stvar da je pojmim.
Tako je bilo sve dok nisam pročitala roman Voljeni od Toni
Morison (Toni Morrison, Beloved). Kada Set ubija svoju decu
da ona ne bi odrastala u ropstvu, bila sam tako daleko od
svog zaštićenog i ušuškanog ja da sam mogla da razumem
užas ubistva deteta kao čina ljubavi. Morisonova je isklesala
tragediju tih šezdeset miliona, kojima je knjiga posvećena, u
nešto malo i zgusnuto i dovoljno stvarno da prođe kroz vrata,
uđe u moje srce a zatim u njemu i ekspolodira. U ovom smislu
roman može biti više istinit nego novine.
Jedno od mojih omiljenih pisanja o pisanju je ovaj izvod iz
uvodnika Ursule K. Legvin njenog naučno-fantastični roma-
na Leva ruka tame, u kojem ona govori o ulozi beletristike u
onome što zovemo istina:
Otvorite oči, slušajte, slušajte. To kažu romanopisci. Ali oni
vam ne kažu ono što ćete videti i čuti. Sve što vam oni mogu reći
jeste ono što su oni videli i čuli tokom svog bivstvovanja na ovom
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/162 svetu, od kojeg je trećina provedena u spavanju i snivanju, a druga
trećina u pričanju laži.
... Pisci beletristike, barem tokom svojih hrabrijih trenutaka,
priželjkuju istinu: da je saznaju, saopšte i da joj služe. Ali oni obilaze
oko nje na poseban i okolišni način, koji se sastoji iz izmišljanja
osoba, mesta i događaja koji nikad nisu niti će ikad postojati ili se
desiti, i pričanjem ovih izmišljotina sa svim detaljima i nadugačko
i sa puno emocija i kada završe sa pisanjem te gomile laži, oni
kažu: Eto! To vam je istina!
...Tokom čitanja romana, bilo kakvog romana, mi vrlo dobro
znamo da je sve što je napisano izmišljotina, i zatim, dok čitamo
verujemo u svaku napisanu reč. Na kraju, kada završimo sa či-
tanjem, možemo saznati da smo malo drugačiji nego ranije, pre
nego što smo pročitali roman, da smo se malo promenili... prešli
ulicu koju nikad ranije nismo. Ali, veoma je teško reći šta je to što
smo naučili i kako smo se promenili.
Umetnik se bavi onima što ne može biti saopšteno rečima.
Umetnik čiji je sredstvo beletristika to radi rečima. Romanopisac
rečima saopštava ono što ne može biti izrečeno.
Ovaj zbunjujući manifest je pravilo koje vlada mojim spisa-
teljskim životom. Mislim da on govori da postoje istine koje svi
poznajemo ali koje ne možemo da osetimo: ropstvo je bilo užasno.
Voli bližnjeg svog kao sebe... Ove stvari ne mogu biti sopštene
rečima jer su suviše uobičajene tako da nas ne mogu dirnuti,
suviše velike i ogoljene da prodru u našu dušu. Umetnik mora da
izradi projektile kako bi izručio ove istine tako precizno na ono
mesto u nama samima da ostanemo bez daha, bez mogućnosti
da sumnjamo da su one istinite. Pisac to mora učiniti pomoću
priče, slike i likova. I učiniti da mu čitalac veruje.
Pričati o ovom procesu kao o nečemu što spada bilo u „poli-
tičko“ ili „čisto“ je apsurdno. Dobra umetnost je politička bez
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/163
obzira na to da li ona to jeste ili nije u smislu da ona omogućava
da se razumeju tačke gledišta koje su drugačije od naših. Njena
priroda je suprotna od duhovne zlobe, predrasuda i rata. Ako
je povremeno uznemiravajuća ili neprijatna to može biti dobar
razlog da je u svakom slučaju kupite.
* * *
Posle nekog vremena, vratila sam se iz političnog egzila. Ne
sa podvijenim repom, otkrivši da su SAD ipak najbolje mesto na
svetu. Naprotiv, dopalo mi se novo iskustvo sigurnosti, slobode
da hodam kuda hoću u bilo koje doba dana i moralnu utehu
bivstvovanja u društvu koje brine za svu svoju decu, obezbeđuje
opšte zdravstveno osiguranje i ne dozvoljava da bilo ko ostane
bez sredstava za život. Zavolela sam sve ove strane stvari, i više
– zvuk okeana pod mojim prozorom i visoko drveće Božićne
zvezde koje cveta duž puteva od Božića do Uskrsa. Nekoliko stvari
mi je nedostajalo: meksička hrana, poznata muzika na radiju,
rumenilo zalaska sunca u Tusonu koje se pretače u crvenilo i
ulepšava lice planina Santa Kataline. I nedostajao mi je zvuk
mog maternjeg jezika. Slučajno, obučena sam za pisca na svom
maternjem jeziku i kulturi. U sred pisanja američkog romana,
ostavljena na Kanarskim ostrvima, morala sam da molim prija-
telje kod kuće za stinice kojih nisam mogla da se setim – jezičke
fraze, vrste automobila pa čak i reklamne pesmice.
Više od svega su mi nedostajali ljudi, rodbina i prijatelji
koje sam ostavila. Imala sam nove prijatelje ali, na kraju, to je
bilo na račun starih kojih sam bila spremna da se odreknem
u emigrantskom životu.
Kako se približavalo vreme povratka, noge su mi se udrve-
nile. Plašila sam se da ostavim svoje novo ugodno mesto kako
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/164 bih se vratila u zemlju slobodnih (slobodna da stalno živim
zaključana; slobodna da uveče pešačim od biblioteke do par-
kiranog auta sa pravom strepnjom u srcu) i dom hrabrih (pa,
da, hrabra sam). U zemlju gde 7 procenata od svetskih duša
ždere lavovski deo svetskog bogatstva, baca godišnje 1600 funti
đubreta po osobi i može mirno da prolazi pored beskućnika
sa malo svesti o nepravdi ili alternativama. U zemlju gde mi
je rečeno da je volim ili da je ostavim.
Zaključila sam da ne mogu ni jedno. Ne svim srcem. Ali
poput dečaka koji se borio sa Džabervokom u romanu Alisa s
onu stranu ogledala uzela sam svoj vorpal mač u ruke. U ime
ljudi koji me vole i slike planina koja me pogađa, vratila bih se
trčeći da se suočim sa tiranijom reči bez značenja i čudovištima
izvan mog poimanja.
Vratila sam se jer je to što sam otišla bilo sebično. Zemlja
može biti puna mana kao što to može biti i brak ili porodica
ili osoba, ali „voli je ili je ostavi“ je kukavički slogan. Ima više
časti u „voli je i učini je boljom.“ Voli je, voli je. Voli je i nemoj
nikad zaćutati.
Sa engleskog Danijela Jovanović
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/165
Re
DODIRNETAČKEUSNU
TomislavMarinković
Sve više shvatam da se stvari u životu neminovno i čudno
prepliću, sudaraju ili dodiruju. Skoro svaki dan, pa i ceo život
je ispunjen tačkama koje označavaju sustizanje vekova, prese-
canje istorijskih zbivanja, ukrštanje datuma sa sudbonosnom
završnicom. Ali, nedavno, zadesio sam se u tački koja se naj-
tačnije može opisati kao iznenadni susret života i neživota.
Reč je o snu – dakle o polju na kome uspevaju najnevero-
vatnije fantazije. Čovek poveruje da je obasjan svetlošću sva-
kodnevice; ili se zaklinje da se upravo obreo u centru realnih
dogadjaja.
Evo, ukratko, tog sna: Stevan Raičković me sustiže u nekom
gradskom parku. Pita me, kao da se znamo, imam li parče
hartije i olovku, da mu pomognem i zapišem stihove koje je
on, u šetnji, smislio.
Ja užurbano vadim iz torbe sveščicu od koje se nikad ne
razdvajam, rasklapam olovku i zapisujem to što mi Raičković
diktira:
U smiraj leta, jedna ruža vene,
Kao da je naumila da rastuži mene.
O, ne tuguj, ružo, za suncem, za bojom,
Svi mi koračamo za sudbinom tvojom.
Sad se pitam: čiji su to stihovi? Jeste, ja sam ih u sopstve-
nom snu zapisao u imaginarnu beležnicu. Ali Raičković se
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/166 nekako zatekao u istom snu, samo da bi mi izdiktirao katren
koji, i pored izvesnog prava na autorstvo, niti je njegov niti
sam ga ja smislio.
Možda je pesma nastala kao posledica trenja izmedju jave i
sna, izmedju života i smrti. U jednom času podudarilo se više
oprečnih, ali u isti mah bliskih i neiskazivih istina.
I – eto pesme. U njoj je svako ukrštanje prirodno i dobro-
došlo.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/167
Re
TAČKEUPOEZIJIDRAGOSLAVADEDOVIĆA
StevanTontić
PJESMA SA „ZRNOM SOLI POD JEZIKOM“
Pjesnika Dragoslava Dedovića (1963, Zemun) upoznao sam
1988. u Sarajevu kao „momka koji obećava“. Velika izdavač-
ka kuća u kojoj sam radio kao urednik – češće se mučeći s
osrednjim i lošim rukopisima nego uživajući u otkriću novog
talenta – objavila je te godine Dedovićevu prvu zbirku Izađi-
mo u polje. Bio je to već na startu samosvojan pjesnički glas
koji niste mogli svrstati ni u jednu grupu ili poetički pravac,
pogotovo ne u neki pomodni literarni pokret. A već drugom
zbirkom pod simptomatičnim naslom Cirkus Evropa (1990)
autor je, u protivstavu spram pjesnika nacionalno-folklorne
inspiracije i patetičnog (makar i „kosmopolitskog“) gesta,
ironično naznačio konture svijeta u kojem se i danas kreće,
sada već s dugogodišnjim stažom emigranta. Emigranta za
koga se s pravom može reći da je egzilant: Bosnu je napustio
1992. u trenutku izbijanja rata. Jer pjesnik Dedović nije mogao
da učestvuje u tom jezivom bratoubilačkom klanju; nikakvi i
ničiji „nacionalni interesi“ nisu mu bili toliko „sveti“ da bi za
njih bilo dopušteno proliti i kap ljudske krvi. Srpske, hrvatske,
bošnjačke – svejedno: Dedović nije umio praviti tu vrstu sve
naglašenije, štaviše, unosne razlike. To svakako ne znači da
je u svemu tome bilo moguće ostati postrani – ni egzil (ako i
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/168 „dobrovoljni“) ne čini ravnodušnim prema nacionalnoj kata-
strofi. Sklanja nas od metka i granate, ali ne od opšte nesreće,
od bola i sapatnje ne samo sa bližnjima, već sa svim žrtvama
rata. Samim odlaskom ili bjekstvom iz zemlje ne podiže se
nepropusna brana između zavičaja i stranog svijeta, između
sjećanja i žive sadašnjosti. Raniji život ne da se tek tako am-
putirati, smjestiti u neko željeno carstvo zaborava. Egzilant
se – a pjesnik neizbježno – rve sa oba svoja života, bivšim i
novim, pokušavajući da iz njih skrpi kakvu-takvu cjelinu. U
Dedovićevim dvjema zbirkama pisanim u novoj sredini tako su
podjednako zastupljene i Bosna/bivša Jugoslavija i Njemačka/
Evropa. Zbirke O plemenitim ubicama i najmljenim humanistima
(1997) i Kawasaki za Wukmana Dedowitscha (2003) svjedoče o
toj dvojnosti pjesnikova svijeta ali i o svojevrsnoj interferenciji
zavičajnih i novoosvojenih tematskih polja. I mada toliko različita
i u mnogo čemu neuporediva, pjesnikova iskustva uobličena
su u jedinstvenom stilsko-jezičkom ključu, čije je glavno svoj-
stvo hladna, distancirana ironija. Pjesnikov deziluzionistički,
demaskirajući pogled okrenut je jednako nesmiljeno prema
„zavičajnom šundu“ svoje tužne, već „amputirane zemlje“
kao i prema „dosadnom“ blagostanju i ciničnom humanizmu
izvjesne (biće zapadnoevropske) „analne zemlje“. Jer pjesnik
zna da je „kažnjen otpadništvom / od horskog mantranja na-
vijača“, bez obzira kome je to mantranje namijenjeno: nekom
nacionalnom balkanskom vođi ili, recimo, «humanitarnim»
bombama NATO-a. On je takođe već bio otkrio povremeno
moguće, iznenađujuće dodirne tačke u manifestacijama zla i
duha, u ponašanju zločinca i žrtve. O tome govori nezaboravna
pjesma „Ratni zločinci“ iz zbirke O plemenitim ubicama:
poznavao sam neke od njih
čitali su rilkea
odmjerenim pokretom spuštali su
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/169
nedopijenu čašu vina na rub stola
čak su uživali u molitvi
saosjećali sa unesrećenima
hrabrili posrnule tu i tamo
pisali stihove tumačili istoriju
mislim da su sebe smatrali
pravdoljubivim
poznavao sam i neke od žrtava
raspravljali su sa svojim dželatima
o rilkeovoj leukemiji podižući
odmjerenim pokretima čašu vina
do ruba usana
Sličnu vrstu rubnih, šokantnih iskustava i saznanja, iskazanih
mirnim, nepatetičnim tonom objektivnih konstatacija, čitalac
će naći i u zbirci Kawasaki za Wukmana Dedowitscha. Knjiga se
otvara pjesmom „Karta neba“ (znam da su prvo prestale svjetlu-
cati riječi / a potom u njima i nebeska tijela), a završava stihom u
kojem Bog ćuti a on kaže amen. S ravnodušnim pogledom prema
zvijezdama („gradska svjetla kroz prozorče aviona govore mi
više“), pjesnik je osuđen na zemlju, na svoje realno-istorijsko,
svim čulima ovjereno, u dodirima i sudarima sa drugima stečeno
iskustvo. Ni traga od klasično-lirskog zagledanja u „nebeske
sfere“, od posvećivanja u metafizički, viši smisao života ili pje-
sničkog poslanja. U jednoj od samoironičnih refleksija Dedović
je posao pjesnika uporedio sa zanimanjem pauka:
njegove nožice grabeći vazduh ispisuju poruku
lako ju je razumjeti: strah je
prosta formula utetovirana u sve živo
zato se za svaki slučaj nasmiješim nebu
možda treba pisati debele rečenice možda
samo visimo obješeni o sluzavu nit riječi
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/170 Paradoks samog govorenja o neizrecivo tragičnome nalazimo
u uzorno logičnim a istovremeno apsurdističkim stihovima
pjesme „Kosovka“:
od nesrećnika očekujemo da nam nesreću saopšte
u prostim rečenicama podesnim za montažu
ali takve se riječi u trenutku istinskog bola
odlijepe od gluhe od bolesne supstance svijeta
ko i dalje govori – kao da ga nema
a ko zaćuti počinje da laže
od nesrećnika očekujemo da se usredsrijede
na taj trenutak gust od neizrecivosti
pa ko dalje govori počinje da laže
a ko zaćuti – kao da ga nema
Nesreća koju ne može da nam prenese ni govor ni ćutnja
ne stanuje, dabome, samo na Kosovu, u slikama kosovskih
stradalnika pred mikrofonima i blicevima dežurnih svjetskih
medija. A iz nešto dublje potrebe za „montažom“ i za finijim
slaganjem riječi rađa se i sama pjesma. Uz to već svagda priti-
snuta nekim „trenutkom gustim od neizrecivosti“. Taj trenutak
se udaljava u čudnu, u fantomsku
majušnu tapaciranu tačku
a u njoj pulsirajuće sinegdohe
blistave i bespomoćne
poput čekića u gumenoj sobi
što je vanredno uspjela slika sizifovskog bavljenja pjesničk-
om umjetnošću. Ničeovo „filozofiranje čekićem“ još uvijek je
bilo moćno i vrlo čujno; neko „pjevanje čekićem“ nema, kao
što vidimo, nikakvih šansi. Pa ipak, Dedović ne odriče svaki
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/171
smisao pozivu kojim se i sam, uprkos svemu, predano bavi. Za
taj „porok“ postoji najprostije, s brutalnom jasnoćom iskazano
opravdanje (pjesma „Minimalizam“):
svako ko ponekad zine da nešto kaže
(makar bilo zalud makar samom sebi)
još nije u tu ružnu duplju
zabio revolversku cijev
Ova egzistencijalno obrazložena poetika minimalizma ostva-
ruje se kroz cijelu zbirku, čineći da nam mnogi stihovi zazvuče
poput lapidarnih a žestokih dijagnoza patoloških mentalnih
i socijalnih stanja koja provociraju pjesnikovu reakciju. Ta
reakcija ponekad podsjeća na pravi šamar javnom ukusu, na
koji su se osmjeljivali avangardni ruski pjesnici ranog 20.
stoljeća. Dedović, doduše, nije od onih što skandalizuju, na
svaki način skreću pažnju na sebe. Ne zato što je odveć skro-
man, već stoga što nimalo ne vjeruje u djelatnu, subverzivnu
moć poezije. Poezija ne može da zamijeni ni kritiku društva
niti akciju na promjeni date situacije. Njeno dejstvo kao da se
ograničava na sferu privatnosti, ona je „posljednja privatna
magija na kraju milenija“. Tako stoji u naslovnoj pjesmi koja
se, nimalo sinovljevski nježno, obraća pjesnikovom ocu Vuk-
manu Dedoviću. U naslovu same knjige ime je ponjemčeno:
Wukman Dedowitsch bi valjda trebalo da i oca i sina podsjeti
na ironiju sudbine – otac je preživio nacistički logor, dok se
sin, pola stoljeća kasnije, skrasio upravo u Njemačkoj, bježeći
iz „zemlje u kojoj / sumpor zaudara na usta“ i koja „postoji
još samo u obliku fantomskog svraba“, bježeći od zaraćene,
virusom nacionalne mržnje zatrovane južnoslovenske braće.
I u drugoj, jednako važnoj, izvrsnoj pjesmi (iz ovdje začetog
„porodičnog ciklusa“) upućenoj majci, autor je svojim stihovima
odredio tek mjesto privatne, doduše svijetle, uspomene:
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/172 nasloni ovaj pjesmuljak kao razglednicu na vazu
kada ugasiš televizor i u sobu nahrupi
gusti bosanski mrak neka sa lažne pozlate
blago zasjakti moja odsutnost
Pjesma se zove „Švajcarski voz“ i predstavlja svojevrsni
autoportret Dragoslava Dedovića u obliku radikalno iskrene,
dakle samoironične ispovijesti. Za razliku od ostalih, ova pjesma
nije mogla da se liši izvjesnog diskretno doziranog sentimenta.
Evo kako počinje taj izvještaj sina emigranta – da ne kažemo
bludnog sina – majci u Bosnu:
da me vidiš majčice u švajcarskom vozu
osam godina daleko
za svaku godinu po kilogram sala
krupan sam majčice i ćutljiv jer
velika se tuga s vremenom stvrdne
u sićušno zrno soli pod jezikom i
isuši usta kao joint.
Rad ovog zna soli kao da osjećamo u svakom Dedovićevom
stihu. A joint? Riječ smo već sreli u nekoj od njegovih ranijih
pjesama. Možda majka i ne razumije njeno značenje – ta riječ
je jedna od onih iz postmoderno naštimanog jezika, jezika koji
markira i pjesnikovu generacijsku pripadnost. Postoji, naravno,
čitav niz riječi, slika i pojmova koji su frekventniji kod pripadnika
Dedovićeve nego, recimo, moje, a pogotovo neke starije generacije.
Tu je i fenomen rock-muzike i čitavog sociokulturnog ambijenta
oko nje, svijet komjutera i elektronskih medija, ukratko – ostvareni
san „globalnog sela“ u kojem je svaka provincijalnost smiješna
i kažnjiva. Ni sama ljubav nije mistični doživljaj u skrovitim,
romantičnim mjestima – i kod Dedovića je to nešto što se zbiva
usput i slučajno, u prozaičnoj atmosferi ulice, kafane, hotelske
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/173
sobe. Kao i bilo šta drugo. Jer gotovo sve u Dedovićevom svijetu
nosi pečat svakodnevne, demitizirane, gole stvarnosti – pjesnik
se trudi oko nenamještenog, katkad drastično razgolićujućeg
snimka ili komentara životnih fenomena. Lijepo ili ružno, lice
svake stvari mora da se pokaže onakvim kakvim ga doista vidi
slobodno oko ovog nepotkupljivog posmatrača. Samo što Dedo-
vić ne gradi pjesmu postupkom anahronog realiste, već mnogi
više načinom fenomenološkog redukcioniste: zanimaju ga sami
ekstrakti fenomena, jezički domašene i izražene suštine. Povezi-
vanjem takvih, sažetih nalaza čula i uma nastaje tekst, živo tkivo
pjesme, pri čemu ne odlučuje jedino senzibilitet već i školovani
dar, ukus i zanatska umješnost autora. Drugim riječima – nje-
gova umjetnička inteligencija. Uvjeren sam da to neće poreći ni
čitalac koji voli neku drugu vrstu lirike i koga Dedovićeva ne baš
raspjevana pjesma neće možda uspjeti da „ponese“.
Kada me prije sedam godina jedan uvaženi njemački pisac,
kojem su u ruke dospjele prve Dedovićeve pjesme u njemačkom
prevodu, pitao šta mislim o njemu, rekao sam da vjerujem u
njegovu inteligenciju. Iz te pregršti pjesama, naime, nije se
još moglo zaključiti o kakvom je autoru riječ. A danas bih sa
pojačanim uvjerenjem potvrdio svoju izjavu.
Razumije se da osim dara i inteligencije svakom ozbiljnom
pjesniku treba i ono „zrno soli pod jezikom“. Makar i sićušno.
Ono mu može pomoći da odoli iskušenju političke korektnosti
i laži te da „gorki talog“ (Kiš) sopstvenog životnog iskustva
spasi od uvijek mogućeg svojeručnog falsifikata.
LJUBAVNE PJESME JEDNOG EGZILANTA
Ako je zbirkom Cirkus Evropa donekle nagovijestio negativnu
sliku svijeta i ironičnu distancu sa koje se ona jezički oblikuje,
Dedović je potonjim zbirkama – nastalim u okolnostima rata
i egzila – obogatio tu okvirnu predstavu velikim brojem kraj-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/174 nje izoštrenih i upečatljivih snimaka izopačene stvarnosti o
kojoj bi samo naivčina mogla pjevati bez žestoke ironije, pa
i autoironijskog predstavljanja. Pjesnik se u njima propisno
obračunao sa ostacima iluzija o sopstvenoj, sada „amputiranoj
zemlji“ kao i sa ponuđenom srećom „analne zemlje“ koja očito
pripada velikom „Cirkusu Evropa“. Svojim pjesmama sa „zrnom
soli pod jezikom“ postao je lucidni opservator i tumač krvavo
rasturenog svijeta iz kojeg je pobjegao i svijeta kao demokratski
uređenog simulakruma u kojem se prinudno obreo.
Ono što pak posebno karakteriše tu egzilantsku poeziju
Dedovićevu s ratnom pozadinom jeste neočekivano veliko
prisustvo ljubavne tematike. I to naročito u najnovijoj zbirci
Cafe Sumatra (2005) u kojoj bi najmanje dvije trećine pjesama
mogle da ponesu tu žanrovsku oznaku. Otuda ću se ovdje kratko
osvrnuti samo na taj središnji, najznačajniji tok Dedovićeve
pjevanja u zbirci Cafe Sumatra, zapravo na neke od izuzetno
dobrih, rukom majstora napisanih pjesama.
Pošto je u jednoj od uvodnih pjesama (iz malog ciklusa
„Frankfurt u oktobru“) situaciju „integrisanog“ egzilanta sažeo
u ova dva neutješna stiha:
Sve je baš kao da sam stigao juče
Samo dlačice u ušima rastu brže
pjesnik se dao na istraživanje i precizno slikanje pojava
„muške žudnje“ i različitih prizora njenog zadovoljenja, počev
od susreta i ljubavnih doživljaja s najobičnijim kurvama, ano-
nimnim i nesrećom obilježenim ženama, do čežnjivih pogleda
na nedosežnu žensku ljepotu, kao u ciklusu o prelijepoj Nalan,
Turkinji koja konobariše u jednoj grčkoj taverni.
Tako u pjesmi „Palais Jalta“ Katolički svećenik iz Boke / Prebire
po klaviru a bivši dragovoljac / Naduvan šalje sisatu emigrantkinju
u tamo neku stvar; u pjesmi „Mitropa“ Ona žvaće perec i pije pivo
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/175
iz limenke / I vrišti i izgleda kao da smrdi / Kiš bi joj lice opisao kao
tamnu kaljugu a / Usta kao Isusovu ranu; u pjesmi „Šta znamo o
rastancima“ Ruka još miriše na njeno međunožje / Žudno onjušim
brid šake i poljubim / Pozlaćenu kopču na papuči /.../ Šta znamo o
muškoj žudnji? / Da joj riječi nisu dovoljne. Šta su riječi / spram
pasjeg zavijanja na mjesec? No, za razliku od, recimo, nekadašnje
raspjevane, široko razmahnute žudnje Komnenićevog erotskog
junaka o „njenim sapima“, Dedović žudnju svog lirskog junaka
daje – izuzev kad pjeva o Nalan – u škrtim i problematizujućim,
često grotesknim naznakama iz kojih je iščilio svaki proplamsaj
romantične slave Erosa. Dedovićevo izrazito (samo)ironično i
postmodernističko pismo to jednostavno ne dozvoljava:
Ali ako ćeš da ljubiš usne primakni oprezno
Da ne zaboli rana priljubljena uz ranu.
(„Jezik iz kojeg ti pišem“)
U pjesmi „Dragomira“, jednoj od najboljih u zbirci, pjesnik
uzorno demonstrira i nešto od svojih poetičkih opredjeljenja
– nesmiljenu istinoljubivost i preciznost slike i opisa, govor
lišen i najmanjeg patosa:
Uzalud je između sebe i svijeta
Tapacirati prostor. Oko mora biti
Nasmijani nož, a lakat tučak zvona za
Lomljenje staklenih vilica bližnjih.
(...)
Naša ljubav živi od slonovskog pamćenja,
Zato će biti upamćen i ovaj dodir,
Bez poente, bezazlen, zaustavljen kao
Slika filmskog poljupca bez tona.
Jedan bogato predstavljeni, pjesmom „Mort Subite, anno
1686“ zaustavljeni trenutak, sa starom damom i reminiscen-
cijama na Crnjanskog, u „Caféu Sumatra“, negdje u Belgiji,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/176 jednako dobro svjedoči o izošrenom posmatračkom daru i
uverenom jezičkom izrazu ovog pjesnika.
Najzad stižemo do pomenute Nalan, čije je ime palin-
drom.
Za razliku od svakojakih, pa i besprizornih ženskih likova
sa repertoara „muške žudnje“ Dedovićeve poezije, Nalan je
neka vrsta pjesnikove „divne dame“ koja je, evo, moguća i kod
jednog postmoderniste.
Taj mali ljubavni ciklus sačinjen je od šest pjesama.
„Taverna Alkeos“, prva i najduža pjesma, uvodi nas u ente-
rijer grčkog lokala sa bistom Aleksandra i konobaricom koja
spram svjetla „polira čaše“. Govorni subjekt pjesme, Dedovićev
alter ego, jedini je gost taverne, mirno pije i posmatra zanosno
lijepu djevojku za šankom:
Nalan. Dijete propale Vizantije,
Krhotina razbijenog Osmanskog carstva.
Sasvim obična djevojka
S prelijepim zglobom sultanije
I kožom boje šumskog meda.
Griva u loknama, kao da
Umjesto viklera koristi muške prste.
Nalan, pobjeda ljepote na istorijom.
Čedo anadolskih brodolomnika na Rajni –
Savršen osmijeh, savršeni njemački.
Na turskom je pisala stihove o odrastanju
A onda je odrasla. Uplašila bi se
Kada bi znala koliko je lijepa. Ćutke mi sipa uzo.
Atmosfera u lokalu bez Nalan je depresivna (pjesma „Kada
je nema“), pa gost na kraju kaže „Gipsanom Aleksandru“: Znam
da ona nije svjetlost ali je / Amfora u kojoj svjetlost rado boravi.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/177
Kada je Nalan na poslu (pjesma „Kada je tu“) sve se oko nje
ozari, Ona predmetima / Otupi sječiva, a majušni anđeo kojeg
pjesnikova mašta smješta pod njen mirisni pazuh „recituje Hik-
metove stihove“, da se na kraju – dok jezik mašte svejednako
klizi niz kičmu ljepotice –preko desne dojke uspentra na ključnu
kost / Tamo zasjedne i otpočne da pjeva – sve teški karasevdah!
U četvrtoj pjesmi ovog ljubavnog vijenca („Kada pomislim da
je nikada neću dodirnuti“), opisuje se savršena kazna zbog žena /
Koje nisam volio dovoljno dobro – / Ljepota koju ne smijem dotaći.
S pogledom na Nalan ta savršena kazna izgleda ovako:
Nikada ne liznuti nausnicu orošenu znojem.
Nikada ne poljubiti ispupčenje pod uhom.
Ne zabiti prste kao kandže u njenu raskošnu grivu,
Ne spustiti šake na njene čvrste kupole.
Nikada ne ući u tu crkvu da se bez daha
Pomolim njenom stvoritelju.
A kad se ukoče „razmijenjeni osmijesi“ sa Nalan (pjesma
„Kada pomislim da je sve samo tlapnja“), te pjesnika salete
najcrnje misli o ništavnosti ljudskih snova i bivstvovanja na
zemlji, i kad ustvrdi poput kakvog radikalnog Sioranovog
sljedbenika da nismo više, do / urinom sačinjen crtež u prašini,
ne našavši ni u očima prekrasne djevojke za šankom „ničeg
što bi nas izbavilo“, onda se neuslišeni ljubavnik hvata za
posljednju slamku nade:
Nalan – možda se čudo vrati,
Možda shvatim šta uistinu znači.
Završna pjesma ciklusa („Turski tango“), napisana u ods-
ječnom ritmu kratkih vezanih stihova kao da i ne pripada
pjesmama o Nalan. S druge strane, podrobna slikovitost i
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/178 refleksivnost prethodnih pjesama ovdje nalazi neku vrstu lo-
gičnog završetka: sreća samog gledanja ženske ljepote i očaj
zbog njene nedodirljivosti prevode se u zanosan ples u kojem
Eros i Tanatos igraju ruku podruku:
Pusti nek se sretnu varničave oči –
S nama uvijek i smrt pleše
Stoga priđi, skoči!
MELANHOLIČNA POETSKA MAPA
BALKANA I EVROPE
Rođen u Srbiji, odrastao, školovao se i počeo objavljivati u
Bosni i Hercegovini, koju će 1992. napustiti i otići u Njemačku
gdje – s prekidom od dvije-tri godine provedene u Beogradu – i
danas živi, Dragoslav Dedović je autor s internacionalnom bio-
grafijom, pjesnik koji se razvijao u prostorima plodnih dodira ali
i politički isforsiranih nesporazuma i sudara različitih svjetova
i svjetonazora. To se ponajbolje vidi iz njegove zbirke Dinarski
Buda (2008), napisane i objavljene u Beogradu. Zahvaljujući
toj knjizi čitaocima u Srbiji najzad je postao dostupan i bar
donekle poznat jedan od najupečatljivijih i najboljih srpskih
pjesnika svoje generacije.
U Dinarskom Budi Dedović ne samo da nastavlja s davno
započetim inventivnim i provokativnim ukrštajima pjesničkih
slika i refleksija „domaćeg“ i „stranog“ porijekla, već razvi-
ja i razastire pred nama čitavu poetsku mapu balkanskih i
evropskih urbanih pejzaža, malih i velikih mjesta nastanjenih
anonimnim ili istorijski poznatim likovima, povezanih sa raz-
ličitim savremenim ili davnoprošlim događajima i pojmovima
iz svijeta kulture i umjetnosti. (Zbirka se uostalom završava
jednim malim „pojmovnikom“.) Najviše pjesama odnosi se,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/179
naravno, na sam Beograd sa Zemunom, zatim na Bosnu i
Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju i Crnu Goru, a šira mapa
Evrope ocrtava se doživljajima i prizorima iz velikih gradova
Grčke, Mađarske, Francuske, Njemačke, Norveške i drugih,
manje znanih destinacija s našeg kontinenta. Gotovo bi se
moglo reći da ove pjesme liče na st(r)anice jednog razvedenog
balkanskog i evropskog putopisa u kojem je pjesnik prolazio
ne samo kroz mnoga prostorna već i vremenska odredišta,
osobito ona iz najnovijih balkanskih ratova. A ponekad su se tu
u jednoj pjesmi povezali razdaljeni krajevi, vremenski planovi
i pojmovi, kao u „Sjećanju na Kunsthalle“, u kojoj se govori o
čuvenoj Munkovoj slici „Krik“ izloženoj u Hamburgu, pjesmi
u kojoj čitamo i ove stihove: Ostao sam skoro do zatvaranja u
sporednim odajama / Sa manje čuvenim slikama zaboravio sam
glad / Privremeni trijumf estetskog magnetizma nad / Hirovima
ukusa i potrebama tijela // Sve ovo bilježim mnogo kasnije u
Beogradu pred ponoć / Jug kontinenta se tako pretvara u žal za
sjeverom / I pritom se budi izbjeglički oprez koji kaže / Svaka
čežnja za zavičajem je pouzdan znak da je / Zavičaj sve dalje.
Na početku pjesme o autorovom rodnom gradu („Zemun“)
pominje se „Melanholija nevidljivih granica“, zatim konstatuje
osjećanje „procjepa“ lirskog subjekta u kojem se nešto tvoje
urušava / Nešto tuđe rađa. Pjesma se završava u dosljedno
melanholičnom tonu:
A ovo je oko vidjelo previše lica, previše gradova,
Pa hladno miluje vreli trbuh svijeta. Varoši se
Stiču i rastaču. No samo ovdje si od rođenja znak:
Sitan zarez u beskrajnom tekstu.
U pjesmi „T’ga za jug“ žal sa jugom kojeg više nema (pošto
se „Rasuo gipsani reljef“ biše zajedničke države) miješa se sa
žestokim slikama „rušilačkog nagona“ i „bratoubilačkih orgi-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/180 ja“ čije tragove pjesnik zapaža na cijelom Balkanu, na kojem
se „od sreće plače i pjevuši dok se ubija“. Ali na taj će način
i neka balkanska zabit postati najzad „referentna“ time što
će je ozariti / Nešto nalik pjesmi (prema pjesmi „Stvarnost je
opet referentna“).
Pjesma „Opis stanja 17. avgusta 2007“ kao da nastavlja da
„referiše“ o zaostalim i izopačenim balkanskim nedođijama:
Ružnu zabit u kojoj si rastao / Voliš ljubavlju roditelja spram ma-
loumnog čeda. To je svijet „surove raskoši“ u kojem ljepota teško
opstaje i traje. (S ovim bi se, zar ne, složio i Ivo Andrić.)
Pošto smo naveli autopoetičku refleksiju o «privremenom
trijumfu estetskog magnetizma», valja da skrenemo pažnju na
uvodnu pjesmu zbirke („Volja za pjesmu“) u kojoj se porijeklo
pjesmotvorne volje izvodi iz očajanja nad životom koji je pro-
tivan pjesmi, ali i nephodnosti svjedočenja „u korist svakog
života“. Ta volja se tumači i spoznajom da živa tvar sva može
biti ugalj / A ugalj tek ponekad dijamant», te prostom istinom Da
su dobro poređane riječi / Trajnije od piramida, najzad i željom
da se „Pretraje sopstvena smrt“.
(U prethodnoj kratkoj recenziji rukopisa ove zbirke pisa-
noj za izdavača već sam ocijenio da je Dedović „ovdje ispleo
svoj ‘dinarsko-budistički’ poetski vijenac sa nemalim brojem
izbrušenih ‘dijamanata’“.)
U pjesmi „350 dinara“, u kojoj jedan beogradski taksista priča
grozne ratne priče, pjesnik će na kraju zaključiti: „Poezija je
suočavanje sa nemogućim“. Tu smo onda i kod naslovne pjesme
ove zbirke koja „nemogućem“ pridružuje i ono „neizrecivo“.
Na pitanje koje pjesničkom subjektu postavlja „čuveni anđeo“,
slijedi odgovor čiji središnji dio glasi:
Ako umiješ izreći to što te dotiče
Onda ćeš dotaći i neizrecivo
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/181
A ako ne umiješ –
Nisi naučio da budeš anđeo
Ostaješ mesnati dinarski Buda
I na prvi korak propadaš kroz oblak
U sopstvenu smrt
Oni koji uspijevaju izreći ono što ih dotiče sigurno su oni
kojima je „ljepota iznad straha“. Oni će „opstati“, prognozira
se u pjesmi „Sukot“ – ti planetarno razmnoženi mješanci ili
bastardi, taj daroviti „nakot“ rođen u graničnim područjima
jezika, kultura i rasa zahvaljujući „kapilarnom račvanju dnk-
toka.“ Dedović samog sebe vidi kao prelaz („samo most“) prema
tome svijetu budućnosti.
I ova Dedoćeva zbirka sadrži nekoliko ljubavnih pjesama, od
kojih je ponajbolja „Ples somuna“, primjer gotovo halucantnog
jezičkog plesa u prozi.
Dedović u novijim pjesmama sve češće koristi i rimu, obič-
no s ironičnom intonacijom u obradi datog motiva. U pjesmi
„CV u tri strofe“ ponudio nam je srećno uobličen gorko-veseli
autoportret (koji je, čini se, bar što se stila tiče, mogao izaći
i iz majstorske radionice jednog Brehta, Slamniga ili Duška
Trifunovića):
Tek zakoračio iz dječaštva, a postadoh vojak:
Godina koje se ne sjećam rado.
I mada je silan strojev korak
Kako je alkohol gorak.
Kako je smradno stado.
Potom uđem u grad stotine munara.
Da učim kako se banči i tumara
I usput malo piše a puno čita
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/182 Pa napustim grad ko sjetni erudita
Bez para.
Od tada me tamo nema.
A nije da me drugdje više ima:
Novčanik puniji a oči praznije
Zlovolja veća a žene mraznije
Pa suma
Štima.
Dedović je ovdje, zahvaljujući laganijem tonu i rimi, stopio
melanholično i humorno, tragično i komično osjećanje pje-
sničkog životnog puta. Možda je to samo jedan od trenutnih
relaksirajućih „izlaza“ iz sveprisutnog negativiteta zavičajno-
balkanske i egzilantsko-evropske zbilje, a možda i najava nekih
„veselijih časova“ u lirici našeg pjesnika.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/183
Re
ISTRAŽIVANJAUPESNIČKOMOBRAĆANJU
KAOMERAOPSTANKAJEZIKAINASUNJEMU
AleksandarB.Laković
O mreži dodirnih tačaka
u jezikotvoračkom pesništvu kroz vreme i prostore
Priču o nepredvidljivoj mapi spajajućih koordinata u jezi-
kotvoračkim postupcima, ne samo kod nas i ne samo danas,
započeću ispirirativnim iskustvom nakon čitanja romana Ka-
valeri starog premera (2006) Radovana Belog Markovića koji me
podsetio na izvesnu analogiju i dodirne tačke poetskog govora
i književnog sveta „mnimog litarate R. B. Markovića“ sa broj-
nim ravnima mitološkog kosmosa pesnika Đorđa Markovića
Kodera. Ne samo zbog istog prezimena (mada Beli Marković
zagovara i zavičajnu predačku bliskost, kao i podatak da su
mačke za jednog kućni ljubimci, a za drugog umetničko ime
koje je nadživelo pesnikovo ime i prezime), već, pre svega, zbog
činjenice da su oba književnika, od toponima iz svog zavičaja,
oformili, u prvom slučaju – začudni vilinski svet, a u drugom
– davnu, a tako blisku kompleksnu mitsku topografiju, „i na
nebu i na zemlji“, koja je upila i još uvek upija naša vremena,
živote i imena, što se očituje i/ili naglašava i iz samih naslova
njegovih knjiga (Setembrini u Kolubari, Limunacija u Ćelijama,
Lajkovačka pruga, Poslednja ruža Kolubare, Knez Miškin u Belom
Valjevu).
Još jedna zajedničkost odnosno bliskost dodirnih spojnica
između Koderovih zaumnih epova i mitopoetizovane proze Ra-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/184 dovana Belog Markovića jeste njihova dosledna jezikotvoračka
potencija, koja je zajednička i piscima drugih prostora. Naime,
u doba Koderovog stvaralaštva (sredina devetnaestog veka)
narodni jezik (oskudan i ograničen) nastojao je biti i književni
novouspostavljeni jezički obrazac, tako da su ga brojni pisci,
pre svih, Sarajlija i Koder, faktički bogatili odnosno stvarali,
i to raznovrsnim, ali neophodnim kovanicama, složenica-
ma, „izmislicama“ i „(u)mestoimenijama“, pa i „posrbicama“
(najčešće slavenizmima), koje su se u međuvremenu potpuno
odomaćile i često ih danas koristimo u svakodnevnom govoru.
U ovom trenu treba napomenuti da je jedna takva reč – sanak,
zapravo reč koju je prvi upotrebio, znači izmislio Laza Kostić
(i ne samo nju), inače moćan i jampski glasan jezikotvorac
koji se svojim “izniklicama” pridružio toj jezikoboračkoj bu-
jici Sarajlije i Kodera. Ovu Lazinu zvučnost brojni teoretičari
dovode u kontakt odnosno uticaj Sofokla i Šekspira.
Dakle, stvaranje i književnog i narodnog jezika jeste Saraj-
lijin, Koderov i Lazin zajednički pesnički imenitelj odnosno
njegova spajajuća dodirnica, mada su ga realizovali različito
– svako na svoj način. Koder je tragao za arhe i pra glasovnim
rudimentarnim frakcijama bliskim našim prvim rečima, ali i
na tragu prareči koje su označavale božanstva, što ilustruje
Koderovu bliskost i sa potonjom „maternjom melodijom“ Na-
stasijevića, koji je tražio pr(a)ve reči i još uvek živu materiju
prareči, kao i neuvele reči na dnu iskon-mora i osluškivao im
neugaslo bilo.
Sarajlijino „silnorečje“ se, pak, oslanjalo na tuđice-slavenizme
iz srodnih jezika, iako je Sarajlijina i Koderova dodirna jezič-
ka tačka bila u tome jer su obojica bili poliglote (više Koder),
uprkos njegovom pesničkom postupku koji uopšte nije koristio
strane reči, već uporno tragao za izvornim praglasovima, zbog
čega je često posećivao vračare i gatare, očekujući u njiho-
vom nemuštom medijumskom ritualu upravo one sačuvane
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/185
prastare reči ili njihove zvučne prasegmente. Inače, kad već
insistiramo na dodirnim tačkama i Laza Kostić je znao strane
jezike – među prvima je prevodio Šekspira, na primer.
I kada je zlurada recepcija pesnika-jezikotvoraca postoji
izvesna analogija među njima. Na primer, za Kodera je Skerlić
tvrdio da je „osobenjak ... bolesnog uma“, dok su Lazu često
njegovi savremenici oslovljavali kao „slučaj Laza Kostić“, a za
Sarajliju je bilo uvreženo mišljenje da su njegov pesnički ushit
i vizija mnogo, mnogo daleko od realnosti.
I Laza i Koder su, očito je, pripadali piscima pre svog vremena,
što je još jedna njihova tačka dodira. Pojedine Lazine pesme su
pisane u slobodnom, nevezanom stihu, za koji se još nije znalo
u evropskoj književnosti. A tek Koderovo pesništvo bogato ne
samo prozvanim neologizmima, već i zvučnim inovacijama,
fusnotama (mikroesejima) u obliku svojevrsnog rečnika, pa
citatnostima zbog čega možemo tvrditi da je Koder preteča
meteteksta, koji se u teoriji pominje čitav vek kasnije.
Zatim, i Laza i Koder poseduju i svoje uslovne dodirne tačke.
Spajala ih je i ujedinjavala Koderova kovanica „Devesilje“ koju
je prvi „preuzeo“ Zmaj, koji nije mnogo poštovao ni Kodera
ni Lazu, govoreći čak da je Koderova poezija „više šala neže
li pojezija“, mada mu to nije smetalo da prisvoji Koderovu
izmišljenu složenicu. Laza je, naime, iz mržnje prema Zmaju
branio Kodera od njegovog „plagijatora“.
Dodirne tačke, čak i zaumne i na prvi pogled oprečne uo-
čavamo i između Kodera i Njegoša, kao savremenika. Naime,
iako su obojica pisali spevove u desetercu, i Koder i Njegoš
su sve učinili da demontiraju i izvrše subverziju speva kao
književne forme i njegov obavezni deseterački ritam. Njegoš
je to uradio ne poštujući stroge kanonske obrasce i ne dozvo-
livši kanonskim metrom prekid njegovog čuvenog mislotoka,
a Koder je, što je tada bilo nečuveno za spevove, uglavnom
predviđene za herojska, patriotska, religijska i ljubavna obe-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/186 ležja, pisao o izmaštanom i samo njemu poznatom ženskom
vilinskom svetu.
I raspevan i lelujav jezik „rđave namere neznanog hroničara“
Radovana Belog Markovića (kako sam za sebe piše) zaslužio
je kvalitet jezikotvoračkog, ne samo u njegovoj sačuvanosti
iz bliske prošlosti (najčešće iz doba Dositeja), već i u odbrani
zaboravljenih staroslovenskih reči, kao i u kovanju, da ne
kažem izmišljanju, novih, ali, nadasve, adekvatnih leksema,
pa i u arhaizovanju današnjih reči, što se na prvi pogled ne
uočava, tačnije, ne razlikuje od arhaizama koje je Marković iz
naše jezičke baštine i besceni preuzimao i prihvatao. U tom
se trenu dodiruju Beli Marković i njegov uzor Sarajlija tačnije
prepliću se njihova jezička ispitivanja.
Ipak, zarad istine, treba reći da postoji značajna razlika na
planu sadržaja književnih svetova pesnika Kodera Markovića
i Belog Markovića, a što važi i za pominjanu knjigu Kavaleri
starog premera. Zapravo, dok je Koder Marković iz speva u
spev razgranjavao svoj začudni mitološki svet do neslućenih
granica, imena i glasova, Beli Marković iz već oformljenog
mitopoetizovanog zavičaja, fiktivnog i prepoznatljivog is-
tovremeno, odabira za temu svake svoje nove knjige jednu
granu sa pobočnim granama i sa brojnim listovima ili jednu
dijagonalu sa brojnim presecima i dodirnim tačkama iz tog
bogatog i začudnog ambijenta, patognomoničnog za junake i
aktere Markovićeve proze.
Ali, baš kad sam pomislio da sam sažeo analogije između
jezikotvoraca devetnaestog i dvadesetog veka (prednost dajući
piscima sa prezimenom Marković), nametnula mi se promisao
da dodirne tačke u tokovima književnosti ne znaju za bilo ka-
kve granice, tako da pored ovih vertikalnih spojnica i silnica
postoje i horizontalne, sinusoidne, kružne i eliptične.
Da pokušam da pojasnim o čemu tačno mislim. Naime,
u književnom primeru Belog Markovića, reč je o skraćenim
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/187
žitopisima „kavalera starog premera“ odnosno svih (ne)stvar-
nih „zemljomeraca“ kolubarskih od srednjevekovnog doba do
naših dana, kao i o sublimiranim biografijama (ne)izmišljenih
osoba sa kojima su „zemljomerci“ izvesno vreme delili isti ži-
votni prostor, i koji su oni premeravali i za to, pretpostavljam,
koristili tačke i linije dodira, u smislu i spajanja i razdvajanja.
Reč je, dakle, o ljudima koji bi trebali da znaju i imaju osećaj za
meru i međe u životu, pa i za reke i tačke dodira, ali nije tako
sudeći po njihovim začudnim načinima okončavanja života
na zemlji, što je još jedna analogija (čitaj – tačka dodira) sa
Kafkinim „zemljomerom K.“ iz romana Zamak, pa i sa samim
Kafkom.
Dakle, dodirima nema kraja. Naročito ne u jeziku, jer je-
zik naših drevnih predaka, živi u rečenici, u oblicima reči, u
rečniku pesnika kao što su nekada bili Sarajlija, Koder, Laza
Kostić, Nastasijević, braća Micić, Dragan Aleksić, uz njih
Popa, Desimir Blagojević, Vinaver, a danas bajalički stihovi
Aleka Vukadinovića i Vita Markovića, sajberski jezik Miro-
ljuba Todorovića, pa arhaizovani diskurs Belog Markovića i
složenice Milosava Tešića. Naime, jezik, taj i takav, ne gubi
trag nikada, ni u tkanju pripovetke, ni u toku drame, ni u
vaploćenju pesme.
Nema tog mraka i zatočeništva iz kojeg on neće izroniti i
pojaviti se između nas na svetlo dana, kao da je oduvek tu i bio.
Samo što niko od nas ne zna za te njegove tajne proračune.
Da su dodiri prisutni, ponavljam – i kada se ne vide, i kada
se ne mogu dokazati, kao svedoke mogu pozvati u pomoć,
upravo jezikotvorce i njihove talase dodirnih tačaka. Ne samo
jezikotvorce iz našeg jezika, već iz većine evropskih jezika. Na
prvom mestu mislim o osnivaču gongorizma Luisu de Gongori
(1561-1627) virtouzu pesničke reči i neumornom tragaču za
novim mogućnostima jezika i izraza, koji je svojim hrabrim i
neoubičajenim stilom uznemiravao književne duhove svoga
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/188 vremena. Gongora nije bio samo reformator pesničkog jezika,
već i originilan i nenadmašan arhitekta pesme koristeći neo-
čekivane i tada nepravilne i, u to vreme, nasilne sintaksične
obrte, izmeštanja, premetanja, umetanja, preobličavanja,
izostavljanja, skraćivanja, dodavanja, spajanja presecanja
reči i rečenica, kao što su stilske figure hiperbaton, anastrofa,
inverzija, parenteza, metaplazma, tmeza, elizija, apokopa,
sinkopa, sinalefa...
Sličan književni pokret u italijanskoj baroknoj poeziji bio
je marinizam, koji duguje svoje ime pesniku Batisti Marinu
(1569–1625) i čije su osnovne karakteristike neobične alego-
rije i antiteze, drastične hiperbole, igre rečima i učestale, pa i
bizarne metafore. Precioznost, društvena i književna pojava
nastala u Francuskoj sredinom sedamnaestog veka, oličavala
je težnju ka savršenosti i uzvišenosti, zbog čega je njen jezički
izraz iziskivao originalnost po svaku cenu, kao i neologizme,
paradokse, pa i preteranu upotrebu eufemizama, perifraza,
metafora. Pre svih, u engleskoj renesansnoj književnosti, prozni
pisac Dž. Lili (1554–1606) uveo je jufjuizam, usiljeno ukrašen
i utemeljen u beskrajnom ređanju antiteza, paralelizama, na-
metljivih aliteracija i asonancija. Naš dodir sa marinizmom je
zaživeo i u stihovima dubrovačkih spisatelja Stijepa Đurđevića
(1579–1632) i Dživa Bunića Vučića (1591–1656). (Đurđević
je, čak, prepevao jedan Marinijev sonet.)
Nisam siguran da su svi prozvani pisci mogli znati jedni
za druge. Neki sigurno jesu. Na primer linija od španskog
gongorizma, preko italijanskog marinizma do dubrovačke
književnosti. Međutim, pitanje je da li je Koder znao za njih.
Da ne govorim o drugim evropskim jezikotvorcima. Ali je bio
na njihovom tragu.
Dakle, između svih njih postoje izvesni dodiri u jeziku,
koje je nametalo vreme, slučajnost ili divlja pesnička žeđ za
ispitivanjem stiha, jezika, pesme i sebe.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/189
Re
ŽIGKOJIĆENASNADŽIVETI
DobrivojeStanojević
(Kemal Musić, Žig, „К club“, Bijelo Polje, 2012)
Kratki roman Kemala Musića Žig odigrava se na prostori-
ma zatvora, bolnice i ludnice. Zanimljivo okruženje dostojno
savremenog romana. Život se ovde vidi kao svojevrsni produkt
okolnosti i mitskih klišea. To pokazuje da je Musiću veoma
stalo do svojih čitalaca. Upravo zato on ih vešto vodi kroz
psihološko-kriminalističku priču, delom ispričanu u tehnici
skaza, delom moderno fantazmagorijski oblikovanu. Zlo nastaje
ni iz čega i vremenom postaje pandemično.
Glavni junak romana gorštak Liman starac, ispoveda se od-
raslom slušaocu pripovedaču koji na kraju biva uvučen u vrtlog
košmarnih halucinogenih strasti. „I ne mogu da se odbranim, od te
Limanove mrtve žene“, kaže na kraju romana junak-narator.
Ovaj roman, naoko jednostavne strukture, snažne retro-
spekcije, traži čitaoca koji može da se snađe u njemu. Sposob-
nom da se uključi u receptivni i tradicijski horizont. Čitaoca
sposobnog da prati aluzivna račvanja i po dubini i po širini u
svim postojećim značenjskim prelivima. Toj složenosti poma-
žu univerzalni iskazi razasuti po romanu kojima se motivišu
postupci starca Limana: „Čovjek rođen na tom parčetu zemlje
i kamena ostaje gorštak zanavijek“.
U ovom romanu može se pročitati znatno više nego što se
na prvi mah vidi. Musićevo delo, zastupljeno i u crnogorskim
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/190 čitankama, odlikuje se po tome što njegovo stvarno razumevanje
zavisi od široke mreže motivacije uslovljene zavičajnim tlom.
Junakovo verovanje da su „žene čudo“ koje može da napravi
da „ti se kapa oko glave okrene“, „da te crni đavo ponese, pa
da zaboraviš ko si i šta si“ diskretno vodi prema andrićevskom
ili sijarićevskom preispitivanju značaja podneblja za život.
Musićev roman, međutim, ne traži ključeve izvan sebe da
bi se mogao razumeti. U Žigu se, ipak jasno, naziru aluzivni
tragovi, pa i pripovedački glasovi iz dubina vremena i prostora.
Reč je o likovima koji „trpe sve što ih u životu snađe“, mada
se život nenadano izvija tamo gde se najmanje nadamo. Tako
i starac Liman ubija ženu koju voli. Međutim, i ona se na svoj
način sveti njemu. Ona mu se opsesivno vraća, ali ne poput
Jelene u Andrićevoj Jeleni ženi koje nema, već pre kao roman-
tičarska kob, fatalna žena, koja je prošla široki lik od „idealne
drage“ do kobne pratilje.
Zanimljivi pasaži ovoga dinamičkoga romana bremeniti su
skrivenim smislom o krivici i kazni. Bogati su slikama razarajuće
podsvesti glavnoja junaka. Čvrsto su ukorenjeni u tlo i navike
iz kojih niču. Ne veruje se onima koji kažnjavaju, još manje
onima koji kažnjavaju. Ta linija pisanja o tamnicaMa pravi
zanimljivi značenjski luk prema Prokletoj avliji Ive Andrića.
„Svi su ti zatvorski stražari ludi, moj zemljače.“
Pisac, očito, računa sa naličjem rečenoga. On strpljivo upo-
zorava da se roman može čitati i na simboličkom niviou, daleko
od svake doslovnosti. U njemu ima iznijansiranih nagoveštaja
o dubini ljudskih tragedija čak i onda kada se izdaleka ne čini
da je tako. Musić nije od onih koji radikalno inoviraju vlastiti
postupak, ali se uvek mora biti oprezan sa kratkim refleksiv-
nim i simboličkim nagoveštajima. Naročito zato što se u ovoj
prozi, na sebi svojstven način, rekapituliraju pripovedačka i
mitska tradicija i moderna vremena sa elementima nenaglašene
delirične, gotovo gogoljevske fantastičke ostrašćenosti.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/191
Kemal Musić nije od onih pisaca koji govore samo za sebe i
po sili trenutka. Stoga on prošlost tla na kojem živi obogaćuje
demonskim izazovima sadašnjosti. Istovremeno se, pri tome,
susreću neviđeno i neznano sa viđenim i dobro znanim. Taj susret
jeste i trenutak unutrašnjeg sukoba pri kome dolazi do svrhovitog
preoblikovanja i svojevrsne mimikričnosti značenja.
Musićev roman je, suštinski, mešavina različitih poimanja
tradicije i muško-ženskih odnosa. Ponekad su ti elementi he-
terogeni, ponekad uočljivo tradicionalni, a opet povremeno
nenadano moderni. Tematska bliskost sa delima koja govore
o motivima „zločina i kazne“ nije presudno značajno određe-
nje romana. Iz Žiga se prema takvim delima pruža zanimljiv
aluzivni spektar koji ne ide prema filozofičnosti ni prema
religijskom objašnjenju pojava, već stvara koherentnu celinu
vlastitih, stvaranosno utemeljenih, mreža.
Lik starca Limana je zamišljen, i jednostavnim motivacij-
skim postupkom tako motivisan i izveden do kraja, kao vrsta
samoizopštenika po kazni zbog ubistva neverne žene. Kazna
ga iznutra progoni. To govori o veoma osetljivoj shizofrenoj
prirodi koja daje mogućnosti za neke moderne motivacijske
izazove. Glavni junak stalno čezne zbog svoje preosetljivosti,
ali i pati zbog načina kojim je u kuduzovskoj vezi sa svojim
podnebljem.
Najzad, posle učinjenog zločina, kao da nijedna kazna nije
dovoljna. Starac Liman je nepovratno osuđen na sećanje.
Njega proganjaju slike zločina. Osuđen je na saznanje da je
samožigosan. Kao i narator koji „drhti kao da vani briše meća-
va“. Kjerkegorovsko drhtanje i strah jesu, delom, uvodnici u
kafkijanski stid koji će nas nadživeti zbog žigova koje nosimo.
Ta zapitanost o vlastitim posrnućima, nepravdama i žigovima
koje nosimo, jeste osnova autentičnosti Musićevog romana.
Žig koji će nas, izvesno, nadživeti.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/192
Re
PREVOĐENJE
LanaDerkač
Oduvijek vjerujem da su pojmovi prevođenje i prevoditelji u
rječnicima shvaćani preusko. Prevesti ne može značiti jedino
tekst s jednog jezika izgovoriti ili napisati na drugom jeziku.
Prevoditelj ne mora nužno znati dva jezika. Ne bih čak rekla
da mora govoriti barem jedan strani jezik jer jezik koji netko
razumije više za njega i nije strani jezik.
Dovoljno je da prevoditelj govori samo svoj materinji jezik,
jedan jezik, pa da bude prevoditelj. Nije li prevoditelj svatko tko
prevodi raznoliko razmještene pojmove u rečenici s jednog jezika
na taj isti jezik, ali samo ako prenosi riječi od izgovorenog ili na-
pisanog do područja svijesti i razumijevanja? Nije li prevoditelj
svatko tko tumači jezik sebi ili drugima i pri tome u pojašnjenja
ubacuje nove riječi? Neke oduzima. Onaj koji traga za tim da nađe
najprimjereniji izraz kako bi se nešto najbolje razumjelo.
Prevoditelj je i čitatelj koji se nekoliko puta vraća na isti
tekst u namjeri da razumije što je točno mislio njegov autor
pišući ga, iako ga je pisao na njihovom zajedničkom, a ne na
nekom stranom jeziku.
Prevoditelj je svaki dobar učitelj, trgovac, čak i političar.
Svaki od njih neizostavno mora prevoditi kako bi osvojio nečiji
teritorij – prividno neovisnu državu svijesti. Tako prevođenje
ima moć mijenjati postojeće režime i poretke dok se biranim
riječima ukazuje na interesne pojmove. Vrlo često se isprepliće
uloga autora i prevoditelja u istoj osobi.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/193
Nije li prevoditelj i vrač koji traži riječi za ono što vidi u
svojoj viziji?
Nije li prevoditelj i onaj koji značenje pokušava naći u svojoj
intuiciji? Iako je sugovornik izrekao potpuno razumljive riječi,
on pokušava naći zamjenske izraze za ono što je izgovorio. Ali
prijevod intuicije daleko premašuje jezični sadržaj rečenog. Ili
je barem lovac na njegovu višeznačnost. Dvoličnost doživljava
kao dvoznačnost.
Postoje jezici teži za prevođenje.
Nije lako razumjeti jezik iluzionista koji je u velikoj mjeri
jezik povezanih slika. No gledatelj ih ne uspijeva povezati.
I jezik ljubavnika zna biti kompliciran ako govori opsje-
narski. Katkada je u njemu lako naći natruhu mađioničarstva
koje nije složeno, iako se teže naziva pravim imenom nego ono
na službenim binama. Problem je što taj jezik ima i bezbroj
varijacija. Događa se da u pojedinim situacijama riječi izgo-
vorene na materinjem jeziku ne shvatimo dovoljno dobro pa
je upitno što je uopće strani jezik.
Nadalje, nepravedno je zanemariti slikovne prijevode. Zašto
slici uskratiti status koji ima tekst ako i ona govori? Sliku je
moguće prenijeti u riječi i obrnuto.
Slika ruševine dojmljivo ili dosadno prevodi povijest pa je
i sama prevoditeljica. Iako rječnikom nije predviđen takav
njen status.
Mulj uz kojeg se uvijek nastanjuje kukac sjećanja također
je povezan s prošlošću. Tjera na oprez. No sjećanje ne samo
da govori o prošlosti, nego ono, na temelju iskustva, prevodi
sadašnjost, bez obzira što to katkada čini potpuno krivo i
neutemeljeno, a taj prijevod onome koji mu vjeruje nanosi
veliku štetu. Gdje griješi? Pa olako nalazi sinonime. Katkada
ih vidi tamo gdje ih nema.
I pokreti mogu biti svojevrsno pismo koje treba prevesti.
Ako vidim djevojku koja hoda, pomiče ruku i otvara poštanski
sandučić, i spomenuta mi radnja dođe do svijesti, dakle, ako je
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/194 uočim, pomislim: Djevojka otvara poštanski sandučić. Premda
mi se čini da moja misao uopće nije koristila riječi. Nisam li
prevela njene kretnje u misao?
Istina je da baš svašta može pokrenuti asocijacije. Da jedni
predmeti zamjenjuju druge. Nedavno sam uzela u ruke omot
CD-a i u njemu osjetila vibriranje mobitela. Nije li riječ o
prijevodu podsvijesti?
Ako reljef na neobrađenom kamenu budi inspiraciju i bude
preveden u kokošju nogu, nije li tu prevoditeljica upravo ima-
ginacija?
Ako pak bacim taj kamen, ne samoprevodi li se njegov tras
simultano na sve jezike?
Zima dolazi, kao uostalom i druga godišnja doba, s izmije-
njenim prijevodima na krajobrazima. I krajobrazi su nezanema-
rivi govornici. Čak je teško utvrditi tko je čiji glasnogovornik.
Svako godišnje doba simultano prevodi riječi Ustava svemira,
ali prevode ga i krajobrazi.
Nego, da se vratim na pisanje. U uspjelom književnom
djelu tekst jednako dobro poima neku situaciju kao što su to
učinila osjetila prije njega. Svaki književnik je prevoditelj koji
traži riječi za događanja, emocije i shvaćanja koja preoblikuje
u umjetnost. On mora naći rješenje kako dojmljivo prevesti
u riječi javu ili san.
Ali ako je riječ o općeprihvaćenom pojmu prevođenja, onom
iz rječnika, i autor i prevoditelj nekome adresiraju rečenice,
lijepe na njih nevidljive poštanske marke. Prevoditelj se nada
da je izmijenjeni oblik koji je u potpunosti morao zadržati
prvotni smisao vješto preposlao drugima jer on je posrednik.
Nekima od onih kojima je autorova pošiljka, zbog određenih
jezičnih barijera, lutala.
I autor i prevoditelj boje se malaksalosti jezika.
Jezik utjecajnog prevoditelja, baš kao i utjecajnog autora,
moćan je, posjeduje mišiće i kondiciju koji ni u kojem slučaju
nisu plod samo njegove uporne gimnastike.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/195
Re
PUTOPISIDODIRNETAČKE
VladimirMartinovski
Kao hibridni žanr, svaki putopis bi se mogao čitati i proučavati
s više stanovišta i perspektiva. Ovom prigodom fokusiraćemo
pažnju na nekoliko putopisa u kojima se sažimaju i prepliću
proza i haiku poezija (Bašoov Tesni put ka dubokom Severu
[1689], Vajtov Divlji labudovi [1990], Nacuišijev Veliko pitanje
u Makedoniji [2004] i putopis Svet koji plovi [2004] Aleksandra
Prokopijeva). Predlažemo analizu putopisnog žanra haibuna
iz dve perspektive: 1) kako pisac-putnik otkriva svoje lične,
intimne, „privatne“ impresije, misli, osećanja, koja su rezultat
putovanja i 2) kako pisac-putnik dobija ulogu „posrednika“
između (najmanje) dve kulture/literature.
Postoji nekoliko razloga zbog kojih haibun (ili dnevnik o pu-
tovanju, kinisave) predstavlja izazov za proučavanje „stvaralačke
laboratorije“ jednog pisca, ali i uloge tog autora u kompleksnom
procesu interkulturne komunikacije. Kao tipičan putopisni žanr,
čija se geneza povezuje s najvećim haiku-majstorom kakav je
Macuo Bašo (1644–1694), haibun temelji svoju poetiku upravo
na piščevim iskustvima s putovanja. Po ugledu na kineske pesnike
iz perioda dinastije Tang (naročito na Li Taj Poa i Vanga Veja),
Macuo Bašo je u nekoliko navrata preduzeo duga putovanja, koja
su rezultirala haiku-putopisima zvanim haibuni, a najpoznatiji
njegov haibun je Tesni put ka dubokom Severu (Oki-no-hosomichi),
u kojem pesnik nudi elegantne deskripcije lepotâ Japana u 17.
veku. Iskustvo s putovanja je preduslov i za nastanak, ali i za re-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/196 cepciju putopisne književnosti: Macuo Bašo je izjavio da njegove
pesme može razumeti samo onaj ko je prenoćio „pod otvorenim
nebom“. Italijanski komparatist Dijego Nučera u studiji „Književ-
nost putovanja“ notira da putopisi često dobijaju oblik „intimnog
dnevnika”, a tako je i u slučaju Bašoovog putopisa: putovanje je
motivisano pesnikovom intimnom željom da doživi sva ona mesta
koja je pre toga „upoznao“ jedino posredstvom književnih teks-
tova, želeći, kao što i sam navodi: „svojim očima videti mesta za
koja sam samo bio čuo“. Iz ove perspektive, pesničko putovanje
dobija prirodu privatnog adžiluka: „Obećao sam sebi,“ kaže Bašo,
„kad sam krenuo na put prema najudaljenijim regionima, da ću
se suočiti s prolaznošću života“.
S druge tačke gledišta, još od svog začetka, putopisna knji-
ževnost je tesno vezana s fenomenom susreta s kulturom
Drugog. Mada može zvučati paradoksalno, čak i kada je reč o
opisima vlastite zemlje, kao što je slučaj kod Bašoovog putopisa,
književni tekst tematizuje i druge kulture. Nijedna kultura-
književnost nije (a ni ne može biti) sasvim izolovana od drugih
kultura. Mada je Japan u periodu edo (1603-1867) upravo bio
poznat po ekstremnoj politici „samoizolacije“ („Zemlja je bila
sasvim zatvorena prema svim inostranim uticajima“ – kaže
japanski pesnik Banja Nacuiši), Bašoov putopis je dokaz da,
čak i kad pisac putuje jedino kroz svoju zemlju (Bašo nikada
nije napustio Japan), nije moguće isključiti „druge kulture“.
Bašoov putopis je, nasuprot politici izolacije, prepun „dodrinih
tački“, reference i aluzije koje upućuju na kinesku kulturu i
književnost. Najpoznatiji primer je haiku: U Kisagatu / Seišijino
svileno cveće / dok pada kiša. Japanski pesnik je nesumnjivo alu-
dirao na legendarnu kinesku lepoticu Seiši (Xi Shi). „U Bašoovo
vreme, Kina je bila sinonim za tuđinu, a inostrana književnost
značilo je kineska književnost“, kaže Banja Nacuiši.
Bašoov „itinerer“ je u velikoj meri povezan s književnim
ostvarenjima (pesmama, legendama, putopisima) starijih pi-
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/197
saca. Ovaj putopis, između ostalog, otkriva bogatu erudiciju
i književne afinitete pesnika. Putovanje kroz prostor i vreme
postaje i putovanje kroz književnost: pesnik upoređuje ono
što je nekad pročitao s onim što je lično doživeo. Upravo je
lično iskustvo, povezano s tim drastičnim „razlikama“, pola-
zna tačka Bašoove filozofije i poetike prolaznosti: „Od svih
tih mesta slavljenih u pesmama još od starina – veliki broj je
nestao. Planine su padale, reke su skretale s puta, putevi su
dobijali nove pravce. (...) Prolazi vek i svet se menja“. U tom
prolaznom svetu pesnik pokušava doloviti epifanijske trenutke
eliptičnim izrazom svojih haiku pesama. Naročito je indika-
tivno da čak i prirodne lepote svoje zemlje pesnik upoređije
s lepotama Kine. Na primer, u svom haibunu Bašo pravi ovu
paralelu: „Mada je to bezbroj puta ponovljeno, ipak je Macu-
šima – stvarno najlepše mesto u Japanu, i stoji rame uz rame
s T’ung-t’ingom ili sa Zapadnim jezerom u Kini“.
Jedan od najilustrativnijih savremenih primera interkul-
turne i intertekstualne komunikacije u domenu putopisne
književnosti je haibun Divlji labudovi (Les Cygnes Sauvages,
1990), autora Nomadskog duha i osnivača geopoetike, Kene-
ta Vajta (1936). Naime, Vajtovo putovanje, ne samo što (u
geografskom smislu) u većoj meri prati Bašoovu „maršrutu“
(od juga prema severu Japana), već predstavlja i jedan oblik
„nomadizma“ kroz vreme: nakon 3 stoleća naš savremenik pu-
tuje jednovremeno kroz moderni Japan, prepoznajući tragove
ali i razlike u odnosu na drevni Japan, razlike koje savremeni
pisac može konstatovati zahvaljujući postojanju Bašoovog
putopisa. Na početku svog haiku-putopisa Vajt ističe da cilj
njegovog geopoetičkog hodočašća po uzoru na Bašoa jeste da
pokuša da uroni u energiju i ritam, i svetlost svega toga. Dakle,
interkulturna komunikacija se, u ovom slučaju, odvija i na
planu implicitnog poređenja sadašnje slike o kulturi Drugoga
s predstavama i slikama koje je savremeni pisac stekao kroz
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/198 Bašoove putopise. Francuski teoretičar Žan-Mark Mura u
svom tekstu „Književna imagologija: aktuelne tendencije“
upozorava nas da „recepcija inostrane realnosti jednog pisca
nikad nije direktna, već joj posreduju imaginarne predstave
grupe ili društva kojima pisci pripadaju“, a Vajtov putopis nam
potvrđuje tu tezu u više navrata.
U kontekstu prožimanja privatnih svetova i interkulturne
komunikacije interesantan primer je i haibun „Veliko pitanje
u Makedoniji“ japanskog pesnika Masajuki Inuija (1956),
poznatijeg kao Banja Nacuiši. Ovaj putopis je nastao kao re-
zultat njegovog gostovanja na festivalu Struške večeri poezije
2003. godine, a objavljen je u knjizi Budući vodopad (A Future
Waterfall, 2004). Osim spomenutog putopisa (haibuna) ovaj
pesnik je objavio i jedan ciklus haikua nazvan „Makedonski
put“. Evo kako japanski pesnik opisuje svoju inspirisanost
Ohridskim jezerom: „Za nas Japance (...) voda je bukvalno
izvor energije za svaku aktivnost. Zato je Struga inspirisala
moj duh“. Kroz vizuru japanskog pesnika, Ohridsko jezero
je „ogromno i nežno biće“. „Tačno je da je voda neorganska
materija, ali jezero se ne sastoji jedino od čiste vode, već i od
mikroorganizama, riba, podvodnih algi“ – kaže Nacuiši. Još
više od toga: u putopisu japanskog pesnika jezero postaje sa-
govornik, pa tako pesnik traži od Jezera odgovore na pitanja
o životu i smrti. U neposrednoj blizini crkve „Sv. Bogorodica
Perivlepta“, Nacuiši piše haiku pesmu u kojoj suprotstavlja
sliku života i smrti, a nakon ulaska u crkvu, opaža sledeću
paralelu: „U blizini muzeja nalazi se crkva posevećena Bogo-
rodici. Razume se, ona je gledala i rađanje i smrt Isusa Hrista.
Ona je tragičan izvor života i smrti“ (73).
Još jedna pesnička slika iz ovog haiku-putopisa je sved-
očanstvo o interferenciji imeđu ličnog-privatnog doživljaja
i interkulturne komunikacije. Gledajući zapaljenu sveću u
nekoj pećinskoj crkvi u blizini Ohridskog jezera, pesnik vidi
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/199
„drevnu i veoma impresivnu kombinaciju neba i zemlje kroz
sliku sveće u pesku“ (isto, 74). Mada u svom putopisu Naciuši
naglašava da nije hrišćanin, njegove pesničke slike kombinuju
arhetipske biblijske simbole i lepotu Ohridskog jezera.
S druge strane, susret s japanskom duhovnošću i kulturom
tematizovan je u haibunu „Svet koji plovi“ (2004), makedon-
skog pisca Aleksandra Prokopijeva: „(...) za jednog putnika
iz daleke Makedonije Japanci imaju svoje, prilično neobično,
shvatanje punoće trenutka. Trenutak se može doživeti kao
nemerljivo kratka vremenska jedinica, ali i kao posvećenost
velikome SADA“.
Makedonski pisac upoređuje umetnost haikua s japanskim
slikarstvom: „Gledajući Hokusaijeve estampe, posmatrač se oseća
slično čitaocu Bašoovih haikua – zapanjen je jedostavnošću i
stvarnošću izraza“ (Prokopiev; 2004, 19). Naročito indikativni
za našu temu su saznanje i teza pisca: „ovu asocijaciju između
haiku- majstora i slikarskog majstora može konstatovati samo
neko ko nije Japanac“ (isto).
Kao putopisni žanr, haibun je često definisan kao „narativ
epifanije“: svaki haibun sadrži „epifanijsko iskustvo susreta“
– kao što su: susret s lepotama Macušime (kod Bašoa), susret
s divljim labudovima kao „simbolima putovanja“ (kod Vajta),
susret s lepotama Ohridskog jezera (kod Nacuišija) ili susret
sa „svetom koji plovi“ u Hokusaijevim estampama (kod Proko-
pijeva). Japanski pesnik koji je posetio Makedoniju poentira:
„U tuđini haiku-pesnik ima više povoda za nadahnuće. Mnoge
stvari ga teraju da ih sagleda iz novih perspektiva – dajući im
novu suštinu i novi senzibilitet. (...) Jedan od osnovnih ciljeva
haikua je upravo otkriće nečeg novog, koje zatim treba da se
otkrije i drugima“ (Banja Nacuiši; 2004, 65). Otkrivanje privatnog
i nepoznatog, otkrivanje „dodinih tačaka“, je možda jedan od
glavnih ciljeva i putopisne književnosti, a i umetnosti uopšte.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/200 Literatura:
Аргакиев, Димитар. 2006. „Непознат цвет“,
Мравка, бр. 6, пролет-лето 2006, 26-27.
Bašo, Macuo. 1990. Vetar sa Fužijame (prev.
Petar Vujičić). Banja Luka: Glas.
Natsuishi, Ban’ya. 2004. A Future Waterfall.
Winchester: Red Moon Press.
Прокопиев, Александар. 2004. „Светот што
плови“, Мравка, бр. 3, есен-зима 2004, 18-20.
Vajt, Kenet. 2002. Divlji labudovi (prev. Robert
Rakočević). Beograd: Geopoetika.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/201
Re
PARAZITISUMEĐUNAMA
–HIGIJENSKIČISTO
AnaIsaković
Paraziti su među nama – 26751 – osim što je i naziv autor-
skog projekta Olivera Frljića, ovo je broj izbrisanih građana
iz registra Republike Slovenije februara 1992.godine. Naime,
mnogima koji su godinama živeli i radili u Sloveniji i imali
državljanstvo Jugoslavije, onemugućeno je, nasilnim admini-
strativnim sredstvima, da dobiju slovenačko dražavljanstvo.
Tako su odjednom postali stranci, osobe bez državljanstva
zbog čega su im uskraćena prava koja pripadaju državljanima.
Osim ogromnih teškoća koje su zbog toga imali (nemogućnost
zaposlenja, uskraćivanje zdravstvene zaštite, školovanja, itd)
bili su često izloženi stigmatizaciji, preziru i nerazumevanju
okoline. Slučaj je došao i do Suda za ljudska prava u Strasbo-
urgu koji je doneo presudu da država mora isplatiti odštetu tim
licima, ali Slovenija za nju, navodno, danas više nema novca.
Ukratko, priča je to o tome kako se fini građanski nacionalizam
od zanosa uspostavljanja samostalne države pretvorio u admi-
nistrativno etničko čišćenje. Šta više, 2004. godine raspisan
je Referendum o vraćanju statusa izbrisanima na kojem je
je učestvovalo 31, 54 procenata birača. Od toga je samo 3,89
procenata glasalo za njihova prava!
Oliver Frljić je, u skladu sa njemu svojestvenom strategi-
jom rediteljske prakse, u ovoj predstavii (postavljenoj u Pre-
šernovom gledališču u Kranju), stavio u fokus ova zbivanja.
Njom je otkrivao ne samo obrise svevideće, a nevidljive moći
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/202 (Mišel Fuko) već i direrktno vidljive u ponašanju građanstva
zatrovanog predrasudama. Njegov rediteljski postupak sadrži
sve elemente koje potvrđuju tezu ovog reditelja da „pozori-
šte nema smisla ukoliko nije angažovano.“ Osim korišćenja
dokumentarne građe, osvešćivanja glumaca kao političkih
subjekata, on, još jednom, narušava komforne zone ne samo
gledalaca, institucija, već i široko rasprostranjene intelektu-
alne pasivnosti. Insistiranje na “političkom subjektu glumca,
gledaoca, njegovom angažovanju, suočavanju sa sopstvenim
znanjem i neznanjem ili svesnim neznanjem o „izbrisanima“
nudi se kroz nekoliko tokova same predstave.
Odmah, pri ulasku publici se traže lične karte, dakle sibo-
lično i približno stavljanje gledaoca u položaj „izbrisanog“.
Osvetljavanje ovog političkog i šireg društvenog fenomena ide u
više pravaca. Jedan kroz niz često monoloških nastupa glumaca
koji prolaze kroz prividno uglađenu građansku retoriku da bi
dospeli do jezika desničarske ksenofobije, do scena direktnog
nasilja. Drugi, kao mešavina vere u evropski put Slovenije i
primitivnog lokalpatriotizma. Treći, kao malograđanski san o
društvenoj kompaktosti nacionalnog tela higijenski očišćenog
od remertilačkih elemenata. „Etničko čišćenje na slovenački
način, bilo je zapravo higijenski čisto“, kaže Boris A. Novak.
Četvrti, kroz znakove pokajanja zbog takvog ponašanja slove-
načkog društva i politike, još uvek nedovoljnih, koji prizivaju
kod nekih pojedinaca svest o sopstvenoj ravnodušnosti i sop-
stvenom mirenju sa diskriminacijom velikog broja ljudi inače
vezanih za Sloveniju. Poslednji niz je vezana za pojedinačnu,
dramatičnu sudbinu jedne porodice „izbrisanih“ u kojoj splet
okolnosti i ponašanje okruženja dovodi do tragedije: do samo-
ubistva jednog člana, osetljivog dečaka.
Poslednji niz se događa naizgled van same predstave. Pred-
stava „zakoračuje“ među samu publiku kako bi se ispitala
stepen njene solidarnosti i pozvala je na aktivno sudelovanje.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/203
Prvo, kroz poziv da se daju prilozi za „izbrisane“ (glumcu sa
kesama obilaze gledaoce) koji će se poslati na adresu Vlade
republike Slovenije. Drugo: kroz radikalni poziv identifikovanja
sa „izbrisanim“ pristankom gledalaca da im se unište lična do-
kumenta data na ulazu ili koja su kasniji svojevoljno ponuđena.
I poslednji: kada se na scenu izvodi porodica o kojoj predstava
govori i iz koje je dečak-samoubica, drastično izlaganje žrtava
koji nemo stoje na pozornici. Ali to sada više nije pozornici jer
prikazivanje prerasta u ogoljeni život, mogućnost da žrtvama
gledaoci lično obrate. Izvođenje porodice na scenu, po mno-
gima je suvišni čin a kod nekih izaziva i mučninu. Ali on je u
skaladu sa teatarskom koncepcijom samoga Olivera Frljića:
stvarati simbiozu između teatra i stvarnog života povremenim
naršavanjem granica između scene i gledališta. Zato percepcija
njegovih predstava često zavisi od društvenog konteksta sre-
dine u kojoj se prikatuju. (Sam kontekst predstave je drugačiji
u Sloveniji, u kojoj je jedino Prešernovo pozorište u Kranju
došlo na ideju da radi predstavu o „izbrisanima“, u kojoj ova
predstava uglavnom i ne gostuje, gde se još direktnije pristupa
publici, gde živi ljudi ukazuju na nemogućnost brisanja i samu
devastaciju takvog čina, gde se preispituje i sama mogućnosti
„preispitivanja“).
Ova predstava narušava komfor i ležernu odbrana koda po-
zorišne institucije koja tvrdi da ovaj reditelj manipuliše temama
i formom da bio napravio sebi marketing. Iza ove „odbrane“ je
samo „strasna ljubav“ prema udobnosti ne samo publike već i
pozorišnih aktera koji, kada im se pruži mogućnost političkog
delovanja unutar teatra, ustuknu radi premijernih crvenih
tepiha. Pozivanjem Olivera Frljića da radi po regionu je samo
po sebi pohvalan akt pristajanja na govor o onome o čemu se
ćuti. Ponekad se čini da se sve na tome i završava. Opservacija
i potvrda pristajanja. Delovati. Ali ono što zaboravljaju pasi-
onirani zagovornici „čistote“ teatra jeste činjenica da su, uz
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/204 društveni angažman, predstave Olivera Frljića intervencija i
u samom tkivu pozorišne umetnosti. O tome se mora stalno
polemisati, i teško da se može poreći teatarska plodnost ove
intervencije.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/205
Re
STUBOVIKULTURE
VesnaRadman
14. januara 2011. navršilo se sedamdeset godina od smrti
slavnog irskog pisca Džejmsa Džojsa, a samim tim istekla su
autorska prava na njegova dela. Ovo je podstaklo istraživače da
javno objave njegove radove u procesu pisanja, priče za decu,
pisma i kritičke tekstove. U poslednju grupaciju spada i tekst
Irska u baru (L’Irlanda alla sbarra) koji je Džojs objavio u časopisu
Il Piccolo della Sera 1907. godine za vreme boravka u Trstu.
Pre nekoliko godina u Irskoj se dogodilo uz-
buđujuće suđenje. U jednom usamljenom mestu
u zapadnoj provinciji po imenu Mamstrasna,
počinjeno je ubistvo. Četiri ili pet građana koji
su pripadali drevnom plemenu Džojsovih bili su
uhapšeni. Najstariji među njima, sedamdeseto-
godišnji Majls Džojs, bio je glavni osumnjičeni.
Javnost je, međutim, smatrala da je bio nevin
a danas na njega gledaju kao na mučenika. Ni
stari čovek niti bilo ko od optuženih nisu govorili
engleski. Stoga je sud morao da zatraži usluge
prevodioca. Ispitivanje, koje je prevodilac uredno
prenosio, bilo je na momente smešno, a na mo-
mente tragično. Na jednoj strani suda stajao je
preterano svečan prevodilac, a na drugoj strani
starešina bednog plemena koji nije navikao na
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/206 običaje civilizacije i koji je bio opijen sudskom
ceremonijom.
Sudija je rekao: „Pitajte optuženog da li je
video neku damu te noći.“ Pitanje mu je bilo
upućeno na irskom jeziku, a stari čovek se upleo
u objašnjavanje, gestikulirajući, pozivajući se
na ostale optužene i na nebo. Iscrpljen od ob-
jašnjavanja, starac se primirio i prevodilac se
okrenuo ka sudiji i rekao:
„Kaže da nije Vaša svetosti.“
„Pitajte ga da li je bio u komšiluku u to vreme.“
Starac je ponovo počeo da govori, da protestvuje,
da viče da bi ga ostali razumeli i da plače od besa.
Prevodilac je ponovo suvo dodao:
„Kaže da nije Vaša svetosti.“
Kada je ispitivanje bilo završeno, dokazali
su da je jadni starac kriv i ostao je u rukama
vrhovnog suda koji ga je osudio na vešanje. Tog
dana kada je trebalo da se izvrši presuda, trg
koji se nalazio pored zatvora bio je pretrpan
ljudima koji su klečali i na irskom jeziku izgo-
varali molitve za spas duše Majlsa Džojsa. Priča
kaže da je dželat, kog žrtva nije mogla nikako
da razume, u besu udario jadnika po glavi i
ugurao je u omču.
Ovom Džojsovom tekstu nije poklanjana naročita pažnja
iako je mogao da bude značajan dokument u proučavanju
njegovog dela. Centar Džojsovih kritičkih radova bila je Irska,
njena priroda, njena mitologija, njena vera i tuđ jezik, engle-
ski. „Njegov jezik, tako poznat i tako stran, uvek će za mene
biti naučen govor. Moja duša besni u senci njegovog jezika.“
(Portret umetnika u mladosti)
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/207
U tekstu Irska u baru Džojs je vrlo vešto prećutao reči osuđe-
nog. Glavni junak branio se na svom jeziku koji pisac ne po-
znaje. Prikazana je njegova gestikulacija i govor tela, ali su reči
izostavljene kao davno zaboravljeno blago o kojem može samo
da se mašta, ali ne i da se poseduje. Nije prvi put da se potla-
čen narod glorifikuje i da se njegovi pojedinci uzdižu do nivoa
sveca. Nije ovo prvo suđenje u književnosti tragičnog ishoda,
a nije ni prvi put da čujemo tišinu pred smrt, već drugi.
„I opet uđe u sudnicu, i reče Isusu: odakle si ti? A Isus mu
ne dade odgovora.“ (Jevanđelje po Jovanu, gl. 19.)
„I kad ga tužahu glavari sveštenički i starešine, ništa ne
odgovori. Tada reče mu Pilat: čuješ li šta na tebe svedoče?
I ne odgovori mu ni na jednu riječ tako da se sudija divljaše
vrlo.“ (Jevanđelje po Mateju, gl. 27.)
Žrtva Majlsa Džojsa uzdiže se do nivoa svetinje, jer je on
taj koji strada zarad doma, jezika, vere i kulture svoga naroda.
Kada u Uliksu zateknemo ubogu staricu (simbol Irske) mleka-
ricu koja govori jezik Engleske umesto jezika Irske „čula sam
od onih koji ga znaju da je to jedan divan jezik“ shvatamo da
je žrtva starog Džojsa bila besmislena. „Moji preci su odbacili
svoj jezik i uzeli drugi. Oni su dozvolili šačici stranaca da ih
potčini.“ (Portret umetnika u mladosti)
Posle više od sedam decenija od objavljivanja Džojsovog
teksta, na beogradskim Terazijama postavljen je Spomenik
obešenim rodoljubima, rad akademskog vajara Nikole Janko-
vića. Spomenik je posvećen stradanju petorice Srba za vreme
nemačke okupacije Beograda 1941. Tela prethodno streljanih
rodoljuba obešena su na bandere beogradskih Terazija dok se
u njihovoj pozadini vijori transparent nemačke banke na dru-
gom jeziku i reklama za trke. Da li su se ljudi molili za njihovo
spasenje i da li su se osuđeni branili na jeziku koji okupator ne
razume ostaje tajna, jer su sačuvana dokumenta nema.
Dugačak 4 metra, spomenik je predstavljen u formi debla.
Površina je prožeta telima i licima žrtava koji se prepliću kao
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/208 u paklenom ognju. Oni izranjaju iz simboličke vatre kamena
i, uz pomoć odsjaja svetlosti na kružnoj površini, u nju se
ponovo vraćaju.
Nije sudbina srpskih i irskih junaka ta koja ih spaja, već
nemi krik koji se iz njihovih grudi bori za svoje mesto. Priča o
Majlsu Džojsu, čoveku koji je stradao zato što je govorio drugi
jezik, zato što je druge nacionalnosti i vere samo je jedan u
nizu bezličnih lica koja izranjaju iz kamena Spomenika na
Terazijama. Nikola Janković uspeo da je tragičnu sliku vriska
bez glasa, patnje bez samilosti prikaže kao stub kulture iz
kojeg se rađaju mrtvi.
Bandere na Terazijama, zajedno sa stubom sa kog je obešen
Majls Džojs poprimaju oblik krsta. Nevinost tišine uspinje
se ka nebu isto kao i Hristov duh. Džojsova dela i savremena
politika dokazi su da je njihova žrtva bila besmislena, a da su
reči nestale zajedno sa njima. Jedino ostaje Džojsova priča i
Spomenik da nas podsete na kojim stubovima smo se uzdigli
i sa kojih smo pali.
Priča o Majlsu Džojsu i Spomenik obešenim rodoljubima
bude iz naših sećanja lica mučenika i spasitelja. Debeli stub
ispred Igumanove palate i na njemu osenčeni profili ljudi koji
viču a da glasa nemaju, podsećaju nas na stašno iskupljenje i
na smrt koja ponekad može biti i lepa.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/209
Re
MOHENDŽODARO
DragoljubPavlov
zašto se vratih u tebe
grade neobični dični sudbe još skrivene
zar samo da hodam po tvom dlanu
lutam ulicama tvojim
zašto se uvek vraćam u ovaj isti
nestvarni čas
zar me toliko privlači taj mir pred smrt
spokojnost uoči kataklizme
da gledam zadivljeno šta se događa u predposlednji čas
ko vesnik smrti ili budućeg života
eto ljudi žene prolaze deca se igraju
bezbrižno tu kraj mene
a ja posmatram sve nepomično
više i ne razmišljam zašto se vratih u tebe
mohendžo daro
da li me nešto otera iz vekova budućih
radost il gorčina
da u tebi nađem utočište
tako kratko
da ti dam podršku od čiste nemoći
i poklonim ti se dok još sav postojiš
mohendžo daro
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/210 velik si i slavan ali tek ćeš biti
otkopaće te nestalog tek posle vekova mnogih
i zapanjeni biće potreseni sudbinom tvojom
mohendžo daro
mrmljam tvoje ime
i ono odleće lagano ko leptir sa usana
jedini ko će preživeti
i sve nas nadživeti
leptir tvog imena
smrt koju dočekuješ izbeći ne možeš
no nisi jedini tešim te
pašće još puno tvojih budućih sestara i braće
srušiće kartaginu spaliće moskvu razoriće
hirošimu
i mnoge druge iz povorke duge
a oni koji to učine ponosni biće
dizaće sebi spomenike u gradovima drugim
veliki ljudi u šarenim uniformama
u pozama pobedničkim u kamenu ili bronzi
napuderisani slavom
i gle čuda
kako dugačku pesmu pevam u vremenu tako kratkom
dok mrvice sekunde lete
il to moje misli prebrzo jure
trkaju se sa trenima osedlanim
kao konji razigrani u rascvaloj peni vremena
kao vrtlog ubrzanog nevidljivog neizbežnog
a ja zalud pokušavam da ga na tren samo zaustavim
da li tražim nekoga u poslednjem času
izbrisan već za sve koje znam i ne znam
da li napustih ja njih ili oni mene
radosni i tužni nesrećni i sneni
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/211
najzad shvatam
svako se u svoj zavičaj vraća
a smrt je poslednje utočište
mrmljam tvoje ime
mohendžo daro
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/212
Re
ITICRNOGORCI
IbrahimHadžić
Što su oni toliko protiv nas?
Mi nijesmo Turci, mi imamo samo tursku vjeru.
Ni oni nijesu Srbi,
Oni imaju samo srpsku vjeru.
Mi smo se izmiješali,
Razumiješ ti,
Mi smo ka maslo u vareniku,
Đe goj turiš prst – tu je masnoća.
I dođoše ti ratnici,
I doniješe nama tursku vjeru,
A vama i nama,
Razumiješ ti,
Arapske, persijske,
I svoje, turske riječi.
I stigoše na atovima:
Alatima, kulašima, doratima, đogatima.
Dođoše sa kamama,
Sabljama – ćordama, dimiskijama, džilitima, džidama,
Buzdovanima, tojagama,
Na glavi sa kalpacima i čelenkama.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/213
Pa oni su nam dali
Riječ rakija:
Kako bi se veselili,
Uzeli parče mezeta,
Lomili s pajtašima jadac,
Pjevali „Je li mi se kula oburvala?“
I iza kapije pali u jarak,
Ili, razumiješ ti,
Nekako srećno sokakom il džadom stigli do kuće,
Skinuli košulju i čarape,
Legli na dušek, glavu stavili na jastuk
I pokrili se jorganom.
Nećeš valjda reći umjesto rakije alkohol?
Pa ni to nije tvoja riječ,
Nijesi ćorav, lijepo ti piše rakija.
Ali, razumiješ ti,
I od take vode bićeš mamuran
I u ložičicu ćeš osećat kiselinu
Ka da si pio sirće.
Kad opet odeš u kafanu
Da piješ na veresiju,
Ponesi bar za bakšiš,
Časti, nemoj da bidneš cicija,
I, razumiješ ti,
Lijepo se zafali.
A poslije, šašavi lolo, bekrijo,
Otpevaj uz tamburu jedan bećarac.
No, svejedno, sutra u džep
Nećeš imat ni prebijene pare.
I bićeš blijed ka kreč.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/214 I tražićeš ti, čovjek čuvenog soja,
Sad mek ka pamuk
Da ti žena turi,
Razumiješ ti,
Na odžak bakrač kačamaka,
Da ga ubije dobro oklagijom,
I da ga začini kajmakom,
Da ne bidne lepljiv ka tutkalo.
Zapalićeš lulu
I reći da ćeš piće prekinut ka makazama
I da ćeš od sutra ići u mehanu
Da piješ samo čaj od nane il jasmina,
Ili samo vodu iz bunara il sa česme.
Popećeš se uz merdevine na tavan
I u torbu stavićeš suhog mesa
Da skuhate za ručak bogato jelo
Da srkneš nešto kašikom,
I uz ljutu turšiju
Ćela će ti se orosit znojem.
Šta bi ti, razumiješ,
Brez riječi bubreg?
Kako ćeš otić kod doktora
I reći: Boli me unutrašnji organ
Koji izlučuje mokraću.
Il boli me kičma.
Pa deci, kad se na njih naljutiš:
Kopiladi jedna, pukoše mi od vas džigerice!
S čim bi ti poredio nešto najtvrđe
Ako ne kažeš: beše tvrdo ka čelik.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/215
Čija je to riječ čelik?
Kako ćeš ti, razumiješ,
Priču pričat o Baš-Čeliku,
Ako ne kažeš baš i čelik?
Čelik nije isto što i bakar.
Ko bi nam komandovo mornaricom,
Ako ne admiral, em ako nijesmo
Ostali bez mora?
Šta ćemo sa čamcima i šajkama?
A hajduci sve opljačkaše.
Ko su hajduci i čija je to riječ?
I kakav oni to koriste alat?
Kojim kalauzima i turpijama sva vrata otvaraju
I ulaze u magazine i trpaju u kese?
Imaju li oni amajlije ili talismane
Koji ih čine nevidljivim,
I da ih kuršum neće,
Ili se, razumiješ ti,
Mangupi samo sa nama maškare?
Hajde jadan. Kako da nekom kažeš kreni,
Ako mu ne kažeš hajde!
I ponesi bajrak, serdare, ili ako hoćeš barjak
Velik ka čaršaf.
A ne zaboravi ni džeferdar izvezen srmom
Koji sija ka kalajisana tepsija,
I kreni za Kolašin il za Berane.
Kakve mi se to aveti priviđaju?
Koga plaše ako su aveti?
A ja ti kažem, razumiješ ti,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/216 Mi smo izmiješani
Ka maslo u vareniku.
Kako da nađeš zvijezdu
Na azurnom nebu
Bez azimuta, stojeći
Na bedemu tvrđave?
Znaš li koje je boje azur?
I kako da izračunaš koliko je zvijezda udaljena
Ako ne primijeniš znanje iz algebre?
I ova riječ mnogo će ti značiti:
I godina bi berićetna
I rodi sve što bi posijano,
Bujalo je ka iz vode,
I očuva se, razumiješ ti,
Čak bez imalo buđi.
Ti misliš da sam gulanfer
Kad ti ovo pričam.
Badava što ti pričam
Da smo isto,
Kad ti samo u svemu vidiš različito.
Ja ti se kačim ka čičak za džamadan od šajka
I ne moreš se mene otresti
Bez obzira što ti misliš da sam ja budala
Ili što je još gore, običan mufljuz.
A ja sam isto što i ti, razumiješ,
I pričaj ti da ja samo meljem tandara-bandara,
Il tandara-mandara,
Ali mi smo izmiješani
Ka maslo u vareniku.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/217
Nećeš me, nadam se,
Zbog ovog u haps,
Mogo bih da ti istresem pun sepet ovih riječi
Ka crvenih višanja.
Nije ovo nikaka lakrdija,
Ovo je rasprava
I bez ovih tuđih riječi,
Razumiješ ti,
Naš jezik bijo bi leš.
II
Mi smo ka lice i naličje,
Mi smo ka slika i prilika:
Kad ti stojiš ispred ogledala –
Vidiš mene,
Isto i ja vidim tebe
Kada se oglednem,
Mi smo izmiješani
Ka maslo u vareniku.
Nemoj mislit
Da su ovo tvoja imena.
To su vama i nama dali Jevreji:
Tvoj je Adam – moj je Adem,
Tvoja je Eva – moja je Hava,
Tvoj je Jov – moj je Ejub,
Tvoj je Avram – ja sam Ibrahim,
Tvoj je Mojsije – moj je Musa,
Tvoj je Solomon – moj je Sulejman,
Tvoj je David – moj je Daut,
Tvoj je Ilija – moj je Alija,
Tvoj je Josif – moj je Jusuf,
Tvoj je Isus – moj je Isa,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/218 I kao kapa svega,
Tvoj Bog je, bogomi, i moj Bog,
Samo ga ja, razumiješ ti,
Zovem Alah.
Mi smo jedno lice
A dva tijela.
2006.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/219
Re
GLEDAJUĆISPROZORA
SonjaManojlović
Auti su je vukli i razvlačili,
iščilila je krv,
uho je stršalo u ovaj svijet, osluškivalo,
i nije se htjelo spustiti
Štoviše, iz jednog poluzaokreta,
diglo se i drugo
iz trake krzna
Čekajući da se dno samo od sebe
uzdigne i preokrene u površinu,
gledajući uporno s prozora
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/220
Re
NEZATAJENO
DuškoNovaković
Nini, za četvrti rođendan
Što se kosmos, i to vrlo tajnovito
Sve više širi i napreduje
Kao da beži od naše galaksije
Svet se sve više sužava na jednu jedinu tačku
Na tačku za koju matematičari
Tvrde da je sastavljena
Od beskonačnog broja čestica
O kojima se, navodno, sve zna
A zapravo se zna – ništa
I u celoj toj zapetljanciji oko tačke
I među svim tim beskonačnim česticama
Ti si meni, pupoljak dragi
A časkom i loptica-skočica
Što lupne u dremljivu glavu
Starog, odrtavelog mačka
Kome se jedna družbenica, mlada golubica
Još šeće kočoperno po zenama, zapravo priviđa
Pokušavam da ti usadim neku
Već ispričanu priču, s molbom
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/221
Da nema mrdanja i odustajanja od polaska
U prvi razred čovečanstva
Gde se savlađuju razne lekcije
Iz crno-bele tehnike crtanja
I zato, nema ljutnje na kišu
Što te stalno vreba i potrči za tobom
Da te zalije, čim kroz kapiju šmugneš napolje
Stalo je i njoj da rasteš
Da ojačaš moćno, da možeš
I samo nebo da podupireš trepavicama
Ako nekad krene da se obrušava na tebe
A to što će te vetar, kad vidi
Da si zaboravila da metneš u torbu
Mali crtaći blok i drvene bojice
Naterati da se vratiš po njih
Razumi ga, ne duri se, ne plazi mu se
I on je, nećeš verovati, jedan od tvojih učitelja
Ali od onih koji ti nikad neće
Upisati neopravdani izostanak
Možda te samo blago povući za uši
Za tvoja dva cvetića, ne znam koje vrste
Ali znam da će, kad se budu napregnuli da čuju
Ovih nekoliko posvetnih redaka
Koji, vremenom, sa mnom više neće imati ništa!
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/222
Re
SVJETLOMRAKA
JasnaŠamić
Naše dvije duše su jedna Djevica…
U tački skrivenoj u srcu
Isprepletene
Ko ljubavnici u vrhuncu slasti
Ako te izgubim sebe izgubiću šapnuo je pa
S one strane zavjese
Na stihovima odjezdio
Po meni se razliježubijele
Slike voljenih što u vječni san padoše
Dok oni negdje gore
– Ili dolje? –
U truplu tajne
S tajnom pomiješani
Džinovske suze po raščovječenim licima
Ukroćuju
Je li suza jedino što
Od zaspalog ostaje
Jedino
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/223
Zajedničko
Nama bludnima nama budnima
S njima čistima s njima usnulima
Suza
Ne nego bljesak tmice
To strašno svjetlo mraka
U dnu bića zaptiveno
Gdje je duboko i mračno ogledalo
U njemu se
Naše duše zrcale
Nas bludnih nas budnih
S njima usnulima
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/224
Re
TAMNITREPET
MilicaKralj
U svemu tražeći znake:
tajanstva. Viših sila.
Odbrojavajući korake
smorena sklapaš krila.
Pred tobom crni ugljevlje,
zinula urvina hleba.
A oči, oči snevne
tmina pepela vreba.
Pred tobom mahune, zrna.
Svenuli stručak bilja.
Poslednji ubod trna
i – stigla si do cilja.
Ti – stigla si do cilja:
kamen, Mahovina na zidu.
Sa cvetovima smilja
u tuđem nestaješ stidu.
Ti – stigla si do cilja:
grumen. Ukopna daska.
Sa sofre preobilja
spada poslednja maska.
U svemu tražeći znake:
tajansva. Viših sila.
Čeka te bezdan rake
i tačka ništavila.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/225
Re
PRSTOZOR
SeadMuhamedagić
Putuje kažiprst s lijeva na desno
i redak po redak klizi listom knjige.
Bezbrojno načičkane točke nesmiljeno ga bockaju,
brizgajući mu u jagodicu sve svoje sadržaje.
A on sve to mirno snosi i ne posustaje;
njegovi kilometri broje se na tisuće,
a kad bi nekim čudom progovorio,
toj priči ne bi bilo kraja.
Nađe se pod njim svega i svačega.
Katkada časkom zastane u hodu;
nekad ga zaskoči bremenita riječ,
onda ga zagolica drago ime,
kadšto se smjerno pokloni svetinji,
a zatim ga nenadano prožmu trnci strasti,
pa gori li gori...!
On nije poput oka kadar gutati pogledom;
sve što uzmaže nježan je dodir prpošnih točkica.
A one zavodnički znače li, znače...!
I nikad im dosta tog beskonačnog općenja;
nikad im dosta burnih vrhunaca
i neviđene raspupalosti čitanja.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/226
Re
OŽENSKOJNESPOSOBNOSTI
DAPROCENIŠTETU
Miodrag Raičević
Živeo sam dugo nešto nalik životu, a onda sam
sreo Nju. Tih prvih dana još uvek se rado sećam.
Sve i da mi je neko pričo, ne bih verovao da sam
bio tako srećan, te i srce svoje na izvolte dadoh.
Dok je srce bilo kod nje, ne brinuh vala ni o čemu.
Pazila ga je, redovno pumpala ljubavnijem žarom.
Dok je lupalo za nju, srce moje i vredelo je nečemu,
Otkako postade samo moje, opet krenu sve po starom.
Njoj za ljubav edukovah se da kuvam. Idoh na pijace
četvrtkom, i subotom; naučih ophodnju sa seljakom.
Kod kuće, naterah se da zaboravim pesnike, mudrace,
divit i artiju zamenih kutlačom, ne previše lakom!
Ne bi slave da umilnim kûcom čukne na naša vrata!
Ne seti me se ni drug po peru. Čuh da zbore: on kuva!
Poeziju je ostavio nama! Ruke su mu od suvoga zlata!
Neka ga, nek kuva! Tako se bolje i kuća i poezija čuva.
Šta da dodam tome? Ljubav njena poče polako da bledi.
Padah na kolena preko svake mere, a ona mi reče: Čuj,
ono što je nekad bilo čisto zlato, sad boba ne vredi!
Srca tvoga umilni bruj, sada je samo dosadne muve zuj!
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/227
Re
Zar sad, kad sam se doveo u red, drugoj da padnem šaka?
DODIR
NikolaVujčić
(trulo. zbliženo.)
Ruko moja, šta to dodiruješ,
da kroz slepljene prste
do mene dopre?
Kroz grlo reči, kroz moj glas,
ispružaš se,
da dohvatiš,
ono što je naše.
Pa, možda, i samo moje!
To dohvati,
ruko moja,
drhtavija od grane na vetru.
(zbliženo. trulo.)
(skriveno.)
Šuštavo, od nečijeg disanja
još živo, treperavo,
u moj strah, iz tog velikog straha
se prelilo.
Pa sam se uplašio.
Nalakćen,
među hladne zidove
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/228 dlanova,
utonulo je moje lice.
U plač
i ćutanje.
Ruko moja,
započni razgovor
sa ovih nekoliko reči.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/229
Re
AČIJASAMJA?LJUBAVNAILIDRŽAVNA?
FeridaDuraković
II
Prošla sam jučer − sporo i nesigurno jer nema tebe
Da se oslonim i držim te nespretno za ruku dok škiljim
U visinu prema škrtom novembarskom suncu −
Pored naše škole: nekad je ta zgrada
Bila drugi dom obećanje budućnosti i ljubavi
S podovima premazanim kolomašću
S velikim mjedenim zvonom u ruci podvornika
Koji je pipkao curice u mraku hodnika
I s Kraljicom peći koja nas je gušila u studenim
Jutrima punim komunizma i otpora
Kapitalizmu i crvenoj buržoaziji
Šta je ostalo od svega? U nama? U državi? U svijetu?
U nama koračnice, u nama
Drug Tito ljubičica bijela plava
Krvava spava
U državi naša krv i njihovo tlo
U svijetu kapitalizam i žal
Za crvenom buržoazijom – ta sjećaš se, bili su tako
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/230
Zgodni dok su propovijedali komunizam solidarnost
Radnička prava samoupravljanje, a kupovali su
Čak donje rublje po talijanskim buticima
Ostavljajući svome narodu šuškavce i Trst
Pruge i dugove, duge i pragove na kojim smo se ljubili
Dok voz Sarajevo-Pale ne vrisne na putu u bolje sutra
Pa ostalo je, dušo, ostalo je
Još samo da te svaki dan gledam s udarničkim žarom
I da ti rukom preko ulice dajem znak: Hajde, idi,
Idi već jednom na tu partiju šaha, mogu ja i sama do pijace
Barem jednom sedmično
Stići.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/231
Re
JEDNA ZATVORSKA
FikretCacan
Ivanu Koleniču
Poželio je slovački pjesnik,
a ja nisam, imati mali zatvor,
a nema privatnih, već s tijesnim
su mislima, i jala rastvor
gadan, a s rupom gdje bude školjka
i staklom neprobojnim mjesto
okna, da ne uteknu boljka
a ni snovi, s rešetkom koja često
zadrži pogled, kao da se napi
anđeo pa zape krilima.
Padaju plaho pahulje na papir,
ide laž na rešeto, i ima
u tebi bijesa da remeti ustroj
pljačko-lažno-državotvorni
protiv kojeg polaze u boj, u boj,
srčano u boj, u boj orni
internetski resurekcionisti,
kućanice i blogeri-hodači,
za njima pjesnici ti isti
kojima riječ još nešto znači.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/232
Re
RALOMOGAOCA
FaizSoftić
Mijenjali se vladari. Veliki. Mali.
Mijenjali se ustavi.
Putevi i usputice
U korov zarastali.
Vjetar što zorom pjeva
Hrastiku iznad kuće
Presvlačio ruho.
Samo je ralo pod strehom ćutalo
U svojoj brizi. Gluho.
Odrastale djevojke – majke postajale.
Padali snjegovi i s proljećem
Iz prahinjaka vode ključale
Ko da podzemne donose poruke.
Ralo moga oca nisu dirale
Ničije ruke.
Djeci padali zubi, nicali novi.
Ledenice se otezale sa streha.
Umiralo se plakalo
U putevima kaljalo
Njega niko pominjao nije
Ko da se nije valjalo.
Pristajala moda za modom
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/233
Ko za svijetom svijet.
Izgonila jedna drugu iz ormara.
Tor se premjestao na livadi.
Njega niko dirao nije.
Ko da mu je suđeno ne mrijet.
Sedam se predsjednika promijenilo.
Sedam puta smo mijenjali
Na prozorima džam.
Kao gluh međas između svjetova, ralo
Pod strehom stajalo.
Sa obje ručke groblju okrenuto
Da maše u veče ranu,
Da doziva noću,
I gvozdenom njuškom miriše
Zemlju meku
A neoranu.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/234
Re
STATISTIKA
MilojkoMilićević
Vojnici
u Velikom ratu
bili su
dva santimetra niži
od onih u Drugom.
U proseku,
kaže statistika.
Znači li to
da će čovek,
upražnjavajući zlo,
porasti
do neslućenih visina?
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/235
Re
***
DejanIlić
Mistra, aprila 2013.
Hvala vam, gospođo Kristina,
na prostranom salonu stare kuće
u kojem smo spavali, na voćnjaku
pomorandži u cvatu, i na onim zrelim
već popadalim plodovima punim
soka. Hvala na doručku,
služenom u vašoj bašti,
na marmeladi od vaših dunja,
ovčjem mleku, maslinama i mirisu
sveg tog bilja po bezbrojnim
saksijama, što je govorilo svojim
dalekim začinskim jezicima,
na staroj pikap tojoti, parkiranoj
usred vašeg mediteranskog raja.
Na pogledu koji se s balkona
vaše stare kuće pružao ka dolini
gde su nekada živeli oni koji
umeše da štede reč i cene delo,
s druge strane, ka brdima
po kojima još uvek tumaraju
sablasti Paleologâ. I, posebno,
hvala na ćuku što se tako glasno čuo
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/236 iz okolnih šuma, čak i kada bi prozori
bili zatvoreni. Na njegovom glasu,
koji me je, kao u mojim krajevima,
nežno polagao u san.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/237
Re
ULICAGAZIHUSREV-BEGOVA
DragoslavDedović
slijeva zamire tahan-halva i tucana kahva
desno svjetluca pospano bečko predsoblje
licem iščekujem sunce niz sokak sa istoka
knedla u grlu, u čvor zavezani svjetovi
ovdje se Avrupa pokriva velom da me zavede
sve sam bio i sve ću opet biti: janičar i hajduk
kujundžija što ispod obrve mjerka tebe hanumo
dok šušti svila dimija i pravoslavac sa naherenim
krvavocrvenim fesom, dok istovara sembersko
žito u magazu prosijedi latin nadnijet na knjige
u kojima nejasno piše čije bješe kraljevstvo
čifut što iberijski pjeva ali nešto u nama znade
da je to napjev o izgubljenom domu
mačka se oglasi plačno sa džamijskog zida
u njenim očima sjenka davnašnje žene
i sunce zabijeli izmaglicu nad mahalom
iznad grada gdje začeto je naše mrtvo dijete
vreli somun prinosim obrazu iz njegova daha
zapahne me na čas kćerkina bistra duša
uvijek kad ovdje predahnem uz rame mi stanu
mrtvi drugovi da mojim očima srknu od života
pa se više ne pitam zašto se ovamo vraćam ili
zašto odavde jedared odoh, bestragom
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/238
Re
TAKT
MarijaKnežević
Čitavog leta,
U vreme debate o vrelini kao znaku
Početka ili već kraja sveta,
On je krečio.
Milovao zidove belim
Od reči sušio fleke
Zanesen i precizan
U odlaganju grubosti vanjskih.
Zgrada naspram zgrade,
Naši stanovi se gledaju,
Zapleti klize niz fasade,
Nema straha od dodira.
Ples bele majice prati
Muziku mog prostora,
Obratno jednako zvuči
Uporednom prepuštanju.
Pouzdan ritam valjka
I tek tu i tamo nežan
Upad četke u pogled
Prijanja sa druge strane.
Otklonjena mogućnost promaje
I ostalih ljubavnih interpretacija.
Sve dok betonska prostodušnost
Ćuti sopstveno usijanje.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/239
Re
VRATAOTRANTA
DamirŠodan
kad pomislim na Vrata Otranta
instinktivno zavrćem nogavice.
plaši me tolika količina vode
koja može začas prodrijeti
u naše krevete i sobe
i učiniti svaki raspored suvišnim,
stranim ili zastarjelim.
gospodin debeli kuhar
koji uzdiše na krmi dugo
očekivanog krstaša i istresa
otpatke na bijelu brazdu
sklopio je pakt s psinama.
u džepu čuva pepeo naše priče;
sve one opuške razmijenjene s brigom
i poljupcima. i stalno se smješka
kao da je u dosluhu
s podvodnim minama.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/240
Re
NURNBERG,PUZZLE
ZoranBognar
Ako istrajavate na svom Putu
neizostavno morate da naiđete na porodicu
s kojom vas vezuje
isti okean, nebo, kiša…
O Aslane i Elke,
pod vedrom jutarnjom svetlošću,
kada su bronzana vrata nirnberške katedrale
postala simbol pravih rajskih dveri,
sjedinili smo
naša srca u jedno telo,
naše galaksije u jednu planetu.
Već tada smo znali
da zauvek će nas grejati i hraniti
toplina vašeg doma
i svi oni neobični obroci
od šparoga i rabarbe,
libanonska crna kafa, falafel
i langenburška bela vina…
Već tada smo znali
da zauvek ćemo pamtiti
našu decu,
umusanu šumskim jagodama i ribizlama,
kako ispred Direrove rodne kuće
slažu puzzle;
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/241
našu decu
koja su nas blagosiljala saznanjem
da više niko od nas
ne može razmišljati
u prvom licu jednine.
Nurnberg, 1999.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/242
Re
LICEPRIJATELJA
MiroslavKirin
Čovjek, za kojega sam u prolazu pomislio da mi je
prijatelj iz djetinjstva,
nakratko se okrenuo kako bih mu vidio lice
ali to nije bilo lice prijatelja iz djetinjstva
Naravno da nije bilo
i nije pomogla njegova iskrena i svijetla namjera
da mi pomogne da ga prepoznam
Moj prijatelj iz djetinjstva ima drugačije lice
ne ono koje sam maločas vidio
Moj prijatelj iz djetinjstva ne bi se okrenuo da mu
promotrim lice
zna da ga mogu prepoznati a da se i ne okrene
On još hoda sa svojim unutrašnjim licem
onim koje sam zapamtio
onim za koje mislim da sam ga zapamtio
Nije ga izgubio bez obzira na to što obojica sve
redom gubimo
Hodamo i hodamo vlastitim unutrašnjim svjetovima
Sve su širi što vanjski postaju uži
U tom mom prijatelju ima nešto i od mojega lica
Po potrebi si međusobno posuđujemo taj drugi dio
Iz lica mog prijatelja još zrači ondašnja svježina
ali i to je izraz lica kakav će uskoro izgubiti
ono lice koje još nije svjesno svoga gubitka
Pa dajte onda da se radujemo licu
dok ga još ima
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/243
Re
KADA SE LUPIŠ SA SJEKIROM PO NOZI
DOK CIJEPAŠ DRVA
TomicaBajsić
onda ne misliš na poeziju
ili na velika djela
ili na politiku
ne prkosiš Bogu
malen si kao zrno graška
dok čekaš da bol
prestane.
Kada te izbuše geleri
od minobacačke granate
onda ne razmišljaš o dojmu
koji ostavljaš na žene
ili o nacionalnoj himni
zavučeš se pod kamen i
čekaš da bol prestane.
Kada se za tobom zatvore
vrata istražnog zatvora
onda misliš o slobodi.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/244
Re
TRIPOJASA
ZehnijaBulić
(Pesma od tri godine)
I ja imam velike, veeelike ruke, vidi.
Babo, i ja tebe volim ovoliko.
Babo, zaklopi ruke, eh, tako!
Nećemo da se grlimo,
jelde da nećemo?
Babo, ako se zagrlimo, ti nećeš nigde da odeš?
Babo, nosi me malo, samo maalo!
Nećeš da me poljubiš, pada kiša, vidi pada kiša.
Eno, jako pada!
Babo, boli te noga, nemoj da ideš.
Babo,
Ja bez tebe ne mogu da hodam.
(Pesma od 13 godina)
Babo, dokle si? Požuri ne mogu da zaspem.
Ne prekidaj razgovor, imam besplatne minute.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/245
Ne bih mogla da telefoniram da nije zaspao.
Jesi li blizu? Za koliko da ti otključam vrata?
Dobro, ja ću da izvučem ključ iz brave.
Uči dove, potkoči kapiju kad dodješ.
Jeli smo, nemoj da kupuješ ništa.
Kad si noću izvan kuće, ja sam Pepeljuga u snu.
(Pesma od 43 godine)
Bože, pošalji treću smenu anđela u moj dom.
Neka je noga, neka žiga, nemoj srce da svisne.
Zgnusni noć, srce ima štap lako će pogoditi put ka domu.
Znam sve ćorave ulice. I one s fenjerima znam.
Znam i kako senku svoju da sakrijem,
Samo da me Mesec ne prokaže.
Prostri mu oblak, šta mari ako prespava ovu noć!
A šta ako predatore privuče moja krv
Ili hrana koju sam po mirisu birao?
Bože, previše je skrivenih ubica za Sudnji dan!
Bože, moj sin neće umeti da hoda,
Kćerka će se probuditi kao Pepeljuga.
Bože, produži anđelima smenu
Dok se otac ne vrati.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/246
Re
ЗЕМЉА
ДраганХамовић
Отац мој мудрује под комадом тла,
Измештен у вишње, саглашен са земним;
Сваке гриже лишен, ван поседа зла.
Дотле, с површине, глагољам па немим.
Склоњен у парцелу далеку од хумља
Које замеси га, диже и погружи,
С мнозином пређашњих срдаца и умља
Пева тврдој земљи – а њој све смо дужни.
Свега сећају се певајући сужњи,
Салију синовску у песму отачку.
Сједињени, начас једни другим нужни,
Преспајају вршну и најдоњу тачку.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/247
Re
DAKOTA(ŽENAKOJASADIZEMLJU)
IvanHerceg
U tebi su sve tajne i podlosti New Yorka
i zato te želim oteti, preseliti u nedogled.
Na Union Sq. bit ćemo nijemi prosvjednici,
a u Central Parku rastrojeni i bučni,
kao netko tko je smrtno zgriješio.
Zakopat ću te blizu Lennonova raskrižja –
„Imagine“ – lijevo ili desno, gore ili dolje.
Svejedno, nisi ni kršćanka ni muslimanka.
Dahom ću ti ispisati epitaf:
„Dakota – žena koja sadi zemlju“.
I nikad neću ni pokušati uskrisiti
naša razmrvljena tijela
i zauvijek ću tajiti da si bila
izvan ovog i onog svijeta,
goropadna i ranjiva kao zadnji jezik
u kojem ne možeš upoznati ni sebe ni druge,
prisvojiti ikakvu ljubav, ikakav mir.
Podzemlje je otvoreni dom, ljubavnički subway,
miris baruta i mokraće, završna orgija
u središtu svijeta, u savršenoj mučnini.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/248
Re
VALJALO BI STVARI NAZVATI
PRAVIM IMENOM
ErvinJahić
Valjalo bi, naravno da bi valjalo, ruži ne odreći ime,
mada će ona i bez njeg mirisati. Valjalo bi opisati
agresiju –
kako i na koji način bura opsjeda moju kuću, kako i na
koji način
se kuća brani, ako se brani, valjalo bi bez ostatka
probuditi još neprobuđene
i reći im, s najvećim povjerenjem i ozbiljnošću u glasu:
Došao je kraj,
zvuči kao krah, al nije to, ovo je BEZ POVRATKA.
Valjalo bi se tad nasloniti
na vlastito uho, ma koliko smo jedno s njime, ustvari
uroniti u sebe i
izroniti posljednji komadić pustoši i reći mu, bez
okolišanja i s olakšanjem:
Bez tebe sam kao bez sebe, ali dalje mi je sam. To je taj
trenutak
dvostrukog, mnogostrukog užasa kad će pravo stanje
stvari doći po svoje,
kad se mora reći da sve što nas je snašlo povlastica je
sindroma pohlepe
koji, poput vjetra, zauzeše naše unutarnje sobe u onim
kućama
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/249
koje bijahu napadnute vjetrom ili čime drugime,
nevažno, ali valjalo bi,
napokon i bez odgode, stvari nazvati pravim imenom,
što ne znači da
smo posve precizni s organom jezika, da nas on sluša,
da nam služi,
da je naše ništavilo namah u suglasju s njegovim moćima
izmišljanja, obnove simbola, snova, života koji se
konačno
gasi svakim slovom. Nesumnjivo bi sumnjivo bilo,
ma kako lakomisleno izgledalo, prešutjeti išta o šutnji,
o tome kako nas stvari vide. Na putu ovom bez karte puta.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/250
Re
PERIKE
DejanAleksić
Najtužnija stvar na svetu je perika –
Mrtva priroda koja oponaša život
Radeći za račun nejasne pravde.
Noću, ostavljena samoj sebi,
Perika dugo čuva nasleđenu toplotu,
Kao što rukav vojničkog šinjela
Zadržava oblik izgubljene ruke.
Perika – negativ gnezda u koje
Čovek može da snese svoju glavu
I da maše svetu viseći okačen
O grane sopstvenih ruku.
Može čak i da aplaudira, ne štedeći
Dlanove, kao publika jedne kišne večeri
Posle Molijerovog komada, dok su glumci
Narcisoidno vitlali perikama.
Ubrzo potom, narod se razišao mokrim
Ulicama, poput hora ćutljivih pravednika.
Bilo je to ratno doba, dani retkih
I kratkotrajnih radosti, više nalik
Samozaboravu nego živom zadovoljstvu.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/251
Život i smrt opet su radili zajedno,
Podupirući naherena zdanja vere.
Ali samo iznevereni mogu da zamisle
Tugu perika okačenih u garderobi malog
Provincijskog pozorišta, dok napolju
Hladne kiše grgolje u olucima,
I nema nikoga pred izlogom starinske
Berbernice gde pepeljuge od promaje
Metu kosu iz prošlog veka.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/252
Re
HRONIKA
GojkoBožović
Sve što je kazano
Biće kazano opet.
Ponavljaće se gnev,
I zveckaće oružje.
Gradovi će trpeti opsade
I padati pod njima,
Bez glasa i bez glasnika.
I lutaće junaci posle ratova
Tražeći svoju kuću,
Da bi u njoj našli
Ženu, možda vernu,
Prosce, svakako raspojasane,
Zaboravljene ukućane,
Među njima i sina
Odraslog bez upornosti očevog pogleda.
A očevi će postati deca
Nedostojnih sinova
I ožiljci će se gledati
U sjaju velike pečurke,
U mraku ugaslih zvezda.
U paprati će ostati gradovi
Obeleženi carskim pečatima.
A car će, kao i svaki
Porodični čovek,
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/253
Biti umoren od nestrpljivih napasnika
Zajedno sa celom porodicom.
I neko će, opet, izreći uzvik
Nad zalivom,
U jutru bez talasa,
Mada hronike ne znaju
Njegovo ime i još nisu
Videle njegov lik.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/254
Re
ALCHAJMEROVA LJUBAVNICA I JA
NatašaB.Odalović
Vodim je na kafu
Vodim je na ručak
Na večernji izlazak na reku
Ona je dobro kad smo skupa
meni je bolje kad je srećna
sutra se neće sećati ovog crvenog pića
koje na nekom brodu „Memori“ ispijam dok ona pije
kafu i puši
Ta fatalna alchajmerovka
nikada se neće sećati ove večeri ni toga koliko puta mi
je ponovila:
„Gle, mesec je narandžast, a kad smo stigle bio je žut“
i da se neće sećati kako sam joj uz čašicu gusto
crvenog kamparija govorila lagano:
Mama, nemaš se čega plašiti, ja sam tu.
„A čega bih se plašila?“
Ne znam mama. Recimo,
ako se nečeg ne sećaš.
„Sećam se svega odlično.“
Dobro, ali, ako...
„Ti misliš da sam ja luda?“
Ne mislim, samo..
„Misliš“.
Nešto je u kampariju učinilo „kap-kap“. Tišina.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/255
Ne, mama, samo hoću da se ne plašiš ako...
Mama ja sam sakupljač svega što izgubiš...
Mama izvini. Gluposti i grubosti izričem a htela sam samo...
Mama. Ja samo mekano idem za tobom tvoj plišani
zeka kojeg čuvaš od rođendana
ja skupljam sve tvoje potrgano izgubljeno čuvam i ....
„Svašta, malo si prastara da glumiš Zeca“
„Uostalom, ništa me ne uznemirava sem to što
štitiš svog oca“
Mama, ali njemu je sto godina i bolestan je od srca.
„Njemu je 30 godina i ne fali mu ništa“
Koliko je onda meni godina, mama?
„Gde je Nataša?“
Koja Nataša?
„Moja kći! “.
Ja sam Nataša, mama.
„Idem kući, dosta mi je, gde mi je dete? “
Mama ja sam ti dete.
„Ti si, fakat, nečije dete, ali ja tražim svoje.“
Dobro mama. Ostani još malo na reci, pa ćemo
potražiti tvoje dete.
Mama?
„Da?“
Ja sam samo mali beli zeka.
„Kakav zeka?“
Kakav hoćeš
uskršnji, vašarski koji se navije pa mu mrdaju uši
ili samo mali beli zeka koji ide za tobom i rešava
ti probleme, eto.
„Hajde, ne izmišljaj celog veka bajke
bolje bi ti bilo da malo živiš“
Kako mama?
„Kao drugi. Otputuj nekud. Imaš li ljubavnika?“
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/256 Mama?
„Pa, eto, nemaš“
Mama!
„Imaš ili nemaš“?
Mama ne mogu da te ostavim dva sata samu.
„Meni je najlepše kad sam sama“
Zašto onda kukaš čim izađem i pitaš sve kad ću da se
vratim?
„Ti kad odeš ne umeš da se vratiš.“
Nema veze, ja sam samo zeka koji te voli.
„Suviše si matora za zeku“
Jutros sam bila mlada i lepa, rekla si.
„Gle, mesec! Sad je narandžast, a bio je žut kad smo
sele“
Nema žene opsednutije mesecom, i toliko nalik
mesecu
gorka i prijatna
kao kampari
u njemu kriška narandže
kao mesec
takva je ona
Alchajmerova ljubavnica
sutra se neće sećati
meseca
ni zeca
ni priče
ni mene.
Ona odlazi na put
ona ima ljubavnika.
Moja mama.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/257
Re
ODSTREL
MarijanaJovelić
Ja sam vila rusalka.
Rađam se iz rose.
Živim u lokvanju.
Zato uvek veslaš
oprezno.
Haljina mi
je bela, a
strela oštra.
Kada hodam naga,
kosa mi
obavezno
prekriva grudi
i pada do zemlje,
skrivajući
moja konjska
kopita.
Loviš me
u vreme parenja.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/258 Prikradaš se
i vabiš me tiho,
krećući se u smeru
suprotnom od
strujanja vazduha.
I stalno imaš
na umu:
Nečasno je pucati
u životinju
na leglu.
Ja sam ranjena
ptica koja se
najbolje traži
sa psom obučenim
da namiriše krv,
a nikako sa kujom
koja je u teranju.
Dok držim pero,
ja sam kao
tek rođeno dete
koje se ne
razlikuje od
životinje.
Istovremeno
mogu i da gutam
i da dišem.
Ako je tvoj
strah dobri lovac
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/259
koji nikada
životinju
ne prati
preko nišana
na pušci,
moja pesma
biće majka
koja nadražuje
detetove usne
sopstvenom
bradavicom,
sipajući na nju
po koju kap mleka,
samo da bi
ono širom
otvorilo usta.
Majka koja
je tek podojila
dete jeste
zadovoljna
pesnikinja:
Poluprazne
dojke uvek
bolje proizvode
mleko od punih.
Zadovoljna
pesnikinja
jeste proračunata
majka:
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/260 Ona nije
srećna zato
što je dete
sito, nego
zbog toga
što joj bradavice
više nisu
napete.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/261
Re
USAMLJENICI
IvicaĐikić
Jedino njih razumijem u ovom gradu
Jedino su oni moji
Premda ja nisam njihov
Rijetki gradski usamljenici srednjih godina ili malo
stariji
Došli iz kamene provincije
Na oljuštenim drvenim šankovima
S votkama i opušcima
Nacionalizmom ispod pripovjedačkog dara
Mimoilazimo se po pješačkim zonama u centru
Uvijek sami
Poželim da im pružim ruku
Da kažem
Razumijem te čovječe
Tvoju muku nepripadanja
I vruću želju da ne budeš stranac
Ni dolje gdje ti je bilo usko
Ni ovdje gdje je malo šire
Da budeš svoj među svojima
Rodijak među rodijacima
Građanin među građanima
Glava stabilne obitelji
Bezglavi pijanac
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/262 Nerealizirani ljubavnik ekscentričnih gradskih žena
Lišen pratnje glasina
Nikad ne priđem da prozborimo
Bojim se njihove nesigurnosti i gorčine
Tersluka
Opsjednutosti Hrvatskom
Zato samo produžim
Mislim
Da li i oni misle isto
Ili su njihove misli uzvišenije
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/263
Re
SAGRANICE
PetarMatović
Jer možeš pisati samo na granici
katastrofe. Kad alarmno svetlo piskom
krene po polusnu. Od kojeg nateknu krvni
sudovi do pucanja. Kao da pomahnitali
farovi razaraju ivice vidokruga. U parališućem
bolu ganglija. Kao tokom isleđivanja. Dok
tinjaju u tami kazaljke ručnog sata ispod
zavrnutog rukava. Gde krv pljusne po
zidovima u prekidajućem svetlu.
/Sa dna mrežnjače bokori se crveno.
Preko beonjača. Nikad od cvetova./
A to su samo otpori. Susedskom pozdravu
profitera povratnika. Trijumfu crvenog laka
šaltera. Kreditnom ropstvu. Bolu i nežnosti
parkinga napuštenog u recesiji. Karijernom
ćutanju. Podrhtavanju horizonta u lobanji
kada peteljka dodirne asfalt, u buci
saobraćaja. Suncu koje se u zalasku povlači
sa vrhova neboderskih klanaca, i asocira
na detinjstvo. A trebalo je da je smiraj.
Stanje u kojem se ne piše.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/264
Re
VLADIMIROVPUT
SvetlanaKalezićRadonjić
Odlučio sam – vraćam se sjutra, ne mogu više
u ovoj zimi i osami, kožu sam poput kaputa objesio na
dovratak,
a lice su mi, odmah po dolasku, oduzeli
Sve što znam vrata su prema mraku
Sve što znam vrata su prema mraku
odzvanjao je u meni, dok putovah ka Hadu, Hinijev stih
i širio mi se po glavi kao mišji zadah
na požnjevenoj očevini
I nije me dočekao repati
I nisu vatre gorjele
I nisu grešni isparavali iz lonca,
bilo je baš kao na Dalijevom platnu – samo
Preopširno Nebo
naduveno kao podvaljak žabe pred parenje,
samo Bruj Ništavila i Pustoš u Prisustvu,
dok se pred mojih zaleđenim dahom Tišina sramno
množila sa Besmislom
izvijajući svoju znojavu kičmu sva ogrezla u strasti
Rekoše samo – evo ti školjka, odmori se u njoj,
Nek ti kroz njeno sedefasto ogledalo vjekovi šume
i pjevaju umilni refren o prahu
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/265
Rekoše – evo ti glas vjetra
u zemlji u kojoj se razumije jedino jezik kamena
Zvao sam, i zvao, i zvao, osakaćen kao presađeni kesten,
kao pupoljak u tundri, kao milozvučno narječje
svedeno na hiljadu riječi,
dok nisam nanovo umro
i nekim čudom dospio u unutrašnjost tvojih kapaka,
u jedini hodnik između naših svjetova
Svom snagom sam zagrebao po njima
Sve dok nisi prokrvarila i pogledom počela da vezeš crveno
Stvaranjem procvjetava novi pupak
Na trbuhu umjetnika, rekla mi je jednom Šimborska
Onda ću se i ja vratiti među žive
Čim pronađem put do tvoje pjesme.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/266
Re
PATRISIJA, FLAMENKO PLESAČICA
NadijaRebronja
plešem
cipelama osvajam zemlju
na tom mestu
gradim utopiju
moj prostor na kom plešem
pripada celom svetu
nikada
ne prestaje da postoji
tu nalazim glumce i lutke
četvorostrana
pozorišta
brod i u njemu vrt
sve stranice nestalih knjiga
prašinu iz muzeja
kamenje i pesak
sva otvorena vrata
plešem
zvuk briše
obode planina
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/267
Re
HRAM
JanaAleksić
Zaista, zaista mi kažeš da je cela Istina
Sačinjenja od trunčica paradoksa
Na kojem se hronično klackam…
Kada iz tog crnog Punta,
Kao iz hrama, zapitan i okrepljen izađem
U ovu ljušturu od sveta,
Ćutljivo i samozadovoljno ću uskliknuti:
„Množite se, mile krajnosti moje!”
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/268
Re
GIPSANILAVOVI
IlhanPačariz
da li znaš kako su nastali gipsani lavovi
dečak je nezgodno pao i polomio ruku
desetak dana nakon pada
roditelji su ga odveli u zoološki vrt
dugo su obilazili životinje
dečaku je najdraža bila koala
dok nije ugledao belog lavića
prišli su mu neshvatljivo blizu
dečak je jedva ispružio ruku
onu u kojoj nije bio sladoled
i hop
lavić ga je ugrizao za gips
svi su se smejali
jer ugriz nije bio ništa ozbiljno
ali
taj mali događaj dao je ocu ideju
napraviće gipsanog lava za sina
i postaviti ga negde pored kuće
tako je i uradio
njihov komšija je video lava
i naručio jednog za sebe
jednog vikenda je komšijina sestra
došla iz susednog grada
i na bratovoj terasi videla okamenjenog
kralja džungle
mnogo joj se dopao
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/269
Re
MAJKO, BIT ĆE DOBRO
SAMO JOŠ DA POSTANEMO ANĐELI
AlminKaplan
Vidio sam i to, bio je mrak i vozio sam auto
kako pas progoni mačku i kako joj strah, dok mu bježi
ispada iz krznenih džepova po putu
Zatim sam vidio kako mačka vreba miša
kako ga uhvati, šapom za rep
i kako ga potom dugo, dugo, dugo
udara po glavi
Vidio sam kako se jastreb zalijeće među kokoši
i kako kokoški ispada jaje
dok je on odnosi, u svojim kandžama
tamo odakle mirišu rajske bašče
Vidio sam kako blavor guta zmiju
i u tom gutanju, Vešovićevu metaforu
kako se preseljava u nigdinu
Vidio sam kako pauk upliće mrava
u splet okolnosti
Čovjeka dok vješa komad kravljeg mesa
da iz njega dimom istjera posljednje tragove
svijeta
Čovjeka kako ga progoni čovjek,
progonjenog kako se okreće
da vidi koliko mu je ostalo još
centimetara života
i pomislio
bit će dobro
još samo da jedni drugima uteknemo.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/270
Re
***
BojanVasić
započeti pesmu
stihom dodirnuti smrad
sirćetanu napustiti još tople
ivice čaja istinu gradove i
već si tu divlje čini se
guske u pogled ukotvljuju
nebo i na usnama ti je verovatno
jug mada horizonta nema ili
ti jednostavno ne znaš kuda
vetruške kruže svestan da se
dalje ne može brazde su
preduboke previše je trske
nanetog snega koji guta geometriju
guma i na tren uočene zečeve samo
otpaci ne pokušavaju
ništa ostaju levo pružajući se niz
mrtvilo i desno mrežom kanala
stabla su srušena ostaju bliska
zemlji stabla su
odlučna u preziranju reči
posustalih točkova i vetar
duva sve jače praveći
smetove pojmljive i ne-
pojmljive beline dok te od
sebe deli jedino močvara i
nešto unutra ne želi natrag
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/271
Re
SUSTVA
VladimirVukomanovićRastegorac
Bliska sam slika.
sakrivni blesak videla. sunce i arabeska.
neuskladiv peskani kivot, pripitih usana.
(ne)očekivana živopis tela, laka kao senka obeliska.
Ipak, jedino je naša želja dirljiva. Jer, voljenje i jeste
daljina.
Nozdrve su nam, upravo, bliske i mi se samo, poput
nadražljivih životinjica, njuškamo, ćudljivo.
Od njih drukčije, sigurno je naše isključivo poređenje,
krtošću reči,
ali sve da nanovo bivamo, kao za igru, krtice: taj burni
naprstak praha što sobom ga tare i razmrvi zemlja.
Izgledalo je lako, nekad, drugom priviti se uz telo,
nezamislivo da od samog nagoveštaja treperiš, ispod
gladnog ponora, živo.
Stoga što tkivo je teško i ruka pusta. Pokret – krhak.
Stoga što, shvataš, tugom se traži plot, teže kad žudnja
je nužna i ukroćenje slučajno.
Stoga nam pršljenovi pod jagodičnom čiodom čile kao
daleke, teško zavejane jelke
i, tako samotnom, samo tegobna predstoji – belutak
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/272 što ledenom noći po leđima besputno pluta
da pod njim neprekidno postaje živa maglina – kakva
divna, i nežna, a nedohvatna bledožuta dina.
Između, ostaju oćutane reči, mogućnosti glasa,
oćutana haotična sudaranja sunačnih čestica.
Da, prisustva su nam, onakva, bila laka i razumljiva,
ali živa tek u lepoti iščeznuća.
Stoga prst na usne (na usne) i sklopljenih očiju
poljubiti, sklopljene;
da ne mine poruka mimo nas uzmimo tiši za voštane
uši vosak, da što je u njemu u svoje ih utisnemo,
i osluhnemo – kako školjkom se mreška, kako prihodi
sustvo
Dodir, nisi.
Nisi, možda, živo.
I pri svem tom, ti neporecivo, i verno, miluješ što
nisam tu.
Šta bi s celinom – toliko prisnije kad u dve nemirne
ribe, drhtavih očiju,
kao u okno u okean u ogledalo, pa poveruješ da nema
mene van tebe, da tebe van mene nema,
željom si utopljeno?
Jer, tvoja vrlina je slabost.
stoga sada drukčije bolešljivo prozirno tiha
malaksalost
na koncu raširenih ruku ogolelo rebro
bez prezrenja nema bola o čekanje obešeno zagrliš
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/273
I, bezazleno, sad možeš, i kao lahor,
da osmotriš korak, poslednji put, pa pustiš se njime.
Januarom prošetavši, naše ništa da zgusneš u sušto
šuštanje i jednu višu tišinu,
da njima navestiš iskrenost, naš susret i smeh.
Topli sneg.
Da, (ne)jasno, s ivice iskustva vidiš
kako je rađanje uvek i svega rađanje iz ,
kako ovo sad suro jutro je topla žena, naručje, blago
napuklo jaje u utrobi majke;
ova obala obla i bela oblačna šaka, slepo dodirno oko,
pod kojim crvena pa bleda naša košulja
spada – da tim samičnim prozorom, pa obzorjem,
lepota napusti oklop.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/274
Re
SLIKA
HarisJašarević
on govori kao i svako dijete, kaže moja mama.
on jede sada isto što i mi, kaže moj babo.
on se igra sa nama kao i svako dijete, kažem ja.
on se smije kada ga gilicamo, kaže moj brat.
on plače po cijeli dan pa i svaka beba plače,
kaže moja mama.
on ima sada devet godina, on kasni u razvoju ali
nadoknadiće vremenom, kaže moj babo.
on ne zna da se obuče sam ali znao bi da hoće, kažem ja.
on ne zna da priča, ali zna da kaže mama, kaže moj brat.
doktor saginje glavu.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/275
Re
RASKRSNICA
EnesHalilović
Nekad.
Negdje.
Bilo kad.
Bilo gdje.
Dva čovjeka stoje pred sudijom.
SUDIJA (Sjedi prekrštenih nogu): ... i?
PRVI: ... i tako. Godinama ta muka. Gdje god me sretne,
pljuje me. Vrijeđa me. Psuje mi ženu, psuje mi mrtvu majku.
Prijeti da će mi popaliti djecu. Lupa mi šamare, a ja... sve gle-
dam da bude s manje. Ali... kako više to da izdržim? Ne mili
mi se ni na ulicu da iziđem – plašim se srešću ga i znam šta
me čeka. Ne znam kako više da živim od njegovog bjesnila i
jordama. Kako dalje?
DRUGI: Laže kao pas! On mene svaki put prvi čarka, e,
onda ga ja išamaram – neka zna da ne može to tako. Eto, on
je slabiji, a vazda se prvi čarka pa mu ja kriv.
PRVI: Ali on iz čista mira priđe i nasrne...
DRUGI: Ne, ne. Jezik mu ne da mira.
PRVI: Sudija, ni riječ mu ne kažem, a on me tuče na sva-
kom koraku.
DRUGI: Poštovani sudija, uvijek on prvi počinje.
SUDIJA: Dobro. Dovoljno sam čuo. Donosim presudu.
PRVI: Zar već?
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/276 SUDIJA: Da. Sve je jasno. Donosim presudu. (Obraća se
Prvom čovjeku) Priđi mu i dodirni ga.
PRVI (Prilazi Drugom čovjeku, a pita Sudiju): Čime da ga
dodirnem?
SUDIJA: Pa rukom, prstom... samo ga dodirni.
PRVI: Kojom rukom?
SUDIJA: Bilo kojom rukom, bilo kojim prstom. Samo ga
dodirni.
PRVI (kažiprstom desne ruke dodirne rame Drugog čovjeka)
DRUGI (mrtav pada na tlo)
PRVI (gleda Sudiju, gleda mrtvaca, gleda Sudiju, jako udahne,
izdahne, jako udahne): A kako ovo?
SUDIJA: Lako.
PRVI: Kako lako?
SUDIJA: Lako. Eto tako. Bilo mu je suđeno da pogine od
tvoje ruke. To je tražio godinama.
PRVI: Pa jesam li ja kriv?
SUDIJA: Ne.
PRVI: I šta ću ja sada?
SUDIJA: Ništa. Idi kući. Ovo se čekalo.
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/277
KRENULISUPOSENTU
Borislav Radović, 1935. Beograd
.
Nina Živančević, 1957. Beograd
.
Alaudin Sabit Užičanin, 1650. Užice – 1712. Istambul
.
Nazim Hikmet, 1902. Solun – 1963. Moskva
.
Enes Karić, 1958, Travnik
Elma Halilović, 1978. Novi Pazar
.
Ginter Gras, 1927. Gdanjsk
Miroslav Mićanović, 1960. Brčko
.
Fazil Husni Daglardža, 1914. Istambul – 2008. Istambul
Bulent Edževit, 1925. Istambul – 2006. Ankara
Paul Durcan, 1942. Dablin
Mihael Kriger, 1943. Vitgendorf
Charles Mungoshi, 1947. Zimbabve
Džingiz Metin, 1953. Kars
Silvija Čoleva, 1953. Sofija
Nnamdi Olebara, 1963. Nigerija
Fahredin Šehu, 1972. Orahovac
Ana Rostokina, 1986. Moskva
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/278 Rasim Muminović, 1935. Trijebinje kod Sjenice – 2012.
Sarajevo
.
Nikola Bertolino, 1931. Buenos Aires
Damar Karakaš, 1967. Plašćici kod Brinja
Senadin Musabegović, 1970. Sarajevo
Slađana Ilić, 1974. Kraljevo
Srđan Srdić, 1977. Kikinda
Berislav Blagojević, 1979. Slavonski Brod
.
Olga Zirojević, 1934. Pančevo
Danijela Jovanović, 1975. Šabac
Barbara Kingsolver, 1955. Kentucky
.
Tomislav Marinković, 1949. Lipolist kod Šapca
Stevan Tontić, 1946. Grdanovci kod Sanskog Mosta
Aleksandar B. Laković, 1955. Peć
Dobrivoje Stanojević, 1958. Lipe kod Smedereva
Lana Derkač, 1969. Požega, Hrvatska
Vladmir Martinovski, 1974. Skoplje
Ana Isaković, 1977. Beograd
Vesna Radman, 1984. Beograd
.
Dragoljub Pavlov, 1940. Vilovo
Ibrahim Hadžić, 1944. Rožaje
Sonja Manojlović, 1948. Zagreb
Duško Novaković, 1948. Podgorica
Jasna Šamić, 1949. Sarajevo
Milica Kralj, 1953. Kamenare kod Kruševca
Sead Muhamedagić, 1954. Skokovi kod Cazina
Miodrag Raičević, 1955. Podgorica
Nikola Vujčić, Velika Gradusa, Banija
Ferida Duraković, 1957. Olovo
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/279
Fikret Cacan, 1958. Zenica
Faiz Softić, 1958. Vrbe kod Bijelog Polja
Milojko Milićević, 1959. Raška
Dejan Ilić, 1961. Travnik
Dragioslav Dedović, 1963. Zemun
Marija Knežević, 1963. Beograd
Damir Šodan, 1964. Split
Zoran Bognar, 1965. Vukovar
Miroslav Kirin, 1965. Sisak
Tomica Bajsić, 1968. Zagreb
Zehnija Bulić, 1970. Paljevo kod Tutina
Dragan Hamović, 1970. Kraljevo
Ivan Herceg, 1970. Krapina
Ervin Jahić, 1970. Rijeka
Dejan Aleksić, 1972. Kraljevo
Gojko Božović, 1972. Bobovo kod Pljevalja
Nataša B. Odalović, 1972. Beograd
Marijana Jovelić, 1974. Subotica
Ivica Đikić, 1976. Tomislavgrad
Petar Matović, 1978. Užice
Svetlana Kalezić Radonjić, 1980. Podgorica
Nadija Rebronja, 1982. Novi Pazar
Jana Aleksić, 1984. Kragujevac
Ilhan Pačariz, 1983. Prijepolje
Almin Kaplan, 1985. Mostar
Bojan Vasić, 1985. Banatsko Novo Selo
Vladmir Vukomanović Rastegorac, 1986. Kraljevo
Haris Jašarević, 1992. Novi Pazar
.
Enes Halilović, 1977. Novi Pazar
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/280
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/281
Časopis za književnost, umjetnost i kulturu
Broj 30-31 Godina XIII Novi Pazar 2014.
Prvi broj časopisa objavljen je 27. decembra 2001.
Osnivač i glavni urednik Enes Halilović
Grafička oprema Milojko Milićević
Lektura Elma Halilović
Sekretar redakcije Zehnija Bulić
Izdavač Građanski forum
Novi Pazar, Rifata Burdžovića 11
Poštanski fah: 131
Štampa Grafičar
Užice, 031 515 500
ISSN 1452-970X
Objavljivanje časopisa pomaže
Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/282
http://www.floowie.com/en/read/sent-br-31-32-za-sajt/