Diskurs radija



https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

1

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

2

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

1 mr Dejan Pralica / DISKURS RADIJA NOVI SAD, 2010. MediaArtServiceINTERNATIONAL

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

2 mr Dejan Pralica DISKURS RADIJA Izdavač Media Art Service International www.mediart.org info@mediart.org Edicija knjiga 15 Urednik edicije Rastislav Durman Recenzenti: prof. dr Dubravka Valić Nedeljković prof. dr Rade Veljanovski Korektura Marijana Ramić Dizajn i kompjuterska priprema Emil Otrupčak Štampa “Maxima graf” Petrovaradin Tiraž: 1500 primeraka Objavljivanje ove knjige omogućio je Fond za otvoreno društvo Srbije.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

3 mr Dejan Pralica Diskurs radija Novi Sad, decembar 2010.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

4 Za Natašu

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

UVODNIK Radio je oduvek privlačio pažnju publike. I kada je nastajao i kada je bio u krizi i kada se prilagodio i uspeo da opstane u medijskom etru i u XXI veku. Medij sa kojim sam se prvi put susreo u svom životu upravo je bio radio i od tog trenutka moje intereso- vanje za sve što se dešava u vezi sa radijom ne prestaje. Ova knjiga okupila je preko 30 radova čija je glavna tema radio, ljudi, događaji i pojave na radiju oko radija ili u vezi sa radijom. Tekstovi koji slede namenjeni su prven- stveno novinarima koji rade u medijima i studentima novinarstva. Kako su tekstovi pisani jednostavnim, popularnim stilom, mogu biti zanimljivi i svima koji vole da sluša- ju radio, ili ih pak radio nervira. Radovi se upravo bave onim o čemu izveštavaju medi- ji: ljudima, događajima i pojavama. Tako su i raspoređeni, po tematskim celinama. U prvom poglavlju LJUDI, prvenstveno se bavim novinarima, urednicima, vodi- teljima bez kojih, u stvari ni nema radija. Ispitujem koje se sve jezičke razlike pojavlju- ju kod voditelja na lokalnom i nacionalnom radiju, koliko su ljudi koji rade na radiju kreativni kada smišljaju špice, džinglove i slogane svoje radio-stanice i da li je zaista radio i dalje, iako nevidljiv, toliko moćan. U okviru ovog poglavlja ispitujem mogućnos- ti formatiranosti novinara, mogućnosti rada novinara i za radio i za televiziju, koliko su radijski voditelji zvezde i da li su za to neophodni voditeljski parovi. Jedan od problema kojima se bavim jeste i zbog čega na radiju danas ima vrlo malo istraživačkog novinar- stva. U drugom poglavlju pod nazivom DOGAĐAJI nalaze se tekstovi kojima je os- novna tema neki trenutak koji je za radio bio od velike medijske pažnje. Tako je ključni momenat za transformaciju radija bila pojava televizije. Svi smo svesni koliko nam radio znači kada se desi neka vanredna okolnost i kako je radio izveštavao kada je narod ušao u skupštinu. Za afirmaciju radija bitni su medijski festivali, iako ih nažalost nema mno- go. Jedan od tekstova bavi se manipulacijom publikom, ali i novinarima i to u povodu 1. aprila – dana šale. Treći i ujedno najobuhvatniji deo knjige POJAVE sastoji se od tekstova koji go- vore o osobinama radija, popularnim formatima, marginalizovanim grupama na radiju, specijalizovanim emisijama, sa akcentom na istraživanja najpopularnijih informativnih emisija na radio-stanicama u Beogradu i Novom Sadu. Najveća inspiracija prilikom pisanja ovih radova bili su mi koleginice i kolege sa Radija 021, Radio Novog Sada i Radija Sajam iz Novog Sada, Radio Beograda, Radija S i Radija B92 iz Beograda, kao i studenti novinarstva na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu gde radim od prvog dana od osnivanja Odseka za medijske studije. 5

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Posebnu zahvalnost za strpljenje, razumevanje i poverenje dugujem recenzenti- ma knjige prof. dr Dubravki Valić Nedeljković i prof. dr Radetu Veljanovskom, kao i izdavaču, medijskoj kući Medija Art iz Novog Sada, odnosno direktoru Rastislavu Durmanu i mr Sanji Bošković, glavnoj urednici časopisa Link, čiji sam saradnik od 2005. godine. Dejan Pralica U Novom Sadu, jun 2010. 6

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

LJUDI RADIJSKI DISKURS Najbitnije izražajno sredstvo radija jeste govor. Uz pomoć govora radio ostvaru- je komunikacionu misiju prema slušaocima. Govor je ono što radio prevashodno odva- ja i čini različitim u odnosu na novine (pisanu reč) i televiziju (sliku). Uprkos tome što istraživanja pokazuju da čak 72% slušalaca prati radio zbog muzike, dok njih 12% za- nima informativni progam, 6% zabavni, a 2% sportski (Stratedžik marketing, oktobar 2005), radio-stanice svih formata nikada nisu i nikada neće zanemeti, u potpunosti eli- minisati govor i prepustiti se isključivo muzici. Kada radio ne bi koristio reči, ne bi ni bio radio. Postao bi nekomunikativan. Prestao bi da postoji, odnosno pretvorio bi se u plej-listu. Radio nije samo muzika. Njega čine govor, šum i tišina. Stotka Martin Šingler i Sindi Viringa (Šingler, Viringa 2000) zapazili su kako je posled- njih godina uloga govora u radio-programu postala sve značajnija. Britanski autori na- vode da se ovakav razvoj situacije dešava u vreme kada se broj radio-stanica povećava brže nego što raste broj slušalaca, te su stanice prinuđene da sa starim i novim slušaoci- ma uspostave čvršće veze kako bi im oni bili verniji. Primera radi, početkom 2006. na području gradske zajednice Novog Sada na radio-skali moglo se uhvatiti čak 100 radio- stanica! Od tog broja gotovo polovini stanica sedište je bilo u Novom Sadu. Diskurs velikog radija Bududi da je govor ili radijski jezik, glavni elemenat za prepoznatljivost jedne radio-stanice sve češće se postavlja pitanje da li voditelji, novinari i urednici govore na isti način na velikom kao i na malom radiju? Ovim prvim smatraću javni servis Srbije – Radio Beograd i javni servis Vojvodine – Radio Novi Sad, a kao mali radio sve stanice koje su u privatnom vlasništvu i one čiji su (još) osnivači lokalne samouprave. Kada se vrti skala na radio-aparatu, evidentna je razlka. Na našim prostorima svako će na prvo slušanje (na primer emisije Vesti) prepoznati glasove profesionalnih spikera sa bespreko- rnim standardnim akcentom na Radio Beogradu ili Radio Novom Sadu i mlade, odnos- no svojoj sredini sklone glasove nekog lokalnog radija. Dve pomenute velike radio-sta- nice odavno svoj govor koriste za identitet radio-programa koji je ozbiljan i ustrojen. 7

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Jedna od obaveza javnog servisa jeste da u potpunosti ostvaruje komunikacione potrebe građana za pravovremenim i proverenim informacijama, kvalitetnim obrazovnim, za- bavnim i muzičkim programom koji treba da zadovolji ukus najšire moguće ciljne grupe. Pošto se finansira od radio-televizijske pretplate, obaveza javnog servisa jeste da, u ovom svetlu, neguje standardni jezik, čuvajući pravilne akcente i dužine na određenim vokalima, kako to nalaže važeći Pravopis srpskoga jezika (Pešikan, Jerković, Pižurica 1993). Koliko dobro se spikeri, pa i voditelji striktno pridržavaju standardnog jezika, uvek se možemo uveriti slušajući emisije Vesti ili neki intervju. Poslednjih godina u neformalnom obraćanju slušaocima i u određenim kontakt-programima i na talasima javnih servisa Srbije i Vojvodine prisutniji je trend neformalnijeg obraćanja publici, ali gotovo uvek ne odstupajući mnogo od standardnih normi. Kada su u pitanju radio- drame, njihovo izvođenje nekada čak može da bude poželjno i u dijalektu sredine u kojoj se radnja odvija. Diskurs malog radija Na lokalnim radio-stanicama uglavnom se ne neguje kvalitetna jezička politika. Pravdajući se manjkom novca (budući da se stanice najvećim delom same izdržavaju) broj stalno zaposlenih lica često je sveden na miminum, a stanice nemaju lektora. Vo- ditelji i novinari, većinom mladi ljudi, entuzijasti ne vode dovoljno računa o lepoti go- vora na radiju. Centar za profesionalizaciju medija u januaru 2006. predstavio je rezul- tate istraživanja koji pokazuju da polovina novinara u Srbiji nema univerzitetsko obra- zovanje! Svakodnevno praćenje programa lokalnih stanica u novosadskom radijskom etru pokazalo je kako je najčešća govorna greška kod voditelja konstrukcija tipa: u vezi toga umesto standardnog u vezi sa tim. Takođe je prisutno i to da je svaki voditelj, koji nije rođeni Novosađanin i Beograđanin u svoju stanicu doneo i dijalekatsku akcentuaci- ju reči svog kraja. Ipak, građani Srbije danas mnogo radije slušaju lokalne stanice nego javne servise. Dobri voditelji, negujući lični govorni stil, ali ne iskačući mnogo izvan granica standardnog jezika, treba da iskažu svoje specifičnosti i da u isto vreme oboje identitet svoje radio-stanice kao prepoznatljive u odnosu na druge. Najzad, nije jedin- stvena politika govora, ili jezička politika nijedne lokalne (privatne), pa ni opštinske ili gradske stanice. Voditelji (i novinari) imaju slobodu da koriste sopstveni način govora u obraćanju publici, što može da bude dobro kada je u pitanju razgovor sa slušaocima uživo ili prepodnevno ćaskanje u studiju, ali i pogubno kada se čitaju informativne emisije ili vode ozbiljni razgovori sa gostom u studiju. U svakom slučaju, spontanost koja se oseti na frekvencijama malih radio-stanica čini se više prija publici. Kada se jednog dana proredi etar i ostanu samo najuspešnije i najkvalitetnije radio-stanice sa dozvolama, mladi voditelji biće u mogućnosti da sprovedu govornu reformu na način koji je za publiku prijatan i nenametljiv, oslobođen primera iz administrativnog stila tipa: izrazio je očekivanja, umesto jednostavno očekuje i slično. Nikada nijedna stanica ne treba da zaboravi zlatno pravilo radio-novinarstva – visok stepen personalizacije, odnos- no govor voditelja uvek mora da zvuči kao da je upućen lično, jednom (zamišljenom) slušaocu koga voditelj dobro poznaje. 8

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Radio nije džuboks Radijski diskurs treba da bude okrenut koncepciji radio-stanice apsolutno vodeći računa o kontekstu vremena kada plasira informaciju, kontekstu mesta u čijem je sediš- tu radio-stanica, kao i ciljnoj grupi kojoj se obraća. Dobri voditelji trebalo bi stalno da održavaju ravnotežu izmedu institucionalnog formalnog i svakodnevnog neformalnog govora. Čini se da je labavo poštovanje jezičke norme uz nenameteljive primese lokalnih govora ono što danas najviše traže slušaoci. Ovaj tekst trebalo bi da bude podsticaj vlas- nicima, direktorima i glavnim urednicima lokalnih radio-stanica da shvate značaj govo- ra za pridobijanje naklonosti slušalaca. FURAJMO STANDARDNI ŽARGON U ne tako davnoj radijskoj prošlosti gotovo da je bilo nezamislivo da se spikeri, novinari i urednici kroz etar publici obraćaju kao svojim prijateljima. Sinonim za ozbi- ljan radio bio je Radio Beograd. Kada se sa talasa ovog radija oglasi čuveni signal za tačno vreme i muški kontrabas vokal: „Tačno je l5 časova. Radio Beograd. Novosti dana” ukućani su me redovno ućutkivali i govorili: „Ćuti! Sad će reći nešto važno.” Pa makar važno bilo i to da će sutra vreme biti slično današnjem. Preteča gotovo svih da- našnjih lokalnih, komercijalnih stanica sigurno je Radio Šabac sa svojim legendarnim emisijama Želje, čestitke i pozdravi i uključenjima slušalaca u program. Kada sam bio mali baba mi je jednom, slušajući ovaj radio, rekla: „E, jednom ćemo i mi tebi tako česti- tati odlazak u armiju. Samo reci koju pesmu ‘oćeš.” Na svu sreću, ja nikada nisam otišao u armiju, a i u međuvremenu zakrčenost etra vojvođanskim lokalnim radio-stanicama oduvala je Šabac iz seoske kuće moje babe u Gardinovcima. Ovom kratkom pričom želeo sam da ukažem na predrasude da je sve što je oficijelno dobro, a sve što je seljač- ki to je fuj! Nije ni bilo za očekivati da će jedan lokalni radio da govori standardnim jezikom, već je prirodno bilo da se narodu obraća svojim dijalektom šumadijsko- vojvođanskim sa primesama šabačkog kraja. I to nikome nije smetalo. S druge strane, Radio Beograd upravo je zbog svoje oficijelnosti izraza zadobio veliko poverenje slušalaca. 1 Oprostite na izrazu Svi analitičari, kao i vlasnici, direktori i urednici radio-stanica trebalo bi da su sa- glasni s tim da komuniciranje putem radija zahteva poznavanje osobenosti takve ko- munikacije (Popović 1985). To su, podsetiću, na prvom mestu upotreba jednostavnog i prepoznatljivog jezika, zatim kratka i jasna poruka, kao i često ponavljanje osnovne poruke. Da li je govor standardnim jezikom na radiju sterilan? Zašto će najveći broj ljudi 9 1 Druga je priča što je tokom devedesetih godina XX veka to poverenje bilo dovedeno u pitanje.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

tu standardnost dovesti u vezu sa Radio Beogradom? Ni prvi ni drugi odgovor nisu toliko jednostavni. Činjenica je da se sve informativne emisije moraju čitati, odnosno govoriti na standardnom jeziku, sa minimalnim lokalnim oscilacijama.Tu su, nažalost, uvek u prednosti samo oni potencijalni spikeri koji dolaze iz šumadijsko-vojvođanskog dijalekatskog područja (koje je osnovica današnjeg modernog srpskog jezika) i oni će mnogo lakše svoje lokalne govorne crte neutralisati za kratko vreme, za razliku od, na primer, nekog ko bi došao na državni radio (danas javni radio) iz zone kosovsko-re- savskog ili još teže prizrensko-timočkog dijalekta. Sva je sreća te je Srbija prepuna lokalnih radio-stanica, pa ne moraju baš ići u Beograd. Dakle, standardni, ili kako ga još neki nazivaju književni jezik jeste minimum koji moraju da poštuju dva javna medijska servisa u našoj zemlji - Radio-televizija Srbije (Radio Beograd) i Radio-televizija Voj- vodine (Radio Novi Sad), jer ih zakon obavezuje da informišu, zabavljaju i, što je veoma važno, obrazuju građane. Mož’ a i ne mora Lokalne radio-stanice nemaju tu obavezu da obrazuju građane, te je upotreba slo- bodnijh izraza i iskakanje iz standardnih okvira srpskog jezika gotovo bez izuzetka. Na- ročito je to poželjno kod kontakt-emisija tipa disk-džokeja i razgovora sa slušaocima. Tada publici svakako više prija ako je voditelj prisniji, neposredniji, nego ako im se ob- raća sa distance kao nastavnik đacima. Radio je topli intimni medij, a te njegove osobine iskazuju se i kroz način komuniciranja sa publikom. Baš kao što slušaoci vole neformal- niji razgovor sa voditeljem, isto toliko vole da čuju i vesti, ali u ozbiljnijoj formi. Informacija nikada neće biti ozbiljno shvaćena ako se na radiju kaže, na primer: „Pajtić je rek\'o da se seljacima mora platiti žito, il\' će oni sve zapaliti”, ali će se obratiti pažnja ako se kaže: „Premijer Vojvodine Bojan Pajtić izjavio je da se poljoprivrednicima mora platiti žito, jer će se u suprotnom ostvariti njihove pretnje da će spaliti čitav ovogodišnji rod.” Zato postoje urednici koji bi trebalo da budu obrazovani (visoko) i da imaju oseća- ja i za ovakve finese. E sad, druga je stvar ne poznavati pravopis. Svakako da je odstu- panje od zvaničnog pravopisa srpskoga jezika i uletanje u žargon izuzetno korisno i po- pularno kod većine urbanih gradskih stanica poput Radija B92 iz Beograda ili Radija 021 iz Novog Sada. S tim da voditelji, ako već ne znaju pravopis, onda to moraju vešto da prikriju. Treba da furaju svoj fazon, ali poštujući minimum pravila da ne čine najčešću grešku govoreći u vezi toga umesto u vezi sa tim. Zato je za svaku iole ozbiljniju radio- stanicu poželjno da u svojim policama ima makar Rečnik jezičkih nedoumica akademi- ka lvana Klajna2 (Klajn 2007) koji je napisan vrlo popularno i primenljiv je u praksi. Intenzivno ili jako Budući da je radiju potrebno najmanje vremena za preradu dobijenih informaci- ja u medijsku poruku koja će biti saopštena (Čulić 1997) upotreba (ne)standardnog jezi- ka veoma je bitna i u reklamama. Nadam se da će se čitaoci ovog teksta saglasiti sa mnom koliko smešno zvuči poruka jedne kozmetičke kompanije koja reklamira farbu za 10 2 Rečnik štampan u čak deset izdanja.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

kosu, kada dve drugarice neformalno pričaju (zezaju se, ćaskaju) a onda jedna kaže dru- goj: „Kako je tvoja boja kose INTENZIVNA.” Zar ne bi bolje zvučalo da kaže jaka. Sumnjam da drugarice ćaskajući koriste sintagmu intenzivna boja. Mislim da retko koji izvorni govornik srpskog jezika to i kaže. Tu se javlja problem i preterane upotrebe anglicizama, ali to je već neka druga tema. Govorni jezik na radiju dominantniji je od pisanog (uglavnom su to samo vesti), te stoga treba dobro obratiti pažnju na negovanje kulture govora (uporedi sa Šipka 2008), a ona je i te kako potrebna bez obzira na to da li voditelji koriste standard, dijalekat ili žargon. Svaki od ova tri postoji ne da bi prekla- pao preostala dva, već da ih dopunjuje. Ako smo toga svesni, onda možemo furati stan- dardni žargon, bez straha da će nas neko provaliti. MOJA DRUGA LJUBAV Osnovno sredstvo svakog radija u komunikaciji sa publikom jeste govor. Upravo takav govorni jezik radija promovisao je taj medij među neizostavne pratioce gotovo svakog našeg savremenika. S obzirom na to da je Maršal Makluan opisao radio kao topli, intimni medij (Makluan 197l), nije ni najmanje neobično što ga veliki broj ljudi doživ- ljava kao kućnog prijatelja. Kada su se u prvoj polovini XX veka čuli prvi zvuci sa frekvencija radio-talasa, svakako da je ta pojava u svetu propraćena kao apsolutni hit. Čak ni pojavom danas najmoćnijeg medija na svetu – televizije, radio nije nestao iz etra. Ipak, čini se, najveća konkurencija radiju dolazi od njega samog. Ekspanzija lokalnih radio-stanica, ponaročito u poslednjoj deceniji XX veka dovela je do hiperinflacije na skali ultrakratkih talasa, a svaka ozbiljna stanica morala je da se zaštiti od kvazikon- kurencije. Endru Krizel se u knjizi Uvod u studije medija poziva na Mekdonela koji tvrdi da ono što biramo i ono što cenimo nisu uvek iste stvari (Brigs, Kobli 2005). Radio je misaona imenica Radio-stanica koja je ozbiljno počela da se bavi svojim identitetom još od osni- vanja 1997. jeste Radio 021 iz Novog Sada. Ova lokalna medijska kuća za samo neko- liko meseci postala je najslušanija u glavnom gradu Vojvodine. Svoje identifikacione džinglove uvek je dovodila u vezu sa vremenom, odnosno trenutkom i prostorom u kome se nalazla. Jedan od prvih džinglova ovog medija bio je Gradski, informativni, otvoreni. U ovoj sintagmi eksplicitno je navedena misija tog medija. U vreme kada je nastao 1997. Radio 021 bio je jedini urbani, gradski radio u Novom Sadu, imao jak alternativni pro- gram u odnosu na (tada državni) Radio Novi Sad i otvoreni (izrazito kritički orijentisan) u odnosu na tadašnji režim Slobodana Miloševića, zbog čega je više puta i zatvaran. Radio koji ne kaže sve što misli, ali misli sve što kaže još jedan je od džinglova koje je oslikavao filozofiju ove medijske kuće krajem devedesetih godina XX veka. Ova prava igra rečima imala je za cilj da slušaoca navede da kritički razmišlja o svemu što se događa u svetu oko nas. Budući da je tih godina vlast prećutno dozvoljavala otvaranje 11

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

bezličnih muzičkih turbofolk radio-stanica, Radio 021 tada poznat kao jaka informativ- na i (u odnosu na režim) nezavisna radio-stanica plasirao je u etar džingl Radio nije džuboks. Radio je 021. Paralelno sa ovim džinglom na 92,2MHz zavrteo se i dugo omi- ljeni spot Radio je misaona imenica. Radio je 021. Radio koji povezuje ljude Pošto je i sam pri nastajanju odredio svoj cilj, a to je promocija demokratskih te- kovina i civilno društvo, ovaj radio tokom 1998. nastavio je da obavlja svoju misiju – da bude u službi građana. Organizujući brojne akcije, koncerte, kampanje, a sve u svrhu aktiviranja građana i građanki i budeći njihovu svest, emitovan je džingl koji je postao sastavni deo i vizuelne identifikacije ovog radija Aktivni radio, Radio 021 – novi vezivni element. Tako je ovaj medij osmislio i svoju sliku kojom se godinama kasnije promo- visao i van ultrakratkih talasa. 021 – koji je u stvari kiseonik zdravog društva u Men- deljejevom periodnom sistemu elmenata, postao je elemenat neophodan svima koji žele da se aktiviraju zbog bolje budućnosti sebe i svog potomstva. Godine koje su usledile donele su niz preokreta koji će se neminovno odraziti i na nove zvučne identifikacije ovog medija: bombardovanje, veliki požar, novi vek. NATO bombardovanje 1999. i odu- zimanje predajnika isključilo je na nekoliko meseci ovu radio-stanicu iz etra, međutim, misija novinara Radija 021 nikada nije prekidana. Tih meseci nastala je serija izuzetno kvalitetnih džinglova od kojih, zbog ograničenosti prostora, izdvajam samo dva Radio 021 – radio koji povezuje, ljude, kulture i civilizacije i Veza za novi milenijum – Radio 021 kao svojevrsne poruke slušaocima da njihov otvoreni radio nije ugašen. Tada je pokrenuta i veb-stranica,3 a svedočanstvo preživljavanja ostalo je dokumentovano u knjizi Uzvodno do 021 (Zlatković 2001). Da su auditivne identifikacije uvek blisko pra- tile tok zbivanja u neposrednom okruženju, govore i sledeći džinglovi, a u vezi sa veli- kim požarom u kome su potpuno izgorele prostorije radija na vrhu stakleno-betonske zgrade Novosadskog otvorenog univerziteta (ranije ime Radnički univerzitet). Kada su prostorije i sva oprema radija izgoreli, nastali su džinglovi ne žalopojki, nego šaljivi i optimistički poput: Radio na koji se palim – Radio 021 i 92,2 Celzijusa minimum! Definitivno Nakon pada Miloševićevog režima, Radio 021 nastavio je da sprovodi svoju ure- đivačku politiku i da dosledno kritikuje i sve loše poteze novih vlasti, što je i plasirao kroz kratak i jasan slogan Slušate Radio 021 – definitivno. Nakon ubistva premijera Sr- bije Zorana Đinđića za vreme, ali i posle akcije Sablja, najaktuelniji i najubedljivi džngl koji je kasnije prerastao u špicu za Vesti jeste igra reči na temu policije i tajnih službi Vaša lična obaveštajna služba 021. U iščekivanju raspisivanja konkursa za dodelu lokalnih radio-frekvencija, najslu- šaniji novosadski radio plasirao je slogan Moja druga ljubav – Radio 021. Ovaj džingl u vezi je sa pozicioniranjem te kuće na tržištu. Nakon potpune privatizacije i transfor- macije u komercijalni radio sa izraženim informativnim programom, sa profilisanom 12 3 Sadašnja adresa www.021.rs .

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

ciljnom grupom i formatiranom muzikom, Radio 021 se ozbiljno pripremao za veliki poduhvat, kao što je bilo dobijanje dozvole za emitovanje programa. Zaposleni u ovoj medijskoj kući ozbiljno su shvatili važnost identifikacionog džingla, a prvo mesto po slušanostui Novom Sadu niz godina najbolji je dokaz kojom se ljubavlju može voleti radio. NEVIDLJIVI I MOĆNI Radio je naš stari prijatelj, koji nam uvek donosi zabavu, informaciju i obrazo- vanje. Za mnoge od nas radio je prva stvar koju čujemo kada se ujutro probudimo. Može da bude naš pratilac dok idemo na posao, dok radimo, kad se vraćamo kući. Martin Šin- gler za radio kaže da je intimni medij, naš pratilac koji doslovno ide uvek uz nas, pa čak i u najintimniji kutak – našu spavaću sobu (Šingler, Viringa 2000). S obzirom na to da mu tehnologija obezebeđuje najbrži moguć protok informacija, radio je od velike vred- nosti za informisanje građana i na velikim udaljenostima i u zabitima. Lokalpatriote Posebnu ulogu u obaveštavanju građana imaju lokalni mediji. Brojna istraživanja domaćih agencija4 pokazala su da naši građani, za razliku od gledanja velikih televizija, najviše slušaju lokalne medije, jer tu mogu da dobiju brojne informacije koje su im potrebne za život u gradu. Pošto je radio sveprisutan, svaka informacija koja se čuje preko etra, može da dopre do velikog broja slušalaca. Samo oni najvrsniji urednici i vlas- nici medija znaće povoljno da iskoriste pogodnosti koje im se pružaju. Brojni lokalni mediji rade po inerciji, ugledajući se tako, bez potrebe, na velike medije. Tako se deša- va da u Novom Sadu, od preko 40 lokalnih stanica, bar polovina u svojoj shemi ima informativni program. Treba li lokalni mediji da budu javni servisi? Ako mogu i ako umeju, što da ne. Ali, malo je takvih. Prvenstveno jer nisu svesni da jezik radija mora biti atraktivniji i živopisniji od jezika novinskih agencija, televizije ili novina, jer je, uz muziku, najjači argument, koji nas informiše i uverava. Biti javni servis nije lako. Prven- stveno nije jeftino. A, ako je opšte poznato da većina lokalnih medija živi od reklama, osim ako ih finansijski ne pomažu lokalne vlasti, onda je jasno zbog čega je teško ost- varivo da mali mediji dobiju ulogu javnog servisa. Bilo bi dobro kada bi etar, ne samo u Novom Sadu, već i u celoj zemlji, bio rav- nomerno raspoređen između malih komercijalno-muzičkih medija, lokalnih servisa i takozvanih hibrida. Mediji hibridi bili bi oni koji pokušavaju da ostanu nezavisni od bilo čijih uticaja (prvenstveno lokalnih vlasti), da neguju žanrovsku muziku i plasiraju kva- litetne informacije. Pod kvalitetnim informacijama mislim: istraživačke priče, životne priče, aktuelne gradske vesti, a da globalne vesti tipa: Koštunica primio/Tadić se sastao/ 13 4 Stratedžik marketing i Skan.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Karla del Ponte ocenila... svedu na minimum, to jest ostave ih velikim medijima. Slušaoci takve vesti više vole da vide na TV ekranu. Svakako da je plasiranje nacional- nih vesti u lokalnim medijima najjeftinije jer se sve te informacije mogu pronaći i iz dva- tri poteza skinuti ili direktno pročitati sa interneta. Dovoljan je, bukvalno, jedan voditelj i jedan kompjuter. Međutim, slušaoci odmah prepoznaju prokockanu šansu medija, ako vrlo brzo ne uspe da se izbori za svoje mesto na isprepletanom etru frekvencija. Neutralnost po svaku cenu U glavnom gradu Vojvodine, od većih stanica, osim Radio Novog Sada i do skora Radija 021, sve ostale su u privatnom vlasništvu. A vlasnike zanima isključivo novac. Radio Novi Sad je nakon transformacije državne Radio-televizije Srbije, zajedno sa Televizijom Novi Sad, postao pokrajinski javni medijski servis Radio-televizija Voj- vodine. Radio 021, koji je od osnivanja bio u trećinskom vlasništvu Skupštine Grada Novog Sada, sada je u privatnom vlasništvu čiji je većinski paket u rukama direktora stanice, a manjinski u rukama zaposlenih. Uticaj ova dva medija na slušaoce, prvog na javnost Vojvodine, a drugog na javnost Novog Sada, od velike je važnosti za formiranje javnog mnjenja. Radio Novi Sad sa raširenom čujnošću, hteo ili ne, mora u potpunosti da se prilagodi principima informisanja po modelu javnog servisa, dok najslušaniji radio u gradu ima tu prednost što može lakše da se prilagodava i na moderniji način uklapa u svoj sadržaj segmente informativnog i zabavnog programa. Za medijske javne servise jedna od osnovih odlika je neutralnost, izbalansiranost. Od svega po malo. Da svi ukusi budu zadovoljeni. Moralna dilema je da li po sva- ku cenu? Navodnom neutralnošću skriva se razmišljanje o moralnosti sredstava, što se ne može poistovetiti sa moralnošću ciljeva, tvrdi Filip Breton (Breton 2000). On dalje navodi da je kod zaposlenih u medijima prisutan stav da prenošenjem govora, nezavis- no od njegovog sadržaja i stavova koji se njime brane, rade svoj posao. Sigurno da nije moralno novinarski objektivno, kako se simbolično kaže minut za Hitlera, minut za Jevreje. Ukoliko se odluče za izbalansirano informisanje javnosti, bilo da su mali medi- ji ili nacionalne stanice, neutralno izveštavanje mora biti moralno procenjeno, a to ni- kako ne treba mešati sa novinarskom objektivnošću. Dobar novinar, bez obzira u kom mediju radio, znaće da prepozna da ne može, radi fiktivne objektivnosti, dati isti prostor i žrtvi i dželatu. Poštovanje slobode mišljenja i govora, znači poštovanje profesije novi- narstva. I ako se (jednog dana) svi mediji oslobode uticaja države, odnosno lokalnih vlasti na uređivačku i finansijsku politiku, to ne mora da znači da će se svi odjednom otvoriti i početi da rade bez opterećenja i ograničenja, ali sa dozom ukusa. Budući da svaki me- diji, pa i onaj najmanji, ima uticaja na formiranje javnog mnjenja, novinari koji rade, u ovom slučaju u radio-stanicama, ni sami nisu svesni uticaja, ali i odgovornosti koje ima- ju. Biti nevidljiv, a moćan, nije tako loša stvar. 14

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

ISTRAŽIVAČKO NOVINARSTVO NA RADIJU Istraživačko novinarstvo predstavlja vrhunac bavljenja profesijom. Iako se kaže da je ono i vid elitnog novinarstva, danas je gotovo nestalo sa radio-talasa. Kao jedna od potvrda koliko se malo radijski novinari poslednih dvadesetak godina bave pravim istraživačkim novinarstvom govori i podatak da je nagrada Jug Grizelj,5 koja se od 1991. dodeljuje za dostignuća u istraživačkom novinarstvu, za poslednih 18 godina, samo tri puta otišla u ruke radijskim novinarima ili nekoj radio-stanici. Prvi put 1995. novinarka- ma Bojani Lekić i Svetlani Lukić sa Radija B92, 1998. nagradu su podelile tri radio-sta- nice: Radio Bajina Bašta, Radio Pančevo i Radio Bum 93 iz Požarevca, a poslednji put neko sa radija ovu nagradu dobio je 2000. Bio je to Omer Karabeg, novinar Radija Slobodna Evropa. Elitno novinarstvo Istraživačko novinarstvo jeste vid novinarstva u kojem novinari do detalja istra- žuju interesantnu temu, koja nekada uključuje kriminal, političku korupciju ili neku dru- gu aferu, ali takođe tragaju i za sistemskim problemima u vladi, privredi i drugim pod- ručjima. Istraživački novinari analiziraju i objavljuju neetičko, nemoralno i nelegalno ponašanje pojedinaca, poslovnih ili vladinih agencija. Ova vrsta novinarstva može biti komplikovana, zahteva vremenski dugo istraživanje, skupa je i zahteva ekipe novinara, mesece istraživanja, intervjue (ponekad ponavljane) sa brojnim ljudima, duga putovanja, računare za analiziranje javnih baza podataka, ali i konsultacije advokata ili pravnika za osiguravanje dokumenata u skladu sa zakonima o slobodi informacija.6 Retko će koji pravi novinar reći da ga ne zanima neka priča, da ne teži detaljnije da je istraži, da ga ne zanima pozadina nekog slučaja i slično. Međutim, uvek postoje neki problemi. I za razliku od novina i televizije, na radiju je najveći problem kratko vre- me. Ono što se na radiju čuje, dođe i prođe, a za neko detaljnije bavljenjem pravim istra- živačkim novinarstvom nisu dovoljne samo vesti, izveštaji ili eventualno radijski paketi, već i specijalne emisije. Potraga za istraživačkim Novinar Radija Slobodna Evropa Vlado Azinović bavio se problematikom manj- ka istraživačkog novinarstva na području Srbije, Crne Gore i Hrvatske. Na početku svog priloga o istraživačkom novinarstvu pod nazivom Istraživačko novinarstvo: incident, a ne pravilo7 on se zapitao ima li se smisla baviti ovakvim novinarstvom ako u to uložen veliki trud, napor, novac, a često i lična bezbednost proizvode male ili nikakve efekte. 15 5 Jug Grizelj (1926-1991). Novinarstvom počeo da se bavi 1947. U Beogradu studirao na Novinarsko-diplo- matskoj visokoj školi dok ga nisu poslali na Goli Otok. Radio u Večernjim novostima, NIN-u, pisao za ljubljansko Delo, splitsku Slobodnu Dalmaciju, mariborsku Večer. Jedan je od osnivača nedeljnika Vreme. Bio je prvi tajnim glasanjem izabran predsednik Udruženja novinara Srbije (1987-1989). 6 Prema sajtu http://en.wikipedia.org/wiki/Investigate_journalists . 7 Prema sajtu http://www.slobodnaevropa.org/content/Article/1107824.html .

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

On je pokušao da istraži da li i koliko su angažovani i istraživački novinski članci, tele- vizijski ili radijski prilozi, u kojima se razotkrivaju ekonomske, društvene ili političke anomalije. Koliko sve to utiče, s jedne strane na formiranje kritičke javnosti, a s druge strane na odgovornost osoba na javnim funkcijama. Odgovor koji je dobio, kada je u pitanju Srbija, nije nimalo ohrabrujući. Ukratko, to je pitanje budućnosti profesije! Angažovano i istraživačko novinarstvo u Srbiji je još u nastanku i nema neku veću društvenu ulogu, smatra direktor Medijske dokumentacije Ebart iz Beograda Velimir Čurguz Kazimir. On još kaže kako je u našoj zemlji vrlo ograničen raspon medija „bilo da je reč o tekstovima, bilo da je reč o televizijskim emisijama koji se bave pravim istraživačkim novinarstvom. To su TV B92 i emisija Insajder i neki tekstovi u Vremenu i tu se otprilike cela stvar završava.” Dakle, radio uopše ne pominje. (Ne)motivisanost za istraživačkim I u Novom Sadu retki su radijski novinari koji pokušavaju da se bave pravim istraživačkim novinarstvom. Oni sa kojima sam razgovarao ističu kako su najveći prob- lemi nemotivisanost i mali prostor za istraživačke teme na radiju. Aleksandar Vukovac, urednik i novinar novosadskog komercijalnog lokalnog Radija 021, kaže kako radijski novinari danas (u Srbiji) nisu dovoljno motivisani za taj vid novinarstva „budući da su uslovi za rad loši, kako u pogledu primanja, tako i u pogledu odnosa menadžmenta prema zaposlenima.“ On još navodi kako je dodatna poteškoća za radijske novinare i to što su informacije dostupnije nacionalnim medijima, kao i novinarima koji rade na tele- vizijama i u novinama. Kao još jedan od problema Vukovac pominje sistem finansiranja – jer „određeni mediji duboko zavise od sponzora i političkih moćnika, koji nažalost, u privatnim i državnim (javnim prim. aut.) medijskim kućama kroje uređivačku politiku.“ Urednik u Radiju 021 dodaje da radijski novinari danas imaju prostora za istraživačke teme onoliko koliko sami naprave. Donekle je sa njime saglasna i urednica i novinarka javnog servisa Radija Voj- bodine (Radio Novog Sada) Goranka Jednak. Prema njenom mišljenju, istraživačko no- vinarstvo u dnevnom informativnom programu nema dovoljno prostora. Ona tvrdi da je to „pre svega zato što se radio, kao medij, ne doživljava kao relevantan medij koji može uticati na percepciju javnosti o nekoj temi. Specijalizovani programi ili dokumentarne forme u okviru dnevnog informativnog programa imale bi slušaoce, posebno u tradi- cionalnim medijima. Mislim na javne servise, radijske programe lokalne sredine koji nisu podlegli pritisku džuboks programa.“ Aleksandar Vukovac, zvanično najbolji mladi radijski novinar u glavnom gradu Vojvodine u 2008, (u seleciji žirija Novosadske novinarske škole i Fondacije Konrad Adenauer) kaže kako, uprkos svim problemima, Radio 021 ima tradiciju bavljenja is- traživačkim pričama. Iako mu je to oduvek bio najvažniji deo rada, zbog uredničkih poslova i posla sa mlađim novinarima, priznaje kako ne stiže u dovoljnoj meri da se bavi istraživačkim novinarstvom. I Goranka Jednak (koja je osvojila II nagradu za najbo- ljeg/najbolju mladog/mladu radijskog novinara/novinarku u Novom Sadu) kaže da se istraživačkim novinarstvom bavi u onoj meri u kojoj to dozvoljava angažovanje u dnev- nom informativnom programu. Dakle, ni komercijalni mediji ni javni radijski servisi nemaju novinare koju se isključivo bave istraživačkim novinarstvom, već je ono deo 16

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

uređivačkog koncepta u količini u kojoj ne ugrožava tekuće dnevne obaveze novinara na radiju. Istraživačko u budućnosti U prilog tome da ipak ima nade za istraživačko novinarstvo, govori i podatak da je na Odseku za medijske studije Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu u februarskom roku većina studenata iz druge generacije budućih diplomiranih novinara uspešno uradila i na ispitu odbranila svoje radijske pakete iz predmeta Istraživačko novi- narstvo. Akademske 2007/2008. zajednička tema za radijski deo Istraživačkog novi- narstva bila je Rad na crno, a podsetiću da je aplolventkinja žurnalistike Duška Bajić pobedila na konkursu Legata Milena Blagojević i časopisa Link. Ona je za svoj radio- paket Filmska piraterija, koji je radila u okviru predmeta Istraživačko novinarstvo, osvojila prvu nagradu u kategoriju najbolji radijski prilog mladog novinara/novinarke. Akademske 2008/2009. studenti žurnalistike koji su pohađali vežbe iz radijskog dela Istraživačkog novinarstva imali su slobodne teme. Oni su se, pored ostalog, bavili istraživanjem ilegalnog uvoza hrane u Srbiju, neadekvatne zaštite na radu u fabrikama, školom bez nasilja, kao i i kontroverznim podacima iz života episkopa Nikolaja Veli- mirovića. Istraživačko novinarstvo ima šansu u budućnosti, a generacije mladih diplomi- ranih novinara koje tek dolaze neka ozbiljno shvate poruku Aleksandra Vukovca: „Radio je medij koji svakako ostaje uticajan i bitan, a istraživačko novinarstvo je neizostavni segment informativnog programa svake ozbiljne stanice, koje se mora sistemski nego- vati i pospešivati.” ZVEZDA SA RADIJA Prezasićenje medijskog etra u Srbiji već dugo je aktuelno, a radio-stanice i 2007. su se laktale kako bi zauzele što bolju poziciju na skali. Poslednje pomeranje nakon dobijanja zvaničnih dozvola za emitovanje programa na nacionalnim frekvencijama do- velo je do izvesne pometnje medu slušaocima prvenstveno programa Radio-televizije Vojvodine, odnosno Radio Novog Sada na jezicima nacionalnih manjina, kao i još neko- liko lokalnih stanica u Novom Sadu, čije su frekvencije zauzele stanice sa nacionalnim frekvencijama iz Beograda. Ako ostavimo po strani manjinske radio-programe, koji su sami po sebi specifični, postoji mogućnost da slušaoci drugih lokalnih stanica u Novom Sadu, čije su frekvencije preuzele stanice sa nacionalnim pokrivanjem, izgube svoj radio i ostanu na novom programu. Njihov najbolji putokaz za (eventualni) povratak lokalnoj stanici mora da bude voditelj. Druženje sa radiom Zbog svoje večne imaginacije, radio kao pojam, postao je za dobar deo populacije oličenje doživotnog prijatelja i stalno prisutnog druga (Šingler, Viringa, 2000). Za mno- 17

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

ge od nas, nije tajna, radio je deo svakodnevice, naših briga, ali i naše sreće. I radost i tugu slušaoci žele da podele sa svojim radijom. Njihov spoj u tim okolnostima, Njegovo veličanstvo Voditelj, uvek treba da bude na visini zadatka. Međutim, često se dešava da voditelj zaboravi svoju misiju i u gradnji prepoz- natljivog imidža najpre sebe samoga, a potom prirodno i stanice, skrene u neukus. Ili previše počinje da se šali, da neumereno koristi žargon, da buden nekulturan, priča neumesne viceve, komentariše non-stop, guši program bespotrebnom pričom, uleće u program preko vokala pesme i slično. Hteli mi to ili ne, u prirodi skoro svakog novinara ili voditelja koji rade na radiju, televiziji ili u novinama jeste da čim shvati da je poznat, na ovaj ili onaj način, stekne jednu vrstu samopouzdanja, što je dobro, ali nažalost i gor- dosti, što je loše. Ljudi sa medija koji čitaju ove redove, siguran sam da će se prepoznati u nekoj od situacija kada je, na primer, prodavačica u radnji rekla: „Jao, pa ja Vas znam. Vi vodite Novosadske razglednice!” ili „Vi ste pisali u Dnevniku o Ledinačkom jezeru!” ili „Poznat mi je Vaš glas. Je l\' vi čitate Vesti na Radiju 021, možda?” Zaista prija biti poznat, makar malo. lpak, voditelji su, bar kada su u pitanju radio-stanice, za slušaoce bitniji od urednika. Voditelj na sceni Mnogo je lakše postati televizijska zvezda nego popularni voditelj radio-progra- ma. Svedoci smo da brojne TV zvezde postaju popularne samo zahvaljujući svom fizi- čkom izgledu. No, za radijskog voditelja, pored posedovanja prijatne boje glasa (najpo- željnije muški bas/bariton, ili ženski alt), voditelj je prinuđen da se dominantno koristi dobrom organizacijom reči. Svaki dobar voditelj mora da bude svestan činjenice da ono što se na radiju izgovori, ima (uslovno rečeno) kratkotrajno dejstvo za slušaoca. Činjeni- ca je da se izgovorene reči i rečenice mnogo teže pamte od slike. Zato je priprema radij- skog voditelja daleko ozbiljnija od televizijskog. Pri tome mislim na pripremu koncepta i izraza. Za razliku od prezentera ili spikera vesti, ili urednika koji vodi centralnu infor- mativnu emisiju, govor voditelja mora da se razlikuje po tome što je govor pomenutih veštačka tvorevina (oni se nameštaju, pripremaju, u privatnom životu tako ne govore), dok govor voditelja mora da bude prirodan. Voditelj mora da bude spontan. Mora da zna kada da nekog nagazi, a kada da ga podrži. No, sve to stiče se godinama i iskustvom i učenjem od drugih. Nažalost, moram da naglasim, ali najveći broj ovdašnjih direktora i glavnih urednika ne shvata koliko je bitno da se njihovi voditelji obučavaju na seminari- ma. To je trenutno jedan od gorućih problema na lokalnim medijima. Ime kao brend Vlasnici jednog broja komercijalnih radio-stanica koji uvek idu korak napred, prateći šta se dešava s one strane grane, shvatili su da se pored slušalaca za dobrog vodi- telja mogu vezati i sponzori. Tako nastaju zvezde za spoljni svet, odnosno njihova imena su uvek sastavni delovi određenog programskog segmenta. Ti voditelji postaju ujedno i autori programskih celina. Uglavnom se u nazivu emisija upotrebljava lično ime vodite- lja/voditeljke, na primer: Jutro sa Ivankom, Dan sa Natalijom, Žikina Šarenica (ovo je 18

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

primer sa televizije), ili ako voditelj ima neobično prezime ono će biti dovoljno da pri- vuče pažnju, jednostavno Brakus od tri do pet. Na kraju topla preporuka svima koji se trude da postanu zvezda sa radija. Da bi voditelj ostao prisan sa publikom uvek mora imati na umu da govori velikom broju ljudi, a da se u stvari obraća samo jednom. Nije lako, ali se isplati. Pokušajte! VODITELJSKI PAR – NEPAR „Na srpskom radiju Dizanje je, verovatno, najbolja emisija. Ne zbog sadržaja, ne zbog pravilnog, gramatičnog ili politički korektnog ponašanja, ponekad, kao i svi mi i oni (Gorica & Dragan) pogreše. Ali nezamenjiv duh, i to u šest ujutru, pa, ljudi to nema cenu. Dakle, to su mi postali omiljeni likovi…” „Moje čestitke i za izbor saradnika. Ja lično, kada upoznam nekog novog u dru- štvu i dopadne mi se kao ličnost na prvi pogled, znam da ću uskoro čuti od te osobe da redovno sluša Dizanje. Ljubitelji Dizanja namirišu se kao pijanci:). Dan mi počne tako kao da sam sa najboljim prijateljima pila jutarnju kafu, ćaskala o stvarima o kojima vo- lim da ćaskam…” „Spremanje za posao i oblačenje dece za vrtić i školu je baš zanimljivo uz Goricu i Dragana. I ja sam primetio da nas ima sve više smejača u kolima, dok čekamo da se upali zeleno.” „… Jednom sam na nekom talasu uhvatila neki žalosni pokušaj slične emisije sa ljudima koji nemaju ni opšteg znanja, ni duha. Teško, mnogo je teško dostići Goricu i Dragana…” Originali Ovo su samo neki od na desetine pozitivnih komentara koji se mogu pročitati na sajtu www.b92.net . Jutarnji program Dizanje na Radiju B92 za vrlo kratko vreme dos- peo je u sam vrh slušanosti radijskih programa u celoj zemlji. Posebnost u ovom progra- mu, kako se može zapaziti u komentarima, jeste voditeljski par koji daje originalnost ovakvom tipu jutarnje radijske celine. „Glas, njegovi valeri, tonovi, boja – njegova ero- tičnost, senzualnost ili pak osobenost koja karikaturalno ili na drugi način oslikava ličnost, ima višestruku važnost u radio-reklamnoj poruci i nije svejedno kako ćemo doći do njega i koliko dugo će se raditi na njegovom nijansiranju” (Čulić 1997). Gorica Nešović i Dragan Ilić 8 uspeli su da postanu originalni, zanimljivi, zabavni, da se stalno usavršavaju i da nikada ne dosade. Svoje bogato iskustvo, pre zajedničke karijere, ovaj voditeljski par sticao je što u matičnoj kući RTV B92, što na drugim beogradskim stani- cama i listovima. Pored ostalog, Gorica Nešović u trening centru ANEM-a drži i kurse- ve za voditelje, a njen čuveni moto „Ložim se na radio, gotovo kao na početku” dovoljno 19 8 Ovaj voditeljski par od 10. maja 2010. prešao je da vodi jutarnji program Buđenje na Radio Beogradu.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

govori o ovoj radijskoj zvezdi. Dragan Ilić je, pored ostalog, javnosti poznat i kao TV manijak, ali i kao urednik vrlo uspešnog TV serijala emisija Sav taj folk. Simpatije svoje publike ovo dvoje osvojili su spontanošću, britkim jezikom, širo- kom obrazovanošću, informisanošću, i što je najvažnije, uigranošću. Oni su kao jedno, a opet posebni i izuzetno slušljivi. Ne sumnjam da će se i dalje usavršavati. Njihova po- vremena uključenja u Jutarnji program TV B92 dokaz su koliko im odgovara i televizi- ja, kao i radio, za razliku od, nažalost, njihovih kolega sa televizije koji još puno imaju da uče. Najpre da postanu sposobni i da postanu uigran tim. Falsifikati Jedno od prvih pravila koje kvalitetni voditelji poštuju na radiju jeste spontani govor. Naravno, izuzuzetak su informativne emisije u kojima je spontanost govora naj- manje poželjna. Dobar, uigran voditeljski par mora da ode i korak dalje. „Govoru na ra- diju uglavnom nedostaje nepredvidljivost spontanog izražavanja, nepovezanost, izne- nadne digresije, koje često vode u ćorsokak, ali odmah i uslede nagla vraćanja na temu” (Crisell 1994). Ova istinska spontanost uglavnom je najveći problem novoformiranih ra- dijskih parova. Tako, na primer, u Novom Sadu nekoliko vodećih privatnih komercijalnih stani- ca, pa i javni radijski servis Vojvodine, u svojim najslušanijim segmentima programa imaju voditeljske parove. Zašto većina njih liči na falsifikovane Gorice i Dragane? Mo- žda zbog neuigranosti. Ako postoji jedan voditelj/voditeljka koji već neko vreme radi na stanici, pa onda dobije na obuku novog voditelja koji mu vremenom postane parnjak, tada se, najčešće, nenamerno ovaj noviji voditelj oseća inferiorno, uglavnom se dijalog svodi na pitanja i konstatacije starog i saglašavanja (klimanje glavom) novog voditelja i tako od ponedeljka do petka. Jedan voditelj postaje pametan, a jedan glup. Muško-ženski par najtipičnija je voditeljska kombinacija danas. Ali, zašto neka stanica kao svoju prepoznatljivu auditivnu sliku ne plasira muško-muški par9 ili žensko- ženski par? Ukoliko u stanici već imate dva voditelja i zaposlite još dva nova, možda nije loše da nakon izvesnog vremena, ako baš rukovodstvo stanice insistira na radijskom paru, novi voditelji oforme jedan, a iskusniji voditelji drugi par. Mlađi voditelji će se tada prijatnje i spontanije osećati, neće zazirati jedno od drugog i neće strahovati da ne ispadnu glupi i da samo moraju da se smeju. Pored neuigranosti, problem voditeljskih parova, ali i voditelja uopšte u velikom broju primera jeste njihova skromna obrazovanost. Ovde mislim i na akademsku, ali i na alternativnu (razni kursevi, seminari). Zbog toga se „često dešava da voditelj zaboravi svoju misiju i u gradnji prepoznatljivog imidža najpre sebe samoga, a potom i stanice, skrene u neukus” (Pralica 2006/2007). Nažalost, voditeljski posao smatra se prolaznim i većina voditelja ne razmišlja da se do kraja života posveti toj profesiji. 20 9 Jedan od retkih i vrlo uspešnih primera muško-muškog voditeljskog para jesu Darko Mitrović i Marko Stepanović (poznatiji kao DarMar), autori i voditelji jutarnjeg programa Nacionalno razgibavanje na Radiju S.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Moto Podsetiću na istraživanje iz 2006. koje je sproveo Centar za politikološka istraži- vanja i javno mnenje Instituta društvenih nauka u Beogradu da samo 23% ljudi koji se bavi novinarstvom ima završene studije žurnalistike. Voditelji svoj posao, uglavnom, shvataju kao prolaznu stepenicu do nekog drugog posla i zbog toga su parovi tako nesta- bilni. Takođe, rukovodstva privatnih stanica vrlo malo sluha imaju kada je u pitanju per- manentno obrazovanje novinara, pa u sklopu toga i voditelja. Vreme je novac, a kad jedan voditelj ode na neki seminar, ko će da ga zameni, pitaju se često urednici i vlasni- ci medija. Naravno samoobrazovanje i kolika-tolika svestranost je ono za čime moraju da teže ljudi koji se iole ozbiljnije bave voditeljskim poslom. A raditi u voditeljskom paru nije nimalo lakše, jer, nakon individualne pripreme trebalo bi da usledi i zajedničko usaglašavanje, pa ako treba i spontana gluma nekih sekvenci u programu. To, ipak, ne može baš svako. Najvažnije je biti svoj. Ako ste voditeljski par, najbitnije je da se stalno usavrša- vate i da radite na sebi i svom parnjaku. Nema profesije u kojoj čovek ne može postići savršenstvo, ako se raduje onome što radi. Neka ova rečenica bude vaš moto dok govo- rite u studiju. FORMATIRANI NOVINARI Svaki vlasnik i direktor, pa i kreativni tim koji je zadužen za koncept komerci- jalnog radija, pri formatiranju stanice najpre mora da ima na umu da se program pravi za slušaoca, prvenstveno, a na drugom mestu za tržište, odnosno da bude komercijalno isplativ. Ako rukovodstvo razmišlja obrnutim redosledom, za vrlo kratko vreme doži- veće neuspeh. Iako zvuči paradoksalno, u Vojvodini, pa i celoj Srbiji, i dalje je veliki broj lokalnih stanica koje ne rade u interesu slušalaca, te je dobar deo njih, što zbog nezna- nja ili zbog želje za brzom zaradom, i ostao bez dozvola za rad. I ako obrate pažnju na sve ove faktore, vrlo retko se pri prilagođavanju koncepcije stanice ciljnoj slušalačkoj grupi obraća pažnja na česte promene voditelja, novinara i uopšte tima koji u ušima slu- šalaca identifikuje radio-stanicu. U vremenu Kao što je i konstatovao Nebojša Spajić: „zbog činjenice da je radio medij koji postoji u vremenu i to samo zvukom, a ne u prostoru, možda najveće ograničenje radija jeste njegova trenutačnost zbog koje radijski izraz mora da bude izuzetno precizan i ne- dvosmislen“ (Spaić 2005). Kako postići takvu preciznost i jasnoću ako se ima u vidu faktor česte promene i zamene voditelja i novinara u etru? Postavlja se još jedno pitanje. Kako biti siguran da je dobra formula uvek isti voditelj u istom danu i u isto vreme baš 21

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

dobitna kombinacija? Postoje različiti načini da radio svoje mane preokrene u prednos- ti. Jedan od njih je i navikavanje publike na promene. Na primer, ako postoji nekoliko voditelja, ograničićemo se na tri, budući da ko- mercijalne stanice retko kad imaju više od tri, četiri voditelja, sve njih, podjednako puš- tati u program, najpre uvek u istim terminima, potom ih postepeno preklapati, da bi u jednom momentu voditelji potpuno zamenili smene. Postupak ciklično ponavljati neko- liko nedelja. Na taj način, uz, naravno kreativno osmišljenu koncepciju svakog dela pro- grama (ako se ima u vidu da voditelj nije spiker, ili prezenter, već domaćin svog dela programa), slušaoci će se postepeno priviknuti na sva tri glasa, imaće utisak da su oni sveprisutni, dok će se voditelji u stvari rotirati u određenim vremenskim periodima dana (najčešče prepodneva). Slušaocima će posle izvesnog vremena zaista biti svejedno da li ih budi voditelj X, Y ili Z, odnosno moguća monotonija u koju može da upadne svako jutro jedan npr. X voditelj koji uvek govori isto „Dobro jutro. Sada je sedam sati, tem- peratura u gradu je... Posle jedne muzičke numere opširnije o vremenu, ostanite na našim talasima”, može da bude zamenjeno bogatstvom razlika i faktorom iznenađenja kada se uključi omiljena stanica. Opet, zbog privikavanja na postojanje više glasova, novi vo- ditelj može da bude i prijatno iznenađenje. Činjenica je da čovek upadne u kolotečinu kada svaki dan mora da radi isto i u isto vreme i na istom mestu i posle nekoliko sedmi- ca, gubi kreativnost i inspiraciju, a to može da bude jako opasno za imidž stanice. Zbog toga je u ovakvim situacijama faktor iznenađenja daleko bolji od faktora jedinstva vo- ditelja sa vremenom i mestom u programu. U prostoru Jedna od najvažnijih osobina radija je njegova imaginacija. Svako može različito da ga doživi. Čar imaginacije daju voditelji, muzika i efekti. „Odstupanja od pravila tonaliteta koja su dobijena snimanjem ili tehničkim trikovima, mogu da proizvedu mno- gobrojne efekte na slušaoca u pogledu ambijenta, stvarnosti, samog mesta ili njegovoj irealnosti, dezorijentaciji u vremenu i prostoru, varijacijama u samoj čvrstini i ličnosti”, smatra francuski estetičar Andre Vesten (prema Blagojević 2008). Često se dešava da se čvrstina ili jedinstvo radijske identifikacije i imaginarnog prostora naruši usled odlaska, odnosno dolaska voditelja (ređe novinara). Urednik, odnosno kreativni tim, može biti u dilemi da li da potpuno promeni deo programa i prilagodi ga novom voditelju ili da se voditelj uklopi u ono već postojeće? Prirodno je i za očekivati da će novi voditelj uneti u uobičajeni i očekivani program dotične stanice i crte svoje ličnosti, način govora, možda humor i slično, i da će nesvesno težiti da o(p)stane u svom stilu. Jedan od save- ta da se ublaži takav, ako se može nazvati šok za publiku, jeste i zadržavanje nekih sta- rih stvari na koje su slušaoci navikli. To može da bude, pod uslovom da se uklapa u boju glasa, isti instrumental leti, na primer, blagi i neiritirajući zvuci talasa (zimi – što da ne, tiho pucketanje vatre), džinglovi, pa i špice koje su i do tada korišćene. Ako se pak rukovodioci stanice odluče za promene, onda neka one nikada ne budu nagle u smislu da se sve odjednom zameni novim, već da se sa izmenama ide po- stepeno. Na primer, kada je već došao novi voditelj, promeniti špicu – u potpunosti ili je osvežiti, potom instrumental, a radijske džinglove ostaviti i, ako je baš neophodno, njih poslednje promeniti, jer se slušalac pored glasa vezuje za stanicu uz pomoć identifika- 22

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

cionog džingla. Ono od čega urednici ne smeju da odstupe je to da od novog voditelja uvek zahtevaju kreativnost i prilagodljivost datim okolnostima, odnosno da ga motivišu da što više onog što je doneo iz druge stanice i sam prilagodi novoj stanici i da se stal- no nadograđuje. U kreativnosti Jedan od najvećih problema pri formatiranju programa upravo je često osipanje kadrova. „Uslov za uspešno profilisanje radijskog programa jeste i kreativnost zaposle- nih. Najbolji format na svetu ne vredi ništa, ako zaposleni ne mogu uspešno da ga izve- du u etar”, kaže prof. dr Nikola Maričić sa beogradskog Fakulteta dramskih umetnosti. Maričić dalje navodi kako kreativnost zaposlenih ima dinamički karakter u radijskom formatu – da postoje oni koji su spremni da se prilagode promenama i da takvi ostaju, dok oni koji insistiraju na svom pristupu traže nova radna mesta. Često se događa i da takve promene dovedu do poboljšanja statusa pojedinca. Takvi ljudi privlače auditorijum i treba im dati više prostora, zaključuje profesor Maričić (Maričić 2008). Ipak, zbog neshvaćenosti i nefleksibilnosti menadžmenta i kreativni ljudi bivaju prinuđeni da svoje ideje i ciljeve potraže na drugoj stanici. Imajući dovoljno iskustva i intuicije, dobar urednik nikada neće dozvoliti takvim ljudima da odu. A dešava se da se kvaliteti kreativnih ljudi osete tek kada oni odu u drugu redakciju i kada se tamo dokažu. Dakle, nikada ne sputavati kreativnost kolega! Koristi od toga može imati samo kon- kurencija u veoma kratkom periodu. Dobar stabilan, kreativan tim, spreman na promene i opravdane rizike, biće pokazatelj da je urednik dobro uradio posao. Ako se tim često osipa, krajnje je vreme da se urednik zapita da se on to možda nije izgubio u vremenu i prostoru. MULTIMEDIJALNI ŽURNALISTA Gotovo da je protekao jedan ljudski vek, bezmalo 70 godina, od kada su na pla- neti Zemlji, kao globalnom selu, elektronski mediji dobili informativnu bitku protiv štampe. I u samoj fazi elektronskih medija najpre je postojala era radija, pa je gospoda- rila televizija, dok poslednjih godina i internet sve češće ugrožava neprikosnovenu snagu televizije kao najmoćnijeg izvora informacija o ljudima, događajima i pojava u svetu. Došlo je vreme kada radio i televizija zajedno mogu da uzvrate udarac svakom ko im se nađe na putu. Novinarstvo u elektronskim medijima danas je jedan od najtra- ženijih poslova. Od 2005. pa do danas veliki broj državnih i privatnih fakulteta uveo je u svoje programe i studije žurnalistike. Univerzalna neznalica Da bi novinar postao više od univerzalne neznalice, mora najpre da savlada osnove radijskog, pa potom i televizijskog novinarstva. Tek ako se pokaže kao dobar u 23

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

obe vrste medija, moći će uspešno da ispunjava sve zadatke koje dobije i od radijskog i od televizijskog urednika. Tako Majkl Bold, nekadašnjni novinar TV stanice Ej-Bi-Si (ABC) konstatuje da je za radio-reportera značajno samopouzdanje s obzirom na to da medij od novinara zahteva da brzo misli i još preciznije govori, nešto nalik dobrom sportskom komentatoru. Kada je u pitanju televizijska karijera mnogi novinari reporteri i voditelji uče se (ne)spretno zanatu na lokalnim televizijama, i ako imaju talenta i trude se, vrlo brzo po- staju poznati i popularni u svojim sredinama, što im im otvara i mogućnosti za brz na- predak u poslu. Multimedijalnost Kada je najpre u svetu, pa i u Srbiji došlo do ekspanzije medija, širenja delatno- sti radiodifuznih preduzeća, bilo je jasno da brojne stanice ne bi opstale na tržištu, te su zato ugrožene radio-televizijske kuće odlučile da svoje novinare obučavaju za rad i na radiju i na televiziji. Tako na primer, u Bi-Bi-Siju (BBC) sve je više novinara koji su os- posobljeni da izveštavaju i za radio i za televiziju, ali i za internet. Ovakva praksa po- kazala se kao veoma uspešna, jer jedan novinar obavlja najmanje tri posla po ceni jednog (Bojd 2002). List Gardijan 5. aprila 1993. objavio je tekst u kome je pisalo da se „zahvaljujući mnogostrukoj obučenosti novinara postižu, osim racionalnije raspodele radnih mesta i veća ušteda novca, a samim tim i veće beneficije pojedincima. Ovakva praksa, koja je mnogim medijima širom otvorila oči, postala je veoma popularna.” Primer – Srbija Višemedijski ili multimedijalni novinar nije ništa neobično ni u našoj zemlji. Jav- ni servisi Radio-televizija Srbije i Radio-televizija Vojvodine sebi mogu da dozvole luk- suz da na isti događaj pošalju jednog novinara za radijski, a drugog za televizijski pro- gram. Međutim, privatne informativne medijske kuće koje imaju i radijski i televizijski program uglavnom su prinuđene da zbog uštede na događaje šalju jednog novinara, koji se opet u hodu obučava kako da napravi radijski, a kako televizijski izveštaj. Budući da pozitivna praksa u svetu postoji kada je ovaj tip novinara u pitanju, ovdašnje medijske kuće samo treba da iskoriste ideje. Ali vlasnici uglavnom nemaju para da šalju svoje novinare makar i na kraće kurseve kako bi se usavršili u svom poslu. Zato je kvalitet ovog tipa novinara kod nas daleko ispod proseka evropskog višemedij- skog žurnaliste. Ukoliko informativne kuće imaju više ili samo multimedijalne novinare, može doći do prezasićenja istih osoba u etru. Najbolji primer za to je novosadska privatna komercijalna radio-televizijska stanica Delta čija su se dva novinara (tačnije novinar i novinarka) tokom 2006. pojavljivali stalno na TV kanalu, a onda su se opet njih dvoje mogli često čuti i na radio-talasima. I tako u krug. Ukratko, tip višemedijskog novinara trebalo bi da ima svaka radio-televizijska stanica, ali ne kao priliku da uštedi na ljudskim resursima već i da ukaže na to kako je biti takav novinar velika stvar i da to mogu da rade samo iskusni i vredni ljudi. 24

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

TELEVIZIJSKI RADIO PROGRAM Novinari danas rade mnogo više raznovrsnijih zadataka nego što je to bilo kada su se pojavili štampa, potom radio, televizija i naposletku internet. To ipak ne znači da novinari za te svoje poslove troše mnogo ili uopšte više vremena nego što su to radili utemeljivači ove profesije.10 Mediji u Srbiji danas su više nego ranije upućeni na među- sobnu saradnju, a slična je situacije i širom sveta. Opis zanimanja novinara stalno se menja i to uveliko zbog razvoja novih tehno- logija (poslednje decenije interneta, a poslednjih godina i novog fenomena veb televizi- je). S obzirom na multimedije, odnosno internet, razlikujemo i posledice koje su imali za novinarstvo, kako ih je definisao Klaus Dieter Altmepen: novi mediji postaju nova sredstva rada, predstavljaju novi predmet istraživanja i dovode do nastanka novih (novi- narskih ili medijskih) proizvoda (prema Kunćik, Zipfel 2006). Jedan od tih proizvoda može da bude i integrisan radio-televizijski program. Radio na televiziji Pošto je imaginacija jedna od najvažnijih osobina radija, ona ujedno predstavlja i njegovu najveću prednost u odnosu na ostale elektronske i štampane medije. Drugo je pitanje koliko je radio u stanju da tu prednost iskoristi, odnosno ostali mediji da je zlo- upotrebe. Kao jedan od prvih pokušaja da se radio-program integriše u televizijski na našim prostorima, to jest da se na televizijskom ekranu čuje neka radio-stanica jeste postpetooktobarski period 2000. kada je srušen režim Slobodana Miloševića. Tako je već ujutro 6. oktobra, preko programa RTS-NS2 (Drugi program Televizije Novi Sad, koja je bila u sastavu državne Radio-televizije Srbije) mogao da se čuje program Radija 021, novosadske stanice koje je imala veliku ulogu u izrazito kritičkom izveštavanju tadaš- njeg vladajućeg režima na nivou države i pokrajine. Tako je jedno izvesno vreme, neko- liko meseci dok Krizni štab DOS-a11 nije uspeo da konsoliduje program, vrati stari znak Televizije Novi Sad (popularni pentagram) i pokrene nove stare emisije, ovaj novosadski lokalni radio, u određeno doba dana kada na TV NS2 nije bilo programa, mogao da se čuje. I to ne samo u Vojvodini, već i u Beogradu, severnim delovima centralne Srbije, istočnoj Slavoniji i sve dokle je dosezao signal novosadske televizije. To je bila dobra promotivna prilika za Radio 021 da se za njega čuje i sazna i van redovnog opsega emi- tovanja radijskog programa. Tih meseci nije bilo neobično da radijski voditelji u progra- mu 021 pozdrave sve svoje slušaoce, ali i „nove gledaoce koji program radija prate preko kanala Televizije Novi Sad“. Zvučalo je neobično, ali je bilo istinito. Na sličnu ideju došla je i novosadska gradska Televizija Apolo. Kada ne emituje svoj program (noću i pre podne), na svom ekranu prenosi Radio Sajam, a na ekranu Apo- lo programa može se i videti centar grada sa veb-kamere i neke servisne informacije. 25 10 U Udruženju psiholoških savetnika Srbije kao najstresnije profesije današnjice, pored poslova sudije, poli- cajca, socijalnog radnika, psihologa, lekara i hirurga, izdvajaju i novinara (Blic, 31. maj 2010, str. 5). 11 Takvi štabovi formiali su se u svim preduzećima i ustanovama odakle je oterana Miloševićeva vlast).

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Radio-televizijski spektakl Možda je preteča onoga što danas možemo nazvati radio u televiziji i mišljenje komunikologa Tome Đorđevića, koji je još pre 20 godina naveo kako je radio „obdaren izvesnim tehnološkim mogućnostima“ i kako se „približava medijumima kao što su tele- vizija i film čije se poruke transmituju u obliku TV spektakla ... pa bismo zbog toga i po- ruke ove vrste emitovane radio-talasima radije imenovali pojmom radijski spektakl“ (Đorđević 1979). Neobično zvuči, ali bar kada je u pitanju naša zemlja, i veb-kamera sa novinarima koji čitaju vesti ili najavljuju radio-priloge preko sajtova ili TV ekrana, naja- vila je ono što je poslednjih godina postala praksa na nacionalnoj Televiziji B92. U pitanju je ubacivanje, integracija ili prenošenje radijskog programa preko ek- rana televizije za vreme redovne televizijske programske sheme. Preciznije, u redovni program uvrštava se neka radijska emisija, koja se onda sa kamerom u radijskom studi- ju može (slušati) gledati, normalno kao redovan program preko ekrana. Tako se stiče uti- sak da su težnje urednika radio-stanica krajem dvadesetih godina prošlog veka kada su od spikera tražili da lepo obučeni dolaze da čitaju vesti iz radijskog studija, opravdala svoj cilj tek poslednjih godina. Sada se kamera smešta i u radijski studio, te radio-vodi- telj mora da povede računa i kako je obučen, sređen, ali i kako studio izgleda. Televizija B92 je na primer, za Novu godinu prigodno okitila studio sa sve velikom novogodišnjom jelkom, a gledaoci su preko ekrana mogli da slušaju i gledaju intervju dana, odnosno radio-emisiju Kažiprst. To je dobar primer saradnje radija i televizije. Jer, iako na prvi pogled može izgledati da takvo preuzimanje emisija može da predstavlja i popunjavanje praznina u televizijskom programu, ako je emisija kvalitetnog sadržaja i sa interesantnim gostima (kakav i jeste Kažiprst) onda je i opravdano preuzimanje takve emisije. Za- nimljivo je da televizija, ako opet za primer uzmemo pomenutu emisiju, ne preuzima ceo Kažiprst, već jedan, veći deo, te je onda voditeljka urednica prinuđena da u jednom trenutku pogleda na sat i pozdravi televizijsku publiku, a razgovor potom sa gostom nas- tavlja još izvesno vreme preko radio-talasa. To je jedina mana takvog tipa saradnje radi- ja i televizije. Ova beogradska nacionalna televizija pokušavala je da poveže svoj jutarnji televizijski sa jutarnjim radijskim programom, tako što će u određenim intervalima pre podneva, za vreme trajanja oba jutarnja programa, radijske voditelje uključivati u TV program. Za razliku od Kažiprsta, koji se kao emisija prenosi i na televiziji, uključenje jutarnjih radio-voditelja, nije bilo tako uspešno. Pretpostavljam da je dobra namera urednika TV programa bila da na neki način pomogne mladim TV voditeljima kako bi se snašli u novoj ulozi, da ih ohrabri i da legitimitet i podstrek tako što će im u pomoć s vremena na vreme slati iskusne radio-voditelje. Ali, upravo to njihovo iskustvo i dugogodišnja uigranost, mlade TV voditelje prikazala je na ekranu još zbunjivijim i neiskusnijim. Ni u jednoj situaciji nisu mogli da pariraju svojim radijskim kolegama, a nebrojeno puta ostajali su bez teksta ili odgovarajućeg komentara u odnosu na opaske dobrih radio-voditelja. Ukratko, saradnja radijskog i televizijskog programa da, ali ne po svaku cenu. 26

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Sjajna budućnost Da radio i danas ima snažni kutlurološki uticaj među svojom primarnom radij- skom, a i širom publikom, što apsurdno zvuči, govore i činjenice da je u našoj savreme- noj istoriji u ključnim momentima priskakao u pomoć televiziji kako ekran ne bi bio ta- man i nem. Radio je medij koji ima brojne mogućnosti, zbog toga je pred njim lepa bu- dućnost. 27

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

DOGAĐAJI KOGA JE UBILA TELEVIZIJA Od trenutka kada sam rešio da pišem o komparaciji izmedu radija i televizije, pr- va asocijacija koja mi se javila bila je pesma Video Killed the Radio Star britanske grupe The Buggles s početka osamdesetih godina XX veka, u periodu zlatnog doba radija. Plasiranje te pesme u etar gotovo se poklapa sa pojavom globalne muzičke televizije Em-Ti-Vi (MTV) 1983. Radio-stanice tada su bile ozbiljno zabrinute za svoju budućnost plašeći se da će se prvenstveno ljubitelji muzike okrenuti Em-Ti-Viju i u potpunosti ig- norisati radio. Muzika Uprkos ekspanziji televizijskih stanica svih vrsta, radio je opstao na tržištu. Go- tovo da nema nijedne porodice u Srbiji koja nema televizor i radio-aparat. Popularni i manje popularni pevači, pevačice, bendovi, nedeljama pa čak i mesecima pripremaju svoje muzičke spotove koji će pratiti njihove pesme. Mnogi tvrde da popularnost odre- đene numere zavisi upravo od kvaliteta spota. Muzika, koja je pak najbitnija, gura se u drugi plan. I tako kad muzičar izda album prođe i po nekoliko nedelja dok se spot ne zavrti po lokalnim TV stanicama i dok ga ne vidi publika. Sa druge strane, radio-sta- nice mnogo su fleksibilnije. One će često i pre no što ceo album izađe na tržište početi da vrte buduće hitove preko svojih talasa. Radio će u stvari tako neprimetno pripremati publiku, ali i izvođače za hitove meseca pa i godine koje svi sa nestrpljenjem očeku- ju. Osporavane, ali vrlo popularne muzičke emisije tipa Želje, čestitke i pozdravi de- cenijama opstaju na radio-talasima i uopšte ne gube na popularnosti. Nedavno sam, vra- ćajući se sa puta iz Niša, u autobusu (bio prinuđen) da gotovo pet sati slušam jednu ra- dio-stanicu čija se koncepcija zasnivala upravo na muzičkim željama. Red folka, red do- maće zabavne muzike. Red čestitki i pozdrava. Kasnije sam saznao da je ta stanica jedna od najpopularnijih u centralnoj Srbiji. U međuvremenu, brojne TV stanice prekopirale su taj tip emisije i prilagodile ga televizijskom formatu. Slično se desilo kao i sa intervjuom koji izvorno pripada radij- skom žanru. I isplatilo im se. Zarada je odlična. Tako sada radio i televizijske stanice, praktično, svaka na svoj način, ali po sličnom principu, uz slanje es-em-es (SMS) poru- ka čija cena se kreće od 0,20 do 0,60 evra, a u saradnju sa mobilnom telefonijom, ostva- 28

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

ruju odličnu zaradu sa minimalnim troškovima ulaganja. U radio-stanici skromna režija, kompjuter sa em-pe tri (mp3) listom i jedan voditelj. U TV studiju jedna do dve kamere, kompjuterska scenografija i nekoliko desetina TV spotova sa voditeljem, eventualno. Voditelj često kod takve vrste programa na televiziji nije ni potreban. Dovoljno je da daljinskim upravljačem provrtimo po ponudi TV kanala i sigurno ćemo u svakom kraju Srbije naći bar dve-tri lokalne televizije koje ispunjavaju muzičke želje gledaocima i gde režija uz pomoć es-em-esa poruka komunicira sa publikom. Vesti Informativni program čini bitan segment velikog broja i radio i televizijskih sta- nica. U periodu ekspanzije lokalnih medija, nakon 5. oktobra 2000. gotovo SVE televi- zije i radio-stanice počele su da emituju emisije Vesti. Apsolutno nepotrebno. Kriterijum za odabir informacija bio je u većini slučajeva vrlo nizak, neprofesionalan. Tako su mu- zičke, komercijalne stanice preko noći postale informativne. Da situacije bude složeni- ja, pojavio se internet i dodatno zakomplikovao stvari. Kvazinovinari i voditelji shvatili su kako im je internet postao najbolji prijatelj sa koga mogu da preuzmu (čitaj ukradu) vesti. Naravno, bez navođenja izvora. Televizije su tako preuzimale od radija, a radio-stanice od televizija. Zakon niko nije poštovao, a Vesti su imali svi. Onda je došlo je do prezasćenja tržišta. Koliko puta su novinari Radio-televizije B92 koji se, slobodno mogu da kažem, jedini među elektron- skim medijima ozbiljno bave istraživačkim pričama, prepoznali svoje informacije u drugim medijima, bez navodenja izvora. U takvoj zbrci najširoj publici sasvim je posta- lo beznačajno da li neku informaciju dobije na ovaj ili onaj način. Nada Zbrka ne može da traje večno. Zna se koji su osnovni postulati radija, a koji tele- vizije. Dosledna primena Zakona o radiodifuzlji, Zakona o javnom informisanju, Zakona o dostupnosti informacijama od javnog značaja i Zakona o reklamiranju i oglašavanju trebalo bi da ulije nadu da će u dogledno vreme medijskoj zbrci doći kraj. Početak rada javnih medijskih servisa Srbije i Vojvodine (mislim i na radio i na televiziju) i pomalo nespretni početak dugog procesa zvanog dodela RTV frekvencija (Veljanovski 2005) ostavljaju elektronskim medijima još malo prostora da se koliko god je moguće bolje pozicioniraju u etru. Da radio opstane kao topli, intimni medij, a televizija kao najpopu- larnije sredstvo masovne komunikacije. Da se kvalitetni mediji nadograđuju, a ne pre- pliću i zapliću u interesu svoje publike. Sa usavršavanjem elektronskih medija raste i značaj reklame. Ljudi postaju masovno zavisni od reklama i počinju da čeznu za živo- tom kao u reklami (prema Čulić 1997). Hiperinflacija medija u Srbiji za kratko vreme zamalo da je uništila i kvalitetni radio i kvalitetnu televiziju. Na sreću, televizija nije uspela da ubije radijsku zvezdu. 29

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

RADIO U VANREDNIM SITUACIJAMA Kada se desi neka nepredviđena oklolnost ili neki važan nenajavljeni događaj, ljudi očekuju da će radio to među prvima registrovati, ili čak prvi i javiti. Formalno, za neku nesvakidašnju vest prva može da javi i televizija, telefonskim uključenjem svog reportera sa lica mesta, ali to uključenje je po formi u stvari radijski žanr, budući da pub- lici gledaocima nudi samo glas novinara sa terena. Bombe u Predsedništvu Srbije Kada se u četvrtak, 21. maja 2009. pojavila vest da je „nepoznati muškarac sa dve bombe ušao u zgradu Predsedništva Srbije”, mali broj radio i televizijskih stanica preki- nuo je svoj redovan program i počeo češće da izveštava o ovom nesvakidašnjem događa- ju. Televizije su uglavnom u vidu kajrona non-stop emitovale tu vest, dok su (pojedine) radio-stanice prekidale svoj redovan program, između dve pesme obaveštavale ukratko šta se zbiva oko i u zgradi Predsedništva, a neke su uvele i vanredna izdanja Vesti. Pod- setiću, drama oko bombaša koji je ušao u zgradu trajala je od podneva, pa do šest sati posle podne. Vanredna emisija (program) je specijalna emisija (program) koja nije plani- rana, a u program su je ubacili neki vanredni, aktuelni, značajni događaji (Đurić 2003). U takav vanredni program, najopremljenije beogradske stanice uključivale su reportere koje su poslale na lice mesta da saznaju više detalja o ovom događaju. Ne pamti se dan kada je neko sa bombama slobodno ušetao u neku državnu zgradu, tek tako. Radio-stani- ce iz unutrašnjosti zemlje snalazile su se kako su znale i umele. Uglavnom i one lokalne i one regionalne u svoje emisije Vesti ubacile su i ovu vanrednu vest iz Beograda. U takvim situacijama veoma je važno da radio-stanice koje se ne nalaze u mestu gde se odi- grava bilo kakav neobičan događaj imaju saradnju sa bar jednom stanicom iz svog grada kako bi pozajmile njihovog reportera i uključile ga uživo i u svoj program. To bi zvuča- lo mnogo efektnije od stalnog ponavljanja agencijskih vesti. Radio-stanice, članice Aso- cijacije nezavisnih elektronskih medija (ANEM) dobro pamte koliko je važna bila kolegi- jalna saradnja pre 5. oktobra 2000, kada je u Srbiji sputavana na svakom koraku slobo- da medija (Mašić 2006). Kod tipa događaja kakav je bio ovaj sa bombama u Predsedništvu, vrlo je važno da reportera koji izveštava sa lica mesta ne ponesu emocije, već da se trudi koliko god je moguće da racionalno i činjenično izveštava šta je doznao i video, odnosno da što verodostojnije rečima prenese sliku sa terena uživo u program. Deo javnosti bio je ube- đen da je čovek sa bombama ušao u Predsedništvo nezadovoljan što se predsednik Re- publike dan ranije susreo sa potpredsednikom Sjedinjenih Američkih Država. Na sreću, većina medija nije se bavila takvim spekulacijama, već je čekala zvanične podatke. Izveštavanje u kriznim situacijama jedan je od najzahtevnijih oblika medijskog rada i ono za cilj ima pravovremeno i precizno objavljivanje informacija o situacijama u kojima su ugroženi ljudski životi i materijalna dobra. Izveštavanje u kriznim situacijama kod nas je nerazvijeno i osim za vreme elementarnih nepogoda, ratova, protesta u našem medijskom sektoru nema većih napora u tom pravcu (Barović 2009). 30

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Svinjski grip u Novom Sadu? Pojedini mediji kao da su navijali da se u Novom Sadu pojavi svinjski grip. Dok su skoro, ako ne i svi, novosadski elektronski mediji vrlo pažljivo i odmereno krajem aprila izveštavali o pojavi tog jednog sumnjivog slučaja u Kliničkom centru Vojvodine (KCV), RTV B92 je čitavog dana, kada se pojavio sumnjivi slučaj, dizala tenziju, tako da se običnom građaninu koji je pratio program činilo kako momentalno mora da odjuri u apoteku da kupi masku, hrpu vitamina, ili jednostavno da pobegne iz Novog Sada. Iako je ova nacionalna medijska kuća imala svoje dopisnike u Novom Sadu, način na koji je ispratila ceo događaj bio je daleko ispod praga profesionalnosti. Celodnevno forsiranje ili, grublje ali slikovitije rečeno, silovanje teme o pojavi svinjskog gripa u glavnom gradu Vojvodine bilo je degutantno. I anketa novinarke koja je po novosadskim ulicama sugestivno ispitivala slučajne prolaznike slobodno može da se nazove medijsko širenje panike. Najbizarniji primer neprofesionalizma još nekih beogradskih medija bilo je to da su od svojih dopisnika u Novom Sadu tražili da nekako dođu do te žene za koju se sum- nja da ima grip i naprave razgovor sa njom?! Novosadskim medijma u vezi sa tom vanrednom okolnošću zaista treba odati priznanje za profesionalno izveštavanje o eventualnoj pojavi meksičkog gripa. Nakon saznanja da se jedna starija žena javila u Klinički cenatar Vojvodine, prenete su izjave portparolke KCV-a, pokrajinskog sekratara za zdravstvo i republičkog ministra za zdrav- stvo, te uopšte nije bilo mesta panici. Programi radio-stanica bilo su redovni sa akcen- tom na vesti iz KCV-a. Profesionalnost na prvom mestu Kada se pojavi bilo kakva vanredna okolnost, najvažnija je koncentracija repor- tera sa lica mesta, ali i dežurnog urednika i voditelja u redakciji, odnosno studiju. Zbog toga je neophodno napraviti takozvani brzi plan delovanja, koji podrazumeva dogovor oko broja i vremena uključenja u program, eventualni razgovor sa sagovornikom i na terenu, ali i u studiju. Prilikom svakog narednog uključenja prvo reći šta se novo dogodi- lo, pa tek onda ponoviti kojim povodom se reporter opet javlja u program. Ako je u pitanju vanredna okolnost kao gore pomentute bombaš i svinjski grip, nije preporučljiv razgovor sa slušaocima, odnosno kontakt-program, jer usled nedostatka informacija i pojave poluinformacija može doći do širenja panike i straha. U takvim situacijama profesionalnost u vidu izbalansiranog i činjeničnog izveš- tavanja biće od koristi i medijskoj kući i slušaocima. Takvim načinom izveštavanja ra- dio-stanica samo može steći još veće poverenje svoje publike i kredibilitet među kolega- ma. 31

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

NAROD JE UŠAO U SKUPŠTINU Prva, prava prilika da se otkrije koliko je neko zaista sposoban da radi u mediji- ma, odnosno, da s ponosom može da kaže „Ja sam novinar” desi se kada dođe do nekih vanrednih okolnosti (rat, demonstracije, prirodne katastrofe: poplave, požari, zemljotre- si). Međutim, te okolnosti nikada ne treba čekati, već se uvek treba pripremiti na vreme. Posebnu specifičnost i važnost u vanrednim okolnostima upravo ima radio. Ako dođe do nestanka struje, ne može da se gleda televizija, ne mogu da se štampaju novine, ne može da se surfuje po internetu, ali može da se sluša radio. Samo su potrebne dve baterije i radio će biti tu. Jasno u centar S obzirom na to da je sadržaj koji se plasira u radio-programu prolazan, odnosno za jednokratnu upotrebu, taj podatak svaki radijski novinar mora uvek imati na umu kada izveštava. Slušaoca ne treba dovoditi u nedoumicu tipa: šta je čuo, šta se stvarno dogodi- lo? Jer on ne može, slušajući radio, da se, kao kad čita novine, ponovo vrati na prethod- nu rečenicu da bi bolje razumeo vest (Veljanovski 2005). Nikada ne treba zaboraviti savet da vesti ili izveštaj treba pisati tako da ih razumeju obični ljudi, naši ukućani, pri- jatelji. Takođe, ne treba zaboraviti da ste novinar koji teži da objektivno sagleda stvar- nost, odnosno da treba da se, koliko god je moguće, oslobodite emocija. Ipak, sve izgle- da mnogo komplikovanije kada se nađete u takvim okolnostima koje su nepredvidive i kada, naravno, nema vremena za neke dubinske pripreme. Tada je važno da pratite is- kustva starijih kolega, odnosno onih koji su eventualno već radili u vanrednim okolnos- tima. Ako se zateknete u mladom kolektivu, posle kratke instrukcije urednika, vaša je- dina nada jeste novinarska intuicija. Tada morate verovati u sebe. Radno vanredno Izveštavanje radijskog novinara u vanrednim okolnostima prati niz specifičnosti koje ću objasniti na primeru slučaja – demonstracije 5. oktobra 2000. Novinar tada mora da bude spreman na klizno radno vreme, nemogućnost da se uvek predvidi sledeći korak u datoj situaciji, kretanje u velikoj masi ili boravak u sredinama koje su opasne za život. Od radijskog novinara u vanrednim prilikama očekuje se najpre javljanje sa lica mesta i to više puta tokom dana (često i tokom sata, ako se situacija komplikuje), brzo reagova- nje i čak diktiranje (preko telefona) vesti kolegama u redakciji, sposobnost da se na licu mesta nađe sagovornik, napravi anketa sa građanima i slično. Zato se mora reagovati br- zo i efikasno. Maksimalno koncentrisano. Radijski novinari u vanrednoj situaciji često će biti izveštači ne samo za svoj medij već i za druge medije.12 Primera radi, u većini slučajeva novinari svetske službe Bi-Bi-Sija (BBC) obučeni su da rade i za radio i za televiziju, a takav multimedijalni pristup širi načine podučavanja radio-reportera kako da kamkoderom snima televizijsku reportažu (Bojd 2002). 32 12 Nije svaka redakcija mogla imati svog izveštača 5. oktobra u Beogradu.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

(Ne)očekivane demonstracije 5. oktobra 2000. u Beogradu navele su određeni broj medija da pošalju svoje izveštače ispred (sada već bivše) Savezne skupštine. Oni mediji iz Vojvodine i ostatka Srbije koji nisu iz bilo kog razloga mogli da pošalju svoje ljude, oslanjali su se na kolege iz beogradskih radio-stanica sa kojima imaju saradnju. Tako je reporter Radija B92 tog dana bio prebukiran pozivima matične kuće, ali i osta- lih nezavisnih medija i bezbroj puta tokom dana uživo se uključivao u program. Novinar je, iako je izveštavao u izuzetno teškim okolnostima (na stotine hiljada ljudi, policija, suzavac), precizno i pribrano svaki put slao osveženu varijantu izveštaja kako u Radio B92, tako i u druge stanice. Radio je tih godina igrao vrlo važnu ulogu i praktično bio i oči i uši demokratskoj javnosti, budući da su sve najvažnije televizijske kuće bile pod kontrolom vlasti. Svako uključenje reportera pratilo je najpre trenutni prikaz događaja. Na primer „Ovde je mirno” ili „Počela su koškanja demonstranata i policije” ili „Lideri DOS-a upravo su poručili da će ići do kraja”, zatim procena broja ljudi na platou Skupštine i kratak osvrt na ono što se do tada desilo. Važno je da se koristi upravo taj redosled, kako bi se slušaocima dočarala atmosfera sa lica mesta. Svi koji su tih dana pomno bili uz svoje radio-aparate nikada neće zaboraviti ključnu rečenicu koju je reporter Radija B92 Daniel Bukumirović, u jednom momentu izgovorio: „Evo ga, narod, narod je ušao u Skupštinu!” To je bio vrhunac dana. Ipak, novinar je ostao na visini zadatka i nakon toga. Da pomenem samo i koliko je bitno u takvoj prilici imati dobar mobilni telefon, odnos- no napuniti na vreme baterije u aparatu, pripremiti diktafon, poneti rezervne baterije i slično. Svima, koji tog dana nisu bili u Beogradu, reporter B92 u potpunosti je preneo atmosferu sa platoa Skupštine svojim uključenjima u program. Ukoliko novinar uspe da unese slušaoca na mesto odakle izveštava, njegov zadatak biće ispunjen u potpunosti, a zadovoljstvo će i pored napornog rada biti i s jedne i sa druge strane mikrofona. Samim tim što je dorastao visini zadatka, reporter je opravdao imidž svoje kuće i zabeležio sebi debelu (pozitivnu) recku za dalju karijeru. Radno paradno Ovaj gore pomenuti primer trebalo bi da bude podstrek svakom mladom novinaru koji stremi ka izazovnom novinarstvu. Ako ste bar malo osetili neki fluid čitajući ove redove, vaša novinarska intucija radi kako treba. Ne treba da se brinete za svoju bu- dućnost. Ono što je još važno u ovakvim situacijama jeste kolegijalnost. Pomažite kole- gama koji nisu iz vašeg mesta, jer se nikada ne zna kada će oni zatrebati vama. Takođe, za uspeh svake stanice u vanrednim prilikama, pored javljanja reportera sa lica mesta, gotovo od iste važnosti su i voditelji u studiju, njihov izraz u etru, tehnika i urednici koji će brižno odabirati informacije, što će davati određenu boju programu. Bez obzira u kojoj se od ovih uloga budete zatekli u nekoj vanrednoj situaciji, dajte maksimum od sebe. Vaš trud višestruko će se isplatiti. Posle napornih sati i sati rada, uvek dođe i trenu- tak za opuštanje.Tada zajedno u redakciji obeležite svoj uspeh. Slavite do zore! Ali, opet, budite oprezni, možda vas neko usnimi. Pravi novinari uvek su na zadatku. 33

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

ZVUK JE VIZIJA Problemi koji su aktuelni u svim zemljama u regionu podstakli su učesnike Tre- ćeg regionalnog radijskog festivala Neum 2007, održanog u istoimenom bosanskoherce- govačkom primorskom gradiću od 13. do 18. novembra 2007, da diskutuju o etičkim ko- deksima novinara i ulozi radija u lokalnoj zajednici. U takmičarskom delu festivala učes- tvovalo je oko 40 radio-stanica iz Bosne i Hercegovine, Srbije (uključujući i Kosovo), Crne Gore i Albanije. Po prvi put takmičili su se i studenti žurnalistike i polaznici alter- nativnih medijskih škola iz Novog Sada, Beograda, Sarajeva, Tuzle i Podgorice. Serviseri i privatnici Poštovanje etičkog kodeksa u javnim i privatnim medijima bila je tema u okviru koje se razgovaralo o tome ima li razlike u regulatornim pravilima za rad javnih servisa i privatnih stanica, koliko je zaista nezavisna uređivačka politika nekog medija, da li i dalje političari pokušavaju da disciplinuju medije i slično. Primera radi, u Bosni i Her- cegovini medijsku sferu kontroliše Regulatorna agencija za komunikacije (RAK). U Srbiji je to Republička radiodifuzna agencija (RRA). I BiH i Srbija su verovatno jedin- stvene države u svetu koje imaju više javnih servisa – Radio-televiziju Bosne i Her- cegovine, Radio-televiziju Federacije Bosne i Hercegovine i po istom principu Radio- televiziju Republike Srpske. U Srbiji su to Radio-televizija Srbije i Radio-televizija Voj- vodine (sa programima na srpskom, mađarskom, slovačkom, rusinskom, rumunskom, hrvatskom, romskom i ukrajinskom jeziku). Radio-televizija Kosova, sa sedištem u Pri- štini na albanskom jeziku, takođe funkcioniše kao javni servis i kako je navedeno na nji- hovom sajtu13 , 26% svog programa emituje na manjinskim jezicima: srpskom, boš- njačkom, turskom i romskom. Učesnici diskusije u Neumu zapazili su da su gotovo u celom regionu slični prob- lemi etičke prirode. Za Srbiju je istaknuto da, iako postoje regulatorna tela koja sank- cionišu neprimereno ponašanje medija, česti su izostanci očekivanih reakcija tih tela, uprkos tome što se govor mržnje očigledno širio etrom i to na stanici koja je dobila nacionalnu radijsku frekvenciju. Takođe, bilo je reči i o tome da li novinari treba da dobi- jaju licencu za svoj rad po uzoru na neke druge profesije. Siromašni lokalci i policajci Druga festivalska tema ticala se lokalnih medija i njihove uloge u promovisanju lokalnih vrednosti i interesa građana u malim sredinama. Prema istraživanjima međuna- rodnih organizacija koja su sprovedena u BiH, lokalni mediji nisu u mogućnosti da va- ljano obavljaju svoj posao, jer su finansijski nedovoljno jaki, nedostaje im obrazovani kadar, a u malim zajednicama ima dosta i političkih uticaja budući da su lokalni mediji u oba entiteta BiH i dalje u ingerenciji skupština opština, kao osnivača. Iskustva iz Srbije adekvatno su prikazana na primeru Radija Jasenica iz Smederevske Palanke koja je 34 13 www.rtklive.com .

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

često imala problema da stupi u kontakt sa načelnicima policije zbog neke banalne stvari, jer se za sve morala pitati centrala (policije) u Beogradu. Ova radio-stanica imala je važnu ulogu kada je u tom kraju bilo prirodnih nepogoda i kada je najveći broj građana samo slušao šta radio kaže. Međutim, poražavajući je podatak da je prosečna novinarska plata na nivou cele Srbije oko 200 evra?! Učesnici diskusije su se na kraju zapitali, šta onda novinare motiviše da rade. Vizionari i laureati Najlepši deo ovog morskog festivala bila je dodela nagrada. Generalna je ocena da su lokalne radio-stanice, uprkos brojnim teškoćama i te kako kreativne, slušane i da novinari koji rade u takvim medijima imaju šta kvalitetno da ponude. Ove godine na fes- tivalu su se novinari i budući novinari takmičili u šest kategorija. Pobednica kategorije Radijska reportaža o turističkim i ekološkim vrednostima u regionu je Gorica Šahović sa Radija Crne Gore 2 iz Podgorice, nagrađena je za reportažu Ribarska fešta – Tivat 2007. Žiri je za istraživačku priču o povratnicima nagradio prvim mestom Željka Tvrdišića iz Radija Kontakt plus iz Kosovske Mitrovice za istraživačku priču Romi – povratak u neizvesnost. Od, čak, 67 pristiglih identifikacionih radijskih džinglova izabran je jedan naj- bolji – koji je takođe otišao u Podgoricu na Radio Crne Gore 2. Za najbolji komercijal- ni radijski džingl proglašen je Kani Radija Ljubuški iz Ljubuškog (BiH). Najtežu odluku imao je žiri u kategoriji Radio sajam (različiti tipovi emisija). Od velikog broja kvalitet- nih emisija, za najbolju je izabrana Farenhajt 007 ili o ježevima i ljudima Radija TNT iz Travnika (BiH) autora performans grupe Alter art. Da radio ipak ne mora da brine za svoju budućnost, govori i podatak da je od ove godine ustanovljena nova takmičarska kategorija Najbolja studentska produkcija. Bilo je prijavljeno 22 rada sa fakulteta ili alternativnih medijskih škola i instituta iz Novog Sada, Beograda, Sarajeva, Podgorice i Tuzle. Posebno ohrabruje komentar žirija kojim je predsedavala Ljiljana Zurovac, predsednica Saveta za štampu BiH koja je rekla: „Za- jednički stav žirija je da je većina od 22 pristigla rada vrlo dobrog kvaliteta i moglo bi se kazati da je mnogo bolja od tekuće produkcije koja se svakodnevno može čuti na na- šim stanicama. Upravo zbog toga bi bilo jako dobro ukoliko bi se ove priče pojavile u programima radio-stanica (ako već nisu), a ne samo da ostanu dio edukacionog procesa i ovog Festivala. Ono što raduje je da se uz dobro vođenu priču i korištenje činjenica velika pažnja posvećuje radiofonskom pakovanju priloga, što je uvijek odraz više medij- ske svijesti. Posebno dobro po kvalitetu, ali i po broju priloga, bilo je učešće odsijeka za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu.” Prvu nagradu dobile su student- kinje IV godine žurnalistike sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu – Milica Grahovac i Jelena Vukmanović za radijski paket Mali oglasi, druga nagrada otišla je studentkinji beogradskog Fakulteta političkih nauka Milici Petrović za paket Jedan dan u Rio De Žaneiru, a treća opet u Novi Sad – studentkinjama III godine žurnalistike na Filozof- skom fakultetu Maji Martić i Martini Mirković za paket Udvaranje među mladima. Sledeći Regionalni radijski festival, čiju licencu ima Udruženje lokalnih radio stanica Alter media iz Sarajeva biće, posle tri neumska, preseljen u Grad soli. Do sluša- nja u Tuzli! 35

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

OVDE TUZLA Četvrti Regionalni radijski festival okupio je u Tuzli predstavnike 31 radio-sta- nice i pet fakulteta, odnosno škola novinarstva iz Bosne i Hercegovine, Srbije,14 Hrvat- ske i Crne Gore. Novinari, profesori i studenti žurnalistike od 24. do 29. juna 2008. učestvovali su u ozbiljnim stručnim diskusijama, a organizator Udruženje lokalnih radio-stanica Alter media iz Sarajeva, zaista se potrudio da učesnici Festivala požele ponovo da se vrate u Grad soli. Pored tematskih konferencija, organizovane su posete znamenitim mestima i institucijama Tuzle, dok je kulminacija Festivala bila dodela nagrada i proglašenje najboljih radova u svim kategorijama. Novinari – ujedinjeni Konferencija kojom je započeo 4. festival bavila se budućnošću profesije – obra- zovanjem novinara, novim izazovima u oblasti formalnog i neformalnog obrazovanja novinara za kvalitetan rad u medijima. Na ovoj konferenciji koja je održana u Kući pla- mena mira u tuzlanskom parku, govorili su profesori novinarstva sa univerziteta u Beo- gradu, Novom Sadu, Tuzli i Banjaluci, kao i predstavnici Misije OEBS-a u BiH. Ista- knuto je kako su mediji kontrolori demokratije u svakoj zemlji i kako se moć novinara ogleda u tome da prate i kontrolišu kako se u svakoj zemlji razvija demokratija i šta radi vlast. Rektor Univerziteta u Tuzli prof. dr Džemo Tufekčić govorio je o reformi visokog obrazovanja koja se sprovodi u zemljama regiona koja obuhvata integraciju teorije i prakse. Docentkinja na žurnalistici Filozofskog fakulteta u Banjaluci dr Tatjana Tapavič- ki-Duronjić govorila je o akademskom obrazovanju za novinare i dinamičnom svetu me- dija. Ona se založila za uspostavljanje zanimanja novinar pripravnik, za sveobuhvatnu analizu potreba tržišta medija kao i za jačanje dvosmerne saradnje na relaciji između no- vinarskih fakulteta i medija. Docentkinja na žurnalistici Filozofskog fakulteta u Novom Sadu dr Dubravka Valić Nedeljković predstavila je rezultate istraživanja Univerzitetsko obrazovanje novinara u Srbiji koje su uradili Institut društvenih nauka iz Beograda i Centar za profesionalizaciju medija. Ona ja navela kako danas u Srbiji postoji šansa da se novinari obrazuju na svakom koraku, da postoji čak 12 fakulteta na kojima se izučava- ju mediji, kao i pet neformalnih obrazovnih centara za novinarstvo. Ta istraživanja su po- kazala da je studentski program novosadske Žurnalistike najbolji u Srbiji. Prema miš- ljenju dr Nedeljković, alternativno obrazovanje podjednako je važno za novinare, jer nji- hovo učenje ne sme da se završi kada diplomiraju, već treba konstantno da se obrazuju i napreduju. Docent na Novinarstvu Fakulteta političkih nauka u Beogradu dr Rade Ve- ljanovski ukazao je kako je on na fakultetu koji ima dugu tradiciju prinuđen da dodatno, samoinicijativno radi sa studentima u vidu alternativnih novinarskih radionica, jer nije bilo mesta da se i one uvrste u zvanični reformisani program. Dr Veljanovski je još rekao da većina vlasnika medija u Srbiji izbegava zapošljavanje obrazovanih novinara jer ih se plaši. Učesnici Konferencije uputili su zajedničke preporuke nadležnim insititucijama u nadi da će do 5. festivala bar deo njih biti realizovan. Profesori novinarstva, pored osta- 36 14 Uključujući i Kosovo.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

log, založili su se za unapređenje akademske razmene i mobilnosti profesora, ali i stude- nata žurnalistike. U planu je bilo da svaki fakultet na Festival 2009. dovede grupu stu- denata koji će zajedno raditi nedelju dana.15 Novinari – nagrađeni Na 4. regionalni radijski festival leta 2008. pristiglo je oko 160 radova koji su se takmičili u šest kategorija: 1. Najbolja istraživačka tema Evropa i mi, 2. Najbolji identi- fikacioni radijski džingl, 3. Najbolji komercijalni radijski spot, 4. Najbolja radijska reportaža, 5. Najbolja radijska emisija (radio sajam) i 6. Najbolja studentska produkci- ja. Zbog ograničenog prostora, u ovom tekstu predstaviću samo neke od nagrađenih. Kada je u pitanju 1. kategorija, žiri je uočio kako su novinari obično obezbeđivali dobar materijal, ali su sa dosta neznanja pristupali montaži i obradi materijala. Najveća zamerka bila je to što je u većem broju radova najatraktivniji materijal ostavljen za kraj umesto da ide na početku i time zainteresuje slušaoca. Ipak, bilo je i dobrih radova. Laureat 1. kategorije je Radio Bosne i Hercegovine iz Sarajeva sa istraživačkom pričom S manjinama u Evropu. Treću nagradu dobio je Radio Kragujevac za prilog Kjoto pro- tokol ulaznica u Evropu. Najveći broj radova – gotovo 70 pristigao je u 2. kategoriju. Žiri je ustanovio da su, u odnosu na 3. festival, radio-stanice pokazale iskorak i na kvalitetu i na kvantitetu identifikacionih džinglova. Prvu nagradu dobio je Radio Metohija na albanskom jeziku iz Peći za džingl Život je knjiga. Radio Srbobranu pripala je specijalna nagrada. Za raz- liku od prethodne kategorije, kada je u pitanju Najbolji komercijalni radijski spot, žiri je ocenio da nije bilo radova koji su zadovoljili postavljene kriterijume, te zbog toga nije ni dodelio glavnu nagradu. Najveća problematika u 4. kategoriji, na koju su članovi žirija skrenuli pažnju, je- ste nepoštovanje kriterijuma minutaže. Čak 50% reportaža trajalo je duže od limita. Od dobrih reportaža, kao laureat istakao se Radio Crne Gore za prilog Splavarenje Tarom. Ovaj rad veoma je atraktivno urađen uz pravu radiofoničnost. U najkompleksnijoj, 5. kategoriji, opšta ocena žirija je da je ponuda radijskih emisija zanimljiva i da predstavlja solidnu produkciju radio-stanica. Prva nagrada otišla je u Radio Kosova na albanskom jeziku iz Prištine za emisiju Život u prirodi koja pred- stavlja bogatu životnu priču jednog starca koji živi u Dečanskoj klisuri. Žiri je konstato- vao da je novinarka Ajeta Bećiraj napravila „čvrst novinarski postupak klasične radijske reportaže i na slikovit način dočarala život u prirodi…” Novinari – naslednici U leto 2008. studentska produkcija pristigla je na tuzlanski festival iz Novog Sa- da, Beograda, Tuzle i Cetinja. U ovoj kategoriji žiri je kao dobru stvar zapazio napredak u radiofoničnom pristupu obrade tema. Takođe je za 5. festival sugerisano uvođenje žan- rovske kategorizacije studentskih radova. Prva nagrada otišla je u Beograd na Fakultet političkih nauka (FPN). Za rad studentkinje pobednice Ivane Živkov o zrenjaninskoj porodici Švarc koja zarađuje tako što prodaje stvari iz kontejnera, članovi žirija su oce- 37 15 Zbog svetske ekonomske krize, Festival se nije održao ni 2009, ni 2010.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

nili da je to priča „koju bi trebalo podeliti svim radio-stanicama kao uzor kako se radi prava radijska reportaža”. Druga nagrada pripala je studentu žurnalistike iz Tuzle Adnanu Murseloviću za prilog koji je sve rekao zvukom, bez reči. Ova nagrada dode- ljena je za izuzetnu kreativnost i originalnost ideje. Treća nagrada takođe je ostala u Tuzli. Studentkinja Samra Hidanović uradila je prilog o depresiji kao bolesti savremenog društva. Žiri je u ovoj kategoriji dodelio i dve specijalne nagrade – studentkinji žurna- listike sa Filozofskog fakulteta u Novom Sadu Tamari Savić za prilog o crkvenom razvo- du i studentkinji novinarstva na FPN-u iz Beograda Milki Domanović za prilog o živo- tu i radu slepe dece u školi. Novinari – opet u Tuzli Produkcija 2008. pokazala je veliku kreativnost i trud lokalnih radio-stanica u svim zemljama učesnicama. Organizatori Festivala najavljuju snažniju promociju do 5. festivala kako bi što veći broj radio-stanica iz okruženja ponudio svoje najbolje radove i kako bi smo znali gde se danas nalazi radijska produkcija našeg podneblja. Do sluša- nja, opet u Tuzli! PRVOAPRILSKA ŠALA NA RADIJU Većini onih koji danas prihvataju prvoaprilsku šalu malo je poznato zašto je baš 1. april odabran za nasankavanje i smeh. Kada je rimski papa Grgur XIII krajem XVI veka reformisao kalendar, početak Nove godine pomeren je na 1. april, dok je u sred- njem veku novo Leto Gospodnje dočekivano krajem marta, sa buđenjem prirode. Slavlje je u srednjovekovnoj Evropi počinjalo 25. marta, a kulminiralo je 1. aprila. Otpor ka novom Prihvatanje novog Gregorijanskog kalendara nije išlo glatko i brzo, a istoričari beleže da je najviše otpora bilo u Francuskoj, gde su prosti ljudi odbijali da pređu na novo računanje vremena, odnosno nisu bili dovoljno informisani da se prelazi na novi kalendar, te su nastavljali da dočekuju Novu godinu 1. aprila. Zbog toga su ih umniji i prosperitetniji slojevi društva ismevali. Neinformisani su dobijali pozive za nepostojeće zabave, a svi koji su se upecali na tu šalu dobili su nadimak aprilska riba (na francuskom le poisson d’avril). Iz takvog kulturnog i društvenog konteksta proširio se svetom običaj pošalica na tuđ račun svakog 1. aprila. Prvo aprililili na prostorima bivše Jugoslavije zabeleženo je u Rasini 1928. 38

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Stiv Bogdanović Obeležavanje 1. aprila u medijima danas predstavlja svojevrsni izazov. Od kada je svet postao Globalno selo, a mediji počeli da se koriste i kao sredstva manipulacije, taj datum postao je dobar pokazatelj kako se sa samo malo mašte i snalažljivosti može testirati pronicljivost auditorijuma. Novosadskom Radiju 021 to je uspevalo uzastopno dve godine. Mnogi se još do detalja sećaju prvoaprilskog junaka – najbogatijeg Srbina na svetu, Čikažanina novosadskog porekla Stiva Bogdanovića. Brojne novosadske redakcije, ali i dopisništva beogradskih medija obreli su se 1. aprila 2004. na Trgu slo- bode, gde je prema informacijama Radija 021, Bogdanović trebalo da otvori „montažno- demontažni javni WC ispred Gradske kuće“. Na šalu se, među prvima, upecao i (tadaš- nji) ministar za kapitalne investicije Srbije Velimir Ilić, koji je novinaru Radija 021 čak rekao kako je on lično razgovarao sa Bogdanovićem, iako je Bogdanović izmišljeni lik. Krivo je bilo i (tadašnjem) predsedniku Skupštine Grada Novog Sada Borislavu Nova- koviću jer je propustio šansu da se sastane sa Bogdanovićem, koji je uspeo i da u holu Skupštine ostavi poruku u Knjigu utisaka. Novosadski grupnjak U želji da i 2005. budu originalni i da se našale sa slušaocima i drugim kolega- ma, u Radiju 021 odlučili su da plasiraju vest o tome kako se u Novom Sadu pojavio kućni pornić na diviksu čiji su glavni akteri ovdašnji političari. Vrlo brzo i ova šala je uspela, a o Novosadskom grupnjaku čulo se ne samo u Novom Sadu i Vojvodini, već i u drugim delovima Srbije, ali i Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Makedonije. Za ovakav poduhvat bila je neophodna višenedeljna priprema i timski rad. Tako je ova radio-stani- ca, nekoliko dana uoči 1. aprila, pustila u svojoj (tada) veoma popularnoj rubrici Ventil16 slušaoca koji je javio kako je čuo da se u gradu pojavio nesvakidašnji pornić. Tragom te vesti, novinari Radija 021 krenuli su u razrađivanje šale. Priča je tekla po planu, da bi kulminirala 31. marta, odnosno 1. aprila kada se na radijskom veb-sajtu pojavila slika, odnosno omot diviksa sa natpisom Novosadski grupnjak, traje 40 minuta. Redakcija je odmah bila zatrpana pozivima ostalih medija i na desetine slušalaca koji su po svaku cenu želeli da nabave taj kompromitujući diviks. Neverne Tome posustale su kada se 1. aprila prodavac sa diviksom (saradnik Radija 021) pojavio u Sportsko-poslovnom cen- tru Vojvodina (u kadici na SPENS-u) i besplatno prvim zainteresovanim podelio neko- liko diskova. Kada su srećne mušterije otišle kućama i ubacile pornić u kompjuter, umesto kadrova orgijanja na monitoru im je iskočilo obaveštenje da je u pitanju prvoapriska šala. Uspeh i opasnost Ekipa novinara ovog lokalnog radija uspela je da pažljivo planiranom višene- deljnom pripremom i raspodelom uloga17 ispuni svoj cilj. Šala je uspela. Upecali su se 39 16 O ovoj rubrici čak je i napisana knjiga Pusti ’Ventil’ Radija 021 (Vasić 2004). 17 Desetak ljudi, na čelu sa Natašom Puškar i autorom ovog teksta, učestovalo je u kreiranju i realizaciji šale za 1. april.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

slušaoci, ali i novinari drugih medija, a Radio 021 besplatno se reklamirao u brojim domaćim i stranim medijima, kao i na internetu. Međutim, postavlja se pitanje odgo- vornosti ostalih senzacionalističkih medija koji su prenoseći prvoaprilsku šalu bez proveravanja verodostojnosti informacija, punili svoje stranice i programe nečim što nije istina, a da ni sami nisu znali da li to stvarno postoji ili ne. Glad za informacijama po svaku cenu bez dubljeg istraživanja problema ili fenomena dokaz je kako se vrlo lako može manipulisati javnošću. Ovdašnji tabloidi molili su Radio 021 da im pošalje sav materijal kako bi oni, bez cenzure, objavili baš sve, pa čak i imena i prezimena aktera pornića bez obzira na kršenje privatnosti. Prvoaprilska šala na radiju i pecanje velikog broja medija može biti i dobar povod za preispitivanje čitalaca tih novina, odnosno publike tih elektronskih medija, kako u stvari oni dolaze do informacija i koliko su te informacija stvarno pouzdane. Ili je to samo još jednom žeđ za senacijom po svaku cenu. Izgleda da vode na medijskom pros- toru Srbije ima puno, a da se ribe stalno pecaju, ne samo 1. aprila. 40

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

POJAVE MOĆ RADIJA Mala kutijo, stisnuta uz mene za vreme bekstva da se tvoje lampe ne polome, Nošena od kuće na brod, od broda na voz, Da bi moji neprijatelji nastavili da mi govore Pored mog kreveta meni za bol Poslednju stvar uveče, prvu ujutro, O svojom pobedama i mojim brigama, Obećaj mi da nećeš odjednom ućutati. Ovom malom pesmom iz 1922. nemački umetnik Bertolt Breht predvideo je važ- nost radija. Radio, bezmalo 100 godina kasnije, u borbi protiv ostalih medija, počinje da širi svoj uticaj i u virtuelni svet. Neke svoje osnovne osobine on zbog toga gubi, ali mno- ge druge dobija. Postaje višedimenzioni medij sa mnogo širim uspehom i komunikaci- jom sa svojom publikom, koja pratila program preko frekvencija ili ne, postaje njegov virtuelni slušalac. Iako savremeni radio nikada nije ni bio mala kutija, njegove lampe su često lomljene, konkurenti su nastavili neuspešno da ga kopiraju, a on je ponovo dono- sio nove ideje i bio prvi u svemu. Prema tome, izgleda gotovo nemoguće kontrolisati moć radija. Imaginacija Najveća prednost radija u odnosu na konkurentske medije – televiziju i novine (internet mu je za kratko vreme postao saveznik) jeste njegova imaginacija. Svako ko sluša radio ima neograničenu mogućnost da zamišlja, odnosno dočara sebi izgled vo- ditelja pred mikrofonom, novinara reportera koji se javlja sa nekog aktuelnog događaja, da na sebi svojstven način otkriva tajne poruke koje se odašilju u radio-etar, da plovi na talasima muzike koja ga ne opterećuje slikom, već dominantno okupira njegovo čulo zvuka. Odnosno, isključivo. To je ono što ne može da ponudi ni štampa, ni moćna tele- vizija, pa na kraju ni internet. Radio zato treba uvek da iskoristi tu svoju prednost, da prepusti slušaocima da sami kreiraju svoju zvučnu sliku o njemu, da stvore viziju svog večitog, pratećeg pri- jatelja. Muzika u ovoj priči treba da bude nenametljiva pratilja i ukras svih informacija 41

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

koje prođu kroz etar, da spoji prošlo vreme sa budućim, da podstakne slušaoce na emo- cije, da evocira njihove nezaboravne trenutke iz prošlosti, ali i da ih podstakne na krea- tivnost u budućnosti. Informacije, odnosno vesti, čine sadašnjost i sponu između juče i sutra. Da njih nema, svet bi bio samo dosadna muzika. Ako savršeno uklopi informacije sa inspirativnim taktovima koji vraćaju samo najlepše uspomene, radio će doći do veoma uspešnog zvučnog okvira iz kojeg će slu- šaocu biti veoma teško da izađe. To je prvi znak da je slušalac tad srastao uz radio. I biće mu teško da ga ikada napusti. Talentovani ljudi iz radija prepoznaće taj momenat, što znači da je pobedila. Nekontinuitet Još jedna od važnih odlika radija jeste njegova pozicija u odnosu na slušaoce. Radio, za razliku od ostalih tipova medija, ne zahteva kontinuitet u praćenju programa. Njegova koncepcija jeste takva da svojim slušaocima dozvoljava da se u program uklju- če i iz njega isključe kada god požele. Samim tim, radio će uvek moći da privuče dovoljan broj slušalaca kojima će nje- gove informacije i njegova muzika biti zanimljivi. Zbog toga radio često ponavlja svoje informacije više puta tokom dana, vrti jednu pesmu nekoliko puta tokom 24 časa i veoma često govori tačno vreme i trenutnu temperaturu u gradu. To je još jedan od razlo- ga zbog čega ga je lako pratiti. Bilo kada da se uključite u program možete da očekujete da ćete čuti najvažnije informacije i da niste propustili nešto važno, pošto će se to ceo dan emitovati u programu. Na taj način čestim ponavljanjem nekih vesti, radio će, u skladu sa svojom ure- đivačkom koncepcijom, bolje, upečatljivije predstaviti svojim slušaocima neke ljude, njihove dobre, ali i loše osobine, kritikovaće političare, ali i hvaliti uspešne sugrađane. Sećam se jednog člana gradske vlade Novog Sada (mandat iz 2000. godine) koji je morao da podnese ostavku nakon što je Radio 021 otkrio i kroz program forsirao in- formaciju o tome kako je on napravio enormno visok račun službenog mobilnog telefo- na. Na pritisak medija, jer su tu informaciju prenela i ostala sredstva informisanja, do- tični član podneo je ostavku. Sadašnjost U mnogim stanovima i kućama radio je prva stvar koju čujemo kad ustanemo ujutro. Može da nas prati čitavo vreme našeg života. Vrlo je koristan za plasiranje mu- zike, servisnih informacija, zahvalan da se sluša u automobilu dok se putuje na posao ili vraća s posla, a poslednjih godina, radio je doživeo svoju renesansu razvojem tehnologi- je – počeo je da se nosi oko vrata ili u džepu – radio u mobilnom telefonu, mini-radio i slično. Radio je medij sadašnjosti, trenutka, bez obziran na to da li voditelj trenutno ne- što govori, ili su ranije pripremljene vesti sada upravo na programu, ili slušamo snim- ljenu muzičku emisiju koja tako zvuči kao da se emituje uživo. I tu svoju osobinu radio obilato koristi. Zbog toga su informacije na radiju su uvek sveže, ono što sad čujemo na radiju, za nekoliko sati objaviće televizija, a tek sutra moći ćemo da pročitamo u novina- 42

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

ma. Svi se dobro sećamo restrikcija struje, kada nijedan drugi medij, osim radija nije tako vešto bio u službi građana. RADIOVIZIJA Danas se lokalne radio-stanice, prema istraživanjim brojnih agencija (Stratedžik marketing, Skan), ubrajaju među najslušanije. Naravno, ako se uzme u obzir njihov zbir na nivou cele Srbije. Generalno posmatrano, većina malih stanica, spram velikih – tipa Radio Beograda ima problema sa tehnikom, kadrom, prostorom, konceptom pa i dozvo- lama za frekvencije. Država rešava ovaj poslednji problem, a na stanicama je da se same pobrinu za preostale. Zašto su i pored brojnih problema lokalne stanice slušane? Komšija Činjenica da slušaoci više vole da čuju nekog ko i sam govori poput njih ide u prilog lokalnim stanicama, bez obzira koliko se to kosilo sa profesionalizmom i shvata- njima medijskih i lingvističkih stručnjaka da radio-stanice moraju voditi računa i o nego- vanju kvalitetnog govora i o jezičkoj kulturi uopšte. Slušalac ima poverenja više u ono što čuje na lokalnoj stanici. To je zato što je u prirodi da lokalni novinari bolje razume- ju probleme tog slušaoca, odnosno često ih shvataju i kao sopstvene probleme koje treba rešiti. Ako novinar uspe da reši, ili bar ukaže na neki važan komunalni problem, slušalac će mu gotovo uvek oprostiti na nekim manama koje ima: brzom govoru, eventualnom kotrljajućem r, kao i upadljivom razvlačenju vokala (u Vojvodini). I tako se slušalac vezuje za radio, njegove voditelje i novinare. To je slično kao kada bi rekao da ga nervi- ra (inače dobar) komšija zato što frćka kad priča ili ima velik stomak. Lokalne stanice ukoliko žele da postignu još bolji uspeh i što je više moguće eliminišu probleme sa koji- ma su suočene, najpre treba da se posvete svom programskom konceptu. Zbog čega i koga one postoje, koja im je svrha, kakvu misiju imaju i šta žele sa tim. Moj radio Generalno posmatrano, radio je od svog nastanka na marginama XIX veka u la- boratorijama, pa sve do danas kada se čuje i preko interneta, uspeo da pretrpi brojne pro- mene i da se stalno usavršava i prilagođava situacijama kako bi opstao i u budućnosti. Lokalni radio danas je u ekspanziji gotovo u svim zemljama Evrope. Takve stanice svrstavaju se u tip savremenog radija. One ujedno mogu biti i poligoni za trening velikim komercijalnim radio-stanicama, ali i javnim servisima (Valić Nedeljković 2007). Dve su mogućnosti koncepta Mog radija: lokalni radio sa elementima javnog servisa i lokalni radio fokusiran ka određenoj ciljnoj grupi. Iako po Zakonu, javni servisi u Srbiji mogu biti samo republički Radio-televizija Srbije i pokrajinski Radio-televizija Vojvodine, opštinske i gradske radio-stanice koje u i dalje čekaju privatizaciju mogu da 43

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

kroz delove svog programa preuzmu koncepciju javnog servisa na lokalnom nivou. Pitanje je samo koliko im je to isplativo. Sa druge strane, većina privatizovanih ili od osnivanja privatnih radio-stanica opredelilo se usmerenju ka jednom tipu publike (muš- karci, žene, omladina, penzioneri) odnosno, kako se to kaže u medijskoj teoriji radija – da se formatiraju (Spaić 2005). Koncept javnog servisa Za one radio-stanice čiji su osnivači skupštine opština/gradova, i koji će morati da se privatizuju, od velike je važnosti da ne izgube misiju svoga postojanja – zbog slušalaca lokalne zajednice. Ako su do sada te stanice radile po principu komunalnog radija, u smislu da informišu građane o tome kako u opštini/gradu funkcioniše prevoz, koje saobraćajnice su zakrčene, ima li isključenja vode, struje, grejanja, kakvih ima pro- blema u školama, štrajkuje li se negde i naravno koliko valjano rade lokalni funkiconeri, onda je svakako sugestija da bar u jednom svom segmentu zadrže ovakav koncept pro- grama. Uglavnom bi to bio jutarnji ili prepodnevni program, koji je, opet po nekoj tradi- ciji i najslušaniji radijski termin. Ako se opredele za ovaj koncept, koji je i te kako važan za lokalnu zajednicu, treba da povedu računa da u svom programu moraju da govore i o marginalizovanim grupama (invalidima, penzionerima, nacionalnim pa i seksualnim ma- njinama). Takav program može da bude veoma skup – zahteva veliki broj novinara, kva- litetan i uigran kadar i savremenu tehniku. Veliko je pitanje da li će se tako nešto isplati- ti budućem vlasniku. Rešenje može biti u sklapanju posebnih ugovora sa lokalnim vlas- tima koje bi delimično finansijski pomagale takav tip komunalnog programa, bez mo- gućnosti da se mešaju u uređivačku politiku. Sudeći po dosadašnjoj praksi i uplitanju osnivača (lokalnih samouprava) u uređivačku politiku medija čiji je titular do sada bila lokalna uprava, ovaj model je u praksi gotovo nemoguć. Koncept ciljne grupe Ovakav koncept prihvatljiviji je za vlasnike lokalnih radio-stanica zato što u star- tu može da bude više finansijski isplativ. Kada direktor ili vlasnik stanice donosi odluku o tome kojoj će se ciljnoj grupi radio obraćati, mora povesti računa da takva ciljna grupa ima dovoljan broj slušalaca kako bi bila finansijski isplativa za stanicu. Iako je u Evropi poznato da postoje lokalne stanice koje za ciljnu grupu imaju stariju populaciju ili in- valide, na primer, kod nas komercijalni medij teško može da prihvati takav format. U bo- gatijim društvima to nije neuobičajeno. Zbog toga se kod nas lokalni mediji najčešće fokusiraju na malo širu ciljnu grupu na primer: mladi ljudi – studenti i radno sposobni od 19 do 35 godina. Program se onda apsolutno posveti njima i njihovim interesovanji- ma. Šta mlade zanima? Prvenstveno mesta za dobru zabavu, izlasci, honorarni posao, berza rada, rad u inostranstvu, garderoba, mobilni telefoni, aktuelna muzika (ma kakvog žanra bila), kvizovi sa es-em-es (SMS) porukama i slično. Vlasnik će svesno žrtvovati jedan broj slušalaca, ali uspeh je zagarantovan ako se dobro uklope muzika, njima ko- risne informacije i služba marketinga koja mora da odgovara potrebi tako usmerenog tržišta. 44

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Instinkt Često je teško pomiriti potrebe tržišta i mogućnosti samih medija. Svakako da je našem tržištu potrebna kvalitetna lokalna stanica koja će zadovoljiti osnovne (medijske) potrebe građana našeg društva. Od dva ponuđena koncepta, vlasnici mogu da profitira- ju, ali i ubrzo budu prinuđeni da zatvore stanice, a od toga će štete imati i publika i novi- nari. Zato je uvek potrebno imati dobre planove, osluškivati šta se dešava kod nas, ali regionu i svetu. Ako posedujete radioviziju imaćete dobru stanicu sa velikim brojem slu- šalaca, i debelim novčanicima onih koji stvaraju tako dobar program. Isplati se pomuči- ti se jer je zadovoljstvo obostrano. RADIO U TRENDU Savremeni tokovi poslovanja, brz način života, sve veći broj tehnoloških inovaci- ja, poput mobilnog telefona kao najvećeg otkrića poslednje dekade XX veka, zatim mp3, pa u poslednje vreme i mp4 plejera, koji bukvalno omogućavaju da čovek bude okružen zvucima iz male kutije u svakom momentu, odrazili su se i na fukcionisanje radio stani- ca. Prvenstveno na formiranje fleksibilnije programske šeme, razbijanje velikih višesat- nih blokova emisija i prelazak na komercijalnije rubrike i informacije. Za komercijalne stanice to je i bilo očekivano, ali čak su i programi javnih servisa krenuli za informaci- jama i rubrikama u trendu. Osnovna stvar koja čini okosnicu za ovakav tip rubrika jeste veća slušanost i zarada. Biznismeni i biznismenke Davno je prošlo vreme kada se sedelo u sobi i s pažnjom slušala neka radijska emisija. Stariji pamte kako su s nestrpljenjem žurili kod komšija koji imaju radio aparat da zajedno slušaju radio. A pravi bum osetio se odmah posle Drugog svetskog rata. Tako se, podsetiću, odvijao proces postepene modernizacije Radio Beograda. Pokrenute su nove humorističke emisije, posebno Veselo veče sa glumcima Mijom Aleksićem, Mio- dragom Petrovićem-Čkaljom i Brankom Veselinović. Ova emisija godinama je nedeljom uveče praznila beogradske ulice i kafane.18 Ipak, pola veka kasnije, usled pojave televi- zije, a kasnije i interneta, radio je, da bi opstao, morao da se prilagodi. S obzirom na to da je fleksiblini medij, transformacija nija bila tako teška. Stanice su shvatile da je brzo, kratko i jasno formula koja uvek dobija. Tako je poslednjih godina u ekspanziji veliki broj rubrika, odnosno kraćih formi u odnosu na polusatne, jednosatne i višesatne delove programa. Na primer, na novosadskim stanicama koje su dobile dozvole za emitovanje pro- grama na lokalnom nivou postoji veliki broj rubrika koje su posvećene novcu, trgovini, 45 18 www.rts.rs/radiobgd_80.-asp .

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

berzanskom poslovanju i slično. Rubrika Danas za sutra na novosadskom Radio Sajmu emituje se više puta tokom dana i na taj način slušaoci se upoznaju sa svim vidovima osiguranja kako lica, tako i imovine. Dosta se govori i o penzionim fondovima, o čemu se inače veoma malo zna u javnosti. Objašnjenja i savete pripremaju i sami predstavni- ci osiguravajućih kompanija, a slušaoci putem telefona postavljaju pitanja. Još jedna vrlo korisna rubrika na istoj stanici je i Radio berza koja dva puta dnevno donosi informaci- je u vezi sa trgovanjem hartijama od vrednosti iz prethodnog dana, a odmah po zatvara- nju Beogradske berze, u popodnevnim satima daje nove, dnevne izveštaje. Uz izveštaj o trgovanju, tu su i saveti kako izaći i trgovati na berzi, kada akcije kupiti, a kada ih pro- dati, što je posebno aktuelno od kako je u toku proces privatizacije brojnih preduzeća. Rubrika koju bih pomenuo kao dobar primer je i Vreme je novac u kojoj se govori o kre- ditima, štednji, platnim karticama i svemu što banke nude. Cilj rubrike je da kompliko- vane uslove bankarskih paketa razjasne slušaocima, odnosno, klijentima banaka.19 Roditelji i deca Na radio-stanicama postoje i rubrike koje se bave problemima roditeljstva, dece, odrastanja, i koje na moderan način, kratko i jasno, daju savete roditeljima. Tako se na Radiju 021 više puta dnevno emituje Roditeljski servis,20 a na Prvom programu Radio Novog Sada Bukvar za mame i tate21 – jednom sedmično. U Vojvodini je naročito važno da radio-stanice imaju ovakve i slične sadržaje, budući da je Pokrajina područje koje ima najizraženiju belu kugu. U takvim rubrikama mogu se dobiti informacije o, na primer, pomoći državnih organa porodiljama, o načinu veštačke oplodnje koje finansira država, ali i o servisnim informacijama tipa – aktivnostima predškolskih ustanova, kvalitetu is- hrane dece, higijene i slično. Ukoliko je ovakva rubrika sponzorisana, onda je korist obo- strana. Mlade, s druge strane, zanimaju emisije muzičkog profila, kvizovi i slično. Tak- vih sadržaja ima na novosadskom Radiju 5. Višečasovna emisija SMS maraton ispunja- va muzičke želje putem poruka preko mobilnih telefona, a u njenom okviru uvek se diskutuje o nekoj temi. Teme su najčešće u vezi sa problemima mladih, detaljima iz ži- vota i o tome diskutuju voditelji i slušaoci svojim komentarima. Poruke jeftinije na radiju nego na TV Slanje poruke putem mobilnog telefona postalo je vrlo popularno i pristupačno kada su radio- stanice u pitanju. Kao prvo, poruka koju šaljete radiju, manje ćete platiti od one koja će se videti na TV ekranu (nepisano pravilo), a i pošto provajderi nude odre- đeni broj slanja besplatnih poruka, zadovoljstvo će biti veće, kao i zarada. Jer, komerci- jalne stanice, što je i donekle opravdano, svaku svoju emisiju, rubriku, pa i samo infor- maciju koju plasiraju, gledaju kroz zaradu. U poslednje vreme primetno je blago opadanje kontakt-emisija i uključenja u slušalaca u program. Najslušanije stanice koje su nekada svoj program bazirale upravo 46 19 www.sajam.net/live/Radio_Sajam/Sema_po_danima . 20 www.021.rs . 21 www.rtv.rs/sr_ci/program/program_na_srpskom_jeziku .

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

na neposrednom kontatku sa slušaocima, opredelile su se za moderniji format, čitanja poruka koje slušalac pošalje preko mobilnog telefona, ako ima neki problem ili pak želi nešto da saopšti. Moguće je odabrati neku najbolju, najoriginalniju poruku, te tog slušao- ca uživo uključiti u program ili nagraditi. Time će se u izvesnoj meri eliminisati lovci na nagrade koji se stalno javljaju u program i uvek se može dati šansa nekom novom da kaže svoje mišljenje, a da to ne uguši etar. Od radio-stanica koje su nastavile da neguju kontakt-program sa slušaocima je javni servis Vojvodine – Prvi program Radio Novog Sada, koji svakog radnog dana pola sata ima kontakt-emisiju na određenu temu. Koliko god se takav vid programa činio transparentnim, voditelji često imaju problema da skrate slušaoce koji se uključuju u program, a primetno je i da se jedna grupa od pet, šest redovnih slušalaca uvek i na svaku temu javlja u program. To opet može da stvori lažnu sliku o tome da emisiju sluša samo ta grupica ljudi, što ne mora da bude tačno. Aktuelno Ukoliko radio-stanica ima svoju stranicu na internetu, a najveći broj ih ima, pored uobičajenih vesti i najava, često se kao vrlo čitane nalaze i ankete i forumi gde posetio- ci radijskog sajta mogu da glasaju ili da nešto komentarišu. Formati koji su se pokazali kao popularni među ovdašnjim radio-stanicama su iz oblasti ekonomije, roditeljstva i SMS kvizovi. Potrebe tržišta i publike pokazaće koliko će takve forme opstati u progra- mu, ili ćemo za nekoliko godina pisati o novim radijskim hibridima. RADIO IZ KOMŠILUKA Do početka devedesetih i kasnije do donošenja Zakona o medijima 1996. u Mađarskoj su radio-stanice bile isključivo državne ili partijske. Nakon perioda tranzici- je i prilagođavanja novim društveno-političkim okolnostima, ulasku zemlje u Evropsku uniju, u 2007. registrovano je oko 150 radio-stanica različitog tipa. Urednik Klub radija iz Budimpešte Andraš Piko rekao je kako danas napraviti jednu radio stanicu u ovoj zemlji nije toliko skupo. Potrebno je oko 10.000 evra.22 Kao i u većini zemalja, tako i u Mađarskoj, najviše uspeha na medijskom tržištu ostvarile su privatne komercijalne radio-stanice sa formatiranim programom i tačno definisanom ciljnom grupom slušala- ca. Radio kao ideja Pored različitih tipova radio stanica u Mađarskoj, interesantan je pokušaj formi- ranja radija koji bi se čuo samo u budimpeštanskom metrou. Postojala je ideja da se napravi Radio Tunel FM. Tvorci ove ideje pozivali su se na istraživanja koja su pokaza- 47 22 Novinarski trening, Segedin, 1. mart 2007.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

la da je glavno psihološko objašnjenje slušanja radija to da ljudi ne vole tišinu. Da im je potrebno, kad su usamljeni, bar neka priča u pozadini. To je bila ideja vodilja, koja je vrlo brzo propala s obzirom na to da je u metrou tokom celog dana gužva, da se stalno čuje žamor ljudi i da često prolaze vozovi, te je bilo gotovo nemoguće pronaći vremena ze reklamne poruke od kojih bi se izdržavao Tunel FM. Za razliku od ovog tipa, bilo je još pokušaja otvaranja radio-stanica na relativno malim, neuobičajenim mestima. Kada je u Budimpešti početkom XXI veka otvoren novi velelepni tržni centar Vestend (Westend), vlasnik je otvorio i radio koji se čuo samo unutar zidova tog centra. Ideja je, pored ostalog, bila da se preko radio-talasa reklamira- ju radnje koje se nalaze u tom centru. Međutim, vrlo brzo se pokazalo da firme koje imaju svoje lokale i butike u tržnom centru nisu zainteresovane za reklamiranje, pošto građani svakako dolaze s namerom da kupuju u tom centru i logično je da će proći pored svih radnji. Ipak, za razliku od nesrećne sudbine Radio Tunela, ova stanica je nastavila da postoji, ali više kao lokalna razglasna stanica sa muzikom i reklamama o sniženjima. Radio kao šlager Prema rasprostranjenosti, radio se u Mađarskoj deli na tri vrste: lokalni radio (koji obuhvata potencijalno 100.000 slušalaca), regionalni radio (čija se čujnost prostire do polovine teritorije države) i nacionalni emiteri (koji se čuju u celoj Mađarskoj). Pre- ma svojim funkcijama u društvu, postoje: javni servisi (slično, ali ne isto kao u Srbiji), zatim komercijalni (najpolularniji) i radio trećeg sektora (nevladin sektor). Model komercijalnog Radija Šlager iz Budimpešte pokazao se kao izuzetno uspešan. Menadžment stanice odredio je ciljnu grupu, slušaoce od 18 do 50 godina. Muzika koja se emituje je dominanto sedamdesetih i devedesetih godina XX veka, uz obilje aktuelnih hitova. Program je specijalno formatiran za ciljnu grupu i muziku, tako da je za vrlo kratko vreme postao jedan od najomiljenijih u mađarskoj prestonici. Vrlo blizak po formatu Šlageru je i Radio 88 iz Segedina. Zanimljivo je da su najbolje komer- cijalne stanice u Mađarskoj Šlager, Danubius, Roksi unapred trošile i po više stotina hi- ljada evra kako bi ulagale u planiranje programa i u istraživanje šta zaista žele njihovi slušaoci. Za razliku od javnog servisa i radija trećeg sektora koji u jednom satu mogu da imaju samo šest, odnosno tri minuta reklama, komercijalnom radiju dozvoljeno je 12 minuta EPP-a. Podaci do kojih je došao Andraš Piko govore da je na primer Radio Roksi već nakon prve godine ostvario profit od čak 400.000 evra. Mnoge male i velike kom- panije shvatile su da je oglašavanje preko radija isplativo jer je radio moderan medij za izražavanje poslovnosti. Nije bez razloga radiodifuzija nazvana četvrtom dimenzijom oglašavanja (prema Brigs, Berk 2006). Radio kao razgovor i vesti Interesantan format imaju još dve budimpeštanske radio stanice Klub i Info. Cilj- na grupa Kluba je vrlo usko profilisana. To su visokoobrazovani i bogati ljudi koje za- nima politika. Radio je odlično informisan o svim segmentima društva. Zanimljivo je napomenuti kako je rukovodstvo ove stanice otkupilo manje radio-stanice po Mađarskoj i kako se sada praktično može slušati gotovo u polovini zemlje. 48

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Najveća konkurencija ovoj stanici je Radio Info koji emituje isključivo vesti. Za njih je događaj napada na Ameriku 11. septemra 2001. bio prekretnica. S obzirom na to da su informativni radio, tada im se drastično povećala slušanost i od te godine su među najpopularnijima. Njihova programska shema tako je koncipirana da se na svakih 15 minuta ponavljaju vesti sa neznatnim izmenama. Uspeli su da privuku slušaoce da na svakih 15 minuta dođu na njihovu frekvenciju kako bi čuli vesti. Jedina mana tog tipa stanice jeste što se slušaoci ne zadržavaju dugo, jer se stalno vrte gotovo iste vesti. Uprkos tome uredništvu to ne smeta, pošto praktično svakog sata uzimaju veliki broj slušalaca drugih stanica koji se sele na frekvenciju Info-a jer su tu najbolje vesti. Za sada nemaju konkurenciju. Tek kada radio-stanica postane „deo našeg života”, kao što kaže slogan Radija 88 iz Segedina, i urednici i novinari sa jedne i publika i oglašivači sa druge strane moći će da budu ispunjeni i zadovoljni. Naravno, put do uspeha nikada nije lak. I dobre ideje čes- to se brzo rasprše, a samo uporni ostaju do kraja. Pravi pobednici. ALTERNATIVNI RADIO Dve potkategorije javnog servisa već nekoliko godina funkcionišu u Mađarskoj. Kao i u većini demokratskih, evropskih zemalja i u Mađarskoj postoji Nacionalni radio, čiji je osnivač parlament, odnosno narod, preko svojih izabranih predstavnika. Taj radij- ski javni servis čuje se na teritoriji cele države, finansira se iz budžeta i jednim manjim delom od reklama, što je opet u skladu sa mađarskim zakonodavstvom. Javni servisi na lokalnom nivou moraju da poseduju dozvole i da se pridržavaju koncepcije koja je speci- fična njihovom tipu. Radio trećeg sektora, ili popularnije alternativni radio ne može se generalno opisati, jer je za razliku i od (nacionalnog i od lokalnog) javnog servisa i od komercijalnog radija svaki za sebe posebna vrsta. Društveni radio Nacionalni mađarski radio i lokalni radijski javni servisi vrlo su važni za demo- kratsko funckionisanje društva, afirmaciju kulture, nauke i manjinskih prava. Za razliku od nacionalnog javnog servisa, lokalni servisi, po zakonu, za najmanje 50% emisija moraju imati javni, opšti interes. Preostali deo programa može biti u potpunosti komer- cijalizovan, što je relativno loše rešenje, jer se u tom segmentu programa nesmetano mogu emitovati razne nekvalitetne, ali i izrazito profitabilne stvari. U Mađarskoj takođe postoji državni organ za radio-televiziju, slično kao i u Srbiji Republička radiodifuzna agencija, koji vodi računa o tome da li se poštuju medijski propisi, dozvoljena minutaža reklama, kao i upotreba politički (ne)korektnog govora. Iako je, na primer, komercijalnim stanicama dozvoljeno 12 minuta reklamnih po- ruka u satu, javnom radijskom servisu do šest minuta, a radiju trećeg sektora, odnosno alternativnom radiju tri minuta. Sponzorisanje emisija ili nekih delova programa dozvo- 49

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

ljeno je komercijalnim stanicama i lokalnim javnim servisima, a interesantno je da preko različitih konkursa čak i država finansira određene emisije, pojasnio je urednik Klub radija iz Budimpešte Andraš Piko.23 Nedefinisani radio Alternativni radio, ili poznatiji pod nazivom radio trećeg sektora ne može se ge- neralno opisati kao što je to slučaj sa javnim servisom ili komercijalnim stanicama. Ipak, naravno da postoje određene karakteristike koje ga odvajaju od ostalih vrsta. Alter- nativni radio koristi manji broj džinglova, uglavnom se sve svodi na identifikacije sta- nice i poziciju frekvencije. Najvažnija osobina koja ovaj tip radija izdvaja u odnosu na ostale je da je to neprofitni radio, a način finansiranja tih stanica vrlo je specifičan. Uglavnom se sve svodi na razne vrste donacija (prema Nađ 2007). Još jedna od odlika alternativnog radija jeste i njegova uska povezanost sa pub- likom, osnosno ciljnom grupom. U alternativni radio tako ubrajamo: radio-stanice ver- skih zajednica, studentske stanice, ali i stanice sekusualnih manjina (ovo poslednje iako je moguće, veoma je retko u praksi). U ovoj vrsti radija slušaoci mogu da budu voditelji i kreatori jednog dela programa, a najvažnije od svega je da pruže što više informacija svojoj ciljnoj grupi koja je odabrala da ih sluša, po cenu da nekada i preteraju sa detalji- ma. Ali, to je njihova misija, tvrdi Andraš Piko. Okosnicu njihove programske sheme (ako je uopšte imaju) čini kontakt-program. Zabranjeni radio Prethodnica današnjih alternativnih radio-stanica u Mađarskoj je budimpeštanski Radio Tiloš (u prevodu Zabranjeni radio)24 , kao vrsta piratskog radija, nešto poput fan- tomske stanice u domaćem igranom filmu Crni bombarder. Tiloš je tako 1991. odigrao revolucinarnu ulogu u razvijanju alternativnih tipova radija. Uveli su niz inovacija – kontakt-program, što je do tada bilo nezaimislivo u komunističkoj državi, angažovali disk-džokeje, koji su kasnije postali najpopularniji u zemlji. Po prvi put u Mađarskoj jedna stanica puštala je muziku sa područja Srbije – Bobana Markovića i Lajka Feliksa. Imali su neutralan stav za vreme ratova u bivšoj Jugoslaviji i slično. Vrhunac svoje slave Tiloš je imao sredinom devedesetih godina XX veka, a ono što je ta stanica započela kas- nije su nastavile druge. Zabranjeni radio dosta loše je finansijski poslovao, iako je bio jedan od najslušanijih, jer nije imao reklama. Kada su, neplanski, počeli da ubacuju re- klamne blokove, rasterali su slušaoce sa frekvencije. Jedan od najvećih medijskih skandala koji se desio u mađarskoj radiodifuziji takođe se dovodi u vezu sa Tilošem, što ga je koštalo i te kako skupo. Voditelj, koji se uoči Božića napio, ušao je u studio da vodi praznični program i uživo u etar, na Badnje veče, rekao kako treba obesiti sve hrišćane. Posledice ovog incidenta bile su poražava- juće za tu stanicu koja je imala sjajan početak. Iako Tiloš i danas emituje svoj program i preko zemaljske frekvencije i preko interneta, njegov uticaj i slušanost daleko su niži 50 23 Novinarski trening, Segedin, 1. mart 2007. 24 www.tilos.hu .

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

nego što je to bilo pre desetak godina. Misiju Tiloša nastavio je još jedan alternativni Radio Veče ef-em (Eštefem radio) čiju ciljnu grupu predstavljaju mladi, urbani ljudi sve- sni svojih stavova i mišljenja. Uprkos tome što Mađarskom danas dominiraju, kao najslušanije, komercijalne stanice, nesporno je da pored javnih servisa vrlo važnu ulogu na medijskoj sceni imaju i radio-stanice trećeg sektora. Premda imaju najuže profilisane ciljne grupe, one danas u pravom smislu reči predstavljaju ćelije demokratskog društva, jer za razliku od javnih servisa, koji ponekad mogu da podlegnu pritiscima države, alternativne stanice će uvek biti opozicija i čuvari demokratije. ŽIVOT SA NAMA Uređivačka koncepcija najvećeg broja radio-stanica u Srbiji prilagođena je potre- bama tržišta, odnosno slušalaca. Osim javnih servisa (Srbije i Vojvodine) retko koja sta- nica može sebi priuštiti žanrovski raznolik program, veliki broj emisija i različite mu- zičke pravce. Sve je svedeno na to „kako sa što manje para (i ljudi, odnosno novinara) zaraditi što više“. Zbog toga ne iznenađuje da se uskospecijalizovane emisije gotovo is- ključivo mogu čuti na javnim radijskim servisima, koji imaju funkciju da informišu, obrazuju i zabave svoje slušaoce i to najrazličitijih kategorija: uzrasta, pola, profesija i slično. Dnevni program Budući da je radijski program, prema svim istraživanjima, najslušaniji tokom pre- podneva, prirodna stremljenja urednika su da im taj deo programa i dana bude prožet najatraktivnijim sadržajima koji će zadovoljiti najširi krug publike. Gde onda u takvoj priči svoje mesto mogu zauzeti teme koje će biti zanimljive marginalizovanim grupama, odnosno invalidima? Takve istraživačke priče i teme, novinari mogu praviti na svakom koraku i uklopiti u gotovo svaku informativnu emisiju ili vesti. Svakom dobronamernom slušaocu, politički i društveno svesnom i odgovornom, mora biti važno da zna koliko su danas u 21. veku, na primer, u Novom Sadu pristupačne javne institucije osobama koje su u invalidskim kolicima. Pre nekoliko godina upravo zahvaljujući medijima, ali i aktivnostima Udruženja studenata sa invaliditetom i Centra Živeti uspravno, u glavnom gradu Vojvodine, jedan deo institucija počeo je da svoje ulaze prilagođava potrebama invalida: Skupština Grada Novog Sada, gotovo svi fakulteti Novosadskog univerziteta, Srpsko narodno pozorište, Palata pravde kod SPENS-a i tako dalje. Međutim, i dalje postoji veliki broj institucija koji je nedostupan invalidima, ali nastavak zajedničke kampanje medija i udruženja si- gurno će doneti još pomaka u tom pravcu. Zbog toga je od izuzetne važnosti za širu društvenu zajednicu i postojanje specijalizovanih emisija i u udarnom radijskom ter- minu. Stoga treba pozdraviti postojanje emisije Jedan život koja se svakog ponedeljka 51

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

od 10:10 do 11 časova emituje na Prvom programu Radio Novog Sada. U pitanju je emisija o životu invalida, radu njihovih udruženja, akcijama i aktivnostima. Teme koje emisija pokreće jesu i saradnja ovdašnjih, vojvođanskih udruženja sa sličnim u zemlji i svetu. Gosti emisije su sami invalidi, predstavnici udruženja, pred- stavnici nadležnih državnih službi. Iako se bavi isključivo problemima invalidnih lica, emisija može biti zanimljiva i svima ostalima. Noćni program Za razliku od pokrajinskog radijskog javnog servisa, koji se koncepcijski oprede- lio da specijalizovani sadržaj emituje u prepodnevnom terminu, beogradski javni repub- lički servis je emisije posvećene marginalizovanim grupama smestio na program Dvesta- dvojke u noćnim satima, ali sa daleko više različitih emisija i dužinom trajanja. Noćni program ne mora da bude loš termin za takav tip emisija. Za razliku od dnevnog progra- ma, noćni je daleko fleksibilniji i može da istrpi razuđenost tema i mnogo užu ciljnu grupu slušalaca. U sitnim satima atmosfera, posebno uz radio-talase, mnogo je intimni- ja i slušaoci koji prate takav program vrlo rado žele da se uključuju i govore o svojim problemima, odnosno postavljaju pitanja gostima ili jednostavno opušteno razgovaraju sa voditeljima. Rukovodstvo Beograda 202 osmislilo je svakodnevni noćni program od jedan do četiri časa, iza ponoći, koji je u potpunosti posvećen marginalizovanim grupa- ma, što je jedinstven koncept na domaćem radijskom prostoru. Još jedna posebnost ovakvog tipa programa jeste i podatak da su predstavnici pojedinih marginalizovanih grupa često i autori i voditelji emisija. Tematike noći me- njaju se svakodnevno. Zajednički naziv noćnog programa je Ljudi sa nama. Važno je napomenuti da se program emituje uživo i da svaka emisija zahteva maksimalnu angažo- vanost i posvećenost ekipe koja dežura noću. Tako je nedeljom ovaj program posvećen dijabetičarima, njihovim problemima, rešavanju tih problema i aktivnostima Dijabetološkog saveza Srbije. Ponedeljkom je noć rezervisana za sekusualno različite. U pitanju je emisija kontroverznog sadržaja, koja je, kako piše na sajtu Dvestadvojke, namenjena „svima koji vole da vole: heteroseksualci- ma, homoseksualcima, biseksualcima, svingerima…” Voditelji su za moto ove emisije odabrali rečenicu: „Strasti su sokovi duha” i posvećena je, kako kažu, „onima koji ne traže, već nalaze”. Utorak noć bavi se narkomanijom, odnosno zavisnicima, potencijal- nim zavisnicima, onima koji idu ka problemu, a toga još nisu svesni. Voditelj ove emisi- je je mladić koji je bio narkoman i HIV pozitivan je. Govori otvoreno sa slušaocima o svim problemima, pruža im podršku i daje savete. Pripadnicima marginalizovanih grupa mnogo je lakše kada je na drugoj strani neko ko je i sam bio u problemima u kojima su i oni, tako da je ovakav voditelj dobar izbor. Noćni program sredom bavi se osobama sa invaliditetom. Tokom cele noći, slušaoci mogu saznati mnogo toga iz aktivnosti udru- ženja, o načinu života osoba sa invaliditetom, njihovim svakodnevnim problemima, ali i idejama za uključivanje u svakodnevni život, borbu za ostvarivanje svih prava koja im pripadaju, osnove njihove socijalizacije, kao i internim druženjima. Četvrtkom je noć posvećena bolestima zavisnosti, a fokus emisije usmeren je na razgovor sa slušaocima. Noć u kojoj je sva pažnja fokusirana na usamljene je rezervisana za petak. U opisu kon- cepcije ove emisije navedeno je kako je njen cilj da se obrati „usamljenicima, depresiv- 52

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

nima i da nađe sredinu između egoizma i altruizma”, navodeći slušaoce da razmišljaju o drugim ljudima koji su deo njihove stvarnosti. Poslednja noć u nizu – subota bavi se žrt- vama nasilja, afirmacijom osnovnih ljudskih prava, kao i posebnih prava dece i žena. Na taj način je u ciklusu od sedam dana, odnosno preciznije rečeno noći, obuhvaćeno što je moguće više marginalizovanih grupa. Ka jednakosti Kako bi mediji, ali i publika i društvo uopšte, bolje razumeli probleme invalida, najiskrenije preporučujem mali Rečnik invalidnosti (Ružičić 2003) koji je prvi takve vrste u našoj leksikologiji i usmeren je na korekciju normi reči u srpskom jeziku, a čiji je krajnji cilj afirmacija politički korektnog govora. Kada većina radio-stanica bude pre- gledala ovaj rečnik (70 stranica), znaćemo da smo kao društvo napravili veliki korak napred, a sugrađanima koji u sebi imaju nešto vredno (in valid) ta pažnja puno će znači- ti. RADIJSKA EMISIJA Jedna od kultnih radijskih emisija koje se vrlo rado sećaju starije generacije slušalaca jeste Veselo veče Radio Beograda. Ova emisija bila je jugoslovenskog karak- tera i radila se u saradnji sa većim brojem studija iz cele bivše Jugoslavije. Budući da polovinom XX veka nije svako domaćinstvo imalo radio-prijemnik, organizovala su se svojevrsna druženja kada su ljudi odlazili jedni drugima u posete, zajedno sedeli u dnevnim sobama i slušali Veselo veče. Emisija je sredinom sedamdesetih godina XX veka obeležila tri decenije emitovanja. Šta se u međuvremenu desilo sa radijskim emisi- jama i zbog čega nijedna do sada nije uspela da dosegne popularnost ove prve? Još jedno pitanje na koje ću pokušati da nađem odgovor jeste i koliko je u međuvremenu radijska emisija evoluirala i prilagodila se novom vremenu i prostoru. Emisija kao celina Emisija je programska celina na radiju, odnosno televiziji. Ovakav radijski for- mat može se podeliti prema vrsti i sadržaju emitovanja. Tako, prema prvoj podeli, pos- toje emisije koje se emituju uživo (istovremenost) ili snimljeno (odloženo emitovanje), a postoje i dokumentarne emisije koje kombinuju nove i arhivske snimke. Prema drugoj, sadržajnoj podeli, emisije se dele na: informativne, dokumentarne, obrazovne, zabavne, muzičke i kontakt-emisije sa uključenjima slušalaca u program (prema Đurić 2003). Usled tehničke i kompjuterske revolucije, danas je veliki broj sadržaja na radiju moguće emitovati snimljeno, mada radio kao medij trenutka više voli program uživo. Stanice često posežu za različitim trikovima kako bi simulirale živi program, a u stvari emisija je davno snimljena i emituje se u najpogodnijem trenutku. Postoje različiti tipovi 53

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

(kompjuterskih) programa koji omogućavaju (snimljeno) emitovanje emisije u tačno utvrđenom vremenskom intervalu, sa mogućnošću naknadnog ubacivanja čak i reklama. Prosečan slušalac razliku između žive i snimljene emisije neće ni primetiti. Ovakav, odloženi način emitovanja zahvalan je iz više razloga. Što je emisija kompleksnijeg sadržaja, biće lakše ako se u etar emituje kao snimak. Formalno, sve emisije mogu da budu snimljene. Ali u praksi to nije dobro. Naravno, kvizove i kontakt-emisije nemoguće je snimati, jer gube smisao i ne bi mogle biti realizovane u formi koja ih inače i čini specifičnim. Ne preporučuje se (ali je moguće) snimati informativni program, odnosno emisi- je Vesti ili Hroniku. Ukoliko stanica stremi ka tome da joj se veruje i da izgrađuje (čuva) poverenje svoje publike, informativni program treba po svaku cenu da uvek ide uživo! Za sada tih problema nemaju javni servisi koji ne oskudevaju u novinarima i voditelji- ma. Opasnim trikovima snimanja vesti pribegavaju lokalne stanice koje, u želji da opo- našaju pravi informativni program (kopirajući agencijske vesti sa dostupnih sajtova), bukvalno rečeno sramote novinarsku profesiju. Nebrojeno puta dešavalo se da se vest koja se vrti već odavno desila ili se uopšte nije desila, a ceo dan se snimljena emituje u programu. Posle slušanja takvih simuliranih, lažnih vesti na pojedinim lokalnim novo- sadskim stanicama i dalje mi ostaje nejasno šta one time dobijaju? Bar je na radiju lako, ako nemaš vesti, pusti muziku. To je prednost radija u odnosu na štampu i televiziju. Nadam se da će vlasnici i urednici stanica na vreme shvatiti da nije dobro da po svaku cenu svi imaju informativni program. Koncept savremene emisije Svaka ozbiljna radio-stanica koja nije džuboks treba da neguje radijski format emisije. Koncept kontakt-emisije uvek je dobrodošao. Stanica, ako se odluči za takvu emisiju, ima male šanse da ne uspe. Kontakt-program ili interaktivni radio je koncept emisije gde slušalac telefonom, a u poslednje vreme na komercijalnim stanicama i sla- njem poruka preko mobilnih telefona, može da se uključi u program, razgovara sa vo- diteljem i gostom emisije, učestvuje u diskusiji ili postavi neko pitanje, odnosno ostavi komentar. Iako su pravi pogodak za stanicu, ni sa ovakvim tipom emisija ne treba pre- terivati. Dovoljno je jedna, eventualno dve dnevno. Slušaoci treba da se užele. Naravno, kada su u pitanju neke vanredne okolnosti i kada lokalni radio treba da bude najsoli- darniji komšija svojim sugrađanima, tada je poželjno da se ceo program reorganizuje u vanredni i prilagodi situaciji. Tada je čak preporučljivo da se kontakt-emisija proširi na ceo program. Kada su normalne okolnosti, kontakt-emisija, pa i intervjui ne bi trebalo da traju duže od pola sata. Naravno, u međuvremenu se podrazumeva pravljenje bar dva muzička predaha od po tri-četiri minuta, dakle suv razgovor sa gostom u studiju, razgo- vor sa slušaocima ili nagradna igra treba da traju maksimalno do 20 minuta. Svaka emisija mora da ima najavnu i odjavnu špicu (koje treba da budu različite, a ne da se najavna pušta ponovo na kraju emisije) i bar jedan do dva rastavna džingla koji će biti pušteni u vidu identifikacije posle muzičkih predaha. Ovakvi tipovi emisija uglavnom su na programu između jutarnje smene, dakle od devet, odnosno 10 časova, pa sve do 15, 16 časova. Posle toga uglavnom se emituju centralne informativne emisi- 54

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

je i lagani poslepodnevni muzički program. U večernjem delu radijskog programa, kada se treba boriti sa konkurentskom televizijom, koncept emisija može se znatno promeni- ti i prilagoditi određenoj ciljnoj grupi. Dobar primer za to su emisije noćnog programa Radija Beograda 202.25 Demografski profil Zastupnik sam teze da svaka radio-stanica treba da ima svoj demografski profil. Odnosno, profil prosečnog slušaoca dotične stanice, njegovo starosno doba, zanimanja, prihoda, muzičkog ukusa i slično. Taj profil je od velikog značaja za radio kada je u pitanju marketing, odnosno oglasi, reklame i naravno sponzorstva određenih emisija. Kompanija, firma koja se oglašava neće obavezno investirati u radio-stanicu koja (for- malno) ima najveći broj potencijalnih slušalaca (njena frekvencija na određenoj teritori- ji), već će tražiti najbolju ciljnu publiku ili demografski segment za svoj proizvod (Šin- gler, Viringa 2000). Na primer, urbane gradske stanice nisu najpogodnija mesta za rekla- miranje poljoprivredne mehanizacije, kamiona i slično. Ono na šta takođe urednici, odnosno voditelji emisija nikada ne treba da zaborave jeste da uvek zamišljaju samo jednog slušaoca kome će se obraćati kako bi svom stilu dali karakter prisnosti. Zaboravite na fraze: „poštovani slušaoci”, „dragi slušaoci”. Kori- stite prednosti imaginacije koje nema nijedan drugi medij sem radija. I svaka emisija tad će biti odlično primljena. STUDENTSKA RADIJSKA EMISIJA U Srbiji danas nema specijalizovanih radio-stanica koje su namenjene studen- tskoj populaciji. Univerzitet u Novom Sadu imao je mogućnost da početkom deve- desetih godina XX veka pokrene svoju radio-stanicu, ali to se nikada nije dogodilo. Godine 1992. među prvim rešenjima za desetogodišnje korišćenje frekvencija od Vlade Srbije, pored ostalih, dobio je i Univerzitetski radio Novi Sad za frekvenciju 92,2 MHz. Da je Univerzitet imao nameru da pokrene radijski program govori podatak da su u tu svrhu na Filozofskom fakultetu tada napravljeni radijski studio i režija koje od 2004. koristi novoosnovani Odsek za medijske studije. Budući da do kraja 1995. Novosadski univerzitet nije pokrenuo program na dodeljenoj frekvenciji, izgubio je pravo na dalje korišćenje. U glavnom gradu Srbije nekoliko godina postojala je studentska radio-stanica u okviru Fakulteta političkih nauka (FPN) Univerziteta u Beogradu. Finansijsku podršku osnivanju studentske stanice dala je 2003. Ambasada Sjedinjenih Američkih Država (SAD) u Beogradu koja je obezbedila novac za kupovinu opreme. Studentski radio Beogradskog univerziteta na 90,6 MHz nastao je kao zajednički projekat Ambasade 55 25 Detaljnije o ovome (u ovoj knjizi) u tekstu pod naslovom Život sa nama.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

SAD i FPN-a, pri čemu je ambasada obezbedila opremu vrednu 50.000 dolara, kao i po- moć u obuci za početak rada stanice, a FPN je ustupio renovirani prostor, nameštaj i komunalnu infrastrukturu. Radio je do 2007. emitovao zabavni, muzički program, vesti i servisne informacije koje su bitne za beogradske studente i bio poligon za praksu stu- denata novinarstva na FPN-u. Pokretač studentske radio-stanice je prof. dr Rade Ve- ljanovski. Program se emitovao svakodnevno i počinjao je jutarnjim programom, dok su se tokom dana na svaka dva sata emitovali pregledi aktuelnosti iz politike u rubrici BU fleš. Od 16 časova na programu je bila centralna informativna emisija Bumerang, a po- podne i veče bilo je rezervisano za muziku, zabavu i autorske emisije (prema Milanović 2006). Od 2007. i stupanja na snagu Zakona o radiodifuziji, budući da Univerzitet kao državna institucija ne može da bude osnivač radio-stanice, studentska stanica prestala je da emituje program. Slušaonica šest U novembru 2008. Radio Beogradskog univerziteta sklopio je sporazum sa beo- gradskom radio-stanicom Studio B. Sporazumom je predviđeno da Radio Studio B sva- kog radnog dana, počevši od 18. novembra, od 18 do 19 časova emituje program koji se pravi na studentskoj stanici. Ambasada SAD-a obezbedila je tada 15.300 dolara za neop- hodnu dodatnu opremu na FPN-u i Studiju B. Slušaonica šest naziv je emisije, koju u radijskom studiju na FPN-u pripremaju i realizuju studenti novinarstva, a koja se potom preuzima i prenosi u etar putem talasa Radija Studio B. Emisija ima simboličan naziv za koju studenti kažu da je to „jedina slušaonica u kojoj studenti predaju“ i imaju glavnu reč, a broj šest, jer se emituje od 18 časova. Emisija Slušaonica šest koncipirana je tako da ima voditeljski par, odnosno domaćine emisije. Teme mogu biti aktuelne studentskoj populaciji (informacije o studiranju, stipendijama, studijskim putovanjima), ali i drugi- ma (kultura, sport, muzika). Tako su neke od tema kojima su se bavili beogradski studen- ti žurnalistike bile: smeh, mitska bića, fudbal, muzejski prostori u Beogradu, vazduho- plovstvo i tako dalje. Svaku emisiju priprema više studenata, odnosno dvoje vode pro- gram, dok su ostali zaduženi za pripremu radijskih priloga, odnosno realizaciju emisije. Studenti novinari uspostavljaju i kontakt sa svojim slušaocima telefonom, mejlom i pre- ko fejsbuk grupe. Iako se Slušaonica šest emituje preko gradske radio-stanice i može se čuti samo na području Beograda, emisija se širom Srbije i sveta može pratiti putem inter- neta, odnosno lajv striminga.26 Kuliranje Studentska emisija Kuliranje nastala je u februaru 2010. kao posledica saradnje Odseka za medijske studije novosadskog Filozofskog fakulteta i pokrajinskog javnog servisa Radija Vojvodine (Radio Novog Sada). Studenti treće godine žurnalistike nakon položenog ispita iz predmeta Radijsko novinarstvo odlazili su na jednonedeljnu praksu na Radio Vojvodine, Radio 021 ili Radio Sajam. U stanicama su provodili pet radnih dana, i pokušavali da rade tekuće novinarske poslove. Ipak, njihov rad većinom je osta- 56 26 http://radio.studiob.rs:8004/listen.pls .

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

jao nevidljiv, odnosno nedovoljno iskorišćen, dok su pri evaluacijama na fakultetu stu- denti zahtevali mnogo duže trajanje prakse i konkretan rad. Dogovorom šefice Odseka prof. dr Dubravke Valić Nedeljković i novog glavnog i odgovornog urednika Radija Vojvodine Radovana Balaća pokrenuta je studentska radij- ska emisija na pokrajinskom javnom servisu. Emisija Kuliranje na Prvom programu može se slušati svake druge subote od 13 do 14 časova. Svaku emisiju pripremaju po četiri studenta/studentkinje koji na praksi provode dve radne sedmice i kao krunu svog rada realizuju po jedno Kuliranje. U tome im je od velike pomoći mentorka na radijskoj praksi urednica na Radiju Vojvodine Goranka Jednak, ton majstor Jaroslav Kovač sa Odseka za medijske studije, kao i ekipa tonaca sa radija. Emisija je prvenstveno name- njena studentima Univerziteta u Novom Sadu, ali može biti zanimljiva i studentima pri- vatnih fakulteta, kao i srednjoškolcima koji planiraju upis na fakultete, kao i mladima koji su završili studije i, na primer, traže posao. Svaka emisija tematski je raznovrsna i sastoji se od priloga koji su pripremili studenti koji su bili na praksi u tom periodu. Odnos muzike i govora je 2:1. Tako se prva emisija bavila otplatama studentskih kredi- ta, životom u studentskim domovima, studentskim radom u Americi, ali i jednom širom temom, kao što je otvaranje mulitipleks bioskopa u Novom Sadu. U drugoj emisiji stu- denti su pripremili priloge o ishrani u studentskoj menzi, o prihvatilištu za decu sa ulice, muvanjem preko interneta, filmovima i knjigama i što je veoma zanimljivo pojačanim interesovanjem za učenjem mađarskog jezika. Ovaj poslednji prilog pripremila je stu- dentkinja koja žurnalistiku studira delom i na maternjem, mađarskom jeziku. Žurnalisti koji deo studentskog programa pohađaju na manjinskim jezicima, radijsku praksu obav- ljaju u manjinskim redakcijama pokrajinskog radija, ali su na ideju urednice Goranke Jednak uključeni u pripremu zajedničke emsije Kuliranje, što se pokazalo kao veoma dobro. Emisija može da se sluša u celoj Vojvodini, a preko interneta27 i širom sveta. Korak po korak Za razliku od Srbije, u zemljama u regionu, poput Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Mađarske, postoji nekoliko specijalizovanih stanica koje su namenjene isključivo studentskoj populaciji. To su Radio Študent u Ljubljani, Radio Student u Zagrebu, Studentski radio BB u Splitu, Studentski radio EFM u Sarajevu i Studentski radio Mi u Segedinu. Budućnost studentskih radio-stanica u Srbiji može ići u tri pravca. Izdavanja novih licenci za lokalno emitovanje programa, gde bi mogle da konkurišu stanice civilnog društva, među kojima su i studentske, neće biti do 2016, kada ističu važeće osmogodišnje dozvole koje je na konkursima dodeljivala Republička radiodifuzna agen- cija (RRA). To u praksi znači da nijedna legalna studentska lokalna radio-stanica u Srbiji ne može biti otvorena do 2016. Druga mogućnost jeste iniciranje izmene Zakona o radiodifuziji koje bi omogućile (državnim) univerzitetima (jer privatni to formalno i sada mogu) da osnivaju radio-stanice. Treća opcija je da studentske organizacije u Srbiji već sada mogu da pripremaju internetske radio-programe, budući da se na čak devet fakul- teta studira novinarstvo i da sva studentska udruženja i organizacije već imaju svoje veb- sajtove. 57 27 www.rtv.rs .

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

RADIJSKI PROGRAMSKI TOK Još od kada je prvi put markiran, početkom osamdesetih godina XX veka, kon- cept otvorenog programskog toka, postao je u prvoj deceniji XXI veka pravi hit među radio-stanicama u Srbiji. Dugogodišnji novinar Radio Beograda Ratomir Damjanović primetio je diferenciranje programske šeme pojedinih beogradskih, gradskih stanica pre gotovo trideset godina. On je 1982. definisao programski tok kao „tip programa koji ost- varuje jedinstvo zabavnog i informativnog u kome informativno, ako se nađe u skladu sa muzičkim slojem i u zavisnosti od načina prezentacije, ima gotovo jednak značaj kao i muzika, a prima se bez opterećenja kod slušalaca koje pre svega zanima muzika. Moglo bi se reći da informativno u takvoj konstelaciji dobija odlike zanimljivog” (Damjanović 1982). Dakle, programski tok današnjih radio-stanica nije nikakva novost, već nešto što se na ovim prostorima javilo odavno. Kako su onda današnje popularne gradske radio- stanice iskoristile prednosti programskog toka spram nekada klasičnih radijskih emisija? Grad kao tema Programski tok najpre je zapažen u gradskim radio-stanicama u Beogradu Studio B i Beograd 202 budući da su kao začetnice takvog posebnog tipa radijskog sadržaja, odnosno emisija, počele da preko svojih talasa još pre tridesetak godina privlače veliki broj slušalaca. To se desilo zahvaljujući otvorenosti prema različitim temama čija je osnovna veza bila muzika i grad kao motiv koji se provlačio kroz program. Programski tok postao je popularan zbog toga što podrazumeva duže programsko vreme – bar neko- liko sati28 , da ima svoju špicu, prepoznatljive džinglove i fleksibilan sadržaj. U program- skom toku dominiraju isključivo gradske, odnosno lokalne, komunalne teme, servisne informacije, obaveštenja koja su trenutno aktuelna i potrebna za normalno funkcionisa- nje i snalaženje prvenstveno u velikim gradovima. Zbog toga se programski tok i javlja najpre u beogradskim, a kasnije i kod novosadskih stanica. S obzirom na to da je pri- mećeno kako centralni ili matični republički, odnosno pokrajinski radio nije bio u mo- gućnosti da udovolji lokalnim programskim potrebama za područje gradske zajednice gde se čuje, matična radijska kuća – Radio Beograd, kasnije tokom devedesetih godina XX veka, i Radio Novi Sad otvorile su svoj gradski program. U glavnom gradu Srbije to je bio Beograd 202, a u glavnom gradu Vojvodine Novosadska dvestadvojka (kasnije preimenovana u Novosadsku skalu). Na tim malim radijima informacije su mogle da se plasiraju bez prethodno poštovane stroge programske šeme, a takve stanice postale su pravi servisi građana i vrlo popularne. Budući da je radio vrlo brz medij, a u tom domenu gradski radio još brži, jer mu je sve na dohvat ruke, slušaoci su počeli da se identifikuju sa svojim malim stanicama i njihova popularnost brzo je rasla. Cilj programskog toka bio je (a trebalo bi da je tako i danas) da ostane veoma blizak običnom čoveku, građaninu koga zanima kako danas u gradu funkcioniše javni prevoz, gde neće biti struje i vode, kakvo je grejanje, gde su rasprodaje, kakvi su kul- 58 28 Ratomir Damjanović naveo je da je to od tri do pet sati trajanja programa.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

turni sadržaji, koji se koncerti i priredbe održavaju, ukratko, kako grad živi. Budući da veliki radio nije mogao da odgovori na sva ta pitanja, jer bi bio neatraktivan za slušaoce ostalih gradova o kojima nije reč, programski tok ostao je kao osnovna koncepcija lo- kalnog, urbanog radija do danas. Voditelj kao ličnost Šansu koju je dobio još davno, urbani radio zadržao je i danas. Na gradskom radi- ju, u programskom toku, kao najbolji domaćini programa pokazali su se voditelji koji su u isto vreme mogli da budu i novinari, ali i urednici svog dela toka. Takvi ljudi iz radi- ja najbolje su se prilagodili modernom konceptu poimanja radija. To nikako ne znači da oni ne treba da imaju dobru boju glasa, ili da imaju neku govornu manu, ali perfekcija nije poželjna. Takvi voditelji novinari ili novinari voditelji najpre moraju da odlično poz- naju tematiku gradskih zbivanja, moraju imati šarma, biti harizmatični, da znaju da razbude i da zadrže slušaoca svojom spontanošću, ali u isto vreme i velikom infor- misanošću. Neretko oni i sami učestvuju u novinarskom poslu pripremanja određenih priloga i informacija, vode razgovore u studiju sa gostima, uključuju slušaoce u kontakt- program, odlično komuniciraju sa kolegama, naročito novinarima i reporterima. Takvi autori programskog toka moraju uvek da budu spremni na prekomponovanje sadržaja programa i nikakve neobične situacije koje se dese ne smeju da ih iznenade. Zbog toga treba da budu spremni na svakodnevnu i učestalu relaciju i koordinaciju tipa studio (gde je on/ona domaćin/domaćica) – teren (odakle se javljaju reporteri) – redakcija (gde novi- nari pripremaju nove informacije) – telefon ili kompjuter (preko kojih se komunicira sa publikom). Još jedna od važnih osobina ovakvog tipa programa je dobar odnos između muzike i govora. Voditelj/voditeljka treba da bude zvezda, ali svestan/svesna svog utica- ja da nikada ne zaboravi da je on/ona tu samo zbog slušalaca. Skladan odnos između govora i muzike u programskom toku danas bio bi 2:1 u korist muzike (nekada je bilo idealno 5:1). Na žalost, u poslednje vreme, zbog brojnih reklamnih poruka, sponzorstava i oglasa, programski tokovi su začepljeni viškom go- vornih informacija što odvlači slušaoce sa frekvencije. Programski urednici ili glavni i odgovorni urednici treba da posreduju između službe marketinga i domaćina program- skog toka kako bi zaštitili program i kako se ne bi svakih nekoliko minuta smenjivale najave poput: „Sponzor tačnog vremena”, „Sponzor sportske rubrike”, „Sponzor vre- menske prognoze”, „Sponzor hita dana” i slično. Njihova kreativnost tu mora doći do izražaja ukoliko se želi uspeh takvog programa. (Ne)originalnost naziva U želji da privuku slušaoce koji se vezuju za svoju omiljenu stanicu, najpre zbog muzike, a onda zbog kvalitetnih i pravovremenih lokalnih informacija i vesti uopšte, rukovodstva većine komercijalnih radio-stanica, nazive programskih tokova vezuju za novinara/voditelja koji je zadužen za tih nekoliko sati programa. Tako se poslednjih go- dina javlja svojevrsna hiperinflacija naziva programskih tokova po identičnom modelu. Problem može da nastane kada određeni novinar voditelj prestane da radi u tom pro- gramskom toku. Onda se mora menjati i naziv. 59

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Evo kratkog pregleda najpopularnijih programskih tokova sa nazivima: Dizanje (sa Goricom i Draganom) na Radiju B9229 ; Buđenje sa Dejanom, Kafa sa Vesnom, U špicu sa Ivanom na Radiju Beograd 202; Buđenje (sa Copetom i Bubom), Sa Ivankom od 10 do dva na Radiju 021; Jutro sa Srđanom, Sa Peđom do tri na Radiju As; Dan sa Natalijom na Radiju S i tako dalje. Prvi put u istoriji otvoreni programski tok javlja se i na Prvom programu nekog matičnog, pokrajinskog radija – Radija Vojvodine (ili Radio Novog Sada (RNS)). Po- krajinski radijski servis svoju dugogodišnju gradsku informativnu emisiju Novosadska hronika, koja je najpre emitovana na Novosadskoj skali do zatvaranja, i na Prvom pro- gramu RNS-a, a kasnije samo na Prvom programu, zamenio je programskim tokom Novi Sad i gradovi Vojvodine30 U toj dvosatnoj emisiji, odnos muzike i govora je u proseku 1:1. Smenjuju se informacije iz Novog Sada i dopisnički izveštaji iz vojvođanskih gradova, gostovanja, tematski prilozi, u kombinaciji sa muzikom koja je prijatna za najširu slušalačku publiku. Tako nešto, što je bilo nezamislivo pre samo nekoliko deceni- ja, postalo je realnost i na javnom servisu našeg vremena. Opstanak i kvalitet današnjih programskih tokova zavisi od kreativnosti novinara voditelja, saradnika i cele ekipe u redakciji. Možda je pravo vreme da neka gradska sta- nica postane opet pokretač inovacija i za početak smisli nove, originalne nazive svojih programskih tokova. Gradski radio nikada ne treba da zaboravi da koristi prednosti prisnog kontakta sa slušaocima i misije da radi u interesu građana, ali zaista, a ne samo deklarativno. SERVISNE INFORMACIJE Različita istraživanja javnog mnjenja pokazala su kako se radio-stanice najčešće slušaju zbog muzike, ali ne isključivo zbog muzike. „Sva istraživanja od kasnih šez- desetih godina XX veka pokazuju da tri četvrtine ljudi sluša radio zbog muzike, dok samo oko 10% slušalaca uključuje prijemnik da bi bili informisani“ (Miletić 2009). Zajednica radio-stanica Srbije od Centra za istraživanje javnog mnjenja Radio-televizije Srbije naručila je istraživanje slušanosti lokalnog radija u Srbiji, gde je 51% ispitanika odgovorilo kako programe sluša zbog muzke, a 16% zbog lokalnih servisnih informaci- ja (Petrović 2004). Prema podacima istraživanja slušanosti radijskih programa na teri- toriji Srbije, koje je u maju 2007. sprovela agencija Stratedžik marketing, čak 75% gra- đana sluša radio zbog muzike, a oko 11% zbog vesti i servisnih informacija. 60 29 Nakon prelaska voditeljskog para na Radio Beograd jutarnji program na Radiju B92 zadržao je isto ime. 30 Već od jeseni 2009. i izmene u programskoj šemi, ponovo je vraćena petnaestominutna emisija Novosadska hronika u terminu od 17 časova.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Servis protiv muzike Uprkos tome što su istraživanja pokazala kako se radio dominantno sluša zbog muzike, radio-stanica, koncepcijski da bi se razlikovala od običnog džuboksa, mora da ima i određeni programski sadržaj. Kao najprimereniji i relativno najlakši pokazale su se servisne informacije i vesti. Nažalost, veliki broj radio-stanica sa lokalnom frekvencijom ne ume da koristi prednosti emitovanja lokalnih servisnih informacija, već po inerciji iz sata u sat emituje nacionalne vesti koje slušaoci mogu čuti na bilo kojoj nacionalnoj stanici u verovatno kvalitetnijoj verziji, sa boljim izborom i tonskim insertima sago- vornika. Tako se informativni program prosečnog lokalnog radija u Srbiji svodi na to da se sa sajtova agencija ili javnog servisa poskidaju vesti i potom bez ikakvog plana i redosleda emituju po ceo dan. Radio-stanice na lokalu nikako da shvate da je upravo servisna informacija ono po čemu one mogu biti konkuretne i originalne u odnosu na druge. Nikada, na primer, jedan Radio Beograd ili Radio B92 u svom programu neće emitovati koje ulice u Novom Sadu neće imati struju ili kada će u nekom naselju u Subotici doći voda. Takođe, nikoga sa nacionalnih stanica neće biti briga kada se u Kra- gujevcu odnosi smeće ili zašto u Nišu psi lutalice predstavljaju problem za određene gradske kvartove. Upravo su to one informacije koje su tu kako bi slušalac imao neku korist kad ih čuje. U skladu sa informacijama koje dobije preko radija, slušalac može sebi bolje da organizuje život. Ako zna da će nestati vode, pripremiće se unapred i slično. Lokalne radio-stanice u Evropi zbog takvih informacija i efikasne servisne uloge koja čoveka približava praktičnim životnim potrebama sredine, imaju veoma dobru slušanost. Zbog takvih tendencija u Evropi upravo i zbunjuje činjenica da se u Srbiji servisne infor- macije smatraju kao manje vrednim za medij kakav je radio, a da se kao jedini ustupci servisu pojavljuju tačno vreme i vremenska prognoza. I to često vremenska prognoza za celu Srbiju, a čak ne za kraj ili region gde se čuje određena stanica. Servis danas Dok se servisna informacija na evropskom radiju odavno izborila ne samo za pravo građanstva, već je postala jedna od njegovih osnovnih funkcija, na radiju u Srbiji ona i dalje luta. Servisna informacija dobila je i teoretsku definiciju, „pa su tako, pod servisnim radijom (i informacijom) grupisani svi programski elementi koji nisu obuhva- ćeni umetničkim, muzičkim, dramskim, zabavno-revijalnim i dokumentarnim progra- mom (informacijama); uzima se, prema tome, svaka informacija koja na direktan ili indi- rektan način može pomoći građaninu da se lakše snalazi ili opredeljuje“ (Slavković 1991). Iako slušaoci imaju potreba da se preko svojih gradskih/opštinskih stanica (ne misli se na osnivača već na geografsku pokrivenost signalom) obaveste o dopunskim lokalnim informacijama, radio-stanice se, najčešće, oslanjaju na ono što piše štampa ili što im od javno-komunalnih preduzeća stigne faksom ili, u poslednje vreme, mejlom. Uvek je dobrodošlo znati i kada će koje ulice ostati bez struje, vode, kada neće biti gre- janja, gde će se odnositi baštensko smeće, kako će za praznike voziti javni gradski pre- voz i slično. Međutim, sve te informacije kada se čitaju u nizu na radio-talasima ne mogu 61

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

imati svoju upotrebnu vrednost. Sve se odjednom pretvara u hrpu podataka i brojeva. Zamislite sad desetak ulica sa parnim i neparnim brojevima, pa još i od koliko do koliko sati ostaju bez struje. Slušalac će se lako zbuniti, a novinari će biti ljuti kada ih onda isti taj slušalac bude zvao telefonom u redakciju da proveri da li je njegova ulica na podužem spisku za restrikcije jer nije dobro čuo u programu. Zato je uvek bolje servisne informacije rasporediti u više govornih blokova (ne dužih od minut i po) i onda sporije pročitati takve vesti. Takođe, poželjno je nekada poz- vati i dežurne dispečere da se uključe u program kako bi oni pročitali gde i kada neće biti struje ili vode. Novinar može da snimi taj fono-izveštaj, a posle da ga kroz sat-dva skrati ili pusti ponovo. To će doprineti dinamici u programu, a i oni koju su već čuli rano ujutro tu informaciju dok je čitao voditelj, neće im smetati da je ponovo čuju kroz tele- fonsko uključenje dispečera. Radio će kod slušalaca stvarati privid da emituje novu informaciju, a u stvari će ponoviti staru. Uslužni radio I mala radio-stanica ako ima kreativne urednike, novinare i voditelje za vrlo malo para može da postane pravi uslužni radio u koji će građani imati poverenja. Setimo se samo koliko su radio-stanice bile važne kada je bilo restrikcija struje i kada su se jedino preko radio-talasa mogle čuti informacije o tome ko je koja grupa za isključenje i kada će ponovo biti struje. Krajnje je vreme da velika ideja uslužnog radija, iz devedesetih godina XX veka, koju je evropski lokalni radio još tada iskoristio i našao svoju publiku zbog usluge koju je ponudio kroz servis o vremenu i putevima (prema Tošić 1988) nađe širu primenu i u Srbiji. Najpre ovdašnji mediji moraju postati efikasni i uslužni u pravom smislu te reči, jer jedino oni imaju mogućnost da pokrivaju događaje iz komšiluka. A to ljudi vole. Ka- da bi lokalne stanice emitovale (kvalitetnije) servisne informacije, slušaoci bi sigurno to znali da cene. VESTI Najveći broj lokalnih radio-stanica danas emituje informativni program. Kvalitet takvog programa vrlo je diskutabilan. Uglavnom se vesti svode na prenos agencijskih vesti sa unutrašnjopolitičke scene, kao i nezaobilazne vesti iz sveta – tipa Irak i Pale- stina. Ukoliko agencija u svojoj ponudi tog dana nema neku lokalnu, na primer novosad- sku vest, osoba koja uređuje vesti (namerno ne koristim termin urednik) ili će tu vest jed- nostavno preskočiti, ili će je neovlašćeno preuzeti sa sajta neke druge stanice koja ju je proizvela. I tako u krug. Problem je što se na mestima rezervisanim za urednika nalaze osobe koje za to nisu dovoljno osposobljene i što stanica nema dovoljno kapaciteta da proizvede sopstveni informativni program. Zašto onda po svaku cenu emitovati vesti? Iako su sva istraživanja javnog mnjenja pokazala da se radio-stanice najčešće slušaju 62

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

zbog muzike, pa tek onda zbog informacija, u Novom Sadu gotovo da nema nijedne stanice koja u svojoj programskoj šemi nema ponudu vesti. Stiče se utisak da stanica koja nema vesti nije ni stanica. Ne mora da bude tako. Greške u koracima Koje su najčešće greške koje radio-stanica pravi u selekciji vesti? Najpre ter- min emitovanja. Nikada neće pogrešiti ako se opredeli za tradicionalni termin emito- vanja vesti – pun sat. Slušaoci najčešće u prvih petnaest minuta sata, slušaju ono što ih zanima. Sledeći termin koji je takođe pogodan za početak informativne emisije je polovina sata. Slušaoci, takođe po inerciji, opet dolaze da poslušaju šta se u međuvre- menu desilo. Po ispitivanjima javnog mnjenja, najmanje atraktivni termini za emito- vanje vesti su druga i poslednja četvrtina sata. To ipak nikako ne znači da bi informa- cije koje su emitovane u tim terminima prošle nezapaženo. Nekada stanice izaberu jedinstvene termine koji, na primer, prethode drugim vestima – (bivša) Radio Stotka (kao program Radio Novog Sada) emitovala je vesti u pet minuta do punog sata, i Radio 021 je godinama svoje vesti plasirao javnosti u pun sat i 21 minut dovodeći taj termin u vezu sa svojim imenom. Ukoliko nemate originalnu ideju, najbolje je držati se tradicije. Nakon što smo se odlučili za termin, treba kvalitetno osmisliti i koncep- ciju vesti. Najlakše je pretplatiti se na neku od agencija i zatim samo preuzimati vesti po principu: kopiraj – seci. S tim što danas to može i lakše – ne pretplatiti se, već pira- terisati vesti sa elektronskih izdanja drugih radija ili televizija. Iako je to grubo krše- nje autorskih prava, budući da se gotovo nikada ne navede izvor, ne sećam se da je do sada u Srbiji bilo ko odgovarao za krađu vesti. Iako imamo puno materijala, na kraju je problem kako ga odabrati, koliko često emitovati kroz program, da li ga osvežavati, koliko vesti u nizu imati i slično. Jedno od umeća urednika je i da zna da dobro preradi vest. Odnosno, da od agen- cijske napravi radijsku. Urednik mora da poseduje inteligenciju i sposobnost da ume da organizuje detalje (Valić Nedeljković 2002). Problem je što se opet, nažalost, većina medija zadovoljava preuzimanjem agencijskih vesti gotovo bez intervencija urednika. Kako do boljih vesti onda? Korak broj jedan – strpljiva prerada agencijske vesti u radij- sku formu jezika. Korak broj dva – stanica mora da se koncepcijski opredeli da li će te vesti imati globalni karakter (tipa šta je rekao/uradio predsednik, premijer, ministri), lokalni karakter (zašto je počeo štrajk u GSP-u, kada će biti rekonstruisan hotel na Tvr- đavi i slično) ili će se opredeliti za mešoviti karakter. Najgore rešenje za lokalnu stani- cu ujedno je za nju i najlakše – prvo. Međutim, takve vesti mogu se čuti, videti i proči- tati svugde. I šta će vam takve vesti koje svi imaju? Bolja rešenja su drugo i treće. Ako se slušaoci već opredele za lokalnu stanicu, tu očekuju da čuju šta im se dešava u gradu, kako funkcionišu gradske komunalne službe i slično. Ako se pak opredelite za treći ka- rakter, kako bi ipak slušaoci ostajući na vašoj frekvenciji znali i šta im se u državi deša- va, onda svakako odnos lokalnih i nacionalnih vesti mora biti pomeren u korist lokalnih. Velike vesti svesti na mimimum i isključivo ih vezati za činjenice. 63

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Hrabro do dnevnika Još jedan hrabri poduhvat lokalne radio-stanice jeste pripremanje centralne infor- mativne emsije. Nikako se ne opredeljivati na ovakav korak ako u redakciji nemate bar dva-tri novinara koji će donositi sopstvene vesti. U glavnoj informativnoj emisiji nika- da se ne smete pouzdati isključivo na agenciju, jer bi to onda bio bilten agencijskih vesti. Glavna informativna emisija mora da sadrži sve ono najkvalitetnije što se tokom dana čuje, proizvede na vašoj stanici. Agencija tu može biti od pomoći za neke opšte vesti, vesti iz sveta i eventualno (globalnog) sporta. Mada je, i kada je sport u pitanju, savet da lokalna stanica treba da afirmiše lokalne klubove i sportiste. Gde će se za njih čuti, ako ne u njihovom neposrednom okruženju. Centralni radijski Dnevnik treba da ima neko- liko celina koje počinju i završavaju se pregledom najvažnih događaja – ukratko naslovi- ma, sažecima ili lidovima. To je dobra kratka radijska forma koju nikada ne treba preskočiti. Vesti, izveštaje sa citatima i poneku zvučnu hroniku/radio paket potom treba nizati povezane u celine prema sadržaju. Za kraj treba ostaviti bar jednu vest iz sveta (može da bude i neka zanimljivost), kulturu (dati uvek prednost događajima iz vašeg grada), sport (kombinovati globalno i lokalno) i na kraju vremensku prognozu, koju opet treba prilagoditi gradu i regionu. Ne preuzimati je integralno iz Hidrometeorološkog zavoda sa brojnim nepotrebnim vremenskim podacima. Slušaoce zanima vreme u gradu u kome žive. Kada je u pitanju termin emitovanja centralne informativne emisije, tu treba imati u vidu konkurentnost ostalih radijskih, ali i televizijskih stanica. Takođe treba imati u vidu da centralnu emisiju ne možete emitovati pre, na primer,15 časova budući da se bro- jni događaji odvijaju tokom pre podneva i ranih popodnevnih sati. U 15 časova godina- ma unazad svoju centralnu emisiju Novosti dana emituje Radio Beograd, a godinama ju je preuzimao čak i pokrajinski Radio Novi Sad i brojne lokalne stanice. Ukoliko želite slušanu, sopstvenu emisiju, pomerite je van tog termina. Takođe treba povesti računa da veliki broj slušalačke publike posle 18 časova prelazi u gledaoce i da posle tog termina generalno slušanost radio-stanica opada, jer se publika seli za televizijske ekrane. Ostaju termini od 15.30 do 18 časova. Još jedan savet. Informativna emisija na radiju ne treba da traje duže od 15, mak- simalno 20 minuta. Bar na radiju to nije problem. Ako nema vesti, uvek ima dovoljno muzike. Kada se konačno jednog dana okonča privatizacija lokalnih radio-stanica, etar će se zasigurno pročistiti. Zbog toga je za sve stanice jako važno da se do tada dobro pozicioniraju, naprave kvalitetne programe i zadrže solidan broj slušalaca na svojim talasima kako bi opstale u etru. Možda baš nijansa u kvalitetu informativnog programa bude presudna. 64

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

CENTRALNA INFORMATIVNA EMISIJA Sadržaj glavne ili centralne informativne emisije (CIE) na radiju koji neguje informativni program treba da budu događaji u znaku kojih protiče taj dan. Ako se uzme u obzir da se novinari bave ljudima, događajima i pojavama, unutar emisije svoje mesto trebalo bi da se nađu i teme dana, koje nekad mogu biti i sporovozne, kao i sve vesti koje su u neposrednoj vezi sa ljudima iz našeg šireg i užeg okruženja. Iako sve ovo zvuči jed- nostavno, radijski novinari i urednici imaju mnogo problema kada je potrebno kvalitet- no ispunuti 15 do 30 minuta koliko u proseku traje CIE. Tri koncepta emisije Na koncepciju CIE utiče i vremenski interval kada će biti emitovana. Ako se sta- nica opredeli za rano ili kasno popodne (od 15 do 18 časova) onda emisija treba da sadrži sve informacije o važnim događajima toga dana, njihovom toku i eventualno očeki- vanom ishodu. U pogledu formi i načina prezentacije same emisije, poželjno je da se koriste sve prednosti radija, a to su njegova brzina, neposrednost, fleksibilnost, imagi- nacija... Neke od koncepcija CIE odavno su utvrđene i zacementirane, dok su se neke vre- menom menjale i prilagođavale savremenim tokovima života. Kada sednu za sto i počnu pripremu CIE, urednici treba da se zapitaju kome njihov radio govori u toj emisiji? Radio se u centralnoj informativno-političkoj emisiji pretežno obraća zaposlenom čo- veku iz velikih centara i malih mesta. Porukama tih emisija najviše težimo da te sluša- oce, prvenstveno zaposlene ljude što više uključimo u društvene tokove i neposrednu akciju. Govorimo biraču, učeniku, studentu, putnicima u autobusu, u vozačima i suvoza- čima u automobilima, učesnicima mnogih sednica i desetinama i stotinama hiljada ljudi u čije interese zadiru te sednice (Milenković 1995). Ako je u pitanju radio-stanica sa nacionalnom frekvencijom, logično je da će okosnicu njene CIE činiti informacije koje će biti zanimljive najširem krugu slušalaca (i onima u Kosovskoj Mitrovici i onima u Beogradu i onima u Subotici). Najpoznatija i kultna emisija Radio Beograda Novosti dana, svakim danom emituje se od 15 časova i tako već godinama. Iako zaposleni u Srbiji više nemaju najčešće radno vreme od sedam do 15 časova, ovaj termin pokazao se kao pravi pogodak bez obzira na to što smo odavno počeli da sa posla kući vraćamo u 16 ili 17 časova. Čini se da je, bar kada je u pitanju Radio Beograd, navika imala presudnu ulogu. Ova emisija ima tri puta kratak pregled vesti dana: na samom početku, na sredini emisije i na kraju, što je dobro, budući da pos- toji mogućnost da se neko u Novosti dana uključi nešto posle 15 časova. Emisiju pripremaju urednik, koji je ujedno i voditelj i spiker. Dominiraju teme iz zemlje, sveta, a u poslednje vreme i mini-telefonski intervjui sa sagovornicima kada je u pitanju neka tema dana. Prema martovskom istraživanju studenata IV godine žurnalistike iz 2009, koja su rađena za predmet Analiza medijskog diskursa na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, podaci su pokazali da republički javni servis vrlo malo pažnje u svom in- formativnom programu poklanja medijskoj inicijativi. Većina priloga u Novostima dana jesu aktuelni događaji ili pseudodogađaji (izveštaji sa konferencija za novinare). Iako je 65

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

događaja, čini se uvek puno, a vremena malo, uredništvo Radio Beograda moglo bi da razmisli o delimičnom skraćenju emisije na oko 20 minuta, budući da se posle Novosti emituje i sportski blok, koji je izdvojen iz emisije, pa bi sa tom rubrikom Novosti mogle da traju oko 25 minuta. Radio Beograd zadržao je ozbiljan i oficijelan, prepoznatljiv ton, kao i boju glasa spikera, što ga izdvaja od ostalih nacionalnih stanica. Drugu koncepciju emisije mogla bi da čini pokrajinska radio-stanica sa svojim informativnim programom. U želji da učestvuje u kreiranju jedinstvenog medijskog pro- stora sa Radio Beogradom, Radio Vojvodine (Radio Novi Sad - RNS) opredelio se da nas- tavi preuzimanje beogradskih Novosti dana (što je ostalo kao tekovina devedesetih go- dina XX veka), a svoju CIE je pomerio na 16.30 časova. Taj termin ne mora da bude loše vreme, ali imajući u vidu da se pre samo sat vremena završila jedna polusatna informa- tivna emisija (Novosti dana) deluje naporno i za program i za slušaoce da posle samo 60 minuta kreće još jedna informativna emisija. Glavna radijska emisja RNS-a Na dlanu Vojvodina31 traje oko 25 minuta i obuhvata najvažnije događaje iz zemlje, sveta i Po- krajine. Iako je uočen napredak u odnosu na monitoring iz septembra 2006. (Matić 2007), kada je bilo preko 80% neautorskih priloga u informativnim emisijama, i kada se Vojvodina kao mesto događaja nalazila na drugom ili trećem mestu, primetna je i dalje neoriginalnost i neinventivnost uredništva za prvi deo emisije. U tih prvih pet do 10 mi- nuta vesti se gotovo stoprocentno preuzimaju od agencija i naizmenično ih čitaju ured- nik voditelj i spiker (kao kod Radio Beograda). Problem je što se stvara utisak da je prvi deo emisije najčešće preslikan po odabiru vesti od beogradskih kolega i u njemu nema ni traga od Vojvodine. Tek u drugom delu emisije, koji je skoro u celinu posvećen doga- đajima iz Pokrajine, dominiraju izveštaji dopisnika iz vojvođanskih gradova, kao i pra- ćenje aktivnosti pokrajinske vlasti. Tako je u martovskom istraživanju studenata IV godine žurnalistike uočeno da je 70% priloga bilo posvećeno aktuelnim događajima, 30% pseudodogađajima i da uopšte nije bilo medijske inicijative, što je zabrinjavajuće. Za razliku od monitorniga Novosadske novinarske škole iz septembra 2006, ovog puta zabeleženo je oko 50% vesti iz Novog Sada i Vojvodine, prema 30% vesti iz Beograda, i ostalo iz regiona i sveta, što je uočeno kao napredak u kvantitetu, ali ne i u kvalitetu. Ako se ima u vidu da Radio Vojvodine još radi na uobličavanju i konceptu svog progra- ma, savet je da u sledećem koraku uvedu medijsku inicijativu, odnosno veću posve- ćenost novinara prilozima koji su zaista važni za građane, da ozbiljno rade na kvalitetu, i da uvek na umu imaju svoj slogan Bliži vama koji su sada samo delimično opravdali. Treći koncept CIE činila bi lokalna komercijalna radio-stanica koja ima informa- tivni program. U gradskoj stanici, CIE ne bi trebalo da traje više od 15 do 20 minuta, osim u slučaju nekih nepredviđenih događaja. Najidealnije bi bilo kada bi je vodili ured- nik voditelj i spiker, a ako ne postoji ta mogućnost, onda svakako ići u korist urednika koji je i voditelj. Okosnicu emisije trebalo bi da čine vesti iz grada (opštine), korisne informacije za građane, dok bi u drugi plan trebalo staviti takozvane republičke ili nacionalne vesti. Neki medijski analitičari pak smatraju kako na početku emisije uvek treba dati kratak pregled republičkih vesti, pa se onda baviti lokalnim temama (Pralica 2007). 66 31 Nakon izmena u programskoj šemi, od jeseni 2009. ova emisija je ukinuta, a uvedena je CIE Novosti u svom starom terminu od 15 časova, te od tada RNS više ne preuzima Novosti dana RBG-a.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Emisija može da počne Zanimljiv je podatak koji ne moraju da znaju slušaoci, ali i te kako moraju ured- nici i svi oni koji učestvuju u kreiranju CIE. Takav tip emisija u stvari počinje pola sata ranije nego što se čuje u programu. To vreme do početka emisije urednik voditelj treba da bi se koncentrisao, kako bi imao vremena da proveri redosled vesti, dinamiku naja- vnih džinglova, međunajave, da smisli kako će da počne, a kako da završi emisiju. U tom vremenu konačnog doterivanja, kako zapaža i Milutin Milenković (Milenković 1995) moguće je ubaciti i neku izuzetno važnu vest koja je upravo stigla, kao što se to čini i tokom govora u emisiji, uz odgovarajuću napomenu „upravo nam je stigla sledeća vest“. Ako urednik kvalitetno kreira sadržaj emisije, drži ritam i zna šta želi u svakom trenutku emitovanja, slušalac će biti zadovoljan. Glavni odgovor u svim centralnim informativ- nim emisijama daje se na pitanje: „Šta se danas dešava?“ Ako posle CIE slušalac može sam da pronađe odgovor na to pitanje, onda je urednik uradio pravi posao. CIE će tada biti najreprezentativniji deo programa radio-stanice, što je želja svakog dobrog i kreativ- nog urednika. NOVOSTI DANA RADIO BEOGRADA Republički radiodifuzni servis Radio Beograd sa svojom centralnom informa- tivnom emisijom Novosti dana godinama je među najslušanijim programima u zemlji. Iako je prošao kroz brojne etape razvoja, Prvi program Radio Beograda uvek je bio u centru pažnje brojnih slušalaca. Centralna informativna emisija Novosti dana postala je standard za gotovo sve informativne emisije koje su sukcesivno od sedamdesetih godi- na XX veka počele da emituju lokalne i regionalne radio-stanice. Period centralizacije Na početak emitovanja (15 časova), ali i koncept Novosti dana ugledale su se bezmalo sve radio-stanice koje su na bilo koji način sarađivale sa centralnom (ma- tičnom) republičkom radijskom kućom. Pored kopiranja koncepta, neke stanice i danas svoju glavnu informativnu emisiju nazivaju Novosti (Radio Novi Sad, Radio Srem – Ruma). Kada je 1971. osnovana Zajednica radio-stanica Srbije (ZRSS), Radio Beograd postao je stub tog udruženja, a sve udružene stanice prenosile su svakodnevno Novosti dana (Petrović 2004). Nakon sužavanja pokrajinskih autonomija Ustavom Srbije 1990, Radio Novi Sad (sa pripojenom Zajednicom radio-stanica Vojvodine ZRSS-u) i Radio Priština takođe su počeli da preuzimaju beogradsku centralnu informativnu emisiju. ZRSS postaje državna organizacija, a od prvobitne svrhe da svojim članicama obezbeđu- je tehničke i druge usluge, postaje „instrument kontrole nad sadržajem programa svih radio-stanica od strane Radio Beograda, čije su vesti sve članice bile dužne da reemitu- ju“ (Rabrenović 2001). 67

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Period decentralizacije Peti oktobar 2000. doneo je velike promene i u oblasti informisanja. Moćan sis- tem kakav je bio Radio-televizija Srbije (RTS), a unutar nje i Radio Beograd, počeo je da se decentralizuje. Lokalne stanice više nisu bile u obavezi da prenose emisije Radio Beograda, pa ipak Radio Novi Sad, koji se formalno odvojio od RTS-a 2006, do 5. okto- bra 2009. prenosio je beogradsku informativnu emisiju u udarnom terminu na štetu svo- jih informativnih emisija.32 Iako je praktično do demokratskih promena mreža RTS-a činila jedan od glavnih oslonaca tada vladajućeg režima, Radio Beograd tokom de- vedesetih godina XX veka imao je drugačiji (od državne televizije) odnos prema opo- nentima zvaničnoj vlasti, poštujući princip ravnopravnosti i objektivnosti uprkos stalnim pritiscima iz vladajućih struktura. To bi mogao da bude indikator da i državni radio može da funkcioniše po pravilima javnog servisa, ne prihvatajući političke pritiske vladajućeg sistema (Veljanovski 2005). Koncept emisije Novosti dana danas i dalje preuzima jedan broj radio-stanica iz Srbije i Vojvo- dine. Cilj analize emisije 22. novembra 2009. bio je da utvrdim na koji način Radio Be- ograd informiše građane Srbije o aktuelnim događajima na globalnom nivou i koliko vremena posvećuje zbivanjima iz lokalnih sredina. U posmatranoj emisiji registrovan je 21 informativni prilog (agencijske vesti, telefonski izveštaji dopisnika, živa uključenja u program i zvučne hronike). Prema zvučnim rastavnicama, emisija je bila podeljena na tri dela. Nakon pregleda vesti, koji se ponavlja i na polovini emisije, u prvom delu nižu se vesti informacije, odnosno izveštaj o otvaranju vojne baze u Bujanovcu, izjava šefa države o izborima na Kosovu, vest o poseti šefa diplomatije Gabonu i vicepremijera Švajcarskoj, izveštaj o poseti delegacije Evropske komisije Beogradu kao i vest o presu- di Vrhovnog suda u slučaju Škorpion. Kao što se može primetiti, gotovo svi informativni prilozi ovog dela emisije govore o aktivnostima državnih funkcionera (predsednik Srbije zastupljen je čak dva puta – u vezi sa bazom u Bujanovcu i u vezi sa izborima na Ko- sovu). Tri priloga imala su tonski insert, odnosno glas subjekta o kome se radi u vesti. Drugi deo emisije bio je tematski raznovrsniji i sadržavao je dve informacije u vezi sa zasedanjem Narodne skupštine, agencijsko saopštenje o podacima u vezi sa novim gri- pom i tri vesti iz sveta. U ovom delu emisije tonsko pojavljivanje subjekata zabeleženo je jedino u drugom informativnom prilogu (o najavi započinjanja rasprave o vojvođan- skom Zakonu i Statutu), što je bila i jedina medijska inicijativa Novosti dana od 22. novembra. Novinar je napravio zvučnu hroniku u povodu početka specijalne sednice Skupštine koja je posvećena vojvođanskim temama, te je na profesionalan način sučelio mišljenja čak osam predstavnika političkih partija o temi koja je bila vrlo aktuelna te sedmice. Treći deo emisije bio je uglavnom posvećen domaćim ekonomskim i socijal- nim temama, kao i protestima radnika u Šapcu i studenata u Beogradu, kao i sa vanredne sednice lokalne skupštine u Užicu (sa poslednja dva događaja reporteri su se uključivali u program). U ovom delu bila je i vest iz kultre, kratak sportski blok i vremenska pro- gnoza. 68 32 Detaljnije o ovome (u ovoj knjizi) u tekstu pod naslovom Novosti Radio Novog Sada.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Slabe strane emisije: veoma velika zastupljenost informacija iz Beograda (53%) i centralne Srbije (25%). Iako se govorilo o Vojvodini, praktično nije registrovana nijed- na vest koja dolazi iz bilo kog mesta Pokrajine. Takođe, aktuelni događaji, poput protesta u Šapcu i Beogradu, ostavljeni su za poslednji deo emisije, daleko iza aktivnosti republičkih funkcionera i događaja iz sveta koji nemaju nikakve veze sa Srbijom i građanima uopšte. Analiza je pokazala samo jednu medijsku inicijativu novinara (5% i to o Vojvodini), spram praćenja aktuelnih događaja (17%) i izveštavanja sa konferencija za novinare (14%), kao i dosledno ne- pravilno izgovaranje reči protestvuju umesto protestuju. Dobre strane emisije: prijatna boja glasa i standardna akcentuacija reči urednika voditelja i spikera (dva muška bas-bariton glasa), veća zastupljenost sopstvenih vesti u odnosu na agencijske (57:43), kao i aktuelne teme koja su na jasan način predočene slu- šaocima. Pored pohvale, u najvećem delu, za profesionalnu realizovanu emisiju, sugestije urednicima informativnog programa Radio Beograda odnose se na to da bi trebalo da osavremene svoju zvučnu identifikaciju, koja je prevaziđena, i da povećaju broj infor- macija iz unutrašnjosti Srbije u odnosu na događaje iz sveta koje nemaju gotovo ni- kakvih dodira sa interesima građana Srbije. 69

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

NOVOSTI RADIO NOVOG SADA Kada je 30. novembra 1995. Radio Novi Sad (RNS) prestao da emituje svoju cen- tralnu informativnu emisiju Novosti, novinari i slušaoci tog radija nisu ni mogli da pret- postave da će se ista emisija na programu naći tek 14 godina kasnije. Voljom viših instan- ci, ali uz podršku tadašenjeg rukovodstva Radio Novog Sada, sredinom devedesetih go- dina, ukinuta je glavna informativna emisija, a RNS godinama je bio u obavezi da „čuva medijsko jedinstvo zemlje“ preuzimajući emisiju Radio Beograda Novosti dana. I tako sve do, simbolično, 5. oktobra 2009. Informativni mrak na RNS-u Ukidanje novosadskih Novosti nisu jedini pokušaj da se informativno ućutka RNS. Iako je nastao 1949. kao višejezični medij, već 1956. voljom tadašnjih političkih krugova preovladao je stav da RNS ne treba da emituje program na srpskom jeziku, pošto se Radio Beograd (RBG) čuje na celoj teritoriji Vojvodine, odnosno „srpski narod tako već ima celodnevni program na maternjem jeziku“ (Maričić 1994). Na ponovno pokre- tanje programa na srpskom jeziku i uviđanje da je učinjena greška, slušaoci su čekali četiri godine. Drugi veliki udar na RNS dogodio se 1991. kada je sprovedena ideja režima da se samostalne radio-televizijske kuće (RTV) RTV Beograd, RTV Novi Sad i RTV Priština „objedine u ogroman, centralizovan sistem Radio-televiziju Srbije (RTS) i on stavi direk- tno pod kontrolu Vlade. Time započinje najtamnija era državne radio-televizije u Srbiji“ (Veljanovski 2005). Program RNS-a s početka devedesetih, bio je jasno isprofilisan kao „srpski nacionalni program sa težištem na informisanju o događajima na ratnom po- dručju“ bivše Jugoslavije. Čak su se i frekvencije srpskih radio-stanica iz Bosne i Her- cegovine i Hrvatske objavljivale na talasima RNS-a uoči emisija koje su te stanice preu- zimale (Valić Nedeljković 1997). Nakon petooktobarskih promena i kriznih štabova 2000, te formalnog odvajanja od RTS-a, 2006, RNS, kao pokrajinski medijski servis, nastavlja da prenosi centralnu emisiju RBG-a, iako republički radio nikada nije prenosio informativnu emisiju pokra- jinskog. Kako bi ublažio nedostatak vojvođanskih informacija na svojim talasima, RNS uvodi emisiju Na dlanu Vojvodina koja je emitovana sat vremena nakon Novosti dana, a čiji prvi deo koncepcijski predstavlja kopiju emisije RBG-a. Simbolično od 5. oktobra 2009. RNS zvanično prestaje da emituje Novosti dana i posle 14 godina vraća svoju cen- tralnu informativnu emisiju u termin od 15 časova. Direktor RNS-a Pavle Milivojev obrazlažući koncept Novosti u intervju 5. oktobra 2009. za RNS, objašnjava kako emisi- ja nije drugačija od Novosti dana u smislu da razlikuje i razdvaja Pokrajinu od Republike. Milivojev je rekao kako je „slušaocima (u Vojvodini) bitnije da saznaju vesti iz Kikinde, Sremske Mitrovice ili Vršca, na primer, ne potcenjujući ni Vranje, ni Pirot ni druge gradove centralne Srbije koji su mnogo dalje od naših slušalaca. U borbi za svog slušaoca i za svoj identitet u ovoj redakciji vraćamo Novosti jer verujemo da će one 70

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

značajno doprineti da naš slušalac bude izvorno obavešten o onome što je njemu najbliže“.33 Novosadske Novosti Novosti RNS-a preuzimaju opštinske radio-stanice Bačka iz Bača, Regije iz Bač- ke Topole i BC info iz Bele Crkve sa tendencijom da se broj vojvođanskih stanica koje reemituju Novosti poveća. U emisiji od 26. septembra 2009. registrovano je 16 informa- tivnih priloga (agencijskih vesti, telefonskih izveštaja i zvučnih hronika). Prema zvuč- nim rastavnicama, emisija je bila podeljena na tri dela. U prvom delu, nakon pregleda najvažnijih vesti, usledila su četiri agencijska iz- veštaja o političkim događajima iz Beograda: sastanak delegacije MMF-a sa Vladom Sr- bije, sastanak predsednika Turske i Srbije, glasanje u Narodnoj skupštini i izvod iz no- vinskog intervjua predsednice Skupštine u vezi sa odugovlačenjem oko usvanjanja Zakona o nadležnostima Vojvodine. Nijedna vest u prvom delu emisije nije imala tonski insert. U drugom delu emisije bilo je devet priloga poređanih tematski po oblastima: po- ljoprivreda, sudska hronika, socijala i crna hronika. U ovom delu emisije novinari pokra- jinskog radija bili su autori priloga u čak osam slučajeva: četiri fono izveštaja reportera iz Beograda i dopisnika iz Sremske Mitrovice i Vršca, kao i dve zvučne hronike o izgrad- nji kuće jednoj izbegličkoj porodici u predgrađu i o skrnavljenju grobnica na Gradskom groblju u Novom Sadu. Treći, poslednji deo emisije imao je tri priloga – o studentskim stipendijama, početku Sajma knjiga u Beogradu i vremensku prognozu za Srbiju, Voj- vodinu, Novi Sad i Suboticu. Svi prilozi bili su tonski pokriveni sa izveštajima novinara ili izjavama sagovornika. U poslednjem delu ponovljen je pregled vesti dana s početka emisije. Slabe strane emisije: Izuzetno mali broj medijskih inicijativa, spram praćenja pseudodogađaja (konferencija za novinare) ili aktuelnih događaja i skromna tonska ilus- tracija aktera. Jedina prava medijska inicijativa bila je prilog o studentskim stipendijama gde se kao sagovornici pojavljuju državna sekretarka za omladinu i troje studenata koris- nika stipendije. Osim pomenutih aktera, jedino su još tonski zastupljeni pokrajinski pre- mijer Bojan Pajtić i član Upravnog odbora Naftne industrije Srbije Dušan Petrović. Čak 71 33 http://www.vesti.rs/Novi-Sad/Od-danas-ponovo-Novosti-Radio-Novog-Sada.html .

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

i u prilozima gde politčari ne moraju da budu u centru pažnje (prilog o gradnji kuće za izbegličku porodicu), u prvi plan su stavljeni Pajtić i Petrović, a ne članovi porodice. Dobre stane emisije: profesionalni odnos urednika voditelja i spikera, uz pošto- vanje standardnog govora i prijatna boja glasa (dva muška vokala). Mnogo veća zastup- ljenost priloga iz Vojvodine u odnosu na nacionalne vesti koje se mogu čuti na nacional- nim medijima, kao i tonska vremenska prognoza za Pokrajinu i najveće gradove. Još jednom pozdravljam odluku da novinari RNS-a, odnosno Radija Vojvodine, ponovo pripremaju svoju centralnu informativnu emisiju u terminu od 15 časova, što se pokazalo da relativno uspešno mogu da urade. Skrećem pažnju da je za pravi javni servis neophodno da se oslobode balasta političara i da u značajnijoj meri svoje priloge kon- cipiraju u interesu građana, a ne vlasti Vojvodine. DNEVNIK RADIJA B92 Radio B92 osnovao je nekadašnji Omladinski savet Beograda, kao lokalnu radio- stanicu 1989. Već početkom devedesetih godina B92 postaja stožer nezavisnog novi- narstva u Srbiji i oštar kritičar režima Slobodana Miloševića. Za vreme NATO bombar- dovanja vlast je vršila velike pritiske na novinare i uređivačku politiku tog medija, te je u jednom trenutku i preuzela ovaj medij. Najveći broj novinara odbio je da radi pod nametnutim rukovodstvom, te je program nastavio da emituje preko internetskog servera u Amsterdamu pod nazivom Radio B2 92 (prema Mašić 2006: 360-390). Režim je nas- tavio da ometa rad ove stanice sve do petooktobarskih promena 2000. Tada stanica širi svoju delatnost i na televizijski kanal. B92 je danas privatna radio-stanica sa nacional- nom dozvolom za emitovanje programa i veoma visokim ugledom u zemlji, regionu, ali i svetu. 72

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Saznajte poslednju vest prvi Glavna informativna emisija Radija B92 zove se jednostavno Dnevnik. Emisija je na programu svakog dana od 17 časova i ima svoju publiku. Dnevnik B92 na početku ima špicu, u kojoj se, osim instrumentala, čuje i identifikacija radija i to više puta. Emisija počinje vestima iz unutrašnje politike, zatim slede društvene teme i na kraju za- nimljivosti. Nema sportskih vesti, koje su odvojene u posebnu rubriku. Na polovini emisije ponavljaju se vesti dana, kao i na kraju. Dva prezentera, od kojih je jedan i ured- nik, vode Dnevnik. Iako je ranije, za vreme Miloševićevog režima B92 imao veoma pro- vokativne i originalne špice34 nakon petooktobarskih promena, špice ne ostavljaju pose- ban utisak. Čuje se dubok muški glas (bas), koji sa dozom ozbiljnosti i sa efektima eha izgovara jednostavno samo tri reči: „Dnevnik Radija B92.” Prezenteri se predstavljaju samo na kraju emisije. Istraživanje je obuhvatilo analizu35 Dnevnika B92 19. marta 2010. Među analizi- ranim prilozima ima najviše vesti, odnosno saopštenja (6), zatim autorskih izveštaja (5), kao i po jedna izjava i reportaža. U agencijskim vestima naziv agencije se ne pominje, ali voditelj/voditeljka povremeno govori „kako se navodi u saopštenju“ i slično. Kod autorskih izveštaja voditelj slušaocima samo daje uvodne napomene, odnosno daje na- javu priloga, a potom sledi prilog i autor koji uvodi u svoj prilog sa dopunjenim izjava- ma učesnika u događaju. Reportaža, koja je registrovana na samom kraju Dnevnika, najavljena je kao zanimljivost. Traje relativno kratko, oko dva minuta (128 sekundi). Sastoji se iz izjave mlade Francuskinje koja je krenula peške preko cele Evrope do Jerusalima i sobom povela magare koje joj nosi prtljag. U reportaži su uočene slobodni- je forme, kao i opisi i atmosfera u kojoj se Francuskinja nalazi. Izjava učesnice u repor- taži sinhrono je prevođena i autor je poznat. U okviru informativnih priloga ima dosta tonskih snimaka, što je dokaz da su no- vinari prisustvovali određenima događajima, a i sami glasovi aktera doprinose verodos- tojnosti neke informacije i dinamici emisije. Bez tonskog snimka su saopštenja i agen- cijske vesti. Vest o odustajanju porodice Đoković od izgradnje sportske akademije u Kragujevcu potpuno je bez tonskih izjava što je čini daleko manje radiofoničnom i pomalo nezanimljivom, bez obzira na njen sadržaj. Voditeljka emisije najavila je i dopis- nika agencije Beta iz Brisela u prilogu o regionalnoj konferenciji i napomenula da se on javio neposredno pre početka emisije. Uživog uključenja reportera u toku emisije nema. Najveći broj priloga su u povodu aktuelnih događaja. Samo je jedan medijski ini- ciran. To je prilog o istraživanju RTV B92 da li će akcija protiv organizovanog kriminala Balkanski ratnik biti uspešna, kao što je bila i Sablja 2003. U ovom prilogu čujemo tele- fonski glas novinara Vremena Miloša Vasića koji upoređuje ove dve akcije. Veoma je dobro što su konferencije za novinare izbegnute, a što je pažnja usmerena na aktuelne događaje sa kojih su izveštavali novinari Radija B92. 73 34 Svi koji su tada slušali B92 sećaju se čuvenih rečenica iz špice za Jutarnji dnevnik „Budimo ljudi, što reče neko, iako smo Srbi” i „Utvrđeno je da je ova stanica uticala na uznemiravanje građana”. 35 Kvantitativno-kvalitativnu analizu Dnevnika uradile studentkinje treće godine žurnalistike na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Tamara Bilbija i Mina Delić.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Radio B92, kao i većina beogradskih, nacionalnih medija akcenat stavlja na deša- vanja u Beogradu. Samo u nekoliko slučajeva mesto događaja je neki drugi grad u Srbiji, a od vesti iz inostranstva registrovana je jedna (javljanje Betinog reportera iz Brisela). Uopšte nema informacija iz pokrajina – Vojvodine i Kosova. Ne postoje ni vesti iz sveta, sa kriznih područja i slično. Analizom je utvrđeno i da u vesti o štrajku radnica u Novom Pazaru nije bilo tonskih snimaka, što implicira da redakcija nije imala svog novinara ili dopisnika na licu mesta, te se opravdano pretpostavlja da je u pitanju preuzeta vest. Ukoliko se u emisiji posmatra tematska raznovrsnost, može se uočiti da je 19. marta 2010. najviše informativnih priloga bilo u vezi sa kriminalom i ratnim zločinima (Darko Šarić, Srebrenica), zatim ekonomijom (štrajkovi i novi modeli u fabrici automo- bila), kao i pravima manjina i demokratijom (diskriminacija žena i gej populacije, krše- nje Zakona o dostupnosti informacijama od javnog značaja). Ključna reč je poverenje Iako definisan kao centralna informativna emisija Dnevnik Radija B92, osim što ima vesti i izveštaje, mogao bi više pažnje da posveti i žanru reportaže, naročito sličnim priči o Francuskinji i magaretu koja je pokazala da u malo više od dva minuta može da 74

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

se prenese mnogo toga i to na vrlo atraktivan i radiofoničan način u odnosu na klasične autorske izveštaje. Veliki je propust u emisiji što nije bilo nijedne vesti iz pokrajina, budući da se B92 čuje i sluša u celoj zemlji. Iako uzorak jedne emisije ne mora biti sasvim pouzdan za sagledavanje celokupnog informativnog programa jedne medijske kuće, može da ukaže na određene nedostatke koji bi se, sa malo angažovanja, vrlo lako mogli ukloniti. Poverenje se mora zaslužiti, opravdati, pa potom i zadržati. DNEVNIK RADIJA S Socijalistička partija Srbije (SPS) osnovala je Radio S 1994. „...17. avgusta oglasio se Radio S na odobrenoj frekvenciji 104,7 MHz, sa 21. sprata Palate Ušće (u Beogradu). Glavni urednik je Spomenka Jović iz RTS-a, a sa dozvolom (tadašnjeg ge- neralnog direktora) Milorada Vučelića” (Đorić 2002). Radio je nakon 2003. privatizovan i osnivač mu je preduzeće AS Medija, u vlasništvu Ljubinke Anđelković, inače majke funkcionera SPS-a Zorana Anđelkovića. U avgustu 2006. Radio S od Republičke radio- difuzne agencije dobija dozvolu za emitovanje programa na nacionalnom nivou. Vlasnik Radija S danas je Zoran Anđelković, a njegov sin Predrag Anđelković je direktor i glavni i odgovorni urednik. Ova stanica za veoma kratko vreme prelazi u vrh slušanosti i prema istraživanjima Stratedžik marketinga iz novembra 2009, postaje najslušanija sa šerom od 13%. Iza nje su Radio B92 sa 8%, Radio Beograd sa 4,4%, Radio Indeks sa 2,7% i tako dalje. Stanica je koncipirana kao muzički radio koji emituje zabavne hitove dominantno domaće muzike, uz kratke govorne segmente i vesti. Vesti na muzičkom radiju Pored kratkih vesti na svakih sat vremena, Radio S emituje i dve duže informa- tivne emisije. Svaki dan, sem nedeljom, od šest i 19 časova na programu je petnaesto- minutni Dnevnik. Za razliku od velikog broja komercijalnih muzičkih stanica za ovu se može reći da ima solidan informativni program u smislu odabira i načina prezentacija vesti. Vesti na sat kao i oba dnevnika čitaju urednici prezenteri, koji se ne pojavljuju u ostalim segmentima programa, te tako daju ozbiljnost na informativnom sadržaju ove medijske kuće. Kvantitativno-kvalitativna analiza sadržaja emisije Dnevnik u 19 časova 25. januara 2010. pokazala je da je urednica emisije Kristina Džoković odabrala 16 vesti koje su obeležile taj ponedeljak. Koncept Dnevnika sastoji se od kratkog pregleda naj- važnijih vesti na samom početku i kraju emisije, između su vesti. Pre poslednjeg dela Dnevnika, urednica pročita vremensku prognozu za sutra kao i trenutne vremenske podatke za Beograd, ali ne za druge gradove u Srbiji, iako takva praksa postoji kroz dnevni program, kada se čitaju parametri od Kosovske Mitrovice do Subotice. 75

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Agencijski bilten Kako je emisija 25. januara imala ukupno 16 informativnih priloga (vesti i vre- menska prognoza) i kako je trajala 15 minuta, sledi da je prosečno trajanje jedne vesti oko 50 sekundi. Najvažnija vest na Radiju S, kao i na većini nacionalnih radio-televi- zijskih stanica toga dana, bila je avionska nesreća u Sredozemnom moru, nakon toga nizale su se vesti iz zemlje i to po sledećem redosledu: 2) Dačić o bezbednosnoj situaci- ji na jugu Srbije; 3) Šutanovac o stanju na severu Kosova; 4) Sastanak ministara EU u Briselu; 5) Rezultati lokalnih izbora u Odžacima; 6) Sastanak premijera i ministra eko- nomije sa nemačkim privrednicima; 7) Poskupljenje struje; 8) Gradonačelnik Beograda o ceni grejanja; 9) Štrajkovi konfekcionara u Kuršumliji; 10) Kurs dinara; 11) Sednica Sinoda SPC sa novim patrijarhom; 12) Čestitka Ambasade SAD novom patrijarhu na izboru; 13) Šutanovac o profesionalizaciji vojske; 14) Dopuna krivične prijave protiv vlasnika Kurira; 15) Osumnjičenom za ubistvo Pukanića sudiće se i u Hrvatskoj; 16) Vremenska prognoza. Ukoliko se tematski posmatra odabir vesti, može se uočiti da se urednica opre- delila za podjednaku zastupljenost informacija iz unutrašnje politike, ekonomije i druš- tva (po četiti), dve vesti iz crne hronike i jedna vest iz sveta, što je prihvatljivo. Međutim, analizirano po oblastima iz kojih dolaze vesti, dominantno, odnosno 82% u pitanju je Beograd, a samo u po jednom slučaju vest je iz Vojvodine (izbori u Odžacima), cetralne Srbije (štrajk radnika u Kuršumliji) i iz sveta (avionska nesreća u Sredozemnom moru). Zastupljenost političara takođe nije izbalansirana u potpunosti. U analiziranoj emisiji više od jednog puta bili su zastupljeni lider G17 plus Mlađan Dinkić (ukupno tri puta), lider SPS-a Ivica Dačić (dva puta) i funkcioner DS-a Dragan Šutanovac (dva puta). Sva trojica su u većini slučajeva nastupala kao ministri, jedino je Dinkić u jednom slučaju govorio kao stranački funkcioner. Radiofoničnosti i autentičnosti emisije dopri- nose tonski inserti subjekata informativnih priloga. U ovom Dnevniku bilo je ukupno devet tonova u pet vesti. Tonski su bili zastupljeni u po dva priloga Dačić i Dinkić, a po jednom Šutanovac, funcioner DS-a Bojan Pajtić, funkcioner SNS-a Aleksandar Vučić, funkcioner DSS-a Andreja Mladenović i premijer Mirko Cvetković. Najopširniji infor- mativni prilog u Dnevniku bio je izveštaj o rezultatima lokalnih izbora u Odžacima koji 76

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

je bio ilustrovan sa čak četiri tonska inserta stranačkih prvaka koji su komentarisali rezultate izbora. Ovaj prilog profesionalno je urađen budući da je postojao balans između zastupljenosti vladajućih i opozicionih stranaka. Neutralnost Dobre strane emisije su: optimalna dužina emisije (oko 15 minuta), broj i ras- pored vesti, dužina vesti pojedinačno (oko 50 sekundi), dobra dikcija urednice prezen- terske, relativno dobra tonska zastupljenost subjekata. Politička pripadnost rukovodila- ca ove medijske kuće ne odražava se u velikoj meri na kvalitet vesti. Slabe strane emisije: neravnomerna regionalna zastupljenost: praktično samo jedna vest iz Kuršumlije i jedna iz Odžaka, sve ostalo iz Beograda. Analiza je pokazala stopostotno odsustvo medijske inicijative. Nijedan prilog iz Dnevnika nije nastao autor- stvom novinara Radija S. Svi prilozi su agencijske vesti koje su osvežene tonskim inser- tima koje takođe nude agencije. Problem je i što su u tonskim bili isključivo političari, a mogli su, na primer, biti građani koji štrajkuju, građani u Odžacima i slično. Emisija je obilovala samo najprostijim žanrovima, to jest vestima i izveštajima sa tonskim izjava- ma, nije bilo čak ni ankete, a kamoli intervjua, komentara i slično. Preporuka za dobru praksu: Iako u informativnim emisijama Radija S postoje medijske inicijative, 25. januara nije bilo nijedne. Dakle, poboljšati rad novinara koji sa urednicima pripremaju informativne emisije. Mada ovom mediju informativni program nije prioritet, redakciji treba samo malo truda kako bi unapredila svoj rad u oblasti infor- misanja. Ako već postoje emisije Vesti, onda one treba da budu i profesionalno urađene. AKCENTI RADIJA 021 Radio 021 prvi je nezavisni (od države) elektronski medij koji je osnovan u Novom Sadu u leto 1997. Kako je od početka negovao jak informativni program, kritič- ki orijentisan prema vlasti, praktično je u sferi radijskog novinarstva u Novom Sadu, kra- 77

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

jem devedesetih godina XX veka bio bez konkurencije. Brojna istraživanja javnog mnjenja agencija Skan i Stratedžik marketing od 1998. do danas, pokazuju da se zadržao u vrhu popularnosi među Novosađanima. Iako je nakon potpunog prelaska u vlasništvo zaposlenih36 , bio prinuđen da se u znatnoj meri komercijalizuje nastavio je da i dalje ne- guje informativni program, sa kratkim vestima na svakih sat vremena i dve informativne emisije – Zornjak, ujutro u osam časova, i Akcenti od 17 časova. Razlika je u akcentu Akcenti su centralna informativna emisija i emisija sa najdužim stažom na ovoj radio-stanici. U početku je emitovana od 15.30 časova, da bi nakon nekoliko godina ter- min bio pomeren na 17 časova, što je i vreme koje odgovara ciljnoj grupi – muškarcima i ženama od 25 do 45 godina. To je vreme kada su se oni vratili sa posla i mogu da sluša- ju radio. Akcenti traju u proseku 15 minuta, imaju upečatljivu najavnu i odjavnu špicu, a voditelj emisije je ujedno i urednik. Kako je Radio 021 lokalni radio, najveći broj vesti upravo je i posvećen događajima iz Novog Sada. U emisiji koja je analizirana37 12. marta 2010. bilo je ukupno 19 informativnih priloga, od kojih je čak 16 vesti, a samo tri tonska izveštaja čiji autori nisu poznati. Kako postoje tonski inserti sa mesta događaja, to ipak znači da su novinari u određenoj meri angažovani, da su bili na licu mesta ili su snimili telefonske izjave određenih ličnosti. Međutim, pošto ni za jedan prilog u ovoj informativnoj emisiji nije rečeno ime autora, nije moguće pouzdano proceniti da li je Radio 021 preuzeo vest od agencije, odnosno nekog drugog medija ili ju je sam novinar napisao. Urednica i voditeljka emisije Gor- dana Mihailović nijednom nije navela ime novinara koji je napravio prilog. Ukoliko se tematski posmatra analizirana emisija, može se uočiti da je 12. marta najviše bilo infor- mativnih priloga iz društvenih tema (4), zatim ekonomskih (3) i jednak broj crne hro- nike, aktivnosti stranaka, državnih i lokalnih organa kao i iz sveta (2). Jedna vest je bila u vezi sa pridruživanjem Srbije Evropskoj uniji i jedna iz domena nešto drugo. Anali- zirana emisija izgubila je u velikoj meri na radiofoničnosti, budući da je u čak 79% infor- mativnih priloga nema tonskih inserata sagovornika, već jednostavno voditeljka čita vesti. Aktuelni tonski snimak registrovan je u 21% priloga i to u onim vestima koje su u vezi sa gradskim problemima, što je i bilo očekivano budući da je u pitanju gradska radio-stanica. Veliko odsustvo tonskih priloga govori nam da novinari uglavnom ne odlaze na mesto događaja, a ne postoje ni eventualna direktna uključenja u emisiju koja bi mogla da doprinesu dinamici i radiofoničnosti. 78 36 Vlasnička struktura do 2005. bila je sledeća: 33,3% vlasništva imao je Grad Novi Sad, 33,3% Audiokonstruktor Sretena Kovačevića iz Novog Sada i 33,3% Novinsko-izdavačko preduzeće Impres Zvonka Tarlea iz Beograda. Posle 5. oktobra 2000. dva privatnika poklonila su svoje vlasničke akcije zaposlenima na Radiju 021, dok je sa Skupštinom Grada bilo nesuglasica i problema do 2005. kada je (tadašnja) gradonačelnica Novog Sada Maja Gojković (tada članica Srpske radikalne stranke) donela odluku da proda udeo Grada u vlasništvu radio-stanice. Tako je rukovodstvo radija preostalih 33,3% vlas- ništva otkupilo od Grada i tada je vlasništvo podeljeno na 17 akcionara zaposlenih. Prema podacima Agencije za privredne registre iz 2009, većinu, odnosno 77% vlasništva ima direktor Slobodan Stojšić. 37 Kvantitativno-kvalitativnu analizu Akcenata uradile studentkinje treće godine žurnalistike na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu Ivana Krsmanović i Jelena Marjanović.

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Povod za informativne priloge u centralnoj informativnoj emisiji u najvećem broju slučajeva jeste aktuelni događaj (16), dok je medijska inicijativa bila zastupljena daleko manje (3) i to u sledećim primerima: član Mesne zajednice Omladinski pokret govori o Sajmu javno-komunalnih usluga za skupštine stanara, portparolka osigurava- juće kompanije Dunav govori o podeli uređaja za bolju vidljivost đacima i članica druš- tva Mensa poziva građane da polažu testove inteligencije. Ovo je takođe primedba na račun angažovanosti novinara, budući da su im dostupna brojna mesta događaja na lokalnom nivodu. Postoji mogućnost da je povod za neki događaj bila i konferencija za novinare, međutim ovaj podatak na radiju veoma je lako zamaskirati, jer za izjave koje voditeljka parafrazira ne napominje da li su ili nisu rečene na konferenciji za novinare. Lokacija vesti veoma je povoljna za Radio 021. Od 19 informativnih priloga, više od polovine ili 56% je iz Novog Sada, što je pohvalno jer je u pitanju lokalna stanica. Posle novosadskih vesti, slede vesti iz Beograda (22%), drugih gradova u Srbiji/Voj- vodini (17%) i iz sveta (5%). 79

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Ko čuo, čuo Kao informativna emisija urbane, gradske radio-stanice Akcenti na kvalitetan način informišu svoje slušaoce o najvažnijim događajima toga dana sa akcentom na Novi Sad, ali ne nedostaju ni vesti iz zemlje i sveta. Emisija počinje u 17 časova i to je veoma dobro vreme za slušaoce – ciljnu grupu jer se tada vraćaju sa posla ili su već stigli kući, te su u mogućnosti da prate program. Akcenti imaju veoma originalnu špicu i pri- mereno trajanje (15 minuta). Slabosti emisije su skromna zastupljenost medijskih inicijativa, malo tonskih izjava, nedostatak raznovrsnijih žanrova (osim vesti i izveštaja) i nedoslednost emito- vanja rastavnih džinglova unutar emisije. Kada bi se ti nedostaci korigovali, emisija bi bila daleko kvalitetnija. Na kraju emisije špica na originalan način odjavljuje Akcente: „Ko čuo, čuo! Ko nije, nek pročačka uvo! ‘Ajd’ uzdravlje!” ZABAVA Svaki dobar radio, bez obzira na vrstu i opseg frekvencije, uvek će koristiti svaku moguću prednost u odnosu na druge medije i u isto vreme truditi se da sakrije sve svoje nedostatke. Često to neće biti nimalo lako. Šta radio treba da koristi kako bi privukao što veći broj slušalaca, ili da budem precizniji, kako bi o(p)stao u okvirima svoje ciljne grupe? To je pre svega kvalitetna programska koncepcija, a potom i dobro organizovana programska shema. Teoretičari medija markirali su sedam glavnih sadržajnih funkcija kojima raspolaže jedan radio: informativna, obrazovna i naučna, muzička, radiodramska, zavičajna, međunarodna saradnja i zabavna (prema Đurić 2003). Zabavna funkcija danas predstavlja veoma važan deo svake radio-stanice, donoseći joj, posredno, i najveći pro- fit. Ispuniš mi želju... Male radio-stanice, često nemajući dovoljno vremena, novca, ali ni kvalitetnog kadra, najčešće se odlučuju za jeftiniju varijantu zabavnog programa koja se sastoji u smeni muzike i voditelja sa skromnim pokušajima da bude duhovit. Takođe je i vrlo česta varijanta uključenja slušalaca u program, neformalno razgovaranje sa njima i potom neizbežno ispunjavanje muzičkih želja. U poslednje vreme sa telekomunika- cionim napretkom stanice sve češće uvode u upotrebu komercijalne linije uz pozivni broj 0900 ili 0800, preko kojeg je telefonski impuls daleko skuplji od redovonog i od čega deo zarade odlazi na račun stanice. Još jedna popularna mogućnost brze zarade jeste i slanje es-em-es (SMS) poruka, koji opet stanice primaju na određeni server, sa kojeg ih skidaju i čitaju u program, pa zajedno sa provajderom dele zaradu. Sve su to legitimna sredstva koje u poslednje vreme koristi veliki broj lokalnih stanica. Najveći problem u 80

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

ovom slučaju je (ne)namerno neobaveštavanje slušalaca, potencijalnih učesnika u za- bavnom programu, koliko košta minut čekanja na liniji ili razgovora sa voditeljem, od- nosno slanje jedne poruke sa mobilnog telefona. Kombinujući umerenu upotrebu teleko- munikacinih inovacija i sprovođenje odgovorne koncepcije zabavnog programa, svaka stanica mora da postigne bar solidan uspeh. Hit dana/nedelje/meseca/godine stara je, ali neprevaziđena radijska forma koja je opstala do današnjih dana, i ona se svima pre- poručuje. Ako ništa drugo, pola sata će brže proći i lagano će se zabaviti i slušaoci i vo- ditelji programa. Kod ovog tipa zabavnog programa najbitnije je da se voditelj ne zanese i ne pretera u prisnoj i bespotrebno dugoj komunikaciji sa slušaocima. Muzici uvek treba dati prednost, ne čepati vokale i pustiti pesmu da se završi. Tako će vas i slušaoci više ceniti. Ukoliko se uredništvo stanice opredeli i za zabavni program koji će u svom sadržaju imati kviz, bilo bi poželjno da tematika pitanja bude iz oblasti muzike ili filma. Međutim, sve češće pritisnuti sponzorima, kreatori programa opredeljuju se za odgovore na pitanje iz lične karte dotičnog sponzora. Takođe, važno je da nikada ne potcenjujete slušaoce. Svojevremeno je jedna ugledna novosadska radio-stanica svojim slušaocima kao nagradu za tačne ogovore u kvizu davala bocu gaziranog soka i mineralne vode. Zaista ponižavajuće. Lokalni medij, bilo da je komercijalni ili sa elementima javnog ser- visa, uvek treba da ima na umu to da u svom programu forsira ono što ume da radi bolje od drugih konkurentnih stanica. Posebno je poželjan specijalni zabavni program povo- dom prigodnih dana (Nove godine, verskih praznika, Dana žena, Prvog maja i u posled- nje vreme Dana zaljubljenih). Najveći teret tih dana treba da ponesu kreativni tim koji će osmisliti originalan zabavni program (na primer: glasanje, kontakt-program, diskusi- je na prigodne teme i naravno kvalitetne nagrade. Pri tome ne mislim da one uvek mora- ju biti skupe i voditelji koji svojim glasom, kao najjačim instrumentom zavođenja (Čulić 1997) moraju da pomognu slušaocima da samostalno u svojoj glavi stvore sliku o tom specijalnom danu i da mogu da osete upravo ono što im se poručuje sa radija „iskoris- tite ovaj dan, zabavite se sa nama.” ...Jer ja te plaćam U osnovnim postulatima javnog servisa navedeno je da su ga građani osnovali, da ga finansiraju i u isto vreme kontrolišu. Ova poslednja stavka, jedno duže vreme, bar prema dosadašnjim analizama, još dugo neće moći da se sprovodi. Ipak, kao i komerci- jalne stanice i javni servis treba da ima jaku zabavnu funkciju. Okosnica zabavnog radij- skog programa Radio-televizije Vojvodine čini kontakt-program koji se emituje svakog radnog dana oko 11 časova na Prvom programu Radio Novog Sada. Domaćini tog dela programa trude se da odaberu aktuelne teme koje će podstaći slušaoce da se javljaju i komentarišu. Teme su često široko rasprostranjene od politike do nekih društveno-soci- jalnih fenomena, ali metod na osnovu kojeg im se pristupa predstavlja isključivo zabavu. Zato je taj deo programa toliko i slušan. Ako se dobro uklope voditelj, tema i inspiraci- ja slušalaca, pola sata vrlo brzo prođe. Ako na stranu stavimo temu, koja je (skoro) uvek aktuelna i inspirativna za komentarisanje, problem mogu da budu voditelj ili slušalac. Iako voditeljima javnog servisa ne nedostaje dobra boja glasa i dikcija, nebrojeno puta se dogodilo da voditelj sporo reaguje i ne oseti kako se neki slušalac, komentarišući zadatu temu, vrti u krug, ili odluta od teme ili čak, što je najopasnije, koristi govor mrž- 81

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

nje! Jednom broju voditelja, dakle, fali koncentracija i zbog toga dolazi do zloupotrebe etra za šta su odgovorni oni sami. Dakle, iskusni voditelji uvek će uspeti da izađu na kraj sa ekstremnim slušaocima, te treba voditi računa da nije baš svaki voditelj za svaku temu. Ponekad treba i birati, ako je to moguće. Veliki problem predstavljaju i stalni pacijenti, kako često u žargonu novinari i voditelji nazivaju slušaoce koji se stalno javljaju, tvrdeći kako se razumeju u svaku temu. Njima treba ograničiti javljanje i strogo ih kontrolisati, jer postoji opasnost da se ostali, koji vole da slušaju program, a ne javljaju se, prezasite svakodnevnim istim glaso- vima koji komentarišu sve i svašta, i da promene stanicu. Pomoću pacijenata može se steći pogrešan utisak da je u stvari to ciljna grupa, odnosno publika vašeg medija što nikako nije dobro. Nije smešno Ekipa Zabavnog programa, kako bi opravdala svoj naziv i ispunila brojna očeki- vanja mora neprestano i brzo da radi, da stalno smišlja nove stvari. Kreativni tim, u koji obavezno mora biti uključen i iskusni voditelj, opet mora uspešno da nadigra sve one brojne lovce na nagrade i dežurne pacijente i da dopre do istinskih slušalaca koji, negde u svom automobilu, autobusu, na poslu ili sami u svojoj sobi očekuju najbolje od svog radija. Potrudite se zbog njih. Zbog njih radio i postoji. JESENJE PRO(V)ETRAVANJE Tokom septembra većina ovdašnjih radio-stanica polako prelazi na jesenju šemu. To podrazumeva ozbiljniju programsku koncepciju, vraćanje atraktivnih sadržaja i even- tualnu promenu muzike (svakako skidanje sa liste takozvanih letnjih hitova). Urednički ili programski kolegijum trebalo je tokom leta da isplanira dinamiku jesenjih promena. Nerealno je očekivati da se za jedan dan vrate sve emisije, uvedu nove rubrike, osveže špice, instrumentali, vrate stari ili dovedu novi iskusni voditelji. Novinari opet treba da ozbiljnije počnu da rade istraživačke priče. Možda neke stanice i mogu sve to za jedan dan, ali s obzirom na to u kakvom se stanju nalazi najveći broj radio-stanica u Srbiji, čini se da je koncept postepenog prelaska na jesenje emitovanje realniji. Nova muzika Budući da se radio najčešće sluša upravo zbog muzike, preispitivanje muzičke koncepcije jedan je od najozbiljnijih poslova prilikom osvežavanja programske šeme. Bez obzira da li muzika na stanici funkcioniše po principu plej-liste ili postoji više mu- zičkih urednika, neke pesme sigurno moraju u arhivu, dok je i te kako dobrodošla bar jedna trećina novih kompozicija. Ne mislim isključivo na novitete već i na sve one nu- mere koje se nekoliko meseci nisu mogle čuti na radio-talasima određene stanice. 82

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Ukoliko stanica emituje i domaću i stranu muziku, možda je potrebno preispitati odnos između tzv. eks YU muzike i najdominantnije strane – anglosaksonske. Jedno od osveženja svakako bi moglo da bude i ubacivanje frankofonske, pa i germanske muzike. A ukoliko stanica funkcioniše u, na primer vojvođanskoj sredini, pravi tuš bila bi i pone- ka mađarska, rumunska, slovačka, rusinska i romska kompozicija, naravno ako je u skla- du sa muzičkim profilom stanice. Nove identifikacije Kao sledeći korak, predlažem promenu ili bar delimičnu zamenu postojećih špica za emisije i rubrike, puštanje u program novih identifikacionih džinglova, ali i zamenu instrumentala i rastavnica, što doprinosi pozitivnom imidžu stanice. Ukoliko stanica ima jak i prepoznatljiv informativni program nikako ne bi trebalo menjati nazive emisija, ali treba dosta truda da se postojeće najavne i odjavne špice, ako ne bar u potpunosti zamene novim, onda bar rekonstruišu tako što će se pojedini delovi zameniti potpuno novim. Ili, na primer, ženski vokal u špici sa neizmenjenim tekstom zameniti muškim i obrnuto. Kada je u pitanju uvođenje novih rubrika sa time ne treba žuriti. Ukoliko su se neke ru- brike i pre letnje šeme pokazala kao dobre, slušane i što je jako važno komercijalno is- plative, ne treba ih menjati. Nove rubrike treba uvoditi u skladu sa potrebama slušalačke publike. Prvi dani septembra mogu se iskoristiti za pravljenje kratkih anketa sa slušaoci- ma ili (što je danas manje popularno) kroz kontakt-program kako bi se saznalo šta ih za- nima i šta bi voleli da čuju. Tako ćete realnije moći neke stvari da pomerite korak napred. Identifikacione džinglove i rastavnice (u informativnim emisijama) takođe je poželjno izmeniti ili bar preraditi. Rastavnice bi trebalo promeniti sve odjednom, ako se za to odlučite, jer zahteva manje posla. Džinglove treba postepeno menjati, da se slušao- ci naviknu, jer ipak oni predstavljaju auditivnu sliku stanice. Preporuka je da se zamena džinglova obavlja bar mesec dana postepeno, s tim da se jedna trećina starih džinglova zadrži u kontinuitetu. Instrumentali se zamenjuju paralelno sa špicama emisija i nije dobro zameniti špicu, a ostaviti stari instrumental. Takođe treba voditi računa da instru- mental ne iritira slušaoce, da im ne skreće pažnju sa informacija koje voditelj plasira, ali i da voditelja instrumental ne usporava ili ne ubrzava. Trebalo bi zato interno probno pustiti bar dva-tri instrumentala kako bi i voditelji i prezenteri i urednici koji čitaju vesti, ili bilo koji drugi segment programa, uočili koja je najbolja i najneutralnija muzička pod- loga. Novi program Programske celine koje su važile pre leta mogu se zadržati uz sada veću po- svećenost i novinara i voditelja jutarnjem i dnevnom delu programa. Kako su gotovo sva istraživanja pokazala da slušanje radijskog programa drastično pada posle 18 časova, sav svoj potencijal stanice bi trebalo da usmere na pripremanje programa od šest do 18 časo- va. Tačno vreme i trenutna temperatura i prognoza vremena su ono što slušaoce najviše zanima tokom jutra. Bez tih segmenata jutarnji program na radiju ne može da postoji. U poslednje vreme prenatrpanost sponzora koji pokrivaju i tačno vreme, i parametre i prog- nozu dovelo je do toga da je često reklamni spot pred rubriku duži nego sama rubrika, 83

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

što nikako nije dobro. Sponzore bi trebalo reklamirati u za to određenim segmentima programa, a pred rubriku staviti samo kratku najavu tipa „ta i ta firma sponzor tačnog vremena”. Time će se uštedeti korisne sekunde, a i smanjiti nerviranje slušalaca, odnos- no odlazak sa frekvencije. Generalna zamerka svim stanicama, kako radijskim, tako i televizijskim, tokom leta je ta da niko nije emitovao vremensku prognozu na primer za Crnogorsko primorje, Grčku, Tunis, Tursku, Bugarsku, a zna se da je veliki broj naših ljudi upravo tamo pro- vodilo leto. To je, na primer, mogla biti odlična rubrika koju bi eventualno sponzorisala neka turistička agencija. Umesto toga slušali smo (i gledali) isprazne vremenske prog- noze sa temperaturama za gradove u Skandinaviji, Rusiji, Francuskoj i slično. Do sle- dećeg leta stanice neka se fokusiraju na vremenske prilike u svom regionu, kao i na sve češće probleme putne mreže i radove na drumovima. Ukoliko imate iskusne voditelje, novim tematskim es-em-es (SMS) kvizovima takođe možete pridobiti jedan deo mlađe ili tehnološki pismenije generacije. Sportski program uglavnom se svodi na kratke vesti, a u eventualne sportske rubrike poželjno je pozivati i afirmisati lokalne sportiste i klubove. Razmislite i o uvođenju kratkih rubrika saveta za uzgoj cveća, držanje kućnih ljubimaca, održavanje nameštaja, automobila, odnosno poljoprivrednih saveta i zanimljivosti, ukoliko ste stanica u čijoj sredini je razvijena zemljoradnja, vinogradrstvo, voćarstvo i povrtarstvo. Svaka ta kratka rubrika može da privuče i sponzora iz te oblasti, ali i slušaoce koje, naravno, taj deo životne stvarnosti zanima. Lokalne stanice, podvlačim, treba da na najmanju moguću meru svedu takozvane globalne vesti iz zemlje i sveta, i koncentrišu se na zbivanja u svojoj opštini, gradu, regionu, pokrajini. Velike vesti, već će se videti na nacionalnim televizi- jama i čuti na nacionalnim stanicama. Ni tokom septembra nije kasno da počnete sa pripremama za jesenje provetrava- nje svoje stanice. Uigran tim, pregršt dobrih ideja i realne mogućnosti zaposlenih treba uklopiti i posao može biti gotov do 5. oktobra. Simbolično. 84

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

LITERATURA 1) Barović, Vladimir (2009). Mediji i građanska okupljanja. Media Art Service International. Novi Sad. 2) Blagojević, Milena (2008). Radio i država. Media Art Service International. Novi Sad. 3) Bojd, Endru (2002). Novinarstvo u elektronskim medijima. Clio. Beograd. 4) Breton, Filip (2000). Izmanipulisana reč. Clio. Beograd. 5) Brigs, Adam; Kobli, Pol (2005). Uvod u studije medija. Clio. Beograd. 6) Brigs, Asa; Berk Peter (2006). Društvena istorija medija od Gutenberga do interneta. Clio. Beograd. 7) Crisell, Andrew (1994). Understanding Radio – Second edition. Routledge. London – New York. 8) Čulić, Dragana (1997). Kreativna radio reklama. Pont. Beograd. 9) Damjanović, Ratomir (1982). Gradski radio – otvoreni programski tok. RTV teorija i praksa – časopis br. 29. Radio-televizija Beograd. Beograd. 10) Đorđević, Toma (1979). Teorija informacija – teorija masovnih komunikaci- ja. Partizanska knjiga. Beograd. 11) Đorić, Slobodan (2002). Bela knjiga o radiodifuziji 1990-2000. Spektar. Beograd. 12) Đurić, Dušan (2003). Novinarski leksikon. YU marketing pres i Kompanija Novosti. Beograd. 13) Klajn, Ivan (2007). Rečnik jezičkih nedoumica. Prometej. Novi Sad. 14) Kunćik, Majkl; Zipfel, Astrid (2006). Uvod u znanost o medijima i komu- nikologiju. Fondacija Fridrih Ebert. Zagreb. 15) Makluan Maršal (1971). Poznavanje opštila – čovekovih produžetaka. Prosveta. Beograd. 16) Maričić, Nikola (1994). Profili radija. Radio-televizija Srbije. Beograd. 17) Maričić, Nikola (2008). Kreativno i pragmatično u formatiranju radija. Dostupno na: www.mc.rs/code/navigate.asp?Id=966 . 18) Mašić, Dušan (2006). Talasanje Srbije: knjiga o Radiju B92. Samizdat B92. Beograd. 19) Matić, Jovanka (2007). Informativni program javnog servisa Vojvodine – istraživački nalazi. Medijska sfera – Javni servis Vojvodine; monitoring transformacije Radio-televizije Novi Sad u javni servis Vojvodine – zbornik br. 1. Novosadska novinars- ka škola. Novi Sad. 20) Milanović, Mirjana (2006). 90,6 MHz samo za vas, Vox – magazin za stu- dente br. 4. NVO Fokus, Beograd. 21) Milenković, Milutin (1995). Verodostojni radio. Radio-televizija Srbije. Beograd. 22) Miletić, Mirko (2009). Osnove menadžmenta medija. Filozofski fakultet – Odsek za medijske studije. Novi Sad. 23) Nađ, Gabor (2007). Radio lokalnih zajednica u praksi. Audiovizuelna obuka novinara na univerzitetima u Segedinu i Novom Sadu – zbornik radova sa međunaro- 85

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

dnog naučnog skupa u Segedinu, Univerzitet u Segedinu – Katedra za komunikaciju i medijske studije. Segedin. 24) Pešikan, Mitar; Jerković, Jovan, Pižurica, Mato (1993). Pravopis srpskoga jezika. Matica srpska. Novi Sad. 25) Petrović Dušan (2004). Na zajedničkom talasanju – zbirka zapisa i dokume- nata 1990-2004. Zajednica radio-televizijskih stanica Srbije. Beograd. 26) Popović, Đorđije (1985). Radio u Vojvodini. Zajednica radiodifuznih organi- zacija Vojvodine. Novi Sad. 27) Pralica, Dejan (2006/2007). Zvezda sa radija. Link – časopis za profesionalce u medijima, br. 51. Media Art Service International. Novi Sad. 28) Pralica, Dejan (2007). Vesti. Link – časopis za profesionalce u medijima, br. 48-49. Media Art Service International. Novi Sad. 29) Rabrenović, Aleksandra; Kremenjak, Slobodan; Živković, Miloš i Ritler, Robert (2001). Pravo radiodifuznih preduzeća. Centar za unapređivanje pravnih studija, Beograd. 30) Ružičić, Milica (2003). Rečnik invalidnosti: ka jednakosti u javnom govoru. Dnevnik i Centar Živeti uspravno. Novi Sad. 31) Slavković, Dušan (1991). Na zajedničkom talasu. Nova svetlost. Kragujevac. 32) Spaić, Nebojša (2005). Radio za slušanje – slučaj Beograd 202. Media Art Service International. Novi Sad. 33) Šingler, Martin; Viringa, Sindi (2000). Radio. Clio. Beograd. 34) Šipka Milan (2008). Kultura govora. Prometej. Novi Sad. 35) Tošić, Mihailo (1988). Gradski radio (Ohridski radzgovor ’88). RTV teorija i praksa – časopis br. 50, Radio-televizija Beograd. Beograd. 36) Valić Nedeljković, Dubravka (1997). Rikošet reči. Argument. Beograd. 37) Valić Nedeljković Dubravka (2002). Praktikum novinarstva. Privredni pre- gled. Beograd. 38) Valić Nedeljković, Dubravka (2007). O novinarstvu i novinarima. Filozofski fakultet – Odsek za medijske studije. Novi Sad. 39) Vasić, Vera, prir. (2004). Pusti ’Ventil’ Radija 021. Futura publikacije. Novi Sad. 40) Veljanovski, Rade (2005). Javni RTV servis u službi građana. Clio. Beograd. 41) Veljanovski, Rade (2005a). Radio: vest, izveštaj, paket. Kako pisati za medi- je – zbornik tekstova predavača u Visokoj školi novinarstva. Institut Media Plan. Sarajevo. 86

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Do sada objavljeno u ediciji LINK Plus 2004. dr Danica Aćimović TV DOKUMENTARAC CIP 791.229.2 2005. Srđan Damnjanović MALI REČNIK GREŠAKA (ne samo za novinare) Nebojša Spaić RADIO ZA SLUŠANJE (slučaj Beograd 202) dr Dubravka Valić Nedeljković MEDIJI I JAVNI INTERES (uputstvo za upotrebu brojeva u medijskom tekstu) 2006. dr Živko Andrevski PORODIČNI TV KANAL mr Hristina Mikić UVOD U EKONOMIKU MEDIJA mr Bojan Milošević MEDIJSKA SLIKA SPORTSKE JAVNOSTI 2007. Tamara Skrozza SVE PO SPISKU (pseudoleksikon novinarstva) Nevena Simin (PRAKTIČNO) DELJANJE NOVINARSKOG STILA 2008. Milena Blagojević RADIO I DRŽAVA Goran Cetinić KAKO IZVEŠTAVATI O EKONOMSKIM TEMAMA 2009. dr Srđan Damnjanović MEDIALOGIKE (vreme filozofije i razonode) mr Vladimir Barović MEDIJI I GRAĐANSKA OKUPLJANJA 2010. Siniša Isakov VIDEO SNIMANJE 87

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

Do sada objavljeno u ediciji LINK Plus Specijal 2004. dr Danica Aćimović DOKUMENTARNI FILM I TELEVIZIJA 2008. grupa autora, priređivač mr Duško Zavišić LEGALNO U ETRU 2010. priredile mr Sanja Bošković i Marijana Ramić PRODUKCIONI KOD P3 88 CIP - Каталогизација у публикацији Библиотека Матице српске, Нови Сад 654.195:316.774 ПРАЛИЦА, Дејан Diskurs radija / Dejan Pralica. - Novi Sad : Media Art Service International, 2010 (Petrovaradin : Maxima graf). - 88 str. : ilustr. ; 23 cm. - (Edicija Link plus ; knj. 15) Tiraž 1.500. - Bibliografija: str. 84-85. ISBN 978-86-85831-19-5 a) Радио COBISS.SR-ID 253242375

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

91

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/

92

https://www.floowie.com/en/read/diskurs-radija/