LINK 106



https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

1

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

2

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

OO vo se zaista desilo. Četiri devojčice izlaze iz osnovne škole. Zgrada je na ćošku, tu je prometna raskrsnica na kojoj je saobraćaj regulisan semaforima. Kad se bolje pogleda, reč je o dve+dve drugarice. Crveno svetlo je za pešake. Jedan par staje i čeka zeleno. Druge dve nastavljaju da prelaze, nebitno je što vozila nailaze, uz glasan komentar: „Vidi ove dve štreberke, čekaju zeleno!“. Pojmu „štreber“ je u proteklih pola veka pripisano mnogo zna- čenja. Od onog već tradicionalnog da su to đaci koji misle samo na školu i ulizuju se profesorima, do gikova (geek, nerd, engl.) u 21. veku koji su zaluđeni, najčešće, tehnikom. Terminom se daka- ko pozabavio i Vukajlija. Ipak, pretragom po rečnicima koji uka- zuju na nemačko poreklo ovdašnje reči, i po internetu i još nekim knjigama nije moguće naići na primer da se štreberom naziva neko ko brine o svom životu. No, možda i nije začuditi se. Relativizacija osnovnih životnih vrednosti, isticanje u prvi plan tragičnih događaja, nepostojanje zakonske obaveze da i komercijalni mediji, pored javnih servisa, emituju obrazovne sadržaje, sigurno je da doprinose opštem sta- nju duha nacije koji baš i nije za pohvalu. Naravno, niko ne tvrdi da su samo i jedino mediji, ponajmanje ovdašnji, krivi. Moglo bi se uprti prstom na više strana, ali to nije poenta. Mnogo je bolje okrenuti se budućnosti i delati. Postavlja se pitanje: kako? Da li se prisetiti vremena kada je radio bio u povoju i kada je kopirao dešavanja u okruženju orga- nizujući koncerte i drame uživo jer nije znao za ništa bolje? Možda prve filmske projekcije, kada je preplašio publiku onaj ulazak voza u stanicu? Televizije od vremena pre „Dinastije“ (iako to nije bila prva sapunica ikada producirana), pošto na ovim prostorima posle njenog emitovanja više ništa nije bilo isto ili je od tada baš sve isto? Zaludan je posao pozivati se na značaj obrazovanja, čak i u medijima, ako se zaboravljaju osnovni postulati ljudskosti. Da je život vredan. Da se problemi rešavaju. Da treba da poštujemo jedni druge. Da ne lažemo i ne krademo. Itd. Mirjana Bobić Moj- silović je svojevremeno to lepo sročila u RTSov serijal „Nije teško biti fin.“ Samo, javni servis nikako da se seti da bi i njega vredelo reprizirati. Kolokvijalno rečeno, slike vrede više nego hiljadu reči. Takva smo, izgleda, vrsta – mi, ljudski rod. Džaba priča, dok ne vidimo. Pojednostavljivanje sadržaja, jedna od odrednica masovne kul- ture, omogućilo je novo proleće latinske poletne maksime „Siscius, alcius, forcius“, s tim što se ovde ne misli na sport. Brzi- na sastavljanja i prenošenja informacija koliko god doprinela tome da svako o svemu treba i može da zna što više, uticala je istovremeno na gubitak u raznovrsnosti uglova posmatranja – kvantitet je ne jednom pojeo kvalitet. Načini učenja se s godinama menjaju, što zbog razvoja dru- štva, što zbog starenja jedinke. Isto je i sa vrstama znanja. Evo pri- mera iz meteorologije. Pre 20 godina nije se pričalo o UV zrače- nju na način kao danas. Niti je informacija o tome bila u segmentu „Vreme“. Uopšte nije bila važna za funkcionisanje pojedinca. Danas čak mogu da se kupe pokazatelji nivoa UV zračenja koji se nose poput narukvica. Promene su neophodne, one donose život i da bi se auditorijumu prenelo ikakvo znanje, nužno je da medijski radnici budu otvorenog uma za sve što je novo. Upravo je obrazovanje (i medijsko) ono koje bi trebalo da publici omogući sagledavanje pojave ili pojava sa strane, odozgo, odozdo, vertikalno, horizontalno ... A da bi se dotle zaista i stiglo, možda je prvo potrebno da mediji počnu sa preispitivanjem poi- manja odrednica „škola“ i „obrazovanje“, a potom da, na osnovu zaključaka, konsoliduju funkciju kojom se ovaj broj LINKa bavi. Viđenja Kena Robinsona na adresi www.youtube.com/ watch?v=zDZFcDGpL4U daju interesantan ugao o tome zašto je učenicima škola dosadna, zašto beže od znanja (i da li je zaista baš tako ili im se pruža prevaziđen koncept), kako se obrazovna institucija može da izjednači sa proizvodnim procesom u fabrici, te da poimanje intelektualnog, koje postoji više od 100 godina, u ovom veku mora da se menja. Dva su moguća scenarija: ako bi svi, a ne samo pojedini delo- vi auditorijuma, raspolagali veštinama sagledavanja pojava iz više uglova, za pretpostaviti je da bi postali zahtevni i skloni izvoljevanju – jer ih je neko naučio da to budu. Što bi, s druge strane, mogao da bude ozbiljan problem za produkciju. I tako u krug. Optimističnije gledano, moglo bi da se iznedri, imajući u vidu napred navedeno, to da medij podstiče i proizvodi sadržaje koji pružaju „znanje više“. Individualnih, vansistemskih, pokušaja u tom smeru već ima. Saša Popović iz Niša preko YouTube kanala „Uči Slobodno Akademija“ i na adresi www.ucislobodno.com, između ostalog, objašnjava korak po korak na koji način se reša- vaju zadaci iz matematike i srpskog za završni ispit u osnovnoj školi. Zašto smo došli u situaciju da o obrazovnoj ulozi medija govo- rimo kao o funkciji koja izumire na ovdašnjem medijskom nebu? Hm! Pitanje je postavljeno, potraga za odgovorima otvorena. A šta ćemo sa „štreberima“? Četiri devojčice su nastavile svo- jim putem, dve brže, dve sporije i sigurnije. Nedostajao je jedan đak da ponašanjem pokaže ko je u većini. Ljudski je nadati se da bi bio na strani „štreberki“ sa početka priče. linkwww.mediart.org 3jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje Ovaj broj LINKa sufinansirao je Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno informisanje Vlade Vojvodine. [treberimr Sanja Bo{kovi}

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

www.mediart.orglink4 jun 2013 broj 106 LINK, časopis za profesionalce u medijima Izdavač: Media Art Content d.o.o preduzeće za proizvodnju medijskog sadržaja Bul. M. Pupina 6/III (c/o UNS) 21000 Novi Sad Tel/fax: 021 427 462 info@mediart.org www.mediart.org u saradnji sa Udruženjem novinara Srbije Resavska 28/I 11000 Beograd Tel/fax: 011 32 36 377 www.uns.rs VD direktora: Tanja Prodanov + 064 18 10 376 tanja.prodanov@mediart.org Glavna i odgovorna urednica vanrednih izdanja: mr Sanja Bošković + 063 610 855 njasab@gmail.com Pomoćnica glavne urednice: Marijana Ramić + 064 334 01 39 marijanaramic@gmail.com Redakcijski kolegijum: Dragana Bjelica (glavna i odgovorna urednica redovnog LINKa), Olivera Obrenov, dr Dubravka Valić Nedeljko- vić, Vesna Vujasinović, Rastislav Dur- man, Siniša Isakov Tehnička oprema i dizajn: Emil Otrupčak Korektura: Lidija Lazar Naslovna strana: Programski arhiv TV Beograd Ilustracije: Programski arhiv TV Beo- grad, redakcija LINKa, str. 14-15 vlas- ništvo autora članka, str. 17 Vladimir Tatarević, Marko Risović, Dragoljub Zamurović, str. 18 Politikin zabavnik, str. 29 MC Beograd, str. 30-31 Zoran Deja- nović, str. 32-33 Dragoslav Simić Podaci za grafičke prikaze: Republika Srbija – Republički zavod za statistiku, Beograd 2013. Štampa: Maxima graf, Petrovaradin 021 64 33 512 maximagraf@gmail.com Vanredni brojevi distribuiraju se bez naplate. COBISS.SR-ID 181608199 ISSN – 1451-3420 dr Srđan Damnjanović Žak Lakan u kući Velikog brata Strana 6 Sažetak: Serijal Veliki brat je jedna od naj- upečatljivijih posledica debakla humanističke iluzije o samosvesnoj i racionalnoj ljudskoj pri- rodi. Veliki brat kao forma zabavnog programa može se osvetliti lakanovskim koncepcijama, kao što su faza ogledala i Veliki drugi. Premda je pogrešno između pomenutih koncepcija i seri- jala Veliki brat staviti potpuni znak jednakosti, ipak se radi o plodnoj analogiji. Njena suština je u sledećem: Veliki brat je osmišljen radi zamene fiktivnog identiteta zasnovanog na mržnji, lju- bomori i rivalstvu, oblikom komunikacije koji se nalazi izvan polja imaginarnog rata svih protiv svih. Ovaj nekonformistički koncept zasnovan je na prvenstvu nadsubjektivnih struktura (nesve- sno jezika). Međutim, kao deo masovne kulture, Veliki brat najčešće samo učvršćuje imaginarne odnose. Ključne reči: Veliki brat, Veliki drugi, Žak Lakan, nesvesno jezika UDK: 316.77:654 prof. dr Milka Oljača Uči se čitav život Strana 8 Sažetak: Ukoliko pođemo od toga da su za uspešnost u procesu učenja bitne psihološke karakteristike ličnosti kao što su inteligencija, pažnja, mašta, moć zapažanja, mišljenje, i pam- ćenje, istraživanja pokazuju da tu postoje razlike između dece i odraslih, ali da su one pre svega u korist odraslih. Ključne reči: učenje, deca, odrasli UDK: 159.922:159.953.5 prof. dr Dubravka Valić Nedeljković Obrazovna komponenta u programu javnog servisa - teorija i praksa Strana 10 Sažetak: Zakon o radiodifuziji govori o raz- novrsnosti TV programa u četiri konteksta: raz- novrsnost programskih sadržaja, o raznovrsnosti u pogledu porekla produkcije, o programima na srpskom jeziku i na maternjim jezicima nacio- nalnih manjina i etničkih grupa i raznovrsnost programa s obzirom na različite ciljne grupe kojima je namenjen i njihove specifične potrebe. Ipak, termin programska raznovrsnost nije jasno određen ni u jednom od medijskih zakona što se odražava na percepciju auditorijuma. Ključne reči: mediji, zakon, raznovrsnost programskih sadržaja UDK: 347.83:[316.773.3:654 mr Ljiljana Lj. Bulatović Nove novinarske greške Strana 14 Sažetak: U ime strategije jačanja multime- dijske pismenosti kod medijskih poslenika, kako u funkciji njihovog razumevanja i korišćenja meta-jezika multimedijalnih savremenih medija tako i u funkciji njihovog korišćenja kao izvora koji vodi direktno do korisnika, potrebno je radi- ti na razvijanju i jačanju: participativne kulture između tehnologije i korisnika, saradnje medija kao ekonomskog subjekta i javnosti i na kraju - kritičkog prevrednovanja tehnologizovano-ekra- nizovane stvarnosti. Ključne reči: mediji, obrazovanje, medijska pismenost UDK: 316.774:37 mr Nenad J. Nikolić Kvizovi vs. rijaliti Strana 22 Sažetak: Večita potreba ljudi da se takmiče, upoređuju znanja i veštine, proveravaju sposob- nosti našla je pogodno tlo u televizijskim žanro- vima: kvizovima i rijaliti programima. Naoko različite, ove dve forme karakteriše dosta dodir- nih tačaka. Ključne reči: rijaliti, kviz, televizija UDK: 793.7:654.197 mr Dragana Abramović Edukacija kroz igru u TV programima Strana 24 Sažetak: Postoji veliki broj preciznih defini- cija edukacije putem medija, medijske pismeno- sti, edukacije u komunikaciji i kako je praktiko- vati. Neke visokocivilizovane zemlje imaju ostvarene rezultate, ali generalno obrazovanje putem medija nije postignuto. Razlozi za neuspeh medijske edukacije su različiti u svakom delu sveta, ali najvažniji su društvena nezainte- resovanost i nedostatak implementacije u kolek- tivnoj medijskoj politici. Ključne reči: edukacija putem medija, deca, televizija UDK: 316.774:37]:316.775.4-053.2 316.74:37]:654.197 doc. dr Vladimir Barović Kad su novine bile udžbenik Strana 34 Sažetak: U radu se analiziraju najznačajniji mediji i novinari koji su u vreme nastanka štam- pe na srpskom jeziku značajno uticali na obra- zovanje čitalaca. Ondašnje novine su pored informisanja razumevale svoju ulogu kao pro- svetiteljsku i obrazovnu, te su plasirale najširi korpus podataka koji su edukovale čitaoca, i pro- širile vidike ljudi koji su malo putovali i znali o ondašnjim svetskim i evropskim prilikama. Ključne reči: novine, obrazovanje, istorija, informisanje, novinari UDK: 070:[316.74:37 P R O ^ I T A J T E

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

Prva srpska televizija iz Beograda, PR menadžerka, Slađana Paunović: - Ceo informativno - dokumentarni pro- gram je posvećen obrazovnim segmenti- ma, počev od brojnih Discovery emisija, zatim emisije Galileo kroz koju se na za- nimljiv način odgovara na mnoga pitanja. Zadirući pod površinu kompleksnog sveta koji nas okružuje, Galileo na jednostavan i zabavan način pristupa nauci i obrazo- vanju. U interakciji sa gledaocima, daju se odgovori na sve što ih zanima iz oblasti nauke i života. To su možda samo segmenti najdirekt- nijeg bavljenja ovim delom programa ali ipak značajni, s tim što postoji trud da se i kroz druge emisije obrađuju priče iz kul- ture, istorije pa i svakodnevnog života koje proširuju vidike na različite načine. Taka- va emisija je Exploziv koja je uz to i humanitarnog karaktera, a naročito emisi- ja Žene koja edukuje i u kojoj se otvoreno razgovara o najrazličitijim temama – škol- stvo, zdravstvo, ekonomija, pravo, politi- ka, istorija, današnjim trendovima u svim oblastima. TV Kanal 9 iz Kragujevca, direktorka marketinga Biljana Kilibarda: - Na televiziji Kanal 9 nekoliko godina emituje se obrazovna emisija Amfiteatar. Emisija se radi u saradnji sa Univerzitetom u Kragujevcu, kao i sa dvanaest fakulteta u njegovom sastavu. Takođe, u ovaj projekat su uključeni i Centar za razvoj karijere, Univerzitetska biblioteka i Studentski cen- tar. Amfiteatar gledaocima nudi informaci- je o fakultetima, studijskim grupama, kon- kursima za upis na fakultete, stipendije, mesta u studentskim domovima i informa- cije o međunarodnoj saradnji i projektima. Emisija emituje i koncerte i različite iz- ložbe studenata i profesora, kao i sportska takmičenja. Od septembra ove godine, u planu je da se pokrene još jedna emisija obrazovnog tipa, koja će se najverovatnije zvati Učio- nica. Emisija će se baviti temama koje su u vezi sa đacima osnovnih škola. Radio 021 iz Novog Sada, glavni i odgovorni urednik Slobodan Krajnović: - Na Radiju 021 ne postoji obrazovna emisija, već se kroz informativni program prožima obrazovni sadržaj, u vidu kratkih vesti. Studio B iz Beograda, pomoćnica glavnog i odgovornog urednika Studija B, Danijela Šegan: - Televizija Studio B ima obrazovne sadržaje koji se protežu kroz emisije različitog tipa. Emisije Moj Beograd, Beograde dobar dan, Agape, Duhovnici, Nivo 23, Od A do Š, Još uvek budni sa Ivon, pa i jutarnji program pored informa- tivne uvek sadrže i obrazovnu crtu. Adek- vatni gosti uz priloge objašnjavaju i daju edukativnu crtu svim temama koje se obrađuju: kultura, duhovnost, socijala, život uopšte. Moguće je da će se od sledeće sezone uvesti i neke nove emisije koje takođe u sebi sadrže edukativnu crtu. Za sada je to još uvek samo u nacrtu, jer resursi diktira- ju realizaciju. Izvesno je da će se u fokusu naći sve ono što je u vezi sa Beogradom i životom u njemu, od istorijskih prikaza do savremenih dešavanja. Radio Ozon iz Sremske Mitrovice, glav- na i odgovorna urednica, Dijana Šćekić Aštalkovski: - Radio Ozon ima nekoliko obrazovnih emisija, kao i emisija kroz koji se obra- zovni i kulturni sadržaj proteže. Moljac je emisija o čitanju koja se emituje jed- nom nedeljno. Partner ove emisije je izdavačka kuća „Laguna“ iz Beograda. Moljac predstavlja nova izdanja knjiga, obilaze se mitrovačke knjižare i prave se top liste najčitanijih knjiga u gradu, u emisiji gostuju bibliotekari sa kojima se takođe priča o novim izdanjima, kao i starim naslovima knjiga. U jednom delu postoji i otvoren telefon, kada se slušao- ci javljaju i predlažu knjigu koju bi mogli drugi pročitati i prenose svoje utiske o istoj. U toku emisije slušaocima se pok- lanjaju tri knjige. Anatomija turista je polučasovna infor- mativno-edukativna emisija iz oblasti tu- rizma, koja je prilagođena interesovanjima i potrebama prosečnog turiste, a emituje se od maja do kraja avgusta.Tokom emisije u saradnji sa agencijom iznose se informa- cije o kojima se većina turista pre svakog putovanja, uglavnom ne raspituje. Na kraju emitovanja emisije izvlači se jedan slušaoc (tokom tri meseca svake nedelje se jednom slušaocu u nagradnoj igri dodeli vaučer) koji dobija nagradno putovanje za dvoje. Emisija Slučajni partneri emituje se tri puta nedeljno, već tri godine. U ovoj emisiji gostuju građani Sremske Mitrovice i početna ideja je bila da se predstave sve delatnosti u gradu po principu „upoznaj svoje sugrađane“ - pekara, obućara, kasirku... Međutim, već posle dva meseca emisija je dostigla veliku slušanost, tako da osim gostovanja „običnog građanina“ koji priča sa voditeljem o radnom danu i slobodnom vremenu, pre svakog kul- turnog ili sportskog događaja gostuje neko od građana ko učestvuje, a ne organizatori. Tako da se kroz ovu emisiju ne informišu samo građani šta se priprema u gradu, već se o nekom događaju priča na sasvim dru- gačiji način, prenose se osećanja učesnika, i prikazuje se kako to izgleda iz njihovog ugla. Dobro jutro Mitrovice je emisija koja se emituje svakog prepodneva. U ovoj emisi- ji putem i-mejla ili telefonom slušaoci po- stavljaju pitanja o komunalnim problemi- ma, na koja se traže odgovori. Redakcija pokušava da utiče na nadležne da se od- ređeni problemi reše i objašnjava građani- ma, koji najčešće nisu dovoljno obaveš- teni, kako mogu najbrže da reše problem. linkwww.mediart.org 5jun 2013 broj 106 Redakcija LINKa sprovela je mini anketu me|u medijskim ku}ama. Pitanje je glasilo: „Koje obrazovne sadr`aje negujete?”. Prenosimo odgovore koji su pristigli do zaklju~enja broja Informacija i edukacija Dunja Popov mediji i obrazovanje Član 6. U Pravilniku o utvrđivanju visine i načina plaćanja naknade za emitovanje radio i/ ili televizijskog programa, u članu 6. stoji: „Prilikom podnošenjа pri- jаve nа jаvni konkurs, podnosilаc pri- jаve može trаžiti dа mu se odobri smа- njenje visine nаknаde (popust) zа emi- tovаnje progrаmа. Sаvet RRA može, nаkon šest meseci od početkа emitovа- njа rаdio i/ ili televizijskog progrаmа, nа osnovu zаhtevа emiterа i izveštаjа Stručne službe RRA, odlučivаti o izmeni visine nаknаde zа emitovаnje progrаmа... Sаvet RRA može nа zаhtev emiterа doneti odluku o smаnjenju visine nаknаde (popustu) iz člаnа 4. ovog Prаvilnikа u visini: do 20% zа emiterа koji emituje nаjmаnje 50% pro- grаmа iz obаvezne kvote sopstvene pro- dukcije iz oblаsti kulturnog, dečijeg i obrаzovnog progrаmа ...“

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

UU berbernici koju redovno posećujem, veliku promenu iza- zvala je kablovska televizija. A kako je ljudima teško ugoditi, jedna mušterija je zatražila da se program koji emituje istorijske poludokumentarne filmove (baš u epizodi gde je jedan uvaženi egiptolog vešto odglumio samoga sebe), zameni serijalom ovdašnjeg Velikog brata. Srećom, do zamene progra- ma nije došlo, ali smo moj berber i ja sumorno zaključili da i naš omiljeni naučno-dokumentarno-zabavni program ima osobine Velikog brata. Akteri glume sami sebe na način koji može zado- voljiti opsesivnog intelektualca i prikovati ga za ekran, a sve pod izgovorom razonode i obrazovanja. Zamislite da je neko, na primer 1986. ili ne tako daleke 1995. stavio kamere u, nedajbože, zgradu vazda buntovnog Filozofskog fakulteta u Čika-Ljubinoj 12? Već zamišljam policijski kordon naspram studenata, demonstracije i peticije, javno čupanja ka- mera kao dokaz građanske svesti, rok-koncert protiv narušavan- ja „prava na svoj, autentičan život, a to je temeljno ljudsko pravo, pravo na privatnost i unutar zvaničnog prostora, jer institucija u građanskom svetu nije totalna (totalitarna) institucija”, itd. Ipak, danas svi uvodimo kamere, „da bi se osećali sigurnije”, jer, „naša deca su u pitanju”, dok poneko maštovitiji ima fiksiranu kameru u svojoj spavaćoj sobi. A i ja vezujem svoj bicikl najradije ispred kamere ovdašnjeg parking-servisa, premda sam video da taj prob- lem lako rešava jedna oveća kapuljača, a mlađani delija (pojava dostojna počasnog članstva u Kju-kluks klanu) koji je odjahao na velosipedu moje prijateljice, blagoizvoleo je kameri pokazati srednji prst. Suština projekta Veliki brat sastoji se u nastojanju da se komu- nikacija ili fiktivan identitet zasnovan na mržnji, ljubomori i rival- stvu zameni oblikom komunikacije koji nas može suočiti sa različitim fenomenima ljudske egzistencije, koji ne postoje u nekom dalekom drugom, nego u svakom od nas. Veliki brat je forma zabavnog programa, zamišljena da izvede projekat eman- cipacije posredstvom jednog nekonformističkog koncepta, bez pouke i pridike. Doduše, efekat može biti i suprotan. Termin Veliki brat lansirao je Džordž Orvel u romanu „1984“. Big Brother je lik vođe totalitarnog režima u fiktivnoj državi Oceaniji. U romanu se vođa nikada ne pojavljuje neposredno, nego preko sveprisutnih plakata i ekrana. Zahvaljujući planetarnoj popularnosti romana, termin Veliki brat postao je sinonim za vlast koja nadzire svoje podanike, odnosno za savremenu tehnologiju koja je u potpunosti uklonila mogućnost opstanka privatnosti. Roman sugeriše mogućnost da Veliki brat predstavlja ličnost koju je Partija izmislila radi beskrupulozne manipulacije, kontrole i održanja na vlasti. U tekstu ću pokušati da obrazložim nikako jed- noznačnu vezu između jezika, Velikog drugog i Velikog brata. Debakl humanističkog ideala i struktura ljudske psihe Pojava serijala Veliki brat proizvod je potpunog debakla humanističkog ideala čoveka, kao bića koje deluje na osnovu autonomije volje i samosvesti. Iz perspektive lakanovske filo- zofije pretpostavka Velikog brata (ono: „neko nas posmatra, neko nas stalno gleda”), je zapravo pretpostavka našeg iluzornog ili nestabilnog identita koji nastaje u procesu komunikacije, inter- akcije sa drugim ljudima posredstvom jezika. Zapravo, mi komu- niciramo sa drugim posredstvom Velikog drugog. Dok je Frojd u nesvesnom video uzburkani i za naivno oko neupućenog u psi- hoanalizu neprozirni okean nagona i želja, prema Lakanu, ele- menti nesvesnog obrazuju „označiteljski lanac”, a odrastanje je proces stabilizacije značenja. Lakan time odbacuje Frojdovu topografiju nesvesnog, jer ego ne može zauzeti mesto nesvesnog, a još manje ga može kontrolisati. Prema Lakanu, ego, odnosno „ja”, nije ništa drugo do iluzija, odnosno proizvod samog nesvesnog, a nesvesno je temelj čitavog bića. Realno, imaginarno i simboličko, prema Lakanu, čine struk- turu ljudske psihe. Realno je ono što postoji pre simbolizacije, što se ne može simbolizovati i na kraju, što je proizvod sim- bolizacije. Dakle, realan je svet novorođenčeta pre svih podela ili, naravno uslovno, svet van kuće Velikog brata. Imaginarno se može dovesti u vezu sa Lakanovom fazom ogledala: „Ljudsko mladunče u dobu kad ga nakratko, ali još za neko vreme, šim- panzo nadmašuje u instrumentalnoj inteligenciji, međutim, već prepoznaje u ogledalu svoju sliku kao takvu”. Reakcija deteta koje prepoznaje svoju sliku u ogledalu nije za Lakana znak pre- poznavanja subjektovog identiteta, već je pre reč o njegovom problematičnom konstituisanju, kada i nastaje idealno ja. Ego je imaginarna tvorevina čije funkcionisanje prikriva nesvesno, čineći neprozirnim ono što stvarno pokreće neku osobu. Imagi- narni poredak ne uključuje samo ono što je iluzorno, nego i sve ono što je formirano identifikacijom. Imaginarni odnosi su prožeti različitim tenzijama, zavišću, ljubomorom i agresijom, a odnos prema drugom se uspostavlja kroz modalitet slabiji/jači. Reč je o odnosima u kojima vlada rat svih protiv svih. Istovremeno dolazi i do unutrašnjeg sukoba subjekta Velikog brata, i to između ego ideala (ono što Drugi očekuje od subjekta) i idealnog ega (onoga što subjekt uzima za svoju normu i sliku). Učesnik Velikog brata uveren je da njegovo „ja“ nije proizvod lika koji gledaoci imaju o njemu, jer je „samo glumio, radi ostanka u igri“. On veruje da je njegovo pravo „ja“ konstituisano kroz prethodno pogrešno pre- poznavanje, odnosno kroz idealni ego. Dakle, on je dobar sin, pristojan dečko i mladić – kako ga uostalom vide njegovi bližnji, a slika u ogledalu, ona koju su oformili gledaoci je, kako veruje, www.mediart.orglink6 jun 2013 broj 106 @ak Lakan u ku}i Velikogdr Sr|an Damnjanovi}

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

lažna, odnosno nestvarna. Međutim, ona je stvarna koliko i prethodna slika. Lik koji se javio u ogledalima miliona tv ekrana, a zatim u očima publike je, ego ideal, imaginarna simbolička pozicija, a ne tek ravnodušna i indiferentna slika koja se može prihvatiti ili odbaciti. Stanje rascepljenosti između subjekta i ega potencirana je rascepljenošću između idealnog ega i ego ideala. Na kraju, pobednik je onaj ko se potčinio (kako on misli neautentično i fik- tivno ali takođe stvarno) slici koju o njemu ima anonimna publi- ka. Tako subjekt manipuliše sopstvenim odrastanjem, ali plativši cenu koja se sastoji u još jednom odvajanju i rascepu. Takođe, subjekt Velikog brata odbija da postavi pitanje zašto bi jedna slika bila realnija od druge. Značenje simptoma znaju drugi učesnici, ali i publika koja čita prethodne storije o svojim junacima i na kraju sam Veliki brat, koji podseća učesnika da je živeo simuli- ranim, neskladnim ili nameštenim životom. Veliki brat i nesvesno jezika Ideju da je nesvesno struktuirano kao jezik, Lakan ilustruje dečijom rečenicom: „Imam tri brata, Paula, Ernesta i sebe. A to je sasvim prirodno – najpre su izbrojana tri brata, Paul, Ernest i ja, a zatim postoji ja na nivou gde se ističe da moram odbiti taj ja, tj. ja koji broji”. Lapidarno formulisana ideja o prvenstvu jezika kao nadsubjektivne strukture, još jednom je protresla već urušenu zgradu podignutu na temeljima prosvetiteljske vere u moć ljudske racionalnosti. Naprotiv, zagovarajući ideju da govor ne potiče iz subjekta kao samosvesnog pojedinca koji suvereno vlada forma- ma čistog mišljenja, Lakan nas upućuje na to da su jezik i govor izvan svesne kontrole. Govor i jezik dolaze sa drugog mesta, izvan svesti i zato je nesvesno „diskurs Drugoga“. Ono što je u pitanju nije više šta se govori, nego odakle se govori. U lakanovskoj teoriji postoji pojam Veliki drugi, koji je takođe poz- nat zahvaljujući Lakanovoj pregnantnoj formulaciji: „Nesvesno je diskurs Drugog, gde subjekt prima, u invertovanom obliku koji se svodi na obećanje, sopstvenu zaboravljenu poruku”. Subjekt se uvek pita, „šta hoće taj Drugi” i u toj zapitanosti ispituje sopstveni identitet. Veliki drugi posreduje između subjekta i drugog, odnos- no on je pretpostavka njihove komunikacije. Prema shvatanju Slavoja Žižeka, Veliki drugi može se uporediti sa meksičkim telenovelama u kojima glumci ne dobijaju scenario, nego u ušima imaju male prijemnike koji im govore šta da rade i šta da kažu: „Sada ga ošamari i reci mu da ga mrziš”. U serijalu Veliki brat bubice u ušima nisu potrebne, jer protagonistima se direktno obraća Veliki brat kao Veliki drugi. Ipak, treba imati na umu da nije moguće potpuno izjednačiti Velikog brata i Velikog drugog. Na to upućuju inače standardni primeri Velikog drugog: Sudija koji sam ne donosi nikakve sudove je instrument Velikog drugog, ili primer gde Veliki drugi predstavlja zajedničku fikciju koja obezbeđuje društvenu interakciju a nikako konkretan, partiku- laran glas. I Orvelov Veliki brat je bez sumnje fiktivna a ne stvar- na ličnost. Veliki drugi deluje na simboličkom nivou. Naša govorna aktivnost temelji se na složenoj mreži pravila i pretpostavki. Nekim pravilima vladam spontano, ili ih mogu osvestiti, ali pos- toje i značenja koja me opsedaju, koja su mi nepoznata (nesvesne zabrane). Na kraju, postoje pravila i značenja kojih sam svestan, ali za koja se ne sme misliti da ih znam (perverzne i opscene alu- zije preko kojih se prelazi radi utiska pristojnosti): „Ovaj sim- bolički prostor deluje poput nekog standarda po kome se ravnam. Zbog toga se Veliki drugi može personifikovati ili reifikovati posredstvom jednog jedinog činioca: pomoću „Boga” koji s onog sveta bdi nada mnom i nad svim „stvarnim pojedincima”, ili posredstvom one Ideje koja me obuzima (Sloboda, Komunizam, Nacija) i za koju sam spreman da dam svoj život. Dok govorim, ja nikada nisam samo „mali drugi” (pojedinac) koji komunicira s ostalima koji su „mali drugi”: Tu uvek mora biti prisutan veliki Drugi” konstatuje Žižek. Veliki drugi je krhak, nesupstancijalan, zapravo virtualan, jer on postoji samo ako se subjekti ponašaju kao da on postoji, a njegov status je sličan statusu nekog ide- ološkog ideala poput Komunizma ili Nacije. Veliki drugi, po tom shvatanju, jeste referentna tačka koja predstavlja krajnji horizont smisla, nešto za šta su ti pojedinci, ako ne uvek spremni da daju svoje živote, ono bar spremni da igraju po njegovom scenariju. Odnosno, jedino što zaista postoji jesu ti pojedinci i njihovo delo- vanje, tako da je ova supstancija stvarna samo ako pojedinci veru- ju u nju i deluju u skladu sa njom. Zato svako delovanje jeste potpuno kontekstualno i posre- dovano nadsubjektivnim strukturama. Kroz subjekte progovara Drugo, a slika koju o subjektu ima publika nije nešto po njega neutralno i ravnodušno. Na kraju sam Veliki brat, podseća sub- jekta da je živeo simuliranim, neskladnim ili nameštenim živo- tom. Prema pristojnijoj varijanti popularnog serijala, Veliki brat ne pruža podršku imaginarnim odnosima, nego pokušava da pod- stakne promenu odnosa u kojima se subjekti nalaze, a koji su ih tako i oblikovali, nastojeći da inicira krug simbolizacije koji sub- jekta može osloboditi prethodnih odnosa. Međutim, kada je čovek u pitanju, uvek je na delu pomenuta dvosmislenost, pa različite varijante serijala Veliki brat najčešće učvršćuju imaginarne odnose, promovišući zavist, konkurenciju, agresiju i mržnju. linkwww.mediart.org 7jun 2013 broj 106 brata mediji i obrazovanje

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

II pored toga što mnogi odrasli misle da ne mogu učiti, savremena istraživanja pokazuju da i oni u tom procesu mogu biti uspešni koliko i deca, samo im je neophodna motivacija i poverenje u sop- stvene mogućnosti. Ukoliko pođemo od toga da su za uspešnost u procesu učenja bitne psiholo- ške karakteristike ličnosti kao što su inte- ligencija, pažnja, mašta, moć zapažanja, mišljenje, i pamćenje, istraživanja poka- zuju da tu postoje razlike između dece i odraslih, ali da su one pre svega u korist odraslih. Pažnja Što se tiče područja pažnje, utvrđeno je da je kod dece ona znatno slabija nego kod odraslog. Pažnja deteta je uglavnom nena- merna i pasivna, dok odrastao raspolaže ne samo nenamernom pažnjom već i namer- nom. Pažnja deteta je kolebljiva, zavisna od trenutnog interesa i lako se rasprši, a kod odraslog je trajnija i može se suprot- stavljati rastresenosti. Pažnja deteta je dinamična, brzo postiže maksimalni napon, ali se isto tako brzo gubi i opada, a kod odraslog je više postojana i čvrsta. Pažnja deteta je više emocionalna, nego zasnovana na intelektu, a kod odraslog misaona pažnja je jednaka konkretnoj paž- nji; kod odraslog se javlja na većem nivou i sposobnost introspekcije koju dete, dugo nema. Širina pažnje je kod odraslog takođe veća nego kod deteta. Naime, odrasli mogu da odjedanput obuhvate svojom pažnjom više elemenata nego dete. To se odnosi ne samo na zapažanje spoljnih predmeta već se odnosi i na svesne ele- mente, kao na primer teze nekog pitanja. U širini zapažanja odrasli takođe imaju prednost nad decom. Zapažanje odraslih je više objektivno, a to olakšava stvaranje tačnijih pojmova i zaključaka. Sposobnost zapažanja kod istog čove- ka može biti različita u različitim situaci- jama. U stvarima koje su u vezi sa struč- nim radom i za profesiju čovek zapaža bolje nego u materiji koja je za njega nepoznata. Naime, zapažanje zavisi od niza činilaca, kao što su interes za zapaže- ni predmet ili pojavu, poznavanje podru- čja u koji taj predmet ili pojava spada, izvežbanost za opažanje određenih pred- meta ili pojava. Mašta kod odraslog čoveka je u većoj meri usmerena i stvaralačka, podložna nje- govoj kritičnosti, iako se i kod njih često javlja spontano. Mašta kod deteta je više spontana, pokretna i neobuzdana. Mašta odraslog čoveka je bliža stvarnosti. Pamćenje Pamćenje se kao mnoge druge sposob- nosti razvija postepeno u toku mladosti i ostvaruje svoju najveću uvežbanost oko 25 godine života. Odrasli se često žale na zna- tno slabljenje pamćenja, u odnosu na godi- ne svog detinjstva ili mladosti. Te su žalbe najčešće netačne, jer se oslanjaju na povr- šne i pogrešno interpretirane uspomene, a takođe izražavaju samo njihove subjektiv- ne osećaje i sećanja. Kod pamćenja može- mo razlikovati: kratkoročno i dugoročno pamćenje, neposredno i posredno, a tako- đe mehaničko i logičko. Novija istraživa- nja procesa pamćenja pokazuju da na pam- ćenje treba gledati prvenstveno kao na aktivnost, a ne kao na pasivno čuvanje informacija. Mišljenje Mišljenje odraslog čoveka razlikuje se u mnogo čemu, od mišljenja deteta. Mišljenje deteta vezano je za konkretne slike, dok odrastao čovek može misliti na osnovu izraza i zahvaljujući tome on je sposoban za apstraktno mišljenje. S obzi- rom na svoju slikovitost, mišljenje deteta zavisi od mašte. Zbog toga mišljenje deteta ide s njegovom igrom, lako se uda- ljujući od svog predmeta. Odrastao čovek bolje upravlja procesom svog mišljenja jer je kod njega veza mišljenja i mašte slabija. Njegovo mišljenje je više siste- matizovano i nalazi se pod kontrolom: detetu se predlog sam rađa, dok odrastao čovek razmišlja i bira vlastiti zaključak. Zahvaljujući boljem savladavanju svojih misli, odrastao je takođe sposoban za više nivoe stvaralaštva u mišljenju. To ne znači da svaki odrastao može bez pote- škoća apstraktno misliti. To zavisi od uvežbanosti u tom pravcu. www.mediart.orglink8 jun 2013 U~i se ~itav `ivotprof. dr Milka Olja~a broj 106 Blog o učenju dece Kako nove tehnologije mogu podsticati obrazovanje, pokazuje i blog „Nadarena deca“, http://krozmojuprizmu.wordpress.com , posvećen učenju, razvoju talenta i nadarenosti. Ova web lokacija pruža podatke o tome kako deca uče i na koje načine im podsticati kreativnost. Posebno je zanimljiv odeljak koji se bavi igrom kao važnim stimulansom u razvoju intelekta. Kreatorka stranice je Tatjana Petrov, koja se 20. godi- na bavi pedagoškim radom, i motive za pisanje bloga nalazi, između ostalog, u „želji za traženjem odgovora na neka večita pitanja o razvoju ljudskog potencijala.“ R. L.

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

Dete često nije sposobno za duže raz- mišljanje. Čak i u srednjim školama stari- ji učenici osećaju znatne poteškoće kada moraju shvatiti neki teži matematički zadatak. Odrasli, u zavisnosti od ličnih sposobnosti, mogu razumevati i duže raz- mišljati, iako značajnu ulogu u tom proce- su imaju uvežbanost i iskustvo (koji zavi- se od nivoa obrazovanja). Razmišljanje ipak zahteva naprezanje pažnje i određeno iskustvo aktivne kontrole u izboru, a odra- stao je, poput deteta, sklon izbegavanju mentalnih napora. Radi toga lako prihvata tuđe, gotove predloge i poznata mišljenja samo ukoliko oni nisu potpuno suprotni njegovim interesima i uverenjima. Zbog toga je potrebno podsticati i razvijati kod odraslih samostalnost mišljenja, kritičnost, kao i sklonost prema istini. linkwww.mediart.org 9jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje SS a pojavom društvenih mreža, pogo- tovu s njihovim opštim prihvata- njem među čitaocima, medijske kuće su dobile novi teren za publiku. Sve je manje vernih čitatelja određenog medi- ja, već se informacije upijaju tako što ih neko prvo podeli, a zainteresovani klikću na nju. Time se stvara novi tabloidni potencijal jer naslovi moraju biti bomba- stični, kao i njihovi lidovi, pogotovu slike. To i medije koji drže za sebe da su ozbilj- ni tera na tabloidnost, jer samo tako mogu ostvariti čitanost. Bombastični naslovi tabloidnog tipa koji privlače ljude na dru- štvenim mrežama, paradoksalno, nisu dobri prilikom pretrage na pretraživačima. Tako novinari, urednici i tzv. komjuniti menadžeri koji se bave društvenim mreža- ma, moraju biti oprezni prilikom naslov- ljavanja. Svaki ozbiljni pisani medij treba da edukuje publiku. Internet je, čini se, došao preko noći i napravio buru. Urednici, novi- nari i medijski radnici kao da nisu znali šta ih čeka. A mogli su pretpostaviti. Tako, paradoksalno je da se novinarstvom bave tzv. veb novinari i blogeri – dobrim delom novinarski needukovani, ali koji su vični internetskom pisanju i društvenim mreža- ma. Jer, i najbolji tekst ne može doći do publike ako nije „proturen” kroz društve- ne mreže. U skladu sa novim dobom, isti tekst verovatno neće biti čitan do kraja, ako je predugačak. A ta prihvatljiva duži- na je sve kraća i kraća. Digitalna koncen- tracija je poseban vid nezainteresovanosti. Postavlja se pitanje šta klasičan medij koji se okreće ka digitalnom formatu mora da učini da bi bio pre svega – interesantan čitaocu, pogotovu na društvenim mediji- ma. Naslovi, već pomenuti, moraju biti zanimljivi. Otud i sveopšta tabloidizacija, ali što je naslov provokativniji, veća je šansa da neko podeli tekst dalje. Živimo u vizuelnom dobu, gde se preko svega preleće mahom pogledom. To sa sobom povlači sliku. Tekst ne mora biti pretrpan slikama, naprotiv, ali slika koja ilustruje tekst mora biti „mamipogledska“. Kompletan sajt medija mora biti optimi- zovan za mobilne platforme. Sve više ko- risnika čita sadržaj putem mobilnih telefo- na i tablet uređaja. Zapravo, pametni tele- foni odavno su uzeli primat na tržištu, a novinske redakcije često ovo gube iz vida. Sadržaj teksta, zapravo sam tekst mora da sadrži obilje činjenica, tj. da bude „brz”. Vreme romansiranih tekstova, naža- lost, je prošlo. Dalje, tekst bi morao sadr- žati linkove – interne i eksterne. Interni se odnose na već objavljene tekstove u tom mediju, dok se eksterni odnose pre svega na druge izvore, sajtove. Linovanje „kon- kurencije” se smatra pozitivnim gestom među čitaocima. Sama dužina teksta mora biti ograničena na određeni broj karaktera – srazmerno formi. Dnevno-novinski je poželjno da bude 2 do 4000 karaktera, dok npr. analitički tekst namenjen užoj publici, ne bi smeo prelaziti 8000 karaktera. Na- ravno, od vrste čitalaca zavisi i dužina tek- sta, tako da se ovo može ostaviti kao stvar procene redakcije. Ne treba zaboraviti da su neki od nave- denih saveta zapravo stvar trenda. Trenu- tno, čitaoci teško upijaju dugačke tekstove, što se može videti po komentarima ispod nekih vesti. Digitalna forma omogućava brzo dobijanje povratne informacije, tako da je opcija ostavljanja komentara ispod teksta – standard. Ovde postoji više vari- janti, od specijalizovanog sistema komen- tarisanja na samom sajtu, do eksternih ser- visa kao što je npr. Fejsbukov sistem komentarisanja koji omogućuje da svako ko komentariše tekst ostavi trag i na svom profilu što se u praksi pokazalo kao uspe- šan način daljeg privlačenja čitalaca. Na kraju, obavezna su dugmad za delje- nje teksta po društvenim mrežama. To je zapravo ono što čini srž današnjeg digital- nog doba. Budućnost novinarstva kakvim smo ga znali je neizvesna, ali će postojati. Ono što je sigurno da zbog manjeg prihoda od oglašivača, mediji će morati naučiti da se dovijaju i prilagode – da bi opstali. Dru{tvenemre`ei tabloidnostUro{ Nedeljkovi} Uslovi za učenje odraslih Da bi odrasli uspešno učili potrebno im je obezbediti: 1. Autonomnost i samostalnost u pro- cesu učenja. Oni imaju potrebu da se osećaju slobodnim i da mogu samostal- no da donose odluke u vezi s učenjem. 2. Odrasli poseduju bogat korpus akumulisanog znanja i iskustva, koje je neophodno koristiti u procesu učenja, tj. zasnivati proces učenja na njima. 3. Odrasli su u procesu učenja usme- reni na ciljeve i ishode učenja. Čim se uključe u neki obrazovni proces, oni znaju šta time žele da ostvare i postignu. Oni zato cene one programe koji su dobro organizovani, i koji imaju jasno definisane ciljeve i ostale elemente pro- cesa učenja. 4. Odrasli su vrednosno orijentisani. Oni moraju znati koja je svrha učenja. Ono što se uči mora imati uvek istaknu- tu vezu s primenljivošću u procesu rada i mora imati jasno istaknutu vrednost u odnosu na radne i životne ciljeve odra- slih. 5. Odrasli su praktični. Oni su malo zainteresovani za znanja, veštine i kom- petencije koje nemaju direktnu vezu s njihovim radom i životom, tako da postoji naglašena potreba isticanja ove veze još u procesu učenja. 6. Odrasli imaju potrebu da budu uvažavani. Već na prvim susretima andragog mora isticati vrednost životnih i radnih iskustava s kojima odrasli dola- ze, a u toku procesa učenja da uvažava i ceni doprinos odraslih koji iznose svoje mišljenje i stavove, i argumentuju ih upravo sopstvenim bogatim iskustvom.

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

MM edijski diverzitet bi trebalo da bude nor- ma a ne izuzetak. To praktično znači da svi mediji opšteg tipa moraju sadržajno i uzrasno, rodno i žanrovski, manjinskog i većinskog sta- novništva da zadovoljavaju ko- munikativne potrebe svih. To nije samo teorijski pristup već i u zakonodavstvu primenjen princip. Podsetimo da medij- ska regulativa u Srbiji ističe da je njen cilj zadovoljenje razno- vrsnih potreba građana. Ipak, prema tvrdnji Jovanke Matić iznesene u tekstu „Raznovrs- nost TV programa u Srbiji“: sadržaj pojma programska raz- novrsnost, kao oblik zadovo- ljenja ovih potreba, nije jasno određen ni u jednom od medij- skih zakona. Njegov sadržaj se više naslućuje nego što se jas- no definiše u Zakonu o radio- difuziji, koji programsku raz- novrsnost pominje tek uzgred. O raznovrsnosti iz četiri ugla Zakon o radiodifuziji govo- ri o raznovrsnosti TV progra- ma u četiri konteksta. U njemu se, prvo, pominje raznovrs- nost programskih sadržaja, odnosno žanrova, i to kroz na- brajanje njihovih vrsta. Dru- go, on govori o raznovrsnosti u pogledu porekla produkcije, odnosno pravi razliku između sopstvene produkcije, kopro- dukcije, nezavisne produkcije i stranih programa (pri čemu se misli na „programe koji su proizvedeni na stranim jezici- ma“). Treće, u njemu se pomi- nju programski sadržaji koji izražavaju „kulturni identitet (precizira Matić) kako naroda, tako i nacionalnih manjina, odnosno etničkih grupa“ (član 78), odnosno programi na srpskom jeziku i na maternjim jezicima nacionalnih manjina i etničkih grupa. Najzad, Zakon o radiodifuziji pominje raznovrsnost programa s obzi- rom na različite ciljne grupe kojima je namenjen i njihove specifične potrebe, a posebno ističe decu i omladinu, ma- njinske i etničke grupe, hendi- kepirane, socijalno i zdrav- stvene ugrožene, gluvoneme (član 78). Obaveze emitera u pogledu ostvarivanja ovih različitih tipova raznovrsnosti programa nisu uvek direktno definisane. Poseban zadatak imaju javne radiodifuzne ustanove jer su osnovane od građana, finansi- rane od građana i trebalo bi da budu otvorene za sve kritike građana. Dakle, šta piše u čla- nu 77 Zakona o radiodifuziji? Ovaj prvi usvojeni zakon iz paketa medijske regulacije u Srbiji donesen 2002, navodi da su programi javnog servisa od opšteg interesa, da obuhvataju programe „informativnog, kul- turnog, umetničkog, obrazov- nog, verskog, naučnog, deči- jeg, zabavnog, sportskog i dru- gih sadržaja“ i da se njima mora obezbediti „raznovrsnost i izbalansiranost (međusobna usklađenost ili usaglašenost) sadržaja“. Kao cilj raznovrsno- sti ističe se ostvarivanje „kul- turnog, nacionalnog, etničkog i političkog pluralizma ideja i mišljenja“. Posebnom odred- bom od javnog servisa se zah- teva da emituje i „sadržaje“ vezane „za delovanje udruže- nja građana i nevladinih orga- nizacija, kao i verskih zajedni- ca na području na kome se pro- gram emituje“ (član 78). Drugi vid raznovrsnosti TV programa, u vezi sa poreklom produkcije (sopstvena, strana, domaća spoljna, itd.) precizni- je je definisan nego žanrovska raznovrsnost. Zakon o radiodi- fuziji postavlja istu, ne baš zadovoljavajuću obavezu za sve emitere i ogleda se u tome da najmanje 25% ukupnog vre- mena emitovanja moraju činiti programi sopstvene produkci- je, pri čemu se u sopstvenu produkciju računa i koproduk- cija. Ne mere se prema članu 72 „reprize, sportski prenosi, igre, reklame, tv-kupovina, kao i program vesti, izuzev ako se radi o sopstvenoj produkciji vesti“. Javni servis, prema čla- nu 74, za razliku od komerci- jalne televizije, ima posebnu obavezu da, najmanje, u 10% vremena, emituje programe nezavisnih televizijskih pro- dukcija. Dakle, tu je data šansa najpre javnom servisu da sadr- žaje za koje nema mogućnosti da sam proizvodi otkupi od nezavisnih produkcija, ali i da time podstiče upravo diverzitet u produkcionim studijima. Treći vid raznovrsnosti TV programa tiče se specifičnosti čije zadovoljavanje nameću evropski dokumenti o zaštiti prava manjina, manjinskih i regionalnih jezika i uopšte ljudskih prava, a to je ostvari- vanje potrebe nacionalnih ma- njina na informisanje na sop- stvenom jeziku. To nije striktna obaveza emitera, ali je „podra- zumevajuće razumevanje“ ako mediji razumeju da deluju u multikulturnoj sredini. Osim navedene kvote sopstvene pro- dukcije u programu namenje- nom manjinama, Zakon o radiodifuziji ne ustanovljava obavezu emitera da uopšte imaju program namenjen na- cionalnim manjinama i etni- čkim grupama, već ovaj pro- gram posmatra kao moguć i vezuje ga za javni servis. Naime, zakon ovo pominje u www.mediart.orglink10 jun 2013 Obrazovnakomponentauprogramu prof. dr Dubravka Vali} Nedeljkovi} broj 106

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

članu 72 gde definiše samo kao moguće „delove programa ustanova javnog radiodifuznog servisa kojima se zadovoljava- ju potrebe nacionalnih manjina u informisanju na sopstvenom jeziku“. „Etnička raznovrs- nost“ programa samo je indi- rektno stimulisana odredbama da bi javni servisi trebalo da poštuju „nacionalni i etnički“ pluralizam ideja i mišljenja (član 77), da „vode računa“ o specifičnim društvenim grupa- ma, kao što su manjinske i etničke grupe (član 78). Kada je o obrazovnim sadržajima reč upravo su oni izrazito važni da budu deo sadržaja na jezicima manjina jer uključuju suštinski negovanje jezika i kulture. Četvrti vid raznovrsnosti, vezan je za posebne ciljne grupe publike, znači nacional- ne manjine, marginalizovane grupe, žene, decu, mlade, stare, obrazovane ali i one koji su na granici pismenosti, socijalno etablirane i socijalno isključe- ne i tako dalje. Zakon o radio- difuziji opet je neprecizan. Obaveza se odnosi samo na javni servis, a propisuje prika- zivanje programa namenjenog „svim segmentima društva, bez diskriminacije“, odnosno razli- čitim društvenim grupama. Zakon u članu 78 posebno označava neke društvene grupe kao važne, ali samo kaže da se o njima mora „voditi računa“, bez objašnjenja na koji način. Sledeće društvene grupe navo- de se kao specifične - „deca i omladina, manjinske i etničke grupe, hendikepirani, socijalno i zdravstveno ugroženi, gluvo- nemi i dr.“ O njima bi javni servis, „naročito“, trebalo da vodi računa. Za dozvolu za emitovanje opšteg tipa za koju su konkuri- sali uglavnom svi mediji u Srbiji Zakon o radiodifuziji, navodi da „obuhvataju infor- mativne, obrazovne, kulturne, naučne, sportske zabavne sadr- žaje“, kao „pretežni deo“ ak- tivnosti (član 45). Istraživanje o medijskom diverzitetu U istraživanju koje je o medijskom diverzitetu sproveo monitoring tim Novosadske novinarske škole na četiri TV (oba javna servisa i dve komer- cijalne televizije) s nacional- nom frekvencijom, izrazito preovlađuju četiri od ukupno 11 registrovanih vrsta progra- ma, dok su drugi žanrovi zane- mareni ili potpuno odsutni. Dominantne vrste programa su informativni, igrani, zabavni i oglasni. Obrazovni program je u vreme istraživanja zauzimao zanemarljivo malo televizij- skog vremena na istraživanim medijima, čak i kad su progra- mi tih medija deklarisani kao oni na kojima je pretežni sadr- žaj iz oblasti obrazovanja, kul- ture, umetnosti, nauke (RTS 2). Dakle na RTS 1 u vreme istra- živanja identifikovano je 2,4% sadržaja koji se mogu smatrati obrazovnim, na RTS 2 znatno više, 9,85; na pokrajinskom javnom servisu, RTV 1 9,6, RTV2 (kanal za sadržaje na jezicima manjina pretežno ali i reprizni program na jeziku većine već emitovan na RTV 1) 7,8. Na dve značajne komer- cijalne televizije ovakvi sadr- žaji su sasvim ograničeno pri- sutni na B92 4,5, i potpuno izo- staju na PINKu 0%. Naravno da moramo imati rezervu prema ovim podacima jer su objavljeni 2009. Dakle pre 4 godine, ali istovremeno svedoci smo da su u međuvre- menu mediji dodatno ekonom- ski ruinirani, te možemo sas- vim opravdano zaključiti da je situacija danas još lošija kada je obrazovni program u pitanju nego tada. Da li je naša publika uopšte naviknuta na obrazovne sadr- žaje, posebno mladi kojima su ovakvi sadržaji i najvažniji, i da li im oni uopšte nedostaju? Odsek za medijske studije sa svojim studentima završne godine već četvrti put zare- dom je na predmetu Deca i mediji anketirala osnovce (učenike četvrtih i osmih raz- reda) o njihovim medijskim navikama. Uočeno je da uče- nici prate najviše televiziju, što je nalaz odavno već poz- nat, i da najviše vole serije i to domaće sitkome. Njima tele- vizijske emisije ne pomažu da na zanimljiv audio-vizuelni način lakše savladaju školski program. Oni sasvim u zane- marljivom procentu identifi- kuju da prate neke emisije iz obrazovnog, domaćeg i stra- nog programa. Tako da njih recimo ne zanimaju ni emisije u svetu veoma popularnih obrazovnih specijalizovanih kanala kao što je Diskaveri, Histori, Nacionalna geografija iako su svi titlovani na mater- nji jezik. Zašto se to dešava nije uop- šte enigma. Najpre u našem obrazovnom sistemu na svim nivoima nema predmeta Me- dijska pismenost u okviru ko- jeg bi deca i mladi savladali „veštinu čitanja i razumevanja“ funkcionisanja medija, medij- skih poruka i u okviru kojeg bi bili učeni da tragaju za kvali- tetnim sadržajima. Tačnije, da zahtevaju sadržaje visokog profesionalnog kvaliteta i iz korpusa obrazovnog programa, a ne samo zabavnog. Drugo, kultura participiranja u medij- skim sadržajima je osobenost koja se stiče u vremenu i pro- storu koji je otvoren za inter- akciju i dijalog. Znači društve- no-politički kontekst mora biti blagonaklon za takvu partici- paciju u medijima, naša istra- živanja nisu ukazala na to da danas jeste. Istovremeno, znači treće, mediji smatrajući da takvi pro- grami nisu dovoljno lukrativni (novčani imput/ cena produk- cije je veći od autputa/ zarade na serijalu), pa ih samo spora- dično proizvode, u malom pro- centu zauzimaju medijsko pro- stor-vreme, ne u dovoljnoj me- ri da bi ih auditorijum prepoz- nao kao svoju važnu komuni- kativnu potrebu. Na kraju smatram da oni moraju biti neizostavni sadržaj javnih ali i svih drugih medija. Da li će i biti, nažalost u ovim kontekstima funkcionisanja medija nisam sigurna. linkwww.mediart.org 11jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje javnogservisa-teorijaipraksa

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

UU istraživanju „Korišćenje novih medija“ koje je sproveo Ipsos Strategic Marketing u saradnji sa IREXom, FOSom, ISCom i MediaHouse, istaknuto je da „Srbija stari brže nego što se povećava očekivano trajanje života.“ Broj stanovnika u toku godine opadne za oko 35.000. Drugačije rečeno, svaki 5 ili 6 građanin stariji je od 65 godina. Na osnovu podataka Republičkog zavoda za statistiku, u istraživanju je izneta procena da ćemo postati jedna od tri najstarije naci- je u svetu. Prosečna starost iznosi 41 godi- nu. Populacija od 10 do 29 godina broji 1,7 miliona građana. Taj podatak vredi upore- diti sa najbrojnijom grupom od 2,8 milio- na građana koji su u dobu od 50 do 59 godina. Navedeni su samo uvodni podaci za istraživanje koje se bavi odnosom mladih prema tradicionalnim i novim medijima. No, i oni su dovoljno podsticajni da se zapitamo da li je došlo vreme da se izbri- še znak jednakosti između obrazovanja i mladih kao primarne ciljne grupe za koju bi mediji trebalo da proizvode edukativne sadržaje, i u prvi plan stavi potreba stalnog obrazovanja, bez obzira na starosnu dob. Nezaobilazno je i pitanje, osim tehničkih veština koje diktiraju tehnološke promene, koje su to vrste znanja potrebne odraslim ljudima? U nastavku, prenosimo slajdove koji ilustruju potrebu mladih za određenim medijskim sadržajima uz konstataciju da je istraživanje pokazalo, između ostalog, da nove generacije nemaju fokusiranu paž- nju, odgovaraju im multitasking sadržaji, okrenuti su svom ličnom prostoru i intere- suje ih jedino iz spoljnog sveta sport i show biznis. R. L. www.mediart.orglink12 jun 2013 Cifre sve govore broj 106

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

linkwww.mediart.org 13jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

DD okumentarni film „Medijska pismenost“ (http://efm.ba/?q=nod e/450) u produkciji Udruge Futura iz Mostara obrađuje pet najčešćih novinarskih grešaka: jednostrano izveštavanje, pla- gijarizam, mešanje informaci- je i komentara, govor mržnje i neistinito izveštavanje. U fil- mu govore predstavnici medi- ja i medijskih udruženja, pro- fesori i studenti novinarstva iz Sarajeva, Banjaluke i Mostara, a kako kažu autori: „Cilj pro- jekta nije bio prikazati medije, odnosno novinare koji su najistaknutiji po nekim greš- kama, nego upravo suprotno educirati građane da znaju pre- poznati taj sadržaj i potaknuti ih da reagiraju.“ Osim ideje o edukaciji gra- đana o tome „šta im mediji rade“ kroz film, i činjenice da u BiH nemaju instituciju(e) koje će na „greške“ odreago- vati po službenoj dužnosti, nego je odgovornost medija direktno povezana sa reakci- jom građana, sve drugo je manje-više isto kao i kod nas. Vlasnici medija diktiraju nji- hov sadržaj, novinari rade za mizerne nadoknade a u strahu od gubitka i te male nadok- nade pribegavaju autocenzuri i pristaju na cenzuru bojeći vesti bojama raznih interesa. Ekonomski pritisci su priča za sebe i praktično su modeli identični svuda u svetu: oglas donosi siguran novac, oglaša- va se vlasnik novca, novinar gubi autonomiju i nezavisnost pod pritiskom oglašivača jer novac odlučuje o tome ko, šta, kada, gde, zašto i kako? Nave- deno je samo jedan segment iz arsenala činjenica kojima se objašnjava, u izvesnoj meri i opravdava, sve što jesu i sve što nisu današnji mediji. Drugi pol tog istog arsenala su či- njenice poput: „...Tabloidi ne bi postajali da nemaju kome da se obrate. Mediji proizvode svoju publiku. Onaj medij koji iz profitnih razloga odustaje od društvene aktivnosti koja mu je namenjena, okrećući se najnižem ukusu, nastavlja da proizvodi tu publiku od koje samo on ima koristi,“ (citat u više izvora). Bespoštedna trži- šna utakmica prepoznata je između ostalog i u senzacio- nalizmu, podilaženju niskim ukusima i emocijama, jeftinim a gledanim rialiti TV formama itd. U osnovi je samo jedno - medijski prostor za velike oglašivače priprema se na razne načine. Od medija do publike Negde između nalaze se publika i novinari. Pritisnuti borbom za opstanak – novi- nari i urednici su pred jav- nošću jedini odgovorni za konstrukciju i plasman medij- skog sadržaja. Publika, sa druge strane, žedna informaci- ja i opterećena svakodnevi- com – izložena je medijima i nije svesna koliko je bitno da upozna unutrašnju prirodu medija, izvešti se u njihovom čitanju i ovlada veštinama tumačenja slojeva značenja sakrivenih u medijskom kon- struktu. Radi se o nekoj vrsti međusobnog konsenzusa i sa- glasnosti o tome da su, svako na svoj način, i novinari i pub- lika deo konteksta na koji mediji imaju ogroman uticaj. To je i trenutak kada je ned- vosmisleno jasno da, kao što izveštavanje ne može, niti sme da bude jednostrano, tako ni medijska pismenost nije jed- nostrana. Odnosno, da je uobi- čajena definicija („...sposob- nost pristupa, analize, procene i korišćenja medija“ - Aufder- treide, 1992.) samo deo komp- leksnih znanja potrebnih da bi i novinari i korisnici medijskih sadržaja mogli da kažu da su pismeni u vremenu medijske konvergencije. Objedinjavanje tradicional- nih i novih medija uz ko- rišćenje prednosti svakog od njih i stvaranje novog prostora izražavanja, podrazumevaju aktivnu i kreativnu participaci- ju medijskih poslenika ne samo na planu stvaranja me- dijskog konstrukta, nego i na planu uvažavanja (ne)znanja auditorijuma u odnosu na taj konstrukt. Štaviše, kao što je apsurdno u XXI veku govoriti o tzv. blagovremenosti infor- macija, skoro da je isto tako apsurdno govoriti i o medij- skoj pismenosti bez obavez- nog prefiksa multi. Multimedijsku pismenost definišemo kao zbir individu- alnih znanja, veština, sposob- nosti i motiva, iskazanih viso- korazvijenim indikatorima (sadržaj, percepcija, inter- pretacija/ocenjivanje, aktiv- nost, motivacija, kontakt i kreativnost), koji su u funkciji odabira, korišćenja, kreiranja, kritičkog analiziranja, evalui- ranja i prenošenja medijskih sadržaja u različitim formama i žanrovima pri čemu se u tom procesu razumeju kontekst u kojem mediji funkcionišu i diskurs iz kog se obraćaju (au- torka definicije Lj. Lj. Bula- tović). Ovakvim pristupom zapravo ukazujemo na inter- disciplinarnost i multidimen- zionalnost agende o multi- medijskoj pismenosti u čijem centru su korisnik medijskog sadržaja i njegov autor. Kada www.mediart.orglink14 jun 2013 broj 106 Nove novinarskeLjiljana Lj. Bulatovi}

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

se tako postave stvari, šanse da dođemo do idealne situacije u kojoj niko nikome ne usađuje vrednosti, nego one dolaze same, mnogo su veće. Publici dajemo mogućnost da razume medije, medijskim poslenici- ma da prihvate stvarnost u ko- joj oni nisu jedini izvor infor- macija, a i jednima i drugima šansu da se oslobode roman- tičnog zanosa pred snagom i mogućnostima novih medija i da počnu da ih koriste na pravi način. Strateško preoblikova- nje ove pozicije jeste izmeš- tanje pozicije korisnika medija iz pasivne u aktivnu ulogu, od konzumenta do građanina koji svesno i odgovorno učestvuje u percepciji ponuđenog medij- skog proizvoda, „kritički ga prevrednujući ka deonici soci- jalne mobilnosti i društvenog aktivizma“ (www.fmstivat.- me/predavanja4god2sem/Obi- cajiKultura5.pdf). Navedeni pristup medijskim sadržajima jeste osnova demokratskog društva, važan je deo ukup- nog, globalnog civilizacijskog napretka, upućuje na obo- stranu odgovornost medija i javnosti, stvara prostor za izgradnju društva koje jeste posredovano medijima ali nije opterećeno crno – belom is- ključivošću, posledicom jed- nostrane percepcije stvarnosti, prvo od strane medija, a onda i od strane njihovih korisnika. Šta edukatori mogu da urade? Naše istraživanje „Usagla- šenost stavova studenata me- dija u Vojvodini sa centralnim principima multimedijske pis- menosti“, sprovedeno 2012. godine, obuhvatilo je sve stu- dentkinje i studente koji su tada pohađali nastavu na Žur- nalistici (Filozofski fakultet, Novi Sad), Produkciji za audio-vizuelne medije i Mul- timedijalnoj režiji (Akademija umetnosti, Novi Sad), Me- nadžmentu u medijima (Fa- kultet za menadžment, Srems- ki Karlovci). Pošli smo od či- njenice da (multi)medijska pismenost funkcioniše u kon- trastu sa bukvalnim modelom obrade medijskih informacija. Pokazalo se da se nivo te pis- menosti, kritičkog mišljenja i razumevanja funkcionisanja medija razlikuju od grupe do grupe, da te razlike nisu uvek logične, kao i da ih u značaj- noj meri uslovljavaju kuriku- lumi studijskih programa. Analizirano predznanje iz oblasti multimedijske pisme- nosti pokazuje da studenti poznaju tehnike i alate potreb- ne za konstrukciju tradicional- nih elektronskih medijskih poruka, ali ne prepoznaju slo- jeve značenja medijskog sa- držaja, nemaju uvek svest o tome da je svaka medijska poruka konstrukt, nemaju pro- duktivan kritički odnos prema medijskoj poruci, opažanja proističu iz dominantno koris- ničkog prosedea, ne vladaju produktivno veštinom čitanja medijskog sadržaja kada su kontekst i diskurs obavezni deo analize i sl. Istraživanjem smo došli i do neočekivane informacije da naši ispitanici imaju kakvu-takvu potrebu da analiziraju poruke upućene preko tradicionalnih medija, ali tu potrebu nemaju kada su u pitanju novi mediji, izjašnja- vajući se da informacije sa Interneta ne proveravaju niti porede sa tradicionalnim me- dijima. Osim što je alarm za buduće medijske poslenike, ova informacija je alarm i za analizirane studijske progra- me, najmanje iz dva razloga: živimo u eri novih medija a ne poklanjamo im pažnju koju oni zahtevaju i drugo, studenti su, paradoksalno, u odnosu na nove medije pasivni konzu- menti. Dobili smo i potvrdu da studentima nedostaje pro- vera njihovih stavova i ste- čenih teorijskih znanja kroz kontinuiran praktičan rad, ali i da im nedostaju specifično sistematizovana znanja iz više oblasti što je direktna posledi- ca tradicionalno i preusko for- matiranih kurikuluma na stu- dijskim programima obuh- vaćenih istraživanjem. Te- meljnije skeniranje po dubini i detaljnije segmentiran pristup medijskim poslenicima iz ugla multimedijske pismenos- ti obogatio bi lepezu ovde tek naznačenih potreba budućih medijskih poslenika u odnosu na korisnike medijskih sa- držaja i način njihove pri- preme i plasmana, a sve u svetlu ovladavanja multime- dijskom pismenošću. U ovom trenutku, jasno je da je u ime strategije jačanja multimedijske pismenosti kod medijskih poslenika, kako u funkciji njihovog razumevanja i korišćenja meta-jezika multimedijalnih savremenih medija tako i u funkciji njihovog korišćenja kao izvora koji vodi direktno do korisnika, potrebno raditi na razvijanju i jačanju: par- ticipativne kulture između tehnologije i korisnika, sa- radnje medija kao ekonom- skog subjekta i javnosti i na kraju - kritičkog prevredno- vanja tehnologizovano-ekra- nizovane stvarnosti. Ukoliko se u tom poslu na istom zadatku nađu fakulteti, medi- ji, novinari i javnost, šanse za razvijanje i pospešivanje multimedijske pismenosti i demokratske uloge medija su realne. A zašto u medijima nema ni medijske, ni multi- medijske pismenosti razume- ćemo kada potražimo odgo- vor na pitanje: „Da li eko- nomskom interesu medija odgovara multimedijski pis- mena publika?“ linkwww.mediart.org 15jun 2013 broj 106 gre{ke mediji i obrazovanje

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

16

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

PP ostoji uzrečica koja često posluži kao opravdanje za kašnjenje „Bolje ikad, nego nikad”, ali i ona, popu- larna u „biznis populaciji“, „Sad je pravi tajming”. Gotovo nikad ne kasnim, a ne pripadam poslovnom svetu, barem ne u smislu u kom se ovde „biznis“ percepira. Pripadam jednom posebnom, za mene još uvek čarobnom svetu, svetu National Geograp- hica i tvrdim da je sada, kada proslavljamo 125 godina od osnivanja Društva National Geographic, baš dobro vreme da se pod- setimo čime su Društvo i časopis kao nje- govo zvanično glasilo doprineli svetu. U vreme kada je osnovano Društvo National Geographic, 1888. godine, čove- čanstvo je jurilo ka novoj eri pronalazaka i otkrića. Na „pragu života” je bio Ediso- nov kinetoskop, Džordž Istmen je spremao savršeniju kameru i crno-beli fotografski film... Automobili i avioni uskoro će postati ključni elementi transporta, a tele- graf i telefon trajno će promeniti prirodu komunikacija. U devetnaestom veku, naročito njegovim poslednjim decenijama, intelektualni i društveni život postaju slo- ženiji nego u bilo kom prethodnom istorij- skom razdoblju. Nauka, shvaćena u najši- rem smislu reči, osvojila je mnoge oblasti, a postojeće unapredila. Uporedo sa inte- lektualnim progresom, mašinska proizvo- dnja duboko menja društvenu strukturu i stvara novo poimanje čoveka u odnosu na njegovo fizičko okruženje. Seme izvešta- vanja o svetu i svemu onome što je u njemu, „od vrha Mont Everesta do dna mora, od sveta pod mikroskopom do zve- zda u udaljenim galaksijama” posađeno je u Vašingtonu, 13. januara 1888. godine. Na inicijativu Gardinera Habarda, pravni- ka i filantropa, tasta Aleksandera Grejema Bela, grupa viđenih intelektualaca, nauč- nika, uvaženih građana Vašingtona, njih tridesettrojica, okupila se u Klubu Kosmos kako bi razmotrili svrsishodnost formira- nja društva „za produbljivanje i širenje geografskog znanja“, što će ostati osnovna misija Društva. Važno je napomenuti da se termin „geografsko znanje“ iznosi u najši- rem smislu i podrazumeva bukvalno „opi- sivanje Zemlje“, uključujući tu prirodne i društvene nauke koje tom opisivanju i razumevanju doprinose. Danas misija Dru- štva glasi da „inspiriše čovečanstvo da brine o planeti“, podrazumevajući Zemlju i obraćanje celokupnom čovečanstvu. To jednostavno ime za Društvo, sa prefiksom „nacionalno“, verovatno je odabrano pod uticajem tadašnjih dominantnih političkih kretanja u mladoj federaciji američkih država. Reportaže iz celog sveta praćene foto- grafijama i detaljno provereni podaci uskoro su postali standard koji i danas važi za, trenutno, 39 međunarodnih izdanja časopisa National Geographic, uključuju- ći i naše, na srpskom jeziku, koje postoji od novembra 2006. godine. Ne bez ponosa, mogu da kažem da je srpsko izdanje National Geographica za reportaže i priče, u potpuno lokalnoj pro- dukciji, proteklih skoro sedam godina više puta osvajalo „Best Edit” – specifičnu poh- valu koju međunarodnim izdanjima daje centrala u Vašingtonu. Neke od tih reportaža postale su litera- tura u mnogim diplomskim, magistarskim i doktorskim radovima, kao na primer, reportaža o virdžini Stani, Beogradska mumija, dokumentarna reportaža o ženid- bi Srba s Albankama, rekonstrukcija epi- demije variole u SFRJ... Da je obrazovanje najbolja investicija prepoznali su i čitaoci u našoj zemlji. Malo koji časopis bi mogao da se pohvali tako i toliko stabilnom čitalačkom publikom, istovremeno „šarenom“ u pogledu godina i stručne spreme. Dirljiva su ponekad pisma koja dobi- jam od onih koji su tek zakoračili u tinej- džersko doba, ili razgovori sa ljudima koji su prevalili osamdesetu godinu. Zajedni- čko im je to što su radoznali, željni novih saznanja i što razumeju da je National Geographic bibliofilsko izdanje koje se čuva, da vanvremenske teme u časopisu prevazilaze zamarajuću dnevnu politiku, jadnike koji žive za minut slave i tabloi- dna lupetanja. Bolje obrazovanje stvara bolji svet, stara je ideja. Društvo National Geograp- hic već čitavo stoleće i četvrt veka omo- gućava bolje poznavanje tla, mora, neba, ljudi i kultura i nastupa kao pokrovitelj više od 10.000 naučnih i istraživačkih pro- jekata na globalnom nivou. Od promene paradigme dokumentarne reportaže i foto-žurnalizma, popularizaci- je nauke, mapiranja sveta i uvođenja kar- tografskih standarda, do borbe za očuva- nje ugroženih vrsta, jezika i kultura posta- lo je ime prepoznatljivo u svetu, sa zna- čajnim doprinosima civilizacijskom toku. Dobitnik Nobelove nagrade za mir, bivši predsednik SADa Džimi Karter, rekao je: „Društvo National Geographic učinilo je više od bilo koje organizacije za koju znam, da poveže ljude različitih naci- ja i omogući nam da razumemo jedni druge.“ linkwww.mediart.org 17jun 2013 broj 106 Članstvo našeg Društva neće biti ograničeno na profesionalne geografe, već će uključiti što veći broj onih koji, kao ja, žele da promovišu istraživanja drugih i da šire znanje… kako bismo svi saznali više o svetu u kom živimo. Gardiner Grin Habard, inicijator osnivanja i prvi predsed- nik Društva National Geographic Svet i sve u njemuIgor Rill mediji i obrazovanje

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

UU ređivačka politika Politikinog Zabavnika već 74 godine, koliko traje, zasniva se na nepromenlji- vom i naizgled jednostavnom principu, principu takozvanog bosanskog lonca. Trećina sadržaja namenjena je stripu, tre- ćina pripada zanimljivostima iz nauke a ostatak su neobični događaji iz naše i svet- ske povesti. Dakle, od 1939. godine, kad je (28. februara) izašao prvi broj, ideja je ostala ista, a to je „zabava i pouka“ uz, podrazumeva se, prilagođavanje vremenu. Jer, u suštini, Zabavnik je novina siroma- šnog društva i ono bi da za manje para dobije više. Zato u Zabavniku ima, bar to pokušavamo da ostvarimo, od svega pomalo, i za batu i za seku, i za tatu i za mamu, a i baka i deka mogu ponešto da nađu za sebe. Malo je vremena, izumemo li sedamdesete godine veka za nama, kad su mogle da se kupuju različite novine za svakog u familiji. Valjalo je udovoljiti i drugim željama. E, tu je Zabavnik ostao ono što je uvek i bio, dakle, za svakog ponešto. Od 7 do 107 godina. Zanimljivo je da smo upravo tada, pomenutih sedam- desetih godina, prosečno štampali oko 450 hiljada primeraka, na ćirilici, ijekavici (is- točnohercegovačkoj) i na slovenačkom. I redakcija je bila velika jer je valjalo spre- miti sedam izdanja koje smo tada imali. Danas nas je, stalnih, u redakciji desetak i tiraž je kudikamo manji, ali dovoljan da pokrivamo sve troškove s ostatkom profi- ta. Istraživanja koja smo nedavno sprove- li pokazuju da je preko 60 odsto naših čita- laca u uzrastu od 12 do 18 godina. Neko vreme su nam zamerali da smo izgubili vezu i jezik s decom, ali smo uspeli da ih „uhvatimo“. Što se tiče onih baš najmla- đih, od 7 do 10 godina, pre tri godine smo pokrenuli i Mali Zabavnik i on ima više nego zadovoljavajući broj čitalaca. Ne možemo da kažemo da je on prosta kopija takozvanog Velikog Zabavnika, ali je prin- cip isti, odnosno uređivačko promišljanje, samo što u Malom Zabavniku slika, ilu- stracija, zauzima mnogo veći prostor jer se obraća onima koji odrastaju uz internet, kojima je vizuelni doživljaj, može se reći, najvažniji. Dugovečnost Politikinog Zabavnika posledica je, čini se, doslednosti već pomenute ideje o listu koji, pre svega, nudi zabavu i pouku. Zabavnik je postao uva- žena enciklopedija, ono što objavi mora da bude kao da je uklesano u kamen. Jer, svaki podatak mora da bude tačan i zato stručne, naučnopopularne tekstove prove- ravamo sa našim recenzentima, profesori- ma univerziteta, kustosima muzeja i struč- nim saradnicima odgovarajućih ustanova. Internet jeste olakšao posao, svet je sada postao nekako manji, a informacije mnogo dostupnije svima, ali nam on i odmaže jer ima dosta netačnih i neproverenih infor- macija, po sistemu slobodne enciklopedi- www.mediart.orglink18 jun 2013 broj 106 Dugove~nost Politikinog Zabavnika Petar Milatovi}

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

je. Zato u redakciji i danas brižljivo čuva- mo stare dobre papirnate enciklopedije koje dopunjujemo novim izdanjima, struč- nim časopisima i odgovarajućom literatu- rom. Da bi neko postao saradnik u Zabavni- ku (ovde, pre svega, mislim na novinare) neophodno je nekoliko stvari. Prvo, sarad- nik mora da bude obrazovan i da zna naj- manje jedan svetski jezik. Mora, razume se, da ume da piše i da od tek uzgrednog podatka može da napravi čitak, zabavan i poučan tekst. Neizostavno je i da bude radoznao, da još u sebi velikom gaji dete. Srećom, imamo ih. Podjednak teret, ili blagodet, saradnje sa Zabavnikom novinari dele s ilustratori- ma. Ta mešavina, uzajamno dopunjavanje, i čini Zabavnik onim što jeste, listom koji je 2007. godine proglašen brendom među štampanim medijima. Od 1979. godine Zabavnik dodeljuje i književnu nagradu Politikinog Zabavnika za najbolje književno delo za mlade objav- ljeno u protekloj godini na srpskom jezi- ku. O ugledu koji je stekla za sve ove godi- ne možda ponajbolje svedoče pisci koji je nisu dobili, a uvek su bili tu negde blizu, tvrdeći da bi im to bila kruna stvaralaštva jer znaju da su im je dodelili radoznali, obrazovani i nepotkupljivi članovi žirija. Najveći istinski uspeh Politikinog Zabavnika je što traje ovoliko dugo i što, čini mi se, kad god ga nekome pomenete obavezno mu izmamite blagorodan sme- šak. Malo li je u vremenima kad se osmeh preselio u predele pamćenja. linkwww.mediart.org 19jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

PP re no što se u 19.00 h na špici pojavi onaj simpa- tični „zozonski“ lik, na ekranu Radio-televizije Srbije stoji telop „Zabavni program“. U narednih petnaestak minuta, provedenih sa „Slagalicom“ i njenim zaštitnim znakom „Skočkom“, nema ničeg u užem smislu zabavnog – muzi- ke, humora, plesa... Ali je emi- sija nesumnjivo zabavna jer joj gledanost, i posle decenija sva- kodnevnog emitovanja, nepre- kidno raste (ili bar ne opada). Zabavno je, dakle, znanje, gla- vni sadržaj ovog programa. To što su poznavanju činjenica, dobroj obaveštenosti i širokoj opštoj kulturi pridodati domi- šljatost, snalažljivost i brzina reakcije ne umanjuje poentu: znanje je temelj ove mentalne zabave. Elementi igre i nadme- tanja, kao suština forme kviza, samo pojačavaju utisak kod gledalaca da i znati može biti ne samo korisno nego i za- bavno. I onda kad su kvizovi pri- maknuti direktnijoj i jedno- stavnijoj zabavi kakvu izaziva- ju ili splet veselih, pa i smešnih igara ili atraktivnost poznatih javnih ličnosti kao učesnika, uvek u njima postoji nešto korisno što se može naučiti, nešto što gledaocu ostaje kao dobitak posle završetka nepo- sredne razonode. Ma koliko da je bilo šaljivosti u konceptu, recimo, kviza „Ja volim Srbi- ju“ na TV Prva, bio je on zgo- dna prilika da se plasiraju mnogi podaci o važnim i manje važnim nacionalnim osobenostima, o istorijskim i aktuelnim događajima, o zna- menitim i zaslužnim pojedinci- ma. Sa sličnim namerama da prikaže jednu lepu, bogatu, kreativnu Srbiju - kroz ono što je prošlost i nasleđe vredno čuvanja, ali i sve ono što se u njoj stvara danas - tka Žika Nikolić svoju „Šarenicu“ koja je među najpopularnijim za- bavnim emisijama u tekućoj TV ponudi. Upoznavanje s tradicijom Ukoliko muzičke emisije ne ulaze u domen umetničkog, prvenstveno kroz prenose operskih ili oratorijumskih izvođenja, simfonijskih ili kamernih koncerata, njihova zabavna komponenta dobro može da se kombinuje s obra- zovnom. Od najjednostavnijih referenci na narodno stvarala- štvo isticanjem folklora i izvor- nog zvuka u sviranju i pevanju – na čemu počiva ciklus „Šlji- vik“ - pa do sofisticiranijeg podsećanja na ambijente, zda- nja, predmete, odeću prošlih vremena - na čemu insistira ciklus „Leti, leti pesmo moja mila“ – zabava uz ovakve emi- sije nenametljivo nudi i upoz- navanje i zbližavanje s nacio- nalnom tradicijom, što se može uzeti i kao vid dopune ličnog znanja i obrazovanja. I u TV prezentaciji ostalih muzičkih stilova može se po- vremeno postići izvesna obra- zovna funkcija programa. Jedi- no gde se ne nalazi bilo kakva „poruka“ te vrste jeste podru- čje novokomponovane naro- dne muzike kao široko polje kiča, neukusa, pogrešnog i u pojavnosti, i u postupanju. Zabava proistekla iz tog mi- ljea, prevedena u TV studija u obliku ispraznih i tračerskih zabavnih tok-šou programa, plovi na istom talasu neestet- skog i needukativnog. Logičan nastavak stigao je sa rijaliti programima, a šta zabavno vide u „Farmi“ i „Velikom bratu“ mogli bi da objasne samo oni koji u to veruju. Razonoda s putnicima Naslove koji se kreću po traci „malog ekrana“ teško je svrstati u čvrste žanrovske okvire. Razvrstavanje po sek- torima, odeljenjima, uredni- štvima nije uvek ni potrebno. Nalepnica o poreklu i vrsti proizvoda može se tumačiti proizvoljno – važna je njegova upotrebna vrednost. U tom smislu, nije lako prenebregnu- www.mediart.orglink20 jun 2013 Zabavno je znati Branka Ota{evi} broj 106

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

ti mešavine značenja i utisaka koje za sobom ostavlja svako izdanje „Petkazanja“ Bore Otića ili „Sasvim prirodno“ Jovana Memedovića - jer vero- vatno nema gledaoca koji se ne bi složio da su ciklusi njihovih dokumentarnih emisija uvek i veoma zabavni. Bilo da se kreću po vojvođanskim salaši- ma, bilo da se upuštaju u avan- ture po arktičkim daljinama, ova dvojica radoznalih putnika i dobrih kazivača deluju zanimljivije od mnogih koji se smatraju TV zabavljačima po zadatku. No ako se uz Ivana Ivanovi- ća publika Prve TV dobro zabavlja dok im on priča vice- ve, ne može se osporiti da u nastavku sledi druga vrsta doživljaja i da se intervjuima sa raznovrsnim, često eksklu- zivnim domaćim i stranim gostima ne prelazi u sferu sasvim drugačijeg, ozbiljnijeg pa i saznajno relevantnog sadr- žaja. Mešavina žanrova – i pri- stupa – naglašena je suština savremenog TV medija. Obra- zovne emisije nastoje da budu zabavne, da novim metodama, igrom, nadmetanjem, interak- cijom... privuku i zadrže gle- daoce. Zabavne emisije poku- šavaju da ponude i nešto više od igre i da time pridobiju obrazovaniji i zahtevniji deo masovne publike. Na specijali- zovane kanale za nauku i umetnost može se gledati i kao na klubove za intelektualnu elitu, probrane goste. Upravo zato kanali opšteg tipa imaju izazovnu šansu da svom jedno- stavnom, domaćinskom meni- ju dodaju malo novih ukusa, egzotičnih začina i „edukativ- nih aditiva“, a da pri tom saču- vaju masovnu posetu običnog sveta. Šta je namera toliko omilje- nih domaćih humorističkih igranih serija ako ne prven- stveno to da nasmeju, razvese- le, zabave? A ipak, sve koje su rađene iole ambicioznije imaju u sebi vešto ubačen, obrađen i uklopljen sloj informativnog pa i „poučnog“ tkiva – o Srbiji s početka dvadesetog veka u „Šeširu profesora Koste Vuju- ća“ i o Srbiji s kraja istog sto- leća u „Otvorenim vratima“. I zabava uz „Belu lađu“ Siniše Pavića imala je dublji, pa i spoznajni učinak stvoren gor- činom oštre društvene satire. I svojevremeno „Parobrod Srbi- ja“, „Nikad izvini“ i slične ani- mirane satirične TV serije bile su mnogo više od puke zani- macije i „zabavancije“ iako im je zvanična odrednica - pripad- nost zabavnom programu. Pesmom do razglednice Pošto je dobra TV zabava uglavnom skupa stvar, valja na njoj nešto i profitirati. Jedan od najkrupnijih majskih troškova svakog proleća za javne RTV servise evropskih zemalja predstavlja učešće na „Pesmi Evrovizije“. S velikim preten- zijama i željom da se što bolje pokažu na ovom šlagerskom takmičenju, nacionalne televi- zije ulažu u svoje timove, kom- pozitore, pevače, aranžere, koreografe, kostimografe ... poprilična sredstva. Ipak, naj- više se istroši onaj ko pobedi i naredne godine preuzima ulogu domaćina. I zato traži način da priliku iskoristi i za samopromociju. Milionskom gledalištu šalju se što rečitije slike o samom sebi, takozvane razglednice, kojima se pokazu- je šta koja zemlja jeste, ima, zna, ume. Nema, dakle, zabave od koje se ne bi htelo i ne bi moglo izvući i nešto više. Ponekad, kao u pomenutom slučaju, za opšte dobro, a naj- češće za medij putem visoke gledanosti pretočene u visok iznos komercijalnih prihoda od reklama, sponzorstva, donaci- ja. Valjano smišljene igre tada samim televizijama obezbeđu- ju hleb njihov nasušni. Pitanje je samo da li će i dokle će uve- ćanom ponudom raznoraznih igara televizije uspevati da popune prostor koji za (gleda- lački) narod nastaje sve oči- glednijim manjkom hleba. linkwww.mediart.org 21jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje KK ao što je to RRA u svom istraži- vanju konstatovala, u domaćim medijima pada procenat edukativ- nih sadržaja. Videli smo na primerima javnih servisa i komercijalnih medija, od tri stuba (edukacija, informisanje i zabava) najveći naglasak je na zabavi. Ipak, da li to znači da ovi „stubovi“ isključuju jedni druge? Naravno, ne. Od pedesetih godina u medijsku terminologiju uveden je novi anglosaksonski pojam: „edutainment“. On je nastao kao spoj dve reči: education (obrazovanje) i entertainment (zabava). Termin podrazumeva kreiranje sadržaja koji u svojoj prirodi nudi zabavu, ali isto tako pomaže u učenju. Upravo ovakvi for- mati mogu pomoći medijima da prilikom kreiranja sadržaja ponude određene obra- zovne elemente svojim slušaocima i gle- daocima, ali isto tako ne moraju imati strah da će izgubiti deo publike zbog „neatrak- tivnosti“ sadržaja. Ovde moramo naglasi- ti da ovi medijski sadržaji nisu „klasični“ obrazovni programi, čiji je glavni cilj edu- kacija. Britanski javni servis, koji je u svom Vodiču za urednike među najbitnijim ciljevima ove medijske kuće ističe pre- manentno obrazovanje i promovisanje edukacije u programskim sadržajima, prepoznao je mogućnost koja se krije u edutainment-u. Ova medijska kuća je pre dve godine, osim edutainment sadržaja, otvorila svoj prvi edutainment centar u Šangaju za najmlađe gde su im dostupni spomenuti sadržaji (crtani filmovi, omla- dinski filmovi, itd.) sa pratećom opre- mom kao što su knjige i DVDovi i inter- aktivne platforme. Prilikom otvaranja ovog centra, Stephen Davies pri organi- zaciji BBC Worldwide, rekao je da „ova- kvi centri su mogućnost da visokokvali- tetni dečji programi i njihovi produžeci (knjige, DVD, igrice, prim. aut.) dođu do najmlađih i da oni uživaju ponovo u ovim sadržajima“. Ovaj centar je namenjen dis- tribuciji dečije serije In the Night Garden u produkciji spomenutog javnog servisa. O popularnosti ovog edutainment sadrža- ja govore činjenice da je on emitovan u 36 zemalja, preveden je na devetnaest jezika a više od 7,2 miliona primeraka knjige sa ovim sadržajem je prodato. Ovo potvrđuje da edukativni sadržaji u kom- binaciji sa zabavnim elementima i te kako mogu biti atraktivni i mogu privući paž- nju auditorijuma. Edutainment — edukacija i zabava na istom zadatku Norbert [inkovi}

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

VV ečita potreba ljudi da se takmiče, upoređuju znanja i veštine, prove- ravaju sposobnosti našla je pogo- dno tlo u televizijskim žanrovima: kvizo- vima i rijaliti programima. Naoko različi- te, ove dve forme karakteriše dosta dodir- nih tačaka. Pre svega, rijaliti je preuzeo osnovnu dramsku situaciju iz kviza, borbu za nagradu i pobedu nad suparnikom. Takođe, rijaliti je uticao da se forma kviza menja, tako da sada osim kvizova znanja imamo i igre veštine radi dobijanja nagra- de, koji su svojstveni rijalitiju. Rijaliti odlikuje sveprisutnost, uteme- ljena na direktnom prenosu. Magičnost direktnog prenosa koja je od samog počet- ka definisala televiziju, jedan je od osno- vnih elemenata privlačnosti rijalitija. Suština televizijskog prenosa je da što ver- nije prenese gledaocu događaj kojem on (gledalac) prisustvuje putem televizije. Zadatak direktnog prenosa je da trenutno uzbudi gledaoca, uz istovremeni opšti pre- gled situacije i usredsređivanje na detalj koji datog gledaoca posebno zanima ili privlači, teško opisivi odnos koji se uspo- stavlja između svih učesnika u nekom događaju, bili oni gledaoci ili „izvođači“ odnos koji od svih njih stvara učesnike, kako primećuje Momčilo Moma Martino- vić u knjizi „Režija programa uživo“. Samim tim, gledalac dobija mogućnost da otkrije intimu učesnika i svih događaja u više ili manje kontrolisanim uslovima i koje poznajemo kao rijaliti program. Ovaj televizijski format je nastao u Holandiji početkom ovog veka, a mnogi varijeteti su danas prisutni u programima različitih TV stanica. Kao osnov za nasta- nak rijalitija poslužilo je sve veće intere- sovanje javnosti za rad, pa i za intimu na prvom mestu javnih ličnosti. Onog trenut- ka kada je pažnja javnosti bila usmerena na „preturanje po intimi“ poznatih, samo jedan stepenik je bio dovoljan da se stvori Veliki brat. Medijsko narušavanje privat- nosti obuhvata širok spektar, od upada u nečije fizičko okruženje i prostor do objav- ljivanja neprijatnih informacija. Etička dilema koja se tu javlja jeste, kada treba povući crtu između razumnog i nerazum- nog ponašanja medija, opominjeAlvin Dej Luis. Upravo u ovome i leži snaga rijalitija - mogućnost da se prodre u nečiju intimu, da se vidi ko je i kakav je. Savremeni voa- jerizam, bez posledica i čak podstaknut ne samo od televizije već i od ostalih medija, šalje nam poruku da niko nije zaštićen i da svako ima šansu. No, kakva je to šansa i da li je ona dobijena na osnovu sposobno- sti i znanja ili na osnovu „prijemnog ispi- ta u produkciji“? Ono što karakteriše rijaliti programe sadržano je u nekoliko postulata koje je već spomenuti Alvin Dejv Lusi okarakte- risao na sledeći način: - oglašivači i producenti pokušavaju da dođu do korisnika, time što narušavaju pri- vatnost pojedinca; - obeležje autonomnog pojedinca jeste njegova sposobnost da sačuva privatne informacije. Sveto pravilo je da drugi ne mogu znati sve o nama, u suprotnom se gubi kontrola - postajemo slabi (prim. aut.); - privatnost nas štiti od prezira i isme- vanja; - privatnost stvara mehanizam kojim kontrolišemo reputaciju. Što više drugi znaju o nama, to je teže kontrolisati sudbi- nu. Privatnost služi kao štit od moći drža- ve (u ovom slučaju televizije). Znanje je moć, a kada pojedinac ne brani privatnost povećava se rizik od manipulacije i podre- đenosti. Sve ovo primenjeno sa afirmativnim predznakom, koriste produkcijske kuće koje prave rijaliti programe i formate, i ugovorima sa VIP ili običnim građanima omogućuju i jednima i drugima da se kroz formu TV igre ogole. U rijalitiju, učesnici potpisuju „ugovor“ sa đavolom, svesno prihvatajući da se zarad nagrade, dobro- voljno odreknu svoje privatnosti. Televi- zijski prenos njihovih života, razmišljanja i osećanja u trajanju od 30 dana do 3 mese- ca, neke od njih će napraviti pobednicima a svi, uključujući i gledaoce biće žrtve konzumerizacije. Takođe, u nezrelim i ranjivim društvima kao što je društvo u Srbiji, lako može doći do problema u psi- hološkoj ravni. U konfliktnim situacijama u uslovima azila Velikog brata, projekcija kao način rešavanja sukoba je veoma pri- sutna. Psiholog Violeta Zoraja je analizirala pojedine ukućane poslednjeg serijala Veli- kog brata 2013. Ona je istakla da su svi ukućani opisali sebe osobinama za koje misle da poseduju. „Većina njih je sebe opisala afirmativno, što je za očekivati jer su imali veliki motiv za ulazak u kuću Velikog brata”, objavljeno je u Večernjim novostima od 31. marta 2013. Ovo samo može da bude upozorenje da je odgovor- nost medija, naročito prema deci i mladi- ma velika. Društvo kao naše, prošlo kroz mnoge ratove, sa nedefinisanim ciljevima i osiromašeno, daje priliku da se živi na ekranu, što mediji samo pothranjuju. Zanimljiva je molba jedne moje pozna- nice pre nekoliko godina da se raspitam da li postoji neka veza na audiciji za Velikog brata i da li mogu da „proguram njenog sina“? To dovoljno govori da se težište interesovanja prenelo sa onoga ŠTA ZNAM i KOLIKO ZNAM na puko pred- stavljanje SEBE sa svim manama i želje- nim vrlinama. Skretanje pažnje sa obrazovanja na pokazivanje, jeste možda razlog tolikog uspeha rijalitija u našim uslovima. Da li se gledalište slaže sa Slagalicom? Ovaj naslov je preuzet iz jednog prethod- nog časopisa LINK i odslikava promene u percepciji potrebe za obrazovanjem i sa- dašnjeg trenutka u proizvodnji TV sadrža- ja. Te 2008. emitovana je 4000ta emisija Slagalice, a počela je sa emitovanjem 22. novembra 1993. I ove godine će obeležiti 20 godina trajanja na ekranu. Autor Slagalice Nikola Nešković ističe u prvi plan upravo igru, ali dosledno prila- gođenu TV izrazu, koja je prijemčiva za www.mediart.orglink22 jun 2013 Kvizovi vs. rijaliti mr Nenad J. Nikoli} broj 106

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

gledaoce. Takođe, reditelj Slagalice Živo- jin Čelić kaže da su forma i dužina trajanja prilagođene i najzahtevnijem auditoriju- mu. Odabir takmičara i njihovo testiranje jedan od bitnih faktora koji utiču na kvali- tet ovog TV formata. Kao primer, Neško- vić navodi da su se na testiranjima za Sla- galicu tokom devedesetih svaki put traži- le sve veće sale i da se testiranje obavljalo u dva ili tri termina. Danas je uglavnom obrnuta situacija. Primer koji sam naveo dovoljno govori da su obrazovani i oni koji žele da pokažu znanje postali ilegalci i da je mainstream postala audicija za Velikog brata ili neki drugi rijaliti format. Kviz kao TV standard nastao je 31. maja 1938. godine kada je na BBCju emi- tovan Kako se piše. Učesnici su bili u obavezi da speluju reči. U mnogim dece- nijama tokom klasičnog doba razvoja televizijskog stvaralaštva, kvizovi su bili popularni vid zabave, koji je kao osnovni cilj imao PROMOCIJU ZNANJA, obra- zovanosti, inteligencije, kada su pobedni- ci kvizova postajali prave zvezde (najbo- lji primer je Predrag J. Marković, pobed- nik Kviskoteke iz 1990. koji je dugo godi- na bio poznata TV ličnost). Obrazovani program je u kvizovima imao najboljeg mogućeg promotera, jer su mnogi želeli da steknu najšire moguće obrazovanje i da na taj način pokažu koliko vrede. Od tada, modeli i sadržaji kviz emisija su se menjali tako da danas razlikujemo četiri tipa kviz emisija: specijalizovane, inte- lektualne, sa slavnim ličnostima i populi- stičke u kojem se kombinuju fizičke i intelektualne sposobnosti. Privlačnost ovih kvizova- takmičarskih emisija leži u činjenici kako će se takmičar pokazati u stresnoj situaciji prilikom osvajanja veli- ke nagrade. Ono što razlikuje kvizove i rijaliti pro- grame jeste direktni prenos i odloženo emitovanje, mada varijeteti postoje (Sur- vivor, emituje se na TV prva – snimak, Tajne običnih stvari dečji kviz, RTS, emi- tovao se uživo). Ova veza kviza i rijalitija- stresna situa- cija poslužila je kao bitan element povezi- vanja ova dva formata. Tako je rijaliti pro- gram preuzeo elemente kviza, koristeći osnovno svojstvo televizije, direktan pre- nos, da u stresnoj, poziciji azila prikaže dobrovoljno predstavljenu intimu učesni- ka, pružajući voajerski užitak bez posledi- ca za gledaoce. Kvizovi s druge strane, kao promote- ri obrazovnih sadržaja, dramski efekat crpu iz dramatike trenutka i napetosti kao u detektivskim serijama. Interaktiv- nost se postiže aktivnim učešćem gleda- laca u traganju za pravim i tačnim odgo- vorom. Često sam sebe uhvatio u „svađi sa televizorom“ kada takmičar u nekom kvizu nije znao odgovor na postavljeno pitanje. Džon Fisk u knjizi Televizijska kultura definiše kviz kao „… ritual koji spaja ljude različite starosne dobi, porekla i društve- nog položaja, da bi učestvovali u zajed- ničkom (medijskom, prim. aut.) iskustvu i na taj način stvorili zajedničko značenje i identitet.“ Dodatak o sadržaju takvog iden- titeta (znanju kroz zabavu) dosta dugo je bila ideja vodilja TV stvaralaca. A da je ponovo otkriju? linkwww.mediart.org 23jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje DD a bi obrazovni sadržaji u medijima bili pravilno prezentovani, novi- nari i urednici bi trebalo da budu dobro upućeni u materiju koju predstav- ljaju auditorijumu. Čak i kad su specijali- zovani za određenu temu, stalno usavrša- vanje u svim oblastima, tokom čitave kari- jere neophodan je uslov za kvalitetno obavljanje posla novinara. Prvo umeće koje bi novinari trebalo da poseduju, jeste da edukativne sadržaje predstave na razumljiv način, prilagođen mediju za koji rade i publici kojoj se obra- ćaju. Čest je slučaj da su obrazovni sadr- žaji previše komplikovani i monotoni, pa samim tim postaju neatraktivni. Poštova- njem novinarskih formi i pravila to se lako može izbeći. Čak i oni iskusni u medij- skom radu, trebalo bi da stalno obnavljaju i nadograđuju znanja i veštine. Jedan od načina su mnogobrojni seminari i kursevi koji su često besplatni. Do informacija o njima najlakše je doći preko sajtova NUNSa, UNSa i Medija centra Beograd, koji redovno ažuriraju sekciju „konkursi“ (www.uns.org.rs/sr/konkurisi/posao.html , www.nuns.rs/info/Konkursi.html, www.mc.rs/konkursi.827.html). Bitni su i programi koji podižu opšti nivo znanja, poput besplatnih kurseva engleskog za novinare koji organizuje NUNS. Studijska putovanja i stipendije ne treba zaobići. Prijavljivanje se vrši uglav- nom jednom godišnje. Zanimljiv je pro- gram namenjen novinarima letnje škole Centra za medijski pluralizam i medijske slobode (Centre for Media Pluralism and Media Freedom). O mogućnostima koje pruža najbolje je informisati se preko sajta http://cmpf.eui.eu/Home.aspx . Stu- dijska putovanja organizuje i Američka ambasada u Beogradu. Sve informacije o otvorenim programima dostupne su na adresi http://serbia.usembassy.gov/exc- hanges.html . Korisne treninge i kurseve organizuju i udruženja European Broad- casting Union – EBU (www3.ebu.ch), kao i European Association of Regional Television – Circom (www.circom-regio- nal.eu), ali su oni dostupni samo članica- ma ovih mreža. Usavršavanje se stiče i ličnim zalaga- njem i radoznalošću. Niz internet lokacija korisnih za saznavanje informacija iz raz- ličitih oblasti lako su dostupne, treba samo znati šta je ključna reč. Ne treba zaboravi- ti i „starinski“ način potrage za novim zna- njima. Knjige, udžbenici, enciklopedije i medijske arhive koje kriju (on-line) biblio- teke neiscrpan su izvor usavršavanja u svim oblastima rada. Obrazovni sadržaji u medijima imaju za cilj da poduče gledaoce, što nije mogu- će učiniti ukoliko novinari, i ostali uklju- čeni u produkciju, ne rade na sebi. Ka nepristrasnom i objektivnom Petar Subotin jedan je od novinara koji se usavršavao u Americi. - Zahvaljujući Internacionalnom medija trening centru „Glas Amerike“ i njihovom programu za stručno usavršavanje novinara, 2008/2009 sam proveo u El Paso, Tek- sasu, na Univerzitetu UTEP. Želja za odlaskom na usavršavanje javila se iz moje lične potrebe da kao diplomirani novinar usavršim svoje određene veštine, ali i upotpunim znanje o poljima novinarstva kojima želim da se bavim. Danas, sa pozicije regional- nog razvojnog menadžera BIRNa, jedne od najvećih istraživačkih mreža na Balkanu, jasno vidim da sam stručnim usavršavanjem, ali i dosadašnjim novinarskim radom, dobio širinu koja mi pomaže da jasnije diferenciram društvene, političke, kulturne fenomene te da se spram toga pravilnije postavim prilikom izveštavanja o njima kako bi krajnji proizvod bio nepristrasan i objektivan, što je prvi i osnovni postulat novi- narstva, navodi Petar. Novinarska usavr{avanja Marijana Rami}

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

PP rema istraživanjima Internacionalne organizacije rada (ILO) početkom veka oko 250 miliona dece između 5 i 14 godina je moralo da radi. Oko 120 miliona puno, a oko 130 miliona skraćeno radno vreme. Ta deca su iz Azije, Afrike, Latinske Amerike, ali i nekih zemalja Isto- čne Evrope. To znači da ta deca ne mogu da pohađaju školu, i nemaju mogućnosti za bilo kakvo obrazovanje. U retkim časo- vima dokolice jedan broj njih može da gleda televizijski program. I taj program postaje jedina mogućnost njihove eduka- cije. Misleći ljudi tih delova sveta su zbog toga počeli da utiču na TV stanice da kon- cipiraju programe i programske šeme u odnosu na to. Ugledajući se na prvi svetski skup pod nazivom „Televizija i deca“ (odr- žan u Melburnu, Australija 1995.), u Afri- ci je 1995. osnovana prva fondacija Deca i emiteri Afrike, a prvi samit je održan u Gani dve godine kasnije. Teme su bile u vezi sa afričkim problemima, pravom dece, ali i edukaciju. Naredne godine odr- žan je samit u Manili, na Filipinima, za celu Aziju i teme su bile kao i u Africi: prava dece i mediji, uticaj medija, pristup medijima, promocija kulturnih razlika, mediji i vrednosti, ali i mediji i edukacija. Na svim sledećim skupovima u svetu, uče- stvovali su i predstavnici ovih regiona una- pređujući planove i programe za obrazo- vanje dece televizijskim programima. Šta je obaveštenost, ili naučno obrazo- vanje putem medija? Istražujući po svetu nalazimo veliku razliku između teorije i prakse. Prvo, koncepti su potpuno različi- ti. Postoje obaveštenost i naučno obrazo- vanje, ali autori uglavnom misle na školu i njeno gradivo. Drugi aspekt je medijska pismenost, i ona se stiče van škole, učeći celoga života. Usko shvatajući, medijska pismenost može da znači i obrazovanje dece u odno- su na povećanu zabrinutost kako mediji utiču na njih. Ali u širem smislu, znači i obrazovanje odraslih – roditelja, profeso- ra, političara i samih medijskih profesio- nalaca, o medijima i odnosu dece i medi- ja. Opet, u svetu, postoji veliki broj preciz- nih definicija edukacije putem medija, medijske pismenosti, edukacije u komuni- kaciji i kako je praktikovati. Različite defi- nicije zavise u mnogo slučajeva od ranijeg iskustva, koja je forma medijske edukaci- je bila uspešna, ali se najviše oslanja na različite potrebe i ciljeve sistema edukaci- je, regije, nacije, lokalne zajednice, indivi- dualnih i marginalnih grupa. Nažalost, i pored velikih napora u svetu, ciljevi koji se postavljaju na skupovima širom sveta, retko su i ostvareni. Neke visokocivilizo- vane zemlje imaju ostvarene rezultate, sve ostale naprave poneki program, oslone se na entuzijazam pojedinca, koji brzo pre- gori bez podrške šire zajednice, ali gene- ralno obrazovanje putem medija nije posti- gnuto. Razlozi za neuspeh medijske edu- kacije su različiti u svakom delu sveta, ali najvažniji su društvena nezainteresovanost i nedostatak implementacije u kolektivnoj medijskoj politici. Kada bih pojednostavila objašnjenja: edukacija putem medija bi bila ona vrsta sadržaja koji gledaocima pruža informaci- je i šire znanje o različitim temama i obla- stima nauke, umetnosti i svih oblika ljud- ske delatnosti. A medijska pismenost bi bila povećanje nivoa znanja o samim medijima i njihovom uticaju na sve rele- vantne članove društva: političare, profe- sore, studente, đake, roditelje... Time bi se povećalo znanje o sadržajima koji se nude na programima medija, ali i izbor dobrih programa, a odbacili bi se oni koji ne hrane ni um, ni duh, ne oplemenjuju, niti raduju gledaoce. www.mediart.orglink24 jun 2013 Edukacija kroz igru u TV programima mr Dragana Abramovi} broj 106 Tajne običnih stvari Od osnivanja Televizije Beograd 1958. godine i Redakcije programa za decu, glavna ideja je bila da je decu-gle- daoce najbolje edukovati kroz igru. Deca ne vole didaktičke programe, ne vole da budu puki posmatrači, ne vole da ih sadržaj programa bombarduje podacima koje treba da pamte i plaši nji- hovim kvantitetom. Uspeh takve kon- cepcije Redakcije video se u programi- ma Na slovo, na slovo, Dvogled, Neven, Poletarac, Ključ za sve brave, Magnet, i u mnogim drugim. Sledeći tu tradiciju smislila sam i dve serije, koje su imale po stotinak epizoda i emitovale se više godina edukujući, zabavljajući i uključujući veliki broj dece iz cele zemlje i regiona, da pokažu šta znaju, šta mogu, šta hoće, šta bi tre- balo, šta je primereno, a šta ne. Time smo edukovali i veliki broj gledalaca, Pazi sveže obojeno je bila kolažna seri- ja smeštena u crveno- karo studio, a za trideset minuta trajanja, emitovano je čak 38 segmenata. Svaka epizoda bila je posvećena jednom zanimanju, ili hobi- ju, i svi prilozi su bili u vezi sa temom. Počinjala je pesmom, a sledile su vesti iz sveta filma, literature, pozorišta, spor- ta. Na istu temu pronalazili su se inserti iz filmova, a komunikativnost sa gleda- lištem je postignuta objavljivanjem pesama dece gledalaca iz cele Jugosla- vije. Jedna od stalnih rubrika je bila i Pazi, sve`e obojeno

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

linkwww.mediart.org 25jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje „kuhinjarstvo“ u kome je dečak-voditelj na duhovit način učio decu-gledaoce da spreme hranu sami. Gosti su najčešće bila deca koja su imala uspeha u sportu (Novak Đoković se pojavio sa osam godi- na i pričajući o svojim treninzima i živo- tu, rekao da će biti najbolji na svetu), muzici, glumi, slikarstvu, zanatstvu, pisa- nju. Onim čime se uspešno bave mogli su da podstaknu vršnjake da se angažuju i van škole. Odrasli gosti iz sveta medicine, stomatologije, psihologije, bili su prisutni u programu da bi mladim gledaocima pomogli da proniknu u tajne fizičkog i psihičkog bića. Najbitnija odlika serije je bila vedrina i lakoća u komuniciranju, duhovitost i zadovoljstvo u prezentovanju onoga čime se deca-gosti i voditelji bave. Greške nisu brisane, deca su se ponašala spontano i opušteno. Veliki broj pisama dece gledalaca bio je dokaz da su uče- stvovali i prihvatali teme emisija, tražili dodatna objašnjenja i odgovore na razna pitanja. Količina podataka iz svih sfera života mogla je samo da im obogati život. Emisija je emitovana od 1996. do 2002. a režirali su je i Sunčica Milosavljević, Petar Nedeljković, Srđan Zamolo i drugi. Tajne običnih stvari je bila kviz-serija o naizgled običnim predmetima iz života, koje deca svakodnevno koriste ne razmi- šljajući o njima. Lako ulaze u virtuelni svet kompjutera, a ne znaju ništa o pred- metima koji su oko nas. U svakoj epizodi je učestvovalo stotinak dece iz dva grada, koja su se nadmetala u znanju, veštinama, talentu i inventivnosti. Predmeti su bili: olovka, stolica, knjiga, novac, kišobran... a odrasli gosti u vezi sa predmetom: pisac, teniski sudija, bankar, meteorolog i tako do sto. Pitanja su se odnosila na predmet, kao i sve igre. Serija se emito- vala uživo, tempo je bio brz i veliki broj duhovitih situacija pokretao je sam vodi- telj Inspektor Blaža. Nažalost, serija je pokazala i veliko neznanje elementarnih stvari. Na stranu što su se deca zbunjiva- la, to je normalno, ali ono što nisu znala bilo je frapantno. Napr. ko je napisao sti- hove „Điha, điha, četiri noge, sve četiri krute?“ Moj princip u radu sa decom je bio da ih ne pripremam, da ne bismo gubili na spontanosti, a namera serije je bila da decu edukuje i zabavi u kviz-programu, u kome su oni glavni akteri i prenosioci tog duha na decu gledaoce. Učesnici kviza su pokazali veliko znanje o samom mediju, komunikacija među njima pred kamera- ma, i u odnosu na gledaoce je bila odli- čna. Znali su kakav utisak ostavljaju i šta im pojavljivanje na televiziji znači za sre- dinu iz koje dolaze, i njih same. Bili su duhoviti i zanimljivi, ali svojim nezna- njem nisu mogli nikoga da nauče bilo šta. Odrasli gosti su davali informacije, poku- šavali da ih edukuju, ali oni nisu znali da primene ni ono što su upravo čuli. Od 2001. do 2005. godine emisiju su režirali Marta Gligorijević, Veselin Grozdanić i Maša Vujošević. Tajne obi~nih stvari

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

KK ultna serija „Kamiondžije“ se ne može žanrovski smestiti u obra- zovni program, ali je svakako predstavljala ogroman doprinos populari- zaciji akcije koja je imala za cilj motivisa- nje odraslih bez osnovne škole da dođu do male mature koja je početkom sedamde- setih godina prošlog veka bila jedna od državnih aktivnosti. Baš zbog te akcije, kao i isto tako popularne serije „TV Buk- var“ u kojoj se, par godina ranije, opis- menjavala nekad čuvena Kika Bibić (Mira Stupica), krenula je urbana legenda o tome kako je ondašnja TV Beograd izvukla kolateralnu korist (odličan pro- gram, visoku gledanost) od potrebe poli- tičara da se bave akcijama. Scenarista leg- endarnih „Kamiondžija“ Gordan Mihić ovu legendu demantuje i kaže da je serija naručena i napisana kao humoristička: - Sticajem okolnosti, - kaže Gordan Mihić za LINK - do pisanja te priče je došlo tako što sam upoznao jednog čove- ka, koji je, na neki način, zaslužan za njen nastanak. U to vreme, moja supruga i ja smo gradili kuću u okolini Beograda. Naš prvi komšija, koji je bio iz obližnjeg sela, pričao nam je kako je, pošto nema osnovnu školu, morao da ide negde u Bosnu da polaže ispite, pričao kako je morao da uči napamet mnogo toga, iz- među ostalog i „Početak bune protiv Dahija“. Tako je ideja začeta, a ubrzo sam napravio lik Jareta. Budući da je čovek koji mi je to pričao isto bio vozač i imao neke probleme, slične onima koje je kas- nije imao i sam Jare. Dakle, priča nije zamišljena da bude edukativna, ali iz nje je, verovatno, proizilazilo nešto što bi nekome moglo tako da zazvuči. Gordan Mihić je pre „Kamiondžija“ napisao serije „Samci“, „Vrane“, „Gospo- din Foka“, „Siroti mali hrčki“ i kao takav je, kaže, mogao da pretpostavi da će ta priča o dvojici vozača teških kamiona, Paji i Jaretu, moći da bude popularna. - Naravno, - dodaje Mihić, - nisam mogao da pretpostavim, čak ni da sanjam da će serija imati baš toliku popularnost, ali se, sticajem okolnosti, to desilo. Posto- ji, svakako, nešto što se u tom vremenu događa, i masovno je kod ljudi koji nisu imali završenu školu i koji su morali da polažu vanredne ispite, da se dodatno obrazuju, da bi mogli da nastave da rade i da žive. I verovatno je taj momenat bio veoma prisutan u toj epizodi i u toj priči, da bi se moglo pomisliti da je i pisac hteo da tome da svoj doprinos. Ali, moram da priznam da nisam na taj način hteo da doprinesem opismenjavanju, nego sam, jednostavno, pravio humorističku seriju. S druge strane, moj stav u seriji je jasan. Tu je dodatno slanje ljudi u škole pred- stavljeno kao potpuno opravdan čin, što je, možda, uticalo na ljude i podsticalo ih, makar na tu vrstu elementarnog opisme- njavanja. Druga urbana legenda govori o filmu „Oficir i džentlmen“ (1982.) koji je navodno naručila američka mornarica da bi se povećao interes za stupanje u ma- rince, a kolateralna korist producenta bila je hit koji drži 29. mesto na listi sto „naj“ ljubavnih priča Američkog filmskog insti- tuta iz 2002, nekoliko nominacija za „Oskara“ itd. Urbane legende su urbane legende, ali princip angažovanog sadržaja koji donosi visoku popularnost kao kolateralnu korist mogao bi da zaživi i u savremenoj pro- dukciji & emitovanju. Na primer, sitkom kome bi mesto radnje mogla da bude neka redakcija svakako bi podigao nivo medij- ske pismenosti dragih gledalaca, pa bi i ovaj broj LINKa drugačije izgledao, a možda ni SANU ne bi morala da se bavi pitanjem rieliti programa. R. L. www.mediart.orglink26 jun 2013 broj 106 Kolateralne koristi dobrog projekta PP rema podacima Republičke radiodifuzne agencije (RRA) u Srbiji posluje približno devetsto medija, dok na jezicima nacionalnih manjina u Vojvodini posluje nešto više od sto emitera koji delom ili u celosti emituju svoj program na nekom od jezika nacionalnih manjina. Komercijalne televizije sa nacionalnom frekvencijom ima šest (B92, Pink, Prva TV, Happy TV i Happy K), dok nacionalnih radio emitera ima pet (Radio S, Radio B92, Radio Fokus, Radio Indeks, Hit music FM). Anali- zom njihovih programskih šema, možemo zaključiti da nijedan medij ne emituje edukativni pogram na bilo kom jeziku nacionalnih manjina. U Srbiji, prema važećoj zakonskoj regulativi postoje dva javna servisa: Radio-televizija Srbije (RTS), kao nacionalni emiter sa tri TV kanala i sa dva radio programa, i Radio-televi- zija Vojvodine (RTV), kao pokrajinski servis sa dva TV kanala i sa tri radio-stanice. Zakonom o radiodifuziji iz 2002. godine, ovi mediji su nosioci prava i obaveza medijskih servisa, koji se bazi- raju na tri zadatka: informisanje, edukacija i zabava. Zbog lošeg kotiranja RTSa kada je reč o programima na jezicima manjinskih medija, slobodno možemo reći da jedino RTV ispunjava svoje zakonske obaveze prema nacionalnim manjinama kada je reč o informisanju na maternjem jeziku, barem kvalitativno. RTV emituje program na deset jezika, dok RTS osim srpskog u svojoj programskoj šemi ima i dvojezičnu emisiju na romskom jeziku. Ako se fokusiramo na edukativni karakter ovih medija a u seg- mentu programa na jezicima nacionalnih zajednica, možemo reći da oni su na niskom nivou. RTS ne emituje nikakav program obrazovnog karaktera na jezicima nacionalnih manjina, dok na primer Televizija Vojvodine u programskim segmentima koji se odnose na edukativne sadržaje na jezicima nacionalnih manjina posebno ne nudi nikakvu emisiju, već se obrazovni elementi pojavljuju u sklopu drugih specijalizovanih emisija (politički, kulturni i omladinski magazini). Kada je reč o radijskom progra- mu RTVa, Radio Novi Sad na mađarskom jeziku ima svoje stalne emisije i rubrike čiji je zadatak da obrazuju auditorijum. Emisija „Nyelvművelő jegyzetek“ (Beleške za negovanje jezika) i „Helyes beszéd” (Pravilan govor) pretežno su orijentisani ka sačuvanju i negovanju jezika: u kratkim formama objašnjavaju jezičke nedoumice, ukazuju na nepravilno korišćenje reči i izraza. Emisija „Ráadás“ (Dodatak) nudi širok spektar eduka- tivnih sadržaja od istorije do biologije. Ovi edukativni segmenti su jedini na jezicima nacionalnih manjina na Radiju Novi Sad. Program na rumunskom jeziku nema svoju edukativnu emisiju, delom u omladinskoj emisiji se pokriva problematika koja je u vezi sa obrazovanjem. Programi na rusinskom i slovačkom jeziku pribegavaju se istom sistemu s tim što u raznim formati- ma (jutarnji program, magazini) ipak nađu mesta i za edukativne priloge. Druge nacionalne zajednice, zbog suženih vremenskih mogućnosti, takođe nemaju poseban edukativni program na Radiju Novi Sad. N. Š. Programiobrazovnogkarakteranajezicimanacionalnihmanjina

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

GG ovoreći o obrazovnim sadržajima u medijima, neizostavno je pred- staviti emisiju „Polarotor“. U tome nam pomaže Zoran Modli. Priču smo počeli sa osnovnim informacijama: - Mislim da su važnije informacije U „Polarotoru“ nego O „Polarotoru“! No, hajde da kažemo da je „Polarotor“ nastao kao posledica ekspanzije satelitske tele- vizije u osvit devedesetih godina prošlog veka, u vreme kada internet na ovim pros- torima nije bio još ni u embrionu i kada su se satelitski programi pojavili kao jedan neviđeni i veličanstveni prozor u svet. Emisiju pod tim imenom pokrenuo je Jakša Šćekić, jedan od osnivača Trećeg kanala i urednik satelitskog programa RTS, a neposredno nakon toga i producent britanske kuće Sky News. Dve godine kas- nije preuzeo ju je prof. dr. Dragan Ćosić. Šta znači termin „Polarotor“ i zašto ste ga izabrali? U svetu elektroničara, polarotor je poz- nat i kao polarizator, dakle mehanički sklop pomoću kojeg se u mikrotalasnim prijemnicima (poput TV satelitskih ante- na) razdvajaju različito polarizovani elek- tromagnetski talasi. Maleni uređaj kruš- kastog oblika, postavljen u žižu tanjirastih satelitskih antena, u zajednici sa konver- torom koji se nalazi iza polarotora, omo- gućava prijem linearno ili kružno polari- zovanih signala – a to su „vrata“ zahvalju- jući kojima se, nakon prolaska kroz satelit- ski TV risiver, na našim televizijskim ekranima generišu slike svetova nauke, politike, istorije, zabave i ko zna još koliko drugih oblasti od kojih je sačinjena ljud- ska civilizacija! Tako je i ime „Polarotor“ izabrano kao metafora onog čime su autori ove emisije namerili da se bave... To je bar moja teorija. Koliko se današnji koncept „Polaroto- ra“ razlikuje u odnosu na prvu epizodu? Ne sećam se baš prve, ali su te rane emisije „u sitna crevca“ tranžirale tehno- loške i programske aspekte isključivo satelitske televizije. Gotovo četvrt veka kasnije, ove rane teme u današnjem „Polarotoru“ pojave se tek u zanemarlji- vim naznakama. Internet i mobilne komu- nikacije već godinama su glavne, ponekad i jedine „zvezde“ programa. Na koji način jedan medij može da doprinese obrazovanju publike za upotre- bu drugog medija? Ljudi se po pravilu opiru revolucijama, pa tako i tehnološkim, sve u strahu da će ih ono na šta su u svom komoditetu navikli, zauvek odvojiti od prepoznatljivih arte- fakata detinjstva i mladosti. Nove, masov- ne, pa samim tim i većini džepova pristu- pačne tehnologije, stvorile su alatke koje pružaju mogućnost svakom stanovniku ove planete da iskaže ličnu kreativnost i proizvode vlastitog duha ponudi ostatku sveta. I da zaradi. Ako hoće i ume. U cilju obrazovanja i informisanja publike, koliko treba ići ka pojednostav- ljenju sadržaja i uprošćavanju termina koji se koriste? Polazim od toga da oni koji me slušaju i gledaju znaju više od mene. Ako je išta od sadržaja i termina koje pritom koristim uprošćeno, to je samo zato da bih ja razumeo o čemu govorim! Trudim se da bitne teme, kolumne i ekstra-zanimljivosti prezentujem u sred ili pred sam kraj svoje emisije – u ovom slučaju to je „Zakon akcije i reakcije“. Računam da malo ko sluša emisiju od početka, ali će većina otpratiti njen kraj, očekujući da posle nje dođe nešto za- nimljivije od Zorana Modlija! Vaša iskustva sa predstavljanjem TV emisije na internetu. „Polarotor“ se uredno, nakon svakog snimanja, podiže na YouTube portal, pa može da ga pogleda svako ko nema živce da pogađa kad se emituje na kablu lokal- nog TV provajdera. Ponekad me deprimi- ra jadan broj od samo par desetina pregle- da, a onda osokoli skok na 1000 i više! Mislim da je manje u pitanju sportska sreća, a više marketing: naime, umesto bezlične oznake „Polarotor 950“, „Polaro- tor 960“ itd, koja ama baš ništa ne kazuje, pametnije bi bilo na svetlo dana izvući naslov najatraktivnije teme, a nakon toga može da sledi i redni broj emisije! I, na- ravno, izbaciti uvodne najave i izvodne odjave, jer one sliče k’o jaje jajetu - već odmah preći na prvi prilog... O čarima rada kao nezavisna produk- cija. „Polarotor“ baš i nije nezavisna pro- dukcija. U ovom trenutku zavisi od teh- noloških i ljudskih resursa TV Koper- nikusa, koji ekipu emisije ljubazno prih- vata svakog utorka u podne i pruža kom- pletnu logistiku. Jasno je da je to produk- cijski poduhvat TV Kopernikus. Autorski jeste nezavisna, jer ne podleže cenzuri kuće – a i zašto bi? Nevina je, nedužna, ponekog i edukuje... Čari ima mnogo: svi dolaze dobrovoljno, autor i saradnici ulažu primerenu dozu entuzijazma, najlepše je to što niko ne dobija ni dinara, pa su svi prezadovoljni - nemaju razloga da gunđa- ju zato što honorari kasne! Šta želite da postignete sa „Polaro- torom“? Da sam ja autor emisije (kao što ni- sam), želja bi mi bila da postignem visok rejting, dakle, gledanost uz bezbolnu edu- kaciju. Jednim udarcem dve muve. Među- tim, moj medij je radio, a televizija je mesto na kojem ne volim da provodim previše vremena. Zato ne želim da solim pamet profesoru Ćosiću. Doduše, pokušao sam, ali profesor je profesor, šta se tu mo- že... (smeh). Ja sam njegov svestan izbor, zna da ću svojim pojavljivanjem i stilom komunikacije osvežiti emisiju – i to mi je dovoljno. Doduše, ne i njemu: hiljadu puta mi je nudio da umesto njega preuzmem ulogu voditelja „Polarotora“, a da on bude samo urednik, to moram priznati. Ali ja se nedam! Ne bih imao tu energiju i moti- vaciju s kojom se on bori za opstanak ove emisije više od dve decenije, neprestano je dižući iz pepela nakon privremene pro- pasti televizija čiji je zaštitni znak bivala kroz protekle godine... Nije prekidala svoje emitovanje čak ni za vreme bombar- dovanja RTSa 1999. godine – tada smo je prebacili na radio, gde je u mojoj tadašnjoj emisiji „Modulacije The Next Generation“ išla kao radio izdanje „Polarotora“! Upr- kos zlobnim komentarima na nekim foru- mima i društvenim mrežama, on (s punim pravom) istrajava. Čudo od čoveka, čudo od emisije! R. L. linkwww.mediart.org 27jun 2013 broj 106 O virtuelnim redakcijama - Umesto da trošite struju, vodu, tele- fone, kompjutere, hartiju, kubike vaz- duha i zakup poslovnog prostora u ko- jem je taj vazduh, sve što treba da ponu- dite imate privilegiju da pripremate u prostoru u kojem se osećate najbolje – kod kuće. A onda to pošaljete (ili done- sete) tamo gde treba, kaže za LINK Zoran Modli. ^udo od ~oveka, ~udo od emisije! mediji i obrazovanje

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

DD a se mediji koriste najčešće da bi se saznalo nešto novo, opšte je poznato, ali koliko se internet, televizija, radio i štampa koriste u eduka- tivne svrhe? U osnovnoj školi „Zdravko Gložanski“ u Bečeju nastavnik informatike Serveto Pecin, svaki čas koristi internet u obrazo- vne svrhe. - Predajem osmacima, i to su generaci- je koje najviše koriste društvene mreže, kada je internet u pitanju. Da bi im poka- zao da pored društvenih mreža na interne- tu postoji mnogo toga, najčešće posećuje- mo sajtove medija, kao što su B92, Blic i druge dnevne štampe. Na taj način deca uče da pretražuju internet, a i nailaze na sajtove od kojih mogu nešto novo da saz- naju, pa i da nauče, kaže Pecin. Da je korišćenje medija na nastavi veoma korisno, slažu se i profesori u sre- dnjoj školi. U gimnaziji „Svetozar Marko- vić“ u Novom Sadu, nastavnici često kori- ste medijske sadržaje kako bi učenicima približili materiju o kojoj uče. Profesorica biologije Ksenija Novevski kaže da se na časovima iz tog predmeta najčešće koriste časopis Nacionalna geografija i stručna literatura. Od televizijskih sadržaja, na časovima biologije su zastupljeni uglav- nom strani kanali: Discovery, Animal pla- net i mnogi drugi. U nastavi engleskog i francuskog jezika, pored stranih televizij- skih programa, koriste se i časopisi na jezicima koji se uče. Ovaj trend nije zaobišao ni visoko obrazovanje. Saradnik u nastavi Filozof- skog fakulteta na Univerzitetu u Novom Sadu, odsek za žurnalistiku, Norbert Šin- ković, kaže da zbog prirode studija skoro na svim vežbama koristi medije. Svaki put pokušava da nađe određeni primer iz medija a u vezi sa materijom koja se izu- čava, da bi studenti mogli lakše da razu- meju nastavnu jedinicu. - Koristim velik broj medija poput RTV Vojvodine, B92, Al Jazzera Balkans, RTS, Radio Slobodna Evropa i mnoge druge. Uglavnom prikazujem TV pakete iz infor- mativnih emisija, odnosno radio pakete navedenih medija. Jedan TV prilog može da bude odličan primer kako treba raditi ili koje greške treba izbegavati. Trudim se da kroz interakciju sa studentima zajedno destruktuiramo ono što smo videli, čuli ili čitali. Retko koristim časopise i dnevne novine, ali kada nađem interesantan pri- mer svakako ga prezentujem studentima, bez obzira na to što je u pitanju statičan sadržaj, navodi Šinković. On smatra da je ovaj vid edukacije veoma interesantan studentima, jer često medijski proizvodi pokreću debatu na predavanjima što on vidi kao ključnu stvar u građenju novih generacija sprem- nih na argumentovanu odbranu svojih sta- vova. Da se putem medijskog obrazovanja stvara sposobnost za kritičko i samostalno mišljenje slaže se i asistent na odseku za hungarologiju na Filozofskom fakultetu, Laslo Patoč koji smatra da ovi sadržaji studentima pomažu u daljem razvoju i in- sistira na razmišljanju o relevantnim pita- njima. Kako kaže, studenti moraju da pra- te i da primene novitete iz književne teori- je, a pored toga mediji mogu da pomognu i u upoznavanju žanrovskih obeležja. - Skoro svake nedelje koristim neke medijske proizvode, na primer intervjue sa poznatim piscima, ili neke druge snim- ke koji su u vezi sa trenutnom temom i sa obrazovnim ciljem. Postoji jedna fenome- nalna internet stranica (PIM – Petőfi Iro- dalmi Múzeum), gde se nalaze razni snim- ci u vezi sa književnošću – intervjui, deta- lji iz umetničkih dela i vrlo kvalitetan fotomaterijal, koju najčešće koristim. Pored interneta često koristim i štampani materijal, razne periodike u vezi sa mađarskom književnošću – na primer no- vosadski časopis Híd i još desetinu drugih časopisa, navodi Laslo Patoč. Mediji se koriste i u neformalnim obla- stima obrazovanja, poput seminara, radio- nica i projekata koje sprovode, npr. razli- čita građanska udruženja ili kulturnim centrima. Jedan od takvih primera je i mala biblioteka pri kulturnom centru Američki kutak u Novom Sadu, koja za cilj ima da na različite načine učini dostupnim infor- macije o Sjedinjenim Američkim Država- ma. Milica Rašković iz Američkog kutka kaže da ih najčešće posećuju mladi ljudi željni novih znanja, informacija ili pristu- pa novim informacionim tehnologijama. Prema njenim rečima, upravo zbog toga programi Kutka često uključuju različite medije koji podstiču interakciju i brz pro- tok informacija. - Na poslednjem predavanju koje je održala Kerol Bin na temu „Severna Flo- rida - život u raju“ korišćena je web 2.0 tehnologija - youtube, Google Earth i Flickr. Učesnici su mogli tom prilikom da vide fotografije, pogledaju video snimke sa festivala i bejzbol utakmica i bukvalno vide šta se u tom trenutku dešava na ulica- ma Majamija. Internet je generalno najče- šći medij koji koristimo u edukativne svrhe. Magazine koriste naši radioničari kako bi podstakli na razgovor učesnike radionica i časova konverzacije. Televizij- ski program smo koristili uglavnom kada su izbori u Americi. Tada pratimo izvešta- vanje TV medija i zovemo predavače da ih komentarišu. Što se radio emisija tiče jedna nevladina organizacija je realizova- la kod nas program prilikom čega su se koristili delovi radio emisije - ispovesti o nasilju u porodici s obzirom da je to bila i tema tribine, istakla je Milica Rašković. Nevladina organizacija „Svetlost“ iz Šapca koja se bavi poboljšanjem položaja mladih rad zasniva upravo na neformalnoj edukaciji. - Većinu radova nastalih na radionica- ma promovišemo na dostupnim socijal- nim mrežama koje podržavaju multimedi- jalni sadržaj. Kao udruženje koje radi u Šapcu ponajviše smo povezani sa lokal- nim medijima te ih možemo koristiti za plasiranje radova učesnika, kaže naš sago- vornik i dodaje da „idući logikom da ne verujemo medijima već da budemo medi- ji, pokušavamo da mas medije iskoristimo drugačije, prikazujući ih kao dostupne za promociju i društvenu kritiku.“ Ovo su bili samo od nekih primera ka- ko mediji mogu da pomognu mladima, kada je u pitanju obrazovanje, razvijanje sopstvenih i kritičkih stavova. A ni starije ne treba zaobići jer čovek se uči dok je živ. www.mediart.orglink28 jun 2013 broj 106 Nova nastavna u~ilaDunja Popov

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

OO dnedavno se u Srbiji, u sastavu kablovske TV mreže, pojavila Srpska Naučna Televizija (SNT). Raznolikim programima, ona daje uvid u predavanja s prestižnih svetskih univerzi- teta, eksperimente iz hemije i fizike, zanimljivosti iz biologije i astronomije, predlaže hobije, poput avio-modelarstva, uvodi nas u svet tehnoloških inovacija, ali služi i kao dobar vodič kroz istoriju umet- nosti. S obzirom na to da se, za sada, SNT emituje samo u okviru Telekomovog IPTVja, aktivnosti ove televizijske stanice se u velikoj meri popularišu preko Fejsbu- ka, Tvitera i Jutjuba. O programima, tendencijama i budu- ćim projektima Srpske Naučne Televizije, razgovarali smo s generalnim direktorom, gospodinom Jakovom Petrovićem: - Srpska Naučna Televizija (www.sntv.rs) kao ideja nastala je pre nešto više od godinu dana. Pokrenuta je kao projekat nevladine organizacije „Komitet znanja Srbije“, čiji su članovi, uključujući i mene, sproveli tu zamisao. SNT je jedinstvena na ovim prostorima iz više razloga. Prva je televizijska stani- ca civilnog društva, dakle, neprofitna i nezavisna televizija u Srbiji i regionu. Jedina je televizijska stanica čija je misi- ja - informisanje isključivo u domenu nauke i kulture, kao i promocija i popu- larizacija tih oblasti. Siguran sam da je kod gledalaca postojala potreba za speci- jalizovanim domaćim kanalom s ovak- vom programskom šemom, posebno u vremenu u kojem veći deo emitera ima skoro identične programe. Našu ciljnu grupu čine, pre svega, mladi ljudi koje motivišemo da se bave naukom i umet- nošću. Kvalitet i raznovrsnost programa u tome nam veoma pomažu. Posle po- četka emitovanja, i to samo u okviru plat- forme IPTV i ,,Sve na klik” Telekoma Srbije, pristiglo nam je preko tri hiljade pisama podrške i, uglavnom, pozitivnih komentara gledalaca. Šta program SNTa čini posebnim? - Srpska Naučna Televizija fokusirana je na sadržaje pre svega edukativnog ka- raktera, i nudi gledaocima mogućnost da se kroz niz zanimljivih emisija mladi informišu o modernim tokovima nauke i kulture. Jedan od najvažnijih zadataka SNTa je predstavljanje srpskih naučnih, obrazovnih i kulturnih institucija, kao i istaknutih pojedinaca koji u okviru svog delovanja postižu vrhunske rezultate. Naša televizija je mesto na kojem u sva- kom trenutku oni mogu da iznesu svoje ideje i gledaoce upoznaju s uspesima koje postižu. Program Srpske Naučne Televizije sastoji se iz emisija, kako onih koje su rea- lizovane u našoj sopstvenoj produkciji, tako i onih koje su nam donirali inostrani partneri. Posebno sam ponosan na činjeni- cu da je sav inostrani program dobijen u vidu donacija stranih univerziteta, fonda- cija i televizija. Mislim da je to dobar pokazatelj da su svi ovi donatori uvideli da na našoj televiziji mogu da predstavljaju svoja naučna dostignuća, i samim tim, pri- bliže svetsku nauku gledaocima s naših prostora. Kroz takvu programsku struktu- ru pokrili smo širok spektar naučne i umet- ničke ponude. Koja su vaša očekivanja za budućnost SNTa? - Pored kontinuirane težnje za unapre- đenjem programskog sadržaja, prioritet nam je sklapanje ugovora s ostalim kab- lovskim operaterima u Srbiji, kako bi što veći broj gledalaca bio u mogućnosti da prati naš program. Tim Srpske Naučne Televizije čine mladi akademski građani, školovani za rad u elektronskim medijima, koji poseduju energiju, znanje i motivaci- ju da na što bolji način promovišu nauku, kulturu i umetnost. Ukoliko društvo u celi- ni shvati značaj ovog projekta i pruži nam podršku, sigurno možemo biti jedan od najuspešnijih elektronskih medija koji se bave popularizacijom i promocijom ovih oblasti, ne samo u Srbiji, već u čitavom regionu. SNT je otvorena za saradnju sa svim televizijskim stanicama u cilju pro- mocije i popularizacije nauke i kulture u Srbiji. linkwww.mediart.org 29jun 2013 broj 106 Klikom do nauke i kulture mr Milena Trbojevi} mediji i obrazovanje Jakov Petrovi} sa saradnicima

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

UU sveopštem deficitu pametne reči, između ostalog i u medijima, ili pre svega u njima, sve ređi su pojedinci spremni da do „prave“ publike dođu onim zaobilaznim putem, putem koji ne mora nužno „u stomak“ udarati vulgar- nostima, perverzijama i kratkovidim poli- tikantstvom, pojedinci dovoljno smeli da svoju publiku potraže u onom naizgled odumirućem svetu koji se ne budi željan plitkih senzacija i jednokratnih istina, dakle, u onom svetu koji je za sebe još uvek zadržao makar deo dostojanstva ostavljenog u amanet samo čoveku, dosto- janstva kom u velikoj meri kumuje njego- va želja za saznavanjem, upoznavanjem i makar delimičnim razotkrivanjem tajni sveg tog kosmosa i haosa što tkaju veli- čanstvenu misteriju zvanu postojanje. Jedna od takvih pojedinaca svakako je i Drenka Dobrosavljević, autorka i urednica emisije „Dijalog kultura“, na Radiju Novi Sad, a koja je već odavno, sve većom slu- šanošću, dokazala da „popularnost“ nije rezervisana isključivo za rialitije i besram- na podilaženja javnosti, već i za medijske poslenike koji shvataju da u rukama imaju jedno izuzetno moćno oružje kojim se ljudskost ne mora po svaku cenu napada- ti, nego i braniti i odbraniti. U razgovoru za LINK, a objašnjavajući korene „medij- skog“ interesovanja za nauku, autorka ove emisije veli da je „geneza svih ideja uvek dublja i složenija, nego što se to na prvi pogled čini“, te da je narečena geneza „neodvojiva od saznajnog puta, u koji su uvek upletena i lična istraživačka intere- sovanja.“ - U ideji za moje „Dijaloge“ i celoku- pan koncept tih emisija saželi su se i is- prepleli, s jedne strane, fenomenološka percepcija, kojoj sam od najranije mlado- sti sklona, i, s druge strane, radovi i istra- živanja u oblasti saznajne, kulturne i sociokulturne mobilnosti i oni koji se odnose na relaciju nauka i mediji, a koje sam u vreme pokretanja emisije već imala za sobom. Kada je reč o saznajnom putu, izdvajam dva momenta. Prvi je taj što me je interesovanje za strukturalnu analizu fenomena, posebno modalnosti, odvelo pre četiri decenije na Karlov univerzitet i doktorske studije kod vodećih svetskih naučnika, koji su činili jezgro Praškog lingvističkog kruga i kojima zahvaljujem ne samo za naučno-metodološke osnove i pristupe kompleksnim fenomenima, koji zalaze u različite oblasti, nego i za saživ- ljavanje s pojmom legitimnosti istraživa- čkih i naučnih naslućivanja u traganjima za sistemima, modelima, sintezama, ili što je moguće celovitijim pogledima, kao i za poimanje značaja poznavanja filozofije, ne samo za percepciju nauke, nego i za kriti- čko mišljenje. Drugi momenat svakako čini moje školovanje i odrastanje u razli- čitim zemljama. Svaka zemlja značila je susret s drugačijim obrazovnim sistemima, upis u nove škole i polaganje ispita iz nacionalnih geografija i istorija i drugih predmeta koje nisam učila u zemljama u kojima sam prethodno boravila. Odrasta- nje u različitim podnebljima i kulturama dodatno vam omogućava da „iznutra“ doživite ceo svet, da on postane istinski vaš i da je u tom svetu i sve ono što vam je rođenjem kao koren dato, kao i da se saži- vite sa činjenicom da su oduvek postojala kretanja ljudi i kako su od sudbonosnog značaja dodiri pojedinaca i naroda u pre- nosu, očuvanju i razvoju obrazovanosti - priča Drenka Dobrosavljević za LINK. Verujete li da je emisija „Dijalog kul- tura“ uspela da taj dijalog iz naziva uspo- stavi i sa slušaocima kojima nauka nije matično polje interesovanja? Tom sveopštem dijalogu upravo i težim. On je u samom konceptu celog pro- jekta, pa iz emisije u emisiju prolazim uvek istu neizvesnost da li će realizovani program uspeti da zadovolji ukus znalaca i studenata iz date oblasti, da istovremeno privuče i zadrži pažnju naučnika i stude- nata i iz drugih oblasti, kao i da bude pro- stor/vreme koje će kao svoje osećati i naj- širi saznajno radoznali auditorijum, odno- sno svi slušaoci željni znanja i skloni pro- mišljanju, bez obzira na to čime se bave i koja predznanja imaju. Takođe, nauka i znanje nisu nikada bili niti će ikada biti lokalni ili u celini geografski brendirani, određeni, omeđeni, pa je emisija namenje- na bukvalno najširem krugu. Zahvaljujući internetu, razgovori o nauci, iz nauke i o naučnicima u mojim radijskim „Dijalozi- ma“ nedeljom u 23 sata, vremenom su postali jedan od onih primera za to kako nešto, uslovno da kažem, lokalno može da postane globalno i uđe u sveopštu razme- nu znanja, mišljenja, pogleda, susreta. O tome govori uvid u to koliko „Dijaloge“ preuzimaju drugi sajtovi iz najraznorodni- jih zemalja i podneblja, a i slušanost ove emisije u regionu. Zahvaljujući Web redak- ciji Radio-televizije Vojvodine, imamo egzaktne pokazatelje o odloženim poseta- ma emisiji, koja se sada već pet godina postavlja i na internet. Zabeleženo je više od dve stotine hiljada preslušavanja i 6.000 „skidanja“, tj. daunlodovanja emisi- ja. Desetak emisija eksperimentalno smo postavili i na YouTube, pa ovim brojkama možemo dodati još nekoliko hiljada. Da li je to malo ili zadovoljavajuće, moglo bi se utvrditi samo širim i uporednim analiza- ma. Na ovom mestu moram dodati i to da svi koji rade na realizaciji „Dijaloga kul- tura“ tome pristupaju sa posvećenjem bez ostatka. Mislim da se u programu osećaju nezamenjivi doprinosi ton-majstorki i muzičkog urednika, zatim u radijskim promo materijalima kreativnost urednika tog segmenta, te, kada je reč o podkastu, visoka profesionalnost Web redakcije RTV, ili, kada je reč o Fejsbuku Radio Novog Sada, talenat YouTube video editora. Svi oni učestvuju u nastojanju da „Dijalog“ uspostavi dijalog na neomeđenom prosto- ru. Mislite li da u današnjim medijima u Srbiji nedostaje više naučnih i edukativ- nih sadržaja? Već odavno su razvejane predrasude o tome da naučni i obrazovni programi niko- www.mediart.orglink30 jun 2013 broj 106 Edukativni sadr`aji su odgovornost Du{ko Domanovi}

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

ga ne interesuju. To vidimo i po isplativo- sti specijalizovanih kanala. Samo je pita- nje koncepta i njegove realizacije i mnogo rada i istraživanja. I učenja. Neprekidnog učenja. Mogu li, prema Vašem mišljenju, mediji odigrati značajnu ulogu kada je reč o edukaciji širih društvenih grupa, pre svega onih koje se od iste te edukaci- je uspešno „brane“ na većini drugih polja? Naučni i edukativni sadržaji su odgo- vornost javnih servisa, a kao što sam malo- pre spomenula, imamo priliku da se uveri- mo u to da specijalizovani kanali u svetu uspešno rade i na komercijalnoj osnovi, upravo zato što sadržaji o nauci i iz nauke spadaju u preferencije najšire publike i korisnika elektronskih medija. Njihovo prioritetno posezanje za internetom, pri- tom i pogotovo za YouTube-om, nije uslovljeno samo činjenicom da su štampa- ni formati mnogo skuplji, nego i novim percepcijama najmlađih generacija, koje se sa internetom i integrisanim sistemima već rađaju i mediji to ne smeju da ignori- šu ako hoće da opstanu. Takođe, treba imati u vidu da ko god eventualno poželi da manipuliše žanrovima i obrazovne i naučne programe stavi u službu ideologi- ja, trebalo bi unapred da zna da su tako koncipirani programi veoma providni, da to pogotovo mladi odmah prepoznaju i menjaju kanal. Samo ono što je iskreno, autentično naučno i istinito može da opsta- ne. Često se može čuti floskula, kojom se pojedini mediji na neki način brane od odgovornosti, a koja veli da je zatuplju- jući sadržaj koji se javnosti neretko plasi- ra samo proizvod želja i afiniteta iste te javnosti. Mislite li da je ovde reč o zame- ni teza? To jest, verujete li da su upravo mediji ti koji kreiraju ukus i afinitete javnosti, a ne obrnuto? Mediji kod nas su izgubili kredibilitet, između ostalog i zbog toga što su u dugom periodu zanemarivali obrazovne i naučne sadržaje ili im površno ili „navijački“ ili senzacionalistički pristupali, sa uvek spremnim floskulama zašto to čine. Kada je reč o obrazovnim i naučnim sadržajima i programima, mediji imaju veoma veliku odgovornost. Nisam sigurna u to koliko su mediji danas kreatori ukusa i afiniteta. Onoliko koliko toga ima, rekla bih da je to kratkog daha. Naime, to možemo uporedi- ti s umetnošću ili bilo kojim drugim vred- nostima. Ljudi sami prepoznaju da li je to ono pravo ili nije, pa čak i onda kada idete s nekim temama ili formama „ispred“ vre- mena. Sve veća diferencijacija preferenci- ja korisnika odvija se već nekoliko dece- nija i bez većih zasluga javnih servisa u anticipiranju toga. Zanimljivo je to da su upravo komercijalni kanali prvi naslutili važnost, budućnost, čak i isplativost spe- cijalizovanih programa sa obrazovnim i naučnim sadržajima. Takođe, i pored eko- nomske krize mnogi, kad god mogu, kupu- ju dobre specijalizovane časopise. Koliko je u kreiranju emisija sličnih Vašoj emisiji važna pojedinačna inicijati- va samih novinara i urednika? Koliko je bitno da i sami zaposleni u medijima imaju odgovarajuće obrazovanje i da su i sami radoznali i željni novih saznanja i konstantnog učenja? U vezi s tim, veru- jete li da današnji mediji u Srbiji raspo- lažu kadrom koji bi mogao da realizuje programe i emisije ovog tipa? U svim autorskim projektima, pa i kada je reč o autorskim naučnim programima, najbitnija je inicijativa pojedinca, od krei- ranja koncepta do ostvarenja, ali bez podr- ške glavnih i odgovornih urednika i me- nadžmenta medija i nihove programske vizije, odnosno prihvatanja i odobravanja projekata, oni ne bi mogli da se ostvaruju i razvijaju. Ali, nikada ne smemo zabora- viti ni na doprinose ton-majstora i tehnike u celini, doprinose muzičkih savetnika i na značaj IT podrške. Zašto je onda najbitni- ja inicijativa pojedinca? Autori će nositi i iznositi realizaciju svojih traganja i onda kada materijalnih ili drugih povoljnih uslo- va za ostvarenje nema ili gotovo da ih nema, odnosno podsticaće da se rešenja nađu i naći će ih dobrom saradnjom u dobrim timovima i motivisanim i perspek- tivno orijentisanim kolektivima. Odgova- rajuće obrazovanje, permanentno učenje i radoznalost takođe se podrazumevaju, kao i odgovornost. U suprotnom, emisija će se sama rastočiti, neće opstati ili će tavoriti kao bleda i nekredibilna. Da, u Srbiji ima mnogo visokoobrazovanih mladih ljudi izuzetno nadarenih za naučne i obrazovne programe, rubrike i specijalizovane časo- pise, bez obzira na to da li se objavljuju u elektronskoj ili štampanoj formi. Upravo njima sam namenila nedavni projekat obuke kadrova u medijima kroz radionicu „Govoriti i pisati o nauci“, a koji je podr- žao Centar za promociju nauke i koji pred- stavlja zajedničko ostvarenje Radio-tele- vizije Vojvodine i Prirodno-matematičkog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu. Kada bih, na primer, i htela da među svim polaznicima održane Radionice izdvojim samo jednog ili dvoje po talentu, znanju, potencijalima i sposobnostima, bilo bi to gotovo nemoguće. linkwww.mediart.org 31jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje Ka novoj pismenosti U „Dijalogu kultura“ zastupljene su kako prirodne, tako i društvene i humanisti- čke nauke, kako Drenka Dobrosavljević naglašava „sa uvek prisutnim pogledom na razvojne međuzavisnosti raznorodnih disciplina.“ - Ono opšte mesto da saznanja o svetu i fizičkoj stvarnosti relativiziraju čovekov pogled na sopstveno mesto u prirodi, da menjaju društvene odnose, da najdublje utiču na ustrojstvo i organizaciju života, na kulturu, umetnost i sve oblike stvaralaštva – veoma često zaboravljamo, a upravo je naučna pismenost, uz informacionu i tehničko- tehnološku, nužan preduslov savremenog doba, slobodno mogu reći nove civilizacije u kojoj, objektivno, već jesmo, sa svim njenim globalno-ekonomskim, društvenim, kulturološkim i, naravno, naučno-tehnološkim uslovljenostima i razvojnim tendenci- jama i povezanostima, ne samo informatičkim, konstatuje Drenka Dobrosavljević. javnih servisa

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

PP okušavam da prodrem u tajne razli- čitih sadržaja koji su bili emitovani preko najznačajnijeg tehničko medijskog pronalaska prve polovine XX veka, radija; u njegov život. Da li nas je radio „naučio pameti“?! Da li su izgovo- rene reči imale neki odjek na slušaoce; kako je ova mala drvena kutija bila upo- trebljavana i zloupotrebljavana? Da li uop- šte danas postoji „stari“ radio koji je umeo da obrazuje; kako se „uklapa“ u vreme televizije; kako radio izlazi na kraj sa novopečenim gazdama radija i voditeljima koji brbljaju. Internet kao novi oblik glo- balnog slušanja radija. Koliko uopšte slu- šalaca zna šta je to dokumentarni program radija, da li su ikad slušali takve emisije ... Sve su ovo pitanja koja su me zaokupljala dok sam maja 2013. pregledao otkucane tekstove pisaćom mašinom, nekih starih dokumentarnih radio emisija koje su nosi- le moj autorski znak. Ideja je bila da bacim manje zanimljive sadržaje, a ostale da une- sem u računar. Evo šta sam sačuvao. Pre- pisano iz kompjutera. Odlomci: 1. Čeda Petrović, „ložač iz Aušvica“ snimljen 1984. godine, vreme dešavanja, 1943. i 1944. godina: „...Prebacili su nas sa juga Srbije u jedan logor u Francuskoj. Tu smo ostali godinu dana, a odatle su nas transportovali u Aušvic. Tamo sam bio određen na rad u krematorijum. Sortiranje kose vršeno je po sobama: kratka kosa, dugačka, crna, plava, sve smo to skidali sa leševa, ljude različitih nacionalnosti. Nas po četiri, pet, ne možemo da podignemo onaj leš da ga nabacimo u peć. Tu ima, kao neka gvozdena nosila, i onda se ona ubace na otvor i kako ulaze unutra tu se peć auto- matski pali i ona tela gore. Sve tako dok i poslednju furunu nenapunimo. Onda je ona prva peć već gotova, izgorela. Otvara- mo vrata mašicama. Uzimamo dugačku gvozdenu šipku i kopamo po onim kosti- ma da se sve rasture. Jer one dođu kao kreč, nedogore ponekad, sasvim. One koske od mladih tela teže idu pa može pla- men da se ugasi. Ispod peći su vagoneti gde se seju kosti. U tim kostima se nalazi- lo zlato, srebro, čivije, šunugle, razni kli- novi. Zlato je najčešće bilo u zubima Ja sam to trijerisao. Tako, dok mi po onom pepelu ceo dan radimo, sakupi se pola kante zlata ili drugih odpadaka...“ Ova emisija pod nazivom „Ložač iz Aušvica“ u produkciji Dokumentarnog programa Drugog programa Radio Beo- grada, bila je emitovana na raznim jugo- slovenskim radio-stanicama, nekoliko godina pre izbijanja građanskog rata u Jugoslaviji, devedesetih, kada su proteri- vanja naroda, i slične scene o kojima je pričao Petrović, bili naša svakodnevica. Stvarnosti i istorija, uverava da dokumen- tarni program radija nije baš tako uticajan, i da pouke nema ili da baš oni koji su tre- bali da ga čuju, tada nisu bili pored ovog radio aparata. Ustvari , jesu. Slušali su neki „drugi radio“ sa drugom porukom jer radio je kao „demokratska mašinerija“ u vlasni- štvu širokog opsega različitih društvenih slojeva pa se za sve može naći opravdanje ili poklič: „u boj...“ 2. Kraljevina Jugoslavija, tridesetih godi- na, ima državne radio-stanice u Beogradu, Zagrebu i Ljubljani. Program ide uživo, ali najznačajnija emisija je „Nacionalni čas“. Ovu emisiju sve tri radio-stanice emituju svakodnevno. 23. je februar 1941. U okvi- ru „Nacionalnog časa“ profesor Živojin Mladenović drži predavanje: „Kraljević Marko i mi“. Ideja predavača i tadašnjih urednika radija: osnažiti naciju, podići moral zemlji koja je na pragu rata. Evropa je već u haosu. Ubrzo će doći vreme 1941, sveopšte bede jugoslovenskih naroda, kada će neki beogradski poštar, u svojoj nemaštini www.mediart.orglink32 jun 2013 broj 106 Bele{ke iz na{ih `ivota Dragoslav Simi} Major Nikola Kosi}, Raskol u eteru Milan Petrovi}, Radio JU iz Bukure{ta

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

tokom nemačke okupacije 1943. preživ- ljavati tako što će sa svojim radio apara- tom skrivenim u torbi sa poštom „gosto- vati“ nedeljno kod ljudi koji hoće da čuju vesti Glasa Amerike i londonski BBC; da rizikuju život slušajući zabranjene radio- stanice saveznika. Tako su se ovde prepleli život i radio. 3. Major Nikola Kosić posle zarobljeni- štva u Nemačkoj, odlazi 1950. u Ameriku. Uočivši neslogu među iseljenicima, osniva u Klivlendu „Srpski radio čas“ koji vodi volonterski 30 godina. Major kraljeve garde, Kosić, jugoslovenski orijentisan, poziva patrijarha Germana 1963, da šalje uskršnje i božićne poslanice koje će emi- tovati na radiju. Patrijaršija prihvata Kosi- ćev poziv, ali odmah počinje sa emitova- njem u Klivlendu drugi protivnički srpski radio koji podržava episkopa u raskolu, Dionisija. Nastaje rat na radio talasima, Kosića i raskolnika, koji traje 20 godina. Kosićeve emisije su sačuvane, a na osno- vu ovih dokumentarnih emisija, objavljena je knjiga „Raskol u eteru“ koju potpisuje autor ovog teksta. Zaključak: najznačajniji „električni“ medijum prve polovine veka za nama, radio, služio je Srbima da se međusobno časte najpogrdnijim rečima, ali da čuju svi. „Rat na radio talasima Hrvata i Srba“ u Njujorku devedesetih, je još zanimljiviji. Zakupe oni jednu talasnu dužinu na istoj američkoj radio-stanici koja iznajmljuje talase etničkim grupama i vode „rat“ preko svojih emisija nekoliko puta nedeljno „do istrebljenja“. I ta serija emisija je sačuva- na. 4. Pedesete XX veka. Na obali Dunava prema Tekiji od strane Oršave, montirali su Rumuni moćna ozvučenja sa kojih se emitovao program na srpskom jeziku radio „Slobodne Jugoslavije“ da bi se čula „isti- na“ o Jugoslaviji i izdajniku Titu, na dru- goj obali. Treba zamisliti kako je odzva- njala Đerdapska klisura u ovom propa- gandnom ratu. 5. Psiholog Milan Dajin iz Beograda, prvi u Jugoslaviji, formira telefonom savetova- lište za potrebe pacijenata u Srbiji 1972. I ova potresna svedočanstva ostaju sačuva- na na radiju, ali zbog straha od živog pro- grama tadašnjih urednika radija, ovakva emisija nije zaživela. Žena arhitekta pred put u Libiju, hoće da se ubije jer nije na vreme završila projekat..., pita Dajina šta da radi. 6. Profesor Aleksandar Jerkov, uživo, dokumentarno 2007. Emisija: „Moja auto- biografija“: - Misliti o tome gde je ovaj svet i gde smo mi u njemu, već je dovoljan izazov da se napravi neka vrsta luka kroz istoriju čovečanstva. Od ranih kosmolo- ških teorija, a takvih je bilo u svakoj civi- lizaciji koju smo do sada uspeli da upoz- namo, pa sve do naših dana, čovek ne zna kako bi bolje, kako bi više, kako bi potpu- nije, kako bi sasvim iscrpno odgovorio na pitanje gde je, gde je uopšte čovek. Istini za volju, još je dramatičnije ono drugo pitanje: ko je on? Ali čak iako se ta kona- čna drama identiteta i samospoznaje na trenutak ostavi na stranu, još uvek ostaje dovoljno prostora da se nad ovom naoko jednostavnom dilemom – gde smo, gde se uopšte nalazimo – pitamo više desetina vekova. Zamislite čoveka koji posle celo- kupne dosadašnje istorije čovečanstva koja ni na to pitanje nije odgovorila, dola- zi sa željom i čežnjom, sa potrebom i zah- tevom da se postavi jedno još manje oči- gledno, još manje odgovorljivo pitanje, a to je – gde je sve znanje ovoga sveta. U biblioteci? Ili ipak u svetu koji nas okru- žuje? Ili u samoj mogućnosti da saznajemo i konačno saznamo? Ili je sve znanje ovoga sveta još negde drugde do čega još nismo doprli…” Da ostavimo istoriju, na radiju. Ako bi se na kraju parafraziralo tekstu mudrog Jerkova odnosno temi ove kratke hronologije, može se postaviti pitanje, gde smo danas kao slušaoci radija. Ima li onih slušalaca iz tridesetih koji iz Novog sveta pozdravljaju domovinu!? Nestali su i oni, i njihovo vreme, nestala je njihova zemlja i njihov radio. Iz teksta Milana Mišića novinara iz Amerike pod naslovom „Veli- ki eksperiment sa anarhijom“ o knjizi „Novo digitalno doba“ Erika Šmita, citi- ram deo iz knjige: „Internet je i nedodir- ljiv i u stalnom stanju promene, postajući svake sekunde sve veći i složeniji. On je izvor ogromnog dobra i potencijalnog zla...“ Zamenite ovde englesku reč internet imenicom RADIO. Ta rečenica bi mogla da glasi: „Radio je izvor ogromnog dobra i potencijalnog zla“, u vremenu današnjeg brbljanja na domaćoj radio sceni. Koje su poruke voditelja?! Anarhija na radiju je model na koju savremeni srpski etar sve više liči. Muzički radio je opsesija dana- šnjih slušalaca, informacije što kraće i što brže da se što pre zaborave. Govorni radio-obrazovni model je u povlačenju, samim tim i poruke koje bi takav radio mogao da nosi svedene su na vest. linkwww.mediart.org 33jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje Bez intelektualnog miljea Pitali smo gospodina Simića, osniva- ča sajta www.audioifotoarhiv.com, da li dokumentarni program, samostalno, može da obrazuje? - Da dokumentarni program uopšte, ima tu moć, mnoga zla čovečanstva bila bi preskočena. Šta se uopšte i ko danas u najširoj populaciji, čita, gleda i sluša? Došlo je do svojevrsnog razbijanja inte- lektualnog miljea i tako razbijen svet nije u stanju da čita novine, a kamoli da misli o porukama medija koje ima pred očima ili u rukama. Ja sam pesimista u tom smislu. ^eda Petrovi} o Au{vicu

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

UU vreme nastanka i formiranja novi- na na srpskom jeziku, one su bile udžbenik koji je čitaoce obrazo- vao, podizao kulturni nivo i utirao put civi- lizacijskog razvoja nacije. Iako se obra- zovna komponenta u savremenim štampa- nim medijima skoro izgubila, u prošlosti je ona bila imperativ, jer usled nedostatka škola, slabe informisanosti i skučenih vidi- ka čitalaca, novine su imale misionarsku ulogu prosvećivanja najširih društvenih slojeva. Štampa na srpskom jeziku relativno je mlada, jer traje tek nešto duže od dva veka, a kakva je obrazovna situacija bila u doba njenog nastanka, svedoče reči Vuka Kara- džića: „U današnjoj Srbiji otprilike do godine 1804. ni u sto sela nije bilo svuda jedne škole, nego (koji su mislili biti) popovi i kaluđeri učili su po manastirima kod kaluđera ili po selima kod popova“. Još pre odlaska u Beč i početka rada na prvim srpskim novinama otac našeg novi- narstva Dimitrije Davidović, okušao se kao spisatelj odnosno prevodilac poučnih dela sa nemačkog jezika, što je u njegovo doba bila česta praksa u razvijenim zem- ljama, koje su se iz prosvetiteljskih razlo- ga prihvatali ljudi od pera. Davidović je 1812. godine objavio „Наставление к благонравило“ i „Списаниа училишна“. Ta dela nisu imala neku zapaženiju vred- nost ali se u predgovoru uočava vera u značaj vaspitanja i pouke mladih ljudi, koji treba da stave dužnost prema narodu iznad ličnih interesa što je svakako bio životni moto budućeg novinara. Koliko je Davi- dović bio uveren u značaj edukacije onih koji dolaze i koliko je bio ispred svog vre- mena primećuje i Milošević kada o stogo- dišnjici njegove smrti piše: „Sledbenik Dositeja, trezven i učen čovek koji čvrsto veruje da na prosvećenoj omladini leži budućnost naroda, smeli reformator koji još u ono vreme poklanja punu pažnju i školovanju ženske dece...“. Prvi medij kao prva lektira Kada je Davidović pokrenuo „Новине сербске из царствујушчег града Вијене“ 23. avgusta 1813. godine na području Habzburške monarhije bilo je obrazovanih Srba koji su uvideli značaj novina za podi- zanje ukupnog kulturnog nivoa naroda. Još u tekstu molbe koji su caru podneli Davi- dović i Dimitrije Frušić, jasno se ističe da novine imaju sve narodnosti osim Srba, kao i da će u listu osim političkih infor- macija biti plasirane i edukativne: geo- grafske, etnografske, ekonomske, literar- ne i ostale vesti. Ubrzo po pokretanju „Новине сербских“ u tom mediju dolazi do prvih polemika i sukoba protivnika i pristalica Vukove reforme, piše se o evrop- skim prilikama, Napoleonovim ratovima, stanju na berzi. Iako su novine bile strogo cenzurisane i nisu smele pisati o srpskim prilikama, nesumnjivo su uticale na šire- nje vidika čitalaca, koji su imali po prvi put u ruci informativni medij na mater- njem jeziku. Od 1815. godine Davidović izdaje godišnji almanah „Забавник“ u kom se štampa obrazovno-popularno delo „Дјејанија к историји србског народа“. „Новине“ su značajne za edukaciju čita- laca jer su imale zapaženu ulogu u pole- mikama koje su vodili ugledni književnici i borci za reformu jezika, a baš u tu svrhu uvedena je rubrika „Смесице“ koja se bavila stanjem u književnosti i umetnosti, a donošene su i informacije o zanimljivim događajima. Ta rubrika je živela i u docni- jim „Новинама Србским“ koje Davido- vić uređuje u Srbiji. Davidovićev bečki list je postao glavno kulturno i duhovno sre- dište mislećih Srba ne samo u državi Habzburga već i mnogo šire, jer u njima sarađuju svi književni delatnici koji su u ono vreme bili aktivni a pisali su na srpskom jeziku, među kojima se posebno isticao Vuk Karadžić. Od broja lađa do imena vladara Po prelasku u Srbiju 1821. godine Davidović se zalaže za pokretanje škola, čak iznosi avangardni predlog o osnivanju ženske obrazovne ustanove koju bi vodila njegova supruga, što dovoljno ukazuje na činjenicu koliko se zalagao za obrazova- nje. Davidović postaje glavni urednik služ- benih „Новина Србских“ koje izlaze 5. januara 1834. godine, što je naš prvi novi- nar vešto iskoristio za prosvećivanje svo- jih čitalaca. List je bio službeni jer u njemu dominiraju ukazi i naredbe kneza Miloša, kao i vesti o njegovim i aktivnostima vla- darske porodice. Da je Davidović imao viziju nezavisne Srbije najbolje svedoči njegovo rubriciranje koje na prvo mesto stavlja Srbiju, dok se u rubrici inostranih vesti nalazi Turska. Želja urednika da bolje obavesti i edukuje svoje konzumente informacija o međunarodnim odnosima očigledna je još u prvim brojevima kada on najavljuje da će se objavljivati ne samo političke, već i ostale vesti iz zemlje i inostranstva. To je Davidović uradio u uvi- jenoj formi da ne uvredi čitaoce o čijem ukupnom fondu znanja nije imao previše iluzija: „Боимо се, да се ненадје ко одт наши Читатела, коме неби познато било, какав е кои од страние земала, о коима ћемо по времену писати; зато смо и судили за нужно, дати у Новинама и кратко описаније страни царстава и земала, колика е коа, колико народа, воиске и прихода има, и како е име владателио ниноме а како престолним градовима“. Već se u narednom broju nalazi deta- ljan opis stanja u Španiji, Portugaliji, Grčkoj a daje se i društveno-ekonomski i geografsko-politički opis Rusije, Švedske, Austrije, Danske, Sardinije, Papske drža- ve, Holandije, Kraljevine Obe Sicilije, Pruske, Engleske, Francuske i Turske. Zanimljivo je čitati te novinarske tekstove koji su znalački prilagođeni obrazovanju i podizanju edukativnog nivoa čitaoca i pogađaju ono što je najviše zanimalo iole pismenog čoveka u Srbiji. Davidović kreće od veličine države, broja stanovni- ka, državnih prihoda, vojnih efektiva na kopnu i moru, pominje brojnost lađa, a završava imenom vladara i njegovom veroispovešću. Tu se radi o pravim edu- kativnim kursevima, kojima Davidović širi skučene vidike čitalaca, a da bi upot- punio fond znanja svoje publike, neretko www.mediart.orglink34 jun 2013 Danilo Medakovi} Kad su novine bile doc. dr Vladimir Barovi} broj 106

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

donosi informacije i prigodne poučne tek- stove prenete iz nekog medija na nemač- kom jeziku. Urednik „Новина“ je znao za ljubav Srba da sve kompariraju i u odnosu među- narodnih snaga upoređuju ko je od koga jači i brojniji u zemlji, narodu i vojsci, te je tim postupkom, okom pronicljivog novi- nara zaintrigirao ali istovremeno i eduko- vao domaćeg čitaoca koji nije do tada pra- tio svetsku politiku. Da bi se stvorila zrela javnost, neophodno je prvo dobro obaves- titi i informisati čitaoce što je Davidović umešno, sa posebnim senzibilitetom za naš mentalitet činio. Pravi razlog bavljenja spoljnom politikom, bio je taj što se nije smeo dublje zanimati za unutrašnje prili- ke koje u velikoj meri obeležava Milošev apsolutizam. Zbog toga je rubrika iz spolj- ne politike bila veoma bogata i kvantita- tivno, ali i u kvalitativnom smislu raznim edukativnim podacima, obaveštenjima i ostalim elementima koji su bili od suštin- ske važnosti u periodu kada je bilo veoma malo škola, koje su pružale samo funda- mentalno znanje. Možemo konstatovati da je Davidović zahvaljujući svom širokom obrazovanju i brizi za podučavanje naro- da, svesno od svojih novina načinio pravi udžbenik, iz kog je čitalac mogao naći niz podataka koji su edukovali u raznim ob- lastima. Prve novine za žene Naš veliki novinar koji se takođe ista- kao u prosvećivanju čitalaca bio je Teodor Pavlović urednik „Сербског народног листа“ (1835) i „Сербских народних новина“ (1838). On je rano uočio značaj štampe za obrazovanje naroda na mater- njem jeziku, o čemu je zapisao: „Читајмо, браћо, читајмо сербски! Јер ако читали не будемо, иза напредовања времена изостаћемо, а ко сербски неушчитамо, рђави Србљи бићемо“. U njegovim novi- nama bilo je mnogo obrazovnih sadržaja iz oblasti popularne biologije, zoologije, ali i značajnih književnih radova, jer u novinama sarađuju Sima Milutinović Sarajlija, Petar Petrović Njegoš, Jovan Ste- rija Popović, i drugi. Na slavenoserpski je preveo Vilandove „Simpatije“, i „O ophođenju sa ljudima“ nemačkog autora Adolfa Knigea. Pavlović se smatra za osnivača periodične štampe ali i prvog žur- nalistu koji je stvorio širu čitalačku publi- ku na srpskom jezičkom području. On je pokrenuo 1847. godine prvi književni almanah za žene pod nazivom „Драго- љуб“, koji je značajno uticao na podizanje svesti o značaju obrazovanja i opismenja- vanja ženske dece. Ogroman je Pavlovićev značaj što je uz velike napore uspeo da očuva Maticu srpsku, koja je zapala u krizu i očuva kontinuitet izlaženja njenog časopisa „Летопис“, čiji je urednik preko deset godina. Zahvaljujući dobrim vezama sa visokim krugovima, Pavlović je privo- leo plejadu uticajnih i bogatih aristokrata i građana da materijalno pomažu Maticu, te su zahvaljujući njemu našu najstariju kul- turno-obrazovnu ustanovu sačuvali od propadanja: Sava Tekelija, Đorđe Servij- ski, Petar Čarnojević, baron Jović, braća Ostojić i drugi. Koliko lucidno je shvatio značaj štampe za obrazovanje naroda naj- bolje svedoči zapažanje samog Pavlovića: „Новине наше нису као што су негда биле, само прости гласоноша, само пре- писка вести преко руке скупљени... У последње време ништа тако човеческу и народна делатност подизало и потпо- моагало није, као ова два чудотвора: печатња (штампа В.Б.) и пара, пак види- мо како се сви народ њих хватају“. Čak i kada je uviđao da se od izdavanja novina može samo osiromašiti Teodor Pavlović se pregalački prihvatao tog nezahvalnog posla, duboko verujući u svoju skoro apo- stolsku misiju prosvećivanja naroda putem štampe, na čemu mu docnija pokolenja moraju biti zahvalna. Štampa za narod Veliki izdavač novina i urednik Danilo Medaković prvi je među našim novinari- ma razumeo značaj približavanja štampe jeziku, potrebama i željama „običnog čoveka“, jer on izvodi novine iz elitistič- kog kruga i šalje ih u narod. Svoj „Србски дневник“ pokreće 1852. godine i štampa ga na Vukovom jeziku, a ulogu novina sagledava vizionarski: „Новине су руко- водитељ неки у главним потребама народа, а у исто време огледало целе књижевности србске. Ја нисам ни мало грешио што сам некад новине називао огњиштем народним“. U svojim novina- ma piše jasno, razumljivo i kako sam kaže, tako da ga mogu čitati svi pismeniji ljudi, što štampi daje novu dimenziju, širenja kulturnih vrednosti i obrazovanja najširih društvenih krugova. Medaković je izveo novine iz uzanog salonskog kruga i uveo ih u široke narodne slojeve, što je njego- vom lako čitljivom i razumljivom „Србском дневнику“ dalo prosvetiteljsku crtu. Ugledna novinarska pera poput Sve- tozara Miletića, koja pišu u tom mediju samo su doprinela da se novine čitaju jed- nako i u seljačkoj kolibi, kao što su do tada u građanskoj kući. Koristeći novinarsko znanje i štampariju u svom posedu Meda- ković se prihvatio posla od epohalnog značaja za srpsku kulturu onoga doba, jer izdao je sabrana dela Dositeja Obradovića u deset knjiga i svoje četvorotomno delo „Повјесница србског народа од најста- ријих времена до 1850. године“, što ovog novinara svrstava u red naših istak- nutih kulturnih radnika, što mu je javno priznato članstvom u Srbskom učenom društvu i Matici srpskoj. Kao što je današnja uloga javnog servi- sa da pored informisanja i zabave, eduku- je svoje gledaoce/slušaoce, možemo bez ograde konstatovati da je upravo tu misiju imala štampa na srpskom jeziku u vreme svog nastanka, jer se sa velikom posveće- nošću težilo prosveti i obrazovanju čitala- ca. To je razumljivo jer u vreme kada je škola bilo malo ili su bile veoma skupe, učilo se čitanje uz novine, prve podatke iz oblasti kulture i prosvete ljudi su dobijali iz štampe. Novine su imale ulogu pravog učila, jer baš zahvaljujući uzrastanju uz prosvetiteljsku štampu, kao i obrazovanju u inostranstvu, sredinom 19. veka stasale su generacije koje će iznedriti neke od naših najvećih novinara, političara, javnih radnika i kulturnih stvaralaca. linkwww.mediart.org 35jun 2013 broj 106 mediji i obrazovanje ud`benik Dimitrije Davidovi}

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/

36

https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/