LINK 106
LINK 106
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/1
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/2
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/OO
vo se zaista desilo. Četiri devojčice izlaze iz osnovne
škole. Zgrada je na ćošku, tu je prometna raskrsnica na
kojoj je saobraćaj regulisan semaforima. Kad se bolje
pogleda, reč je o dve+dve drugarice. Crveno svetlo je za pešake.
Jedan par staje i čeka zeleno. Druge dve nastavljaju da prelaze,
nebitno je što vozila nailaze, uz glasan komentar: „Vidi ove dve
štreberke, čekaju zeleno!“.
Pojmu „štreber“ je u proteklih pola veka pripisano mnogo zna-
čenja. Od onog već tradicionalnog da su to đaci koji misle samo
na školu i ulizuju se profesorima, do gikova (geek, nerd, engl.) u
21. veku koji su zaluđeni, najčešće, tehnikom. Terminom se daka-
ko pozabavio i Vukajlija. Ipak, pretragom po rečnicima koji uka-
zuju na nemačko poreklo ovdašnje reči, i po internetu i još nekim
knjigama nije moguće naići na primer da se štreberom naziva
neko ko brine o svom životu.
No, možda i nije začuditi se. Relativizacija osnovnih životnih
vrednosti, isticanje u prvi plan tragičnih događaja, nepostojanje
zakonske obaveze da i komercijalni mediji, pored javnih servisa,
emituju obrazovne sadržaje, sigurno je da doprinose opštem sta-
nju duha nacije koji baš i nije za pohvalu. Naravno, niko ne tvrdi
da su samo i jedino mediji, ponajmanje ovdašnji, krivi. Moglo bi
se uprti prstom na više strana, ali to nije poenta. Mnogo je bolje
okrenuti se budućnosti i delati.
Postavlja se pitanje: kako? Da li se prisetiti vremena kada je
radio bio u povoju i kada je kopirao dešavanja u okruženju orga-
nizujući koncerte i drame uživo jer nije znao za ništa bolje?
Možda prve filmske projekcije, kada je preplašio publiku onaj
ulazak voza u stanicu? Televizije od vremena pre „Dinastije“
(iako to nije bila prva sapunica ikada producirana), pošto na ovim
prostorima posle njenog emitovanja više ništa nije bilo isto ili je
od tada baš sve isto?
Zaludan je posao pozivati se na značaj obrazovanja, čak i u
medijima, ako se zaboravljaju osnovni postulati ljudskosti. Da je
život vredan. Da se problemi rešavaju. Da treba da poštujemo
jedni druge. Da ne lažemo i ne krademo. Itd. Mirjana Bobić Moj-
silović je svojevremeno to lepo sročila u RTSov serijal „Nije
teško biti fin.“ Samo, javni servis nikako da se seti da bi i njega
vredelo reprizirati. Kolokvijalno rečeno, slike vrede više nego
hiljadu reči. Takva smo, izgleda, vrsta – mi, ljudski rod. Džaba
priča, dok ne vidimo.
Pojednostavljivanje sadržaja, jedna od odrednica masovne kul-
ture, omogućilo je novo proleće latinske poletne maksime
„Siscius, alcius, forcius“, s tim što se ovde ne misli na sport. Brzi-
na sastavljanja i prenošenja informacija koliko god doprinela
tome da svako o svemu treba i može da zna što više, uticala je
istovremeno na gubitak u raznovrsnosti uglova posmatranja –
kvantitet je ne jednom pojeo kvalitet.
Načini učenja se s godinama menjaju, što zbog razvoja dru-
štva, što zbog starenja jedinke. Isto je i sa vrstama znanja. Evo pri-
mera iz meteorologije. Pre 20 godina nije se pričalo o UV zrače-
nju na način kao danas. Niti je informacija o tome bila u segmentu
„Vreme“. Uopšte nije bila važna za funkcionisanje pojedinca.
Danas čak mogu da se kupe pokazatelji nivoa UV zračenja koji
se nose poput narukvica. Promene su neophodne, one donose
život i da bi se auditorijumu prenelo ikakvo znanje, nužno je da
medijski radnici budu otvorenog uma za sve što je novo.
Upravo je obrazovanje (i medijsko) ono koje bi trebalo da
publici omogući sagledavanje pojave ili pojava sa strane, odozgo,
odozdo, vertikalno, horizontalno ... A da bi se dotle zaista i stiglo,
možda je prvo potrebno da mediji počnu sa preispitivanjem poi-
manja odrednica „škola“ i „obrazovanje“, a potom da, na osnovu
zaključaka, konsoliduju funkciju kojom se ovaj broj LINKa bavi.
Viđenja Kena Robinsona na adresi www.youtube.com/
watch?v=zDZFcDGpL4U daju interesantan ugao o tome zašto je
učenicima škola dosadna, zašto beže od znanja (i da li je zaista
baš tako ili im se pruža prevaziđen koncept), kako se obrazovna
institucija može da izjednači sa proizvodnim procesom u fabrici,
te da poimanje intelektualnog, koje postoji više od 100 godina, u
ovom veku mora da se menja.
Dva su moguća scenarija: ako bi svi, a ne samo pojedini delo-
vi auditorijuma, raspolagali veštinama sagledavanja pojava iz
više uglova, za pretpostaviti je da bi postali zahtevni i skloni
izvoljevanju – jer ih je neko naučio da to budu. Što bi, s druge
strane, mogao da bude ozbiljan problem za produkciju. I tako u
krug.
Optimističnije gledano, moglo bi da se iznedri, imajući u vidu
napred navedeno, to da medij podstiče i proizvodi sadržaje koji
pružaju „znanje više“. Individualnih, vansistemskih, pokušaja u
tom smeru već ima. Saša Popović iz Niša preko YouTube kanala
„Uči Slobodno Akademija“ i na adresi www.ucislobodno.com,
između ostalog, objašnjava korak po korak na koji način se reša-
vaju zadaci iz matematike i srpskog za završni ispit u osnovnoj
školi.
Zašto smo došli u situaciju da o obrazovnoj ulozi medija govo-
rimo kao o funkciji koja izumire na ovdašnjem medijskom nebu?
Hm! Pitanje je postavljeno, potraga za odgovorima otvorena.
A šta ćemo sa „štreberima“? Četiri devojčice su nastavile svo-
jim putem, dve brže, dve sporije i sigurnije. Nedostajao je jedan
đak da ponašanjem pokaže ko je u većini. Ljudski je nadati se da
bi bio na strani „štreberki“ sa početka priče.
linkwww.mediart.org 3jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
Ovaj broj LINKa sufinansirao je Pokrajinski sekretarijat za kulturu i javno
informisanje Vlade Vojvodine.
[treberimr Sanja Bo{kovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/www.mediart.orglink4 jun 2013
broj 106
LINK, časopis za
profesionalce u medijima
Izdavač:
Media Art Content d.o.o
preduzeće za proizvodnju medijskog
sadržaja
Bul. M. Pupina 6/III (c/o UNS)
21000 Novi Sad
Tel/fax: 021 427 462
info@mediart.org
www.mediart.org
u saradnji sa
Udruženjem novinara Srbije
Resavska 28/I
11000 Beograd
Tel/fax: 011 32 36 377
www.uns.rs
VD direktora:
Tanja Prodanov
+ 064 18 10 376
tanja.prodanov@mediart.org
Glavna i odgovorna urednica
vanrednih izdanja:
mr Sanja Bošković
+ 063 610 855
njasab@gmail.com
Pomoćnica glavne urednice:
Marijana Ramić
+ 064 334 01 39
marijanaramic@gmail.com
Redakcijski kolegijum:
Dragana Bjelica (glavna i odgovorna
urednica redovnog LINKa), Olivera
Obrenov, dr Dubravka Valić Nedeljko-
vić, Vesna Vujasinović, Rastislav Dur-
man, Siniša Isakov
Tehnička oprema i dizajn:
Emil Otrupčak
Korektura:
Lidija Lazar
Naslovna strana:
Programski arhiv TV Beograd
Ilustracije: Programski arhiv TV Beo-
grad, redakcija LINKa, str. 14-15 vlas-
ništvo autora članka, str. 17 Vladimir
Tatarević, Marko Risović, Dragoljub
Zamurović, str. 18 Politikin zabavnik, str.
29 MC Beograd, str. 30-31 Zoran Deja-
nović, str. 32-33 Dragoslav Simić
Podaci za grafičke prikaze: Republika
Srbija – Republički zavod za statistiku,
Beograd 2013.
Štampa:
Maxima graf, Petrovaradin
021 64 33 512
maximagraf@gmail.com
Vanredni brojevi distribuiraju se bez
naplate.
COBISS.SR-ID 181608199
ISSN – 1451-3420
dr Srđan Damnjanović
Žak Lakan u kući
Velikog brata
Strana 6
Sažetak: Serijal Veliki brat je jedna od naj-
upečatljivijih posledica debakla humanističke
iluzije o samosvesnoj i racionalnoj ljudskoj pri-
rodi. Veliki brat kao forma zabavnog programa
može se osvetliti lakanovskim koncepcijama,
kao što su faza ogledala i Veliki drugi. Premda
je pogrešno između pomenutih koncepcija i seri-
jala Veliki brat staviti potpuni znak jednakosti,
ipak se radi o plodnoj analogiji. Njena suština je
u sledećem: Veliki brat je osmišljen radi zamene
fiktivnog identiteta zasnovanog na mržnji, lju-
bomori i rivalstvu, oblikom komunikacije koji se
nalazi izvan polja imaginarnog rata svih protiv
svih. Ovaj nekonformistički koncept zasnovan je
na prvenstvu nadsubjektivnih struktura (nesve-
sno jezika). Međutim, kao deo masovne kulture,
Veliki brat najčešće samo učvršćuje imaginarne
odnose.
Ključne reči: Veliki brat, Veliki drugi, Žak
Lakan, nesvesno jezika
UDK: 316.77:654
prof. dr Milka Oljača
Uči se čitav život
Strana 8
Sažetak: Ukoliko pođemo od toga da su za
uspešnost u procesu učenja bitne psihološke
karakteristike ličnosti kao što su inteligencija,
pažnja, mašta, moć zapažanja, mišljenje, i pam-
ćenje, istraživanja pokazuju da tu postoje razlike
između dece i odraslih, ali da su one pre svega u
korist odraslih.
Ključne reči: učenje, deca, odrasli
UDK: 159.922:159.953.5
prof. dr Dubravka Valić
Nedeljković
Obrazovna
komponenta u
programu javnog
servisa - teorija i
praksa
Strana 10
Sažetak: Zakon o radiodifuziji govori o raz-
novrsnosti TV programa u četiri konteksta: raz-
novrsnost programskih sadržaja, o raznovrsnosti
u pogledu porekla produkcije, o programima na
srpskom jeziku i na maternjim jezicima nacio-
nalnih manjina i etničkih grupa i raznovrsnost
programa s obzirom na različite ciljne grupe
kojima je namenjen i njihove specifične potrebe.
Ipak, termin programska raznovrsnost nije jasno
određen ni u jednom od medijskih zakona što se
odražava na percepciju auditorijuma.
Ključne reči: mediji, zakon, raznovrsnost
programskih sadržaja
UDK: 347.83:[316.773.3:654
mr Ljiljana Lj. Bulatović
Nove novinarske greške
Strana 14
Sažetak: U ime strategije jačanja multime-
dijske pismenosti kod medijskih poslenika, kako
u funkciji njihovog razumevanja i korišćenja
meta-jezika multimedijalnih savremenih medija
tako i u funkciji njihovog korišćenja kao izvora
koji vodi direktno do korisnika, potrebno je radi-
ti na razvijanju i jačanju: participativne kulture
između tehnologije i korisnika, saradnje medija
kao ekonomskog subjekta i javnosti i na kraju -
kritičkog prevrednovanja tehnologizovano-ekra-
nizovane stvarnosti.
Ključne reči: mediji, obrazovanje, medijska
pismenost
UDK: 316.774:37
mr Nenad J. Nikolić
Kvizovi vs. rijaliti
Strana 22
Sažetak: Večita potreba ljudi da se takmiče,
upoređuju znanja i veštine, proveravaju sposob-
nosti našla je pogodno tlo u televizijskim žanro-
vima: kvizovima i rijaliti programima. Naoko
različite, ove dve forme karakteriše dosta dodir-
nih tačaka.
Ključne reči: rijaliti, kviz, televizija
UDK: 793.7:654.197
mr Dragana Abramović
Edukacija kroz igru u
TV programima
Strana 24
Sažetak: Postoji veliki broj preciznih defini-
cija edukacije putem medija, medijske pismeno-
sti, edukacije u komunikaciji i kako je praktiko-
vati. Neke visokocivilizovane zemlje imaju
ostvarene rezultate, ali generalno obrazovanje
putem medija nije postignuto. Razlozi za
neuspeh medijske edukacije su različiti u svakom
delu sveta, ali najvažniji su društvena nezainte-
resovanost i nedostatak implementacije u kolek-
tivnoj medijskoj politici.
Ključne reči: edukacija putem medija, deca,
televizija
UDK: 316.774:37]:316.775.4-053.2
316.74:37]:654.197
doc. dr Vladimir Barović
Kad su novine bile
udžbenik
Strana 34
Sažetak: U radu se analiziraju najznačajniji
mediji i novinari koji su u vreme nastanka štam-
pe na srpskom jeziku značajno uticali na obra-
zovanje čitalaca. Ondašnje novine su pored
informisanja razumevale svoju ulogu kao pro-
svetiteljsku i obrazovnu, te su plasirale najširi
korpus podataka koji su edukovale čitaoca, i pro-
širile vidike ljudi koji su malo putovali i znali o
ondašnjim svetskim i evropskim prilikama.
Ključne reči: novine, obrazovanje, istorija,
informisanje, novinari
UDK: 070:[316.74:37
P R O ^ I T A J T E
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/Prva srpska televizija iz Beograda, PR
menadžerka, Slađana Paunović:
- Ceo informativno - dokumentarni pro-
gram je posvećen obrazovnim segmenti-
ma, počev od brojnih Discovery emisija,
zatim emisije Galileo kroz koju se na za-
nimljiv način odgovara na mnoga pitanja.
Zadirući pod površinu kompleksnog sveta
koji nas okružuje, Galileo na jednostavan
i zabavan način pristupa nauci i obrazo-
vanju. U interakciji sa gledaocima, daju se
odgovori na sve što ih zanima iz oblasti
nauke i života.
To su možda samo segmenti najdirekt-
nijeg bavljenja ovim delom programa ali
ipak značajni, s tim što postoji trud da se i
kroz druge emisije obrađuju priče iz kul-
ture, istorije pa i svakodnevnog života koje
proširuju vidike na različite načine. Taka-
va emisija je Exploziv koja je uz to i
humanitarnog karaktera, a naročito emisi-
ja Žene koja edukuje i u kojoj se otvoreno
razgovara o najrazličitijim temama – škol-
stvo, zdravstvo, ekonomija, pravo, politi-
ka, istorija, današnjim trendovima u svim
oblastima.
TV Kanal 9 iz Kragujevca, direktorka
marketinga Biljana Kilibarda:
- Na televiziji Kanal 9 nekoliko godina
emituje se obrazovna emisija Amfiteatar.
Emisija se radi u saradnji sa Univerzitetom
u Kragujevcu, kao i sa dvanaest fakulteta u
njegovom sastavu. Takođe, u ovaj projekat
su uključeni i Centar za razvoj karijere,
Univerzitetska biblioteka i Studentski cen-
tar.
Amfiteatar gledaocima nudi informaci-
je o fakultetima, studijskim grupama, kon-
kursima za upis na fakultete, stipendije,
mesta u studentskim domovima i informa-
cije o međunarodnoj saradnji i projektima.
Emisija emituje i koncerte i različite iz-
ložbe studenata i profesora, kao i sportska
takmičenja.
Od septembra ove godine, u planu je da
se pokrene još jedna emisija obrazovnog
tipa, koja će se najverovatnije zvati Učio-
nica. Emisija će se baviti temama koje su
u vezi sa đacima osnovnih škola.
Radio 021 iz Novog Sada, glavni i
odgovorni urednik Slobodan Krajnović:
- Na Radiju 021 ne postoji obrazovna
emisija, već se kroz informativni program
prožima obrazovni sadržaj, u vidu kratkih
vesti.
Studio B iz Beograda, pomoćnica
glavnog i odgovornog urednika Studija B,
Danijela Šegan:
- Televizija Studio B ima obrazovne
sadržaje koji se protežu kroz emisije
različitog tipa. Emisije Moj Beograd,
Beograde dobar dan, Agape, Duhovnici,
Nivo 23, Od A do Š, Još uvek budni sa
Ivon, pa i jutarnji program pored informa-
tivne uvek sadrže i obrazovnu crtu. Adek-
vatni gosti uz priloge objašnjavaju i daju
edukativnu crtu svim temama koje se
obrađuju: kultura, duhovnost, socijala,
život uopšte.
Moguće je da će se od sledeće sezone
uvesti i neke nove emisije koje takođe u
sebi sadrže edukativnu crtu. Za sada je to
još uvek samo u nacrtu, jer resursi diktira-
ju realizaciju. Izvesno je da će se u fokusu
naći sve ono što je u vezi sa Beogradom i
životom u njemu, od istorijskih prikaza do
savremenih dešavanja.
Radio Ozon iz Sremske Mitrovice, glav-
na i odgovorna urednica, Dijana Šćekić
Aštalkovski:
- Radio Ozon ima nekoliko obrazovnih
emisija, kao i emisija kroz koji se obra-
zovni i kulturni sadržaj proteže. Moljac
je emisija o čitanju koja se emituje jed-
nom nedeljno. Partner ove emisije je
izdavačka kuća „Laguna“ iz Beograda.
Moljac predstavlja nova izdanja knjiga,
obilaze se mitrovačke knjižare i prave se
top liste najčitanijih knjiga u gradu, u
emisiji gostuju bibliotekari sa kojima se
takođe priča o novim izdanjima, kao i
starim naslovima knjiga. U jednom delu
postoji i otvoren telefon, kada se slušao-
ci javljaju i predlažu knjigu koju bi mogli
drugi pročitati i prenose svoje utiske o
istoj. U toku emisije slušaocima se pok-
lanjaju tri knjige.
Anatomija turista je polučasovna infor-
mativno-edukativna emisija iz oblasti tu-
rizma, koja je prilagođena interesovanjima
i potrebama prosečnog turiste, a emituje se
od maja do kraja avgusta.Tokom emisije u
saradnji sa agencijom iznose se informa-
cije o kojima se većina turista pre svakog
putovanja, uglavnom ne raspituje. Na
kraju emitovanja emisije izvlači se jedan
slušaoc (tokom tri meseca svake nedelje se
jednom slušaocu u nagradnoj igri dodeli
vaučer) koji dobija nagradno putovanje za
dvoje.
Emisija Slučajni partneri emituje se tri
puta nedeljno, već tri godine. U ovoj
emisiji gostuju građani Sremske Mitrovice
i početna ideja je bila da se predstave sve
delatnosti u gradu po principu „upoznaj
svoje sugrađane“ - pekara, obućara,
kasirku... Međutim, već posle dva meseca
emisija je dostigla veliku slušanost, tako
da osim gostovanja „običnog građanina“
koji priča sa voditeljem o radnom danu i
slobodnom vremenu, pre svakog kul-
turnog ili sportskog događaja gostuje neko
od građana ko učestvuje, a ne organizatori.
Tako da se kroz ovu emisiju ne informišu
samo građani šta se priprema u gradu, već
se o nekom događaju priča na sasvim dru-
gačiji način, prenose se osećanja učesnika,
i prikazuje se kako to izgleda iz njihovog
ugla.
Dobro jutro Mitrovice je emisija koja se
emituje svakog prepodneva. U ovoj emisi-
ji putem i-mejla ili telefonom slušaoci po-
stavljaju pitanja o komunalnim problemi-
ma, na koja se traže odgovori. Redakcija
pokušava da utiče na nadležne da se od-
ređeni problemi reše i objašnjava građani-
ma, koji najčešće nisu dovoljno obaveš-
teni, kako mogu najbrže da reše problem.
linkwww.mediart.org 5jun 2013
broj 106
Redakcija LINKa sprovela je mini anketu me|u medijskim ku}ama.
Pitanje je glasilo: „Koje obrazovne sadr`aje negujete?”.
Prenosimo odgovore koji su pristigli do zaklju~enja broja
Informacija i edukacija
Dunja Popov
mediji i obrazovanje
Član 6.
U Pravilniku o utvrđivanju visine i
načina plaćanja naknade za emitovanje
radio i/ ili televizijskog programa, u
članu 6. stoji: „Prilikom podnošenjа pri-
jаve nа jаvni konkurs, podnosilаc pri-
jаve može trаžiti dа mu se odobri smа-
njenje visine nаknаde (popust) zа emi-
tovаnje progrаmа. Sаvet RRA može,
nаkon šest meseci od početkа emitovа-
njа rаdio i/ ili televizijskog progrаmа, nа
osnovu zаhtevа emiterа i izveštаjа
Stručne službe RRA, odlučivаti o
izmeni visine nаknаde zа emitovаnje
progrаmа... Sаvet RRA može nа zаhtev
emiterа doneti odluku o smаnjenju
visine nаknаde (popustu) iz člаnа 4.
ovog Prаvilnikа u visini: do 20% zа
emiterа koji emituje nаjmаnje 50% pro-
grаmа iz obаvezne kvote sopstvene pro-
dukcije iz oblаsti kulturnog, dečijeg i
obrаzovnog progrаmа ...“
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/UU
berbernici koju redovno posećujem, veliku promenu iza-
zvala je kablovska televizija. A kako je ljudima teško
ugoditi, jedna mušterija je zatražila da se program koji
emituje istorijske poludokumentarne filmove (baš u epizodi gde
je jedan uvaženi egiptolog vešto odglumio samoga sebe), zameni
serijalom ovdašnjeg Velikog brata. Srećom, do zamene progra-
ma nije došlo, ali smo moj berber i ja sumorno zaključili da i naš
omiljeni naučno-dokumentarno-zabavni program ima osobine
Velikog brata. Akteri glume sami sebe na način koji može zado-
voljiti opsesivnog intelektualca i prikovati ga za ekran, a sve pod
izgovorom razonode i obrazovanja.
Zamislite da je neko, na primer 1986. ili ne tako daleke 1995.
stavio kamere u, nedajbože, zgradu vazda buntovnog Filozofskog
fakulteta u Čika-Ljubinoj 12? Već zamišljam policijski kordon
naspram studenata, demonstracije i peticije, javno čupanja ka-
mera kao dokaz građanske svesti, rok-koncert protiv narušavan-
ja „prava na svoj, autentičan život, a to je temeljno ljudsko pravo,
pravo na privatnost i unutar zvaničnog prostora, jer institucija u
građanskom svetu nije totalna (totalitarna) institucija”, itd. Ipak,
danas svi uvodimo kamere, „da bi se osećali sigurnije”, jer, „naša
deca su u pitanju”, dok poneko maštovitiji ima fiksiranu kameru
u svojoj spavaćoj sobi. A i ja vezujem svoj bicikl najradije ispred
kamere ovdašnjeg parking-servisa, premda sam video da taj prob-
lem lako rešava jedna oveća kapuljača, a mlađani delija (pojava
dostojna počasnog članstva u Kju-kluks klanu) koji je odjahao na
velosipedu moje prijateljice, blagoizvoleo je kameri pokazati
srednji prst.
Suština projekta Veliki brat sastoji se u nastojanju da se komu-
nikacija ili fiktivan identitet zasnovan na mržnji, ljubomori i rival-
stvu zameni oblikom komunikacije koji nas može suočiti sa
različitim fenomenima ljudske egzistencije, koji ne postoje u
nekom dalekom drugom, nego u svakom od nas. Veliki brat je
forma zabavnog programa, zamišljena da izvede projekat eman-
cipacije posredstvom jednog nekonformističkog koncepta, bez
pouke i pridike. Doduše, efekat može biti i suprotan.
Termin Veliki brat lansirao je Džordž Orvel u romanu „1984“.
Big Brother je lik vođe totalitarnog režima u fiktivnoj državi
Oceaniji. U romanu se vođa nikada ne pojavljuje neposredno,
nego preko sveprisutnih plakata i ekrana. Zahvaljujući planetarnoj
popularnosti romana, termin Veliki brat postao je sinonim za vlast
koja nadzire svoje podanike, odnosno za savremenu tehnologiju
koja je u potpunosti uklonila mogućnost opstanka privatnosti.
Roman sugeriše mogućnost da Veliki brat predstavlja ličnost koju
je Partija izmislila radi beskrupulozne manipulacije, kontrole i
održanja na vlasti. U tekstu ću pokušati da obrazložim nikako jed-
noznačnu vezu između jezika, Velikog drugog i Velikog brata.
Debakl humanističkog ideala i struktura ljudske
psihe
Pojava serijala Veliki brat proizvod je potpunog debakla
humanističkog ideala čoveka, kao bića koje deluje na osnovu
autonomije volje i samosvesti. Iz perspektive lakanovske filo-
zofije pretpostavka Velikog brata (ono: „neko nas posmatra, neko
nas stalno gleda”), je zapravo pretpostavka našeg iluzornog ili
nestabilnog identita koji nastaje u procesu komunikacije, inter-
akcije sa drugim ljudima posredstvom jezika. Zapravo, mi komu-
niciramo sa drugim posredstvom Velikog drugog. Dok je Frojd u
nesvesnom video uzburkani i za naivno oko neupućenog u psi-
hoanalizu neprozirni okean nagona i želja, prema Lakanu, ele-
menti nesvesnog obrazuju „označiteljski lanac”, a odrastanje je
proces stabilizacije značenja. Lakan time odbacuje Frojdovu
topografiju nesvesnog, jer ego ne može zauzeti mesto nesvesnog,
a još manje ga može kontrolisati. Prema Lakanu, ego, odnosno
„ja”, nije ništa drugo do iluzija, odnosno proizvod samog
nesvesnog, a nesvesno je temelj čitavog bića.
Realno, imaginarno i simboličko, prema Lakanu, čine struk-
turu ljudske psihe. Realno je ono što postoji pre simbolizacije,
što se ne može simbolizovati i na kraju, što je proizvod sim-
bolizacije. Dakle, realan je svet novorođenčeta pre svih podela
ili, naravno uslovno, svet van kuće Velikog brata. Imaginarno se
može dovesti u vezu sa Lakanovom fazom ogledala: „Ljudsko
mladunče u dobu kad ga nakratko, ali još za neko vreme, šim-
panzo nadmašuje u instrumentalnoj inteligenciji, međutim, već
prepoznaje u ogledalu svoju sliku kao takvu”. Reakcija deteta
koje prepoznaje svoju sliku u ogledalu nije za Lakana znak pre-
poznavanja subjektovog identiteta, već je pre reč o njegovom
problematičnom konstituisanju, kada i nastaje idealno ja. Ego je
imaginarna tvorevina čije funkcionisanje prikriva nesvesno,
čineći neprozirnim ono što stvarno pokreće neku osobu. Imagi-
narni poredak ne uključuje samo ono što je iluzorno, nego i sve
ono što je formirano identifikacijom. Imaginarni odnosi su prožeti
različitim tenzijama, zavišću, ljubomorom i agresijom, a odnos
prema drugom se uspostavlja kroz modalitet slabiji/jači. Reč je o
odnosima u kojima vlada rat svih protiv svih. Istovremeno dolazi
i do unutrašnjeg sukoba subjekta Velikog brata, i to između ego
ideala (ono što Drugi očekuje od subjekta) i idealnog ega (onoga
što subjekt uzima za svoju normu i sliku). Učesnik Velikog brata
uveren je da njegovo „ja“ nije proizvod lika koji gledaoci imaju
o njemu, jer je „samo glumio, radi ostanka u igri“. On veruje da
je njegovo pravo „ja“ konstituisano kroz prethodno pogrešno pre-
poznavanje, odnosno kroz idealni ego. Dakle, on je dobar sin,
pristojan dečko i mladić – kako ga uostalom vide njegovi bližnji,
a slika u ogledalu, ona koju su oformili gledaoci je, kako veruje,
www.mediart.orglink6 jun 2013
broj 106
@ak Lakan u ku}i Velikogdr Sr|an Damnjanovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/lažna, odnosno nestvarna. Međutim, ona je stvarna koliko i
prethodna slika.
Lik koji se javio u ogledalima miliona tv ekrana, a zatim u
očima publike je, ego ideal, imaginarna simbolička pozicija, a ne
tek ravnodušna i indiferentna slika koja se može prihvatiti ili
odbaciti. Stanje rascepljenosti između subjekta i ega potencirana
je rascepljenošću između idealnog ega i ego ideala. Na kraju,
pobednik je onaj ko se potčinio (kako on misli neautentično i fik-
tivno ali takođe stvarno) slici koju o njemu ima anonimna publi-
ka. Tako subjekt manipuliše sopstvenim odrastanjem, ali plativši
cenu koja se sastoji u još jednom odvajanju i rascepu. Takođe,
subjekt Velikog brata odbija da postavi pitanje zašto bi jedna slika
bila realnija od druge. Značenje simptoma znaju drugi učesnici,
ali i publika koja čita prethodne storije o svojim junacima i na
kraju sam Veliki brat, koji podseća učesnika da je živeo simuli-
ranim, neskladnim ili nameštenim životom.
Veliki brat i nesvesno jezika
Ideju da je nesvesno struktuirano kao jezik, Lakan ilustruje
dečijom rečenicom: „Imam tri brata, Paula, Ernesta i sebe. A to
je sasvim prirodno – najpre su izbrojana tri brata, Paul, Ernest i
ja, a zatim postoji ja na nivou gde se ističe da moram odbiti taj ja,
tj. ja koji broji”. Lapidarno formulisana ideja o prvenstvu jezika
kao nadsubjektivne strukture, još jednom je protresla već urušenu
zgradu podignutu na temeljima prosvetiteljske vere u moć ljudske
racionalnosti. Naprotiv, zagovarajući ideju da govor ne potiče iz
subjekta kao samosvesnog pojedinca koji suvereno vlada forma-
ma čistog mišljenja, Lakan nas upućuje na to da su jezik i govor
izvan svesne kontrole. Govor i jezik dolaze sa drugog mesta,
izvan svesti i zato je nesvesno „diskurs Drugoga“. Ono što je u
pitanju nije više šta se govori, nego odakle se govori. U
lakanovskoj teoriji postoji pojam Veliki drugi, koji je takođe poz-
nat zahvaljujući Lakanovoj pregnantnoj formulaciji: „Nesvesno je
diskurs Drugog, gde subjekt prima, u invertovanom obliku koji se
svodi na obećanje, sopstvenu zaboravljenu poruku”. Subjekt se
uvek pita, „šta hoće taj Drugi” i u toj zapitanosti ispituje sopstveni
identitet. Veliki drugi posreduje između subjekta i drugog, odnos-
no on je pretpostavka njihove komunikacije. Prema shvatanju
Slavoja Žižeka, Veliki drugi može se uporediti sa meksičkim
telenovelama u kojima glumci ne dobijaju scenario, nego u ušima
imaju male prijemnike koji im govore šta da rade i šta da kažu:
„Sada ga ošamari i reci mu da ga mrziš”. U serijalu Veliki brat
bubice u ušima nisu potrebne, jer protagonistima se direktno
obraća Veliki brat kao Veliki drugi. Ipak, treba imati na umu da
nije moguće potpuno izjednačiti Velikog brata i Velikog drugog.
Na to upućuju inače standardni primeri Velikog drugog: Sudija
koji sam ne donosi nikakve sudove je instrument Velikog drugog,
ili primer gde Veliki drugi predstavlja zajedničku fikciju koja
obezbeđuje društvenu interakciju a nikako konkretan, partiku-
laran glas. I Orvelov Veliki brat je bez sumnje fiktivna a ne stvar-
na ličnost.
Veliki drugi deluje na simboličkom nivou. Naša govorna
aktivnost temelji se na složenoj mreži pravila i pretpostavki.
Nekim pravilima vladam spontano, ili ih mogu osvestiti, ali pos-
toje i značenja koja me opsedaju, koja su mi nepoznata (nesvesne
zabrane). Na kraju, postoje pravila i značenja kojih sam svestan,
ali za koja se ne sme misliti da ih znam (perverzne i opscene alu-
zije preko kojih se prelazi radi utiska pristojnosti): „Ovaj sim-
bolički prostor deluje poput nekog standarda po kome se ravnam.
Zbog toga se Veliki drugi može personifikovati ili reifikovati
posredstvom jednog jedinog činioca: pomoću „Boga” koji s onog
sveta bdi nada mnom i nad svim „stvarnim pojedincima”, ili
posredstvom one Ideje koja me obuzima (Sloboda, Komunizam,
Nacija) i za koju sam spreman da dam svoj život. Dok govorim,
ja nikada nisam samo „mali drugi” (pojedinac) koji komunicira s
ostalima koji su „mali drugi”: Tu uvek mora biti prisutan veliki
Drugi” konstatuje Žižek. Veliki drugi je krhak, nesupstancijalan,
zapravo virtualan, jer on postoji samo ako se subjekti ponašaju
kao da on postoji, a njegov status je sličan statusu nekog ide-
ološkog ideala poput Komunizma ili Nacije. Veliki drugi, po tom
shvatanju, jeste referentna tačka koja predstavlja krajnji horizont
smisla, nešto za šta su ti pojedinci, ako ne uvek spremni da daju
svoje živote, ono bar spremni da igraju po njegovom scenariju.
Odnosno, jedino što zaista postoji jesu ti pojedinci i njihovo delo-
vanje, tako da je ova supstancija stvarna samo ako pojedinci veru-
ju u nju i deluju u skladu sa njom.
Zato svako delovanje jeste potpuno kontekstualno i posre-
dovano nadsubjektivnim strukturama. Kroz subjekte progovara
Drugo, a slika koju o subjektu ima publika nije nešto po njega
neutralno i ravnodušno. Na kraju sam Veliki brat, podseća sub-
jekta da je živeo simuliranim, neskladnim ili nameštenim živo-
tom. Prema pristojnijoj varijanti popularnog serijala, Veliki brat
ne pruža podršku imaginarnim odnosima, nego pokušava da pod-
stakne promenu odnosa u kojima se subjekti nalaze, a koji su ih
tako i oblikovali, nastojeći da inicira krug simbolizacije koji sub-
jekta može osloboditi prethodnih odnosa. Međutim, kada je čovek
u pitanju, uvek je na delu pomenuta dvosmislenost, pa različite
varijante serijala Veliki brat najčešće učvršćuju imaginarne
odnose, promovišući zavist, konkurenciju, agresiju i mržnju.
linkwww.mediart.org 7jun 2013
broj 106
brata
mediji i obrazovanje
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/II
pored toga što mnogi odrasli misle da
ne mogu učiti, savremena istraživanja
pokazuju da i oni u tom procesu mogu
biti uspešni koliko i deca, samo im je
neophodna motivacija i poverenje u sop-
stvene mogućnosti.
Ukoliko pođemo od toga da su za
uspešnost u procesu učenja bitne psiholo-
ške karakteristike ličnosti kao što su inte-
ligencija, pažnja, mašta, moć zapažanja,
mišljenje, i pamćenje, istraživanja poka-
zuju da tu postoje razlike između dece i
odraslih, ali da su one pre svega u korist
odraslih.
Pažnja
Što se tiče područja pažnje, utvrđeno je
da je kod dece ona znatno slabija nego kod
odraslog. Pažnja deteta je uglavnom nena-
merna i pasivna, dok odrastao raspolaže ne
samo nenamernom pažnjom već i namer-
nom. Pažnja deteta je kolebljiva, zavisna
od trenutnog interesa i lako se rasprši, a
kod odraslog je trajnija i može se suprot-
stavljati rastresenosti. Pažnja deteta je
dinamična, brzo postiže maksimalni
napon, ali se isto tako brzo gubi i opada, a
kod odraslog je više postojana i čvrsta.
Pažnja deteta je više emocionalna, nego
zasnovana na intelektu, a kod odraslog
misaona pažnja je jednaka konkretnoj paž-
nji; kod odraslog se javlja na većem nivou
i sposobnost introspekcije koju dete, dugo
nema.
Širina pažnje je kod odraslog takođe
veća nego kod deteta. Naime, odrasli
mogu da odjedanput obuhvate svojom
pažnjom više elemenata nego dete. To se
odnosi ne samo na zapažanje spoljnih
predmeta već se odnosi i na svesne ele-
mente, kao na primer teze nekog pitanja.
U širini zapažanja odrasli takođe imaju
prednost nad decom. Zapažanje odraslih je
više objektivno, a to olakšava stvaranje
tačnijih pojmova i zaključaka.
Sposobnost zapažanja kod istog čove-
ka može biti različita u različitim situaci-
jama. U stvarima koje su u vezi sa struč-
nim radom i za profesiju čovek zapaža
bolje nego u materiji koja je za njega
nepoznata. Naime, zapažanje zavisi od
niza činilaca, kao što su interes za zapaže-
ni predmet ili pojavu, poznavanje podru-
čja u koji taj predmet ili pojava spada,
izvežbanost za opažanje određenih pred-
meta ili pojava.
Mašta kod odraslog čoveka je u većoj
meri usmerena i stvaralačka, podložna nje-
govoj kritičnosti, iako se i kod njih često
javlja spontano. Mašta kod deteta je više
spontana, pokretna i neobuzdana. Mašta
odraslog čoveka je bliža stvarnosti.
Pamćenje
Pamćenje se kao mnoge druge sposob-
nosti razvija postepeno u toku mladosti i
ostvaruje svoju najveću uvežbanost oko 25
godine života. Odrasli se često žale na zna-
tno slabljenje pamćenja, u odnosu na godi-
ne svog detinjstva ili mladosti. Te su žalbe
najčešće netačne, jer se oslanjaju na povr-
šne i pogrešno interpretirane uspomene, a
takođe izražavaju samo njihove subjektiv-
ne osećaje i sećanja. Kod pamćenja može-
mo razlikovati: kratkoročno i dugoročno
pamćenje, neposredno i posredno, a tako-
đe mehaničko i logičko. Novija istraživa-
nja procesa pamćenja pokazuju da na pam-
ćenje treba gledati prvenstveno kao na
aktivnost, a ne kao na pasivno čuvanje
informacija.
Mišljenje
Mišljenje odraslog čoveka razlikuje se
u mnogo čemu, od mišljenja deteta.
Mišljenje deteta vezano je za konkretne
slike, dok odrastao čovek može misliti na
osnovu izraza i zahvaljujući tome on je
sposoban za apstraktno mišljenje. S obzi-
rom na svoju slikovitost, mišljenje deteta
zavisi od mašte. Zbog toga mišljenje
deteta ide s njegovom igrom, lako se uda-
ljujući od svog predmeta. Odrastao čovek
bolje upravlja procesom svog mišljenja
jer je kod njega veza mišljenja i mašte
slabija. Njegovo mišljenje je više siste-
matizovano i nalazi se pod kontrolom:
detetu se predlog sam rađa, dok odrastao
čovek razmišlja i bira vlastiti zaključak.
Zahvaljujući boljem savladavanju svojih
misli, odrastao je takođe sposoban za više
nivoe stvaralaštva u mišljenju. To ne
znači da svaki odrastao može bez pote-
škoća apstraktno misliti. To zavisi od
uvežbanosti u tom pravcu.
www.mediart.orglink8 jun 2013
U~i se ~itav `ivotprof. dr Milka Olja~a
broj 106
Blog o učenju dece
Kako nove tehnologije mogu podsticati obrazovanje, pokazuje i blog „Nadarena
deca“, http://krozmojuprizmu.wordpress.com , posvećen učenju, razvoju talenta i
nadarenosti. Ova web lokacija pruža podatke o tome kako deca uče i na koje načine
im podsticati kreativnost. Posebno je zanimljiv odeljak koji se bavi igrom kao važnim
stimulansom u razvoju intelekta. Kreatorka stranice je Tatjana Petrov, koja se 20. godi-
na bavi pedagoškim radom, i motive za pisanje bloga nalazi, između ostalog, u „želji
za traženjem odgovora na neka večita pitanja o razvoju ljudskog potencijala.“
R. L.
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/Dete često nije sposobno za duže raz-
mišljanje. Čak i u srednjim školama stari-
ji učenici osećaju znatne poteškoće kada
moraju shvatiti neki teži matematički
zadatak. Odrasli, u zavisnosti od ličnih
sposobnosti, mogu razumevati i duže raz-
mišljati, iako značajnu ulogu u tom proce-
su imaju uvežbanost i iskustvo (koji zavi-
se od nivoa obrazovanja). Razmišljanje
ipak zahteva naprezanje pažnje i određeno
iskustvo aktivne kontrole u izboru, a odra-
stao je, poput deteta, sklon izbegavanju
mentalnih napora. Radi toga lako prihvata
tuđe, gotove predloge i poznata mišljenja
samo ukoliko oni nisu potpuno suprotni
njegovim interesima i uverenjima. Zbog
toga je potrebno podsticati i razvijati kod
odraslih samostalnost mišljenja, kritičnost,
kao i sklonost prema istini.
linkwww.mediart.org 9jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
SS
a pojavom društvenih mreža, pogo-
tovu s njihovim opštim prihvata-
njem među čitaocima, medijske
kuće su dobile novi teren za publiku. Sve
je manje vernih čitatelja određenog medi-
ja, već se informacije upijaju tako što ih
neko prvo podeli, a zainteresovani klikću
na nju. Time se stvara novi tabloidni
potencijal jer naslovi moraju biti bomba-
stični, kao i njihovi lidovi, pogotovu slike.
To i medije koji drže za sebe da su ozbilj-
ni tera na tabloidnost, jer samo tako mogu
ostvariti čitanost. Bombastični naslovi
tabloidnog tipa koji privlače ljude na dru-
štvenim mrežama, paradoksalno, nisu
dobri prilikom pretrage na pretraživačima.
Tako novinari, urednici i tzv. komjuniti
menadžeri koji se bave društvenim mreža-
ma, moraju biti oprezni prilikom naslov-
ljavanja.
Svaki ozbiljni pisani medij treba da
edukuje publiku. Internet je, čini se, došao
preko noći i napravio buru. Urednici, novi-
nari i medijski radnici kao da nisu znali šta
ih čeka. A mogli su pretpostaviti. Tako,
paradoksalno je da se novinarstvom bave
tzv. veb novinari i blogeri – dobrim delom
novinarski needukovani, ali koji su vični
internetskom pisanju i društvenim mreža-
ma. Jer, i najbolji tekst ne može doći do
publike ako nije „proturen” kroz društve-
ne mreže. U skladu sa novim dobom, isti
tekst verovatno neće biti čitan do kraja,
ako je predugačak. A ta prihvatljiva duži-
na je sve kraća i kraća. Digitalna koncen-
tracija je poseban vid nezainteresovanosti.
Postavlja se pitanje šta klasičan medij
koji se okreće ka digitalnom formatu mora
da učini da bi bio pre svega – interesantan
čitaocu, pogotovu na društvenim mediji-
ma.
Naslovi, već pomenuti, moraju biti
zanimljivi. Otud i sveopšta tabloidizacija,
ali što je naslov provokativniji, veća je
šansa da neko podeli tekst dalje.
Živimo u vizuelnom dobu, gde se preko
svega preleće mahom pogledom. To sa
sobom povlači sliku. Tekst ne mora biti
pretrpan slikama, naprotiv, ali slika koja
ilustruje tekst mora biti „mamipogledska“.
Kompletan sajt medija mora biti optimi-
zovan za mobilne platforme. Sve više ko-
risnika čita sadržaj putem mobilnih telefo-
na i tablet uređaja. Zapravo, pametni tele-
foni odavno su uzeli primat na tržištu, a
novinske redakcije često ovo gube iz vida.
Sadržaj teksta, zapravo sam tekst mora
da sadrži obilje činjenica, tj. da bude
„brz”. Vreme romansiranih tekstova, naža-
lost, je prošlo. Dalje, tekst bi morao sadr-
žati linkove – interne i eksterne. Interni se
odnose na već objavljene tekstove u tom
mediju, dok se eksterni odnose pre svega
na druge izvore, sajtove. Linovanje „kon-
kurencije” se smatra pozitivnim gestom
među čitaocima. Sama dužina teksta mora
biti ograničena na određeni broj karaktera
– srazmerno formi. Dnevno-novinski je
poželjno da bude 2 do 4000 karaktera, dok
npr. analitički tekst namenjen užoj publici,
ne bi smeo prelaziti 8000 karaktera. Na-
ravno, od vrste čitalaca zavisi i dužina tek-
sta, tako da se ovo može ostaviti kao stvar
procene redakcije.
Ne treba zaboraviti da su neki od nave-
denih saveta zapravo stvar trenda. Trenu-
tno, čitaoci teško upijaju dugačke tekstove,
što se može videti po komentarima ispod
nekih vesti. Digitalna forma omogućava
brzo dobijanje povratne informacije, tako
da je opcija ostavljanja komentara ispod
teksta – standard. Ovde postoji više vari-
janti, od specijalizovanog sistema komen-
tarisanja na samom sajtu, do eksternih ser-
visa kao što je npr. Fejsbukov sistem
komentarisanja koji omogućuje da svako
ko komentariše tekst ostavi trag i na svom
profilu što se u praksi pokazalo kao uspe-
šan način daljeg privlačenja čitalaca.
Na kraju, obavezna su dugmad za delje-
nje teksta po društvenim mrežama. To je
zapravo ono što čini srž današnjeg digital-
nog doba.
Budućnost novinarstva kakvim smo ga
znali je neizvesna, ali će postojati. Ono što
je sigurno da zbog manjeg prihoda od
oglašivača, mediji će morati naučiti da se
dovijaju i prilagode – da bi opstali.
Dru{tvenemre`ei
tabloidnostUro{ Nedeljkovi}
Uslovi za učenje
odraslih
Da bi odrasli uspešno učili potrebno
im je obezbediti:
1. Autonomnost i samostalnost u pro-
cesu učenja. Oni imaju potrebu da se
osećaju slobodnim i da mogu samostal-
no da donose odluke u vezi s učenjem.
2. Odrasli poseduju bogat korpus
akumulisanog znanja i iskustva, koje je
neophodno koristiti u procesu učenja, tj.
zasnivati proces učenja na njima.
3. Odrasli su u procesu učenja usme-
reni na ciljeve i ishode učenja. Čim se
uključe u neki obrazovni proces, oni
znaju šta time žele da ostvare i postignu.
Oni zato cene one programe koji su
dobro organizovani, i koji imaju jasno
definisane ciljeve i ostale elemente pro-
cesa učenja.
4. Odrasli su vrednosno orijentisani.
Oni moraju znati koja je svrha učenja.
Ono što se uči mora imati uvek istaknu-
tu vezu s primenljivošću u procesu rada
i mora imati jasno istaknutu vrednost u
odnosu na radne i životne ciljeve odra-
slih.
5. Odrasli su praktični. Oni su malo
zainteresovani za znanja, veštine i kom-
petencije koje nemaju direktnu vezu s
njihovim radom i životom, tako da
postoji naglašena potreba isticanja ove
veze još u procesu učenja.
6. Odrasli imaju potrebu da budu
uvažavani. Već na prvim susretima
andragog mora isticati vrednost životnih
i radnih iskustava s kojima odrasli dola-
ze, a u toku procesa učenja da uvažava i
ceni doprinos odraslih koji iznose svoje
mišljenje i stavove, i argumentuju ih
upravo sopstvenim bogatim iskustvom.
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/MM
edijski diverzitet bi
trebalo da bude nor-
ma a ne izuzetak. To
praktično znači da svi mediji
opšteg tipa moraju sadržajno i
uzrasno, rodno i žanrovski,
manjinskog i većinskog sta-
novništva da zadovoljavaju ko-
munikativne potrebe svih. To
nije samo teorijski pristup već i
u zakonodavstvu primenjen
princip. Podsetimo da medij-
ska regulativa u Srbiji ističe da
je njen cilj zadovoljenje razno-
vrsnih potreba građana. Ipak,
prema tvrdnji Jovanke Matić
iznesene u tekstu „Raznovrs-
nost TV programa u Srbiji“:
sadržaj pojma programska raz-
novrsnost, kao oblik zadovo-
ljenja ovih potreba, nije jasno
određen ni u jednom od medij-
skih zakona. Njegov sadržaj se
više naslućuje nego što se jas-
no definiše u Zakonu o radio-
difuziji, koji programsku raz-
novrsnost pominje tek uzgred.
O raznovrsnosti iz
četiri ugla
Zakon o radiodifuziji govo-
ri o raznovrsnosti TV progra-
ma u četiri konteksta. U njemu
se, prvo, pominje raznovrs-
nost programskih sadržaja,
odnosno žanrova, i to kroz na-
brajanje njihovih vrsta. Dru-
go, on govori o raznovrsnosti
u pogledu porekla produkcije,
odnosno pravi razliku između
sopstvene produkcije, kopro-
dukcije, nezavisne produkcije
i stranih programa (pri čemu
se misli na „programe koji su
proizvedeni na stranim jezici-
ma“). Treće, u njemu se pomi-
nju programski sadržaji koji
izražavaju „kulturni identitet
(precizira Matić) kako naroda,
tako i nacionalnih manjina,
odnosno etničkih grupa“ (član
78), odnosno programi na
srpskom jeziku i na maternjim
jezicima nacionalnih manjina
i etničkih grupa. Najzad,
Zakon o radiodifuziji pominje
raznovrsnost programa s obzi-
rom na različite ciljne grupe
kojima je namenjen i njihove
specifične potrebe, a posebno
ističe decu i omladinu, ma-
njinske i etničke grupe, hendi-
kepirane, socijalno i zdrav-
stvene ugrožene, gluvoneme
(član 78).
Obaveze emitera u pogledu
ostvarivanja ovih različitih
tipova raznovrsnosti programa
nisu uvek direktno definisane.
Poseban zadatak imaju javne
radiodifuzne ustanove jer su
osnovane od građana, finansi-
rane od građana i trebalo bi da
budu otvorene za sve kritike
građana. Dakle, šta piše u čla-
nu 77 Zakona o radiodifuziji?
Ovaj prvi usvojeni zakon iz
paketa medijske regulacije u
Srbiji donesen 2002, navodi da
su programi javnog servisa od
opšteg interesa, da obuhvataju
programe „informativnog, kul-
turnog, umetničkog, obrazov-
nog, verskog, naučnog, deči-
jeg, zabavnog, sportskog i dru-
gih sadržaja“ i da se njima
mora obezbediti „raznovrsnost
i izbalansiranost (međusobna
usklađenost ili usaglašenost)
sadržaja“. Kao cilj raznovrsno-
sti ističe se ostvarivanje „kul-
turnog, nacionalnog, etničkog
i političkog pluralizma ideja i
mišljenja“. Posebnom odred-
bom od javnog servisa se zah-
teva da emituje i „sadržaje“
vezane „za delovanje udruže-
nja građana i nevladinih orga-
nizacija, kao i verskih zajedni-
ca na području na kome se pro-
gram emituje“ (član 78).
Drugi vid raznovrsnosti TV
programa, u vezi sa poreklom
produkcije (sopstvena, strana,
domaća spoljna, itd.) precizni-
je je definisan nego žanrovska
raznovrsnost. Zakon o radiodi-
fuziji postavlja istu, ne baš
zadovoljavajuću obavezu za
sve emitere i ogleda se u tome
da najmanje 25% ukupnog vre-
mena emitovanja moraju činiti
programi sopstvene produkci-
je, pri čemu se u sopstvenu
produkciju računa i koproduk-
cija. Ne mere se prema članu
72 „reprize, sportski prenosi,
igre, reklame, tv-kupovina, kao
i program vesti, izuzev ako se
radi o sopstvenoj produkciji
vesti“. Javni servis, prema čla-
nu 74, za razliku od komerci-
jalne televizije, ima posebnu
obavezu da, najmanje, u 10%
vremena, emituje programe
nezavisnih televizijskih pro-
dukcija. Dakle, tu je data šansa
najpre javnom servisu da sadr-
žaje za koje nema mogućnosti
da sam proizvodi otkupi od
nezavisnih produkcija, ali i da
time podstiče upravo diverzitet
u produkcionim studijima.
Treći vid raznovrsnosti TV
programa tiče se specifičnosti
čije zadovoljavanje nameću
evropski dokumenti o zaštiti
prava manjina, manjinskih i
regionalnih jezika i uopšte
ljudskih prava, a to je ostvari-
vanje potrebe nacionalnih ma-
njina na informisanje na sop-
stvenom jeziku. To nije striktna
obaveza emitera, ali je „podra-
zumevajuće razumevanje“ ako
mediji razumeju da deluju u
multikulturnoj sredini. Osim
navedene kvote sopstvene pro-
dukcije u programu namenje-
nom manjinama, Zakon o
radiodifuziji ne ustanovljava
obavezu emitera da uopšte
imaju program namenjen na-
cionalnim manjinama i etni-
čkim grupama, već ovaj pro-
gram posmatra kao moguć i
vezuje ga za javni servis.
Naime, zakon ovo pominje u
www.mediart.orglink10 jun 2013
Obrazovnakomponentauprogramu
prof. dr Dubravka Vali} Nedeljkovi}
broj 106
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/članu 72 gde definiše samo kao
moguće „delove programa
ustanova javnog radiodifuznog
servisa kojima se zadovoljava-
ju potrebe nacionalnih manjina
u informisanju na sopstvenom
jeziku“. „Etnička raznovrs-
nost“ programa samo je indi-
rektno stimulisana odredbama
da bi javni servisi trebalo da
poštuju „nacionalni i etnički“
pluralizam ideja i mišljenja
(član 77), da „vode računa“ o
specifičnim društvenim grupa-
ma, kao što su manjinske i
etničke grupe (član 78). Kada
je o obrazovnim sadržajima reč
upravo su oni izrazito važni da
budu deo sadržaja na jezicima
manjina jer uključuju suštinski
negovanje jezika i kulture.
Četvrti vid raznovrsnosti,
vezan je za posebne ciljne
grupe publike, znači nacional-
ne manjine, marginalizovane
grupe, žene, decu, mlade, stare,
obrazovane ali i one koji su na
granici pismenosti, socijalno
etablirane i socijalno isključe-
ne i tako dalje. Zakon o radio-
difuziji opet je neprecizan.
Obaveza se odnosi samo na
javni servis, a propisuje prika-
zivanje programa namenjenog
„svim segmentima društva, bez
diskriminacije“, odnosno razli-
čitim društvenim grupama.
Zakon u članu 78 posebno
označava neke društvene grupe
kao važne, ali samo kaže da se
o njima mora „voditi računa“,
bez objašnjenja na koji način.
Sledeće društvene grupe navo-
de se kao specifične - „deca i
omladina, manjinske i etničke
grupe, hendikepirani, socijalno
i zdravstveno ugroženi, gluvo-
nemi i dr.“ O njima bi javni
servis, „naročito“, trebalo da
vodi računa.
Za dozvolu za emitovanje
opšteg tipa za koju su konkuri-
sali uglavnom svi mediji u
Srbiji Zakon o radiodifuziji,
navodi da „obuhvataju infor-
mativne, obrazovne, kulturne,
naučne, sportske zabavne sadr-
žaje“, kao „pretežni deo“ ak-
tivnosti (član 45).
Istraživanje o
medijskom
diverzitetu
U istraživanju koje je o
medijskom diverzitetu sproveo
monitoring tim Novosadske
novinarske škole na četiri TV
(oba javna servisa i dve komer-
cijalne televizije) s nacional-
nom frekvencijom, izrazito
preovlađuju četiri od ukupno
11 registrovanih vrsta progra-
ma, dok su drugi žanrovi zane-
mareni ili potpuno odsutni.
Dominantne vrste programa su
informativni, igrani, zabavni i
oglasni.
Obrazovni program je u
vreme istraživanja zauzimao
zanemarljivo malo televizij-
skog vremena na istraživanim
medijima, čak i kad su progra-
mi tih medija deklarisani kao
oni na kojima je pretežni sadr-
žaj iz oblasti obrazovanja, kul-
ture, umetnosti, nauke (RTS 2).
Dakle na RTS 1 u vreme istra-
živanja identifikovano je 2,4%
sadržaja koji se mogu smatrati
obrazovnim, na RTS 2 znatno
više, 9,85; na pokrajinskom
javnom servisu, RTV 1 9,6,
RTV2 (kanal za sadržaje na
jezicima manjina pretežno ali i
reprizni program na jeziku
većine već emitovan na RTV
1) 7,8. Na dve značajne komer-
cijalne televizije ovakvi sadr-
žaji su sasvim ograničeno pri-
sutni na B92 4,5, i potpuno izo-
staju na PINKu 0%.
Naravno da moramo imati
rezervu prema ovim podacima
jer su objavljeni 2009. Dakle
pre 4 godine, ali istovremeno
svedoci smo da su u međuvre-
menu mediji dodatno ekonom-
ski ruinirani, te možemo sas-
vim opravdano zaključiti da je
situacija danas još lošija kada
je obrazovni program u pitanju
nego tada.
Da li je naša publika uopšte
naviknuta na obrazovne sadr-
žaje, posebno mladi kojima su
ovakvi sadržaji i najvažniji, i
da li im oni uopšte nedostaju?
Odsek za medijske studije
sa svojim studentima završne
godine već četvrti put zare-
dom je na predmetu Deca i
mediji anketirala osnovce
(učenike četvrtih i osmih raz-
reda) o njihovim medijskim
navikama. Uočeno je da uče-
nici prate najviše televiziju,
što je nalaz odavno već poz-
nat, i da najviše vole serije i to
domaće sitkome. Njima tele-
vizijske emisije ne pomažu da
na zanimljiv audio-vizuelni
način lakše savladaju školski
program. Oni sasvim u zane-
marljivom procentu identifi-
kuju da prate neke emisije iz
obrazovnog, domaćeg i stra-
nog programa. Tako da njih
recimo ne zanimaju ni emisije
u svetu veoma popularnih
obrazovnih specijalizovanih
kanala kao što je Diskaveri,
Histori, Nacionalna geografija
iako su svi titlovani na mater-
nji jezik.
Zašto se to dešava nije uop-
šte enigma. Najpre u našem
obrazovnom sistemu na svim
nivoima nema predmeta Me-
dijska pismenost u okviru ko-
jeg bi deca i mladi savladali
„veštinu čitanja i razumevanja“
funkcionisanja medija, medij-
skih poruka i u okviru kojeg bi
bili učeni da tragaju za kvali-
tetnim sadržajima. Tačnije, da
zahtevaju sadržaje visokog
profesionalnog kvaliteta i iz
korpusa obrazovnog programa,
a ne samo zabavnog. Drugo,
kultura participiranja u medij-
skim sadržajima je osobenost
koja se stiče u vremenu i pro-
storu koji je otvoren za inter-
akciju i dijalog. Znači društve-
no-politički kontekst mora biti
blagonaklon za takvu partici-
paciju u medijima, naša istra-
živanja nisu ukazala na to da
danas jeste.
Istovremeno, znači treće,
mediji smatrajući da takvi pro-
grami nisu dovoljno lukrativni
(novčani imput/ cena produk-
cije je veći od autputa/ zarade
na serijalu), pa ih samo spora-
dično proizvode, u malom pro-
centu zauzimaju medijsko pro-
stor-vreme, ne u dovoljnoj me-
ri da bi ih auditorijum prepoz-
nao kao svoju važnu komuni-
kativnu potrebu.
Na kraju smatram da oni
moraju biti neizostavni sadržaj
javnih ali i svih drugih medija.
Da li će i biti, nažalost u ovim
kontekstima funkcionisanja
medija nisam sigurna.
linkwww.mediart.org 11jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
javnogservisa-teorijaipraksa
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/UU
istraživanju „Korišćenje novih
medija“ koje je sproveo Ipsos
Strategic Marketing u saradnji sa
IREXom, FOSom, ISCom i MediaHouse,
istaknuto je da „Srbija stari brže nego što
se povećava očekivano trajanje života.“
Broj stanovnika u toku godine opadne za
oko 35.000. Drugačije rečeno, svaki 5 ili
6 građanin stariji je od 65 godina. Na
osnovu podataka Republičkog zavoda za
statistiku, u istraživanju je izneta procena
da ćemo postati jedna od tri najstarije naci-
je u svetu. Prosečna starost iznosi 41 godi-
nu. Populacija od 10 do 29 godina broji 1,7
miliona građana. Taj podatak vredi upore-
diti sa najbrojnijom grupom od 2,8 milio-
na građana koji su u dobu od 50 do 59
godina.
Navedeni su samo uvodni podaci za
istraživanje koje se bavi odnosom mladih
prema tradicionalnim i novim medijima.
No, i oni su dovoljno podsticajni da se
zapitamo da li je došlo vreme da se izbri-
še znak jednakosti između obrazovanja i
mladih kao primarne ciljne grupe za koju
bi mediji trebalo da proizvode edukativne
sadržaje, i u prvi plan stavi potreba stalnog
obrazovanja, bez obzira na starosnu dob.
Nezaobilazno je i pitanje, osim tehničkih
veština koje diktiraju tehnološke promene,
koje su to vrste znanja potrebne odraslim
ljudima?
U nastavku, prenosimo slajdove koji
ilustruju potrebu mladih za određenim
medijskim sadržajima uz konstataciju da
je istraživanje pokazalo, između ostalog,
da nove generacije nemaju fokusiranu paž-
nju, odgovaraju im multitasking sadržaji,
okrenuti su svom ličnom prostoru i intere-
suje ih jedino iz spoljnog sveta sport i
show biznis. R. L.
www.mediart.orglink12 jun 2013
Cifre sve govore
broj 106
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/linkwww.mediart.org 13jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/DD
okumentarni film
„Medijska pismenost“
(http://efm.ba/?q=nod
e/450) u produkciji Udruge
Futura iz Mostara obrađuje pet
najčešćih novinarskih grešaka:
jednostrano izveštavanje, pla-
gijarizam, mešanje informaci-
je i komentara, govor mržnje i
neistinito izveštavanje. U fil-
mu govore predstavnici medi-
ja i medijskih udruženja, pro-
fesori i studenti novinarstva iz
Sarajeva, Banjaluke i Mostara,
a kako kažu autori: „Cilj pro-
jekta nije bio prikazati medije,
odnosno novinare koji su
najistaknutiji po nekim greš-
kama, nego upravo suprotno
educirati građane da znaju pre-
poznati taj sadržaj i potaknuti
ih da reagiraju.“
Osim ideje o edukaciji gra-
đana o tome „šta im mediji
rade“ kroz film, i činjenice da
u BiH nemaju instituciju(e)
koje će na „greške“ odreago-
vati po službenoj dužnosti,
nego je odgovornost medija
direktno povezana sa reakci-
jom građana, sve drugo je
manje-više isto kao i kod nas.
Vlasnici medija diktiraju nji-
hov sadržaj, novinari rade za
mizerne nadoknade a u strahu
od gubitka i te male nadok-
nade pribegavaju autocenzuri i
pristaju na cenzuru bojeći
vesti bojama raznih interesa.
Ekonomski pritisci su priča za
sebe i praktično su modeli
identični svuda u svetu: oglas
donosi siguran novac, oglaša-
va se vlasnik novca, novinar
gubi autonomiju i nezavisnost
pod pritiskom oglašivača jer
novac odlučuje o tome ko, šta,
kada, gde, zašto i kako? Nave-
deno je samo jedan segment iz
arsenala činjenica kojima se
objašnjava, u izvesnoj meri i
opravdava, sve što jesu i sve
što nisu današnji mediji. Drugi
pol tog istog arsenala su či-
njenice poput: „...Tabloidi ne
bi postajali da nemaju kome
da se obrate. Mediji proizvode
svoju publiku. Onaj medij koji
iz profitnih razloga odustaje
od društvene aktivnosti koja
mu je namenjena, okrećući se
najnižem ukusu, nastavlja da
proizvodi tu publiku od koje
samo on ima koristi,“ (citat u
više izvora). Bespoštedna trži-
šna utakmica prepoznata je
između ostalog i u senzacio-
nalizmu, podilaženju niskim
ukusima i emocijama, jeftinim
a gledanim rialiti TV formama
itd. U osnovi je samo jedno -
medijski prostor za velike
oglašivače priprema se na
razne načine.
Od medija do publike
Negde između nalaze se
publika i novinari. Pritisnuti
borbom za opstanak – novi-
nari i urednici su pred jav-
nošću jedini odgovorni za
konstrukciju i plasman medij-
skog sadržaja. Publika, sa
druge strane, žedna informaci-
ja i opterećena svakodnevi-
com – izložena je medijima i
nije svesna koliko je bitno da
upozna unutrašnju prirodu
medija, izvešti se u njihovom
čitanju i ovlada veštinama
tumačenja slojeva značenja
sakrivenih u medijskom kon-
struktu. Radi se o nekoj vrsti
međusobnog konsenzusa i sa-
glasnosti o tome da su, svako
na svoj način, i novinari i pub-
lika deo konteksta na koji
mediji imaju ogroman uticaj.
To je i trenutak kada je ned-
vosmisleno jasno da, kao što
izveštavanje ne može, niti sme
da bude jednostrano, tako ni
medijska pismenost nije jed-
nostrana. Odnosno, da je uobi-
čajena definicija („...sposob-
nost pristupa, analize, procene
i korišćenja medija“ - Aufder-
treide, 1992.) samo deo komp-
leksnih znanja potrebnih da bi
i novinari i korisnici medijskih
sadržaja mogli da kažu da su
pismeni u vremenu medijske
konvergencije.
Objedinjavanje tradicional-
nih i novih medija uz ko-
rišćenje prednosti svakog od
njih i stvaranje novog prostora
izražavanja, podrazumevaju
aktivnu i kreativnu participaci-
ju medijskih poslenika ne
samo na planu stvaranja me-
dijskog konstrukta, nego i na
planu uvažavanja (ne)znanja
auditorijuma u odnosu na taj
konstrukt. Štaviše, kao što je
apsurdno u XXI veku govoriti
o tzv. blagovremenosti infor-
macija, skoro da je isto tako
apsurdno govoriti i o medij-
skoj pismenosti bez obavez-
nog prefiksa multi.
Multimedijsku pismenost
definišemo kao zbir individu-
alnih znanja, veština, sposob-
nosti i motiva, iskazanih viso-
korazvijenim indikatorima
(sadržaj, percepcija, inter-
pretacija/ocenjivanje, aktiv-
nost, motivacija, kontakt i
kreativnost), koji su u funkciji
odabira, korišćenja, kreiranja,
kritičkog analiziranja, evalui-
ranja i prenošenja medijskih
sadržaja u različitim formama
i žanrovima pri čemu se u tom
procesu razumeju kontekst u
kojem mediji funkcionišu i
diskurs iz kog se obraćaju (au-
torka definicije Lj. Lj. Bula-
tović). Ovakvim pristupom
zapravo ukazujemo na inter-
disciplinarnost i multidimen-
zionalnost agende o multi-
medijskoj pismenosti u čijem
centru su korisnik medijskog
sadržaja i njegov autor. Kada
www.mediart.orglink14 jun 2013
broj 106
Nove novinarskeLjiljana Lj. Bulatovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/se tako postave stvari, šanse da
dođemo do idealne situacije u
kojoj niko nikome ne usađuje
vrednosti, nego one dolaze
same, mnogo su veće. Publici
dajemo mogućnost da razume
medije, medijskim poslenici-
ma da prihvate stvarnost u ko-
joj oni nisu jedini izvor infor-
macija, a i jednima i drugima
šansu da se oslobode roman-
tičnog zanosa pred snagom i
mogućnostima novih medija i
da počnu da ih koriste na pravi
način. Strateško preoblikova-
nje ove pozicije jeste izmeš-
tanje pozicije korisnika medija
iz pasivne u aktivnu ulogu, od
konzumenta do građanina koji
svesno i odgovorno učestvuje
u percepciji ponuđenog medij-
skog proizvoda, „kritički ga
prevrednujući ka deonici soci-
jalne mobilnosti i društvenog
aktivizma“ (www.fmstivat.-
me/predavanja4god2sem/Obi-
cajiKultura5.pdf). Navedeni
pristup medijskim sadržajima
jeste osnova demokratskog
društva, važan je deo ukup-
nog, globalnog civilizacijskog
napretka, upućuje na obo-
stranu odgovornost medija i
javnosti, stvara prostor za
izgradnju društva koje jeste
posredovano medijima ali nije
opterećeno crno – belom is-
ključivošću, posledicom jed-
nostrane percepcije stvarnosti,
prvo od strane medija, a onda i
od strane njihovih korisnika.
Šta edukatori
mogu da urade?
Naše istraživanje „Usagla-
šenost stavova studenata me-
dija u Vojvodini sa centralnim
principima multimedijske pis-
menosti“, sprovedeno 2012.
godine, obuhvatilo je sve stu-
dentkinje i studente koji su
tada pohađali nastavu na Žur-
nalistici (Filozofski fakultet,
Novi Sad), Produkciji za
audio-vizuelne medije i Mul-
timedijalnoj režiji (Akademija
umetnosti, Novi Sad), Me-
nadžmentu u medijima (Fa-
kultet za menadžment, Srems-
ki Karlovci). Pošli smo od či-
njenice da (multi)medijska
pismenost funkcioniše u kon-
trastu sa bukvalnim modelom
obrade medijskih informacija.
Pokazalo se da se nivo te pis-
menosti, kritičkog mišljenja i
razumevanja funkcionisanja
medija razlikuju od grupe do
grupe, da te razlike nisu uvek
logične, kao i da ih u značaj-
noj meri uslovljavaju kuriku-
lumi studijskih programa.
Analizirano predznanje iz
oblasti multimedijske pisme-
nosti pokazuje da studenti
poznaju tehnike i alate potreb-
ne za konstrukciju tradicional-
nih elektronskih medijskih
poruka, ali ne prepoznaju slo-
jeve značenja medijskog sa-
držaja, nemaju uvek svest o
tome da je svaka medijska
poruka konstrukt, nemaju pro-
duktivan kritički odnos prema
medijskoj poruci, opažanja
proističu iz dominantno koris-
ničkog prosedea, ne vladaju
produktivno veštinom čitanja
medijskog sadržaja kada su
kontekst i diskurs obavezni
deo analize i sl. Istraživanjem
smo došli i do neočekivane
informacije da naši ispitanici
imaju kakvu-takvu potrebu da
analiziraju poruke upućene
preko tradicionalnih medija,
ali tu potrebu nemaju kada su
u pitanju novi mediji, izjašnja-
vajući se da informacije sa
Interneta ne proveravaju niti
porede sa tradicionalnim me-
dijima. Osim što je alarm za
buduće medijske poslenike,
ova informacija je alarm i za
analizirane studijske progra-
me, najmanje iz dva razloga:
živimo u eri novih medija a ne
poklanjamo im pažnju koju
oni zahtevaju i drugo, studenti
su, paradoksalno, u odnosu na
nove medije pasivni konzu-
menti. Dobili smo i potvrdu
da studentima nedostaje pro-
vera njihovih stavova i ste-
čenih teorijskih znanja kroz
kontinuiran praktičan rad, ali i
da im nedostaju specifično
sistematizovana znanja iz više
oblasti što je direktna posledi-
ca tradicionalno i preusko for-
matiranih kurikuluma na stu-
dijskim programima obuh-
vaćenih istraživanjem. Te-
meljnije skeniranje po dubini i
detaljnije segmentiran pristup
medijskim poslenicima iz
ugla multimedijske pismenos-
ti obogatio bi lepezu ovde tek
naznačenih potreba budućih
medijskih poslenika u odnosu
na korisnike medijskih sa-
držaja i način njihove pri-
preme i plasmana, a sve u
svetlu ovladavanja multime-
dijskom pismenošću.
U ovom trenutku, jasno je
da je u ime strategije jačanja
multimedijske pismenosti
kod medijskih poslenika,
kako u funkciji njihovog
razumevanja i korišćenja
meta-jezika multimedijalnih
savremenih medija tako i u
funkciji njihovog korišćenja
kao izvora koji vodi direktno
do korisnika, potrebno raditi
na razvijanju i jačanju: par-
ticipativne kulture između
tehnologije i korisnika, sa-
radnje medija kao ekonom-
skog subjekta i javnosti i na
kraju - kritičkog prevredno-
vanja tehnologizovano-ekra-
nizovane stvarnosti. Ukoliko
se u tom poslu na istom
zadatku nađu fakulteti, medi-
ji, novinari i javnost, šanse za
razvijanje i pospešivanje
multimedijske pismenosti i
demokratske uloge medija su
realne. A zašto u medijima
nema ni medijske, ni multi-
medijske pismenosti razume-
ćemo kada potražimo odgo-
vor na pitanje: „Da li eko-
nomskom interesu medija
odgovara multimedijski pis-
mena publika?“
linkwww.mediart.org 15jun 2013
broj 106
gre{ke
mediji i obrazovanje
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/16
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/PP
ostoji uzrečica koja često posluži
kao opravdanje za kašnjenje „Bolje
ikad, nego nikad”, ali i ona, popu-
larna u „biznis populaciji“, „Sad je pravi
tajming”.
Gotovo nikad ne kasnim, a ne pripadam
poslovnom svetu, barem ne u smislu u
kom se ovde „biznis“ percepira. Pripadam
jednom posebnom, za mene još uvek
čarobnom svetu, svetu National Geograp-
hica i tvrdim da je sada, kada proslavljamo
125 godina od osnivanja Društva National
Geographic, baš dobro vreme da se pod-
setimo čime su Društvo i časopis kao nje-
govo zvanično glasilo doprineli svetu.
U vreme kada je osnovano Društvo
National Geographic, 1888. godine, čove-
čanstvo je jurilo ka novoj eri pronalazaka
i otkrića. Na „pragu života” je bio Ediso-
nov kinetoskop, Džordž Istmen je spremao
savršeniju kameru i crno-beli fotografski
film... Automobili i avioni uskoro će
postati ključni elementi transporta, a tele-
graf i telefon trajno će promeniti prirodu
komunikacija. U devetnaestom veku,
naročito njegovim poslednjim decenijama,
intelektualni i društveni život postaju slo-
ženiji nego u bilo kom prethodnom istorij-
skom razdoblju. Nauka, shvaćena u najši-
rem smislu reči, osvojila je mnoge oblasti,
a postojeće unapredila. Uporedo sa inte-
lektualnim progresom, mašinska proizvo-
dnja duboko menja društvenu strukturu i
stvara novo poimanje čoveka u odnosu na
njegovo fizičko okruženje. Seme izvešta-
vanja o svetu i svemu onome što je u
njemu, „od vrha Mont Everesta do dna
mora, od sveta pod mikroskopom do zve-
zda u udaljenim galaksijama” posađeno je
u Vašingtonu, 13. januara 1888. godine.
Na inicijativu Gardinera Habarda, pravni-
ka i filantropa, tasta Aleksandera Grejema
Bela, grupa viđenih intelektualaca, nauč-
nika, uvaženih građana Vašingtona, njih
tridesettrojica, okupila se u Klubu Kosmos
kako bi razmotrili svrsishodnost formira-
nja društva „za produbljivanje i širenje
geografskog znanja“, što će ostati osnovna
misija Društva. Važno je napomenuti da se
termin „geografsko znanje“ iznosi u najši-
rem smislu i podrazumeva bukvalno „opi-
sivanje Zemlje“, uključujući tu prirodne i
društvene nauke koje tom opisivanju i
razumevanju doprinose. Danas misija Dru-
štva glasi da „inspiriše čovečanstvo da
brine o planeti“, podrazumevajući Zemlju
i obraćanje celokupnom čovečanstvu. To
jednostavno ime za Društvo, sa prefiksom
„nacionalno“, verovatno je odabrano pod
uticajem tadašnjih dominantnih političkih
kretanja u mladoj federaciji američkih
država.
Reportaže iz celog sveta praćene foto-
grafijama i detaljno provereni podaci
uskoro su postali standard koji i danas važi
za, trenutno, 39 međunarodnih izdanja
časopisa National Geographic, uključuju-
ći i naše, na srpskom jeziku, koje postoji
od novembra 2006. godine.
Ne bez ponosa, mogu da kažem da je
srpsko izdanje National Geographica za
reportaže i priče, u potpuno lokalnoj pro-
dukciji, proteklih skoro sedam godina više
puta osvajalo „Best Edit” – specifičnu poh-
valu koju međunarodnim izdanjima daje
centrala u Vašingtonu.
Neke od tih reportaža postale su litera-
tura u mnogim diplomskim, magistarskim
i doktorskim radovima, kao na primer,
reportaža o virdžini Stani, Beogradska
mumija, dokumentarna reportaža o ženid-
bi Srba s Albankama, rekonstrukcija epi-
demije variole u SFRJ...
Da je obrazovanje najbolja investicija
prepoznali su i čitaoci u našoj zemlji. Malo
koji časopis bi mogao da se pohvali tako i
toliko stabilnom čitalačkom publikom,
istovremeno „šarenom“ u pogledu godina
i stručne spreme.
Dirljiva su ponekad pisma koja dobi-
jam od onih koji su tek zakoračili u tinej-
džersko doba, ili razgovori sa ljudima koji
su prevalili osamdesetu godinu. Zajedni-
čko im je to što su radoznali, željni novih
saznanja i što razumeju da je National
Geographic bibliofilsko izdanje koje se
čuva, da vanvremenske teme u časopisu
prevazilaze zamarajuću dnevnu politiku,
jadnike koji žive za minut slave i tabloi-
dna lupetanja.
Bolje obrazovanje stvara bolji svet,
stara je ideja. Društvo National Geograp-
hic već čitavo stoleće i četvrt veka omo-
gućava bolje poznavanje tla, mora, neba,
ljudi i kultura i nastupa kao pokrovitelj
više od 10.000 naučnih i istraživačkih pro-
jekata na globalnom nivou.
Od promene paradigme dokumentarne
reportaže i foto-žurnalizma, popularizaci-
je nauke, mapiranja sveta i uvođenja kar-
tografskih standarda, do borbe za očuva-
nje ugroženih vrsta, jezika i kultura posta-
lo je ime prepoznatljivo u svetu, sa zna-
čajnim doprinosima civilizacijskom toku.
Dobitnik Nobelove nagrade za mir,
bivši predsednik SADa Džimi Karter,
rekao je: „Društvo National Geographic
učinilo je više od bilo koje organizacije za
koju znam, da poveže ljude različitih naci-
ja i omogući nam da razumemo jedni
druge.“
linkwww.mediart.org 17jun 2013
broj 106
Članstvo našeg Društva neće biti
ograničeno na profesionalne geografe,
već će uključiti što veći broj onih koji,
kao ja, žele da promovišu istraživanja
drugih i da šire znanje… kako bismo svi
saznali više o svetu u kom živimo.
Gardiner Grin Habard,
inicijator osnivanja i prvi predsed-
nik Društva National Geographic
Svet i sve u njemuIgor Rill
mediji i obrazovanje
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/UU
ređivačka politika Politikinog
Zabavnika već 74 godine, koliko
traje, zasniva se na nepromenlji-
vom i naizgled jednostavnom principu,
principu takozvanog bosanskog lonca.
Trećina sadržaja namenjena je stripu, tre-
ćina pripada zanimljivostima iz nauke a
ostatak su neobični događaji iz naše i svet-
ske povesti. Dakle, od 1939. godine, kad
je (28. februara) izašao prvi broj, ideja je
ostala ista, a to je „zabava i pouka“ uz,
podrazumeva se, prilagođavanje vremenu.
Jer, u suštini, Zabavnik je novina siroma-
šnog društva i ono bi da za manje para
dobije više. Zato u Zabavniku ima, bar to
pokušavamo da ostvarimo, od svega
pomalo, i za batu i za seku, i za tatu i za
mamu, a i baka i deka mogu ponešto da
nađu za sebe. Malo je vremena, izumemo
li sedamdesete godine veka za nama, kad
su mogle da se kupuju različite novine za
svakog u familiji. Valjalo je udovoljiti i
drugim željama. E, tu je Zabavnik ostao
ono što je uvek i bio, dakle, za svakog
ponešto. Od 7 do 107 godina. Zanimljivo
je da smo upravo tada, pomenutih sedam-
desetih godina, prosečno štampali oko 450
hiljada primeraka, na ćirilici, ijekavici (is-
točnohercegovačkoj) i na slovenačkom. I
redakcija je bila velika jer je valjalo spre-
miti sedam izdanja koje smo tada imali.
Danas nas je, stalnih, u redakciji desetak i
tiraž je kudikamo manji, ali dovoljan da
pokrivamo sve troškove s ostatkom profi-
ta.
Istraživanja koja smo nedavno sprove-
li pokazuju da je preko 60 odsto naših čita-
laca u uzrastu od 12 do 18 godina. Neko
vreme su nam zamerali da smo izgubili
vezu i jezik s decom, ali smo uspeli da ih
„uhvatimo“. Što se tiče onih baš najmla-
đih, od 7 do 10 godina, pre tri godine smo
pokrenuli i Mali Zabavnik i on ima više
nego zadovoljavajući broj čitalaca. Ne
možemo da kažemo da je on prosta kopija
takozvanog Velikog Zabavnika, ali je prin-
cip isti, odnosno uređivačko promišljanje,
samo što u Malom Zabavniku slika, ilu-
stracija, zauzima mnogo veći prostor jer se
obraća onima koji odrastaju uz internet,
kojima je vizuelni doživljaj, može se reći,
najvažniji.
Dugovečnost Politikinog Zabavnika
posledica je, čini se, doslednosti već
pomenute ideje o listu koji, pre svega, nudi
zabavu i pouku. Zabavnik je postao uva-
žena enciklopedija, ono što objavi mora da
bude kao da je uklesano u kamen. Jer,
svaki podatak mora da bude tačan i zato
stručne, naučnopopularne tekstove prove-
ravamo sa našim recenzentima, profesori-
ma univerziteta, kustosima muzeja i struč-
nim saradnicima odgovarajućih ustanova.
Internet jeste olakšao posao, svet je sada
postao nekako manji, a informacije mnogo
dostupnije svima, ali nam on i odmaže jer
ima dosta netačnih i neproverenih infor-
macija, po sistemu slobodne enciklopedi-
www.mediart.orglink18 jun 2013
broj 106
Dugove~nost Politikinog Zabavnika
Petar Milatovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/je. Zato u redakciji i danas brižljivo čuva-
mo stare dobre papirnate enciklopedije
koje dopunjujemo novim izdanjima, struč-
nim časopisima i odgovarajućom literatu-
rom.
Da bi neko postao saradnik u Zabavni-
ku (ovde, pre svega, mislim na novinare)
neophodno je nekoliko stvari. Prvo, sarad-
nik mora da bude obrazovan i da zna naj-
manje jedan svetski jezik. Mora, razume
se, da ume da piše i da od tek uzgrednog
podatka može da napravi čitak, zabavan i
poučan tekst. Neizostavno je i da bude
radoznao, da još u sebi velikom gaji dete.
Srećom, imamo ih.
Podjednak teret, ili blagodet, saradnje
sa Zabavnikom novinari dele s ilustratori-
ma. Ta mešavina, uzajamno dopunjavanje,
i čini Zabavnik onim što jeste, listom koji
je 2007. godine proglašen brendom među
štampanim medijima.
Od 1979. godine Zabavnik dodeljuje i
književnu nagradu Politikinog Zabavnika
za najbolje književno delo za mlade objav-
ljeno u protekloj godini na srpskom jezi-
ku. O ugledu koji je stekla za sve ove godi-
ne možda ponajbolje svedoče pisci koji je
nisu dobili, a uvek su bili tu negde blizu,
tvrdeći da bi im to bila kruna stvaralaštva
jer znaju da su im je dodelili radoznali,
obrazovani i nepotkupljivi članovi žirija.
Najveći istinski uspeh Politikinog
Zabavnika je što traje ovoliko dugo i što,
čini mi se, kad god ga nekome pomenete
obavezno mu izmamite blagorodan sme-
šak. Malo li je u vremenima kad se osmeh
preselio u predele pamćenja.
linkwww.mediart.org 19jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/PP
re no što se u 19.00 h na
špici pojavi onaj simpa-
tični „zozonski“ lik, na
ekranu Radio-televizije Srbije
stoji telop „Zabavni program“.
U narednih petnaestak minuta,
provedenih sa „Slagalicom“ i
njenim zaštitnim znakom
„Skočkom“, nema ničeg u
užem smislu zabavnog – muzi-
ke, humora, plesa... Ali je emi-
sija nesumnjivo zabavna jer joj
gledanost, i posle decenija sva-
kodnevnog emitovanja, nepre-
kidno raste (ili bar ne opada).
Zabavno je, dakle, znanje, gla-
vni sadržaj ovog programa. To
što su poznavanju činjenica,
dobroj obaveštenosti i širokoj
opštoj kulturi pridodati domi-
šljatost, snalažljivost i brzina
reakcije ne umanjuje poentu:
znanje je temelj ove mentalne
zabave. Elementi igre i nadme-
tanja, kao suština forme kviza,
samo pojačavaju utisak kod
gledalaca da i znati može biti
ne samo korisno nego i za-
bavno.
I onda kad su kvizovi pri-
maknuti direktnijoj i jedno-
stavnijoj zabavi kakvu izaziva-
ju ili splet veselih, pa i smešnih
igara ili atraktivnost poznatih
javnih ličnosti kao učesnika,
uvek u njima postoji nešto
korisno što se može naučiti,
nešto što gledaocu ostaje kao
dobitak posle završetka nepo-
sredne razonode. Ma koliko da
je bilo šaljivosti u konceptu,
recimo, kviza „Ja volim Srbi-
ju“ na TV Prva, bio je on zgo-
dna prilika da se plasiraju
mnogi podaci o važnim i
manje važnim nacionalnim
osobenostima, o istorijskim i
aktuelnim događajima, o zna-
menitim i zaslužnim pojedinci-
ma. Sa sličnim namerama da
prikaže jednu lepu, bogatu,
kreativnu Srbiju - kroz ono što
je prošlost i nasleđe vredno
čuvanja, ali i sve ono što se u
njoj stvara danas - tka Žika
Nikolić svoju „Šarenicu“ koja
je među najpopularnijim za-
bavnim emisijama u tekućoj
TV ponudi.
Upoznavanje
s tradicijom
Ukoliko muzičke emisije ne
ulaze u domen umetničkog,
prvenstveno kroz prenose
operskih ili oratorijumskih
izvođenja, simfonijskih ili
kamernih koncerata, njihova
zabavna komponenta dobro
može da se kombinuje s obra-
zovnom. Od najjednostavnijih
referenci na narodno stvarala-
štvo isticanjem folklora i izvor-
nog zvuka u sviranju i pevanju
– na čemu počiva ciklus „Šlji-
vik“ - pa do sofisticiranijeg
podsećanja na ambijente, zda-
nja, predmete, odeću prošlih
vremena - na čemu insistira
ciklus „Leti, leti pesmo moja
mila“ – zabava uz ovakve emi-
sije nenametljivo nudi i upoz-
navanje i zbližavanje s nacio-
nalnom tradicijom, što se može
uzeti i kao vid dopune ličnog
znanja i obrazovanja.
I u TV prezentaciji ostalih
muzičkih stilova može se po-
vremeno postići izvesna obra-
zovna funkcija programa. Jedi-
no gde se ne nalazi bilo kakva
„poruka“ te vrste jeste podru-
čje novokomponovane naro-
dne muzike kao široko polje
kiča, neukusa, pogrešnog i u
pojavnosti, i u postupanju.
Zabava proistekla iz tog mi-
ljea, prevedena u TV studija u
obliku ispraznih i tračerskih
zabavnih tok-šou programa,
plovi na istom talasu neestet-
skog i needukativnog. Logičan
nastavak stigao je sa rijaliti
programima, a šta zabavno
vide u „Farmi“ i „Velikom
bratu“ mogli bi da objasne
samo oni koji u to veruju.
Razonoda s putnicima
Naslove koji se kreću po
traci „malog ekrana“ teško je
svrstati u čvrste žanrovske
okvire. Razvrstavanje po sek-
torima, odeljenjima, uredni-
štvima nije uvek ni potrebno.
Nalepnica o poreklu i vrsti
proizvoda može se tumačiti
proizvoljno – važna je njegova
upotrebna vrednost. U tom
smislu, nije lako prenebregnu-
www.mediart.orglink20 jun 2013
Zabavno je znati
Branka Ota{evi}
broj 106
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/ti mešavine značenja i utisaka
koje za sobom ostavlja svako
izdanje „Petkazanja“ Bore
Otića ili „Sasvim prirodno“
Jovana Memedovića - jer vero-
vatno nema gledaoca koji se ne
bi složio da su ciklusi njihovih
dokumentarnih emisija uvek i
veoma zabavni. Bilo da se
kreću po vojvođanskim salaši-
ma, bilo da se upuštaju u avan-
ture po arktičkim daljinama,
ova dvojica radoznalih putnika
i dobrih kazivača deluju
zanimljivije od mnogih koji se
smatraju TV zabavljačima po
zadatku.
No ako se uz Ivana Ivanovi-
ća publika Prve TV dobro
zabavlja dok im on priča vice-
ve, ne može se osporiti da u
nastavku sledi druga vrsta
doživljaja i da se intervjuima
sa raznovrsnim, često eksklu-
zivnim domaćim i stranim
gostima ne prelazi u sferu
sasvim drugačijeg, ozbiljnijeg
pa i saznajno relevantnog sadr-
žaja.
Mešavina žanrova – i pri-
stupa – naglašena je suština
savremenog TV medija. Obra-
zovne emisije nastoje da budu
zabavne, da novim metodama,
igrom, nadmetanjem, interak-
cijom... privuku i zadrže gle-
daoce. Zabavne emisije poku-
šavaju da ponude i nešto više
od igre i da time pridobiju
obrazovaniji i zahtevniji deo
masovne publike. Na specijali-
zovane kanale za nauku i
umetnost može se gledati i kao
na klubove za intelektualnu
elitu, probrane goste. Upravo
zato kanali opšteg tipa imaju
izazovnu šansu da svom jedno-
stavnom, domaćinskom meni-
ju dodaju malo novih ukusa,
egzotičnih začina i „edukativ-
nih aditiva“, a da pri tom saču-
vaju masovnu posetu običnog
sveta.
Šta je namera toliko omilje-
nih domaćih humorističkih
igranih serija ako ne prven-
stveno to da nasmeju, razvese-
le, zabave? A ipak, sve koje su
rađene iole ambicioznije imaju
u sebi vešto ubačen, obrađen i
uklopljen sloj informativnog
pa i „poučnog“ tkiva – o Srbiji
s početka dvadesetog veka u
„Šeširu profesora Koste Vuju-
ća“ i o Srbiji s kraja istog sto-
leća u „Otvorenim vratima“. I
zabava uz „Belu lađu“ Siniše
Pavića imala je dublji, pa i
spoznajni učinak stvoren gor-
činom oštre društvene satire. I
svojevremeno „Parobrod Srbi-
ja“, „Nikad izvini“ i slične ani-
mirane satirične TV serije bile
su mnogo više od puke zani-
macije i „zabavancije“ iako im
je zvanična odrednica - pripad-
nost zabavnom programu.
Pesmom do
razglednice
Pošto je dobra TV zabava
uglavnom skupa stvar, valja na
njoj nešto i profitirati. Jedan od
najkrupnijih majskih troškova
svakog proleća za javne RTV
servise evropskih zemalja
predstavlja učešće na „Pesmi
Evrovizije“. S velikim preten-
zijama i željom da se što bolje
pokažu na ovom šlagerskom
takmičenju, nacionalne televi-
zije ulažu u svoje timove, kom-
pozitore, pevače, aranžere,
koreografe, kostimografe ...
poprilična sredstva. Ipak, naj-
više se istroši onaj ko pobedi i
naredne godine preuzima
ulogu domaćina. I zato traži
način da priliku iskoristi i za
samopromociju. Milionskom
gledalištu šalju se što rečitije
slike o samom sebi, takozvane
razglednice, kojima se pokazu-
je šta koja zemlja jeste, ima,
zna, ume.
Nema, dakle, zabave od
koje se ne bi htelo i ne bi
moglo izvući i nešto više.
Ponekad, kao u pomenutom
slučaju, za opšte dobro, a naj-
češće za medij putem visoke
gledanosti pretočene u visok
iznos komercijalnih prihoda od
reklama, sponzorstva, donaci-
ja.
Valjano smišljene igre tada
samim televizijama obezbeđu-
ju hleb njihov nasušni. Pitanje
je samo da li će i dokle će uve-
ćanom ponudom raznoraznih
igara televizije uspevati da
popune prostor koji za (gleda-
lački) narod nastaje sve oči-
glednijim manjkom hleba.
linkwww.mediart.org 21jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
KK
ao što je to RRA u svom istraži-
vanju konstatovala, u domaćim
medijima pada procenat edukativ-
nih sadržaja. Videli smo na primerima
javnih servisa i komercijalnih medija, od
tri stuba (edukacija, informisanje i zabava)
najveći naglasak je na zabavi. Ipak, da li
to znači da ovi „stubovi“ isključuju jedni
druge? Naravno, ne. Od pedesetih godina
u medijsku terminologiju uveden je novi
anglosaksonski pojam: „edutainment“. On
je nastao kao spoj dve reči: education
(obrazovanje) i entertainment (zabava).
Termin podrazumeva kreiranje sadržaja
koji u svojoj prirodi nudi zabavu, ali isto
tako pomaže u učenju. Upravo ovakvi for-
mati mogu pomoći medijima da prilikom
kreiranja sadržaja ponude određene obra-
zovne elemente svojim slušaocima i gle-
daocima, ali isto tako ne moraju imati strah
da će izgubiti deo publike zbog „neatrak-
tivnosti“ sadržaja. Ovde moramo naglasi-
ti da ovi medijski sadržaji nisu „klasični“
obrazovni programi, čiji je glavni cilj edu-
kacija.
Britanski javni servis, koji je u svom
Vodiču za urednike među najbitnijim
ciljevima ove medijske kuće ističe pre-
manentno obrazovanje i promovisanje
edukacije u programskim sadržajima,
prepoznao je mogućnost koja se krije u
edutainment-u. Ova medijska kuća je pre
dve godine, osim edutainment sadržaja,
otvorila svoj prvi edutainment centar u
Šangaju za najmlađe gde su im dostupni
spomenuti sadržaji (crtani filmovi, omla-
dinski filmovi, itd.) sa pratećom opre-
mom kao što su knjige i DVDovi i inter-
aktivne platforme. Prilikom otvaranja
ovog centra, Stephen Davies pri organi-
zaciji BBC Worldwide, rekao je da „ova-
kvi centri su mogućnost da visokokvali-
tetni dečji programi i njihovi produžeci
(knjige, DVD, igrice, prim. aut.) dođu do
najmlađih i da oni uživaju ponovo u ovim
sadržajima“. Ovaj centar je namenjen dis-
tribuciji dečije serije In the Night Garden
u produkciji spomenutog javnog servisa.
O popularnosti ovog edutainment sadrža-
ja govore činjenice da je on emitovan u
36 zemalja, preveden je na devetnaest
jezika a više od 7,2 miliona primeraka
knjige sa ovim sadržajem je prodato. Ovo
potvrđuje da edukativni sadržaji u kom-
binaciji sa zabavnim elementima i te kako
mogu biti atraktivni i mogu privući paž-
nju auditorijuma.
Edutainment — edukacija i zabava na
istom zadatku
Norbert [inkovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/VV
ečita potreba ljudi da se takmiče,
upoređuju znanja i veštine, prove-
ravaju sposobnosti našla je pogo-
dno tlo u televizijskim žanrovima: kvizo-
vima i rijaliti programima. Naoko različi-
te, ove dve forme karakteriše dosta dodir-
nih tačaka. Pre svega, rijaliti je preuzeo
osnovnu dramsku situaciju iz kviza, borbu
za nagradu i pobedu nad suparnikom.
Takođe, rijaliti je uticao da se forma kviza
menja, tako da sada osim kvizova znanja
imamo i igre veštine radi dobijanja nagra-
de, koji su svojstveni rijalitiju.
Rijaliti odlikuje sveprisutnost, uteme-
ljena na direktnom prenosu. Magičnost
direktnog prenosa koja je od samog počet-
ka definisala televiziju, jedan je od osno-
vnih elemenata privlačnosti rijalitija.
Suština televizijskog prenosa je da što ver-
nije prenese gledaocu događaj kojem on
(gledalac) prisustvuje putem televizije.
Zadatak direktnog prenosa je da trenutno
uzbudi gledaoca, uz istovremeni opšti pre-
gled situacije i usredsređivanje na detalj
koji datog gledaoca posebno zanima ili
privlači, teško opisivi odnos koji se uspo-
stavlja između svih učesnika u nekom
događaju, bili oni gledaoci ili „izvođači“
odnos koji od svih njih stvara učesnike,
kako primećuje Momčilo Moma Martino-
vić u knjizi „Režija programa uživo“.
Samim tim, gledalac dobija mogućnost da
otkrije intimu učesnika i svih događaja u
više ili manje kontrolisanim uslovima i
koje poznajemo kao rijaliti program.
Ovaj televizijski format je nastao u
Holandiji početkom ovog veka, a mnogi
varijeteti su danas prisutni u programima
različitih TV stanica. Kao osnov za nasta-
nak rijalitija poslužilo je sve veće intere-
sovanje javnosti za rad, pa i za intimu na
prvom mestu javnih ličnosti. Onog trenut-
ka kada je pažnja javnosti bila usmerena
na „preturanje po intimi“ poznatih, samo
jedan stepenik je bio dovoljan da se stvori
Veliki brat. Medijsko narušavanje privat-
nosti obuhvata širok spektar, od upada u
nečije fizičko okruženje i prostor do objav-
ljivanja neprijatnih informacija. Etička
dilema koja se tu javlja jeste, kada treba
povući crtu između razumnog i nerazum-
nog ponašanja medija, opominjeAlvin Dej
Luis.
Upravo u ovome i leži snaga rijalitija -
mogućnost da se prodre u nečiju intimu,
da se vidi ko je i kakav je. Savremeni voa-
jerizam, bez posledica i čak podstaknut ne
samo od televizije već i od ostalih medija,
šalje nam poruku da niko nije zaštićen i da
svako ima šansu. No, kakva je to šansa i
da li je ona dobijena na osnovu sposobno-
sti i znanja ili na osnovu „prijemnog ispi-
ta u produkciji“?
Ono što karakteriše rijaliti programe
sadržano je u nekoliko postulata koje je
već spomenuti Alvin Dejv Lusi okarakte-
risao na sledeći način:
- oglašivači i producenti pokušavaju da
dođu do korisnika, time što narušavaju pri-
vatnost pojedinca;
- obeležje autonomnog pojedinca jeste
njegova sposobnost da sačuva privatne
informacije. Sveto pravilo je da drugi ne
mogu znati sve o nama, u suprotnom se
gubi kontrola - postajemo slabi (prim.
aut.);
- privatnost nas štiti od prezira i isme-
vanja;
- privatnost stvara mehanizam kojim
kontrolišemo reputaciju. Što više drugi
znaju o nama, to je teže kontrolisati sudbi-
nu. Privatnost služi kao štit od moći drža-
ve (u ovom slučaju televizije). Znanje je
moć, a kada pojedinac ne brani privatnost
povećava se rizik od manipulacije i podre-
đenosti.
Sve ovo primenjeno sa afirmativnim
predznakom, koriste produkcijske kuće
koje prave rijaliti programe i formate, i
ugovorima sa VIP ili običnim građanima
omogućuju i jednima i drugima da se kroz
formu TV igre ogole. U rijalitiju, učesnici
potpisuju „ugovor“ sa đavolom, svesno
prihvatajući da se zarad nagrade, dobro-
voljno odreknu svoje privatnosti. Televi-
zijski prenos njihovih života, razmišljanja
i osećanja u trajanju od 30 dana do 3 mese-
ca, neke od njih će napraviti pobednicima
a svi, uključujući i gledaoce biće žrtve
konzumerizacije. Takođe, u nezrelim i
ranjivim društvima kao što je društvo u
Srbiji, lako može doći do problema u psi-
hološkoj ravni. U konfliktnim situacijama
u uslovima azila Velikog brata, projekcija
kao način rešavanja sukoba je veoma pri-
sutna.
Psiholog Violeta Zoraja je analizirala
pojedine ukućane poslednjeg serijala Veli-
kog brata 2013. Ona je istakla da su svi
ukućani opisali sebe osobinama za koje
misle da poseduju. „Većina njih je sebe
opisala afirmativno, što je za očekivati jer
su imali veliki motiv za ulazak u kuću
Velikog brata”, objavljeno je u Večernjim
novostima od 31. marta 2013. Ovo samo
može da bude upozorenje da je odgovor-
nost medija, naročito prema deci i mladi-
ma velika. Društvo kao naše, prošlo kroz
mnoge ratove, sa nedefinisanim ciljevima
i osiromašeno, daje priliku da se živi na
ekranu, što mediji samo pothranjuju.
Zanimljiva je molba jedne moje pozna-
nice pre nekoliko godina da se raspitam da
li postoji neka veza na audiciji za Velikog
brata i da li mogu da „proguram njenog
sina“? To dovoljno govori da se težište
interesovanja prenelo sa onoga ŠTA
ZNAM i KOLIKO ZNAM na puko pred-
stavljanje SEBE sa svim manama i želje-
nim vrlinama.
Skretanje pažnje sa obrazovanja na
pokazivanje, jeste možda razlog tolikog
uspeha rijalitija u našim uslovima.
Da li se gledalište slaže sa Slagalicom?
Ovaj naslov je preuzet iz jednog prethod-
nog časopisa LINK i odslikava promene u
percepciji potrebe za obrazovanjem i sa-
dašnjeg trenutka u proizvodnji TV sadrža-
ja. Te 2008. emitovana je 4000ta emisija
Slagalice, a počela je sa emitovanjem 22.
novembra 1993. I ove godine će obeležiti
20 godina trajanja na ekranu.
Autor Slagalice Nikola Nešković ističe
u prvi plan upravo igru, ali dosledno prila-
gođenu TV izrazu, koja je prijemčiva za
www.mediart.orglink22 jun 2013
Kvizovi vs. rijaliti
mr Nenad J. Nikoli}
broj 106
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/gledaoce. Takođe, reditelj Slagalice Živo-
jin Čelić kaže da su forma i dužina trajanja
prilagođene i najzahtevnijem auditoriju-
mu. Odabir takmičara i njihovo testiranje
jedan od bitnih faktora koji utiču na kvali-
tet ovog TV formata. Kao primer, Neško-
vić navodi da su se na testiranjima za Sla-
galicu tokom devedesetih svaki put traži-
le sve veće sale i da se testiranje obavljalo
u dva ili tri termina.
Danas je uglavnom obrnuta situacija.
Primer koji sam naveo dovoljno govori da
su obrazovani i oni koji žele da pokažu
znanje postali ilegalci i da je mainstream
postala audicija za Velikog brata ili neki
drugi rijaliti format.
Kviz kao TV standard nastao je 31.
maja 1938. godine kada je na BBCju emi-
tovan Kako se piše. Učesnici su bili u
obavezi da speluju reči. U mnogim dece-
nijama tokom klasičnog doba razvoja
televizijskog stvaralaštva, kvizovi su bili
popularni vid zabave, koji je kao osnovni
cilj imao PROMOCIJU ZNANJA, obra-
zovanosti, inteligencije, kada su pobedni-
ci kvizova postajali prave zvezde (najbo-
lji primer je Predrag J. Marković, pobed-
nik Kviskoteke iz 1990. koji je dugo godi-
na bio poznata TV ličnost). Obrazovani
program je u kvizovima imao najboljeg
mogućeg promotera, jer su mnogi želeli
da steknu najšire moguće obrazovanje i
da na taj način pokažu koliko vrede. Od
tada, modeli i sadržaji kviz emisija su se
menjali tako da danas razlikujemo četiri
tipa kviz emisija: specijalizovane, inte-
lektualne, sa slavnim ličnostima i populi-
stičke u kojem se kombinuju fizičke i
intelektualne sposobnosti. Privlačnost
ovih kvizova- takmičarskih emisija leži u
činjenici kako će se takmičar pokazati u
stresnoj situaciji prilikom osvajanja veli-
ke nagrade.
Ono što razlikuje kvizove i rijaliti pro-
grame jeste direktni prenos i odloženo
emitovanje, mada varijeteti postoje (Sur-
vivor, emituje se na TV prva – snimak,
Tajne običnih stvari dečji kviz, RTS, emi-
tovao se uživo).
Ova veza kviza i rijalitija- stresna situa-
cija poslužila je kao bitan element povezi-
vanja ova dva formata. Tako je rijaliti pro-
gram preuzeo elemente kviza, koristeći
osnovno svojstvo televizije, direktan pre-
nos, da u stresnoj, poziciji azila prikaže
dobrovoljno predstavljenu intimu učesni-
ka, pružajući voajerski užitak bez posledi-
ca za gledaoce.
Kvizovi s druge strane, kao promote-
ri obrazovnih sadržaja, dramski efekat
crpu iz dramatike trenutka i napetosti
kao u detektivskim serijama. Interaktiv-
nost se postiže aktivnim učešćem gleda-
laca u traganju za pravim i tačnim odgo-
vorom. Često sam sebe uhvatio u „svađi
sa televizorom“ kada takmičar u nekom
kvizu nije znao odgovor na postavljeno
pitanje.
Džon Fisk u knjizi Televizijska kultura
definiše kviz kao „… ritual koji spaja ljude
različite starosne dobi, porekla i društve-
nog položaja, da bi učestvovali u zajed-
ničkom (medijskom, prim. aut.) iskustvu i
na taj način stvorili zajedničko značenje i
identitet.“ Dodatak o sadržaju takvog iden-
titeta (znanju kroz zabavu) dosta dugo je
bila ideja vodilja TV stvaralaca. A da je
ponovo otkriju?
linkwww.mediart.org 23jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
DD
a bi obrazovni sadržaji u medijima
bili pravilno prezentovani, novi-
nari i urednici bi trebalo da budu
dobro upućeni u materiju koju predstav-
ljaju auditorijumu. Čak i kad su specijali-
zovani za određenu temu, stalno usavrša-
vanje u svim oblastima, tokom čitave kari-
jere neophodan je uslov za kvalitetno
obavljanje posla novinara.
Prvo umeće koje bi novinari trebalo da
poseduju, jeste da edukativne sadržaje
predstave na razumljiv način, prilagođen
mediju za koji rade i publici kojoj se obra-
ćaju. Čest je slučaj da su obrazovni sadr-
žaji previše komplikovani i monotoni, pa
samim tim postaju neatraktivni. Poštova-
njem novinarskih formi i pravila to se lako
može izbeći. Čak i oni iskusni u medij-
skom radu, trebalo bi da stalno obnavljaju
i nadograđuju znanja i veštine. Jedan od
načina su mnogobrojni seminari i kursevi
koji su često besplatni. Do informacija o
njima najlakše je doći preko sajtova
NUNSa, UNSa i Medija centra Beograd,
koji redovno ažuriraju sekciju „konkursi“
(www.uns.org.rs/sr/konkurisi/posao.html ,
www.nuns.rs/info/Konkursi.html,
www.mc.rs/konkursi.827.html). Bitni su i
programi koji podižu opšti nivo znanja,
poput besplatnih kurseva engleskog za
novinare koji organizuje NUNS.
Studijska putovanja i stipendije ne
treba zaobići. Prijavljivanje se vrši uglav-
nom jednom godišnje. Zanimljiv je pro-
gram namenjen novinarima letnje škole
Centra za medijski pluralizam i medijske
slobode (Centre for Media Pluralism and
Media Freedom). O mogućnostima koje
pruža najbolje je informisati se preko
sajta http://cmpf.eui.eu/Home.aspx . Stu-
dijska putovanja organizuje i Američka
ambasada u Beogradu. Sve informacije o
otvorenim programima dostupne su na
adresi http://serbia.usembassy.gov/exc-
hanges.html . Korisne treninge i kurseve
organizuju i udruženja European Broad-
casting Union – EBU (www3.ebu.ch),
kao i European Association of Regional
Television – Circom (www.circom-regio-
nal.eu), ali su oni dostupni samo članica-
ma ovih mreža.
Usavršavanje se stiče i ličnim zalaga-
njem i radoznalošću. Niz internet lokacija
korisnih za saznavanje informacija iz raz-
ličitih oblasti lako su dostupne, treba samo
znati šta je ključna reč. Ne treba zaboravi-
ti i „starinski“ način potrage za novim zna-
njima. Knjige, udžbenici, enciklopedije i
medijske arhive koje kriju (on-line) biblio-
teke neiscrpan su izvor usavršavanja u
svim oblastima rada.
Obrazovni sadržaji u medijima imaju
za cilj da poduče gledaoce, što nije mogu-
će učiniti ukoliko novinari, i ostali uklju-
čeni u produkciju, ne rade na sebi.
Ka nepristrasnom i objektivnom
Petar Subotin jedan je od novinara koji se usavršavao u Americi.
- Zahvaljujući Internacionalnom medija trening centru „Glas Amerike“ i njihovom
programu za stručno usavršavanje novinara, 2008/2009 sam proveo u El Paso, Tek-
sasu, na Univerzitetu UTEP. Želja za odlaskom na usavršavanje javila se iz moje lične
potrebe da kao diplomirani novinar usavršim svoje određene veštine, ali i upotpunim
znanje o poljima novinarstva kojima želim da se bavim. Danas, sa pozicije regional-
nog razvojnog menadžera BIRNa, jedne od najvećih istraživačkih mreža na Balkanu,
jasno vidim da sam stručnim usavršavanjem, ali i dosadašnjim novinarskim radom,
dobio širinu koja mi pomaže da jasnije diferenciram društvene, političke, kulturne
fenomene te da se spram toga pravilnije postavim prilikom izveštavanja o njima kako
bi krajnji proizvod bio nepristrasan i objektivan, što je prvi i osnovni postulat novi-
narstva, navodi Petar.
Novinarska usavr{avanja
Marijana Rami}
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/PP
rema istraživanjima Internacionalne
organizacije rada (ILO) početkom
veka oko 250 miliona dece između
5 i 14 godina je moralo da radi. Oko 120
miliona puno, a oko 130 miliona skraćeno
radno vreme. Ta deca su iz Azije, Afrike,
Latinske Amerike, ali i nekih zemalja Isto-
čne Evrope. To znači da ta deca ne mogu
da pohađaju školu, i nemaju mogućnosti
za bilo kakvo obrazovanje. U retkim časo-
vima dokolice jedan broj njih može da
gleda televizijski program. I taj program
postaje jedina mogućnost njihove eduka-
cije. Misleći ljudi tih delova sveta su zbog
toga počeli da utiču na TV stanice da kon-
cipiraju programe i programske šeme u
odnosu na to. Ugledajući se na prvi svetski
skup pod nazivom „Televizija i deca“ (odr-
žan u Melburnu, Australija 1995.), u Afri-
ci je 1995. osnovana prva fondacija Deca
i emiteri Afrike, a prvi samit je održan u
Gani dve godine kasnije. Teme su bile u
vezi sa afričkim problemima, pravom
dece, ali i edukaciju. Naredne godine odr-
žan je samit u Manili, na Filipinima, za
celu Aziju i teme su bile kao i u Africi:
prava dece i mediji, uticaj medija, pristup
medijima, promocija kulturnih razlika,
mediji i vrednosti, ali i mediji i edukacija.
Na svim sledećim skupovima u svetu, uče-
stvovali su i predstavnici ovih regiona una-
pređujući planove i programe za obrazo-
vanje dece televizijskim programima.
Šta je obaveštenost, ili naučno obrazo-
vanje putem medija? Istražujući po svetu
nalazimo veliku razliku između teorije i
prakse. Prvo, koncepti su potpuno različi-
ti. Postoje obaveštenost i naučno obrazo-
vanje, ali autori uglavnom misle na školu
i njeno gradivo. Drugi aspekt je medijska
pismenost, i ona se stiče van škole, učeći
celoga života.
Usko shvatajući, medijska pismenost
može da znači i obrazovanje dece u odno-
su na povećanu zabrinutost kako mediji
utiču na njih. Ali u širem smislu, znači i
obrazovanje odraslih – roditelja, profeso-
ra, političara i samih medijskih profesio-
nalaca, o medijima i odnosu dece i medi-
ja.
Opet, u svetu, postoji veliki broj preciz-
nih definicija edukacije putem medija,
medijske pismenosti, edukacije u komuni-
kaciji i kako je praktikovati. Različite defi-
nicije zavise u mnogo slučajeva od ranijeg
iskustva, koja je forma medijske edukaci-
je bila uspešna, ali se najviše oslanja na
različite potrebe i ciljeve sistema edukaci-
je, regije, nacije, lokalne zajednice, indivi-
dualnih i marginalnih grupa. Nažalost, i
pored velikih napora u svetu, ciljevi koji
se postavljaju na skupovima širom sveta,
retko su i ostvareni. Neke visokocivilizo-
vane zemlje imaju ostvarene rezultate, sve
ostale naprave poneki program, oslone se
na entuzijazam pojedinca, koji brzo pre-
gori bez podrške šire zajednice, ali gene-
ralno obrazovanje putem medija nije posti-
gnuto. Razlozi za neuspeh medijske edu-
kacije su različiti u svakom delu sveta, ali
najvažniji su društvena nezainteresovanost
i nedostatak implementacije u kolektivnoj
medijskoj politici.
Kada bih pojednostavila objašnjenja:
edukacija putem medija bi bila ona vrsta
sadržaja koji gledaocima pruža informaci-
je i šire znanje o različitim temama i obla-
stima nauke, umetnosti i svih oblika ljud-
ske delatnosti. A medijska pismenost bi
bila povećanje nivoa znanja o samim
medijima i njihovom uticaju na sve rele-
vantne članove društva: političare, profe-
sore, studente, đake, roditelje... Time bi se
povećalo znanje o sadržajima koji se nude
na programima medija, ali i izbor dobrih
programa, a odbacili bi se oni koji ne
hrane ni um, ni duh, ne oplemenjuju, niti
raduju gledaoce.
www.mediart.orglink24 jun 2013
Edukacija kroz
igru u
TV programima
mr Dragana Abramovi}
broj 106
Tajne običnih stvari
Od osnivanja Televizije Beograd
1958. godine i Redakcije programa za
decu, glavna ideja je bila da je decu-gle-
daoce najbolje edukovati kroz igru.
Deca ne vole didaktičke programe, ne
vole da budu puki posmatrači, ne vole
da ih sadržaj programa bombarduje
podacima koje treba da pamte i plaši nji-
hovim kvantitetom. Uspeh takve kon-
cepcije Redakcije video se u programi-
ma Na slovo, na slovo, Dvogled, Neven,
Poletarac, Ključ za sve brave, Magnet, i
u mnogim drugim.
Sledeći tu tradiciju smislila sam i dve
serije, koje su imale po stotinak epizoda
i emitovale se više godina edukujući,
zabavljajući i uključujući veliki broj
dece iz cele zemlje i regiona, da pokažu
šta znaju, šta mogu, šta hoće, šta bi tre-
balo, šta je primereno, a šta ne. Time
smo edukovali i veliki broj gledalaca,
Pazi sveže obojeno je bila kolažna seri-
ja smeštena u crveno- karo studio, a za
trideset minuta trajanja, emitovano je
čak 38 segmenata. Svaka epizoda bila je
posvećena jednom zanimanju, ili hobi-
ju, i svi prilozi su bili u vezi sa temom.
Počinjala je pesmom, a sledile su vesti
iz sveta filma, literature, pozorišta, spor-
ta. Na istu temu pronalazili su se inserti
iz filmova, a komunikativnost sa gleda-
lištem je postignuta objavljivanjem
pesama dece gledalaca iz cele Jugosla-
vije. Jedna od stalnih rubrika je bila i
Pazi, sve`e obojeno
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/linkwww.mediart.org 25jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
„kuhinjarstvo“ u kome je dečak-voditelj
na duhovit način učio decu-gledaoce da
spreme hranu sami. Gosti su najčešće bila
deca koja su imala uspeha u sportu
(Novak Đoković se pojavio sa osam godi-
na i pričajući o svojim treninzima i živo-
tu, rekao da će biti najbolji na svetu),
muzici, glumi, slikarstvu, zanatstvu, pisa-
nju. Onim čime se uspešno bave mogli su
da podstaknu vršnjake da se angažuju i
van škole. Odrasli gosti iz sveta medicine,
stomatologije, psihologije, bili su prisutni
u programu da bi mladim gledaocima
pomogli da proniknu u tajne fizičkog i
psihičkog bića. Najbitnija odlika serije je
bila vedrina i lakoća u komuniciranju,
duhovitost i zadovoljstvo u prezentovanju
onoga čime se deca-gosti i voditelji bave.
Greške nisu brisane, deca su se ponašala
spontano i opušteno. Veliki broj pisama
dece gledalaca bio je dokaz da su uče-
stvovali i prihvatali teme emisija, tražili
dodatna objašnjenja i odgovore na razna
pitanja. Količina podataka iz svih sfera
života mogla je samo da im obogati život.
Emisija je emitovana od 1996. do 2002.
a režirali su je i Sunčica Milosavljević,
Petar Nedeljković, Srđan Zamolo i drugi.
Tajne običnih stvari je bila kviz-serija
o naizgled običnim predmetima iz života,
koje deca svakodnevno koriste ne razmi-
šljajući o njima. Lako ulaze u virtuelni
svet kompjutera, a ne znaju ništa o pred-
metima koji su oko nas. U svakoj epizodi
je učestvovalo stotinak dece iz dva grada,
koja su se nadmetala u znanju, veštinama,
talentu i inventivnosti. Predmeti su bili:
olovka, stolica, knjiga, novac, kišobran...
a odrasli gosti u vezi sa predmetom:
pisac, teniski sudija, bankar, meteorolog
i tako do sto. Pitanja su se odnosila na
predmet, kao i sve igre. Serija se emito-
vala uživo, tempo je bio brz i veliki broj
duhovitih situacija pokretao je sam vodi-
telj Inspektor Blaža. Nažalost, serija je
pokazala i veliko neznanje elementarnih
stvari. Na stranu što su se deca zbunjiva-
la, to je normalno, ali ono što nisu znala
bilo je frapantno. Napr. ko je napisao sti-
hove „Điha, điha, četiri noge, sve četiri
krute?“
Moj princip u radu sa decom je bio da
ih ne pripremam, da ne bismo gubili na
spontanosti, a namera serije je bila da
decu edukuje i zabavi u kviz-programu, u
kome su oni glavni akteri i prenosioci tog
duha na decu gledaoce. Učesnici kviza su
pokazali veliko znanje o samom mediju,
komunikacija među njima pred kamera-
ma, i u odnosu na gledaoce je bila odli-
čna. Znali su kakav utisak ostavljaju i šta
im pojavljivanje na televiziji znači za sre-
dinu iz koje dolaze, i njih same. Bili su
duhoviti i zanimljivi, ali svojim nezna-
njem nisu mogli nikoga da nauče bilo šta.
Odrasli gosti su davali informacije, poku-
šavali da ih edukuju, ali oni nisu znali da
primene ni ono što su upravo čuli. Od
2001. do 2005. godine emisiju su režirali
Marta Gligorijević, Veselin Grozdanić i
Maša Vujošević.
Tajne obi~nih stvari
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/KK
ultna serija „Kamiondžije“ se ne
može žanrovski smestiti u obra-
zovni program, ali je svakako
predstavljala ogroman doprinos populari-
zaciji akcije koja je imala za cilj motivisa-
nje odraslih bez osnovne škole da dođu do
male mature koja je početkom sedamde-
setih godina prošlog veka bila jedna od
državnih aktivnosti. Baš zbog te akcije,
kao i isto tako popularne serije „TV Buk-
var“ u kojoj se, par godina ranije, opis-
menjavala nekad čuvena Kika Bibić
(Mira Stupica), krenula je urbana legenda
o tome kako je ondašnja TV Beograd
izvukla kolateralnu korist (odličan pro-
gram, visoku gledanost) od potrebe poli-
tičara da se bave akcijama. Scenarista leg-
endarnih „Kamiondžija“ Gordan Mihić
ovu legendu demantuje i kaže da je serija
naručena i napisana kao humoristička:
- Sticajem okolnosti, - kaže Gordan
Mihić za LINK - do pisanja te priče je
došlo tako što sam upoznao jednog čove-
ka, koji je, na neki način, zaslužan za njen
nastanak. U to vreme, moja supruga i ja
smo gradili kuću u okolini Beograda. Naš
prvi komšija, koji je bio iz obližnjeg sela,
pričao nam je kako je, pošto nema
osnovnu školu, morao da ide negde u
Bosnu da polaže ispite, pričao kako je
morao da uči napamet mnogo toga, iz-
među ostalog i „Početak bune protiv
Dahija“. Tako je ideja začeta, a ubrzo sam
napravio lik Jareta. Budući da je čovek
koji mi je to pričao isto bio vozač i imao
neke probleme, slične onima koje je kas-
nije imao i sam Jare. Dakle, priča nije
zamišljena da bude edukativna, ali iz nje
je, verovatno, proizilazilo nešto što bi
nekome moglo tako da zazvuči.
Gordan Mihić je pre „Kamiondžija“
napisao serije „Samci“, „Vrane“, „Gospo-
din Foka“, „Siroti mali hrčki“ i kao takav
je, kaže, mogao da pretpostavi da će ta
priča o dvojici vozača teških kamiona,
Paji i Jaretu, moći da bude popularna.
- Naravno, - dodaje Mihić, - nisam
mogao da pretpostavim, čak ni da sanjam
da će serija imati baš toliku popularnost,
ali se, sticajem okolnosti, to desilo. Posto-
ji, svakako, nešto što se u tom vremenu
događa, i masovno je kod ljudi koji nisu
imali završenu školu i koji su morali da
polažu vanredne ispite, da se dodatno
obrazuju, da bi mogli da nastave da rade i
da žive. I verovatno je taj momenat bio
veoma prisutan u toj epizodi i u toj priči,
da bi se moglo pomisliti da je i pisac hteo
da tome da svoj doprinos. Ali, moram da
priznam da nisam na taj način hteo da
doprinesem opismenjavanju, nego sam,
jednostavno, pravio humorističku seriju.
S druge strane, moj stav u seriji je jasan.
Tu je dodatno slanje ljudi u škole pred-
stavljeno kao potpuno opravdan čin, što
je, možda, uticalo na ljude i podsticalo ih,
makar na tu vrstu elementarnog opisme-
njavanja.
Druga urbana legenda govori o filmu
„Oficir i džentlmen“ (1982.) koji je
navodno naručila američka mornarica da
bi se povećao interes za stupanje u ma-
rince, a kolateralna korist producenta bila
je hit koji drži 29. mesto na listi sto „naj“
ljubavnih priča Američkog filmskog insti-
tuta iz 2002, nekoliko nominacija za
„Oskara“ itd.
Urbane legende su urbane legende, ali
princip angažovanog sadržaja koji donosi
visoku popularnost kao kolateralnu korist
mogao bi da zaživi i u savremenoj pro-
dukciji & emitovanju. Na primer, sitkom
kome bi mesto radnje mogla da bude neka
redakcija svakako bi podigao nivo medij-
ske pismenosti dragih gledalaca, pa bi i
ovaj broj LINKa drugačije izgledao, a
možda ni SANU ne bi morala da se bavi
pitanjem rieliti programa.
R. L.
www.mediart.orglink26 jun 2013
broj 106
Kolateralne koristi dobrog projekta
PP
rema podacima Republičke radiodifuzne agencije (RRA)
u Srbiji posluje približno devetsto medija, dok na jezicima
nacionalnih manjina u Vojvodini posluje nešto više od sto
emitera koji delom ili u celosti emituju svoj program na nekom
od jezika nacionalnih manjina. Komercijalne televizije sa
nacionalnom frekvencijom ima šest (B92, Pink, Prva TV, Happy
TV i Happy K), dok nacionalnih radio emitera ima pet (Radio S,
Radio B92, Radio Fokus, Radio Indeks, Hit music FM). Anali-
zom njihovih programskih šema, možemo zaključiti da nijedan
medij ne emituje edukativni pogram na bilo kom jeziku
nacionalnih manjina.
U Srbiji, prema važećoj zakonskoj regulativi postoje dva
javna servisa: Radio-televizija Srbije (RTS), kao nacionalni
emiter sa tri TV kanala i sa dva radio programa, i Radio-televi-
zija Vojvodine (RTV), kao pokrajinski servis sa dva TV kanala i
sa tri radio-stanice. Zakonom o radiodifuziji iz 2002. godine, ovi
mediji su nosioci prava i obaveza medijskih servisa, koji se bazi-
raju na tri zadatka: informisanje, edukacija i zabava. Zbog lošeg
kotiranja RTSa kada je reč o programima na jezicima manjinskih
medija, slobodno možemo reći da jedino RTV ispunjava svoje
zakonske obaveze prema nacionalnim manjinama kada je reč o
informisanju na maternjem jeziku, barem kvalitativno. RTV
emituje program na deset jezika, dok RTS osim srpskog u svojoj
programskoj šemi ima i dvojezičnu emisiju na romskom jeziku.
Ako se fokusiramo na edukativni karakter ovih medija a u seg-
mentu programa na jezicima nacionalnih zajednica, možemo
reći da oni su na niskom nivou. RTS ne emituje nikakav program
obrazovnog karaktera na jezicima nacionalnih manjina, dok na
primer Televizija Vojvodine u programskim segmentima koji se
odnose na edukativne sadržaje na jezicima nacionalnih manjina
posebno ne nudi nikakvu emisiju, već se obrazovni elementi
pojavljuju u sklopu drugih specijalizovanih emisija (politički,
kulturni i omladinski magazini). Kada je reč o radijskom progra-
mu RTVa, Radio Novi Sad na mađarskom jeziku ima svoje
stalne emisije i rubrike čiji je zadatak da obrazuju auditorijum.
Emisija „Nyelvművelő jegyzetek“ (Beleške za negovanje jezika)
i „Helyes beszéd” (Pravilan govor) pretežno su orijentisani ka
sačuvanju i negovanju jezika: u kratkim formama objašnjavaju
jezičke nedoumice, ukazuju na nepravilno korišćenje reči i
izraza. Emisija „Ráadás“ (Dodatak) nudi širok spektar eduka-
tivnih sadržaja od istorije do biologije. Ovi edukativni segmenti
su jedini na jezicima nacionalnih manjina na Radiju Novi Sad.
Program na rumunskom jeziku nema svoju edukativnu emisiju,
delom u omladinskoj emisiji se pokriva problematika koja je u
vezi sa obrazovanjem. Programi na rusinskom i slovačkom
jeziku pribegavaju se istom sistemu s tim što u raznim formati-
ma (jutarnji program, magazini) ipak nađu mesta i za edukativne
priloge. Druge nacionalne zajednice, zbog suženih vremenskih
mogućnosti, takođe nemaju poseban edukativni program na
Radiju Novi Sad. N. Š.
Programiobrazovnogkarakteranajezicimanacionalnihmanjina
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/GG
ovoreći o obrazovnim sadržajima
u medijima, neizostavno je pred-
staviti emisiju „Polarotor“. U
tome nam pomaže Zoran Modli. Priču smo
počeli sa osnovnim informacijama:
- Mislim da su važnije informacije U
„Polarotoru“ nego O „Polarotoru“! No,
hajde da kažemo da je „Polarotor“ nastao
kao posledica ekspanzije satelitske tele-
vizije u osvit devedesetih godina prošlog
veka, u vreme kada internet na ovim pros-
torima nije bio još ni u embrionu i kada su
se satelitski programi pojavili kao jedan
neviđeni i veličanstveni prozor u svet.
Emisiju pod tim imenom pokrenuo je
Jakša Šćekić, jedan od osnivača Trećeg
kanala i urednik satelitskog programa
RTS, a neposredno nakon toga i producent
britanske kuće Sky News. Dve godine kas-
nije preuzeo ju je prof. dr. Dragan Ćosić.
Šta znači termin „Polarotor“ i zašto
ste ga izabrali?
U svetu elektroničara, polarotor je poz-
nat i kao polarizator, dakle mehanički
sklop pomoću kojeg se u mikrotalasnim
prijemnicima (poput TV satelitskih ante-
na) razdvajaju različito polarizovani elek-
tromagnetski talasi. Maleni uređaj kruš-
kastog oblika, postavljen u žižu tanjirastih
satelitskih antena, u zajednici sa konver-
torom koji se nalazi iza polarotora, omo-
gućava prijem linearno ili kružno polari-
zovanih signala – a to su „vrata“ zahvalju-
jući kojima se, nakon prolaska kroz satelit-
ski TV risiver, na našim televizijskim
ekranima generišu slike svetova nauke,
politike, istorije, zabave i ko zna još koliko
drugih oblasti od kojih je sačinjena ljud-
ska civilizacija! Tako je i ime „Polarotor“
izabrano kao metafora onog čime su autori
ove emisije namerili da se bave... To je bar
moja teorija.
Koliko se današnji koncept „Polaroto-
ra“ razlikuje u odnosu na prvu epizodu?
Ne sećam se baš prve, ali su te rane
emisije „u sitna crevca“ tranžirale tehno-
loške i programske aspekte isključivo
satelitske televizije. Gotovo četvrt veka
kasnije, ove rane teme u današnjem
„Polarotoru“ pojave se tek u zanemarlji-
vim naznakama. Internet i mobilne komu-
nikacije već godinama su glavne, ponekad
i jedine „zvezde“ programa.
Na koji način jedan medij može da
doprinese obrazovanju publike za upotre-
bu drugog medija?
Ljudi se po pravilu opiru revolucijama,
pa tako i tehnološkim, sve u strahu da će ih
ono na šta su u svom komoditetu navikli,
zauvek odvojiti od prepoznatljivih arte-
fakata detinjstva i mladosti. Nove, masov-
ne, pa samim tim i većini džepova pristu-
pačne tehnologije, stvorile su alatke koje
pružaju mogućnost svakom stanovniku
ove planete da iskaže ličnu kreativnost i
proizvode vlastitog duha ponudi ostatku
sveta. I da zaradi. Ako hoće i ume.
U cilju obrazovanja i informisanja
publike, koliko treba ići ka pojednostav-
ljenju sadržaja i uprošćavanju termina
koji se koriste?
Polazim od toga da oni koji me slušaju
i gledaju znaju više od mene. Ako je išta
od sadržaja i termina koje pritom koristim
uprošćeno, to je samo zato da bih ja
razumeo o čemu govorim!
Trudim se da bitne teme, kolumne i
ekstra-zanimljivosti prezentujem u sred ili
pred sam kraj svoje emisije – u ovom
slučaju to je „Zakon akcije i reakcije“.
Računam da malo ko sluša emisiju od
početka, ali će većina otpratiti njen kraj,
očekujući da posle nje dođe nešto za-
nimljivije od Zorana Modlija!
Vaša iskustva sa predstavljanjem TV
emisije na internetu.
„Polarotor“ se uredno, nakon svakog
snimanja, podiže na YouTube portal, pa
može da ga pogleda svako ko nema živce
da pogađa kad se emituje na kablu lokal-
nog TV provajdera. Ponekad me deprimi-
ra jadan broj od samo par desetina pregle-
da, a onda osokoli skok na 1000 i više!
Mislim da je manje u pitanju sportska
sreća, a više marketing: naime, umesto
bezlične oznake „Polarotor 950“, „Polaro-
tor 960“ itd, koja ama baš ništa ne kazuje,
pametnije bi bilo na svetlo dana izvući
naslov najatraktivnije teme, a nakon toga
može da sledi i redni broj emisije! I, na-
ravno, izbaciti uvodne najave i izvodne
odjave, jer one sliče k’o jaje jajetu - već
odmah preći na prvi prilog...
O čarima rada kao nezavisna produk-
cija.
„Polarotor“ baš i nije nezavisna pro-
dukcija. U ovom trenutku zavisi od teh-
noloških i ljudskih resursa TV Koper-
nikusa, koji ekipu emisije ljubazno prih-
vata svakog utorka u podne i pruža kom-
pletnu logistiku. Jasno je da je to produk-
cijski poduhvat TV Kopernikus. Autorski
jeste nezavisna, jer ne podleže cenzuri
kuće – a i zašto bi? Nevina je, nedužna,
ponekog i edukuje... Čari ima mnogo: svi
dolaze dobrovoljno, autor i saradnici ulažu
primerenu dozu entuzijazma, najlepše je to
što niko ne dobija ni dinara, pa su svi
prezadovoljni - nemaju razloga da gunđa-
ju zato što honorari kasne!
Šta želite da postignete sa „Polaro-
torom“?
Da sam ja autor emisije (kao što ni-
sam), želja bi mi bila da postignem visok
rejting, dakle, gledanost uz bezbolnu edu-
kaciju. Jednim udarcem dve muve. Među-
tim, moj medij je radio, a televizija je
mesto na kojem ne volim da provodim
previše vremena. Zato ne želim da solim
pamet profesoru Ćosiću. Doduše, pokušao
sam, ali profesor je profesor, šta se tu mo-
že... (smeh). Ja sam njegov svestan izbor,
zna da ću svojim pojavljivanjem i stilom
komunikacije osvežiti emisiju – i to mi je
dovoljno. Doduše, ne i njemu: hiljadu puta
mi je nudio da umesto njega preuzmem
ulogu voditelja „Polarotora“, a da on bude
samo urednik, to moram priznati. Ali ja se
nedam! Ne bih imao tu energiju i moti-
vaciju s kojom se on bori za opstanak ove
emisije više od dve decenije, neprestano je
dižući iz pepela nakon privremene pro-
pasti televizija čiji je zaštitni znak bivala
kroz protekle godine... Nije prekidala
svoje emitovanje čak ni za vreme bombar-
dovanja RTSa 1999. godine – tada smo je
prebacili na radio, gde je u mojoj tadašnjoj
emisiji „Modulacije The Next Generation“
išla kao radio izdanje „Polarotora“! Upr-
kos zlobnim komentarima na nekim foru-
mima i društvenim mrežama, on (s punim
pravom) istrajava. Čudo od čoveka, čudo
od emisije!
R. L.
linkwww.mediart.org 27jun 2013
broj 106
O virtuelnim
redakcijama
- Umesto da trošite struju, vodu, tele-
fone, kompjutere, hartiju, kubike vaz-
duha i zakup poslovnog prostora u ko-
jem je taj vazduh, sve što treba da ponu-
dite imate privilegiju da pripremate u
prostoru u kojem se osećate najbolje –
kod kuće. A onda to pošaljete (ili done-
sete) tamo gde treba, kaže za LINK
Zoran Modli.
^udo od ~oveka, ~udo od emisije!
mediji i obrazovanje
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/DD
a se mediji koriste najčešće da bi
se saznalo nešto novo, opšte je
poznato, ali koliko se internet,
televizija, radio i štampa koriste u eduka-
tivne svrhe?
U osnovnoj školi „Zdravko Gložanski“
u Bečeju nastavnik informatike Serveto
Pecin, svaki čas koristi internet u obrazo-
vne svrhe.
- Predajem osmacima, i to su generaci-
je koje najviše koriste društvene mreže,
kada je internet u pitanju. Da bi im poka-
zao da pored društvenih mreža na interne-
tu postoji mnogo toga, najčešće posećuje-
mo sajtove medija, kao što su B92, Blic i
druge dnevne štampe. Na taj način deca
uče da pretražuju internet, a i nailaze na
sajtove od kojih mogu nešto novo da saz-
naju, pa i da nauče, kaže Pecin.
Da je korišćenje medija na nastavi
veoma korisno, slažu se i profesori u sre-
dnjoj školi. U gimnaziji „Svetozar Marko-
vić“ u Novom Sadu, nastavnici često kori-
ste medijske sadržaje kako bi učenicima
približili materiju o kojoj uče. Profesorica
biologije Ksenija Novevski kaže da se na
časovima iz tog predmeta najčešće koriste
časopis Nacionalna geografija i stručna
literatura. Od televizijskih sadržaja, na
časovima biologije su zastupljeni uglav-
nom strani kanali: Discovery, Animal pla-
net i mnogi drugi. U nastavi engleskog i
francuskog jezika, pored stranih televizij-
skih programa, koriste se i časopisi na
jezicima koji se uče.
Ovaj trend nije zaobišao ni visoko
obrazovanje. Saradnik u nastavi Filozof-
skog fakulteta na Univerzitetu u Novom
Sadu, odsek za žurnalistiku, Norbert Šin-
ković, kaže da zbog prirode studija skoro
na svim vežbama koristi medije. Svaki
put pokušava da nađe određeni primer iz
medija a u vezi sa materijom koja se izu-
čava, da bi studenti mogli lakše da razu-
meju nastavnu jedinicu.
- Koristim velik broj medija poput RTV
Vojvodine, B92, Al Jazzera Balkans, RTS,
Radio Slobodna Evropa i mnoge druge.
Uglavnom prikazujem TV pakete iz infor-
mativnih emisija, odnosno radio pakete
navedenih medija. Jedan TV prilog može
da bude odličan primer kako treba raditi
ili koje greške treba izbegavati. Trudim se
da kroz interakciju sa studentima zajedno
destruktuiramo ono što smo videli, čuli ili
čitali. Retko koristim časopise i dnevne
novine, ali kada nađem interesantan pri-
mer svakako ga prezentujem studentima,
bez obzira na to što je u pitanju statičan
sadržaj, navodi Šinković.
On smatra da je ovaj vid edukacije
veoma interesantan studentima, jer često
medijski proizvodi pokreću debatu na
predavanjima što on vidi kao ključnu
stvar u građenju novih generacija sprem-
nih na argumentovanu odbranu svojih sta-
vova.
Da se putem medijskog obrazovanja
stvara sposobnost za kritičko i samostalno
mišljenje slaže se i asistent na odseku za
hungarologiju na Filozofskom fakultetu,
Laslo Patoč koji smatra da ovi sadržaji
studentima pomažu u daljem razvoju i in-
sistira na razmišljanju o relevantnim pita-
njima. Kako kaže, studenti moraju da pra-
te i da primene novitete iz književne teori-
je, a pored toga mediji mogu da pomognu
i u upoznavanju žanrovskih obeležja.
- Skoro svake nedelje koristim neke
medijske proizvode, na primer intervjue
sa poznatim piscima, ili neke druge snim-
ke koji su u vezi sa trenutnom temom i sa
obrazovnim ciljem. Postoji jedna fenome-
nalna internet stranica (PIM – Petőfi Iro-
dalmi Múzeum), gde se nalaze razni snim-
ci u vezi sa književnošću – intervjui, deta-
lji iz umetničkih dela i vrlo kvalitetan
fotomaterijal, koju najčešće koristim.
Pored interneta često koristim i štampani
materijal, razne periodike u vezi sa
mađarskom književnošću – na primer no-
vosadski časopis Híd i još desetinu drugih
časopisa, navodi Laslo Patoč.
Mediji se koriste i u neformalnim obla-
stima obrazovanja, poput seminara, radio-
nica i projekata koje sprovode, npr. razli-
čita građanska udruženja ili kulturnim
centrima.
Jedan od takvih primera je i mala
biblioteka pri kulturnom centru Američki
kutak u Novom Sadu, koja za cilj ima da
na različite načine učini dostupnim infor-
macije o Sjedinjenim Američkim Država-
ma. Milica Rašković iz Američkog kutka
kaže da ih najčešće posećuju mladi ljudi
željni novih znanja, informacija ili pristu-
pa novim informacionim tehnologijama.
Prema njenim rečima, upravo zbog toga
programi Kutka često uključuju različite
medije koji podstiču interakciju i brz pro-
tok informacija.
- Na poslednjem predavanju koje je
održala Kerol Bin na temu „Severna Flo-
rida - život u raju“ korišćena je web 2.0
tehnologija - youtube, Google Earth i
Flickr. Učesnici su mogli tom prilikom da
vide fotografije, pogledaju video snimke
sa festivala i bejzbol utakmica i bukvalno
vide šta se u tom trenutku dešava na ulica-
ma Majamija. Internet je generalno najče-
šći medij koji koristimo u edukativne
svrhe. Magazine koriste naši radioničari
kako bi podstakli na razgovor učesnike
radionica i časova konverzacije. Televizij-
ski program smo koristili uglavnom kada
su izbori u Americi. Tada pratimo izvešta-
vanje TV medija i zovemo predavače da
ih komentarišu. Što se radio emisija tiče
jedna nevladina organizacija je realizova-
la kod nas program prilikom čega su se
koristili delovi radio emisije - ispovesti o
nasilju u porodici s obzirom da je to bila i
tema tribine, istakla je Milica Rašković.
Nevladina organizacija „Svetlost“ iz
Šapca koja se bavi poboljšanjem položaja
mladih rad zasniva upravo na neformalnoj
edukaciji.
- Većinu radova nastalih na radionica-
ma promovišemo na dostupnim socijal-
nim mrežama koje podržavaju multimedi-
jalni sadržaj. Kao udruženje koje radi u
Šapcu ponajviše smo povezani sa lokal-
nim medijima te ih možemo koristiti za
plasiranje radova učesnika, kaže naš sago-
vornik i dodaje da „idući logikom da ne
verujemo medijima već da budemo medi-
ji, pokušavamo da mas medije iskoristimo
drugačije, prikazujući ih kao dostupne za
promociju i društvenu kritiku.“
Ovo su bili samo od nekih primera ka-
ko mediji mogu da pomognu mladima,
kada je u pitanju obrazovanje, razvijanje
sopstvenih i kritičkih stavova. A ni starije
ne treba zaobići jer čovek se uči dok je
živ.
www.mediart.orglink28 jun 2013
broj 106
Nova nastavna u~ilaDunja Popov
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/OO
dnedavno se u Srbiji, u sastavu
kablovske TV mreže, pojavila
Srpska Naučna Televizija (SNT).
Raznolikim programima, ona daje uvid u
predavanja s prestižnih svetskih univerzi-
teta, eksperimente iz hemije i fizike,
zanimljivosti iz biologije i astronomije,
predlaže hobije, poput avio-modelarstva,
uvodi nas u svet tehnoloških inovacija, ali
služi i kao dobar vodič kroz istoriju umet-
nosti. S obzirom na to da se, za sada, SNT
emituje samo u okviru Telekomovog
IPTVja, aktivnosti ove televizijske stanice
se u velikoj meri popularišu preko Fejsbu-
ka, Tvitera i Jutjuba.
O programima, tendencijama i budu-
ćim projektima Srpske Naučne Televizije,
razgovarali smo s generalnim direktorom,
gospodinom Jakovom Petrovićem:
- Srpska Naučna Televizija
(www.sntv.rs) kao ideja nastala je pre
nešto više od godinu dana. Pokrenuta je
kao projekat nevladine organizacije
„Komitet znanja Srbije“, čiji su članovi,
uključujući i mene, sproveli tu zamisao.
SNT je jedinstvena na ovim prostorima
iz više razloga. Prva je televizijska stani-
ca civilnog društva, dakle, neprofitna i
nezavisna televizija u Srbiji i regionu.
Jedina je televizijska stanica čija je misi-
ja - informisanje isključivo u domenu
nauke i kulture, kao i promocija i popu-
larizacija tih oblasti. Siguran sam da je
kod gledalaca postojala potreba za speci-
jalizovanim domaćim kanalom s ovak-
vom programskom šemom, posebno u
vremenu u kojem veći deo emitera ima
skoro identične programe. Našu ciljnu
grupu čine, pre svega, mladi ljudi koje
motivišemo da se bave naukom i umet-
nošću. Kvalitet i raznovrsnost programa
u tome nam veoma pomažu. Posle po-
četka emitovanja, i to samo u okviru plat-
forme IPTV i ,,Sve na klik” Telekoma
Srbije, pristiglo nam je preko tri hiljade
pisama podrške i, uglavnom, pozitivnih
komentara gledalaca.
Šta program SNTa čini posebnim?
- Srpska Naučna Televizija fokusirana
je na sadržaje pre svega edukativnog ka-
raktera, i nudi gledaocima mogućnost da
se kroz niz zanimljivih emisija mladi
informišu o modernim tokovima nauke i
kulture. Jedan od najvažnijih zadataka
SNTa je predstavljanje srpskih naučnih,
obrazovnih i kulturnih institucija, kao i
istaknutih pojedinaca koji u okviru svog
delovanja postižu vrhunske rezultate.
Naša televizija je mesto na kojem u sva-
kom trenutku oni mogu da iznesu svoje
ideje i gledaoce upoznaju s uspesima koje
postižu.
Program Srpske Naučne Televizije
sastoji se iz emisija, kako onih koje su rea-
lizovane u našoj sopstvenoj produkciji,
tako i onih koje su nam donirali inostrani
partneri. Posebno sam ponosan na činjeni-
cu da je sav inostrani program dobijen u
vidu donacija stranih univerziteta, fonda-
cija i televizija. Mislim da je to dobar
pokazatelj da su svi ovi donatori uvideli da
na našoj televiziji mogu da predstavljaju
svoja naučna dostignuća, i samim tim, pri-
bliže svetsku nauku gledaocima s naših
prostora. Kroz takvu programsku struktu-
ru pokrili smo širok spektar naučne i umet-
ničke ponude.
Koja su vaša očekivanja za budućnost
SNTa?
- Pored kontinuirane težnje za unapre-
đenjem programskog sadržaja, prioritet
nam je sklapanje ugovora s ostalim kab-
lovskim operaterima u Srbiji, kako bi što
veći broj gledalaca bio u mogućnosti da
prati naš program. Tim Srpske Naučne
Televizije čine mladi akademski građani,
školovani za rad u elektronskim medijima,
koji poseduju energiju, znanje i motivaci-
ju da na što bolji način promovišu nauku,
kulturu i umetnost. Ukoliko društvo u celi-
ni shvati značaj ovog projekta i pruži nam
podršku, sigurno možemo biti jedan od
najuspešnijih elektronskih medija koji se
bave popularizacijom i promocijom ovih
oblasti, ne samo u Srbiji, već u čitavom
regionu. SNT je otvorena za saradnju sa
svim televizijskim stanicama u cilju pro-
mocije i popularizacije nauke i kulture u
Srbiji.
linkwww.mediart.org 29jun 2013
broj 106
Klikom do nauke i kulture
mr Milena Trbojevi}
mediji i obrazovanje
Jakov Petrovi} sa saradnicima
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/UU
sveopštem deficitu pametne reči,
između ostalog i u medijima, ili
pre svega u njima, sve ređi su
pojedinci spremni da do „prave“ publike
dođu onim zaobilaznim putem, putem koji
ne mora nužno „u stomak“ udarati vulgar-
nostima, perverzijama i kratkovidim poli-
tikantstvom, pojedinci dovoljno smeli da
svoju publiku potraže u onom naizgled
odumirućem svetu koji se ne budi željan
plitkih senzacija i jednokratnih istina,
dakle, u onom svetu koji je za sebe još
uvek zadržao makar deo dostojanstva
ostavljenog u amanet samo čoveku, dosto-
janstva kom u velikoj meri kumuje njego-
va želja za saznavanjem, upoznavanjem i
makar delimičnim razotkrivanjem tajni
sveg tog kosmosa i haosa što tkaju veli-
čanstvenu misteriju zvanu postojanje.
Jedna od takvih pojedinaca svakako je i
Drenka Dobrosavljević, autorka i urednica
emisije „Dijalog kultura“, na Radiju Novi
Sad, a koja je već odavno, sve većom slu-
šanošću, dokazala da „popularnost“ nije
rezervisana isključivo za rialitije i besram-
na podilaženja javnosti, već i za medijske
poslenike koji shvataju da u rukama imaju
jedno izuzetno moćno oružje kojim se
ljudskost ne mora po svaku cenu napada-
ti, nego i braniti i odbraniti. U razgovoru
za LINK, a objašnjavajući korene „medij-
skog“ interesovanja za nauku, autorka ove
emisije veli da je „geneza svih ideja uvek
dublja i složenija, nego što se to na prvi
pogled čini“, te da je narečena geneza
„neodvojiva od saznajnog puta, u koji su
uvek upletena i lična istraživačka intere-
sovanja.“
- U ideji za moje „Dijaloge“ i celoku-
pan koncept tih emisija saželi su se i is-
prepleli, s jedne strane, fenomenološka
percepcija, kojoj sam od najranije mlado-
sti sklona, i, s druge strane, radovi i istra-
živanja u oblasti saznajne, kulturne i
sociokulturne mobilnosti i oni koji se
odnose na relaciju nauka i mediji, a koje
sam u vreme pokretanja emisije već imala
za sobom. Kada je reč o saznajnom putu,
izdvajam dva momenta. Prvi je taj što me
je interesovanje za strukturalnu analizu
fenomena, posebno modalnosti, odvelo
pre četiri decenije na Karlov univerzitet i
doktorske studije kod vodećih svetskih
naučnika, koji su činili jezgro Praškog
lingvističkog kruga i kojima zahvaljujem
ne samo za naučno-metodološke osnove i
pristupe kompleksnim fenomenima, koji
zalaze u različite oblasti, nego i za saživ-
ljavanje s pojmom legitimnosti istraživa-
čkih i naučnih naslućivanja u traganjima
za sistemima, modelima, sintezama, ili što
je moguće celovitijim pogledima, kao i za
poimanje značaja poznavanja filozofije, ne
samo za percepciju nauke, nego i za kriti-
čko mišljenje. Drugi momenat svakako
čini moje školovanje i odrastanje u razli-
čitim zemljama. Svaka zemlja značila je
susret s drugačijim obrazovnim sistemima,
upis u nove škole i polaganje ispita iz
nacionalnih geografija i istorija i drugih
predmeta koje nisam učila u zemljama u
kojima sam prethodno boravila. Odrasta-
nje u različitim podnebljima i kulturama
dodatno vam omogućava da „iznutra“
doživite ceo svet, da on postane istinski
vaš i da je u tom svetu i sve ono što vam je
rođenjem kao koren dato, kao i da se saži-
vite sa činjenicom da su oduvek postojala
kretanja ljudi i kako su od sudbonosnog
značaja dodiri pojedinaca i naroda u pre-
nosu, očuvanju i razvoju obrazovanosti -
priča Drenka Dobrosavljević za LINK.
Verujete li da je emisija „Dijalog kul-
tura“ uspela da taj dijalog iz naziva uspo-
stavi i sa slušaocima kojima nauka nije
matično polje interesovanja?
Tom sveopštem dijalogu upravo i
težim. On je u samom konceptu celog pro-
jekta, pa iz emisije u emisiju prolazim
uvek istu neizvesnost da li će realizovani
program uspeti da zadovolji ukus znalaca
i studenata iz date oblasti, da istovremeno
privuče i zadrži pažnju naučnika i stude-
nata i iz drugih oblasti, kao i da bude pro-
stor/vreme koje će kao svoje osećati i naj-
širi saznajno radoznali auditorijum, odno-
sno svi slušaoci željni znanja i skloni pro-
mišljanju, bez obzira na to čime se bave i
koja predznanja imaju. Takođe, nauka i
znanje nisu nikada bili niti će ikada biti
lokalni ili u celini geografski brendirani,
određeni, omeđeni, pa je emisija namenje-
na bukvalno najširem krugu. Zahvaljujući
internetu, razgovori o nauci, iz nauke i o
naučnicima u mojim radijskim „Dijalozi-
ma“ nedeljom u 23 sata, vremenom su
postali jedan od onih primera za to kako
nešto, uslovno da kažem, lokalno može da
postane globalno i uđe u sveopštu razme-
nu znanja, mišljenja, pogleda, susreta. O
tome govori uvid u to koliko „Dijaloge“
preuzimaju drugi sajtovi iz najraznorodni-
jih zemalja i podneblja, a i slušanost ove
emisije u regionu. Zahvaljujući Web redak-
ciji Radio-televizije Vojvodine, imamo
egzaktne pokazatelje o odloženim poseta-
ma emisiji, koja se sada već pet godina
postavlja i na internet. Zabeleženo je više
od dve stotine hiljada preslušavanja i
6.000 „skidanja“, tj. daunlodovanja emisi-
ja. Desetak emisija eksperimentalno smo
postavili i na YouTube, pa ovim brojkama
možemo dodati još nekoliko hiljada. Da li
je to malo ili zadovoljavajuće, moglo bi se
utvrditi samo širim i uporednim analiza-
ma. Na ovom mestu moram dodati i to da
svi koji rade na realizaciji „Dijaloga kul-
tura“ tome pristupaju sa posvećenjem bez
ostatka. Mislim da se u programu osećaju
nezamenjivi doprinosi ton-majstorki i
muzičkog urednika, zatim u radijskim
promo materijalima kreativnost urednika
tog segmenta, te, kada je reč o podkastu,
visoka profesionalnost Web redakcije RTV,
ili, kada je reč o Fejsbuku Radio Novog
Sada, talenat YouTube video editora. Svi
oni učestvuju u nastojanju da „Dijalog“
uspostavi dijalog na neomeđenom prosto-
ru.
Mislite li da u današnjim medijima u
Srbiji nedostaje više naučnih i edukativ-
nih sadržaja?
Već odavno su razvejane predrasude o
tome da naučni i obrazovni programi niko-
www.mediart.orglink30 jun 2013
broj 106
Edukativni sadr`aji su odgovornost
Du{ko Domanovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/ga ne interesuju. To vidimo i po isplativo-
sti specijalizovanih kanala. Samo je pita-
nje koncepta i njegove realizacije i mnogo
rada i istraživanja. I učenja. Neprekidnog
učenja.
Mogu li, prema Vašem mišljenju,
mediji odigrati značajnu ulogu kada je
reč o edukaciji širih društvenih grupa,
pre svega onih koje se od iste te edukaci-
je uspešno „brane“ na većini drugih
polja?
Naučni i edukativni sadržaji su odgo-
vornost javnih servisa, a kao što sam malo-
pre spomenula, imamo priliku da se uveri-
mo u to da specijalizovani kanali u svetu
uspešno rade i na komercijalnoj osnovi,
upravo zato što sadržaji o nauci i iz nauke
spadaju u preferencije najšire publike i
korisnika elektronskih medija. Njihovo
prioritetno posezanje za internetom, pri-
tom i pogotovo za YouTube-om, nije
uslovljeno samo činjenicom da su štampa-
ni formati mnogo skuplji, nego i novim
percepcijama najmlađih generacija, koje
se sa internetom i integrisanim sistemima
već rađaju i mediji to ne smeju da ignori-
šu ako hoće da opstanu. Takođe, treba
imati u vidu da ko god eventualno poželi
da manipuliše žanrovima i obrazovne i
naučne programe stavi u službu ideologi-
ja, trebalo bi unapred da zna da su tako
koncipirani programi veoma providni, da
to pogotovo mladi odmah prepoznaju i
menjaju kanal. Samo ono što je iskreno,
autentično naučno i istinito može da opsta-
ne.
Često se može čuti floskula, kojom se
pojedini mediji na neki način brane od
odgovornosti, a koja veli da je zatuplju-
jući sadržaj koji se javnosti neretko plasi-
ra samo proizvod želja i afiniteta iste te
javnosti. Mislite li da je ovde reč o zame-
ni teza? To jest, verujete li da su upravo
mediji ti koji kreiraju ukus i afinitete
javnosti, a ne obrnuto?
Mediji kod nas su izgubili kredibilitet,
između ostalog i zbog toga što su u dugom
periodu zanemarivali obrazovne i naučne
sadržaje ili im površno ili „navijački“ ili
senzacionalistički pristupali, sa uvek
spremnim floskulama zašto to čine. Kada
je reč o obrazovnim i naučnim sadržajima
i programima, mediji imaju veoma veliku
odgovornost. Nisam sigurna u to koliko su
mediji danas kreatori ukusa i afiniteta.
Onoliko koliko toga ima, rekla bih da je to
kratkog daha. Naime, to možemo uporedi-
ti s umetnošću ili bilo kojim drugim vred-
nostima. Ljudi sami prepoznaju da li je to
ono pravo ili nije, pa čak i onda kada idete
s nekim temama ili formama „ispred“ vre-
mena. Sve veća diferencijacija preferenci-
ja korisnika odvija se već nekoliko dece-
nija i bez većih zasluga javnih servisa u
anticipiranju toga. Zanimljivo je to da su
upravo komercijalni kanali prvi naslutili
važnost, budućnost, čak i isplativost spe-
cijalizovanih programa sa obrazovnim i
naučnim sadržajima. Takođe, i pored eko-
nomske krize mnogi, kad god mogu, kupu-
ju dobre specijalizovane časopise.
Koliko je u kreiranju emisija sličnih
Vašoj emisiji važna pojedinačna inicijati-
va samih novinara i urednika? Koliko je
bitno da i sami zaposleni u medijima
imaju odgovarajuće obrazovanje i da su i
sami radoznali i željni novih saznanja i
konstantnog učenja? U vezi s tim, veru-
jete li da današnji mediji u Srbiji raspo-
lažu kadrom koji bi mogao da realizuje
programe i emisije ovog tipa?
U svim autorskim projektima, pa i kada
je reč o autorskim naučnim programima,
najbitnija je inicijativa pojedinca, od krei-
ranja koncepta do ostvarenja, ali bez podr-
ške glavnih i odgovornih urednika i me-
nadžmenta medija i nihove programske
vizije, odnosno prihvatanja i odobravanja
projekata, oni ne bi mogli da se ostvaruju
i razvijaju. Ali, nikada ne smemo zabora-
viti ni na doprinose ton-majstora i tehnike
u celini, doprinose muzičkih savetnika i na
značaj IT podrške. Zašto je onda najbitni-
ja inicijativa pojedinca? Autori će nositi i
iznositi realizaciju svojih traganja i onda
kada materijalnih ili drugih povoljnih uslo-
va za ostvarenje nema ili gotovo da ih
nema, odnosno podsticaće da se rešenja
nađu i naći će ih dobrom saradnjom u
dobrim timovima i motivisanim i perspek-
tivno orijentisanim kolektivima. Odgova-
rajuće obrazovanje, permanentno učenje i
radoznalost takođe se podrazumevaju, kao
i odgovornost. U suprotnom, emisija će se
sama rastočiti, neće opstati ili će tavoriti
kao bleda i nekredibilna. Da, u Srbiji ima
mnogo visokoobrazovanih mladih ljudi
izuzetno nadarenih za naučne i obrazovne
programe, rubrike i specijalizovane časo-
pise, bez obzira na to da li se objavljuju u
elektronskoj ili štampanoj formi. Upravo
njima sam namenila nedavni projekat
obuke kadrova u medijima kroz radionicu
„Govoriti i pisati o nauci“, a koji je podr-
žao Centar za promociju nauke i koji pred-
stavlja zajedničko ostvarenje Radio-tele-
vizije Vojvodine i Prirodno-matematičkog
fakulteta Univerziteta u Novom Sadu.
Kada bih, na primer, i htela da među svim
polaznicima održane Radionice izdvojim
samo jednog ili dvoje po talentu, znanju,
potencijalima i sposobnostima, bilo bi to
gotovo nemoguće.
linkwww.mediart.org 31jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
Ka novoj pismenosti
U „Dijalogu kultura“ zastupljene su kako prirodne, tako i društvene i humanisti-
čke nauke, kako Drenka Dobrosavljević naglašava „sa uvek prisutnim pogledom na
razvojne međuzavisnosti raznorodnih disciplina.“
- Ono opšte mesto da saznanja o svetu i fizičkoj stvarnosti relativiziraju čovekov
pogled na sopstveno mesto u prirodi, da menjaju društvene odnose, da najdublje utiču
na ustrojstvo i organizaciju života, na kulturu, umetnost i sve oblike stvaralaštva –
veoma često zaboravljamo, a upravo je naučna pismenost, uz informacionu i tehničko-
tehnološku, nužan preduslov savremenog doba, slobodno mogu reći nove civilizacije
u kojoj, objektivno, već jesmo, sa svim njenim globalno-ekonomskim, društvenim,
kulturološkim i, naravno, naučno-tehnološkim uslovljenostima i razvojnim tendenci-
jama i povezanostima, ne samo informatičkim, konstatuje Drenka Dobrosavljević.
javnih servisa
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/PP
okušavam da prodrem u tajne razli-
čitih sadržaja koji su bili emitovani
preko najznačajnijeg tehničko
medijskog pronalaska prve polovine XX
veka, radija; u njegov život. Da li nas je
radio „naučio pameti“?! Da li su izgovo-
rene reči imale neki odjek na slušaoce;
kako je ova mala drvena kutija bila upo-
trebljavana i zloupotrebljavana? Da li uop-
šte danas postoji „stari“ radio koji je umeo
da obrazuje; kako se „uklapa“ u vreme
televizije; kako radio izlazi na kraj sa
novopečenim gazdama radija i voditeljima
koji brbljaju. Internet kao novi oblik glo-
balnog slušanja radija. Koliko uopšte slu-
šalaca zna šta je to dokumentarni program
radija, da li su ikad slušali takve emisije ...
Sve su ovo pitanja koja su me zaokupljala
dok sam maja 2013. pregledao otkucane
tekstove pisaćom mašinom, nekih starih
dokumentarnih radio emisija koje su nosi-
le moj autorski znak. Ideja je bila da bacim
manje zanimljive sadržaje, a ostale da une-
sem u računar. Evo šta sam sačuvao. Pre-
pisano iz kompjutera. Odlomci:
1.
Čeda Petrović, „ložač iz Aušvica“
snimljen 1984. godine, vreme dešavanja,
1943. i 1944. godina: „...Prebacili su nas
sa juga Srbije u jedan logor u Francuskoj.
Tu smo ostali godinu dana, a odatle su nas
transportovali u Aušvic. Tamo sam bio
određen na rad u krematorijum. Sortiranje
kose vršeno je po sobama: kratka kosa,
dugačka, crna, plava, sve smo to skidali sa
leševa, ljude različitih nacionalnosti. Nas
po četiri, pet, ne možemo da podignemo
onaj leš da ga nabacimo u peć. Tu ima, kao
neka gvozdena nosila, i onda se ona ubace
na otvor i kako ulaze unutra tu se peć auto-
matski pali i ona tela gore. Sve tako dok i
poslednju furunu nenapunimo. Onda je
ona prva peć već gotova, izgorela. Otvara-
mo vrata mašicama. Uzimamo dugačku
gvozdenu šipku i kopamo po onim kosti-
ma da se sve rasture. Jer one dođu kao
kreč, nedogore ponekad, sasvim. One
koske od mladih tela teže idu pa može pla-
men da se ugasi. Ispod peći su vagoneti
gde se seju kosti. U tim kostima se nalazi-
lo zlato, srebro, čivije, šunugle, razni kli-
novi. Zlato je najčešće bilo u zubima Ja
sam to trijerisao. Tako, dok mi po onom
pepelu ceo dan radimo, sakupi se pola
kante zlata ili drugih odpadaka...“
Ova emisija pod nazivom „Ložač iz
Aušvica“ u produkciji Dokumentarnog
programa Drugog programa Radio Beo-
grada, bila je emitovana na raznim jugo-
slovenskim radio-stanicama, nekoliko
godina pre izbijanja građanskog rata u
Jugoslaviji, devedesetih, kada su proteri-
vanja naroda, i slične scene o kojima je
pričao Petrović, bili naša svakodnevica.
Stvarnosti i istorija, uverava da dokumen-
tarni program radija nije baš tako uticajan,
i da pouke nema ili da baš oni koji su tre-
bali da ga čuju, tada nisu bili pored ovog
radio aparata. Ustvari , jesu. Slušali su neki
„drugi radio“ sa drugom porukom jer radio
je kao „demokratska mašinerija“ u vlasni-
štvu širokog opsega različitih društvenih
slojeva pa se za sve može naći opravdanje
ili poklič: „u boj...“
2.
Kraljevina Jugoslavija, tridesetih godi-
na, ima državne radio-stanice u Beogradu,
Zagrebu i Ljubljani. Program ide uživo, ali
najznačajnija emisija je „Nacionalni čas“.
Ovu emisiju sve tri radio-stanice emituju
svakodnevno. 23. je februar 1941. U okvi-
ru „Nacionalnog časa“ profesor Živojin
Mladenović drži predavanje: „Kraljević
Marko i mi“. Ideja predavača i tadašnjih
urednika radija: osnažiti naciju, podići
moral zemlji koja je na pragu rata. Evropa
je već u haosu.
Ubrzo će doći vreme 1941, sveopšte
bede jugoslovenskih naroda, kada će neki
beogradski poštar, u svojoj nemaštini
www.mediart.orglink32 jun 2013
broj 106
Bele{ke iz na{ih `ivota
Dragoslav Simi}
Major Nikola Kosi}, Raskol u eteru
Milan Petrovi}, Radio JU iz Bukure{ta
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/tokom nemačke okupacije 1943. preživ-
ljavati tako što će sa svojim radio apara-
tom skrivenim u torbi sa poštom „gosto-
vati“ nedeljno kod ljudi koji hoće da čuju
vesti Glasa Amerike i londonski BBC; da
rizikuju život slušajući zabranjene radio-
stanice saveznika.
Tako su se ovde prepleli život i radio.
3.
Major Nikola Kosić posle zarobljeni-
štva u Nemačkoj, odlazi 1950. u Ameriku.
Uočivši neslogu među iseljenicima, osniva
u Klivlendu „Srpski radio čas“ koji vodi
volonterski 30 godina. Major kraljeve
garde, Kosić, jugoslovenski orijentisan,
poziva patrijarha Germana 1963, da šalje
uskršnje i božićne poslanice koje će emi-
tovati na radiju. Patrijaršija prihvata Kosi-
ćev poziv, ali odmah počinje sa emitova-
njem u Klivlendu drugi protivnički srpski
radio koji podržava episkopa u raskolu,
Dionisija. Nastaje rat na radio talasima,
Kosića i raskolnika, koji traje 20 godina.
Kosićeve emisije su sačuvane, a na osno-
vu ovih dokumentarnih emisija, objavljena
je knjiga „Raskol u eteru“ koju potpisuje
autor ovog teksta.
Zaključak: najznačajniji „električni“
medijum prve polovine veka za nama,
radio, služio je Srbima da se međusobno
časte najpogrdnijim rečima, ali da čuju
svi.
„Rat na radio talasima Hrvata i Srba“ u
Njujorku devedesetih, je još zanimljiviji.
Zakupe oni jednu talasnu dužinu na istoj
američkoj radio-stanici koja iznajmljuje
talase etničkim grupama i vode „rat“ preko
svojih emisija nekoliko puta nedeljno „do
istrebljenja“. I ta serija emisija je sačuva-
na.
4.
Pedesete XX veka. Na obali Dunava
prema Tekiji od strane Oršave, montirali
su Rumuni moćna ozvučenja sa kojih se
emitovao program na srpskom jeziku radio
„Slobodne Jugoslavije“ da bi se čula „isti-
na“ o Jugoslaviji i izdajniku Titu, na dru-
goj obali. Treba zamisliti kako je odzva-
njala Đerdapska klisura u ovom propa-
gandnom ratu.
5.
Psiholog Milan Dajin iz Beograda, prvi
u Jugoslaviji, formira telefonom savetova-
lište za potrebe pacijenata u Srbiji 1972. I
ova potresna svedočanstva ostaju sačuva-
na na radiju, ali zbog straha od živog pro-
grama tadašnjih urednika radija, ovakva
emisija nije zaživela. Žena arhitekta pred
put u Libiju, hoće da se ubije jer nije na
vreme završila projekat..., pita Dajina šta
da radi.
6.
Profesor Aleksandar Jerkov, uživo,
dokumentarno 2007. Emisija: „Moja auto-
biografija“: - Misliti o tome gde je ovaj
svet i gde smo mi u njemu, već je dovoljan
izazov da se napravi neka vrsta luka kroz
istoriju čovečanstva. Od ranih kosmolo-
ških teorija, a takvih je bilo u svakoj civi-
lizaciji koju smo do sada uspeli da upoz-
namo, pa sve do naših dana, čovek ne zna
kako bi bolje, kako bi više, kako bi potpu-
nije, kako bi sasvim iscrpno odgovorio na
pitanje gde je, gde je uopšte čovek. Istini
za volju, još je dramatičnije ono drugo
pitanje: ko je on? Ali čak iako se ta kona-
čna drama identiteta i samospoznaje na
trenutak ostavi na stranu, još uvek ostaje
dovoljno prostora da se nad ovom naoko
jednostavnom dilemom – gde smo, gde se
uopšte nalazimo – pitamo više desetina
vekova. Zamislite čoveka koji posle celo-
kupne dosadašnje istorije čovečanstva
koja ni na to pitanje nije odgovorila, dola-
zi sa željom i čežnjom, sa potrebom i zah-
tevom da se postavi jedno još manje oči-
gledno, još manje odgovorljivo pitanje, a
to je – gde je sve znanje ovoga sveta. U
biblioteci? Ili ipak u svetu koji nas okru-
žuje? Ili u samoj mogućnosti da saznajemo
i konačno saznamo? Ili je sve znanje
ovoga sveta još negde drugde do čega još
nismo doprli…”
Da ostavimo istoriju, na radiju.
Ako bi se na kraju parafraziralo tekstu
mudrog Jerkova odnosno temi ove kratke
hronologije, može se postaviti pitanje, gde
smo danas kao slušaoci radija. Ima li onih
slušalaca iz tridesetih koji iz Novog sveta
pozdravljaju domovinu!? Nestali su i oni,
i njihovo vreme, nestala je njihova zemlja
i njihov radio. Iz teksta Milana Mišića
novinara iz Amerike pod naslovom „Veli-
ki eksperiment sa anarhijom“ o knjizi
„Novo digitalno doba“ Erika Šmita, citi-
ram deo iz knjige: „Internet je i nedodir-
ljiv i u stalnom stanju promene, postajući
svake sekunde sve veći i složeniji. On je
izvor ogromnog dobra i potencijalnog
zla...“
Zamenite ovde englesku reč internet
imenicom RADIO. Ta rečenica bi mogla
da glasi: „Radio je izvor ogromnog dobra
i potencijalnog zla“, u vremenu današnjeg
brbljanja na domaćoj radio sceni. Koje su
poruke voditelja?! Anarhija na radiju je
model na koju savremeni srpski etar sve
više liči. Muzički radio je opsesija dana-
šnjih slušalaca, informacije što kraće i što
brže da se što pre zaborave. Govorni
radio-obrazovni model je u povlačenju,
samim tim i poruke koje bi takav radio
mogao da nosi svedene su na vest.
linkwww.mediart.org 33jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
Bez intelektualnog
miljea
Pitali smo gospodina Simića, osniva-
ča sajta www.audioifotoarhiv.com, da li
dokumentarni program, samostalno,
može da obrazuje?
- Da dokumentarni program uopšte,
ima tu moć, mnoga zla čovečanstva bila
bi preskočena. Šta se uopšte i ko danas u
najširoj populaciji, čita, gleda i sluša?
Došlo je do svojevrsnog razbijanja inte-
lektualnog miljea i tako razbijen svet
nije u stanju da čita novine, a kamoli da
misli o porukama medija koje ima pred
očima ili u rukama. Ja sam pesimista u
tom smislu.
^eda Petrovi} o Au{vicu
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/UU
vreme nastanka i formiranja novi-
na na srpskom jeziku, one su bile
udžbenik koji je čitaoce obrazo-
vao, podizao kulturni nivo i utirao put civi-
lizacijskog razvoja nacije. Iako se obra-
zovna komponenta u savremenim štampa-
nim medijima skoro izgubila, u prošlosti
je ona bila imperativ, jer usled nedostatka
škola, slabe informisanosti i skučenih vidi-
ka čitalaca, novine su imale misionarsku
ulogu prosvećivanja najširih društvenih
slojeva.
Štampa na srpskom jeziku relativno je
mlada, jer traje tek nešto duže od dva veka,
a kakva je obrazovna situacija bila u doba
njenog nastanka, svedoče reči Vuka Kara-
džića: „U današnjoj Srbiji otprilike do
godine 1804. ni u sto sela nije bilo svuda
jedne škole, nego (koji su mislili biti)
popovi i kaluđeri učili su po manastirima
kod kaluđera ili po selima kod popova“.
Još pre odlaska u Beč i početka rada na
prvim srpskim novinama otac našeg novi-
narstva Dimitrije Davidović, okušao se
kao spisatelj odnosno prevodilac poučnih
dela sa nemačkog jezika, što je u njegovo
doba bila česta praksa u razvijenim zem-
ljama, koje su se iz prosvetiteljskih razlo-
ga prihvatali ljudi od pera. Davidović je
1812. godine objavio „Наставление к
благонравило“ i „Списаниа училишна“.
Ta dela nisu imala neku zapaženiju vred-
nost ali se u predgovoru uočava vera u
značaj vaspitanja i pouke mladih ljudi, koji
treba da stave dužnost prema narodu iznad
ličnih interesa što je svakako bio životni
moto budućeg novinara. Koliko je Davi-
dović bio uveren u značaj edukacije onih
koji dolaze i koliko je bio ispred svog vre-
mena primećuje i Milošević kada o stogo-
dišnjici njegove smrti piše: „Sledbenik
Dositeja, trezven i učen čovek koji čvrsto
veruje da na prosvećenoj omladini leži
budućnost naroda, smeli reformator koji
još u ono vreme poklanja punu pažnju i
školovanju ženske dece...“.
Prvi medij kao prva lektira
Kada je Davidović pokrenuo „Новине
сербске из царствујушчег града Вијене“
23. avgusta 1813. godine na području
Habzburške monarhije bilo je obrazovanih
Srba koji su uvideli značaj novina za podi-
zanje ukupnog kulturnog nivoa naroda. Još
u tekstu molbe koji su caru podneli Davi-
dović i Dimitrije Frušić, jasno se ističe da
novine imaju sve narodnosti osim Srba,
kao i da će u listu osim političkih infor-
macija biti plasirane i edukativne: geo-
grafske, etnografske, ekonomske, literar-
ne i ostale vesti. Ubrzo po pokretanju
„Новине сербских“ u tom mediju dolazi
do prvih polemika i sukoba protivnika i
pristalica Vukove reforme, piše se o evrop-
skim prilikama, Napoleonovim ratovima,
stanju na berzi. Iako su novine bile strogo
cenzurisane i nisu smele pisati o srpskim
prilikama, nesumnjivo su uticale na šire-
nje vidika čitalaca, koji su imali po prvi
put u ruci informativni medij na mater-
njem jeziku. Od 1815. godine Davidović
izdaje godišnji almanah „Забавник“ u
kom se štampa obrazovno-popularno delo
„Дјејанија к историји србског народа“.
„Новине“ su značajne za edukaciju čita-
laca jer su imale zapaženu ulogu u pole-
mikama koje su vodili ugledni književnici
i borci za reformu jezika, a baš u tu svrhu
uvedena je rubrika „Смесице“ koja se
bavila stanjem u književnosti i umetnosti,
a donošene su i informacije o zanimljivim
događajima. Ta rubrika je živela i u docni-
jim „Новинама Србским“ koje Davido-
vić uređuje u Srbiji. Davidovićev bečki list
je postao glavno kulturno i duhovno sre-
dište mislećih Srba ne samo u državi
Habzburga već i mnogo šire, jer u njima
sarađuju svi književni delatnici koji su u
ono vreme bili aktivni a pisali su na
srpskom jeziku, među kojima se posebno
isticao Vuk Karadžić.
Od broja lađa do imena
vladara
Po prelasku u Srbiju 1821. godine
Davidović se zalaže za pokretanje škola,
čak iznosi avangardni predlog o osnivanju
ženske obrazovne ustanove koju bi vodila
njegova supruga, što dovoljno ukazuje na
činjenicu koliko se zalagao za obrazova-
nje. Davidović postaje glavni urednik služ-
benih „Новина Србских“ koje izlaze 5.
januara 1834. godine, što je naš prvi novi-
nar vešto iskoristio za prosvećivanje svo-
jih čitalaca. List je bio službeni jer u njemu
dominiraju ukazi i naredbe kneza Miloša,
kao i vesti o njegovim i aktivnostima vla-
darske porodice. Da je Davidović imao
viziju nezavisne Srbije najbolje svedoči
njegovo rubriciranje koje na prvo mesto
stavlja Srbiju, dok se u rubrici inostranih
vesti nalazi Turska. Želja urednika da bolje
obavesti i edukuje svoje konzumente
informacija o međunarodnim odnosima
očigledna je još u prvim brojevima kada
on najavljuje da će se objavljivati ne samo
političke, već i ostale vesti iz zemlje i
inostranstva. To je Davidović uradio u uvi-
jenoj formi da ne uvredi čitaoce o čijem
ukupnom fondu znanja nije imao previše
iluzija: „Боимо се, да се ненадје ко одт
наши Читатела, коме неби познато
било, какав е кои од страние земала, о
коима ћемо по времену писати; зато смо
и судили за нужно, дати у Новинама и
кратко описаније страни царстава и
земала, колика е коа, колико народа,
воиске и прихода има, и како е име
владателио ниноме а како престолним
градовима“.
Već se u narednom broju nalazi deta-
ljan opis stanja u Španiji, Portugaliji,
Grčkoj a daje se i društveno-ekonomski i
geografsko-politički opis Rusije, Švedske,
Austrije, Danske, Sardinije, Papske drža-
ve, Holandije, Kraljevine Obe Sicilije,
Pruske, Engleske, Francuske i Turske.
Zanimljivo je čitati te novinarske tekstove
koji su znalački prilagođeni obrazovanju i
podizanju edukativnog nivoa čitaoca i
pogađaju ono što je najviše zanimalo iole
pismenog čoveka u Srbiji. Davidović
kreće od veličine države, broja stanovni-
ka, državnih prihoda, vojnih efektiva na
kopnu i moru, pominje brojnost lađa, a
završava imenom vladara i njegovom
veroispovešću. Tu se radi o pravim edu-
kativnim kursevima, kojima Davidović
širi skučene vidike čitalaca, a da bi upot-
punio fond znanja svoje publike, neretko
www.mediart.orglink34 jun 2013
Danilo Medakovi}
Kad su novine bile
doc. dr Vladimir Barovi}
broj 106
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/donosi informacije i prigodne poučne tek-
stove prenete iz nekog medija na nemač-
kom jeziku.
Urednik „Новина“ je znao za ljubav
Srba da sve kompariraju i u odnosu među-
narodnih snaga upoređuju ko je od koga
jači i brojniji u zemlji, narodu i vojsci, te je
tim postupkom, okom pronicljivog novi-
nara zaintrigirao ali istovremeno i eduko-
vao domaćeg čitaoca koji nije do tada pra-
tio svetsku politiku. Da bi se stvorila zrela
javnost, neophodno je prvo dobro obaves-
titi i informisati čitaoce što je Davidović
umešno, sa posebnim senzibilitetom za naš
mentalitet činio. Pravi razlog bavljenja
spoljnom politikom, bio je taj što se nije
smeo dublje zanimati za unutrašnje prili-
ke koje u velikoj meri obeležava Milošev
apsolutizam. Zbog toga je rubrika iz spolj-
ne politike bila veoma bogata i kvantita-
tivno, ali i u kvalitativnom smislu raznim
edukativnim podacima, obaveštenjima i
ostalim elementima koji su bili od suštin-
ske važnosti u periodu kada je bilo veoma
malo škola, koje su pružale samo funda-
mentalno znanje. Možemo konstatovati da
je Davidović zahvaljujući svom širokom
obrazovanju i brizi za podučavanje naro-
da, svesno od svojih novina načinio pravi
udžbenik, iz kog je čitalac mogao naći niz
podataka koji su edukovali u raznim ob-
lastima.
Prve novine za žene
Naš veliki novinar koji se takođe ista-
kao u prosvećivanju čitalaca bio je Teodor
Pavlović urednik „Сербског народног
листа“ (1835) i „Сербских народних
новина“ (1838). On je rano uočio značaj
štampe za obrazovanje naroda na mater-
njem jeziku, o čemu je zapisao: „Читајмо,
браћо, читајмо сербски! Јер ако читали
не будемо, иза напредовања времена
изостаћемо, а ко сербски неушчитамо,
рђави Србљи бићемо“. U njegovim novi-
nama bilo je mnogo obrazovnih sadržaja
iz oblasti popularne biologije, zoologije,
ali i značajnih književnih radova, jer u
novinama sarađuju Sima Milutinović
Sarajlija, Petar Petrović Njegoš, Jovan Ste-
rija Popović, i drugi. Na slavenoserpski je
preveo Vilandove „Simpatije“, i „O
ophođenju sa ljudima“ nemačkog autora
Adolfa Knigea. Pavlović se smatra za
osnivača periodične štampe ali i prvog žur-
nalistu koji je stvorio širu čitalačku publi-
ku na srpskom jezičkom području. On je
pokrenuo 1847. godine prvi književni
almanah za žene pod nazivom „Драго-
љуб“, koji je značajno uticao na podizanje
svesti o značaju obrazovanja i opismenja-
vanja ženske dece. Ogroman je Pavlovićev
značaj što je uz velike napore uspeo da
očuva Maticu srpsku, koja je zapala u
krizu i očuva kontinuitet izlaženja njenog
časopisa „Летопис“, čiji je urednik preko
deset godina. Zahvaljujući dobrim vezama
sa visokim krugovima, Pavlović je privo-
leo plejadu uticajnih i bogatih aristokrata i
građana da materijalno pomažu Maticu, te
su zahvaljujući njemu našu najstariju kul-
turno-obrazovnu ustanovu sačuvali od
propadanja: Sava Tekelija, Đorđe Servij-
ski, Petar Čarnojević, baron Jović, braća
Ostojić i drugi. Koliko lucidno je shvatio
značaj štampe za obrazovanje naroda naj-
bolje svedoči zapažanje samog Pavlovića:
„Новине наше нису као што су негда
биле, само прости гласоноша, само пре-
писка вести преко руке скупљени... У
последње време ништа тако човеческу
и народна делатност подизало и потпо-
моагало није, као ова два чудотвора:
печатња (штампа В.Б.) и пара, пак види-
мо како се сви народ њих хватају“. Čak
i kada je uviđao da se od izdavanja novina
može samo osiromašiti Teodor Pavlović se
pregalački prihvatao tog nezahvalnog
posla, duboko verujući u svoju skoro apo-
stolsku misiju prosvećivanja naroda putem
štampe, na čemu mu docnija pokolenja
moraju biti zahvalna.
Štampa za narod
Veliki izdavač novina i urednik Danilo
Medaković prvi je među našim novinari-
ma razumeo značaj približavanja štampe
jeziku, potrebama i željama „običnog
čoveka“, jer on izvodi novine iz elitistič-
kog kruga i šalje ih u narod. Svoj „Србски
дневник“ pokreće 1852. godine i štampa
ga na Vukovom jeziku, a ulogu novina
sagledava vizionarski: „Новине су руко-
водитељ неки у главним потребама
народа, а у исто време огледало целе
књижевности србске. Ја нисам ни мало
грешио што сам некад новине називао
огњиштем народним“. U svojim novina-
ma piše jasno, razumljivo i kako sam kaže,
tako da ga mogu čitati svi pismeniji ljudi,
što štampi daje novu dimenziju, širenja
kulturnih vrednosti i obrazovanja najširih
društvenih krugova. Medaković je izveo
novine iz uzanog salonskog kruga i uveo
ih u široke narodne slojeve, što je njego-
vom lako čitljivom i razumljivom
„Србском дневнику“ dalo prosvetiteljsku
crtu. Ugledna novinarska pera poput Sve-
tozara Miletića, koja pišu u tom mediju
samo su doprinela da se novine čitaju jed-
nako i u seljačkoj kolibi, kao što su do tada
u građanskoj kući. Koristeći novinarsko
znanje i štampariju u svom posedu Meda-
ković se prihvatio posla od epohalnog
značaja za srpsku kulturu onoga doba, jer
izdao je sabrana dela Dositeja Obradovića
u deset knjiga i svoje četvorotomno delo
„Повјесница србског народа од најста-
ријих времена до 1850. године“, što
ovog novinara svrstava u red naših istak-
nutih kulturnih radnika, što mu je javno
priznato članstvom u Srbskom učenom
društvu i Matici srpskoj.
Kao što je današnja uloga javnog servi-
sa da pored informisanja i zabave, eduku-
je svoje gledaoce/slušaoce, možemo bez
ograde konstatovati da je upravo tu misiju
imala štampa na srpskom jeziku u vreme
svog nastanka, jer se sa velikom posveće-
nošću težilo prosveti i obrazovanju čitala-
ca. To je razumljivo jer u vreme kada je
škola bilo malo ili su bile veoma skupe,
učilo se čitanje uz novine, prve podatke iz
oblasti kulture i prosvete ljudi su dobijali
iz štampe. Novine su imale ulogu pravog
učila, jer baš zahvaljujući uzrastanju uz
prosvetiteljsku štampu, kao i obrazovanju
u inostranstvu, sredinom 19. veka stasale
su generacije koje će iznedriti neke od
naših najvećih novinara, političara, javnih
radnika i kulturnih stvaralaca.
linkwww.mediart.org 35jun 2013
broj 106 mediji i obrazovanje
ud`benik
Dimitrije Davidovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/36
https://www.floowie.com/en/read/link-106-m/