LINK 110- 112
LINK 110- 112
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/1
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/2
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/link
www.mediart.org 3
septembar 2015
Ovaj broj LINKa sufinansirao je Pokrajinski
sekretarijat za kulturu i javno informisanje APV
broj 110 - 112
Siniša Isakov
I to je to - Tehnologija
Strane: 6-10
Sažetak: U intervalima između značajnih
inovacija bilo je vremena za keativce, ali i za
inženjere,dadoterajurešenjakojasuvećprihva-
ćena. Ti srazmerno dugi periodi sazrevanja teh-
nologijeikoncentracijeiskustvadanasizgledaju
tako primamljvo za sve koji se medijima bave i
odmedijažive.Prekopotrebnovremejeonošto
notorno nedostaje.
Ključne reči: mediji, tehnologija, teh-
nika, radio, televizija, internet, sadržaj koji
kreiraju korisnici
UDK: 316.774:62
Olivera Gračanin
Nova zanimanja za nove
medije
Strane: 12 - 13
Sažetak: Stručna oblast medija se izuzetno
brzo razvija, osetno brže nego konzervativni
obrazovni sistemi, propisi i, na kraju, svest. Pre-
lazaknadigitalnoemitovanjepredstavljapriliku
ipodsticajzaelektronskemedijeuSrbijidauna-
predekvalitetsvogprogramautehničkomikrea-
tivnom smislu. Kvalifikacije za neka zanimanja
sudostiglanivouniverzitetskogobrazovanjaito
treba da bude prepoznato u sistematizacijama
radnih mesta. Međutim, u prepoznavanju kvali-
fikacija, radno iskustvo bi takođe trebalo da ima
svoju težinu.
Ključne reči: zanimanja, mediji, nacio-
nalni okvir kvalifikacija, sertifikacija,
vizuelni efekti, dizajn, zvuk, svetlo
UDK: 331.5.024.5:316.774
mr Gordana Bekčić Pješčić
Kulturološko uobličavanje
virtuelnog i bežičnog prostora
Strane: 14 - 15
Sažetak: Dileme i pitanja kakvu kulturu
generišu nove tehnologije, društvene mreže i
softverskialatkojiupotrebljavamouposlovnom
i privatnom okruženju, opšte su mesto svake
rasprave o društvu XXI veka. Za krajnji zaklju-
čakodključnejevažnostikojiaspektonlajnpro-
stora postavljamo kao dominantan u procesu
mišljenja, odnosno šta je naša nulta hipoteza.
Ključne reči: internet, kultura, mediji,
Makluan, virtuelni prostor, politika
UDK: 004.738.5:316.7
dr Goran Bulatović
Reciklaža medijskog sadržaja
Strane: 16 - 17
Sažetak: Upravo su racionalizacija
poslovanja medijskih kuća i večiti nedo-
statak novca razlog što je od menadžera i
marketinških stručnjaka potekla ideja o
višekratnoj upotrebi istog medijskog sadr-
žaja tj. o recikliranju starog, već objavlje-
nog, medijskog materijala. Nije svaki
medijski sadržaj pogodan za osvežavanje,
renoviranje, za inoviranje, proširivanje,
nadogradnju i reobjavljivanje
Ključne reči: novinarstvo, mediji,
internet, članci, menadžment, marketing
UDK: 070.41
Miroslav Keveždi
Multikulturalizam i mediji
Strane: 26 - 27
Sažetak: Multikulturalizam kao jedna
određena vrsta politike prema kulturnoj
raznolikosti možda jeste mrtav, ali multi-
kulturalnost kao stanje kulturne raznoliko-
sti i dalje ostaje. Monokulturalizam je var-
ljivo rešenje, uspešno samo u bogatim
državama gde integracija zaista znači
poboljšanje za život imigranata. Tamo gde
to nije tako, integracija i asimilacija nisu
ništa drugo do agresija.
Ključne reči: multikulturalizam, politi-
ka, mediji
UDK: 316.722:316.774
mr Tamara Vučenović
Digitalna ikona je svet bez
sveta
Strana: 37
Sažetak: U emisiji Digitalne ikone naj-
manje se bavimo sadržajima koji već lako
mogu da se pronađu na internetu na veli-
kom broju adresa, već se trudimo da slu-
šaocima ponudimo sadržaje koje ne mogu
lako da pronađu u drugim medijima i goste
do kojih nije jednostavno doći.
Ključne reči: mediji, radio, internet,
radio emisija, Radio Beograd
UDK: 654.191 (497.11 Beograd)
dr Srđan Damnjanović
O plagijatu i autentičnosti
Strana: 46
Sažetak: Kao što postoje različiti odgo-
vori na pitanje šta je istina (slaganje mišlje-
nja i predmeta mišljenja, saznanje praćeno
osećanjem izvesnosti, sklad mišljenja ili
pozivanje na iskustvo), tako postoje i razli-
čiti koncepti koji diferenciraju sve šire
polje neistine i laži.
Ključne reči: mediji, plagiranje,
Umberto Eko, muzika
UDK: 316.774:343.533.9
P R O ^ I T A J T E
LINK, časopis za
profesionalce u medijima
Izdavač:
Media Art Content d.o.o
preduzeće za proizvodnju medijskog
sadržaja
Bul. M. Pupina 6/III (c/o UNS)
21000 Novi Sad
Tel/fax: 021 427 462
info@mediart.org
www.mediart.org
u saradnji sa
Udruženjem novinara Srbije
Resavska 28/I
11000 Beograd
Tel/fax: 011 32 36 377
www.uns.rs
Izvršni direktor:
Tanja Prodanov
+ 064 18 10 376
tanja.prodanov@mediart.org
Glavna i odgovorna urednica
vanrednih izdanja:
mr Sanja Bošković
+ 063 610 855
njasab@gmail.com
Redakcijski kolegijum:
Dragana Bjelica (glavna i odgovorna
urednica redovnog LINKa), dr Dub-
ravka Valić Nedeljković, Rastislav
Durman, Siniša Isakov, Vesna Vujasi-
nović
Tehnička oprema i dizajn:
Emil Otrupčak
Korektura:
Lidija Lazar
Naslovna strana: Nicolas Raymond -
rgbstock.com
Ilustracije: Nicolas Raymond -
rgbstock.com, YT kanal, str. 32 Vladi-
mir Lenhart, str. 37 Nenad Pavlović,
str. 39 Dragoslav Simić, str. 40 RTV
Vojvodine
Štampa:
Maxima graf, Petrovaradin
021 64 33 512
maximagraf@gmail.com
Vanredni brojevi distribuiraju se bez
naplate.
COBISS.SR-ID 181608199
ISSN – 1451-3420
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/P
Potpisnik ovih redova nikada neće
zaboraviti u svojim tekstovima
nekoliko puta pominjane suze M.
Garina na nekoj od DISCOPovih televizij-
skih pijaca u Budimpešti tu negde oko
2010. Da podsetimo, M. Garin je osnivač
CME grupe (TV Nova u Češkoj, TV Mar-
kiza u Slovačkoj, Pop TV u Sloveniji, itd.),
a na rečenoj pijaci je, u trenutku kada je
CME grupa bila na svom vrhuncu, shva-
tio da ekspanzija tematskih kanala nameće
nova pravila igre u televizijskom svetu i
da će imperija u koju je uložio godine,
znoj i suze uskoro prestati da bude baš
jako imperijalna – održaće se, naravno,
postoji i danas, ali se profiti i uticaj iz
poslednje decenije dvadesetog veka i prvih
godina dvadeset prvog ne ponavljaju.
Linearno i odložno
Već nekoliko godina u televizijskom
svetu je mantra naslov Bila Gejtsa iz 1996.
Content is King (sadržaj je kralj). Provaj-
deri novih distributivnih kanala, a za njima
u stopu i distributeri, od proste rečenice
napravili su prosto proširenu: Content is
King, but Platform is Queen (sadržaj je
kralj, ali je platforma kraljica). Pojavila se
i varijacija Content is King, Distribution is
Queen (sadržaj je kralj, distribucija kralji-
ca). Sve to je legitiman pokušaj da se kaže
ko je tu gazda, ali, uz rizik da mu se pre-
konosira rodna neosetljivost, potpisnik
ovih redova zna da jesu postojale Kleopa-
tra, Elizabeta II, Katarina Velika, Marija
Terezija i Viktorija, ali da u sadržaju udž-
benika istorije ima daleko više kraljeva. U
šahu je kraljica agilnija i opasnija (što su i
karakteristike provajdera i distributera), ali
partija traje samo dok je kralj živ i zdrav.
Šta smo primetili u prethodnom pasu-
su? Reč televizija pojavila se jednom na
samom početku, a onda su primat preuze-
li sadržaj, platforme, distribucija. Do
samo par decenija, televizija je bila - uz
bioskop - jedini distributivni kanal audio-
vizuelnog sadržaja; danas je vlasnik samo
parčeta kolača, iz dana u dan sve manjeg.
Sve manje se audio-vizuelnog sadržaja
auditorijum prati u takozvanom linearnom
emitovanju, odnosno u realnom vremenu
emitovanog televizijskog signala. Proce-
nat onih koji AV sadržaj prate odložno
(kad im se ćefne) od zemlje do zemlje
varira; varira procenat i unutar različitih
ciljnih grupa, ali u svakom slučaju raste. I
neminovno će dovesti do jednog sasvim
drugačijeg medijskog biznis modela -
model svakako nije ono što je bio, posluje
se drugačije, ali se ima utisak da je još
uvek tranzicioni i da se još uvek traga za
onim što će se ustaliti kao način poslova-
nja na duže staze.
Promene su odavno započele, a prime-
ri iz svakodnevne prakse ne ostavljaju
mesta sumnji.
Prvi primer su pijace AV sadržaja. Do
pre desetak godina tamo su se oko tezgi
skupljali kao kupci televizije, kao prodav-
ci proizvođači programa (opet televizije i
produkcijske kuće) i kao nakupci distribu-
teri. Onda je, polako, počeo da se pojav-
ljuje neki drugi svet da pazari - prvo su to,
negde tek što je milenijum počeo, bili
zaposlenici u mobilnoj telefoniji koji su
tražili sadržaj koji će dragi gledaoci kon-
zumirati ne na televizoru, nego na mobilu.
Danas - a podvlačimo, za samo desetak
godina plus minus koji mesec - televizije
kao kupci još uvek predstavljaju značajan
procenat kupujućih, ali nikako dominan-
tan, ponekad čak ni natpolovičan.
Drugi je primer iz Argentine, razgova-
rajući sa Mariom del Rosario Kosentino,
šeficom međunarodnog odeljenja za biz-
nis Telefe Internacional, potpisnik ovih
redova saznao je da su tamošnje televizije
- bar one koje drže do sebe - promenile
produkcioni model. Paralelno sa proizvo-
dnjom programa za linearno emitovanje,
posebne ekipe pripremaju sadržaj u vezi sa
dotičnim programom, ali za emitovanje na
drugom ekranu - pametnog telefona, table-
ta ili kompjutera koji gledalac prati isto-
vremeno sa onim što se „vrti“ linearno. Za
koliko linearnog programa se pravi sadr-
žaj za drugi ekran? Gotovo za sve što ide
linearno. (Drugi ekran ili second screen je
tema koja zahteva posebnu priču, ovde
ćemo se zadovoljiti time da ponudimo vrlo
uprošćeno objašnjenje da ono što se gleda
na drugom ekranu predstavlja fusnotu za
ono što se emituje na prvom i da pojava
nije masovna samo u JužnojAmerici, nego
u dobrom delu tehnološki - i šire - razvije-
nog sveta, a da se ne radi samo o maniji
koja hvata mlađi svet svedoči izjava pen-
zionisanog producenta iz Amsterdama koji
kaže da uopšte više neće ni da gleda nešto
na prvom ekranu ako sadržaj nije servisi-
ran dodatnim sadržajem na drugom.).
Na kraju - primer tri - čak i kod nas koji
smo devedesetih izgubili korak sa svim
svetovima na svetu, pa i, u ono vreme još
samo televizijskim, imamo dokaz da se
sve više gleda odložno. Argument koji
potežemo je Državni posao Televizije Voj-
vodine gde se broj pregleda pojedinih epi-
zoda na Youtube meri stotinama hiljada,
što je bar za jedno cifarsko mesto više od
onoga što se gleda u emitovanju.
Postoje zagovornici tvrdnje da je line-
arno emitovanje nezamenjivo i da će tele-
vizija kao medij preživeti nove tehnologi-
je na isti način kao što je pozorište preži-
velo film ili radio-televiziju. Kao argument
potežu sportske prenose i činjenicu da gle-
danje utakmice u kojoj se zna rezultat ne
može da izazove navalu adrenalina koju
izaziva rezultatska nedoumica. Stoji što se
tiče adrenalina, ali televizija nije više ta
koja ima monopol na prenose uživo, može
da se gleda i preko interneta. Drugi argu-
ment zagovornika tvrdnje je sociološki i
bazira se na tome da kod gledalaca posto-
ji potreba da budu deo kolektiva koji baš u
tom trenutku prati neki sadržaj (recimo
debate u koje mogu da se uključe i ostva-
re interaktivnost u kreiranju sadržaja ili
www.mediart.org
link
4 septembar 2015
Novimodeli,multikulturalnost
Rastislav Durman
broj 110 - 112
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/direktan prenos dramatične situacije ili rie-
liti).
VOD i široke narodne mase
U svetu koji od sadržaja AV sadržaja
živi već duže vreme postoji teorija da će
se ustaliti biznis model koji se bazira na
podeli konzumenata AV sadržaja na dva
pola, one koji će ostati verni besplatnoj
televiziji i one koji će sadržaj birati (i pla-
ćati). Kako se podrazumeva da oni koji
sadržaj ne znaju da odaberu (i plate) pri-
padaju lumpenproletarijatu, kategoriji u
kojoj vlada najmanji zajednički sadržalac,
pretpostavlja se da će ono što ostane kao
linearna televizija postati nešto što udovo-
ljava najnižim strastima, monstrum čiji će
sadržaj biti takav da će ono što sada emi-
tuje Pink u odnosu na to nešto novo biti
Arte, ili u najgorem slučaju Kunst Kanal.
Teorija kao svaka druga, samo što ova
polako postaje prisutna i u praksi - japan-
ska TV Tokio, jedna od uspešnijih komer-
cijalnih stanica u Japanu, već jako bira šta
će da pušta na prvom, šta na drugom kana-
lu, a što se videlo na način na koji reaguje
na ponuđeni sadržaj na ovogodišnjem
NATPE Europe u Pragu (pijaca koja je
zamenila peštanski DISKOP, možda od
DISKOPa efikasnija, ali sa manje duše).
Na prvi program ne ide ništa što od gle-
daoca zahteva da angažuje više od tri sina-
pse u istih pola sata, dok su kriterijumi koji
se postavljaju za drugi program prilično
visoki.
Praksa koja ide u ovom pravcu vidljiva
je i na primeru reklama. Dok se kod onih
koje se naprave u zemlji Srbiji ili regionu
čovek (vrlo) ponekad može nasmejati ili
odmoriti oči na lepom kadru, one „global-
ne“ za svetske brendove kozmetike, ulo-
žaka ili tako već nečeg (tamo snimljene, a
ovde samo nasinhronizovane ili, još gore,
ovde po zadatom formatu producirane),
vređaju inteligenciju čak i gledalaca navu-
čenih na slanje nepismenih sms poruka za
da se emituju u kadru sa folk divom ili
sestričinom velikog brata. E sad, nije to
pitanje para, u industriji u kojoj se vrte
milioni dolara sigurno ima novca za krea-
tivne profesionalce koji bi mogli da napi-
šu nešto suvislo – jednostavno, zna se
kome je poruka upućena i kako se taj neko
najlakše navlači da potroši ono malo para
koje ima.
Segmentacija televizijske publike pri-
sutna je i u Srbiji, s tim što ulogu novih
platformi (koje se ubrzano pojavljuju)
imaju kablovski tematski kanali - već duže
vreme značajne „zemaljske televizije“
(RTS, RTV, Pink, Prva, B92, Happy, Stu-
dio B) imaju u Vojvodini jedva nešto više
od polovine gledalaca, a u Beogradu i
Centralnoj Srbiji negde oko 65% .
Nova podela karata postavlja veliki broj
pitanja (na primer: šta je profitabilnije
raditi, odnosno da li raditi za, što bi rekao
H. Dž. Vels, za morloke ili eloje), ali je
jasno da najveća iskušenja očekuju javni
servis. Sa jedne strane, javnom servisu će
biti teško da ostane dosledan u proizvodnji
sadržaja koji predstavlja javni interes i da
se takmiči u navatavanju gledalaca sa
komercijalnim televizijama koje podilaze
najnižim strastima. Ta je trka unapred
izgubljena, a sa druge strane, trčati se
mora, javni servis mora da emituje sadržaj
i taj sadržaj mora biti onakav kakav je jav-
nom servisu primeren. Situacija, međutim,
nije beznadežna ukoliko se vodi računa o
kvalitetu proizvedenog sadržaja tako da on
ne bude za emitovanje samo „kod kuće“,
nego takav da može da nađe put do temat-
skih kanala, VOD kataloga, platformi
novih tehnologija.
Lokalno, globalno, pomešano
I proizvodnja i distribucija AV sadržaja
teže globalnom tržištu. Globalizacija može
da znači svašta, a babi se snilo ono što joj
milo. Sa jednog kraja spektra globalizaci-
ja su kola i hamburger na svakom stolu u
celom svetu, sa druge na svakoj trpezi
francuski sir, mađarska salama, grčke
masline i dudovača iz Kovilja (ili druga
kombinacija prilagođena ukusu čoveka
pojedinca). Prevedeno na jezik teme
kojom se ovde bavimo, sa jedne strane
spektra su mejdžeri po kojima na svakom
ekranu ima da se gledaju njihovi (mahom
holivudski) sadržaji i šlus, sa druge milion
cvetova (produkcija) koji mogu da cveta-
ju gde god se posade. Vrlo je nezahvalno
procenjivati na čijoj strani terena je lopta,
ali po podacima Mediametrie izloženim
proletos na pijaci u Istanbulu, mejdžerima
su - bar na tržištu dobrog dela Evrope i
Azije - u 2014. značajno parče kolača iz
tanjira uzeli Skandinavci (Jorks Dot), Rusi
(Svat 16) i Turci (Sulejman).
Ceo svet je, dakle, jedno tržište - ne
uvek, ima i lokalnih osobenosti - Svemir-
ska princeza produkcijske kuće Advance
sa velikim uspehom emitovana na RTSu u
Jugoistočnoj Aziji nije prošla pošto deca
ne mogu da se identifikuju sa glumcima
koji imaju drugu boju kože - ali, general-
no, da bi se ono osvojilo sadržaj je ili uni-
verzalan (vukovi se razmnožavaju danas
kao što su to radili pre deset hiljada godi-
na, a love na isti način i na evropskom, i na
američkom kontinentu) ili multikulturalni
(Igra prestola u osnovi ima civilizaciju
engleskog srednjeg veka, ali nadgradnja
ima korene bar u desetak drugih civiliza-
cijskih modela). Iskustva koja ova zemlja
ima u suživotu različitog već vekovima (sa
izuzetkom crnih rupa kao što su devedese-
te) može domaćim producentima obezbe-
diti prednost u odnosu na mononacionalne
sredine - opet naravno, ukoliko uspe da
koncentriše potencijal za proizvodnju kva-
litetnog AV sadržaja.
Kultura, konačno
Ako je neko od promena biznis mode-
la profitirao, onda su to AV sadržaji koji
imaju kulturu kao temu. Novi načini dis-
tribucije, segmentacija publike i globalno
tržište učinili su ono što producenti ove
vrste sadržaja godinama nisu mogli, ili su
mogli u ograničenom obimu, na kanalima
koji su tavorili na ivici održivosti (i često
propadali), ili u slepim ulicama program-
skih šema velikih televizija (Treći program
RTS je izuzetak i sasvim druga priča pred
kojom treba skinuti kapu).
Kako su producenti AV sadržaja kultu-
re odjednom postali tako uspešni? (A jesu,
pa, na primer, vrlo relevantna distribucij-
ska firma Telemondis radi samo klasičnu
muziku i dobro joj ide). Stvar velikih bro-
jeva. Može li pesnik u Srbiji, ako baš nije
izvikan i u lektiri, da živi od svog rada? Ne
može. Prodaće svoju zbirku na tržištu od
nekih sedam miliona stanovnika u 300,
500, možda čak i u 1000 primeraka, a od
tog tiraža profita nema. Može li isti pesnik
istog ranga od svog rada da zaradi u SAD?
Može. Na tržištu od tristo i nešto miliona
stanovnika naći će deset hiljada ljudi koji
će kupiti knjigu, a to su već pare.
Mi i oni
Očigledno je da se sada mediji nalaze u
tranziciji na globalnom nivou. U među-
vremenu, svoje male lokalne tranzicije
odradila je većina CEE i SEE zemalja, pa
čak i neke nekad - jugoslovenske. Za raz-
liku od zemlje Srbije, koja nije uradila
svoj deo domaćeg zadatka, bar ne ceo.
Teza da neke stvari mogu da se preskoče
jer se okolnosti ionako menjaju jedno-
stavno ne pije vodu - ko ne nauči tablicu
množenja, neće se snaći sa kvadratnim
korenom. Pod uslovom da je budući biz-
nis model baziran na kvadratnom korenu,
a ne na, recimo, integralima ili nacrtnoj
geometriji.
U ovom trenutku sigurno je da je svaki
biznis model vezan za AV sadržaj sklon
preispitivanju i da osim preispitivanja ništa
nije sigurno.
link
www.mediart.org 5
septembar 2015
broj 110 -112 izazovi 21. veka
ikultura
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/S
Svi smo manje-više očarani i u isto vreme pomalo užasnuti
stalnim tehnološkim promenama, napretkom i inovacijama
koje nas obasipaju iz dana u dan. Očarani smo privilegijom
da živimo u doba kada je tako jednostavno ostvariti komunikaci-
ju na daljinu birajući neki od nekoliko dostupnih načina, koriste-
ći neki od uređaja koji su nam na raspolaganju, bilo da smo u
kući, u školi, na poslu, na odmoru, u prevozu ili pokretu, sveje-
dno. Svi bližnji, svi poznati, sve institucije ... bilo ko, bilo gde,
bilo kada su nam na samo jedan ili svega nekoliko „klikova”.
Ono što nas manje oduševljava, a sve češće brine i povreme-
no užasava, je da smo i mi sami na istih par klikova, ne samo od
nama dragih i poželjnih, već i od bilo koga na planeti, uključuju-
ći i razne mašine koje žele nešto da nam jave, saopšte, provere
naše interesovanje ili prosto prodaju, izvuku informaciju ili neka-
kvu materijalnu korist. Kao da smo u izlogu ili na tezgi, jednako
kao profesionalci i kao privatne osobe.
Bez obzira na to o kojem istorijskom periodu govorimo,
komunikacija i komunikacione tehnologije presudno utiču na
medije i umetnost, kao i na kulturu uopšte. Distribucija sadržaja
uvek je zavisila od transportnih sredstava i njihovih mogućnosti.
Tako je bilo u antičko doba, u vreme velikih geografskih otkrića,
kao i tokom 19. i 20. veka kada su se prevozna sredstva ubrzala,
a učestalost saobraćaja enormno povećala. Transport po niskim
cenama postao je dostupan velikom broju ljudi, svim slojevima,
a značajno je porasla i pouzdanost isporuke.
Tehnologija je uvek napredovala ritmom otkrića i patenata i
prodirala u naš život onoliko koliko su okolnosti dozvoljavale.
Ono što se danas događa je samo brže nego pre, a upravo nas ta
brzina čini nervoznim i zabrinutim. Zapravo, ključna karakteri-
stika ovog vremena je brzina primene tih otkrića i brzina prime-
ne patenata. To više ne zavisi toliko od slučaja i okolnosti, već
sve više od namere onih koji tim tehnologijama vladaju. Vlasni-
ci tehnologija ne planiraju više samo razvoj, već i primenu, a
samim razvojem upravljaju tako da se u primeni, na tržištu, poja-
ve u pravom trenutku, po pravoj ceni i po mogućstvu u celom
svetu istovremeno. Zapravo, sve ovo pre liči na neki biznis model,
a manje na razvojnu laboratoriju i Patentni zavod sa kraja 19.
veka.
Opšti tehnološki napredak rešio je brojne egzistencijalne pro-
bleme najvećeg dela svetske populacije. Dvadeseti vek doneo je
mnogo bolje životne uslove i standard, produžio se ljudski vek, a
populacija je višestruko uvećana. Ono što je daleko teže nahrani-
ti i oprati je duša. Na sreću, za to danas ima sasvim dovoljno sred-
stava i mogućnosti – tehnoloških.
Od ideje do biznis modela
Mikrofoni i kamere decenijama nisu bili dovoljno osetljvi.
Radio je više desetina godina bio mono, a TV je to često i danas.
Broj distributivnih kanala bio je ograničen i teško dostupan. Na
nove tehnologije koje su omogućavale nove kanale čekalo se
dugo. U vreme hladnog rata, tehničke prepreke su namerno
postavljane. Izmišljena su čak tri televizijska kolor standarda, sa
nizom podvarijanti da se ograniči, zapravo kontroliše gledanje.
FM radio je na istoku i zapadu Evrope radio u različitim opsezi-
ma. Nije moralo tako – rešenja i novi modeli su postojali, ali su,
iz ovih ili onih razloga, godinama čekali da budu izvučeni iz neke
fioke na svetlo dana. Sa druge strane, producenti i autori imali su
ideje, ali ne i tehnologiju koja bi njihove vizije pretvorila u stvar-
nost.
A upravo su ti dugi razmaci između inovacija davali autorima
i izvođačima dovoljno vremena da ovladaju mogućnostima, usa-
vrše veštine i steknu iskustvo i ono najvažnije, prepoznaju ukus
i uhvate reakcije publike. Naravno, i svih ostalih (drugih) zainte-
resovanih, pre svega kritike, oglašivača i sponzora i, ako je sreće,
neke nove do tada nedostupne publike. U intervalima između zna-
www.mediart.org
link
6 septembar 2015
broj 110 - 112
I to je to - Tehnologija
Sini{a Isakov
Tri autorska modela
Brojni art pokreti iz šezdesetih i sedamdesetih godina pro-
šlog veka prednjačili su u upotrebi alata koje inače koriste
mediji i platforme za distribuciju, mada se još u 19. veku u
umetničkim krugovima rado eksperimentisalo sa fotografijom,
filmom i snimanjem zvuka. Za razliku od vlasnika medija,
umetnici su zadovoljni i sa malobrojnom publikom - ako je ona
prava. To, naravno, ne znači da su gadljivi na veliku popular-
nost, nego da im je u fokusu ciljna grupa kojoj se obraćaju.
Dostupnost komunikacionih kanala je uticala na to da se tradi-
cionalni model za mnoge autore menja tako da im pruža glo-
balno prisustvo i mogućnost da se dopre do svakog stanovnika
planete povezanog na internet, što, sa druge strane, nudi neke
sasvim nove modele. Jedan je kreiranje umetničkog i medij-
skog sadržaja za najširu grupu, za sve na planeti, što implicira
da je i sadržaj takav da dotiče svakoga. Drugi je sasvim supro-
tan, okrenut užim grupama, specifičnim zahtevima i potrebama,
na već fragmentiranom tržištu. Treći je povezan sa istovreme-
nom dostupnošću i produkcionih i distributivnih tehnologija,
što se u istoriji nije često događalo, a zapravo je idealno za
eksperimente i istraživanja bez velikog umetničkog rizika, a uz
izvanrednu mogućnost brzog saznavanja povratne reakcije
publike.
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/čajnih inovacija bilo je vremena za kreativce, ali i za inženjere, da
doteraju rešenja koja su već prihvaćena, nađu ona druga i da iz
jednom osvojene tehnologije izvuku sav potencijal i pretoče ga u
najbolja moguća sredstva i alate za kreiranje, distribuciju i pri-
jem medijskog sadržaja.
Ti srazmerno dugi periodi sazrevanja tehnologije i koncentra-
cije iskustva danas izgledaju tako primamljvo za sve koji se medi-
jima bave i od medija žive. Preko potrebno vreme je ono što nam
notorno nedostaje. Tehnološke inovacije ne samo da su brojne i
česte, već je njihova primena mnogo brža i promišljenija, nego što
je bila samo deceniju, dve ranije. Za period kraći od jedne umet-
ničke ili profesionalne karijere, ceo model se drastično prome-
nio.
Ostvarenje novih tehnoloških i tehničkih preduslova da se neki
sadržaj realizuje često je bio okidač za lavinu novih projekata.
Ne retko se događalo da se pretera i da jedna nova caka, koja je
napokon postala dostupna, preko noći postane trend (moda), a
već sledećeg jutra zamoran streotip, da bi do kraja dana bila nevi-
đeni smor. Toliko željene i dugo čekane mogućnosti, često su u
hipu jeftino potrošene zarad trenutnog modnog hira. Sa druge
strane, jednom osvojene tehnologije ostajale su na raspolaganju,
spremne da odgovore na svaki budući zahtev, sve u nadi da će
autori pronaći pravu meru i namenu.
Da li je tako bilo i ranije? Da li su i velika remek-dela nasta-
jala u sličnim stegnutim okolnostima ili je bilo drugačije? Po svoj
prilici da je bivalo i ovako i onako. Ono što sigurno je da su poje-
dine inovacije, jednom kada su se pojavile, menjale iz korena isto-
riju medija i umetnosti.
Zvučni film poslao je u istoriju brojne zvezde nemog filma,
baš kao i prateće muzičare iz bioskopskih dvorana onog vreme-
na. Kolor film je doneo sasvim nove teme i žanrove, do tada neza-
mislive na velikom platnu. Televizija je prosto naterala celu film-
sku industriju da se prestroji kako bi zadržala publiku koja je
ispred malog ekrana počela da zaboravlja zadovoljstvo koje pruža
bioskopska projekcija. Osamdesetih je pored muzičkih i specija-
lizovanih kanala vesti, na kablu izrastao i HBO, preteča svih
kasnijih kanala sa igranim sadržajem, koji baš i nisu za tradicio-
nalnu TV, ali ni za bioskop. Kablovska distribucija, koja postoji
koliko i difuzna televizija, ponovo je izmišljena osamdesetih, sa
optičkim kablovima i satelitskim vezama koje su povezale izdvo-
jena kablovska ostrva. Kada je biznis model jednom uspostav-
ljen, sami od sebe množili su se muzički, sportski, dokumentar-
ni, dečiji kanali, redom sve do kuvanja i pecanja. Sadržaj tih kana-
la bio je dvojak. Jedan deo je činilo ono što je već ranije snimlje-
no ili što se radilo uživo za neku TV, a drugi deo je posebno proiz-
veden upravo za kablovsku i satelitsku distribuciju. Vremenom
su se razvili žanrovi i podžanrovi upravo ovih posebnih sadrža-
ja. Tako je i danas, sa tendencijom da se umesto kroz kabel i preko
satelita sadržaj distribuira na zahtev preko interneta, nezavisno
od tehnološke platforme. Model je poznat kao OTT - over the top
ili „preko svega ostalog“ na internetu, a bez uplitanja tradicio-
nalnih distributera medijskog sadržaja. U SAD je najuspešniji
Netflix, nekadašnji distributer filmova i serija za DVD koji već
par godina širi mrežu i po Evropi, dok na Ex YU prostoru taj
posao od nedavno sa lokalizovanim sadržajem radi Pickbox. Ovo
je poslednjih godina uzelo maha i dovelo do novih promena
poslovnih modela. Umesto da se nove epizode serije emituju jed-
nom sedmično, što je bio model tradicionalne TV ili svaki dan, što
je model karakterističan za kablovsku i satelitsku TV, sada je na
zahtev moguće odjednom preuzeti celu sezonu od 13 epizoda i
gledati sve u cugu. Tek ćemo videti gde to sve vodi.
Priča o radiju
Pred novim izazovima, dobro je prisetiti se radija kao para-
digme svih medija: šta je na početku bio, kroz šta je sve prošao,
šta je sada i šta bi sutra mogao biti.
link
www.mediart.org 7
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/Danas još uvek stvaraju muzičari koji su prve snimke načini-
li na dvokanalnom magnetofonu i sa iskrenom radošću se sećaju
prvih višekanalnih snimaka i naknadnog nasnimavanja. Naravno
da, i taj, recimo, četvorokanalni magnetofon nije bio digitalan i
traka se šnirala ručno.
Za nešto manje od jednog veka, koliko postoji, radio je neko-
liko puta iznova izmislio samog sebe i dokazao ne samo vital-
nost, već i prilagodljivost u svetu koji se neprestano menja. Nepo-
sredno nakon Prvog svetskog rata, srednjetalasni radio iz jednog
centra za celu naciju brzo je zauzeo tron informisanja i zabave.
Do narednog rata imao je neprikosnovenu poziciju najuticajnijeg
medija ikada. Razvijeni su brojni žanrovi, od govornih i dram-
skih do muzičkih i sportskih. Zapravo, mnogo onoga što će nakon
rata prigrliti TV. Za vreme Drugog rata radio je opet sa novim
žanrovima odigrao propagandnu ulogu za svaku od zaraćenih
strana. Rame uz rame, kao nikada pre, našli su se političke i ratne
vođe, zabavljači, motivatori i promoteri, svi na istom zadatku i
svako protiv svakog. Nakon rata, kada su glavni zabavljači i film-
ske zvezde pobegli, zajedno sa sapunskim operama i sitkomima
na TV, radio se okrenuo muzici i novim mobilnim slušaocima sa
radioaparatima u automobilima, i novim prenosnim uređajima na
baterije. U razorenoj i podeljenoj Evropi koja se sporo obnavlja-
la, FM radio, sa manjim dometom ali neuporedivo boljim kvali-
tetom (urbani radio), postaje glavni promoter brojnih žanrova
popularne muzike, istovremeno labaveći rigidne državne mono-
pole nad elektronskim medijima, tako omiljene u prvim deceni-
jama nakon rata. Dok su evropske televizije, sve od reda držav-
ne, oprezno uvodile kolor na prvi, pa potom i drugi kanal, FM
stereo radio je osvojio mlade slušaoce, site obnove i izgradnje i
voljne da izgrade neki svoj svet.
Radio prijemnik je prvo ušao u automobile i druga prevozna
sredstva da tamo večno ostane, ali kada je jednom počeo da radi
na baterije nije mu trebalo mnogo da postane portabilan tj. pre-
nosiv. U početku pomalo nezgrapan, sa brzopraznećim baterija-
ma od pola kile, zahvaljujući tranzistorima i japanskoj minijatu-
rizaciji svega čega se dohvate, ubrzo je postao prvi pravi lični pri-
jemnik. Sa dodatnom slušalicom, samo jednom, jer stereo će još
neko vreme sačekati, radio prijemnik džepnih dimenzija nudio je
izvanredan prijem i u pokretu, uz potpunu privatnost toliko važnu
klincima. Velike društvene promene krajem šezdesetih godina
neodvojive su od popularne muzike tog vremena gde vinilske
ploče i FM radio predstavljaju dva najvažnija stuba. Tehnološka
ograničenja tog vremena, kao šum magnetne trake, prevaziđena
su genijalnim Dolbijevim sistemima za potiskivanje šuma, bez
kojeg se ni jedan snimak kasnih šezdesetih ne može zamisliti.
Međutim, znatno pre Dolbija, sami muzičari, producenti, su shva-
tili da se šum magnetne trake ni ne primećuje ako je muzika
dovoljno glasna, sa malo ili još bolje potpuno bez tihih pasaža.
Tako je ono što je za klasičnu umetničku muziku bila nepremo-
stiva tehnološka barijera, postalo glavna karakteristika popularnih
žanrova koji su se rađali pedesetih i šezdesetih godina. Sve osta-
lo je rock & roll.
Danas je FM radio u svakom mobilnom telefonu, čim se na
njega priključe slušalice, koje su istovremeno i neophodna ante-
na. Ali i bez antene, svaki pametan telefon lako pristupa interne-
tu, gde su već sve radio-stanice sa svojim programima i plej lista-
ma. Put do mobilnih korisnika vodi zapravo do (Android) apli-
kacije – App koja omogućava sve što je korisniku potrebno, bez
obzira na to da li je u opsegu FM predajnika ili ne. Tako je put do
mobilnih slušalaca našao „O Radio“, internet radio Radio-televi-
zije Vojvodine namenjen mladima. Jednostavno, medijski sadr-
žaj je stigao na platformu na kojoj su već ciljani korisnici.
Višak tehnologije, manjak sadržaja
Bez preterivanja možemo reći da danas ima viška tehnologije
sa kojom još uvek ne znamo šta možemo. Posebno medijskih teh-
nologija ima u izobilju. Kako onih za produkciju, tako i onih za
distribuciju medijskog sadržaja.
Ne samo da ne znamo koji su dometi dostupnih tehnologija,
već zapravo ne znamo ni šta bi to tačno želeli da kreiramo i pri-
kažemo. Ovakva situacija je po mnogo čemu nova i neuobičaje-
na. Po pravilu su se autori, a sa njima i svi ostali u medijskom
poslu, suočavali sa veoma očiglednim i konkretnim barijerama.
Naizgled paradoksalno, obilje tehnološke ponude ne nudi oba-
vezno i mnogo kreativne slobode. Ulaganje u opremu i softvere
www.mediart.org
link
8 septembar 2015
broj 110 - 112
Spirala starog i novog
Uvek je dobro u onom što tek nastaje zadržati nešto staro.
Tako su tradicionalni mediji korišćeni da se reklamiraju novi i
da se publika postepeno uvede i prevede u to novo. Slično se
dešava danas sa novim uslugama praćenja TV sadržaja na pre-
nosnim i ličnim uređajima, koje se redovno oglašavaju na TV,
mada oni koji se ne razdvajaju od mobilnih uređaja već oda-
vno ne prate linearnu TV. Osamdesetih su video spotovi, pre
nego što će zaposesti posebne specijalizovane kanale, izvanre-
dno poslužili da se rasprodaju tiraži novosnimljenih CDa. A
CD, taj savršeni nosač zvuka, u vreme kada se pojavio, bio je
kvalitetniji od mnogih studija u kojima se muzika stvarala,
naterao je sve u muzičkoj industriji da se dobro zamisle koliko
su i sami zaista dobri. Na neki način isto se desilo deceniju, dve
kasnije kada je deljenje muzike na internetu potpuno uništilo
prodaju snimljene muzike na bilo kakvom nosaču. Ali je zato
ponovo postalo jako važno kakav je ko muzičar uživo, na kon-
certu.
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/mora se što pre (finansijski) vratiti, kako bi se, verovatno, već za
sledeći projekat mogla nabaviti neka novotarija koja će ponovo
doneti prednost na tržištu. I tako u nedogled. Oni koji o novcu
odlučuju žele da budu maksimalno sigurni da je svaka investici-
ja u tehnologiju opravdana i da će dati tačno određene efekte.
Kako mediji i umetnost nisu klasična industrija, ovo je često ne
samo neizvesno, već i nemoguće. Zato su odluke često stegnute,
ziceraške i izrazito komercijalno orijentisane. Takav model rada
zahteva visokospecijalizovane i proverene profesionalce i vrhun-
sko planiranje i organizaciju svakog segmenta projekta, uključu-
jući i marketing. Sve to, sigurno, ne oslobađa kreativnost i ne
ostavlja prostora za preko potrebno eksperimentisanje i provera-
vanje. Ali, koga je još briga za to? Kao rezultat ovakvog modela,
po pravilu, se dobija mnogo istog ili sličnog, što neminovno guši
tržište i ograničava profit.
Da bi distributivni sistemi i dostupnost produkcionih kapaci-
teta bili iskorišćeni nužno je razviti i odgovarajuće poslovne
modele, inače se pobednik uvek zna unapred. Obilje tehnologije
sugeriše da ne treba tražiti jedan model, već razmišljati o više
njih, zasnovanih upravo na slabostima i nesavršenosti najjačih
igrača, onih koji dominiraju i diktiraju pravila. Ciljnim grupama
može se pristupiti na različite načine i to je ono najlepše što nudi
sadašnji trenutak. Konkurencija jeste velika, publika fragmenti-
rana i po medijskim platformama i po interesovanjima, ali zar
tako nešto nismo oduvek priželjkivali? Medijskog i kulturnog
sadržaja još uvek nedostaje, što najbolje znaju distributeri istog.
Ono što nedostaje su i poslovni modeli koji će deo profita distri-
butera usmeriti ka kreatorima medijskog sadržaja. Distributeri-
ma to neće teško pasti jer su svesni da nisu jedini, da monopoli
više ne postoje i da i njihova konkurencija ne spava. Sa druge
strane, nivo produkcije mora biti visok, jer mesta za kompromis
ima sve manje. Obilje ponude vodi sve zahtevniju publiku ka
savršenoj produkciji i nije za očekivati da će se zarad nekog,
možda i zanimljivog sadržaja, zadržati i sekund duže na nedora-
đenom i nevešto sklepanom delu.
Istina je da su i uređaji za produkciju sve dostupniji i jeftiniji,
što omogućava rad većem broju kreativaca, mada ih tržište, na-
žalost, i dalje kanališe na glavni tok koji se obraća najširoj publi-
ci.
Sa druge strane, to što je produkciona oprema sve jeftinija, što
je čini manjom preprekom za sve zainteresovane, u praksi još ne
donosi rezultate. Visoke medijske škole svake godine završava
ne tako mali broj produkcionih kadrova koji, ipak, ne nalaze lako
put do tradicionalnih medija. Prirodno je da se mladi profesio-
nalci usmere i na alternativne i nove kanale, ali je nerealno oče-
kivati da sami pronađu novac za produkciju. Naše škole tradicio-
nalno, pa tako i medijske, ne afirmišu preduzetništvo, čime možda
i nehotice guše preduzetnički duh mladih.
Čini se da je brza izmena tehnologija, i potreba da se ulaganja
što pre vraćaju, doprinela površnosti, ziceraštvu i igranju na prvu
loptu. Kao da nedostaje ono preko potrebno vreme da tehnologi-
ja i modeli dostignu zrelost. Da se krug kreatora dovoljno proši-
ri, da se njihova znanja povećaju, a veštine unaprede. Pored uvek
neizbežnog PRa i propagande, nedostaje i preko potrebna kritika
i nezavisno vrednovanje ostvarenja.
Raznoliki sadržaj koji će odgovarati potrebama manjih grupa,
teško da će se naći u proizvodnim planovima velikih medija i pro-
dukcija. Možda, sa izuzetkom pojedinih javnih servisa koji uva-
žavaju neke od različitih grupa i njihovih međusobno raznolikih
potreba.Ali ni tada se ne ide ni dovoljno široko, a još manje dubo-
ko. Izgovor je dobro poznat, svodi se na to da sve košta, a da su
vremena teška.
Gde živimo?
Za koji audiovizuelni sadržaj su tako snažno vezani oni koji i
ulicu ne mogu da pređu, a da skinu pogled sa mobilnog? Koji
sadržaj se konzumira na biciklu, na skejtu ili na trim stazi? Ili, šta
toliko privlači pažnju na mobilnom, dok se preko kolovoza gura
link
www.mediart.org 9
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka
Konekcije i sadržaj
Današnje komunikacione mreže, fiksne, satelitske, mobilne
i bežične, uveliko nude više različitih istovremenih konekcija,
na iste ili različite, povezane ili međusobno ne povezane sadr-
žaje. Ali te različite mogućnosti traže više pažnje, strpljenja i
svakog drugog ulaganja da bi se njihov sadržaj i proizveo. Tako
će sadržaju na našem velikom kućnom, konektovanom, zakriv-
ljenom 3D televizoru moći da se pridruži povezan i prilagođen
sadržaj sa odgovarajućeg posebno kreiranog internet sajta. Naš
tabletni ili mobilni telefon moći će na klik da prikaže neku od
pripremljenih verzija sinhronizovanog sadržaja sa programom
glavnog ekrana (Second screen). Naravno, taj drugi sadržaj,
zapravo više različitih sadržaja, moraju takođe biti kreirani i
osmišljeni. U nekom momentu sadržaj drugog, ili trećeg ekra-
na može postati i sadržaj glavnog ekrana i skrenuti pažnju gle-
dalaca, ili bolje reći korisnika sadržaja, u sasvim drugom smeru
od glavnog. Ali i taj novi smer mora biti osmišljen, zaokružen
i prethodno proizveden. Ovo „ranije“ ne mora biti uvek mnogo
ranije, ne mora čak biti uvek ni originalno, ali mora biti pove-
zano, mora imati određeno jedinstvo sa glavnim tokom i ono
što je najvažnije, mora slediti tok misli korisnika, njegove navi-
ke, očekivanja i želje. Zvuči, opet, pomalo zastrašujuće i orve-
lovski ali to nikako ne mora obavezno i biti. Zavisi kako će
kreatori sadržaja, i još više oni menadžeri sadržaja koji u
modernim medijima najčešće imaju glavnu reč, iskoristiti ove
izvanredne i do sada nedostupne mogućnosti.
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/beba u kolicima? Šta prate oni očiju uprtih u tablete i notebook
računare na konferencijama, predavanjima i sastancima?
Tehnologije, komunikacija, uređaja, alata i drugih pomagača
ima možda i više nego što nam treba, ali zato nam notorno nedo-
staje željeni sadržaj: ono što svako od nas očekuje, želi i nada se,
a tako često izmiče. Nekako osećamo da bi na našim novim i
lepim, čak savršenim, uređajima moglo da zaigra sve što je našem
srcu milo, umesto da nas zasipaju onim što se eto-tu-našlo, i eto-
neko-nam-je-to-isporučio, ili ponudio, ili naturio, tek da nam ure-
đaj ne „zvrji prazan”.
Terminalni uređaji su dostupni i jeftini. Ako je potrebno i na
kredit i rate, a neki poput mobilnog telefona, ako se taj uređaj još
uvek može tako nazvati, i besplatni ili barem „besplatni”.
Servis koji nam omogućava pristup medijskom i drugom sadr-
žaju ne košta mnogo i pristupačan je gotovo svakome ko je zain-
teresovan. Uz malo korisničke veštine i strpljenja ne mora ništa
da košta. Sve nekako sluti na to da i sadržaj nekako treba da se
uklopi u takav poslovni model?!
Vlasnici mreža se takmiče za svakog potencijalnog klijenta,
ali istovremeno i povećavaju brzine prenosa i poboljšavaju pokri-
vanje teritorije. Čak i kada se broj mreža ne povećava, raste nji-
hov kapacitet, dok cena usluge pada. Ono što u takvoj novostvo-
renoj situaciji još više nedostaje je, opet, svež i originalan sadr-
žaj. Sadržaj koji naslućujemo da negde postoji, ali nam je iz
nekog razloga nepoznat, nedostupan ili uskraćen. Mnogo je vero-
vatnije da uopšte nije ni proizveden, jer se do sada niko nije setio
da ga producira, ili u gorem slučaju - neko se setio ali je u startu
osujećen iz najnižih komercijalnih pobuda, iz puke želje da se
ponudi sadržaj koji će prihvatiti što šira grupa. Trgovci jeftinim
krpicama takav pristup zovu isti-broj-za-svakog.
Sadašnji biznis modeli uključuju prethodno temeljno urađena
istraživanja ne samo potencijalnog tržišta, već i svih mogućih cilj-
nih grupa, svih eventualnih partnera i konkurenata i izbor pravog
trenutka za pojavljivanje proizvoda ili usluge na tržištu.
Za razliku od tradicionalnog modela koji je jedva nagovešta-
vao u kom smeru idu istraživanja, a promocije prototipa čuvao
za neku posebnu priliku, sada se tržištu nude gotovi proizvodi sa
precizno određenim spiskom mogućnosti i tačnim satom početka
prodaje.
Proizvodi se brižljivo dizajniraju da imaju ono što unapred
odabrani korisnici žele, i u skladu su sa onim mogućnostima koje
proizvođač želi tog momenta da im ponudi. Istovremeno se bri-
žljivo vodi računa šta konkurenti rade po istom pitanju. Tržišna
utakmica je napregnuta i pogrešne procene skupo se plaćaju.
Danas, kada je sve digitalno, što je gotovo sinonim za tehni-
čki savršeno (mada to zapravo baš i nije tako, ali je u svakom slu-
čaju lako ostvarivo), šta čini taj sadržaj koji je tako važan kao što
je šezdesetih bila popularna muzika? Ukazuju se dva moguća
odgovora. Jedan gotovo trivijalan, nametnut ogromnom propu-
snom moći interneta i mobilnih komunikacija, i lako dostupnim
produkcionim spravicama, koji zagovara da svi, ne samo može-
mo, već i treba da postanemo i kreatori a ne samo konzumenti
medijskog i umetničkog sadržaja. Sadržaj koji kreiraju korisnici
(UGC - User-Generated Content), zapravo je hitri odgovor teh-
noloških moćnika, kako bi zaposlili svoje gladne mreže i serve-
re. Ne potcenjujući ovu istorijsku mogućnost koja se pruža sva-
kom talentovanom kreatoru, velika većina ovog sadržaja je zapra-
vo, manje-više, nevešta kopija već viđenog. Drugi odgovor je
možda još više obeshrabrujući, i glasi da će se, uprkos svim
mogućnostima koje su nam na raspolaganju, onaj pravi sadržaj
koji će pokrenuti konektovanu generaciju ka nepoznatoj buduć-
nosti još dugo tražiti. Ili, što je sasvim moguće, da će odgovora
ove druge vrste biti više, mnogo više nego šezdesetih, i da ćemo
na osnovna životna pitanja dobijati više različitih odgovora.
Možda nam se neki od njih neće svideti? Možda ni jedan od njih?
Sa druge strane, ne samo da smo povezani na nekoliko razli-
čitih komunikacionih kanala, već smo i skladište, arhiva i memo-
rija različitog tekstualnog, (s)likovnog, audio i video sadržaja, a
da veliki deo toga nismo ni konzumirali, nesvesni da ga uopšte
posedujemo.
Tu negde počinje još jedan užas, osećaj da smo zatrpani, da
nam nedostaje vremena i da je malo verovatno da će se to u dogle-
dno vreme popraviti.
www.mediart.org
link
10 septembar 2015
broj 110 - 112
Šta donosi budućnost?
Digitalno TV emitovanje treba ubrzo da omogući i HDTV
emitovanje za sve veći broj onih koji su opremljeni za takav
prijem. Nekoliko desetina specijalizovanih domaćih i lokalizo-
vanih kanala na KDS i IPTV već su utrli put kvalitetnoj slici i
zvuku. Dobar, brz internet, takođe, lako distribuira HDTV. Veli-
ke svetske produkcije i moćne TV godinama proizvode u ultra
HDTV (UHDTV) kvalitetu sa još većom rezolucijom slike
(4K) i još boljim zvukom. Očekuje se da će za samo pet godi-
na to biti dominantna TV tehnologija.
Ne treba zaboraviti ni mobilne mreže koje su postale najče-
šći način pristupa širokopojasnom internetu. Sa 4G uslugom,
koja je krenula u martu u opsegu od 1.800 MHz, i gotovo izve-
snog opsega od 800 MHz koji se očekuje do kraja godine, broj
korisnika širokopojasnog interneta će samo rasti. Posebno je
zanimljiv ovaj drugi opseg, deo digitalne dividende, koji će
omogućiti daleko kvalitetnije pokrivanje ruralnih delova zem-
lje. Predviđa se da će cene pristupa internetu sa fiksne lokaci-
je nastaviti da padaju, a protoci da rastu. Takođe, otvara se i
više mogućnosti za bežični pristup, koji je uvek dobrodošao,
posebno kada je besplatan. Mobilna, pre svega 4G, komunika-
cija je važna i za medijske profesionalce jer pruža dobre uslo-
ve za izveštavanje, rad na daljinu i kontribuciju svake vrste.
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/K
Koliko visoko obrazovanje u Srbiji,
kada su mediji u pitanju, kore-
spondira sa onim što bi se vrlo
uslovno moglo nazvati tržištem, prilično
je apsurdno pitanje. Medijsko tržište u
Srbiji, naime, u punom značenju te reči još
uvek ne postoji, premda će možda i posto-
jati ukoliko se zakoni konačno primene do
kraja, kako to zakonima u uređenim drža-
vama i priliči. U sadašnjoj situaciji, o re-
gulisanom tržištu ne može biti ni govora.
Samim tim, uzaludno je očekivati od sis-
tema visokog obrazovanja da odgovori na
potrebe medijskog tržišta. Iako bi skeptici
svakako kazali da visoko obrazovanje ni
inače ne odgovara potrebama tržišta, već
sve ide u skladu sa onom narodnom „baba
šumom, deda drumom“.
No, može li i u takvim (ne)uslovima
visoko obrazovanje ipak učiniti štošta za
novinarsku profesiju? Naravno da može i
da mora. Jer ne treba biti previše pametan
pa shvatiti da je, i na globalnom nivou,
novinarstvo u velikoj krizi. Odnosno, i na
uređenim tržištima u glavnim (mejnstrim)
medijima sve je manje novinarstva, a sve
više PRa, propagande, prikrivenog i otvo-
renog oglašavanja, a sve je manje novi-
narskih sadržaja. Kako su to lepo primetili
pojedini medijski teoretičari, dolazi do - na
prvi pogled paradoksalnog - procesa raz-
dvajanja medija i novinarstva. Odnosno,
medijski sadržaji su sve manje novinarski,
a sve više propagandistički. U zemljama
poput Srbije taj je proces bolno i sramotno
očigledan. Na radost industrije oglašava-
nja, a naročito na radost političara, medij-
ska scena u Srbiji - naročito ona glavna,
nacionalna - sve više je uključena u proces
idiotizacije javnog mnenja, a sve manje
pažnje posvećuje novinarstvu, onom pra-
vom i jedinom mogućem: kritičkom, ana-
litičkom, istraživačkom. Stvari, dakle, idu
dođavola, i to ubitačnim ritmom. Jedan po
jedan, nestaju mediji i medijski sadržaji
koji na bilo koji način „guraju prst u oko“
onima i kojima treba da ga guraju. Zajedno
sa sadržajima, iz medija „lete“ i novinari,
čiji se broj neprestano smanjuje, a poslo-
davci - s predumišljajem i gotovo po pra-
vilu - među uposlenicima ostavljaju osobe
bez ličnog, a kamoli novinarskog integrite-
ta. Reč je o osobama kojima i ne trebaju
nikakvi cenzori, jer su i same cenzori.
Globalno gledajući, svedočimo trendu
simplifikacije informacija, koji doseže do
potpunog besmisla. Takozvani cunami
informacija suštinski predstavlja repro-
dukciju gomile istih vesti, a utrka ko će
prvi objaviti vest vodi do dodatnog
obesmišljavanja novinarstva kao profesi-
je: brzina postaje jedina svetinja, prečesto
na uštrb tačnosti. Prognoza da će internet,
kao potencijalno bezgranični prostor za
slobodno informisanje, uspeti da popravi
ono što u novinarskom smislu upropaš-
tavaju tradicionalni mediji, pokazala se
kao preterano optimistična. Jer i na inter-
netu glavnu ulogu igraju najjači medijski
igrači, dok se glas onih manjih, nezavisnih
portala uglavnom teško i jedva čuje.
Ali, ipak se čuje, ukoliko neko želi da
ga čuje. To je važna činjenica, jer u pros-
toru u kojem caruju tradicionalni mediji
više gotovo i da nema razlike između dva
„klika“ na daljinskom upravljaču. Dočim
između dva klika „mišem“ razlika i te kako
može da se uoči. Drugim rečima, novi-
narstvo kakvo smo oduvek poznavali može
da pronađe prostor za sebe. Teže od toga je
pitanje kako će novinarstvo uspeti da se
artikuliše i kako će uspeti da bude dovoljno
ubedljivo da dopre do publike, a samim tim
i da povrati sopstvenu izgubljenu verodos-
tojnost. I tu bi na scenu moralo da stupi
visoko obrazovanje. Jer sve ono što se uči
na studijama žurnalistike u Srbiji jeste no-
vinarstvo, pravo i jedino moguće novi-
narstvo. Problem je u tome što ono što se
izučava na fakultetima gotovo po pravilu
ne korespondira sa stvarnošću s kojom se
svršeni student potom suočava u redakciji
u koju je došao da volontira ili u kojoj je
imao sreće da pronađe posao. Da li to onda
znači da je potrebno promeniti programe
studija žurnalistike i prilagoditi ih „stvar-
nosti“? Ne, nikako ne!Ada li to znači da je
studente potrebno pripremiti na ono šta ih
čeka? Da, svakako da! Baš kao što zajedno
sa studentima treba neprestano problemati-
zovati medijsku stvarnost kod nas i u sve-
tu, a sve u traganju za zajedničkim odgo-
vorima.
Za početak, bilo bi lepo da se na studi-
jama žurnalistike mnogo više uči o „novim
medijima“. Pre toga bi bilo veoma lepo da
se raskrsti sa činjenicom da to više nisu
novi mediji, već sveprisutni internetski
mediji. Zatim, izuzetno je bitno da i mladi
novinari i publika nauče koliko su važni
javni medijski servisi, i koliko su oni pre
svega njihovi mediji, jer ih građani finan-
siraju iz svog džepa. Potom bi valjalo vi-
deti kako publiku ubediti da joj je novi-
narstvo potrebno. Možda kroz učenje o
medijskoj pismenosti, kako bi javno mne-
nje bez problema moglo da razluči ko su
novinari, a ko nisu. A potom i da se javno
mnenje priseti da su mu novinari potreb-
ni, ne kao sitni tabloidni lažovi, već kao
osobe od integriteta, koje svojim znanjem
skreću pažnju javnosti na različite poli-
tičke i ekonomske „ćiribu-ćiriba“ poteze.
Dok bi same buduće novinare valjalo pre
svega učiti o tome da je novinarstvo samo
onda novinarstvo kada se poštuje profe-
sionalni kodeks, baš kao što je zdravstvo
samo onda zdravstvo kada se poštuje
Hipokratova zakletva.
A odgovor na pitanje kako se može
živeti i preživeti od pravog novinarstva?
E, to jeste pitanje za milion dolara, i to ne
samo u Srbiji, već globalno. Za početak,
sigurno je da neće smetati ukoliko mladi
ljudi vredno i dosledno rade na sebi i na
svojim medijima, i da budu lojalni publici
a nelojalni cenzorima. Ali, ne na tabloidni
način pa da joj nude ono što oni misle da
bi ona želela da vidi - poput „starleta“,
ubica, saobraćajnih nesreća i neizostavnih
političkih „selebritija“ - već da je možda
ponekad i pitaju a šta bi ona stvarno želela
da pročita, čuje ili vidi.
Sve drugo je - i u to nema nikakve sum-
nje - siguran put u ličnu novinarsku pro-
past, a sledstveno tome - i u propast novi-
narske profesije.
link
www.mediart.org 11
septembar 2015
broj 110 - 112
Kako vratiti novinarstvo
u medije
Dinko Gruhonji}
izazovi 21. veka
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/T
Transformacija medija u tehnološkom, pa i kreativnom
smislu nije nova tema, ali je svakako veoma aktuelna.
Televizija u Srbiji se konačno digitalizovala i analogni
predajnici su prestali da emituju signal. No, to što je format emi-
tovanog signala promenjen je samo posledica sveopšte promene
u svim medijima, koju mi, u Srbiji, ne uspevamo baš sjajno da
ispratimo.
Počev od podatka da su televizijske stanice u Srbiji emitovale
zvuk u mono formatu do nedavno, iako su zapadne zemlje, pa i
neke zemlje u okruženju prešle na stereo još i 80ih godina XX
veka, pa preko činjenice da smo pristali da isključimo analogne
predajnike kasnije od većine zemalja u okruženju, postaje bolno
jasno da promene u medijima u Srbiji dosta kasne za svetom, ali
da ipak dođu. Koliko god da se opiremo, koliko god da volimo
svoje uhodane šeme, koliko god da se držimo starih navika „jer
smo tako oduvek radili“ – svet ide napred, nezaustavljivo, pa
moramo i mi.
Dakle, prihvatili smo konačno i tu digitalizaciju, ali šta to
tačno znači za nas? Osim onih zamornih reklama o konverterima
signala koje možemo da kupimo u ovoj, ili onoj radnji, ne mora
da znači ništa, a može da znači mnogo. Možemo mi da nastavi-
mo da emitujemo iste vrste programa, sa istom tehnologijom i
istim kvalitetom slike i zvuka, koje pripremaju isti ljudi, a može-
mo ovo da prihvatimo kao znak i priliku da nešto promenimo.
Očekujem da ćemo pokušati prvo, ali da ćemo uskoro morati da
se opredelimo za drugo.
A šta to drugo, ta prilika za promene zapravo podrazumeva?
Podrazumeva nove formate emisija, podrazumeva viši tehnički
kvalitet slike i zvuka, ali pre svega podrazumeva neke nove veš-
tine i nove ljude. I tu nastaje problem koji je višeslojan.
Stručna oblast medija se izuzetno brzo razvija, osetno brže
nego konzervativni obrazovni sistemi, propisi i, na kraju, svest.
Nije tajna da Srbija nema dovoljno jasno utvrđen nacionalni okvir
kvalifikacija, a ni mehanizam za njegovo stalno unapređivanje.
Doduše, u Akcionom planu uz Strategiju razvoja obrazovanja u
Srbiji piše da bi taj problem trebalo da se reši do 2020. godine, ali
ostaje da se vidi kako će to izgledati. Situacija glede novih zani-
manja u medijima trenutno otprilike izgleda ovako: poslodavci
su donekle svesni da im nešto novo treba, ali nisu sasvim sigurni
kako te ljude da traže, jer ne znaju koja vrsta školovanja dovodi
do tih kvalifikacija; škole bi htele da obrazuju kadrove za medi-
je, uveli su neke nove programe, ali ti stručni nazivi, iako su pre-
poznati od strane Ministarstva prosvete, nisu prepoznati od strane
poslodavca, pa ni šire javnosti; to neprepoznavanje od strane
poslodavca se ogleda u sistematizacijama radnih mesta, koje su
često zastarele; Šifrarnik zanimanja veoma kasni za svim prome-
nama i u domenu obrazovanja i u domenu novih zanimanja. Zbog
svog tog šuma na vezama i opšteg nerazumevanja, medijske kuće
vape za novim kadrovima i novim, savremenijim sadržajima,
mladi ljudi vape za zaposlenjima, ali spajanje potreba i ponude
ide sporo i teško.
Nacionalni okvir kvalifikacija bi trebalo značajno da pomogne
u ovoj stvari, pre svega tako što će definisati koje tačno kvali-
fikacije odgovaraju kojim stručnim nazivima, odnosno da pre-
cizno definiše koje kompetencije treba da ima diplomac ovog, ili
onog studijskog programa. Onda će i poslodavci moći prema
kompetencijama da potraže tačno one ljude koji su im potrebni.
No, to se neće desiti ako se svi ključni činioci u tome ne uključe
u posao. Jasne i tačne, i po posao korisne definicije mogu da
proizađu samo iz tesne saradnje obrazovnih institucija i medijskih
kuća. Medijske kuće znaju kakve kompetencije zaposlenih su im
potrebne, a škole znaju kakve kompetencije stiču njihovi studen-
ti i da li te kompetencije zaista odgovaraju potrebama posloda-
vaca. Neophodno je da se organizuje dijalog te dve strane, a zatim
da se krene i u akciju formalizovanja svega što bi proisteklo iz
tog dijaloga, odnosno da se krene u promenu sistematizacije rad-
nih mesta, promenu Šifrarnika zanimanja, i dopunu Nacionalnog
okvira kvalifikacija.
Iz pomenutog dijaloga bi moglo da proizađe nešto što bi za
relativno kratko vreme moglo dramatično da poboljša i kvalitet
rada, ali i nivo zadovoljstva zaposlenih, a to su doobuke. Naime,
iako su potrebne neke nove veštine u medijima, to ne znači da
uvek moraju da ih donesu novi ljudi. Naprotiv, svetski trend
celoživotnog učenja je i nastao iz potrebe da firme rade sa istim,
pouzdanim ljudima koji dobro poznaju proces rada, a koji će imati
novije, savremenije veštine.
Efemernost znanja je postala gorući problem u mnogim struka-
ma. Ako se bavite klasičnim naukama, proučavate latinski jezik
na primer, onda se stvari u vašoj struci neće dramatično promeni-
ti za dve godine. Međutim, ako radite u elektronskim medijima,
onda ćete doživljavati dramatične promene radnog procesa kao
redovnu stvar koja je sastavni deo posla. Oni koji ne uspeju na taj
način da prihvataju prirodu posla u elektronskim medijima, rizi-
kuju da budu vrlo nezadovoljni i pod stresom, a možda i da izgube
posao.
Koja su, dakle, ta nova zanimanja koja će se tražiti?
Za početak, neke od struka koje su se ranije učile isključivo
kroz rad, postale su predmeti nekih studijskih programa na nivou
visokog obrazovanja. Ti svršeni studenti možda nemaju mnogo
iskustva u radu u samim medijskim kućama, ali imaju dosta prak-
se u radu sa medijskim materijalom, donose nove veštine i ideje,
vični su radu sa novim tehnologijama i donose novu estetiku.
Takve novajlije se, međutim, teško snalaze u okruženju
klasičnih televizijskih stanica, uglavnom zato što budu dočekani
od kolega sa podozrenjem i nepoverenjem. Nekada su „tonci“
završavali srednju elektrotehničku školu, dolazili u televiziju sa
minimalnim iskustvom u radu sa tehnikom, ali bez ikakvog
iskustva u radu sa zvukom i onda su kroz godine rada bili prak-
tično šegrti, učeći od starijih kolega sve, počev od pravilnog nači-
na za motanje kablova, da postavke mikrofona i miksa. Takav
ulazak u posao ima svojih ogromnih prednosti, jer je to po svojoj
suštini pre svega mentorski rad i garantuje, posle određenog broja
godina, formiranje stručnjaka sa velikim iskustvom u radu u
dotičnom sistemu. Mana takvog pristupa leži upravo u gore izne-
senim prednostima – učenje na taj način nije dovoljno sistemati-
zovano, a nije ni dovoljno uopšteno, te priprema radnika za rad
www.mediart.org
link
12 septembar 2015
broj 110 - 112
Nova zanimanja za nove
Olivera Gra~anin
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/samo u postojećem, njemu poznatom sistemu. Od samog radni-
ka zavisi koliko će on biti dodatno gladan znanja i koliko će se
dalje i šire informisati i obučavati.
Diplomci novih studijskih programa dolaze opremljeni novim
kompetencijama i sa prilično širokim znanjima, a što je naj-
važnije, spremni su da se prilagođavaju novim sistemima rada
upravo zbog te širine i sistematizovane osnove znanja. Tu pre
svega mislim na diplomce studijskih programa koji se bave di-
zajnom zvuka, dizajnom svetla, muzičkom produkcijom, ani-
macijom i vizuelnim efektima i slično. Tužna je činjenica da neki
od tih diplomaca odlaze u inostranstvo, jer su te kvalifikacije uni-
verzalno primenljive bez obzira na meridijan na kome se nalaze,
ali mnogi ipak ostaju i bilo bi dobro da medijske kuće prvo pre-
poznaju kvalifikacije sa kojima oni dolaze, a zatim i da ih isko-
riste u unapređenju svojih programa.
Pišući ovo, ni u kom slučaju ne zaboravljam da u medijskim
kućama rade ljudi koji se bave zvukom, svetlom, vizuelnim efek-
tima itd. koji imaju veliko iskustvo koje ne sme da se zanemari.
Nezgoda nastaje kada se promeni sistematizacija radnih mesta,
pa nešto što je do juče bila dovoljna i potrebna kvalifikacija za
određeno radno mesto (npr. srednjoškolska diploma), postane
nedovoljna kvalifikacija i preduslov spuštanje na niži rang, ili čak
za otkaz. Trebalo bi naći načina da se takvi slučajevi preduprede,
odnosno dozvoliti zaposlenima da dopune svoje kvalifikacije i da
te dopune postanu prepoznate u sistemu poslodavca.
Neki od zaposlenih biraju da se upišu naknadno na fakultet i
studiraju uz rad. Takvo preuzimanje obaveza predstavlja veliku i
nimalo laku odluku da osoba koja ima puno radno vreme, možda
već i značajne porodične obaveze, preuzme na svoja pleća i
obaveze redovnog studenta, što uopšte nije lako izvesti. Ipak, oni
koji se odluče na takav korak budu uglavnom vrlo zadovoljni svo-
jim izborom, studiranje ih osveži, proširi im vidike, a oni često
budu jedni od najboljih studenata, što zbog postojećeg stručnog
iskustva, što zbog lične zrelosti i fokusiranosti. Takvi ljudi su
izuzetno korisni za svoje poslodavce, jer odlično poznaju proces
rada, imaju savremena znanja i veštine i očito su spremni da
unapređuju i sebe i svoju radnu okolinu.
Međutim, ne mogu svi da se obavežu na obavezu višegodiš-
njeg studiranja iz raznih ličnih, porodičnih, finansijskih i drugih
razloga i za takve ljude takođe treba da se nađe rešenje. U Evropi
postoje inicijative da se profesionalno iskustvo prepoznaje kao
deo školovanja. Međutim, taj posao je osetljiv i zahteva pažljiv,
multikriterijumski pristup. Niti možemo nekome ko je radio na
određenom mestu određeni broj godina samo da damo diplomu
fakulteta, niti opet možemo da posmatramo novog srednjoškolca
na isti način kao nekoga ko je završio istu tu školu, a zatim radio
20 godina u struci. Rešenje leži u doobukama i sertifikaciji koje
bi trebalo da definišu medijske kuće u saradnji sa obrazovnim
institucijama. Rezultati sertifikacije bi trebalo da budu prepoz-
nati u Nacionalnom okviru kvalifikacija i u sistematizaciji rad-
nih mesta, te bi to bio način da se prevaziđe jaz u generacijama i
stručnosti. Postojanje takvog sistema bi uklonilo razloge za
surevnjivost na koji mladi diplomci nailaze kada se zaposle u tele-
vizijskim i radio-stanicama, a takođe bi omogućilo da se među
već postojećim zaposlenim razdvoje oni koji su spremni i koji
nisu spremni da napreduju. Jer napredovati se mora, to je impe-
rativ rada u elektronskim medijima i, koliko god da to surovo
zvučalo, lično smatram da onima koji nisu spremni da napreduju
kroz čitavu svoju karijeru zaista nije mesto u televizijskim i radio-
stanicama.
Priprema sistema doobuka i sertifikacije zahteva obiman rad
stručnih timova sastavljenih od velikog broja ključnih činilaca, u
ovom slučaju predstavnika obrazovnih institucija, predstavnika
medijskih kuća i predstavnika stručnih udruženja uz omoguća-
vanje javne rasprave. Deluje da postoji dobra volja svih zain-
teresovanih strana, ali od dobre volje, do organizacije i realizaci-
je treba mnogo uslova da se ispuni, te je za sada nejasno kada bi
i kako ovaj posao mogao da se završi.
Osim pomenutih zanimanja za koja se traži viši stepen kvali-
fikacija, medijske kuće će morati da se okrenu ka sve većem broju
IT stručnjaka. Nove generacije gledalaca sve više pristupaju pro-
gramima na načine koji su suštinski drugačiji od klasičnog
gledanja televizije, koje podrazumeva da gledalac prati vreme
kada počinje određena emisija, pazi da u to vreme bude slobodan
i uključuje televizor da bi gledao određenu emisiju u određeno
vreme. Gledaoci danas vole da „premotaju“ emisiju na početak,
da izaberu emisiju od prethodne nedelje i uopšte da biraju pro-
gram koji gledaju na mnogo aktivniji način nego samo biranjem
vremena kada će uključivati televizor. To, naravno, ne važi za sve
vrste publike, ali je trend koji se širi dovoljno brzo, da moramo da
ga shvatimo ozbiljno. Takav način emitovanja podrazumeva
sasvim drugačiji način razmišljanja o beleženju podataka (pri-
premljenih sadržaja) i o njihovoj dostupnosti. Kad se tako postave
stvari, postaje jasno da su televizijama potrebne određene vrste IT
stručnjaka, pre svega stručnjaci za podatke (data scientist) koji
proučavaju postojeće podatke o sadržajima i o korisnicima i, spa-
jajući ih zajedno, definišu sisteme koji su privlačniji i dostupniji
publici. Tu su zatim i programeri grafičkog korisničkog interfej-
sa i dizajneri interfejsa i ostale vrste IT stručnjaka koji su speci-
jalizovani za medije.
Neki od stranih medijskih servisa koji su dostupni preko
kablovskih operatera nude model uređenja budućih medija. Na
nama je da identifikujemo veštine koje su potrebne za realizaci-
ju tih novih medija, da iškolujemo kadrove i, što je veoma važno,
da im pružimo priliku da svojom stručnošću i novim idejama obo-
gate naš medijski prostor i ponudu.
izazovi 21. veka
link
www.mediart.org 13
septembar 2015
broj 110 - 112
medije
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/B
Brojne su teze postavlje-
ne i knjige napisane o
internet kulturi, virutel-
nom identitetu i svim kolate-
ralnim pojavama tehnoloških
promena koje su direktno uti-
cale na svet koji nastanjujemo.
Dileme i pitanja kakvu kulturu
generišu nove tehnologije, dru-
štvene mreže i softverski alat
koji upotrebljavamo u poslov-
nom i privatnom okruženju,
opšte su mesto svake rasprave
o društvu XXI veka. U poku-
šaju definisanja šta internet
prostor jeste i šta predstavlja,
za krajnji zaključak od ključne
je važnosti koji aspekt onlajn
prostora postavljamo kao do-
minantan u procesu mišljenja,
odnosno šta je naša nulta hipo-
teza.
Za autorku teksta virtuelni
prostor je eksplicitno društve-
no-politički prostor, čija je kul-
turološka matrica posledica
političkog delovanja pojedina-
čnih korisnika, ali istovremeno
i posledica egzistencije samih
platformi na kojima se delova-
nje pojedinaca dešava (poj-
mom platforma obuhvaćene su
sve vrste korisničkih alata na
kojima se delovanje pojedina-
ca dešava). Svest o dinamičkoj
međuzavisnosti korisnika in-
terneta i aplikacija putem kojih
se ostvaruje onlajn prisustvo
jeste specifikum i prvi uslov za
kreiranje onoga što vrlo neod-
ređeno nazivamo internet kul-
turom. To je posebnost koja ni
u jednom drugom odnosu čo-
veka i medija kojim on/ ona
izražava svoje biće nije u toj
meri izražena i u toj meri,
samim tim, utiče na to izraža-
vanje. Svi dosadašnji mediji
kojima smo izražavali lično
viđenje sveta ili pak, kolektiv-
ne stavove, vizije i/ ili vredno-
sti, bili su drugačijeg kvaliteta.
Bilo da se radilo o slikarskom
platnu, jeziku, notnom sistemu,
kamenu i dletu, radijskom pro-
storu ili političkom plakatu, svi
su ti mediji bili jednosmerno
kodirani, koliko god da su u
sebi nosili snažnu ličnu ekspre-
siju ili političku poruku.
U novoj i uvek dvosmernoj
onlajn komunikaciji, koja ni-
koga ko je prisutan ne ostavlja
bezbednim u niši jednosmer-
nog samogovora, dolazi do
kvalitativne izmene pojmova
pošiljalac, primalac i poruka.
Onlajn medijsko okruženje u
fenomenološkom smislu uvodi
mogućnost poništavanja razli-
ke između pošiljaoca i primao-
ca poruke. Onaj ko kreira i
postavlja sadržaj na mreži biva
istovremeno i kreiran na njoj,
kako plasiranjem svog identi-
teta za koji ne postoji kontrol-
ni mehanizam provere legiti-
miteta istog u odnosu na real-
no Ja u stvarnosti (sic!), tako i
akcijom Drugog/ Drugih koji
su onlajn, a koji sa njim na
posredan ili neposredan način
dolaze u kontakt.
Kulturološki horizont on-
lajn prostora grade svi učesni-
ci, uključujući i delanje najbe-
zazlenijih korisnika elektron-
ske pošte i pasivnih (sic!)
posmatrača dešavanja na mre-
ži. U otvaranju mogućnosti da
svako ko je onlajn ima prostor
za javni govor leži razlog zbog
kojeg se onlajn prostor posma-
tra kao društveno-politički pro-
stor, pri čemu se ne promišlja
snaga pojedinačnih gledišta,
www.mediart.org
link
14 septembar 2015
Kulturolo{ko uobli~avanje vi
mr Gordana Bek~i} Pje{~i}
broj 110 - 112
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/već bit takvog govora: taj se
govor čuje u javnom prostoru
internet okruženja, njega čuju
Drugi, koji time što se nalaze u
istom okruženju imaju moguć-
nost da uzvrate govorom i
uspostave kontakt sa onim ko
govori. Sve je to na korak od
debate, a debata je, u finalu,
politički diskurs par exellance.
Dodatna vrednost onlajn okru-
ženja, koja mu obezbeđuje
kvalitet političkog, jeste činje-
nica da struktura političkog
prostora per se poseduje iste
kvalitete kao i onlajn prostor -
to je prostor međuzavisnosti,
prostor višedimenzionalne po-
vezanosti uzroka i posledica u
kojem nije moguće da se akci-
je i posledice posmatraju line-
arno, i koje kroz sinergiju uti-
caja dovode do određene pro-
mene.
Internet prostor je javni, pa
samim tim i politički prostor, s
tim što su tehnološke moguć-
nosti otelotvorile u potpunosti
jednu od društveno najznačaj-
nijih parola feminizma: lično je
političko. Determinisanost in-
ternet/ vajerles prostora kao
javnog je sine qua non svake
ozbiljnije analize ove teme.
Samo biće globalne mreže, bez
ikakve razlike koji modalitet
njegove upotrebe da koristimo
ili promišljamo, podrazumeva
umreženost naših uređaja, is-
ključujući ontološku pretpo-
stavku privatnosti čovekovog
života. Ostajanje u sferi privat-
nog, te samim tim i van politi-
čke arene (ne)moguće je isklju-
čivo potpunim odricanjem od
tehnoloških pogodnosti koje
nam ovo okruženje obezbeđuje
- od mobilnog telefona, do lič-
nog bloga, naloga na raznim
društvenim mrežama ili poziva
na društvenu akciju kroz pove-
zivanje sa istomišljenicima i
organizovanjem aktivnih gra-
đana u politički aktivnu grupu.
Svakim pojedinačnim zakora-
čenjem u onlajn prostor mi ula-
zimo u javni prostor u kojem se
čuju milioni, sada već milijar-
de glasova. Nemanje svesti o
ličnoj, makar i rudimentarnoj i
krajnje pasivnoj ulozi i, samim
tim, odgovornosti u javnom
prostoru našeg onlajn postoja-
nja, neodgovorno je i nezrelo
ponašanje, pre svega prema
nama samima i veoma podse-
ća na rečenicu koju često
možemo da čujemo: Mene
politika ne zanima, a da pri
tom oni koji je izgovaraju žele
dobru platu, sređen zdravstve-
ni sistem, obezbeđenu penziju i
efikasne zakone koji štite nji-
hove interese. Odgovornost
prema onome što kažemo on-
lajn stoga proističe, ne samo iz
apsekta vidljivosti i tehnološke
večnosti rečenog (jer postav-
ljeni sadržaj ne možemo u pot-
punosti izbrisati), već iz same
prirode okruženja u kojem
delamo. U dvosmernom govo-
ru nalazi se, zakonu akcije i
reakcije koji karakteriše inter-
net okruženje, kao osnovni
potencijal ontološko utemelje-
nje njegove kulturološke matri-
ce – da je ona govor, odnosno
razgovor. Internet kultura je
govorna, oralna kultura koja
podrazumeva razmenu, odnos,
kontakt. Čak i onda kada sadr-
žaji nisu jezički, šum glasova
je ono u čemu se nalazimo,
zato što mogućnost reakcije
Drugog u obliku odgovora,
upita, komentara, kritike, po-
stavljanjem sličnog sadržaja
suštinski jeste govor, razgovor,
debata i razmena mišljenja. U
ovakvom svetu Kastelsov
pojam masovne samokomuni-
kacije ne može da opstojava
kao osnovna distinktivna linija
internet okruženja kao medija i
kao matrice našeg onlajn iden-
titeta. Svakako da su internet i
vajerles okruženje radikalno
promenili našu percepciju
sveta i naše razumevanje sop-
stvenog bića. Internet je pro-
menio naše biografije u toj
meri da je danas ona priča sa
početka o razlici realnog i
onlajn identiteta prilično rela-
tivizovana. Kako sugeriše
Makluan, mediji nisu samo
informacioni kanali, već nas
oni snabdevaju materijalom za
razmišljanje, ali i oblikuju pro-
ces mišljenja. Ukoliko imamo
u svesti saznanje da je internet
okruženje prostor našeg govo-
ra, a što nije samo politička
kategorija već i pitanje javnog
nastupa, odnosa sa javnošću,
mogućnosti našeg uticaja na
Drugog ali istovremeno rizična
zona svakodnevne procene
našeg prisustva na mreži od
strane nama (realno) nevidlji-
vih i vidljivih Drugih, onda je
dalja kulturna nadgradnja
(sic!) onoga što govorimo
onlajn pitanje pažljivog izbora.
Jer nas Drugi posmatra. I to
važi, kako za pojedinačne, tako
i za sve druge kao kreatore
internet govora i bez obzira
koliki je opseg uticaja izgovo-
renog.
link
www.mediart.org 15
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka — tehnologija i kultura
rtuelnog i be`i~nog prostora
Spektakl nije samo
skup slika; to je
dru{tveni odnos me|u
ljudima posredovan
slikama.
Gi Debor, Dru{tvo
spektakla (1967)
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/S
Svakodnevno „jurcanje“ za vestima,
novim i uvek novim pričama i te-
mama koje na medijskom tržištu
traju sve kraće, ne samo da umara nego i
obeshrabruje. Čak se i najboljim, najupor-
nijim i najradoznalijim novinarima deša-
va da stanu i da se zapitaju – čemu sve to?
Svakog dana iz početka. Onima koji prate
samo jedan, uzak, segment života često se
čini da neprestano pišu jednu te istu stvar,
jednu jedinu priču. Svaki dan počinje od
prazne stranice koju bi valjalo ispuniti
novim, zanimljivim i korisnim sadržajem.
Svaki dan iz početka i od nule, kao u
filmu Dan mrmota.
Naravno, u prirodi je medija (s tim smo
se valjda pomirili kada smo počeli da se
bavimo ovim poslom) da stare priče i
vesti zamenjuju novim i po mogućnosti
što originalnijim sadržajima. Nove tehno-
logije, uz mnogo dobrog i korisnog, učini-
le su da novinarski sadržaji na tržištu traju
sve kraće. Zahvaljujući internetu i druš-
tvenim mrežama sada svako može da nas
obaveštava o bilo čemu i to gotovo u real-
nom vremenu. Ta neverovatna brzina i
lakoća protoka informacija s jedne strane,
i glad za uvek novim sadržajima s druge,
čini da aktuelnost događaja ili priče traje
sve kraće, a najčešće taman koliko traje i
sam događaj. Medijskih sadržaja i novi-
narskih priča koje su „na čekanju“ sve je
manje ili ih uopšte nema. Mediji gutaju
gotovo sve.
Osim što neprestana trka za svežim
vestima novinare prilično zamara, obez-
beđivanje novog i originalnog medijskog
sadržaja za jednokratnu upotrebu prilično
i košta. Upravo su racionalizacija poslo-
vanja medijskih kuća i večiti nedostatak
novca razlog što je od menadžera i mar-
ketinških stručnjaka potekla ideja o više-
kratnoj upotrebi istog medijskog sadržaja
tj. o recikliranju starog, već objavljenog,
medijskog materijala. Logika ove racio-
nalizacije je vrlo jednostavna: umesto da
sedam dana u nedelji tražimo novotarije -
što je uvek teško, a naročito kada su
budžeti kratki, mogli bismo isti sadržaj da
recikliramo i po nekoliko puta. Nove
tehnologije, internet platforme kao da su
stvorene za to. Dakle, pitanje je kako da
od starog, nekoliko puta već objavljenog
materijala, napravimo novi, angažovani,
medijski sadržaj, a da pri tome zadržimo
svežinu, kvalitet i osvojimo novu pub-
liku?
Iako je ideja o reciklaži medijskog
sadržaja potekla od menadžera, i u skladu
je sa vrlo strogom podelom rada na kojoj
menadžeri insistiraju, odgovor na pret-
hodno pitanje ipak je ostavljen kreativci-
ma koji medijski sadržaj proizvode – no-
vinarima, urednicima i producentima.
Podrška tehničkog osoblja i programera,
njihova stručnost i pomoć novinarima je-
su dragoceni, ali nisu i presudni. Zbog
toga ovde i naglašavamo dve važne činje-
nice:
1. Recikliranje medijskog sadržaja ne
znači jednostavno menjanje datuma na
članku koji ste napisali i objavili pre, reci-
mo, četiri godine. Koliko god da bi to bila
velika ušteda vremena u odnosu na
kreiranje potpuno novog originalnog sa-
držaja, reciklaža ipak zahteva mnogo više
truda i kreativnosti. Ideja jeste da se nešto
što smo ranije kreirali - preradi, ali i da
mu se doda nova vrednost i da se tako
osveženo objavi.
2. Nije svaki medijski sadržaj pogodan
za osvežavanje, renoviranje, za inovira-
nje, proširivanje, nadogradnju i reobjav-
ljivanje. O tome šta u medijskom smislu
„drži vodu“, šta u autorskom i produkcij-
skom smislu jeste, a šta nije pogodno za
reciklažu takođe ne odlučuju inženjeri
nego novinari i urednici. Hoće li medijski
sadržaj biti pogodan za medijsku recik-
lažu zavisiće najvećim delom od same
teme, ali i od autorskog pristupa prilikom
prikupljanja informacija u različitim for-
matima još prilikom kreiranja originalnog
medijskog proizvoda.
Za one koji razmišljaju o recikliranju,
evo nekoliko predloga koji mogu pomoći
da preoblikujete i promenite svrhu starom
medijskom sadržaju i vašim već objavlje-
nim pričama udahnete novi život:
Jedinstvene dugačke tekstove i sa-
držaj na kojem ste dugo radili, možete
podeliti na kraće celine. Umesto jednog
naslova i jedine priče napravite više njih.
Doradite ih tako da svaka predstavlja po-
sebnu zaokruženu priču i celinu. Unesite
sveže detalje, dodajte nova saznanja, dru-
ge izvore … osvežite svaki od posebnih
elemenata koji su nekada činili jednu
priču.
Sakupite različite priče u jednu
celinu. Ako u novinarskom opusu nemate
mnogo dugačkih novinarskih priča koje
možete deliti na kraće, možda imate
mnogo kraćih priča koje obrađuju istu
temu iz različitih uglova, ili se idejno
dodiruju a koje relativno lako, uz neop-
hodna osvežavanja i doradu, možete spo-
jiti u dužu celinu i objaviti pod jednim
naslovom. Napravite inventar onoga što je
vredno reobjavljivanja.
Proširite već objavljene priče. Kad
radimo pod pritiskom sve kraćih rokova
često nemamo vremena da dubinski
„začeprkamo“ priču u potrazi za činjeni-
cama koje nisu očigledne i kriju se ispod
površine. Možda je baš sada vreme da se
vratimo starim dobrim pričama i posveti-
mo im pažnju koju zaslužuju, oplemeni-
mo ih i produbimo novim detaljima, uglo-
vima, svedočenjima. I stari, već završeni,
sudski procesi se obnavljaju kada na svet-
lost dana isplivaju nove činjenice, okol-
nosti, svedoci …
Reformatirajte stare priče. Pred-
stavljanje starog sadržaja u novom for-
matu ili formatima može da bude odličan
način da mu udahnemo novi život. Neka-
da to može biti jednostavno, kao na
primer „skidanje“ razgovora sa videa ili
audio priloga radi objavljivanja u štam-
panim ili online medijima ali u tekstual-
nom formatu. Ako je razgovor ili intervju
celovit, dobro vođen, zanimljiv i aktuelan,
transkript možemo objaviti u celini sa
minimalnim intervencijama. S druge stra-
ne, uz malo veštine i mašte možemo
kreirati infografiku na osnovu informacija
i podataka iz nekog već objavljenog ma-
terijala. Video materijal se može montirati
u slajdšou i prezentovati kao zanimljiva
fotoreportaža ili putopis. Od novinarskog
intervjua za štampu možemo napraviti
recimo uzbudljivu reportažu za internet i
oplemeniti je sjajnim fotografijama koje
nisu našle mesto u štampanom izdanju,
dodati video i audio klipove.
Osvežite, ažurirajte stare priče.
Neki medijski sadržaji po samoj svojoj
prirodi imaju vrlo kratak životni vek. Žan-
www.mediart.org
link
16 septembar 2015
broj 110 - 112
Recikla`a medijskog
dr Goran Bulatovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/rovski, to su najčešće vesti i izveštaji. Oni
su sigurno bili pravovremeni i sveži kada
ste ih napisali i objavili, ali se sada čine da
su pobegli iz muzeja egipatskih mumija.
Takvim sadržajima možemo produžiti
život ako se vratimo u prošlost, a zatim
bajati materijal reanimiramo injekcijama
novih saznanja. Obezbedite, na primer,
sveže statističke podatke, pokazatelje
novih trendova, ili u nekoliko pasusa
objasnite publici šta se u međuvremenu
dogodilo ili promenilo. Čak i ako odlučite
da napišete noviju verziju starog članka,
staru možete zadržati i osvežiti tako što
ćete u novi materijal ugraditi hiperlink ka
originalnom članku.
Promenite publiku. Novinari koji
dugo rade u nekom mediju ili u više njih,
obično poznaju svoju publiku. U tabloidi-
ma tačno znaju kakve sadržaje i kakav
pristup njihova publika očekuje pa joj se
tako i obraćaju. U kompakt novinama ili
modnim magazinima urednici i novinari
takođe prilagođavaju sadržaje potrebama
i očekivanjima njihove publike. Stoga
pažljivo preispitajte svoje novinarske
priče i članke i razmislite da li se neki od
njih mogu preraditi tako da budu zanim-
ljivi i korisni drugoj i drugačijoj ciljnoj
publici, a da pri tome ne izgube na kva-
litetu. Šteta bi bilo da za vaše ideje ne
znaju i drugi. Na primer, možemo li stro-
go tehnički članak o kompjuterima i pro-
gramiranju učiniti čitljivim i zanimljivim
starijoj publici sa niskim informatičkim
znanjima? I obrnuto, možemo li neki vrlo
sofisticiran članak sa obiljem statističkih
ekonomskih podataka prilagoditi i učiniti
ga zanimljivim mlađoj, recimo student-
skoj, publici? Naravno da možemo. Ma-
terijal imamo, na nama i našoj kreativnos-
ti i veštini je da ga preoblikujemo, aktueli-
zujemo, osvežimo i udahnemo mu novi
život.
Oglasite i razglasite svoj osveženi
medijski sadržaj. Bez obzira na to da li je
u pitanju potpuno novi članak ili smo
nešto već objavljeno osvežili i na drugači-
ji način predstavili, nije na odmet da svoje
sadržaje promovišemo i da pozovemo pu-
bliku da ih pročita, odgleda ili odsluša.
Uostalom, sve medijske kuće najavljuju i
reklamiraju sopstvene programe i sadrža-
je. Na primer, serija članaka o tome kako
reciklirati stari medijski sadržaj koje smo
objavili na blogu, može biti dobra promo-
cija elektronskog udžbenika o reciklaži
koji upravo izlazi iz štampe. Takođe, naše
blogove možemo promovisati na druš-
tvenim mrežama, u štampanim i elektron-
skim medijima i obrnuto, naše radijske i
televizijske emisije i druge sadržaje mo-
žemo promovisati na blogu i društvenim
mrežama - Facebooku, Twitteru, Youtu-
beu …
Lista saveta ovde se ne završava, a naši
predlozi mogu dobro poslužiti onima koji
pokušavaju da osmisle načine da novi-
narski reanimiraju stari sadržaj na novim
platformama. Za upotrebu novih tehno-
logija potrebne su i nove veštine, ali bez
starih, dobrih, novinarskih veština, sama
tehnologija ne znači mnogo. Reciklaža
jeste sjajna strategija za povećanje novi-
narske proizvodnje, ali samo ako je radite
dobro. Ako bolje razmislite, reciklažu
(tuđeg) sadržaja rade najviše oni kojima
novinarstvo nije profesija ali eto vole da
tvituju i retvituju, fejsuju, lajkuju, hejtuju,
smatraju i komentarišu. Otuda toliko me-
dijskog đubreta, pa nam je osim reciklaže
neophodna i medijska ekologija.
Pre nego što se odlučite da svoje ma-
terijale reciklirate, razgovarajte sa ured-
nicima i kolegama. Upitajte se: da li za
stare teme koje zavređuju reciklažu imate
odgovarajući materijal? Šta je to novo što
reciklažom želite da pružite publici? Da li
reciklažu radite samo zbog štednje ili da
bi materijalu dodali neku novu vrednost?
Imajte na umu i da se novinari sve više
žale da sve manje odlaze na teren, malo
razgovaraju sa ljudima a radno vreme pro-
vode sedeći ispred monitora upravo obra-
đujući agencijske vesti, stranačka i korpo-
rativna saopštenja, fotografije, video i
audio materijale koji im „na noge“ stižu iz
brojnih PR i marketinških agencija.
Reciklaža zaista nije loša ali na nju
morate da mislite pre nego što originalni
sadržaji nastanu ili zastare – nju planirate
kad se pripremate za zadatak, kada od-
lazite na teren, kada sakupljate nove in-
formacije i materijal i kada pišete potpuno
nove, originalne sadržaje. Upitajte se,
uostalom, zašto uopšte radite novinarski
posao?
link
www.mediart.org 17
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka — tehnologija i kultura
sadr`aja
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/Z
Zahtevna i, istovremeno, neophodna aktivnost diskograf-
skih i programskih radijskih i TV arhiva je njihova revi-
talizacija i digitalizacija. Ona iziskuje posebne kadrovske
kapacitete i finansijska sredstva za opremu, uz trošak samog
procesa popravljanja kvaliteta analognog snimka (revitalizacija)
i njegovog prebacivanja u digitalni format. Ali novi formati digi-
talne distribucije njihovog sadržaja pružaju velike mogućnosti za
nove izvore prihoda.
Savremeni načini plasmana, odnosno eksploatacije, audio i
audiovizuelne produkcije zasnivaju se na digitalnim formama dis-
tribucije na internetu, ponudi raznovrsnih sadržaja koji su poten-
cijalnom korisniku dostupni u vreme i na način koji samostalno
bira.
Diskografska industrija, emiteri i TV produkcije su veoma
prisutni na internetu, na društvenim mrežama, sajtovima za raz-
menu sadržaja i digitalnim prodavnicama koje nude preslušavanje
(streaming) i preuzimanje (download) njihovih proizvoda.
Ovi vidovi korišćenja autorskih i srodnih prava su regulisani
zakonskim normama i većina država ih definiše kao pravo
mehaničke reprodukcije fonograma i videograma i pravo nji-
hovog interaktivnog činjenja dostupnim (reproduction i on
demand rights). Ali, dok je pravo mehaničke reprodukcije tradi-
cionalno prisutno u međunarodnim i nacionalnim propisima iz
oblasti autorskog i srodnog prava, pravo interaktivnog činjenja
dostupnim postoji od 1996. godine, kada su donete odgovarajuće
međunarodne konvencije i tek kasnije ono postaje element
nacionalne regulative.
U takvim okolnostima emiteri i diskografska industrija mogu
da plasiraju audio i audio-vizuelne sadržaje na internetu, ili u
okviru platformi „na zahtev“ koje IP TV i drugi telekomunika-
cioni operateri uspostavljaju, ukoliko su ugovorima sa individu-
alnim autorima i nosiocima srodnih prava regulisali ove vidove
eksploatacije njihovih dela.
Kada se radi o emisijama i fonogramima proizvedenim pre
1996. godine, pravo interaktivnog činjenja dostupnim nije moglo
biti ustupano ugovorima sa autorima i nosiocima srodnih prava,
izuzev ako se radi o ugovorima koji su obuhvatali sva postojeća
i buduća prava, odnosno sve vidove eksploatacije njihovih ost-
varenja. S druge strane, ima mišljenja da su takvi ugovori, koji na
celovit način obezbeđuju proizvođačima emisija i fonograma
mogućnost plasmana proizvoda, suprotni principima autorskog i
srodnih prava, koji se zasnivaju na uskom tumačenju obima ustu-
pljenih prava. Međutim, nije poznato da je neki autor ili nosilac
srodnog prava pokrenuo sudski postupak kako bi takvu vrstu
ugovora poništio u delu koji na celovit način reguliše obim ustu-
pljenih prava i obuhvata prava koja se definišu kao „sva ostala“
ili „buduća“, odnosno prava koja prate tehnološki napredak koji,
po prirodi stvari, donosi nove vidove njihove eksploatacije.
Ako se ugovorima koji su zaključeni pre 1996. godine ne pred-
viđa tako široko definisano pravo eksploatacije dela onda je
neophodno da se aneksima tih ugovora predvide vidovi interak-
tivnog činjenja dostupnim, kao novi oblici eksploatacije dela koje
autor ili nosilac srodnog prava ustupa pod određenim uslovima.
Ti uslovi mogu biti nekomercijalni ili komercijalni. Vremenom
se uspostavlja praksa da se procenat od ostvarenih prihoda od
plasmana na internetu određene emisije ili fonograma ugovara
kao naknada za prenos ovih prava.
Diskografska industrija je u sadašnjim tržišnim okolnostima
u većoj meri fokusirana na digitalnu distribuciju fonograma u
okviru digitalnih prodavnica na internetu, nego na klasični plas-
man kompakt diskova. Takođe, kao i proizvođači emisija (emiteri
i TV produkcije) to se ogleda u zastupljenosti na sajtovima za
razmenu sadržaja i društvenim mrežama na internetu, jer se
omogućavanjem besplatnog striminga, prema pravilima ovih
mreža, monetizuju njihovi partnerski profili, sa kojima kompani-
je koje su vlasnici sajtova dele marketinški prihod.
Standard koji se primenjuje u diskografskoj industriji je da se
autorima i drugim nosiocima prava na određenoj muzičkoj
numeri ili videogramu ustupa do 10% od ostvarenih prihoda od
digitalne distribucije i monetizacije partnerskih profila na
društvenim mrežama. Naravno, ovo je uobičajeno rešenje koje
ne važi u svim slučajevima jer se sa nosiocima prava može ugo-
voriti različit procenat učešća u ovim prihodima ili drugačiji način
obračunavanja naknade za ustupanje ovih prava.
U nordijskim zemljama primenjena je posebna opcija u okviru
sistema kolektivne zaštite autorskog i srodnih prava, poznata kao
ECL (extended collective licensing) kojom se emiterima
obezbeđuju sva prava na arhivskim materijalima koja nisu obuh-
vaćena pravom proizvođača emisija. Slabost ovakvog sistema je
u činjenici da ima autora i nosilaca srodnih prava koji nisu prih-
vatili da njihova ostvarenja budu regulisana na ovaj način. Pored
toga, ograničena je mogućnost primene sličnog modela u zem-
ljama u kojima, za razliku od nordijskih, postoje nesporazumi u
odnosima emitera i organizacija za kolektivnu zaštitu autorskih i
srodnih prava. U Srbiji postoji mogućnost da se, pre svega prava
muzičkih autora, koja se koriste u okviru novih sistema digitalne
distribucije, regulišu u sistemu kolektivne zaštite.
Korišćenje arhivskih materijala u produkciji novih audio i
audio-vizuelnih sadržaja koji se koriste na tradicionalniji način,
kao što su emitovanje i klasična prodaja, takođe je u neposrednoj
vezi sa sadržajem originalnih ugovora sa individualnim nosioci-
ma prava i često podrazumeva potrebu zaključenja aneksa.
Diskografska industrija, TV produkcije i emiteri bi trebalo da
u poslovne planove plasmana proizvoda u okviru kojih su
korišćeni arhivski materijali ukalkulišu i deo koji, u odgovara-
jućim slučajevima, pripada njihovim originalnim kreatorima.
www.mediart.org
link
18 septembar 2015
broj 110 - 112
www.autorskaagencija.com
Prema navodima Autorske agencije za Srbiju, najpoznati-
je organizacije za zaštitu intelektualne svojine koje deluju na
globalnom nivou su: Svetska organizacija za intelektualnu
svojinu - www.wipo.int, UNESCO - www.unesco.org i Evrop-
ski patentni zavod EPO - www.epo.org . R. L.
Kori{}enje arhivskih audio-vizuelnih
materijala u digitalnim formatima
Zlatan Begovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/N
Novinari koji su specijalizovani za
izveštavanje iz oblasti kulture (i
ostali) zahvaljujući „novim“ teh-
nologijama koje su izazvale revoluciju u
novinarstvu, imaju na raspolaganju i
online platforme kao izvore informisanja.
Iako se „tradicionalisti“ protive upotrebi
ovog „nepouzdanog“ izvora, danas je
svakom novinaru neophodan zbog brzog
dolaska do informacija - jednim klikom.
Dobitnik Sterijine nagrade za pozorišnu
kritiku Miodrag Kujundžić i dugogodišnji
novinar kulturne rubrike Dnevnika, Igor
Burić, je počeo da se bavi novinarstvom u
vreme kada je internet zaživeo na ovim
prostorima. U radu se oslanja na internet
portale, ali i štampane enciklopedije.
- Najuobičajenija i polazna platforma je
google.com . Način pretraživanja i dolazak
do željenih izvora ne zavisi samo od
određenih portala, već i od vašeg stava,
obrazovanja i intuicije. Pored ličnih karak-
teristika i predispozicija veoma je bitan
timski rad sa kolegama iz redakcije koji
vam mogu pomoći, a novinarstvo je retko
usamljenički posao.
Prema nekim statistikama, posle
google.com, najposećenija platforma je
slobodna enciklopedija wikipedia.org ,
odnosno na srpskom jeziku sr.vikipedi-
ja.org . Međutim, ova platforma je nepouz-
dana, pošto svi korisnici mogu da admini-
striraju članke.
Novinarski izvori informacija su sva-
kako i sajtovi nekih drugih institucija i
organizacija.
Mnoge knjige se mogu naći i u elek-
tronskoj formi, a najčešće se posećuje sajt
scribd.com . Iako nije domaći sajt, na
njemu se mogu naći naslovi na mnogim
jezicima. Bitno je napomenuti da i gradske
biblioteke, od kojih su najpoznatije Bib-
lioteka grada Beograda (bgb.rs) i Gradska
biblioteka u Novom Sadu (gbns.rs), pored
elektronskog kataloga, nude usluge i digi-
talne biblioteke, gde se besplatno mogu
čitati knjige i časopisi, objavljeni od druge
polovine 19. veka na ovamo. Korisnici
mogu i da se informišu o predstojećim
književnim događajima, koji se na oba
sajta redovno ažuriraju. Sličan je i portal
najstarije srpske književne, kulturne i
naučne institucije, Matice srpske (mati-
casrpska.org.rs), koji pored književnih i
naučnih knjiga i studija besplatno plasira
u digitalnom obliku i Glasnik Matice
srpske. Iako bi trebalo da izlazi jednom
mesečno, u trenutku kada je članak pisan,
poslednji objavljeni broj je decembarski iz
2014. godine. Na portalu postoji i kalen-
dar događaja koji se odvijaju unutar insti-
tucije, a često se updatetuje.
Prevođenje može biti itekako korisno
za novinare koji izveštavaju iz drugih
zemalja ili o nekoj drugoj kulturi. Rečnik
na adresi onlinerecnik.com , nudi moguć-
nost prevođenja na 10 jezika, leksikon na
engleskom, nemačkom i francuskom jezi-
ku, a gramatičke lekcije su dostupne samo
na engleskom jeziku.
Gotovo da je postalo uobičajeno da
portali kulturnih centara, pozorišta i muze-
ja nude informacije o filmskim, muzičkim,
likovnim, scenskim, izložbenim programi-
ma.
Humanitarne organizacije poput Crve-
nog krsta (redcross.org.rs) i Jazasa
(jazas.net) nude i raznovrsne edukativne
sadržaje. Iako se time najčešće bave novi-
nari informativne redakcije, često se nji-
hov rad može svrstati i u kulturni domen.
Turistička organizacija Srbije (srbi-
ja.travel), pored različitih destinacija i
priča iz istorije, pruža informacije i o ma-
nifestacijama koje su specifične za određe-
na područja: exitfest.org počinje aktivnije
da se updatetuje početkom proleća, a
nakon završetka festivala aktivnost plat-
forme je u padu; guca.rs se ne osvežava
često za razliku od nishville.com koji je
veoma zahvalan za novinare.
Pored portala različitih institucija i
organizacija, PR agencije novinare sva-
kodnevno zasipaju mailovima. Kada se
novinar nađe na mailing listi jednog PRa,
kao da se našao na listi mnogih od njih.
Poznato je da PR uvek čuva svoje kontak-
te, čak i kada pređe u drugu firmu. Zato
nije čudno ako novinar koji prati oblast
poljoprivrede, počne da dobija informaci-
je za kulturnu rubriku.
Forumi i komentari, po kojima kod nas
prednjači facebook.com, najrašireniji su
oblik pisanja na internetu, ali ...
- Sad je već tehnički dokazano da može
da se napravi program koji će da simulira
neke komentare, odnosno da komentariše
kao ljudsko biće. Preko toga se piše sve i
svašta, to su paušalne i primitivne, često i
vulgarne ocene. Ne mislim po rečniku,
nego po načinu razmišljanja koji je tamo
prisutan, koji je svojevrstan nekoj vrsti
pijace, gde svako licitira svačim i prodaje
svašta, a ljudi kupuju svašta i slušaju svaš-
ta. To je potpuna iluzija bilo kakve komu-
nikacije, smatra Miodrag Kujundžić.
Platforme mogu da budu nepouzdane,
a informacije koje novinar nalazi su broj-
ne, aktuelne ili stare par godina. U online
svetu dolazi i do mešanja mišljenja struč-
njaka i amatera, novinara i blogera, što
može da stvori pogrešnu predstavu o
podacima i vrednostima. Sa druge strane,
nigde se ne može naići na toliku (brzu)
dostupnost informacija. Postoje brojni kri-
terijumi na osnovu kojih novinar može da
proceni koji su sajtovi njemu dragoceni,
ali je neizostavno da zna da li traži jednu
ili više igala u plastu sena.
link
www.mediart.org 19
septembar 2015
broj 110 - 112
Igle u plastu sena
Nikolina Raki}
izazovi 21. veka — tehnologija i kultura
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/Dejan Maslinković, galerija SANU u
Beogradu: Delimično smo zadovoljni.
Malo je novinara koji su stručni da pišu o
specifičnim temama iz nauke i kulture.
Mediji treba da unaprede komunikaciju sa
nama tako što bi se odredio novinar koji bi
pratio događaje iz galerije SANU.
Biljana Šego, PR Ateljea 212 u Beo-
gradu: Zadovoljna sam načinom izvešta-
vanja medija. Međutim, problem je sam
koncept medija kada je u pitanju izvešta-
vanje o kulturi. Gotovo da nema posebnih
emisija o kulturi i da sam prostor za to
gotovo ne postoji osim u nekim štampa-
nim medijima. Unapređenje može teći u
pravcu da bi svaka tv stanica, štampani i
internet mediji morali da imaju posebne
prostore za kulturu što bi onda otvorilo
prostor za veću zastupljenost i samim tim
popularizaciju kvalitetnih sadržaja kakve
nude predstave Ateljea 212.
Miroslav Ninković, PR Kulturnog
centra u Rumi: Ustanova Kulturni centar
u Rumi delatnost zasniva na pozorišnom,
muzičkom, likovnom i filmskom progra-
mu. Jedan od najvažnijih ciljeva svakako
je pravovremena informacija i najava
aktuelnih dešavanja. U tom smislu kontakt
Ustanove sa elektronskim i pisanim medi-
jima je od izuzetnog značaja. Tačna, jasna
i brza informacija, uz kvalitetan sadržaj,
preduslov su dobre posećenosti programa.
Saradnja Kulturnog centra se uspešno rea-
lizuje sa elektronskim medijima Regional-
nom Sremskom televizijom, Regionalnim
radiom Srem, odnosno sa pisanim mediji-
ma Sremske novine i Rumske novine. Pro-
grami se sedmično najavljuju u formi pre-
gleda dešavanja u novinama, tj. kroz vesti
na radio i tv programu, ili gostovanjem
PRa ustanove u specijalizovanim emisija-
ma koje prate kulturni život grada. Novi-
narima je omogućen besplatan ulaz na sve
programe, snimanje delova predstava,
koncerata, realizacija intervjua, direktno
uključenje u program i sl. Na taj način, uz
programe koji umetničkim kvalitetom
često prevazilaze ne samo lokalni, nego i
regionalni nivo, zadovoljavaju se obostra-
ni interesi: mediji su praćeniji i slušaniji,
a sa druge strane Kulturni centar ima dobar
odziv publike.
Mirjana Marković, pisac: Ono što se
dogodi, a mediji to ne zabeleže kao da se
nije dogodilo. Moj dodir sa medijima ima
dugogodišnji staž još od 2001. godine
kada sam bila direktor osnovne škole i
može se posmatrati iz više uglova.
Trenutno sam zaposlena u Gradskoj
upravi za kulturu, sport i omladinu Grada
Sremska Mitrovica i pod našom upravom
su Ustanove kulture (Muzej Srema, Zavod
za zaštitu spomenika kulture, Arhiv Srem,
Biblioteka Gligorije Vozarović, Galerija
Lazar Vozarević, Pozorište Dobrica Milu-
tinović, Centar za kulturu Sirmijumart i
Ustanova za negovanje kulture Srem),
Sportski centar, Atletski stadion, Turisti-
www.mediart.org
link
20 septembar 2015
Redakcija LINKa smatra da su kreatori sadr‘aja iz kulture: predstavnici institucija kulture,
preduzetnici i pojedinci, retko u prilici da ka‘u kako oni vide saradnju sa medijima. Zato smo
sproveli anketu koju obele‘avaju dva pitanja: koliko ste zadovoljni izve{tavanjem medija o va{im
aktivnostima i da li mislite da mediji treba da komunikaciju sa vama unaprede i na koji na~in?
Potreba za specijaliz
broj 110 - 112
Sanela Milošević, diplomirani lutkar glumac: Kud god krenem, moram naočare
i kapu da nataknem...te kud ste pošli, te kad počinjete novu predstavu, ima li Sve-
mirska princeza drugu sezonu...otkud samostalno da radite, a među nekolicinom ško-
lovanih lutkara ste u zemlji, što ne u instituciji; šta sad snimate u Zrenjaninu, novu lut-
karsku seriju za učenje jezika nacionalnih manjina?! Pa onda obaveštenja... Pozori-
šni studio Nada učestvuje sa svojom predstavom za Noć muzeja 2014, a i 2015; P.S.
Nada primljen na Kotorski dečji festival; P.S. Nada igra u Herceg Novom, Sanela M.
igra predstavu na Bijenalu, Sanela M. animira Mančulu...
Sebe smatram Staraocem-Radnikom, naspram Stvaraoca-Zvezde. Nešto između
ovde i ne postoji, pa sebe svrstavam u prvu grupu koja nije zanimljiva medijima.
Neko jednom reče: ako nisi u instituciji, sve što radiš ne postoji. Verovatno je to tačno.
Baš me zanima za koliko umetnika, bar iz Evrope, znamo, a rade u instituciji?! Za
mene je frilensing zakon. I smatram da pravi umetnik i ne može i ne bi trebalo dru-
gačije da stvara.
Da je kao u prvom pasusu, lečila bih frustracije, a uvek ih ima, glupo je da pori-
čem. Lečim ih na Tviteru i Fejsbuku i to je plafon. A evo i mog teksta koji je napra-
vio pometnju na social media jer danas svako može da bude izvor informacija.
Seljani Čortanovaca, najpoznatijeg sela na svetu sa tradicijom obožavanja Šekspi-
ra, rešili su da večeras izvedu svoju predstavu na festivalu Šekspira u Vili Stanković,
po svaku cenu.
Izvori informacija
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/čka organizacija i Kancelarija za mlade.
Saradnja sa medijima na lokalnom nivou
je izuzetno korektna.
S obzirom da sam i pisac i predsednik
Književne zajednice Sremska Mitrovica
imam česte kontakte sa medijima i na toj
relaciji. Uglavnom, mediji isprate sve pro-
mocije i književne manifestacije, ali deša-
valo se ponekad da iz tehničkih razloga i
zgusnutosti događaja na nivou grada pone-
kad mediji ne isprate književnu manifesta-
ciju na koju ih pozovemo.
Ono što je bitno mislim da mediji treba
i sami da malo više se informišu o doga-
đajima na nivou grada, da odrede priorite-
te, a ne samo da deluju na osnovu poziva i
obaveštenja. Ponekad mi zasmeta kad pri-
metim da bukvalno mediji jedni od drugih
prepišu tekst o događaju koji su ispratili.
Čak iskoriste i iste fotografije. Treba da
postoji malo više kreativnosti i inovativ-
nosti u radu medija. Takođe, bitna je struč-
nost i retorička sposobnost ljudi koji rade
na medijima i prezentuju važne informa-
cije u etar.
Postavlja se i pitanje granice između
javnosti i privatnosti. Koliko mediji u
nekim momentima prelaze tu granicu i
narušavaju prava i interese građana? Kao
što se postavlja pitanje da li su mediji
čuvari javnog interesa ili sredstvo u spro-
vođenju politike van institucionalnog
okvira? Bitno je da mediji ne izlaze iz pro-
fesionalnog okvira, a to se može postići
većim stepenom edukacije.
Tanja Vučković, PR menadžer izdava-
čke kuće Laguna iz Beograda: Budući da
za kulturu ima najmanje mesta u mediji-
ma, i da gledanost i tiraže povećavaju
skandali i crna hronika, knjige malo težim
putem dobijaju sekunde i stupce. Laguna
je, sa jedne strane, zadovoljna kako medi-
ji izveštavaju o njenim aktivnostima jer
mi radimo zajedno. Naime, Laguna proiz-
vodi vest, a mediji je objavljuju i informi-
šu svoje gledaoce, slušaoce, čitaoce ili sve
zajedno. Bilo da su u pitanju novi naslovi,
gostovanja pisaca ili književne tribine, ta
vest treba da bude u medijima jer je infor-
macija koja može biti od koristi. Ipak,
umetnost je učiniti da nešto postane vest,
jer ako na primer objavljujete prvi roman
nepoznate autorke, „Orhanovo nasleđe“,
ta vest se ne izdvaja, ali ako taj roman
odmah postane najprodavanija knjiga i
tako 12 nedelja za redom, to je vest koja
zavređuje da se njoj posveti pažnja i otkri-
je tajna uspeha. Ako je gost izdavačke
kuće Laguna nobelovac Mario Vargas
Ljosa, tu je dovoljna samo jedna rečeni-
ca.
link
www.mediart.org 21
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka — tehnologija i kultura
zovanim novinarima
Ogorčeni organizacijom, koja se nije ni setila, da poznatu dramsku trupu iz Čor-
tanovaca pozove za sam festival, seljani su se organizovali u prostorijama fudbal-
skog tima ČSKa, gde su razmatrali celu noć kako da se nametnu samom festivalu.
Goran Mešović iz Partizanske ulice, koji već trideset godina igra kralja Lira je izja-
vio: - Ja ovo ne razumem. Pogledajte! Ovo što nosim je moja prababa sašila i to je
kostim za ulogu kralja Lira. I dok sam na traktoru i dok sam u njivi ili bašti, a pogo-
tovo dok pečemo rakiju, ja nosim ovaj kostim. Pogledajte Sandokana... on vam je
seoski Hamlet. Večito je lud, priviđa mu se trista čuda, priča sam sa sobom, možete
ga videti kraj obližnje bankine u ležećem stavu, depresivan i zabrađen. Tu ulogu niko
ne može tako da odigra. Magbeta ovde imamo više komada, prosto je utrka za tu
ulogu, ali verujem da su nam već neki političari sigurno to uzeli ispred nosa. San let-
nje noći se kod nas odigrava svako veče, samo su nas komarci ove godine sprečili da
to izvedemo za širu publiku. Ima gore i jedan Mletački trgovac. On je živ i zdrav, da
vam ja kažem i svi znamo da je cicija, ali on uporno odbija tu ulogu. Siguran sam, da
su nas pozvali na festival, da bi se mi propisno organizovali i odigrali predstavu na
najvišem mogućem nivou. Mi ne možemo da uđemo u Vilu Stanković, koju je, sam
Bog zna, Stanković i osmislio Šekspira radi i svi čuvamo Šekspirove drame i sonete
kod kuće još neraspakovane. Čekamo pravu priliku, koja nam i ovaj put izmiče. Mi
ćemo večeras odigrati predstavu u samom selu. Pa ko je tu tu je.
Seljani su naglasili i da su za večeras posebno pripremili gozbu i pozvali sve doma-
ćine iz sela i domaćice da iznesu svoja tradicionalna jela i ručne radove kako bi nešto
možda i zaradili za izradu sledeće predstave po Šekspiru, Bura, gde će ulogu Prospera
tumačiti čuveni vodoinstalater iz Beške.
I svet veruje.
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/Sa druge strane, da za kulturu ima više
prostora u medijima, verovatno bi i infor-
macija iz Lagune bilo više, ako se uzme u
obzir velika, raznovrsna i kvalitetna knji-
ževna produkcija. Ali to je već pitanje koje
se tiče društva i vrednosti koje neguje.
Što se tiče drugog pitanja o unapređe-
nju komunikacije sa nama, govoriti o
poslu koji nije vaš, nije adekvatno. Samo
oni koji rade u medijima znaju u kakvim
uslovima rade i kakve su mogućnosti za
unapređenje komunikacije. Na nama je da
upoznamo medijske kuće, njihova intere-
sovanja, novinare i da se prilagodimo nači-
nu njihovog izveštavanja. Komunikacija
se unapređuje saradnjom i razgovorom i iz
toga proističe shvatanje šta su potrebe
pojedinih medija. Tako, na primer, jednu
istu temu mediji će različito preneti, u
zavisnosti od toga koliko su vesti iz kultu-
re važne i ko su konzumenti. Pojedini
mediji će objaviti da je prvi put na
srpskom jeziku objavljen roman nobelov-
ke Herte Miler, „Lisac je oduvek bio
lovac“, dok će se drugi pre odlučiti za vest
o knjizi „Svet leda i vatre“ jer njihovi
čitaoci vole serijal „Igra prestola“. Uosta-
lom, izdavačka kuća može da pruži infor-
maciju, a novinari su ti koji stvaraju vest.
Kao zaključak nameće se činjenica da
je za bolju komunikaciju i bolje izveštava-
nje neophodno međusobno poznavanje i
razumevanje potreba medija, a saradnja se
obostrano može poboljšati novim idejama
i novim vidovima promocije u korist čita-
laca.
Aleksandra Rašić, urednik i vlasnik
Književne radionice Rašić iz Beograda:
Mi smo se profilisali kao izdavač, pre
svega, mlade srpske i regionalne knjiže-
vnosti. Ono što nas razlikuje od drugih
izdavača u Srbiji, i po čemu smo već
postali prepoznatljivi je objavljivanje elek-
tronskih knjiga. Na taj način naše su knji-
ge postale dostupne čitaocima širom sveta.
Takođe, u marketinškom smislu, služimo
se isključivo društvenim mrežama, budući
da su one najpopularniji način komunika-
cije i oglašavanja, a pružaju velike moguć-
nosti permanentnog marketinga. Posebno
nam je bitna interakcija sa čitaocima, koju
na ovaj način možemo da postignemo.
Slika kulturnih dešavanja u medijima
danas, kako štampanim tako i elektron-
skim, predstavlja samo odraz opštih ten-
dencija u društvu. Oduvek je tako bilo. Da
li to znači da smo nekada, kada je bilo
mnogo više sadržaja iz kulture u svim dne-
vnim novinama, kada je postojalo nekoli-
ko desetina časopisa koji su se bavili
isključivo kulturom i umetnošću, bili kul-
turniji kao nacija – možda je odgovor DA,
ali u svakom slučaju, bio je to odraz kul-
turne politike, koja se mnogima možda
nije dopadala, ali je postojala. Ovo što
danas vidimo, što je svima jasno, to je
nepostojanje kulturne politike. Kultura se,
kao i obrazovanje, smatra samo troškom,
nikad investicijom u budućnost, što je
dovelo do katastrofalnog položaja takoz-
vanih „radnika u kulturi“ i do strmoglavog
pada opšteg kulturnog nivoa u zemlji. Ako
smo kao pregaženi sadržajima koji čak i
umetnost svode na eksces i skandal, onda
je i medijska slika kulture takođe podre-
đena tom „rijaliti“ svetu u kojem živimo.
Ono što vidim kao glavne probleme u
odnosu medija i kulture u Srbiji danas,
osim evidentnog smanjenja kulturnog pro-
stora (sve je manje medija koji se uopšte
bave kulturom) jeste takozvana „pinkiza-
cija“ kulture, posebno književnosti. Ovaj
proces, u želji da privuče pažnju čitalaca
na određene naslove, doveo je do toga da
se o umetnosti piše na isti način kao što se
izveštava o nekoj zvezdi rijaliti programa,
odnosno da se pod umetnost, a posebno
pod književnost podvode i tekstovi koje
svojim kvalitetom, sadržajem i elementar-
nom pismenošću ne pripadaju literaturi.
Ono što je nekada bilo kiosk izdanje, dvo-
stubačno štampani roto roman, sada je pro-
glašeno za vrhunsku književnost. Uloga
medija, koji su podlegli marketinškim stra-
tegijama proizvođača takve šund-literatu-
re, u ovom je procesu bila presudna. Naj-
veći problem u medijima predstavlja
nekompetentnost novinara, urednika kul-
turnih rubrika, ali i želja da se tekstovima
u medijima poveća čitanost/gledanost/slu-
šanost, tako da je svako ozbiljno bavljenje
temama iz kulture najčešće smatrano za
nepotrebno i dosadno. Novinari se trude da
se ne zamere nikome i izbegavaju da javno
kažu da neka knjiga nije dobra, tako da
publika koja očekuje kritičarski prikaz naj-
češće umesto toga dobija prepričani mar-
ketinški tekst.
Mediji su se u velikoj meri preselili na
internet, a taj proces doneo je nekoliko
unapređenja. Pre svega, postoji nekoliko
desetina izvrsnih internet portala koji se
bave kulturom, a posebno je značajno što
su ti tekstovi dostupni svima, bez obzira
na to gde se nalaze. Tako zainteresovana
publika u Srbiji ponovo čita tekstove
hrvatskih i bosanskih kritičara i obrnuto.
Taj medijski prostor još uvek je skrajnut i
lišen uticaja na opšte poimanje kulture. Da
bismo se izborili za veću medijsku zastu-
pljenost i drugačije i svestranije predstav-
ljanje kulturnih sadržaja, potrebno je pre
svega da jasno postavimo kulturnu politi-
ku i strategiju, a zatim da kroz medije tu
politiku razvijamo i unapređujemo.
dr Mirjana Marković, komunikološki-
nja i pisac: U elektronskim medijima nije
posvećena dovoljna pažnja sadržajima iz
kulture, jer oni nisu materijalno unosni.
Postoje segmenti u informativnim progra-
mima, emisije koje se bave kulturom, ali
sve je to nedovoljno da bi se pokrio ovaj
sektor koji zaslužuje veliku pažnju. Danas
se najveći akcenat zapravo stavlja na emi-
sije zabavnog žanra, jer su one finansijski
najunosnije. Kada je reč o kulturi i infor-
misanju o kulturi, ona u našoj državi ima
period stagnacije koji vuče korene još od
raspada Jugoslavije. Ova situacija se može
popraviti samo izradom adekvatne medij-
ske strategije u kojoj će se napraviti pro-
stor za promovisanje svih vrsta institucija,
bez obzira na njihovu nadležnost i delat-
nost.
R. L.
www.mediart.org
link
22 septembar 2015
broj 110 - 112
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/P
Primer prvi. Pre desetak godina, u
jednom dnevnom novosadskom
listu osvanuo je intervju sa pozna-
tim glumcem, u kom sagovornik, na pita-
nje koja mu je omiljena knjiga, kao iz topa
odgovara: „Galeb, od Džonatana Living-
stona.“ Dakako, teško je poverovati da iko
sa javne, pre svega kulturne scene, ako ne
računamo, naravno, Mimi Oro i slične
spodobe, elem, teško je poverovati da bi
jedan kulturni poslenik sebi dozvolio ova-
kvu „omašku“, te da bi jednoj vetropira-
stoj ptici pripisao autorstvo nad više no
glasovitim i svima poznatim delom Ričar-
da Baha. Pre će biti da pomenuti „lapsus“,
tačnije notorna glupost, ide na dušu novi-
naru koji je odgovor pribeležio, te uredni-
ku, kraj kog je ovakav „škandal“ uspeo
neprimećeno da prođe. Sve se to, uzgred,
dešava u vremenu u kom je već uveliko
bila poznata ona pošalica u kojoj nestašni
Bart Simpson stoji pred školskom tablom
i do iznemoglosti kredom ispisuje frazu
„pre nego što postaviš glupo pitanje, pitaj
Google“. U ovom slučaju, a s obzirom na
jedno od ne baš zlatnih novinarskih „pra-
vila“ koje veli da „glupa pitanja ne posto-
je“, frazu bi trebalo unekoliko preformuli-
sati, tako da ona glasi: „Pre nego što bleb-
neš glupost intergalaktičkih razmera, kon-
sultuj internet, brate slatki, neće ti se
mozak od surfovanja nažuljati.“
Primer drugi. Ugledne dnevne novine,
nacionalnog tiraža i prilično nacionalnog
predznaka, onomad su objavile intervju s
nekakvim nacionalnim pesničićem, dobit-
nikom nekakve nacionalne megalomanske
nagrade, kakve su, uostalom, za pesničiće
i rezervisane. To što je nagrađena knjiga,
koja je bila povod za intervju, valjda u
naslovu imala reč „jezik“, bio je, očigle-
dno, više nego „provokativan“ povod da
novinar sagovorniku postavi pitanje,
doslovno sledeće sadržine: „Mislite li da
je jezik kuća bitka?“ Ej! Kuća bitka! U
dnevnim novinama! U zemlji s milion i
kusur nepismene čeljadi! Ne sećam se
kako je pesničić na pomenuto pitanje
odgovorio, ali sam posve zdravo ubeđen
da mozgić njegovog kalibra nije uspeo da
dobaci ni do kurjeg oka jedne od najglaso-
vitijih misli poznog Hajdegera. No, ovde
se ne bavimo pesničićem, već novinarči-
ćem. Za razliku od kolege iz prvog prime-
ra, kolega iz primera broj dva je, sasvim
sigurno, konsultovao Google. Pripremaju-
ći se za intervju čiju je okosnicu trebalo da
predstavlja knjiga takvog i takvog naslo-
va, naš trenutni heroj je hrabro u pretraži-
vač ukucao reč „jezik“, te, za potrebe tek-
sta, koji bi trebalo skuckati na hiljadu i
nešto karaktera, odabrao jednu posve dir-
ljivu i svima shvatljivu Hajdegerovu tezu,
koju je onda valjalo u tri reda objasniti
takozvanom prosečnom čitaocu. Ako se
sada opet vratimo nevaljalom Bartu Simp-
sonu i njegovim mukama sa Google-om,
mogli bismo onu frazu s početka, u nešto
drugačijem smislu, ali u sasvim istu svrhu,
izreći ovako: „Pre nego upregneš internet,
kako bi ispao pametan, pokušaj nešto i da
pročitaš, naučiš i shvatiš, nije sav mozak
sveta rođen s prefiksom www. Neko ko
nešto zna, mogao bi te ismejati. Ipak je,
ruku na srce, daleko nezgodnije ispasti
glup pred pameću, no što je zadovoljstvo
od činjenice da te kakva budala za pamet-
nog drži.“
Neko će se ovde, možda, zapitati: čemu
ovoliki uvod u priču koja bi trebalo da se
bavi, načelno, novim tehnologijama u
novinarstvu? Upravo stoga da pokuša da
ilustruje prostu činjenicu koja veli da nam
narečene tehnologije, dakako, mogu
pomoći, svakoga dana u sve većoj meri, ali
da, svakako, od nas neće napraviti pamet-
ne stvorove, ukoliko im unapred, sa jed-
nom već formiranom pameću i stavom
nismo prišli. Godinama unazad, na raznim
stručnim skupovima, panelima, diskusija-
ma i ostalim zborovima novinarskog sveta,
govori se o sve većem udelu i sve većoj
važnosti onog „ne-ljudskog“ faktora u
svim segmentima života, a ponajpre u
novinarstvu. („Ne-ljudski“, dakako, ne
mora nužno biti i neljudski.) Prenos fud-
balske utakmice, primera radi, postao je
maltene nemoguć, ukoliko komentator
pred sobom nema tablet računar koji će
mu reći, a on gledaocima preneti, da je
fudbaler sa brojem deset imao grdnih pro-
blema kada se u trećem razredu osnovne
prejeo sutlijaša, te da su onog sa sedmicom
na dresu sva deca još koliko juče zavitla-
vala što ne ume da izgovori reč otorinola-
ringologija. Vukovi zanata vele da se ono-
mad za svaki novinarski zadatak spremalo
maltene čitavog života, učeći, čitajući,
istražujući. Danas sva „priprema“, čast
izuzecima, naravno, stane u jedan android
ili kakav sličan instant-mozak. Digitalno
novinarstvo je termin koji se, čak i pod
ovim našim, zatucanim nebom odavno
ustalio, i u tome, svakako ne može biti
ničega lošeg, ili bar ne bi trebalo. Ono što
brine jeste činjenica da takvo, to jest digi-
talno novinarstvo, sve češće izrađa jedan
krajnje onečovečen fenomen, fenomen
koji bi se, da se poigramo rečima, mogao
krstiti sa novinarski digitron. Onaj koji
informaciju ume tek da prepiše, možda i
da je „iskopa“, ali ne i da je promisli, ne
da je živu u život projektuje, već da je tako
u startu umrtvljenu prenese na dalje preži-
vanje onima čije je kritičko nahođenje
prema svetu i samo umrtvljeno pre no je
rođeno. Pristajući na to da iz neznanja
bude izmanipulisan od strane svima
dostupnih informacija plasiranih preko
„novih medija“, novinar, uglavnom nesve-
sno, manipuliše onima kojima je „njego-
va“ informacija namenjena. U krajnjoj
liniji dobijamo jednu opštu izmanipulisa-
nost, tako nužnu za postojanje upravo ova-
kvog sveta. Sveta u kom bezdane rupe u
obrazovanju krpi Wikipedia, sveta u kom
lektiru čitaju jedino urednici portala koji
se bave prepričavanjem iste, sveta, na
koncu, u kom novinarska pitanja postavlja
Google.
Da rezimiramo: novinar koji se ne kori-
sti „novim tehnologijama“, ili makar po
kojom mrvom tog digitalnog kosmosa u
kom i sami obitavamo, uskraćen je za čitav
spektar profesionalnih i ljudskih moguć-
nosti; onaj, pak, koji veruje da mu, osim
„jakog interneta“, ne treba više ništa da bi
se mogao nazvati predstavnikom jedne
(bar nekada) umne i časne profesije, oda-
vno naseljava svet u kom tehnologija nije
tek korisno pomagalo, već štaka bez koje
je nemoguće hodati. Na gubitku, dakako,
nisu samo novinari i novinarstvo. Na gubi-
tku je - život. Život koji će, najzad, i sam
postati tupav, poput onih koji se njime na
pomenut način bave.
link
www.mediart.org 23
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka — tehnologija i kultura
Digitalno novinarstvo i novinarski
digitroni
Du{ko Domanovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/S
Sve dok korisnik kompjutera njime i
rukovodi, isti svoga gazdu smatra za
boga i batinu tananog digitalnog
života sa upitnim naznakama veštačke
inteligencije. Ove, u širem smislu, mašine
tu su da nam olakšaju poslovanje, život i
zabavu, ali često i pomenuta tri sa prome-
njivim uspehom i zamenjuju.
Međutim, kao što konja treba istimari-
ti, robu nekada dati malo jaču hranu,
promeniti ulje u kolima ili kao što njihov
sopstvenik nekada treba da jede voće i
povrće, tako i kompjuteri trebaju biti sveži
u smislu programa koji im omogućuju da
budu to što jesu. Ovo ažuriranje raznih
matrica ponašanja se na engleskom zove
update, dok na srpskom se često govori o
apdejtovanju, ali termin „ažuriranje”
sasvim će poslužiti svrsi u ovom tekstu.
U prastara vremena, a to je do pre koju
godinu, softver koji imate na vašem kom-
pjuteru je morao biti ažuran, jer je dono-
sio nove funkcije, kompatibilnosti i isprav-
ljene greške. Danas, uglavnom, to više nije
tako.
Zapravo, bitna je verzija operativnog
sistema. Iako je Windows pretežno na veći-
ni kompjutera u svetu, uz koji procent i
drugih sistema, pravilo je isto. Imajte ope-
rativni sistem što svežiji u vašoj digitalnoj
njivi po kojoj sejete, a često i žanjete, plo-
dove svoga rada. Iako manje smrdi od
njive, promena operativnog sistema je
neophodan posao. Prema zvaničnim po-
dacima iz Microsofta, Windows XP koristi
se na 23% kompjutera u svetu, Windows 7
na 51% kompjutera u svetu, a aktuelni
Windows 8 na samo 6,28%. Microsoft je
nedavno objavio da nakon 12 godina
prestaje sa podrškom za Windows XP, tako
da iako uglavnom radi dobro na svim plat-
formama deceniju starim, kraj je tu – nema
više.
Nije problem u tome što podrške neće
biti, sistem će raditi kao i do sada, prob-
lem je što neće više biti sigurnosnih zakr-
pa koje sistem čine otpornim na viruse i
druge maliciozne tvorevine. Gubitak ovak-
ve podrške znači da je nesigurnost velika i
da vaši podaci i konekcije neće biti sigurni
onoliko koliko mislite da jesu. Zbog
nedostatka podrške za prastari XP, bitno je
imati odgovarajući antivirusni softver.
Naravno, njegova baza podataka mora biti
ažurirana i to je jedino što vas može zašti-
ti nakon prestanka podrške. Za Windows 7
i 8 podrška je tu, iako Microsoft najavlju-
je da će za pulen br. 7 podrška polako
bledeti. Postojanje podrške ne isključuje
postojanje instaliranog antivirusnog pro-
grama.
Ali, stvari nisu kakvim se čine. Desk-
top kompjuteri, kakvim smo ih znali, su
mrtvi. Samo neko treba da to ozvaniči.
Budućnost je u mobilnim tehnologijama.
Tendencija je da sve ide u dva pravca, a
zapravo u jedan. Na mobilne tehnologije i
u oblak tzv. cloud. Jedno bez drugoga ne
idu, te je vaš desktop računar postao samo
terminal ka internetu i softver kojim
rukovodi omogućava pristup podacima
koji su „tamo daleko”. Do pre koju godi-
nu, sve je bilo bitno – najnovije verzije
programa, operativni sistem, zakrpe.
Međutim, desktop je postao samo stvar
komoditeta – lakše je neke stvari raditi na
njemu. Iako će profesionalci i dalje raditi
obradu videa, zvuka, slike ili teksta na
kompjuteru, njihovi proizvodi će se u sve
većoj meri konzumirati na mobilnim plat-
formama i to je nezaustavljiv trend.
Mobilnost je postala karakteristika 21.
veka. Kako kaže istraživanje Pew Internet
& American Life Project, 2013. u toj godi-
ni prodato je više od 156 miliona pamet-
nih telefona, a do kraja 2014. godine na
svetu će biti milijarda i 750 miliona koris-
nika pametnih telefona. Neumoljiva statis-
tika dalje kaže da 56% (punoletnih)
Amerikanaca poseduje pametni telefon,
75% njih ga nosi i u toalet (Digiday, 2013).
U izveštaju kompanije Compuware za
2013. godinu stoji podatak da od svih
američkih korisnika mobilnih telefona
85% više voli da sadržaj prati preko
mobilne aplikacije nego preko desktop
kompjutera.
Evropa malo kaska, ali je takođe sve
mobilnija. S obzirom na to da stari konti-
nent zauzima 11% svetske populacije,
Evropljani čine oko 19% korisnika ukup-
nog svetskog interneta, kao i 15% korisni-
ka društvenih mreža, navodi se u statistici
WeAreSocial.sg za februar 2014. godine.
To znači da od nepunih 739 miliona Evro-
pljana skoro 459 miliona koristi internet,
a oko 293 miliona je aktivno na društve-
nim mrežama. Evropa ima preko milijardu
aktivnih korisnika mobilnih telefona,
dakle neki imaju i po više uređaja, a to je
prodor od 139% u odnosu na prošlu godi-
nu. Skoro 194 miliona Evropljana pristupa
internetu sa mobilnih uređaja, što je 26%
ukupne populacije kontinenta.
Prema statistici u publikaciji Upotreba
informaciono-komunikacionih tehnologi-
ja u Republici Srbiji, 2013. Republičkog
zavoda za statistiku u Srbiji, 46,1% do-
maćinstava pristupa internetu preko mo-
bilnih uređaja, što je rast od 8,9% u odno-
su na 2012. godinu.
Svi ovi podaci govore o tome koliko su
se industrija, svet i svest ljudi izmenili.
Tako se preko mobilnih uređaja ide na
društvene mreže na kojima se deli sadržaj,
gledaju video klipovi, čitaju se časopisi,
vesti, knjige, sluša muzika, plaćaju računi
i šta god da vam padne na pamet – radi se
preko mobilnog. Na neki način, ovo je
renesansa medijske industrije, s obzirom
na to da su sadržaji dostupni apsolutno
svuda.
S tim u vezi, ažuriranje softvera treba
posmatrati u drugom svetlu, a to je pri-
lagođavanje sadržaja mobilnim uređajima.
U praksi to znači da sajtovi moraju imati
mobilne verzije ili moraju biti prilagođeni
ovakvom vidu pristupa. Često su tu i
posebne aplikacije specifične za samo
jednu aktivnost, kao na primer čitanje vesti
ili pregled fotografija. Neke srpske medij-
ske kuće su davno uskočile u ovaj voz, dok
se mnoge još nisu prilagodile novim potre-
bama čitalaca.
Ažuriranje je danas u vezi sa klaudom.
To znači prilagođavanje istom, jer i popu-
larne verzije mnogih desktop programa
postoje u onlajn verziji i kako moć mobil-
nih uređaja i klauda bude rasla, sve će biti
manja potreba za konvencionalnim uređa-
jima. Da li ste spremni?
www.mediart.org
link
24 septembar 2015
broj 110 - 112
Da li kompjuteri sanjaju digitalne
vla`ne maramice?
Uro{ Nedeljkovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/N
Nedavno uvođenje Kulturnog dnev-
nika kao redovnog izdanja u pro-
gramu RTSa dočekano je s opštim
odobravanjem. Govorilo se čak o kapi-
talnom potezu kojim se daje dignitet
oblasti javnog života inače nedovoljno
zastupljenoj u ponudi vodećeg nacio-
nalnog TV emitera, javnog RTV servisa.
Čak i to što se najveći deo sadržaja ove
dnevne hronike dobrim delom već smes-
tio kako u sam glavni Dnevnik (bar udar-
nim vestima), tako i u druge specijalizo-
vane emisije iz kulture – dodavanje još
jednog naslova u ovoj sferi TV angažmana
uspeh je sam po sebi.
Zanimljivo je da je u Kulturni dnevnik
u početku uvrštena, ali je ubrzo proređena,
pa i zanemarena, rubrika Gost kritičar.
Objašnjenje bi moglo da se nađe u činjeni-
ci da je emisija suviše kratka za sve željene
segmente i povode (domaće i inostrane),
kao i za svako kritički sveobuhvatnije tu-
mačenje umetničkih dela i događaja. No,
pre će biti da je i ovde preovladala logika
da je već sam izbor tema, ličnosti, mani-
festacija kojima televizija posveti pažnju
pozitivno vrednovanje i priznavanje zna-
čaja.
Može se i tako razmišljati, ali jeste či-
njenica da se s TV ekrana retko može čuti
da je neka knjiga bezvredna za čitanje, da
je neki domaći film, jednostavno rečeno,
loš, da je neki izvođač podbacio na solis-
tičkom koncertu... Uopšte uzev, televizijs-
ki govor o kulturi i umetnosti češće se
kreće u domenu izveštavanja i opisivanja,
nego objašnjavanja i ocenjivanja. A sporna
sistemska pitanja kulturne politike prepuš-
taju se debatnim emisijama Informativnog
programa.
Kratko i jasno
To, naravno, ne znači da je govor o kul-
turi na Javnom RTV servisu lišen zna-
lačkog pristupa tekućoj kulturnoj praksi i
da urednički i autorski rad najvećim delom
ne počiva na zavidnom profesionalizmu.
Prilozi Branke Krilović o pozorištu, Ne-
bojše Popovića o filmu, Marine Nikolić o
umetničkoj muzici među najboljim su
primerima precizne kritičarske formulacije
u svedenoj TV minutaži. Sličan efekat
obično postižu jezgrovitim iskazima i gos-
tujući kritičari u magazinima Metropolis i
Beokult koji pokrivaju širok raspon stva-
ralačkih delatnosti.
Najviše mogućnosti za kritičarski
diskurs pružaju emisije specijalizovane za
pojedine umetničke discipline, po pravilu
na ekranu zastupljene jednom mesečno. U
toj grupi najspremniji da jasno i glasno
oceni svaku predstavu, sve scenske, redi-
teljske, glumačke domašaje, jeste Slobo-
dan Savić, autor serijala Čitanje pozoriš-
ta. Dok se kod nekih urednika i voditelja
sličnih programa oseća da izbegavaju
obraćanje u lično ime i direktno saopšta-
vanje sopstvenog suda, on to smatra
prirodnim autorskim pravom. Od te vrste
emisija koje se studiozno zadržavaju na
pojedinim oblastima savremene umetnos-
ti, dragoceno šireći informacije u kombi-
naciji vesti i komentara, nalaze se Libela
Maje Skovran, Arhitektura danas Ljiljane
Đurović, Vavilon Jasmine Vrbavac...
Najčešće mozaične, a ponekad i monote-
matske, ove emisije vrše dvostruku misiju
– zadovoljavaju radoznalost i očekivanja
već formirane kulturne publike u korpusu
TV gledališta i, što je važnije, imaju
funkciju uvođenja u svet umetnosti one
većine tog gledališta koja se sa njihovim
sadržajem sreće neplanski i slučajno.
Hronike, intervjui, portreti
S obzirom na to da je naša kultura u
velikoj meri manifestaciona, odnosno da
je najuočljivija na mnogobrojnim festi-
valima, sajmovima, smotrama, tribinama,
ustanovljenje tzv. festivalskih hronika
najfrekventniji je vid televizijskog izveš-
tavanja o kulturnim aktuelnostima. Pri-
premane i prikazivane u gotovo realnom
vremenu, one pružaju neposredan uvid u
zbivanja i zato deluju dinamično i pri-
vlačno.
Rasprostranjen način izveštavanja o
umetnosti, omiljen i autorima i gledaoci-
ma, svakako je televizijski intervju. Od
kratkih razgovora koje vodi Ivon Jafali,
preko intervjua sa stvaraocima u maniru
Biljane Vilimon ili Velimira Pavlovića, pa
do emisije Aleksandra Gajšeka gledaoci
Studija B dobijaju provereno zanimljive i
duhovno podsticajne kulturne sadržaje. I u
celosti kulturi posvećen Art kanal najčešće
se opredeljuje za intervju kao žanr putem
kojeg će predstaviti nova književna izda-
nja, likovne izložbe, teatarske i filmske
premijere. A kako teatarski i filmski „rad-
nici“ po pravilu uživaju veliku popu-
larnost, nema jutarnjeg programa, popod-
nevne pričaonice ili studijskog soarea na
bilo kojoj televiziji gde oni nisu pozvani
da govore o svom najnovijem poslu. Uvek
u pozitivnom, pa i zabavnom tonu. Kad se
tome još dodaju dokumentarne emisije u
vidu portreta umetnika ili svedočenja o
procesima u kreativnim radionicama poje-
dinaca, feljtoni, retrospektive, pokazuje se
da je u tom zbiru kulturi dato ne baš tako
malo vremena, prostora, pažnje.
Ono čega pri tom nikad nije dovoljno
jeste izvesna vrsta opreza i suzdržanosti,
odnosno čvršći stav pri dnevnom TV
izveštavanju i predstavljanju kulturnih zbi-
vanja. Tu valja biti svestan da su se i insti-
tucije i pojedinci u kulturi izveštili u
komunikaciji s medijima, da su i oni
savladali veštine marketinga, da se i oni
služe portparolima, da učestano pozivaju
medije priređujući konferencije za novi-
nare, prezentacije, susrete raznim povodi-
ma. Ima i u toj oblasti javnog života
primera spinovanja i stvaranja, ako ne
lažne, a ono bar malo na ovu ili na onu
stranu doterivane slike situacije, stanja,
učinka, dometa...
Osvajanje i odbrana
U tom pogledu, novinarima i autorima
kulturnih rubrika nije ništa ni mnogo
lakše, ni bitno drugačije nego kolegama u
ostalim TV redakcijama. I oni se mogu
naći pod pritiscima jakih ličnosti, esnaf-
skih klanova, vaninstitucionalnih grupa,
privatnih interesa, ponuđača mita i njima
sličnih koji bi da osvoje medije. Odbrana
je: očuvanje integriteta i profesionalnih
standarda.
No, sve dok bude uverenja da je kulture
na TV ekranu malo ili bar nedovoljno, na
sve što se u njoj obavi i o njoj objavi
gledaće se apriori dobronamerno i gotovo
bez kritičkih primedbi. A sve što se, s
obzirom na ukupno nepovoljne društvene
okolnosti, u kulturi ostvari, prikaže, prire-
di, održi... automatski će se smatrati hvale
vrednim činom.
Ali doći će, valjda, vreme kad će se
opšti položaj kulture popraviti, kad joj više
neće biti potrebna generalna i globalna
podrška da u državi i društvu stekne bolji
tretman (i više novca). Tada će iz kulturne
produkcije televizijska produkcija moći
brižljivije i samostalnije da bira - uz
spremnost da po čvršćim kriterijumima
podržava ili osporava njene rezultate.
link
www.mediart.org 25
septembar 2015
broj 110 -112
O kulturi na TVu
Branka Ota{evi}
izazovi 21. veka — tehnologija i kultura
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/M
Multikulturalizam je mrtav – izjavila je Angela Merkel,
savezna kancelarka SR Nemačke 16. oktobra 2010.
godine na konferenciji mladih članova svoje konzer-
vativne stranke, Hrišćanske demokratske unije. Nekoliko dana
pre nje bavarski premijer i šef još konzervativnije Hrišćanske
socijalne unije, Horst Seehofer izjavio je u magazinu Stern da
multikulturalizam „mrtviji ne može biti“. Početkom 2011.
godine Angeli Merkel pridružio se i premijer Britanije David
Cameron, a zatim je i predsednik Francuske Nikolas Sarkozy
istupio sa tezom da je multikulturalizam promašen koncept, te je
pozvao na obnavljanje „francuskog identiteta“. Drugačije
rečeno, aktuelna politička deviza u svetu danas mogla bi da
glasi: multikulturalizam je mrtav – monokulturalizam je živ!
Multikulturalizam je zapravo postao još jedna od žrtava tero-
rističkih napada na Njujork, Madrid i London. To je donekle
paradoksalno, jer bi se moglo očekivati da bi više multikultura-
lizma trebalo da umiruje strasti. Međutim, stvari su krenule
drugim smerom: pokazalo se da što više ima strasti – tim ima
manje multikulturalizma. Novi nacionalni monokulturalizam
postao je odgovor na imigraciono pitanje u državama Zapada.
Evropski slogan United in Diversity pokazuje se kao slogan
udruženih monokulturnih nacionalnih politika, koje se razlikuju
među sobom. Ove politike svakako su se očitovale i u medijima.
Nakon napada na Bliznakinje 11. septembra 2001. godine
mediji su objavljivali društvene analize i komentare o multikul-
turalizmu, bili su platforma za političke napade na njega, a
pojavljivali su se i kao politički akteri sami po sebi: „Veo multi-
kulturalizma je sklonjen, otkrivajući paralelna društva u kojima
državni zakoni nisu primenljivi“ – pisao je Der Spiegel nakon
napada u Madridu 2004. godine; „Prihvatite naše vrednosti ili se
klonite, kaže Bler“ – pisao je Daily Telegraph na kraju 2006.
godine. Kako u knjizi Medijacija razlike navodi istraživačica
medija Eugenia Siapera, u martu 2008. BBC je kroz serijal White
Season obećao uvid u načine na koje imigracija marginalizuje
britansku belu radničku klasu. Ona navodi i primer BBC doku-
mentarca The Poles Are Coming (Poljaci dolaze), koji je BBC
proizveo 2008. i, kako Siepera kaže: „uspeo u »rasizaciji«
poljskih radnika, prezentujući istočnoevropske imigrante u poj-
movima invazije“.
Sve navedeno razlikuje se od „identitetske politike“ iz 80’ i
90’ kad je raznolikost bila slavljena, kad su ljudi zahtevali pose-
ban status za različite kulturne grupe, uz državne politike koje su
štitile raznolikost, poštovale kulturne razlike, i kreirale prostore
u kojima su manjine mogle da praktikuju svoje kulturne i religij-
ske prakse pored dominantne grupe. Ovaj okvir delovanja našao
se na udaru, a Siapera i Georgiou su 2006. godine naveli tri
grupe razloga zašto je to tako: 1) navedene politike nisu uspele
da obezbede jednakost i pravednost za sve društvene grupe; 2)
pritisak neoliberalne globalizacije je pogurao nacije u sve inten-
zivniju trku sa drugim nacijama za oskudnim resursima i nesta-
jućim blagostanjem; 3) nakon 11. septembra geopolitička
situacija je kao prioritet postavila bezbednost, i to iznad jed-
nakosti i pravednosti. Oni su zaključili da raznolikost i razlika
ponovo postaju oznake problema, tenzija, konflikata i trvenja.
Iznenađuje, a i zabrinjava, količina saglasnosti širom političkog
spektra, kako konzervativaca tako i liberala, da je za sve kriv
multikulturalizam: za segregaciju, inter-etničko nasilje, alije-
naciju, visoku nezaposlenost, urušavanje javnih službi i nesi-
gurnost. Po Sieperi, levičari krive multikulturalizam jer veću
pažnju posvećuje kulturnim razlikama (mi bi rekli identitetu)
nego materijalnoj nejednakosti koja pre odgovara klasnoj nego
kulturnoj podeli – ovakvo stanje erodira bazu društvene soli-
darnosti i vodi ka etničkim enklavama, koje su odvojene od
ostatka društva (segregativni multikulturalizam). Za ove enklave
www.mediart.org
link
26 septembar 2015
broj 110 - 112
Multikulturalizam
Miroslav Keve`di
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/Siepera uočava i da su „nedemokratski upravljane od strane
neizabranih vođa“ (u Srbiji se u tom smislu insistira na visoko
demokratičnim izborima za nacionalne savete nacionalnih ma-
njina). Multikulturalizam je problematičan jer pomera fokus sa
jednakosti za sve i usmerava se na partikularne zahteve za poseb-
nim tretmanom. Ovi zahtevi uništavaju demokratiju, jer ona više
ne može biti sistem jednakosti pred zakonom, slobode govora,
državne neutralnosti, itd. jer multikulturalizam kreira posebna
pravila za posebne grupe i na taj način razvija nejednakost i
suprotnost vladavini demokratske većine. Drugim rečima, multi-
kulturalizam konstruisan kroz enklave i politički korigovanu
većinu pronalazi se i kao odgovoran za cenzuru i destrukciju slo-
bodnog govora, što znači i da umanjuje medijske slobode.
Konzervativna kritika multikulturalizma na Zapadu se
pronalazi kao kritika diskriminacije „belih“ ili većinske kulture
(na Istoku), što neke vodi prema defanzivnoj etnocentričnoj
poziciji, suprotstavljenoj drugim identitetima. Ella Shohat i
Robert Stam sumirali su desnu kritiku u sedam tačaka: 1. mul-
tikulturalizam je viđen kao korisniji za manjine nego za opšti
interes; 2. nov je fenomen 3. protiv Zapada je; 4. čini separatis-
tičke pokrete; 5. multikulturalizam je „terapija za manjine“ ili
„gubitnička istorija“, dakle irelevantna za celinu društva; 6.
multikulturalizam anahronistički postavlja politički korektne
ideje i koncepte u školske kurikulume; 7. multikulturalisti su ili
puritanski „bacači petardi“, koji gledaju da nametnu politički
korektnu verziju događaja o svemu, ili su neodgovorni hedo-
nisti, spremni da prihvate i probaju sve. Iz konzervativne per-
spektive, multikulturalizam završava u okrivljavanju tihe
većine - „belog čoveka“ koji postaje marginalizovan i čije
potrebe se više ne smatraju relevantnima. Partije poput Nacio-
nalnog fronta Jean-Marie Le Pen ili Austrijske partije slobode
Jorga Hajdera primer su onih koje zauzimaju kritički stav
prema multikulturalizmu, smatrajući da on unižava „domaće“ i
promoviše podele i nepravdu. Ova pozicija je defanzivna, pro-
tekciona, sa predlozima da se zabrani ili ograniči imigracija,
imigranti vrate kućama i završi sa politikama koje idu u korist
kulturalno različitim grupama. Ultimativno rešenje za ovakve
partije je da se manemo raznolikosti i da se vratimo jedinstvu
kakvo smo imali u prošlosti. Ono što u Srbiji konzervativcima
kvari sreću jeste i aktuelna pojava da se nacionalne i kulturne
manjine koriste kao element pritiska na putu države prema
Evropskoj uniji. Prava nekih od tih manjina (kojima je većina u
nekoj od zemalja EU) postaju važan moment srpske unutrašnje
i spoljne politike: Hrvati (Bunjevci), Rumuni (Vlasi), Bugari,
Mađari i njihova prava u Srbiji postaju deo multikulturalnih
trvenja sa ipak značajnim državama-maticama u susedstvu.
Neko bi s desna rekao da su to uglavnom ucenjivanja, a neko
malo više s leva da su to pravedni zahtevi da manjine ostvare
svoja prava. Srpska vlada bi po svojoj desnoj prirodi rado vodi-
la monokulturnu politiku, u skladu sa politikom koju njeni
zapadni uzori razvijaju prema imigrantima. Međutim, s
obzirom da pluralizam kultura u Srbiji nije imigrantsko pitanje,
a i s obzirom da je Srbija na repu evropskih integracija, vlast u
Srbiji mora se postavljati u naporne poze identitetskih politika
koje joj diktiraju susedi. To je uvodi u paradoksalne situacije u
kojima bi monokulturno usmerena država, u nastojanju da
postane evropska, trebalo da uvodi ili očuvava „anahrone“ ele-
mente manjinskih prava, kao što su to mediji na jezicima
nacionalnih manjina. Desni karakter vlasti, a i svojevrsno
saglasje sa politikama monokulturalističkih integracija u
vodećim državama Evrope, ipak ne idu na ruku manjinskim
grupama u Srbiji, pogotovo dok se nalaze u senci rešavanja
kosovskog pitanja.
Multikulturalizam kao jedna određena vrsta politike prema
kulturnoj raznolikosti možda jeste mrtav, ali multikulturalnost
kao stanje kulturne raznolikosti i dalje ostaje. Monokulturalizam
je varljivo rešenje, uspešno samo u bogatim državama gde inte-
gracija zaista znači poboljšanje za život imigranata. Tamo gde to
nije tako, a takvih je društava sve više, integracija i asimilacija
nisu ništa drugo do agresija. U tom smislu zanimljiva je bila
reakcija ruskog predsednika Dmitrija Medvedeva, koji je na
stavove Zapadnih predsednika i premijera spram multikultura-
lizma odgovorio da za Rusiju nije prihvatljivo odricanje od mul-
tikulturalizma: „Ako govorimo o tome da je multikulturalizam
promašena politika, lako može slijediti destrukcija raznih tradi-
cija. To je opasno i evropske zemlje bi to trebale razumeti“ –
rekao je početkom 2011. godine Medvedev. Zatim je usledio
Euromaidan, ukidanje ruskog jezika kao drugog službenog u
Ukrajini, i rat još uvek traje...
link
www.mediart.org 27
septembar 2015
broj 110 - 112
i mediji izazovi 21. veka - multikulturalnost
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/U
Ukontesktu regiona koji naseljava-
mo i čitavog korpusa negativnog
značenja koji pojam Balkan nosi
u sebi kada se nađe u političko-kultu-
rološkoj upotrebi onih koji mu ne pripa-
daju, polazna pretpostavka o negativitetu
nužno vodi ka zaključku da, u sklopu
drugih odsustava koje Balkan krase kada
ga posmatra Drugi - demokratija, ure-
đenost sistema, vladavina zakona i prava,
civilizovano rešavanje konflikata, kultura
- po toj logici u spisak svakako upada i
pitanje multikulturalnosti. Raspad bivše
nam domovine je glavni dokaz argu-
mentacije, te će se Srbija i njen kulturo-
loški prostor u javnom govoru vrlo lako,
često i nedvosmisleno naći u pregršti tek-
stova, emisija, stručnih radova i raznih
brošura na tu temu i često biti definisana
kao zatvoreno, netolerantno društvo.
Istorijska ironija je da ništa nije dalje
od istine, a posebno ako se posmatra u
kontekstu medija. Prostor koji naseljava-
mo odavno već živi u višejezičnom i
višekulturnom medijskom prostoru. Više-
decenijski socijalistički društveni sistem
bivše SFRJ, sazdan na ideji bratstva i
jedinstva naroda i narodnosti, od mnogo-
brojnih ekonomskih, političkih i društ-
venih posledica koje mogu i treba da budu
predmet rasprave, ostavio je kao legat
postojanje brojnih medija i medijskih
sadržaja na jezicima nacionalnih manjina.
Stepen njihovog razvoja, kvaliteta progra-
ma, sagledavanja kulturnih potreba onih
koji te sadržaje konzumiraju drugo je
pitanje, ali infrastruktura i matrica ne
mogu da se dovode u pitanje jer su tu.
Postojanje višejezičnog medijskog pros-
tora u Srbiji je činjenica i pravilo a ne
izuzetak oko kojeg treba raspravljati, ali
je kvalitetna i stoga kulturološki efikasna
upotreba raspoloživog medijskog prosto-
ra pitanje ne samo medija već i opšteg
stanja u društvu.
U antologijskoj studiji Kultura kao
istorija Voren Sasman upozorava da se
pitanje odnosa, (a mi ćemo dodati i pojam
relacije koji daje šire značenjsko polje),
možda najsuštinskije od svih pitanja kul-
ture, naročito u kontekstu medija i upo-
trebe medija za prezentaciju kulturnih
sadržaja ne sme propustiti. Zbog toga
moramo uvek imati na umu da, tvrdi Sas-
man, čak i čin slušanja ili gledanja ima
kulturne posledice, zato što kulturna at-
mosfera ovim činovima pripisuje znače-
nje.
Upravo zbog pitanja odnosa jedne
društvene grupe prema drugoj, a u ovom
slučaju etničkih i nacionalnih, pitanje
interkulturalnosti je ono mesto gde se
polaže ispit. Da bi jedno društvo moglo da
pledira na epitet interkulturalnosti nužna
je saradnja i konsenzus svih aktera u
javnom životu oko osnovnih principa šta
kultura jeste na opštem društvenom planu,
drugim rečima, šta je kulturna politika
jednog društva i države.
Otuda, mediji su na planu kulture u
trostrukoj ulozi, jer su istovremeno:
prenosioci kulturnog sadržaja,
kreatori kulturnog sadržaja,
potencijalni tumači kulturnog sadr-
žaja.
Kada to postavimo u kontekst višeje-
zičnih medijskih sadržaja i izgradnje in-
terkulturalnog društva stvar dodatno dobi-
ja na ozbiljnosti. Na temi Drugog i razlike
u odnosu prema Drugom svako se neu-
mitno postavlja kao dominantan u vred-
nosnom smislu i razlika se uglavnom ne
doživljava kao vrednost, već kao sredstvo
za procenjivanje odnosa moći između
onog ko procenjuje i onog ko je predmet
procene. Da li je na polju kulture iko
ikada sebe kao pojedinca ili pripadnika
određene društvene grupe procenio vred-
nosno niže u odnosu na predmet procene
svako od nas neka razmisli za sebe, ali
čini se da je odgovor vrlo jasan. Ovo je
pravilo koje važi za sva društva, sve
zajednice, sve društvene grupe kao i za
sve kulture, što autorku ovog teksta navo-
di na dilemu između sledeća dva zaključ-
ka: ili postoji nešto imanentno homo sapi-
ensu što ga utemeljuje u stavu da je nužno
na polju kulture biti bolji od Drugog, ili je
sociološki ljudsko društvo još uvek na
stupnju prvobitne ljudske zajednice gde je
Drugi nužno označen kao neprijatelj.
Recept idealne ravnopravnosti nemoguće
je definisati samo zakonodavnim okvirom
jer u sebe uključuje brojne druge faktore
kao što su istorijsko iskustvo i pamćenje,
političku stvarnost, društveno uređenje,
ekonomske odnose i još mnogo toga.
Ako prihvatimo da je kultura komu-
nikacija, onda nužno, da bi bila kultura,
ona mora biti i razmena. A da bi bila raz-
mena, onda je prepoznavanje sadržaja
vrednog prezentovanja u medijskom pros-
toru prvi prioritet, gde parametri etničkog,
jezičkog ili nacionalnog vrednosnog sis-
tema nisu i ne mogu biti referentni okvir
unutar kojeg će se medijski sadržaj krei-
rati - bilo da govorimo o srpskom jeziku
ili bilo kojem od jezika nacionalnih ma-
njina. Zbog toga je sadržaj ključna tačka
priče o višejezičnosti u medijskom pros-
toru na planu kulture. Da li će se program-
ska šema dominantne i/ili manjinske kul-
ture držati kvaliteta sadržaja ili će se
između jezika kao jednog od osnovnih
elemenata kulture i prezentovanih sadrža-
ja staviti znak jednakosti? Ako odluka
pada na poslednje, onda u svakom pojedi-
načnom slučaju kada kvalitet nije prioritet
izlazimo iz okvira kulture i nužno pravi-
mo iskorak u politiku. Tiranija većine ali i
tiranija manjine staro je i nikada rešeno
pitanje političke teorije kojim su se bavili
mnogi umni ljudi, od Monteskjea do ame-
ričkih Očeva osnivača. Većina ne mora,
kako se to kolokvijalno a priori pret-
postavlja, nužno da bude u krivu, niti da
se izvinjava što baštini većinu, kao što i
manjina, bez obzira što je manjina, ne
mora uvek nužno biti u pravu i može imati
pogrešnu polaznu hipotezu u borbi za
svoj, u ovom slučaju, medijski prostor.
Ona dominantna kultura koja prene-
bregava kulturno nasleđe Drugog unutar
svog referentnog (čitaj geografskog i
političkog) okvira, radi protiv svog
interesa jer u značajnoj meri ukida brojne
dragocene izvore kontinuiranog rasta,
razvoja i unapređenja. Svaka manja
grupa, sa druge strane, koja polazi iz stra-
ha i osećanja koji u datom trenutku ne
mora uopšte da bude zasnovan na real-
www.mediart.org
link
28 septembar 2015
broj 110 - 112
Vi{ejezi~nost u medijskim sadr`ajima
mr Gordana Bek~i} Pje{~i}
Govor je izvor nesporazuma
Antoan de Sent Egziperi, Mali princ
Kultura se u XXI veku u velikom delu prenosi ali, što je daleko značajnije, gene-
riše, putem medija i novih tehnologija, što podseća na tezu Edvarda Hola u Nemom
jeziku o kulturi kao komunikaciji i komunikaciji kao kulturi. Kultura se ne može
prenositi bez komunikacije, ali je potrebno imati na umu da svaki model te komu-
nikacije neumitno vrši određeno „prilagođavanje“ poruke koju kulturni sadržaj
prenosi, što nužno dovodi do promene u procesu komuniciranja.
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/nosti, biva onemogućena za isti takav
napredak a posledično postaje prijemčiva
za potencijalnu manipulaciju određenim
idejama koje mu se plasiraju kao sredstvo
zaštite partikularnih interesa. U oba
slučaja uloga medija posebno je osetljiva
i, što je posebno važno naglasiti, dobija
na političkom značaju što može biti opas-
no delegiranje moći. Ipak, kako bi se
gradilo interkulturalno društvo, u višeje-
zičnom medijskom prostoru manjina
mora imati slobodan prostor svog izraza.
Saglasje dve strane obezbeđuje se samo
ukoliko i većina i manjina pođu od iste
pretpostavke: da su na istom poslu -
kreiranju kulturne klime i ostvarenju ci-
ljeva zajedničke kulturne politike u jed-
noj istoj, zajedničkoj političkoj zajednici
koja se zove srpsko građansko društvo.
Medijski sadržaji nisu odvojeni i ne
opstojavaju samostalno, oni nisu izolo-
vana prezentacija života već integrisane
školjke unutar kojih jedno društvo i poje-
dinac u tom društvu živi. Medijska slika
stvarnosti je u veoma visokom procentu
naše životno okruženje, stanište u kojem
kao pojedinci i kao društvo živimo veliko
parče 24-časovne rutine. I zbog toga je u
kontekstu naših pojedinačnih ali i grup-
nih (profesionalnih, polnih, rodnih,
etničkih, verskih, porodičnih) identiteta
medijsko okruženje ono polje unutar
kojeg živimo. Kada bi kojim slučajem
mogli da oduzmemo iz samo jednog dana
života sve ono što primamo kroz medije
veliko je pitanje šta bi ostalo. Ukinimo
mobilni telefon, internet, društvene mre-
že, računar na poslu i TV program -
zavladaće tišina u velikom procentu. Da
li će to biti egzistencijalni ponor ili plod-
na praznina pitanje je za svakog od nas
pojedinačno. Na širem planu ista stvar se
dešava i sa medijskom slikom našeg
društva u kojem danas živimo kao nje-
govi građani.
link
www.mediart.org 29
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka - multikulturalnost
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/U
Upotreba jezika nije samo izraz
identiteta svake nacionalne manji-
ne već i instrument za promovisa-
nje pune i efektivne ravnopravnosti nacio-
nalnih manjina u svim oblastima ekonom-
skog, društvenog, političkog i kulturnog
života. Zato je pravo na upotrebu mater-
njeg jezika od ključnog značaja ne samo
za očuvanje identiteta svakog pripadnika
nacionalne manjine, već predstavlja i ste-
pen zaštite tog prava u svakom društvu i
jedan je od pokazatelja njegove demokra-
tičnosti.
Uloga države u zaštiti suštinskih eleme-
nata manjinskog identiteta je posebno zna-
čajna jer mora obezbediti odgovarajuću
zakonsku regulativu u ovoj oblasti, ali i
njenu adekvatnu i punu primenu. Državni
organi i ostale institucije koje se bave zašti-
tom i unapređenjem prava manjina, kao i
same manjinske nacionalne zajednice, tre-
balo bi da rade na promovisanju principa
integracije nasuprot asimilaciji. Proces inte-
gracije bi trebalo da bude prepoznat kao
proces društvene kohezije kroz poštovanje
i prihvatanje različitosti sa obe strane.
Jedna od najvažnijih poluga u ovom
društvenom procesu su svakako mediji.
Prisustvo manjinskih jezika u medijima
odražava državnu politiku prema manjina-
ma, a državne institucije su u obavezi da
obezbede adekvatan zakonski okvir u
kome će se ta politika sprovoditi.
Republika Srbija 2014. godine za sufi-
nansiranje projekata putem konkursa opre-
delila je 92.000.000 dinara, od čega je
25.000.000 dinara bilo za projekte na jezi-
cima nacionalnih manjina, za rad javnih
preduzeća i ustanova u oblasti javnog
informisanja opredeljeno je 357.000.000
dinara (Tanjug 209.000.000 dinara, Radio
Jugoslavija 118.000.000 dinara, Panorama
30.000.000 dinara), dok je za funkcionisa-
nje javnih servisa opredeljeno
8.400.000.000 dinara.
Izdvajanje Autonomne pokrajine za
javno informisanje u 2014. godini je bilo u
iznosu 457.365.000 dinara od kojih je na
konkursu za sufinansiranje projekata
dodeljeno 68.500.000 dinara. Javnom
medijskom servisu RT Vojvodina oprede-
ljeno je 76.700.000 dinara, za subvencije
novinama od pokrajinskog značaja
312.165.000, a od ove sume za novine na
jezicima nacionalnih manjina - zajednica
izdvojeno je 289.925.400 dinara.
Mediji čiji su osnivači nacionalni save-
ti finansiraju se iz republičkog budžeta u
skladu sa Zakonom o nacionalnim saveti-
ma nacionalnih manjina a u drugim sluča-
jevima na osnovu konkursnog sufinansira-
nja na svim nivoima vlasti.
Kada govorimo o finansiranju manjin-
skih medija postoji pet načina na koji to
može da se čini. I to sredstvima: republike,
pokrаjine, lokаlne sаmouprаve, zemlje
mаtice i komercijаlnim putem.
U 2013. godini 213 medija (od kojih
119 štampanih medija, 60 radio-stanica i
34 televizijske stanice) je objavljivalo pro-
gramske sadržaje na jezicima nacionalnih
manjina. Od ovog broja 39 medija je osno-
vano od strane nacionalnih saveta nacio-
nalnih manjina.
Nacionalni saveti o položaju
medija na jezicima nacionalnih
manjina
Misija OEBS u Srbiji sprovela je dve
ankete vezane za informisanje na jezicima
nacionalnih manjina, 2014. godine u
periodu pre izbora za nacionalne savete
nacionalnih manjina. Jedan upitnik je bio
upućen medijima koji emituju program na
jezicima nacionalnih manjina, a drugi na-
cionalnim savetima nacionalnih manjina.
Upitnik o položaju medija na jezicima
nacionalnih manjina je popunilo 10 nacio-
nalnih saveta – mađarski, slovački, alban-
ski, rusinski, hrvatski, makedonski, bunje-
vački, rumunski, romski i češki.
Svi predstavnici nacionalnih saveta koji
su učestvovali u anketi smatraju da je drža-
vno finansiranje medija na jezicima nacio-
nalnih manjina najbolji način garantova-
nja prava manjinama na kvalitetno infor-
misanje na sopstvenom jeziku.
Skoro svi ispitanici smatraju da je dava-
nje nacionalnim savetima manjina osniva-
čkih i upravljačkih prava nad medijima na
jezicima manjina proizvelo više dobrih
nego loših rezultata, a samo dva nacional-
na saveta se ne slažu sa tom tvrdnjom.
Za razliku od medija na jezicima manji-
na, samo tri predstavnika nacionalnih
saveta smatraju da nacionalni saveti imaju
višak prava i kontrole nad medijima na
jezicima manjina, a manjak obaveza i
odgovornosti, dok se preostalih sedam ne
slažu sa ovom tvrdnjom. Isti je odnos kada
je reč o uticaju nacionalnih saveta na ure-
đivačku politiku manjinskih medija, gde
tri ispitanika smatraju da manjinski medi-
ji nemaju instrumente kojima se mogu
zaštititi od uticaja nacionalnih saveta dok
se svi ostali ne slažu sa tom tvrdnjom.
Većina nacionalnih saveta je navela
„nedostatak precizno uređenog sistema
stabilnog finansiranja manjinskih medija“
kao najveći problem medija na manjin-
skim jezicima. Polovina ispitanika je nave-
la i „niske kadrovske potencijale (obrazo-
vanost, profesionalizam, starosna struktu-
ra)“, kao i „neodgovarajući sadržaj (niska
relevantnost informacija u odnosu na
potrebe publike, mala tematska raznovrs-
nost, mali stepen interkulturne komunika-
cije)“. Četiri ispitanika je kao problem pre-
poznalo „tehnološko zaostajanje manjin-
skih medija“. Dva anketirana kao problem
vide „nizak društveni ugled i uticaj
manjinskih medija“, a „nedostatak auto-
nomije i velike pritiske centara moći“ je
kao problem naveo jedan nacionalni savet.
Kao rešenje koje bi garantovalo auto-
nomiju manjinskih medija u uslovima
postojeće regulacije njihovog položaja
podjednak broj nacionalnih saveta (četiri)
je odgovorio da bi to bio „odlučujući uticaj
predstavnika redakcije manjinskih medija
u njihovim upravnim odborima“ i „izbor
predstavnika kulturne elite manjinskih
zajednica u upravne odbore medija, neza-
visnih od uticaja nacionalnih saveta“.
„Izbor glavnog urednika uz saglasnost
redakcije“ kao garanciju autonomije vide-
la su tri nacionalna saveta dok je jedan
nacionalni savet kao rešenje naveo
„postavljanje jasnih vrednosnih kriteriju-
ma koji su potrebni za obavljanje ovoga
posla. Pored toga, dobro usaglašeni stavo-
vi i redakcija i nacionalnih saveta. Jedni
bez drugih ne bi bili dobro rešenje.“
Skoro svi nacionalni saveti koji su uče-
stvovali u anketi su naveli da ne znaju ni
www.mediart.org
link
30 septembar 2015
broj 110 - 112
Mediji na jezicima nacionalnih
Gordana Predi}
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/za jedan uspešno privatizovan medij na
jezicima manjina, osim jednog koji je
naveo Radio Srbobran, i jednog koji je TV
Banat iz Vršca video kao primer uspešne
privatizacije.
Većina nacionalnih saveta se u anketi
opredelila za neki model privatizacije dok
su tri nacionalna saveta smatrala da nije-
dan model privatizacije ne odgovara medi-
jima na jezicima nacionalnih manjina. Tri
su izabrala model interne privatizacije
(prodaja ili ustupanje akcija zaposlenima i
bivšim zaposlenima); dva su se opredelila
za neku vrstu javno-privatnog vlasništva,
holdinga, odn. 50% državnog vlasništva, a
50% privatnog. Jedan nacionalni savet je
izabrao model podele besplatnih akcija
svim građanima iznad 18 godina, a jedan
eksternu privatizaciju.
Poput medija koji su učestvovali u
anketi, i većina nacionalnih saveta je pesi-
mistična u pogledu budućnosti medija na
jezicima manjina.
Iz ugla medija na jezicima
nacionalnih manjina
U anketi o položaju medija na jezici-
ma nacionalnih manjina su učestvovali
mediji koji imaju programe na mađar-
skom, slovačkom, rusinskom, alban-
skom, rumunskom, romskom i češkom
jeziku.
Učešće su uzeli mediji čiji su osnivači
nacionalni saveti nacionalne manjine,
NVO i lokalna samouprava. Upitnik su
popunjavali većinom direktori i urednici,
a samo u dva slučaja novinari.
Svi ispitanici smatraju da je državno
finansiranje medija na jezicima nacional-
nih manjina najbolji način garantovanja
prava manjinama na kvalitetno informisa-
nje na sopstvenom jeziku.
Više od polovine ispitanika smatra da
je davanje nacionalnim savetima manjina
osnivačkih i upravljačkih prava nad medi-
jima na jezicima manjina proizvelo više
dobrih nego loših rezultata a jedan anketi-
rani je izabrao opciju „ne znam“.
Takođe većina medija na jezicima na-
cionalnih manjina smatra da nacionalni
saveti imaju višak prava i kontrole nad
medijima na jezicima manjina, a manjak
obaveza i odgovornosti, kao i da nacional-
ni saveti nemaju instrumente kojima mogu
bitno unaprediti rad i razvoj medija na
jezicima manjina.
Kada je reč o uticaju nacionalnih save-
ta na uređivačku politiku manjinskih
medija, jedna trećina ispitanika smatraju
da manjinski mediji nemaju instrumente
kojima se mogu zaštititi od uticaja nacio-
nalnih saveta. Dok se skoro dve trećine ne
slaže sa tom tvrdnjom. Dva ispitanika iza-
brala opciju “ne znam“.
Skoro svi ispitanici su naveli „nedosta-
tak precizno uređenog sistema stabilnog
finansiranja manjinskih medija“ kao naj-
veći problem medija na manjinskim jezi-
cima. Polovina ispitanika je navela i
„niske kadrovske potencijale (obrazova-
nost, profesionalizam, starosna struktu-
ra)“, a četiri ispitanika je kao problem pre-
poznalo „tehnološko zaostajanje manjin-
skih medija“. Osim ovih navedeni su i
„nedostatak autonomije i velike pritiske
centara moći“ kao i „neodgovarajući sadr-
žaj (niska relevantnost informacija u odno-
su na potrebe publike, mala tematska raz-
novrsnost, mali stepen interkulturne
komunikacije)“. „Nizak društveni ugled i
uticaj manjinskih medija“ je naveden od
strane jednog medija.
Kao rešenje koje bi garantovalo auto-
nomiju manjinskih medija u uslovima
postojeće regulacije njihovog položaja naj-
veći broj medija je odgovorilo da bi to bio
„odlučujući uticaj predstavnika redakcije
manjinskih medija u njihovim upravnim
odborima“. Na sledećem mestu je „izbor
predstavnika kulturne elite manjinskih
zajednica u upravne odbore medija, neza-
visnih od uticaja nacionalnih saveta“, dok
je „izbor glavnog urednika uz saglasnost
redakcije“ kao garanciju autonomije vide-
lo nešto manje od trećine medija.
Svi mediji koji su učestvovali u anketi
su naveli da ne znaju ni za jedan uspešno
privatizovan medij na jezicima manjina,
osim jednog medija koji je naveo Radio
Srbobran kao primer uspešne privatizacije.
Svi mediji koji su učestvovali u anketi
smatraju da ne bi opstali na tržištu i zato
se, uglavnom, zalažu za drugačija rešenja,
Oni koji su uzeli u razmatranje privatiza-
ciju, opredelili bi se za model interne pri-
vatizacije.
Većina ispitanika je pesimistična u
pogledu budućnosti medija na jezicima
manjina – prestanak rada medija u slučaju
privatizacije.
Svi mediji, osim medija nevladinog
sektora koji sredstva dobijaju od lokalne
samouprave, ministarstva kulture i nacio-
nalnog saveta, su naveli da finansijska
sredstva dobijaju redovno. Kao finansijeri
se pojavljuju i nacionalni savet, ministar-
stvo kulture i pokrajinski sekretarijat.
Sredstva dobijaju uglavnom za plate, una-
pređenje informisanja nacionalnih manji-
na, proizvodnju programskog sadržaja.
Više od dve trećine medija dobija sredstva
za informisanje o radu lokalne samoupra-
ve.
Sredstva dobijaju najčešće putem sub-
vencija, na konkursu ili kao usluge po ugo-
voru. U finansiranju medija učestvuju i
prihodi od oglašavanja – od 3 do 35%.
Jedna četvrtina medija nema prihoda od
oglašavanja.
Zaključak
Trаnspаrentnost finаnsirаnjа medija čiji
su osnivаči nаcionаlni saveti je izuzetno
mаlа. Uređivаčkа politikа medijа čiji je
osnivаč nаcionаlni sаvet je pod velikim
uticаjem politike tog nаcionаlnog sаvetа,
аli i spoljnjih uticаjа političkih dešаvаnjа.
Taj uticaj se može posmatrati iz dvа uglа.
Neke veće mаnjinske zаjednice zbog
položаjа njihovih političkih elitа u sklopu
političke vlаsti u Srbiji i njihove pozicije u
toj vlаsti, s jedne strаne utiču nа uređivаnje
i plаsirаnje određenih sаdržаjа, а sа druge
strаne utiče i to što postoji velikа zаtvore-
nost sаmih mаnjinskih zаjednicа koje
unutаr sebe imаju dominаciju pojedinih
mаnjinskih političkih strаnаkа.
Nemа koherentnog sistemа i mehаni-
zmа, pа ni odnosа premа mаnjinskim
medijimа, već je njihovа pozicijа nepo-
sredаn proizvod političkih dogovorа ili
nаgodbi. U finаnsijskom smislu uticaj vo-
dećih političkih strаnаkа nа informisаnje
mаnjinskih medijа je preovlađujući, što se
može videti iz budžeta nаcionаlnih sаvetа.
Pitаnje privаtizаcije medijа nаcionаlnih
mаnjinа je pokаzаlo dа su u proteklom
periodu i nаcionаlni sаveti i političke elite
nаjveću energiju usmerаvаli nа suprotstа-
vljаnje privаtizаciji i budućnost tih medijа
je viđenа uglаvnom kroz vlаsništvo, а ne
kroz obezbeđenje uslovа rаdа tih medijа
sа čime se dаnаs po usvаjаnju zаkonа
suočаvаju.
Autorka je članica Komiteta za zaštitu
novinarstva i bezbednost novinara u
Savetu Evrope i ekspert za medije
link
www.mediart.org 31
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka - multikulturalnost
manjina
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/G
Godišnja nagrada Ana Njemogova
Kolarova za najbolji medijski
proizvod o slovačkoj nacionalnoj
manjini u Srbiji objavljen na bilo kom jezi-
ku osim na slovačkom, je prvi put dode-
ljena 2012. godine. Dobila ju je Mandica
Knežević, novinarka Radija Novi Sad za
radijsku reportažu Violine majstora Njem-
čeka. Laureatkinja je prilikom dodele
nagrade na Slovačkim narodnim svečano-
stima u Bačkom Petrovcu izjavila da joj je
ova nagrada jedna od najdražih „zato što
je svojevrsno sećanje na jednog stvaraoca,
našu koleginicu koja je, nažalost, prerano
otišla sa ovoga sveta, Anu Njemogovu
Kolarovu. Ona je spoznala sve čari i iza-
zove stvaranja u sredini kao što je Vojvo-
dina, kao što je Radio Novi Sad. Jednosta-
vno drago mi je što nije zaboravljena i to je
jako lepo“.
Ana Njemogova Kolarova (Padina,
1951 – Bratislava, 2008.) je bila naša redi-
teljka, književnica i novinarka, urednica
dečije redakcije i glavni urednik redakcije
umetničkih programa RTV Vojvodine.
Autor je radijskih i pozorišnih komada za
decu, a njena dela su emitovali Radio Novi
Sad, Radio Beograd, Radio Sarajevo i
Radio Skoplje. Život i karijeru je, devede-
setih godina prošlog veka, nastavila u Slo-
vačkoj. Za svoje dokumentarno i filmsko
stvaralaštvo (scenario i režija) je dobila
brojne nagrade na međunarodnim festiva-
lima, poput filmskog festivala u Montrea-
lu (Kanada) ili festivala kratkog filma u
Sijeni (Italija).
Odbor za informisanje Nacionalnog
saveta slovačke nacionalne manjine je
nagradu ustanovio 2011. godine i do sad je
dodeljena tri puta. Nagrada se dodeljuje za
najbolji medijski proizvod, koji se bavi
bilo kojim aspektom života slovačke
zajednice ili pojedinca u Srbiji. Medijski
proizvod može biti objavljen na bilo kom
jeziku osim na slovačkom, u štampanim ili
elektronskim medijima. Novčanu nagradu
u visini od 250 eura u dinarskoj protiv-
vrednosti su osim Mandice Knežević dobi-
li novinar Dnevnika Željko Marković
(2013) i novinarka Radija Novi Sad Irina
Samopjan (2014).
Na prvi konkurs 2012. godine je stiglo
čak 17 prijava, a radijski prilog Violine
majstora Njemčeka Mandice Knežević je
dobio najveći broj glasova članova žirija
(80%) i na taj način se izdvojio od drugih
radova koji su bili u najužoj konkurenciji
– dokumentarnog filma Meškarke Branki-
ce Drašković (70%) i novinske reportaže
Zuzana Čipkar i njen odžačar Željka Mar-
kovića (60%). „Reportaža je urađena pro-
fesionalno, maksimalno radijski i radio-
fonski, sa mnogo atmosfere, šumova i
dobrom muzikom, sa divnim osećajem za
ritam. Kvalitet reportaže je i to što je nešto
tradicionalno stavljeno u kontekst dana-
šnjice. Nemamo priču o nečemu što je
staro i konzervirano, nego o nečemu što
živi“, izjavio je Durman na dodeli nagrade.
Željko Marković je nagradu dobio sle-
deće godine za reportažu Misterija o pazo-
vačkim biciklistkinjama objavljenoj u listu
Dnevnik iz Novog Sada u okviru reporter-
skog serijala Upotreba života. Žiri je tada
u obrazloženju napisao sledeće: „Željko
Marković nagradu dobija zasluženo, pre-
vagnulo je nekoliko razloga, a najvažnija
su dva. Prvi, pristup Slovacima kao etni-
čkoj zajednici potpuno je lišen stereotipa
– nema tu u prvom planu nošnji, folklora,
sukanja i kulena – za Markovića je u foku-
su mentalitet i kultura kod Slovaka, ali
samo kao okvir u kome će smestiti toplu
ljudsku priču o čoveku pojedincu. Drugi,
stil kojim piše – samo naoko lagan, ali
pitak, ne ostavlja čitaoca ravnodušnim i
drži ga – što garantuje da će to što je napi-
sano biti i čitano“. Na konkurs je 2013.
godine stiglo 14 radova a žiri je osim
nagrađenog teksta izdvojio još i tekst
Nenada Blagojevića Metle koje su obišle
svet objavljen u časopisu Lisa, kao i radij-
sku reportažu Norberta Šinkovića o tome
koliko su Slovaci dobri i uspešni u suži-
votu sa drugim nacionalnim zajednicama
u Vojvodini na primeru mesta Belo Blato,
emitovanom na Radiju Slobodna Evropa.
U 2014. nagradu je još jednom dobila
novinarka Radija Novi Sad. Irina Samo-
pjan se istakla sa reportažom Bunari u
Padini između ukupno 8 prijava koje su
stigle na konkurs. Žiri je istakao da je
„reportaža nagradu zaslužila pre svega
autorskim pristupom. Iako deluje da je u
prvom planu priča o bunarima u Padini,
glavni junaci priče su pripadnici slovačke
nacionalne zajednice koja je godinama tra-
jala i istrajala bez vode na obodima Deli-
blatske peščare. U prilog odluci žirija idu
i kompleksni pristup temi (istorijski, kul-
turološki, humanistički, anegdotski), kao i
atmosfera bogata autentičnim tonskim
efektima. Još tri rada zaslužuju da budu
poimenično pomenuta – dokumentarni
film Kovačica u cveću Milice Bajić Đogo
(RTS) koji se ističe visokim nivoom tele-
vizijske produkcije, Nova naivna umetnost
Nenada Blagojevića (Lisa) koji je zapazio
nove tendencije u tradicionalnim aktivno-
stima u slovačkoj zajednici i Slovaci i Srbi
Rite Trifković koja je prepoznala važnost
konferencije posvećene položaju slovačke
zajednice u Srbiji“.
Rita Trifković iz Radio Novog Sada je
pobednik u 2015. godini. Na odluku žirija
uticala je pre svega tema - prožimanje kul-
tura manjinskih naroda u najkonkretnijem
pojavnom obliku, u porodici, a onda i
način na koji je tema obrađena – duhovito,
lepršavo, a pri tom analitički, sa pažnjom
poklonjenom svim aspektima mešovitog
braka. Priča otkriva elemente slovačkog,
ali i mađarskog kulturnog koda, kao i o
tome šta biva kada iz susreta ta dva koda
proizilazi treći.
Članovi žirija kažu da većina radova
koji su stigli na ovaj konkurs „uglavnom
ne pokrivaju ceo spektar mogućih tema, a
dosta radova se povodi za stereotipima o
slovačkoj nacionalnosti“. Ove godine je na
konkurs stiglo relativno malo radova, ali
svi oni, posmatrani u celini, predstavljaju
kvalitativni skok u odnosu na radove koji
su pristigli ranijih godina, pre svega u
izboru tema (odsustvo stereotipa) i načinu
obrade tema (nijedan od radova ne pred-
stavlja „izveštaj iz geta“ čega je u pret-
hodnim godinama bilo). Članovi žirija
izrazili su zadovoljstvo zbog toga što se
slovačkom nacionalnom zajednicom kao
temom ne bave samo lokalni već i „veli-
ki“ mediji, pogotovo javni servisi, RTS i
RTV.
Odbor za informisanje Nacionalnog
saveta slovačke nacionalne manjine raspi-
saće i peti konkurs za dodelu godišnje
nagrade Ana Njemogova Kolarova koji će
trajati do 15. jula 2016. Prijavu će biti
moguće naći na sajtu www.rada.org.rs , a
na istom sajtu u odeljku multimedija se
nalaze svi novinarski prilozi koji su ikad
bili poslati na ovaj konkurs.
www.mediart.org
link
32 septembar 2015
broj 110 - 112
Nagrada Ana Njemogova Kolarova
Vladimir Lenhart
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/V
Vojvođani se ponose multikulturalnošću prostora na kom
žive. Međutim, sve češće se umesto o multikulturalnosti
govori o interkulturalnosti i potrebi da se zajednice otvo-
re jedne prema drugim, da se bolje upoznamo kako bismo se bolje
razumeli. Radio-televizija Vojvodine kao javni medijski servis
trudi se da približi jedne drugima narode koji žive u pokrajini.
RTV emituje program na deset jezika, od toga na devet jezika
nacionalnih zajednica: na mađarskom, slovačkom, rumunskom,
rusinskom, romskom, hrvatskom, bunjevačkom, makedonskom
i ukrajinskom jeziku. RTV je u novembru 2012. godine počeo da
emituje Paletu, emisiju kolažnog tipa na pomenutim jezicima
nacionalnih zajednica, sastavljenu uglavnom od aktuelnih prilo-
ga na razne teme koje se pre svega tiču određene nacionalne
zajednice: komunalni i administrativni problemi, poljoprivreda,
umetnost, folklor, a sve to prevedeno na srpski jezik i titlovano.
Emisija se emituje radnim danima, traje pedeset minuta. Svaki
dan je rezervisan za određeni jezik, odnosno jezike.
Ideja o Paleti rodila se odmah nakon plana da se organizova-
nije nego ranije počne prevoditi i titlovati, takozvani sporovozni,
program koji proizvode redakcije na jezicima nacionalnih zajed-
nica u okviru RTVa. Dotad su svoj program prevodile same
redakcije, a s novom idejom javila se potreba da se angažuju orga-
nizator prevođenja, prevodioci i lektori koji bi u okviru službe
obrade stranog programa obavljali te poslove.
Kad su počele obuke za prevodioce-titlere, susreli smo se s
prvim problemom. Ispostavilo se da u Novom Sadu, pa i u Voj-
vodini, nema mnogo iskusnih prevodilaca za jezike nacionalnih
zajednica na kojima RTV emituje program. Morali smo organi-
zovati nekoliko obuka za prevodioce-titlere. Kroz obuku je pro-
šlo nešto više od šezdeset osoba, i to ne samo za jezike nacional-
nih zajednica već i za engleski, francuski, nemački i turski, od
čega je za potrebe prevođenja Palete i drugih emisija na jezicima
nacionalnih zajednica stalno angažovano jedanaestoro prevodi-
laca i dva lektora, a po potrebi se angažuje i treći lektor. Među-
tim, i to je malo prevodilaca s obzirom na to da su s vremenom
redakcije počele da prevode sve više svog programa na srpski
jezik, a po potrebi i sa srpskog na jezik zajednice. Prilikom orga-
nizovanja obuke za prevodioce-titlere poziv smo uputili uglav-
nom svršenim studentima, apsolventima ili studentima završnih
godina Filozofskog fakulteta Univerziteta u Novom Sadu, ali je
obuku po potrebi prolazio i kadar s iskustvom, pa i osobe koje su
stekle penziju kao profesionalni prevodioci u našoj televizijskoj
kući i u drugim ustanovama.
Akcenat je bio na mladom kadru pre svega zbog održivosti
ideje: potrebni su nam prevodioci obučeni prvenstveno za rad na
televiziji, koji će biti obučeni za prevođenje i titlovanje ili za pre-
vođenje sinhrona, po standardima RTVa, i koji su motivisani da
rade na duge staze. Tako su prevodilačku karijeru u našoj TV kući
započele mahom mlade osobe, koje su počele da stasavaju u
ozbiljne prevodioce prevodeći Paletu.
U prevođenju Palete, međutim, javlja se još jedan problem –
kratki rokovi. Proces proizvodnje Palete podrazumeva veoma
kratke rokove, pre svega zato što su u toj emisiji u pitanju aktuel-
ne teme, čija se aktuelnost gubi nakon nedelju dana. Zato je pre-
vođenje jedne pedesetominutne Palete upola kraće od prevođenja
jedne polusatne emisije i zato jednu pedesetominutnu emisiju pre-
vode dva prevodioca.
Uzmemo li u obzir pored navedenog i to da su prevodioci
angažovani honorarno, te da rade od kuće na svojim računarima
i mogućnost da se svakom računar pokvari, da program u kom
prevode i titluju zahteva veliku koncentraciju od korisnika, pro-
ces prevođenja te emisije veoma je stresan za sve koji čine kari-
ke u lancu njene proizvodnje, a svaka karika je veoma važna i,
jednostavno, mora raditi precizno kao sat.
Autorka je organizatorka prevođenja emisija na jezicima
nacionalnih zajednica i lektorka za srpski jezik na RTVu
link
www.mediart.org 33
septembar 2015
broj 110 - 112
Do 15. septembra
I ove godine raspisuje se konkurs „Milena Blagojević“ za
autora najboljeg radijskog priloga starosti do 35 godina objav-
ljenog u 2014. godini.
Tema je slobodna, a paket ne sme biti kraći od 1 minuta, niti
duži od 10 minuta. Kao prateću dokumentaciju, potrebno je
poslati najavu, informacije o trajanju priloga, kad i gde je emi-
tovan, u okviru kog projekta je nastao, kao i ko su autori.
Žiri će proglasiti za pobednika novinara koji je temu obra-
dio iz što više uglova poštujući pravila radijskog izražavanja.
Prvonagrađeni, pored diplome, dobija i novčanu nagradu u
dinarskoj protivvrednosti od 500 eura. Žiri zadržava pravo da
ne dodeli nagradu.
Radove možete poslati u elektronskoj formi na mejl
tanja.prodanov@mediart.org ili poštom, na adresu: časopis
Link, Bul. M. Pupina 6/III (c/o UNS), 21 000 Novi Sad najka-
snije do 15.9.2015. godine. Jedan autor može da prijavi najvi-
še tri rada.
Legatom upravlja porodica Milene Blagojević, radijske
novinarke koja je poginula neposredno pred odbranu magistar-
skog rada.
R. L.
PALETA: zna~aj i tehni~ki problemi
Milana Maleni}
izazovi 21. veka - multikulturalnost
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/R
Radio 021 je u okviru drugog programa pokrenuo Multira-
dio koji je emitovao program na mađarskom, slovačkom,
rumunskom, romskom i rusinskom jeziku. Dnevno su se
emitovale multijezičke vesti 3 puta po 5 minuta tako da su u okvi-
ru iste emisije vesti čitali novinari na više jezika naizmenično.
Cilj je bila, kako kažu, senzibilizacija auditorijuma na jezik „dru-
gog“.
Redakcija LINKa je razgovarala sa jednim od urednika Mul-
tiradija, Ovidiu Lupšorom, o tome kako se radilo, šta se radilo i
koliko je to iskustvo doprinelo njegovom profesionalnom razvo-
ju. Prenosimo delove intervjua.
- To je bio specifičan način pripreme vesti i emisija. Naša cen-
tralna emisija je bila Ravnica koja se emitovala svakodnevno u
15.30. Mikroredakcije su pripremale priloge. Kad kažem mikro-
redakcije, želim da objasnim da su to bile redakcije koje su oku-
pljale po dvoje, troje ljudi iz svake nacionalne zajednice u Voj-
vodini. U redakciji Multiradija su bili Mađari, Slovaci, Rumuni,
Rusini i Romi tako da se emitovao specifican program na 5 jezi-
ka. Vesti su išle ukratko na srpskom jeziku, jeziku većinske zajed-
nice u Srbiji, da bi se potom emitovale na jeziku zajednice koja
je tog dana pripremala vesti. Sve je smislila naša tadašnja direk-
torica programa, Enike Halas, koja nažalost nije više sa nama.
Ravnica je bila naš petojezični dnevnik u kojem smo se bavili
problemima nacionalnih zajednica u Vojvodini. Svaka redakcija
je pripremala materijal koji se tiče njihove zajednice. Nakon na-
jave na srpskom jeziku, prilog bi išao na originalnom jeziku i još
jednom je prepričavan na jednom jeziku po izboru urednice Vir-
đinije Jenča na takav način da svaki jezik bude jednako zastu-
pljen. Cilj te emisije je bio da svaka zajednica, svako ko sluša tu
emisiju, čuje i zna o čemu se radi u prilogu i koji su problemi i
događaji u drugoj zajednici. Uopšte nije bilo komplikovano pri-
premati takve vesti...
- Mogu da kažem da smo pored vesti koje smo emitovali na
svakih sat vremena i pored Ravnice, nedeljom imali i emisiju
Multikulti u kojoj je svaki novinar svake redakcije obrađivao
jednu aktuelnu temu ili događaj u svojoj nacionalnoj zajednici,
po slobodnom izboru, koja se potom prevodila kao i u Ravnici.
Pokušavali smo da „motivišemo“ druge informišući ih o dešava-
njima u njihovom komšiluku. Emitovala se i muzika iz matičnih
zemalja. Nas su slušali maltene u celoj Vojvodini, bili smo među
slušanijima...
- Koliko se sećam, Multiradio i Radio 021 su bili prvi mediji
u zemlji koji su objavili da se ukida vanredno stanje nakon ubi-
stva premijera Zorana Đinđića...
- Novinari su bili angažovani samo na Multiradiju, a tehnički
deo nije, opsluživali su programske potrebe oba kanala. Robert
Kiš je bio glavni za montažu Ravnice...
- Uglavnom smo sarađivali sa radio-stanicama iz Temišvara i
Segedina. I svaka zajednica je imala načina i mogućnosti da sara-
đuje sa bilo kojim drugim emisijama, radio-stanicama iz matične
zemlje...
- Mogu da primetim da smo bili kompaktan tim. Mi smo na
Multiradiju bili kao jedna porodica. Čak i kad se sve završilo,
ostali smo u kontaktu. Većina ljudi koja je radila u Multiradiju
danas je na RTV Vojvodine ili u Mađar szo...
- Iskustvo sa Multiradija je bilo ogromno. Išli smo na dosta
seminara i treninga koje su organizovali ANEM, IREX, BBC.
Mnogo smo naučili i mnogo nam je pomogao 021 i Multiradio.
Ako voliš taj posao, uopšte nije problem da se prebaciš sa jednog
medija na drugi. Možda je veći problem da se novinari koji rade
na radiju prebace na televiziju zbog vizuelnog dela, ali ja nisam
imao problema da se uklopim u sve to ...
- Kad tokom 90ih radite u jednom okruženju kao što je RTV
Vojvodine, i kada dolazite iz jednog medija koji je godinama bio
cenzurisan, logično je da postavite pitanje uredniku - šta sada ja
mogu da emitujem, da kažem? Rekli su mi: ono što ti misliš da
treba da kažeš. Nije bilo nikakve cenzure. Ako treba nekog da
pohvališ – pohvali ga, ako nekoga treba da kritikuješ – kritikuj ga,
ali kritikuj ga sa argumentima, a ne samo zato što ti misliš da to
treba da radiš.
Ovidiu Lupšor je danas jedan od urednika u rumunskoj
redakciji TV Vojvodina i smatra da je iskustvo koje nosi sa
Multiradija, od 2002. do gašenja kanala, značajno doprinelo
njegovom profesionalnom razvoju
R. L.
www.mediart.org
link
34 septembar 2015
O Multiradiju
Osnovan 6. oktobra 2001. godine.
Emitovao program na šest jezika (5 manjinskih i srpskom)
na frekvenciji 92,9 MHz.
Programska direktorka Multiradija bila je Enike Halas
koja je preminula 2012. godine nakon duže i teške bolesti u 38
godini života.
Multiradio je 15. marta 2003. godine u Budimpešti dobio
najznačajniju i najugledniju godišnju nagradu „Za slobodu
štampe“ Republike Mađarske. Nagrada je prvi put dodeljena
jednom mediju van te zemlje. Uručio ju je tadašnji premijer
Peter Međeši.
Dejan Pralica u radu „Lokalni višejezični radio u Vojvo-
dini“ objavljenom 2008. u CM – časopisu za upravljanje komu-
niciranjem: „Taj program zasnovan je na originalnom jedin-
stvenom konceptu višejezičnog radio programa sa ciljem da
građanima Vojvodine, čiji su maternji jezici: mađarski, slova-
čki, rusinski, rumunski i romski, ponudi informacije koje su od
značaja za položaj manjinskih zajednica. Takođe, imao je jedin-
stven informativni programa. Koncepcijski bio je osmišljen na
principima „degetoizacije”, odnosno tako da se o problemima
jedne manjinske zajednice uvek govori na drugom manjinskom
jeziku, ili većinskom srpskom.”
Sajt radija 021 o Multiradiju: „Sa radom je prestao 2008.
jer na konkursu za dobijanje frekvencija, koncept koji dopri-
nosi suštinskoj afirmaciji manjinskih zajednica i građanskog
društva u Vojvodini - jednostavno nije prošao.“
Multiradio (2001- 2008) broj 110 - 112
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/P
Postojanje više nacija, jezika i običa-
ja skupine ljudi koji žive na jednom
području, naziva se multikultural-
nost. Ovaj pojam ne podrazumeva samo
statističke podatke, već i niz karakteristika
koje sa sobom nose pojedinci i njihov
svakodnevni život.
Koliko se postojeće kulture na jednom
multikulturalnom području zaista prekla-
paju i utiču jedna na drugu zavisi od poje-
dinačnog slučaja. Moguće je i postojanje
više različitih skupina ljudi čiji se životi,
usled socijalne distance, uopšte ne dotiču.
Da li zbog nezainteresovanosti, izolacije
ili nepostojanja potreba za interakcijom,
ozbiljni su uzroci kojima se neće baviti
ovaj tekst.
Ipak češći je slučaj da se ljudi na jed-
nom području, ma koliko bili različiti,
upoznaju, spajaju iskustva, razmenjuju
svoja obeležja i običaje i sarađuju.
Svakodnevnim životom i radom, na
takvim područjima, kreiraju sopstvenu
zajednicu, koja prati duh tolerancije i
demokratije. Ovakvo stanje naziva se
interkulturalnost. Ono pretpostavlja
građane koji su upoznati sa obeležjima
sunarodnika, koji razumeju ta obeležja, a
pri tom su u aktivnom odnosu sa komšija-
ma.
Multikulturalnost je potencijal koji
poseduje jedno područje – interkultural-
nost je korišćenje tih resursa.
Medijsko zagovaranje
interkulturalnosti
Isticanje samo multikulturnih karakte-
ristika nije dovoljno u postizanju medijske
uloge očuvanja javnog interesa. Nažalost,
u domaćim medijima to je i najčešća prak-
sa – teme priloga i tekstova obično u
fokusu imaju pripadnike jedne nacije kako
obavljaju najprepoznatljivije rituale. Iako
ovakve teme pomažu da se bolje upozna-
ju drugačiji ljudi oko sebe, mogu da pre-
rastu u prikazivanje stereotipa o nekoj
grupi.
Stoga, medijski zadatak trebalo bi da
budu interkulturalne teme. Novinari bi tre-
balo da pronađu pojavu, događaj, fenomen
koji pokazuje preplitanje više kultura,
običaja, da li kroz svakodnevni život ili
neku planiranu aktivnost. Neke od ovih
tema mogu da budu i prave medijske ini-
cijative odakle se rađa istraživačko novi-
narstvo. Zanimljivi primer je i dokumen-
tarni film Čija je ovo pesma, koji otkriva
postojanje jedne te iste melodije u više
geografski i istorijski bliskih kultura. U
svakoj od njih pesma ima drugačije
značenje, ali pripadnici svake kulture tvrde
da je ona originalno njihova. Ovaj film,
delo bugarske režiserke Adele Peeve,
pokazuje kolika je ispreplitanost kultura u
ovom delu Evrope, i koliko je nemoguće
utvrditi odakle je (prvobitno) originalno
potekla melodija u fokusu filma.
Moguće je pronaći i teme koje same po
sebi ne moraju biti u direktnoj vezi sa mul-
tikulturalnošću, već predstavljaju saradnju
različitosti na kreiranju neke aktivnosti ili
se u samoj aktivnosti pojavljuju pripadni-
ci drugačijih kultura koje sa sobom donose
svoja obeležja. Kroz sam događaj, zatim
se vrlo suptilno može pokazati i sugerisati
publici kolika je razmena kulture - ustvari
ono što je bitno za bogatstvo, ne samo
područja već i pojedinca. U interkultural-
nim područjima multikulturalnost se
podrazumeva, na tome se direktno ne insi-
stira. Ponekad se dešava, ako mediji pre-
više insistiraju na pojmovima multikultu-
ralno, različitost, etnicitet, da dođe do
kontra efekta i da se stvori problem netr-
peljivosti gde ga i nema. Cilj ovakvih tema
jeste pokazati pozitivne primere dobre
prakse, koji sami po sebi govore kako se
prevazilaze problemi i barijere u multikul-
turalnim područjima.
Ravnopravnost i etika
Uvek na umu treba imati princip
ravnopravnosti i da nijedna kultura ne sme
biti pokazana kao superiornija. Posebno
treba obratiti pažnju na one manje brojne
i medijski zaboravljene, o kojima se malo
zna, a još manje ih javnost razume. Iz
ovakvog tretmana formirali su se ste-
reotipi i negativni stavovi. Medijski
zadatak trebalo bi da bude približavanje
publici tih kultura i otklanjanje predrasu-
da i diskriminacije.
Međutim, tu treba biti vrlo oprezan i
voditi se pravilima i etikom profesije. Loš
primer daje komercijalna televizija TLC
koja interkulturalnu temu u emisiji Break-
ing Amish pokazuje na senzacionalistički
način. Sama tema serije – pokazati ko su
Amiši, njihove običaje i kako izgleda kad
se susretne amiška kultura sa spoljnom,
zanimljiva je i korisna.Ali prikazana u for-
matu rijaliti šou programa, sa ciljem da
šokira i zabavi, samo je produbljenje
stereotipa koje mediji ne bi smeli da
podržavaju.
I ne treba zaboraviti, za one koji vole
projektno finansiranje – interkulturalne
teme vrlo su primamljive donatorima koji
daju sredstva i često se i spominju u samim
uslovima konkursa.
Globalno postaje interkultural-
no?
Stiče se utisak da se termin višekultu-
ralno poistovećuje sa višenacionalnim ili
višereligijskim. Etnicitet i vera nisu jedini
koji definišu kulturu. Različitosti su i
stilovi oblačenja, govor koji koristimo,
muzika koju slušamo – sve ono što nije
samo uslovljeno karakteristikama koje
poprimamo zbog rođenja na nekom pros-
toru, već onoga što tokom života usvajamo
– zahvaljujući ličnim interesovanjima,
karakterom i razvojem.
Takođe, interkulturalno ne pripada više
samo malom području. Poznato je da je
danas svet globalno selo i da je postoja-
njem interneta i televizije, ali i dobrog avio
prevoza, moguće mešanje kultura u bilo
kom mestu na kugli zemaljskoj. Čak i iz
fotelje. Interkulturalno je i, npr. kad se
grupe ljudi sa različitih kontinenata nađu
na „neutralnom“ terenu i interesuje za tuđe
osobenosti i sarađuju. Cilj danas nije da
smo svi različiti, to smo apsolvirali, cilj je
da kulturu gradimo zajedno, da se upozna-
jemo i sami sebe menjamo, kao što smo se
menjali i ranije kroz istoriju. Sada treba da
imamo dovoljno znanja i volje da to pre-
poznamo i prihvatimo.
link
www.mediart.org 35
septembar 2015
broj 110 -112
Me{anje kultura
Marijana Rami} Vulin
izazovi 21. veka - multikulturalnost
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/T
Televizija Pirot emituje program na području Pirotskog
okruga. Najviše prostora je posvećeno informativnim sadr-
žajima (60%), polovina emisija je iz sopstvene produkcije,
a program se emituje tokom cele nedelje. Osnovana 1997, deset
godina kasnije je privatizovana, da bi bio „rešenjem Agencije za
privatizaciju od 23. marta 2012. godine, zbog neispunjavanja
Ugovornih odredbi o prodaji državnog kapitala metodom javne
aukcije subjekta privatizacije, raskinut Ugovor o privatizaciji TV
Pirot.“ Krajem avgusta 2015. godine, novi vlasnik televizije je
postao Radoica Milosavljević. Do zaključenja ovog broja, novi
vlasnik nije kontaktirao direktora TV Pirot Zorana Savića i zapo-
slenima u ovoj televiziji nisu poznati njegovi planovi za tu TV
kuću. Naša tema nije vlasnička transformacija ovog medija, nego
način na koji se on bavio sadržajima iz kulture. Naš sagovornik
je glavni urednik Vladimir Veljković koji smatra da to što su veli-
ki gradovi geografski daleko od Pirota ne utiče mnogo na pro-
gramske sadržaje.
- Kulturni program kod nas je u poslednjih godinu, godinu i po
dana, veoma bitan programski segment. Koristimo sva kulturna
dešavanja u gradu za snimanje emisija. Od Nove godine krenuli
smo sa specijalizovanom emisijom koja se bavi kulturom i ona se,
nažalost, zbog nedostatka kulturnih dešavanja, emituje jednom
mesečno. Zove se Vox art i uređuje je Ana Filipović Gogić. Sva-
kako da smo upućeni na institucije kulture u Pirotu. Ova emisija
najveću pažnju posvećuje likovnoj umetnosti jer imamo odličnu
saradnju sa direktorkom Galerije Čedomir Krstić, Radmilom
Vlatković, koja je, čini mi se, jedan od bitnijih intelektualaca u
ovom gradu i žena koja zaista dosta posvećuje pažnju kulturi. Pra-
timo i ostala kulturna dešavanja, npr. književne promocije. U
vreme kada se organizuje Sajam knjiga (za zarezoju, 14. februar,
prim. aut.) emitujemo svakodnevne hronike posvećene dešava-
njima na samom sajmu.
Muzika?
- Meni je muzika prilično bitna u životu, pa smo se trudili i to
da pokrijemo. U pitanju je emisija Alternacija koju smo počeli
da radimo pre osam meseci u saradnji sa izdavačkom kućom
Black Planet Records iz Niša, ali koja pokriva alternativne ben-
dove iz cele Srbije. Koncept emisije je takav da se u svakoj pred-
stave po dva benda. Emisija se snima i emituje dva puta mesečno.
Ne snimamo grupe iz Pirota, već bendove koji specijalno za ovu
priliku dolaze kod nas i sviraju uživo. Najbanalnije poređenje bi
bilo sa emisijom Later ... with Jools Holland – da udelim sam
sebi kompliment, ali nije baš 100% tako. Za regionalnu televizi-
ju to je zahtevan produkcijski poduhvat zato što selimo celu reži-
ju u Omladinski kulturni centar. Tamo već postoje instrumenti i
oprema tako da bendovi ne moraju da donose sve što im treba i
na taj način im izlazimo u susret. Do sada smo predstavili 14 ben-
dova, s tim što nastojimo da koristimo i druga dešavanja za sni-
manje. Na primer: u Pirotu se leti organizuje festival Osveženje,
na kojem smo prošle godine snimili koncerte Električnog orga-
zma i Vlatka Stefanovskog. Snimci sa nastupa su kombinovani sa
intervjuima.
Lokalne specifičnosti?
- Pre nekih šest meseci pokrenuli smo nešto što mi zovemo
serijski program Televizije Pirot, a to je Mijalkovo ćoše. Mijal-
ko Rasnički je u ovom kraju poznat kao izmišljeni lik Tomisla-
va G. Panajotovića koji je skoro dve decenije u lokalnom listu
Sloboda pisao najpopularniju stalnu rubriku samostalno, a potom
u saradnji sa Dušanom M. Ćirićem gde je glavni junak, taj Mijal-
ko Rasnički, govorio pirotskim dijalektom i prolazio kroz bez-
broj avantura. Emisiju snimamo u saradnji sa glumcem Ale-
ksandrom Živkovićem koji je prvak Narodnog pozorišta Pirot i
jedan od poznatijih glumaca iz ovog kraja. Odlazimo na razne
lokacije gde se snimaju dogodovštine, anegdote iz Mijalkovog
života.
Knjige? Strip?
- Pored navedenog, koristimo svaki odlazak u neki od većih
gradova, poput Niša ili Beograda, da nešto snimimo. Obavezno
posećujemo Međunarodni sajam knjiga u Beogradu odakle done-
semo dosta materijala. Umalo da zaboravim, imamo i emisiju
koja se zove Stripovizor i ona je posvećena strip autorima. Za raz-
liku od ostalih emisija, ova je kratkog tipa, traje nekih 5 minuta.
Predstavlja se po jedan autor ili strip. U Pirotu postoji festival
stripa Pirot grad stripa koji se već 6 godina organizuje i obično
dolazi nekih 30ak autora. Da ne bi stalno putovali, mi iskoristimo
trenutak i sve njih intervjuišemo.
Produkcioni aspekti?
- Finansije su najteži deo posla s obzirom na to da mi kao tele-
vizija, praktično, projektno funkcionišemo, nismo neka komer-
cijalna televizija, niti smo na budžetu. Konkursi koji se raspisu-
ju za projekte iz kulture, pogotovo oni iz Ministarstva za kulturu
i informisanje su nedovoljni. Oni nemaju interesa da finansiraju
neke projekte poput tih nezavisnih bendova, što je meni žao.
Poprilično je teško sve organizovati. Zadržimo se na Alternaciji.
Zahtevno je prenositi sve kamere do lokacije za snimanje i vraćati
je nazad, uskladiti da dva benda da dođu u isto vreme, to mora da
bude neradni dan jer program ne može da trpi. Javili su nam se
određeni sponzori za Mijalkovo ćoše zato što je emisija lokalnog
tipa, tako da su vlasnici malih firmi zainteresovani da pomognu
oko sponzorstva, ali marketingom se pokrivaju troškovi goriva i
skromni honorar za autora-glumca.
Za TV Pirot, zaključuje Vladimir Veljković, važna je saradnja
sa svim nosiocima kulturnog života u regionu, bez obzira na to da
li su institucionalnog tipa ili ne, kao i da nastoje da, uprkos pro-
blemima, obezbede novinarima prostor za profilisanje kako ka
kulturi, tako i prema drugim temama.
www.mediart.org
link
36 septembar 2015
Nije ba{ najklasi~nija lokalna TV pri~a
Sanja Bo{kovi}
broj 110 - 112
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/E
Emisija Digitalne ikone pokrenuta je
u septembru mesecu 2002. godine
na talasima Radio Beograda 2
(97,6 MHz). Svakog utorka od 9 do 10 sati
emitujemo razgovore i vesti iz oblasti di-
gitalizacije i primene informaciono komu-
nikacionih tehnologija u kulturi, nauci,
umetnosti i društvu , „plovimo“ virtuelnim
svetovima. Emisije uređuje, vodi i pri-
prema autorka koncepta emisije, Tamara
Vučenović, uz saradnju sa muzičkom
urednicom Ivanom Đorđević i snimatelji-
ma i dizajnerima zvuka. U emisiji se bavi-
mo kritičkim tumačenjem i analizom
fenomena digitalnog doba: razvojem
informacionog društva u Srbiji i svetu,
digitalizacijom kulturne i naučne baštine,
veb artom, piraterijom i autorskim pravi-
ma, elektronskim izdavaštvom, učenjem
na daljinu, sajber kriminalom, digitalnom
kulturom.
Emisija je obrazovnog karaktera i
jedinstvena po koncepciji i sadržaju u
našoj medijskoj sferi i osvojila je i brojna
priznanja - Nagradu UNICEF Srbije za
najbolji medijski prilog iz oblasti preven-
cije digitalnog nasilja nad i među decom,
Povelju zahvalnosti Filološkog fakulteta
Univerziteta u Beogradu, Nagradu Alek-
sandar Saša Spasić za najboljeg IT novi-
nara, Specijalno priznanje Društva za
informatiku Srbije za izuzetan doprinos
razvoju informacionog društva u Srbiji, IT
Globus (časopis Mikro) za najboljeg IT
novinara.
Ipak - najveća nagrada su nam sve
brojniji slušaoci i ugled u digitalnom i
medijskom svetu koji strpljivo i dugo
gradimo. U eri novih tehnologija ugled se
lako i brzo gubi pa se trudimo da svaku
emisiju pripremimo pažljivo i znalački,
poštujući pravila novinarske profesije.
Mediji se u umreženom društvu suočava-
ju sa brojnim izazovima - prevelikim bro-
jem informacija, sve kompleksnijom pro-
verom njihovih izvora i istinitosti, prema-
lo vremena za pripremu i produkciju, sa
sve većom konkurencijom, onlajn građan-
skim novinarstvom, itd.
Pokrenuta šest godina nakon što je u
Srbiji počeo da se koristi internet, emisija
je bila posvećena prvim, često nespretnim,
koracima ka virtuelnom svetu - prvim veb
sajtovima, prvim centrima i ustanovama
koje su u nazivu sadržale odrednice poput
- internet, novi mediji, IKT. Danas se
emisija Digitalne ikone realizuje u
radikalno izmenjenom tehnološkom
okruženju čije svakodnevne promene nas-
toji da prati. Emisija se emituje jednom
nedeljno i prilozi za emisiju se snimaju „na
terenu“ - pratimo događaje, naučne
skupove i konferencije iz oblasti informa-
ciono - komunikacionih tehnologija u kul-
turi, nauci i društvu, u Srbiji i regionu.
Emisija se često u celini emituje uživo uz
učešće odabranih gostiju - od inženjera,
predstavnika vlade, eksperata i studenata
do istraživača, NVO sektora, novinara i
umetnika. Uz kraće priloge, emisija uvek
ima i glavnu temu kojoj je posvećeno više
vremena (druga polovina emisije) i kojoj
pristupamo fenomenološki, analitički i kri-
tički.
U emisiji Digitalne ikone najmanje se
bavimo sadržajima koji već lako mogu da
se pronađu na internetu na velikom broju
adresa - vestima o IT trendovima, novim
hardverskim i softverskim rešenjima,
novim modelima mobilnih telefona,
komercijalnim i biznis informacijama i sl.
Trudimo se da slušaocima ponudimo
sadržaje koje ne mogu lako da pronađu u
drugim medijima i goste do kojih nije jed-
nostavno doći. Učesnici emisije, između
ostalih, bili su: Jevgenij Kasperski (tvorac
čuvenog antivirus programa), Fransisko
Garsija Moran (glavni IT savetnik
Evropske komisije), Ričard Stolman (osni-
vač Pokreta za slobodni softver), Danijel
Domšajt - Berg (nekadašnji portparol Viki-
liksa), Stiv Herman (urednik BBC onlajn),
Branko Stamenković (posebni tužilac za
visokotehnološki kriminal), Tatjana Petro-
vić (novinar, urednik onlajn izdanja Poli-
tike), Nikola Marković (predsednik Društ-
va za informatiku Srbije), prof. dr Alek-
sandra Vraneš (dekan Filološkog fakulte-
ta), Rodoljub Šabić (Poverenik), prof. dr
Mirjana Drakulić (sajber pravo FON),
Aleksandar Maćašev (dizajner i arhitekta),
i mnogi drugi.
Ono što verujemo da je ostalo isto i
nakon pojave Fejsbuka (2004) i sve
masovnijeg korišćenja društvenih medija
je činjenica da je neophodno da o pomenu-
tim fenomenima i pojavama informišemo
našu javnost, blagovremeno, kritički,
objektivno i da veoma pažljivo anali-
ziramo digitalni svet. Jer, digitalne
tehnologije ubrzano i nepredvidivo me-
njaju našu svakodnevicu i neophodno je da
im sa razumevanjem pristupamo, „nao-
ružani“ informacijama, znanjem i veština-
ma.
Serijom tematskih emisija: Pravni i
zakonodavni okvir razvoja informacionog
društva u Srbiji (svaki poslednji utorak u
mesecu do kraja 2014), Nikola Tesla i
nagoveštaj visokih tehnologija, Pedeset
godina digitalnog računarstva u Srbiji, Stiv
Džobs - ikona digitalnog doba, internet i
pedofilija, nastojimo da damo medijski
doprinos razumevanju epohe u kojoj živi-
mo i „uhvatimo korak“ sa izazovima
umreženog društva.
Praksu višedecenijskog bavljenja novi-
narskim i uredničkim poslovima u raz-
ličitim medijima - televiziji, internet por-
talima i štampanim medijima - urednica
emisije zaokružuje istraživanjem i teorij-
skim promišljanjem - kulture, medija i
IKTa na doktorskim studijama na Filo-
loškom fakultetu Univerziteta u Beogradu.
Emisije se mogu slušati i „odloženo“ -
na sajtu RTSa i Radio Beograda, a najave
i novosti mogu da se pronađu na FB strani
emisije Digitalne ikone: face-
book.com/Digitalna.ikona .
link
www.mediart.org 37
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka — praksa
Digitalna ikona je svet bez sveta
mr Tamara Vu~enovi}
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/E
Emisija Pogled iz
svemirskog broda
(PISB) je imala debi u
etru 5. februara 1992. godine
na Radio Pingvinu. Bila je to
prva emisija posvećena na-
učnoj fantastici, hororu i fen-
teziji u srpskom etru. Njen
autor – Nevidljivi Čovek, bio
je jedan od četvoro mladih
voditelja koji su tada dobili
šansu da se predstave u jed-
nočasovnim emisijama. Od
svih, jedino je PISB zaživeo, a
uz jedan prekid, traje do
današnjih dana.
Iako su žanrovi koje PISB
prati izuzetno popularni i
prisutni u modernoj kulturi, za
mnoge je sama ideja pravljenja ovakve
emisije delovala „fantastično“, pa je autor
od starijih kolega dobijao upitne poglede i
pitanje „a da neće to da se završi posle
dve-tri emisije“. Zbog toga je on napravio
preliminarni spisak tema koje bi mogao
da obrađuje – spisak je imao preko stotinu
stavki, a od tih tema do danas su isko-
rišćene samo – dve!
Emisija je startovala 6. februara u
osam časova izjutra i odmah dokazala da
priča o naučnoj fantastici ne mora nužno
da bude vezana za, očekivani, večernji
termin. Pošto je Radio Pingvin na početku
bio „zabavno-muzički kontakt program“,
sama emisija je morala da sledi tu koncep-
ciju. Ipak, ubrzo se pokazalo da publika
više voli da prati pripremljeni materijal
nego da diskutuje o njemu, pa se nije insi-
stiralo na kontaktu „uživo“. U to vreme,
popuniti 60 minuta nije predstavljalo veći
problem – par domaćih izdavača i jedno
društvo koje je izdavalo redovno fanzin
su omogućavali da, uz pregled strane
filmske produkcije, fanovi žanrova redov-
no budu informisani, pre svega, o malo-
brojnim dešavanjima na domaćoj žan-
rovskoj sceni. Iako je na Radio Pingvinu
važio odnos 1:3 u korist muzike, ova
emisija je zbog netipične dužine za ovaj
radio (60 minuta u odnosu na ostale
„emisije“ koje su trajale od 4 do 6 sati)
često išla na odnos 1:1.
Pošto se u tom probnom periodu emisi-
ja pokazala kao adekvatna za radio i nje-
govu programsku šemu, već posle šest
meseci PISB dobija proširenje – sa jednog
na dva sata i pred autora stiže veliki prob-
lem: kako zadržati kvalitet.
S obzirom da 1992. godine nema još
nikakve pomoći od interneta, da je
domaća produkcija sve manja – zbog
posledica krize koja će se narednih godina
dodatno produbljivati, PISB je morao da
do krajnjih granica otprati sve ono što se
dešavalo u domaćim okvirima – pre svega
u Beogradu jer je Pingvin bio stanica sa
gradskom frekvencijom. Zahvaljujući ne-
kolicini saradnika, koji sami dolaze u
emisiju, počinje se sa pripremom lista
najprodavanijih knjiga, najrentiranijih fil-
mova, najprodavanijih kaseta sa muzikom
iz SF/H/F filmova, prate se satelitski
kanali i najavljuju interesantni filmovi i
serije koje će biti prikazivane na televiziji.
Takođe, počinje se i sa godišnjim izbori-
ma – za najbolji SF i horor roman (1992),
SF, horor film i tv-seriju (1993) i SF,
horor i fentezi pisca (1994). Ovi izbori su
nastavljeni da se održavaju na svakih
deset godina, pa je tako PISB nastavio da
prati i trendove kod domaćih fanova.
Doduše, s obzirom na to da je tokom
devedesetih počelo više da se objavljuje
fantastike, tako je i ta „promena“
zabeležena u potonjim izborima. Na-
ravno, menja se i odnos govora i muzike
koji je sada bio bliže traženom 1:3, s tim
što je to uvek moglo da se ostavi po strani
u slučaju interesantnih gostiju ili drugih
sadržaja.
Tokom emitovanja PISBa na Pingvinu
(1992-1995) emisija je beležila konstan-
tan porast slušanosti. Naime, za potrebe
radija rađena su svakog meseca istraži-
vanja o slušanosti u deset centralnih
beogradskih opština, pa je tako svaki
autor mogao da prati kako publika reagu-
je na njegovu emisiju. S obzirom da je
PISB bio specijalizovana emisija, veliki
uspeh je bio to što je poslednjih meseci
svog boravka na Radio Pingvinu uspela
da izbori ulazak među 20 najslušanijih
emisija u gradu.
Zbog ranjavanja kolege krajem aprila
1995. godine, preko 70 zaposlenih i hono-
rarnih saradnika Pingvina napušta radio-
stanicu, i emisija se ubrzo seli na Radio
Indeks, gde će, uz pauzu od oktobra 1998.
do maja 2000. godine, biti emitovana do
2003. godine.
U periodu početnog rada na Indexu –
do oktobra 1998. godine, broj saradnika je
smanjen, glavni izvor informisanja su bile
novine i vesti koje su one prenosile, pošto
i domaća scena sve više zamire.
Radio-emisije prate sudbinu same
radio-stanice. Tako je i sve veća popu-
larnost Indeksa značila i sve veću popu-
www.mediart.org
link
38 septembar 2015
broj 110 - 112
Pogled iz svemirskog
Nevidljivi ^ovek
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/larnost Pogleda iz svemirskog broda.
Zbog preuzimanja Studija B i B92 od
tadašnjih vlasti, Indeks je 2000. godine
bio neprikosnoven po slušanosti, a u tom
periodu je PISB stigao do 7. mesta liste
najslušanijih u Beogradu.
U to vreme, u emisiji su dominantnije
strane vesti, što će se zadržati i tokom
prelaska na Radio Žabac, te posle i na Stu-
dio B, gde je emisija bila do 2006. godine.
Internet je tu potpuno dominirao kao
osnovno mesto za prikupljanje vesti.
Potom sledi pauza u emitovanju, ali se to
koristi da se razvije internet sajt Pogleda
iz svemirskog broda (sfpogled.net) koji
postaje jedno od glavnih mesta za
informisanje domaćih fanova. PISB se
ponovo oglasio na internet BIR-radiju.
Posle dugog niza godina emisija je išla
kao polučasovno izdanje, isključivo
posvećeno audio-snimcima sa domaćih
dešavanja – promocijama, tribinama… I
od tada kreće „paralelni život“ sajta i
emisije. Sajt je i dalje pratio i stranu
scenu, dok radijska emisija služi pre-
vashodno za promociju domaće.
Od 2010. godine Pogled iz svemirskog
broda dolazi na Beograd 202, vraća se u
dvočasovni termin, ali zahvaljujući
naglom razvoju domaće scene, nastavlja
se sa njenim pomnim praćenjem – sem
tokom letnjih meseci. Koliko je sada
emisija drugačija nego u prvih nekoliko
godina emitovanja možda najbolje oslika-
va sledeći podatak – od 1992. do 1995.
godine (Radio Pingvin) u emisiji je gosto-
valo (po više puta) petoro ljudi sa domaće
žanrovske scene. Od 2010. do danas
(Beograd 202), preko 70 gostiju, uz ogro-
man broj snimaka sa raznih manifestacija,
a ostvareni su brojni kontakti i sa fando-
mom iz okruženja.
Emisiju sada radi samo Nevidljivi
Čovek. Priprema PISB se uglavnom odvi-
ja na „terenu“ – u svakoj emisiji publika
ima prilike da putem audio snimaka pri-
sustvuje tribinama, promocijama knjiga i
drugim dešavanjima. Naravno, tu su i
gosti u studiju, ali i rubrike – od novijih tu
je SF vremeplov, u okviru kojeg već više
od godinu dana slušaoci mogu da čuju
koje su to „SF pronalaske“ izmišljali pisci
naučne fantastike u delima (trenutno se
došlo do 1947. godine). Tu je i dalje i
najstarija rubrika „Treća strana ploče“,
kojom se završava PISB i gde se, u
najvećem broju slučajeva, predstavlja
muzika iz SF, horor i fentezi filmova,
mada se ponekad na repertoaru nađu i
mjuzikli, čak i muzika iz kompjuterskih
igara.
Redakcija uvažava pravo autora
emisije da auditorijumu ne otkrije
identitet
link
www.mediart.org 39
septembar 2015
broj 110 - 112
broda izazovi 21. veka — praksa
S
Svi u redakciji se dobro sećamo kada smo u tadašnjem tzv.
redovnom, a misli se mesečnom, izdanju LINKa objavili
članak o veb lokaciji koju je pokrenuo Dragoslav Simić.
Dobro, nije to bilo baš odmah nakon osnivanja, 12. jula 2009.
godine, ali ubrzo jeste. Iako je pokretač, urednik, a što ne nazvati
pravim imenom – i vlasnik sajta, izrazio sumnju u dugovečnost
pošto nije znao „da je osim želje da stvar uspe, potrebno imati i
novac. Sajt treba opsluživati; veb master, montažer zvuka, pro-
ducent ili prevodilac sajta na engleski jezik nisu članovi moje
porodice. Domen i prostor na vebu nije moje vlasništvo. Jedino
je besplatan rad potpisnika ovih redova,“ audio i foto arhiv pos-
toji i danas.
Virtuelni muzej se naslanja na ideju engleskog istoričara Pola
Tompsona o značaju „usmene istorije“ za budućnost. Nadovezu-
jući se na svet zvuka, fotografije i pisane forme: novinski članci,
publicistika, kratka priča, tuđa pisma, nesvakidašnje knjige,
dnevnici itd. pomažu u očuvanju sećanja na vremena prošla i
beleže trenutke sadašnje.
Upotreba sadržaja, podeljenog u 22 stranice, kao i korišćenje
– dovoljno je navođenje izvora, je jednostavna, a dokumenti
predstavljaju kako istorijski vrednu građu za razumevanje savre-
menih dešavanja u domenu kulture i društva, tako i inspiraciju za
nove novinarske potrage i izraze. Preduslov koji posetilac sajta
treba da zadovolji jeste da je dovoljno otvorenog uma, te da
raspolaže sa velikom dozom ljubopitljivosti kada su u pitanju,
npr. teme poput: u sekciji „Da li ste pročitali ove knjige“: alkohol
u Balkanskom ratu ili brošura iz 1915. naziva „Rat se bliži
kraju“. Potom, kada se ode na stranu „Knjige koje govore“ mogu
se čuti razgovori sa, za sada 78 osoba koje su obeležile 20 vek na
ovim prostorima – reč je o autorskom projektu Simića koji se
oslanja na ideju predstavljanja tog perioda „uživo“. Ili
„Porodični tonski arhivi“: to je dobar put na koje načine se može
tretirati dokumentarna građa i koliko su priče „običnih“ ljudi
zanimljive, samo treba znati da isti postoje.
Autor ove veb lokacije, Dragoslav Simić, je u radijskom
dokumentarizmu dugo i uspešno, o čemu svedoče, između osta-
log, 20 nagrada za dokumentarne i druge emisije Radio Beogra-
da u periodu od 1968. do 2007. godine, nagrada iz 2013. na fes-
tivalu INTERFERApatin, izleti u svet filma, pisanja i predavanja
u Kolarčevoj zadužbini. Simić je bio i dugogodišnji urednik
dokumentarnog programa Radio Beograda 2.
Sajt audioifotoarhiv.com nije komercijalan, ne podpada pod
materijalnu kulturu i izdržava se od donacija. U stalnoj je potrazi
za volonterima - saradnicima, te ako sebe prepoznajete u toj ulozi
pišite na e-mail sicke41@gmail.com .
R. L.
Audio i foto arhiv — podr`ite ga!
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/P
Prema nezvaničnim podacima, u
Srbiji se godišnje raspiše između
100 i 300 književnih konkursa.
Dovoljno je posetiti web lokaciju „Kon-
kursi regiona“ koja ima na dva FB profila
skoro 10.000 prijatelja i oko 3.000 pratila-
ca da bi se uverilo da je interesovanje za
pisanje proze i poezije veliko, što se prema
temama koje nacionalni mediji i najčitani-
ja štampa obrađuju, ne bi reklo.
U situaciji kada postoji nešto više od
100 izdavačkih kuća (kazuju adresari), a
između sedam i osam hiljada pravnih lica
je registrovano i za izdavačku delatnost
(navodi Dejan Ilić na sajtu Peščanika), te
kada je u on-line izdavaštvu sve dozvolje-
no i dostupno, i dalje postoji problem da
se novi pisci probiju do publike. Emisije
koje se bave kulturom ili izveštavaju o
poznatim piscima na nacionalnim mediji-
ma ne obraćaju dovoljno pažnje na one
neafirmisane, a one sa lokalnih medija
nemaju dovoljno snage da „svoje“ autore
predstave dalje i šire.
Od juna 2013. godine, kada je pokre-
nuta radio-emisija „Utorkom u sredu“
(UuS u daljem tekstu) na prvom programu
Radija Novi Sad do danas nije se mnogo
toga promenilo.
- Emisija "Utorkom u sredu - radioak-
tivna fabrika pisaca" nastala je kao poku-
šaj da se književnim stvaraocima mlađe
generacije, ponudi neka vrsta prozora u
književni svet, te da im se obezbedi makar
minimum prostora u kome će moći da
pokažu ono što rade. Naime, odveć je poz-
nata činjenica da neafirmisani autori, zah-
valjujući monopolu koji u izdavaštvu
imaju kritičarski, vanspisateljski i neretko
kvazispisateljski klanovi, nemaju gotovo
ni mrvu prostora koji bi mogli da iskoriste
za bilo kakav oblik svoje promocije. U
neku ruku, može se reći da je pomenuta
emisija zamišljena kao neka vrsta "zvuč-
nog književnog časopisa". Najzad, napo-
menuo bih i to da za nastanak pilot emisi-
je i njeno "zahuktavanje" veliku zahval-
nost dugujem uredniku dramskog progra-
ma RNS Slobodanu Govorčinu i toncu
Milanu Guzijanu, kaže idejni tvorac UuS,
a i sam pisac, Duško Domanović.
Praktično posmatrano, postavlja se
pitanje šta u Srbiji znači biti mlad – da li su
godine jedino merilo ili tu mladost odre-
đuje i način života i sve ono što sa njom, a
i zrelim godinama, ide. Otuda je taj pro-
stor proširen na „nedovoljno afirmisane
autore relativno (sic!) mlađe generacije
koji pišu poeziju i kratku prozu.“ Te dve
forme su izabrane zato što odgovaraju
konceptu po kojem autori sami čitaju svoja
dela, tako da ih slušaoci mogu čuti upravo
onako kako su i napisana.
UuS traje pola sata, emituje se jednom
nedeljno u večernjem terminu i čine ga
dve rubrike: „Nominativ“ u kojem se pred-
stavljaju pisci i „Dativ“ u kojem se daju
informacije o novim knjigama, konkursi-
ma iz oblasti književnosti u regionu, ali i
razgovara sa afirmisanim i neafirmisanim
piscima o temama koje su za stvaralaštvo,
pogotovo početnika, važne. Istine radi,
poslednji aspekt „Dativa“ je kasnije uve-
den, kada je autorka teksta preuzela da
uređuje emisiju, a inspirisana serijom raz-
govora sa izdavačima snimljenim na
Sajmu knjiga. Bilo je neverovatno to što
su skoro svi urednici govorili kako se od
pisaca traži kvalitet, a da niko nije rekao
šta se pod tim terminom podrazumeva.
Potom, ređala su se i neka druga pitanja:
koliko svakodnevica utiče na stvaranje, od
čega autori žive, kako su došli do izdava-
ča koji im je objavio prvu knjigu, da li
knjigu prodaju, zašto mnogi beže od pisa-
nja poezije, kako koriste internet i slično.
Broj snimljenih minuta razgovora je poza-
mašan i dosta od tog materijala još nije
emitovano. No, opisani pristup je „Dativu“
dao novu dimenziju: osim što se dele isku-
stva, kreativni i pametni široj javnosti
nepoznati ljudi su u prilici da iznesu svoje
mišljenje što, hteli da priznamo ili ne,
predstavlja za slušaočevo uvo osveženje.
Kao i kod svake druge produkcije i
ovde postoje problemi. Glavni je nedosta-
tak finansija da se otputuje van Novog
Sada radi snimanja, što se prevazilazi na
nekoliko načina. Najbolje je kada je pisac
u prilici da dođe u radijski studio, no ako
bi se samo zadržali na onima koji žive u
Novom Sadu, osnovna ideja bi se izgubi-
la. Rešeno je da se malčice zažmuri i ne
insistira na visokom kvalitetu zvučnog
zapisa što je otvorilo mogućnosti da auto-
re snimimo putem telefona ili da oni sami
sebe snime i pošalju snimak redakciji. A
oslanjamo se i na pomoć kolega koji rade
u sredinama odakle pisci potiču i koji bez
ikakve nadoknade ustupaju studija za sni-
manje ili su u ulozi tonskih tehničara. Za
dve godine predstavljeno je preko 100
autora, najviše iz naše zemlje, ali i sa ex-
yu prostora. Uslovi za pojavljivanje u emi-
siji jesu da je pisac makar jedan rad obja-
vio u nekom časopisu (štampanom ili on-
line) i da je Savet emisije saglasan sa tim.
Projekt radioaktivne fabrike pisaca je
pokrenuo Centar za razvoj Javnog medij-
skog servisa Vojvodine, a osim komplet-
nog tima tonskih tehničara koji uvek imaju
strpljenja i razumevanja za produkcione
želje, nesebičnu podršku pružaju i Sonja
Savić, Miroslava Vukadinović i Nikola Ili-
jević.
Ostaje još da se napiše o planovima.
Razmišlja se o povezivanju sa javnim ser-
visima, ali i privatnim emiterima na Bal-
kanu. Nezvanično, svi sa kojima je razgo-
varano su više nego zainteresovani. Hoće
li i formalno doći do saradnje pokazaće
vreme.
„Utorkom u sredu“ je emisija u kojoj
sagovornici nikad neće biti pitani: o čemu
se radi u vašoj knjizi i gde nalazite inspi-
raciju (i slično) jer tim koji stoji iza nje
veruje da su to trivijalna pitanja, kao što
nije takmičarskog tipa, nema nagrada, ni
priznanja, postoji samo šansa da autore
čuje što više slušalaca. Putem radio talasa,
stream-a i podcast-a, naravno.
www.mediart.org
link
40 septembar 2015
Utorkom u sredu
mr Sanja Bo{kovi}
broj 110 - 112
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/U
Ujednom od uvodnih poglavlja, „Bela knjiga o interkul-
turnom dijalogu“ (2008) ukazuje na terminologiju koju
su Savet Evrope, kao i druge međunarodne institucije,
usvojile. Knjiga je online dostupna u pdf formatu, a LINK taj deo
knjige prenosi u celosti.
Interkulturni dijalog odnosi se na otvorenu i dostojanstvenu
razmenu mišljenja između pojedinaca, grupa različitog etničkog,
kulturnog, verskog i lingvističkog porekla i nasleđa uz zajedničko
razumevanje i uvažavanje (pogledati Odeljak 3). Prisutan je na
svim nivoima – u okviru jednog društva, između više društava, i
između Evrope i ostatka sveta.
Multikulturalizam (poput asimilacionizma) odnosi se na
konkretan politički pristup (pogledati Odeljak 3), dok termini kul-
turna raznolikost i multikulturalnost određuju iskustvenu činje-
nicu o postojanju različitih kultura koje mogu zajedno da se nađu
na određenom prostoru ili u okviru jednog društva.
Socijalna kohezija, u tumačenju Saveta Evrope, odnosi se na
sposobnost društva da obezbedi dobrobit svim svojim članovima
uz minimalno isticanje različitosti i bez polarizacije. Koheziono
društvo je zajednica u kojoj se svi slobodni pojedinci međusobno
oslanjaju jedni na druge u ostvarenju zajedničkih ciljeva
demokratskim sredstvima.
Zainteresovane strane su sve grupe i pojedinci manjinskog
ili većinskog porekla koji imaju određenu ulogu i svoje interese
(„zainteresovanost“) u interkulturnom dijalogu; pre svega, to su
kreatori politike u vladama i skupštinama na svim nivoima vlasti,
lokalne i regionalne vlasti, organizacije civilnog društva, emi-
grantske i verske zajednice, kulturne organizacije i mediji, novi-
nari i socijalni partneri.
Javna vlast podrazumeva državnu vladu i sve političke i
administrativne organe na centralnom, regionalnom i lokalnom
nivou vlasti. Termin takođe obuhvata i gradsku skupštinu i osta-
la upravna tela na lokalnom nivou, kao i sva fizička i pravna lica
koja, u skladu sa zakonom, vrše javne funkcije ili predstavljaju
administrativnu vlast.
Integracija (socijalna integracija, inkluzija) podrazumeva
dvosmerni proces i sposobnost da ljudi žive zajedno uvažavajući
dostojanstvo svakog pojedinca, opšte dobro, pluralizam i razno-
likost, nenasilje i solidarnost, kao i sposobnost da učestvuju u
društvenom, kulturnom, ekonomskom i političkom životu. Ona
obuhvata sve aspekte društvenog razvoja i celokupnu politiku.
Ona traži da se slabiji zaštite, kao i da svako ima pravo da bude
različit, kreativan i inovativan. Uspešna politika integracije
neophodna je kako bi se imigrantima omogućilo da u potpunos-
ti učestvuju u životu zemlje domaćina. Imigranti, kao i svi drugi,
treba da poštuju zakone i uvažavaju osnovne vrednosti evropskog
društva i njihovu kulturnu baštinu. Strategije integrisanja mora-
ju pokriti sve oblasti društva i obuhvatiti društvene, političke i
kulturne aspekte. One treba da poštuju dostojanstvo i različit
identitet imigranata i da ih obuhvate dodatnim merama.
Mere pozitivne akcije koje treba da nadoknade gubitke
nastale usled nečijeg rasnog ili etničkog porekla, pola ili slično,
imaju za cilj da snažno i uspešno podrže jednakost, kao i da
omoguće da svi podjednako uživaju u jednakim ljudskim pravima.
Ne postoji međunarodno usaglašena definicija pojma manjine. U
kontekstu „Bele knjige“, termin se odnosi na određena lica,
između ostalog i imigrante, koja pripadaju grupama koje su
brojčano manje od većinske populacije i koja nose različit iden-
titet, pre svega etnički, kulturni, verski ili govore svojim jezikom.
R. L.
link
www.mediart.org 41
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka — praksa
Terminologija
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/U
Uduhu shvatanja kulture kao skupa
znanja, obrazaca ponašanja, mi-
šljenja i običaja koji su karakteri-
stični za jednu grupu ljudi, a prenose se
generacijama na jednom području, izdvo-
jili bismo nekoliko knjiga koje medijskim
radnicima mogu biti korisne i zanimljive.
Veza medija i kulture je dvosmerna – s
jedne strane mediji su deo određene kultu-
re, a s druge presudni faktor u njenom
nastajanju, oblikovanju i prenošenju.
Stoga, literatura o kulturi korisna je ne
samo novinarima kulturnih rubrika, već i
svim medijskim radnicima koji žele da se
stalno usavršavaju u poslu i razumeju svet
u kome rade i stvaraju. Pregledom su
obuhvaćene kako knjige koje se bave kul-
turom na društveno-fenomenološki način,
tako i one koje žanrovski mogu da pomo-
gnu u radu.
Džon Fisk (2001). Popularna kultura.
Beograd: Clio
Šta je popularna kultura i kako je neiz-
bežno povezana sa medijima, otkriće vam
ova knjiga. Uzimajući u obzir kapitalisti-
čke odlike današnjih društava, autor Fisk
pokušava da prikaže odnose među rasa-
ma, klasama i polovima u savremenim
zajednicama, kao i načine raspodele i izra-
žavanje društvene moći. Za to nalazi pri-
mere u naizgled bezazlenim simbolima
popularne kulture, koje analizira i pove-
zuje u širem društvenom i medijskom
kontekstu. Knjiga objašnjava svakodne-
vne fenomene pomoću kojih popularna
kultura utiče na pojedinačne živote svojih
konzumenata.
Zanimljiva je i razlika između popular-
ne i masovne kulture na koju autor ukazu-
je. Masovno je po Fisku ono što se nudi
kao proizvod jednog savremenog indu-
strijskog društva, a popularni su načini na
koje ljudi koriste te proizvode, za šta ih
(zlo)upotrebljavaju i koju simboliku nala-
ze u njima.
Tema popularne i masovne kulture,
često je obrađivana, i mnoštvo savremenih
izdanja dostupno je u knjižarama i biliote-
kama.
Milena Dragićević Šešić (1994).
Neofolk kultura: publika i njene zvezde.
Beograd: Izdavačka knjižarnica Zorana
Stojanovića
Popularna kultura primenjena na Srbi-
ju. Ko želi da razume šta se to desilo sa
kulturom u našoj zemlji tokom devedese-
tih godina 20tog veka, ovo je knjiga za
njega. Ona donosi odgovore kako je stvo-
rena „novokomponovana“ muzika i obja-
šnjava njen značaj i uticaj u periodu s
početka devedesetih godina prošlog veka.
Ova knjiga ne govori o samoj muzici,
već o posebnosti mutacije jedne kulture,
njene sprege sa društvenom-političkom
situacijom u zemlji i uticaju na publiku.
Time se pokazuje kako u populističkoj
kulturi, uz pomoć medija, može doći do
kreiranja lažnih i pogrešnih idola, i stvara-
nja prividne slike lagodnog života.
Iako je napisana pre dvadeset godina,
čini se da je tema još uvek aktuelna. Kad je
pročitate, uporedite je sa sadašnjim kul-
turnim obrascem i sami zaključite koliko
se i kakvih kulturnih promena desilo u
prethodnom periodu.
Teodor Zeldin (2008). Intimna istorija
čovečanstva. Beograd: Geopoetika
Zvanična istorija uglavnom se odnosi
na velike događaje koji su oblikovali kul-
turu u kojoj živimo. Međutim, tokom
vekova promenili su se i kulturni obrasci
po kojim ljudi razmišljaju i osećaju. U
skladu sa tim društveno prihvaćenim navi-
kama formiraju se i ličnosti svakog poje-
dinca u određenom vremenu i prostoru.
Upravo ova Zeldinova knjiga pokušava da
objasni i drugu stranu istorije: istoriju ljud-
skog iskustva i evoluciju ljudskih osećaja
i navika. „Zašto je znatiželja postala ključ
za slobodu? Otkud nam ideja gostoprim-
stva? Zašto su prijateljstva između muška-
raca i žena tako krhka? Kako su ljudi
nekad, a kako danas, naučili da pronalaze
izlaz iz usamljenosti, straha i besciljno-
sti?“, neka su od pitanja koja postavlja ova
knjiga, a na koja autor odgovara.
Zanimljiva je i forma same knjige –
svako poglavlje počinje ličnom pričom:
portretom jedne obične osobe, njenim pro-
blemima i strahovima. Oko ove priče gradi
se širi kontekst onoga što pojedinca tišti, u
okviru kojeg se saznaje niz istorijskih
podataka o obrascima razmišljanja, oseća-
nja, obaveza. Svako poglavlje završava se
spiskom literature o pojmovima koji su
pomenuti, koje čitaoce upućuje na dalja
istraživanja i saznanja.
Pored toga što je knjiga zanimljiva,
korisna i originalna, ona stavlja u fokus
pojedinačnu sudbinu, koju koristi kao pri-
mer za bolje razumevanje usvojenih obra-
zaca ponašanja. Zar to nije slično načinima
na koji bi i mediji trebalo da funkcionišu?
Stiven Gandl, Klino T. Kasteli (2007)
Glamur. Beograd: Clio
Pokušajte da definišete glamur. Tu reč
ćete na medijima u toku jednog dana čuti
nebrojano puta. Glamur, kako i sami auto-
ri tvrde, jedna je od najvažnijih odlika
potrošačke kulture, koja nam postavlja
standarde - idole za kojima treba da težimo
po svaku cenu. Pored toga što možete saz-
nati koja je zasluga medija za razvitak gla-
mura, knjiga donosi i uporednu analizu –
glamuroznih diva današnjice i originalnih
glamuroznih diva iz početnih dana Holi-
vuda. Ova knjiga ne zaboravlja da istakne
i rodni aspekt shvatanja glamura, što je
vrlo važno u novinarskom razumevanju
rodnih uloga i odnosa koji su još uvek na
nivou rodne neravnopravnosti.
Ralf Šnel (2008). Leksikon savremene
kulture. Beograd: Plato
Enciklopedijska izdanja uvek daju
dobre osnove znanju i još bolja polazišta
za kompleksnije istraživanje. U Leksikonu
savremene kulture, urednika Ilije Marića,
nalaze se odrednice koje definišu danas
polje kulture.Tako su u ovom delu podjed-
nako zastupljeni pojmovi u vezi sa tradi-
cionalnim oblicima kulture, novim oblici-
ma umetnosti, ali i medijima i savremenim
tehnologijama, do same kulture svakodne-
vice i kulturnih promišljanja. Više od 600
odrednica može pomoći u razrešenju
nedoumica i poslužiti kao svojevrstan reč-
nik za sve medijske radnike u kulturi.
www.mediart.org
link
42 septembar 2015
Još knjiga
Preporučujemo da pročitate članak mr Nataše Belić Ka boljoj pismenosti i boljem
jeziku, objavljen u LINK specijalu Jezik medija, u kojem su date preporuke za još
neka izdanja korisna ljudima iz medija. Broj je dostupan na adresi floo-
wie.com/en/mediart#shelf1=1/link/text .
broj 110 - 112
Dr`ati na dohvat ruke 1
Marijana Rami} Vulin
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/S
Sobzirom na činjenicu da je oblast
kulture široka (setite se samo koliko
definicija iste postoji), a da običaji
postmodernog doba dozvoljavaju da se
nadovezujete na izvore ukoliko ih pošteno
navedete, te da specijalizacija unutar spe-
cijalizacije jeste nužna, mada se i dalje
mnogi trude da o svemu znaju sve, čini se
logičnim prirediti kratki prikaz knjiga za
kojima, u izveštavanju o kulturi, treba
posezati.
Bruno Betelhajm (1989). Značenje
bajki. Beograd: Zenit
Ako prihvatimo tezu da bajke pomažu
u traženju smisla, i ako smo dovoljno ot-
vorenog uma da smo sposobni da apstra-
hujemo poruke iz njih, odnosno prihvati-
mo da one nose kodove akumuliranog
viševekovnog ljudskog iskustva koje vode
unutrašnjem razvoju, dobijamo dobru os-
novu za oblasti koje problematizuju pro-
blem čitanja (bajki), navika i ponašanja
mladih, popularne psihologije itd. Betel-
hajm bajke posmatra sa psihoanalitičkog
stanovišta, što mu i nije bilo teško pošto je
bio dečiji psiholog. Postoje kritičari koji
kažu da je ta knjiga plagijat, no bilo kako
bilo, tek zahvaljujući Betelhajmu ideje ko-
je se u njoj zastupaju su postale šire poz-
nate.
Peter Englund (2009). Male istorije.
Beograd: Geopoetika
Iz edicije Intimna istorija, dolazi zbirka
eseja o istorijama vremena, siromaštva,
osame, izloga, šrafcigera, vibratora, izme-
đu ostalog. Podaci zanimljivi i jasno izlo-
ženi, kao stvoreni za voditelje jutarnjih i
večernjih programa na radiju. Vredi prou-
čiti celu ediciju, ali i knjige tog tipa dru-
gih izdavača.
Veselin Čajkanović (1994). Sabrana
dela iz srpske religije i mitologije. Beo-
grad: Srpska književna zadruga
Čajkanovićeva dela su sabrana u 5 knji-
ga: studije iz srpske religije i folklora 1 i 2,
o vrhovnom bogu u staroj srpskoj religiji,
rečnik srpskih narodnih verovanja o bilj-
kama i stara srpska religija i mitologija.
Etnološko-antropološki pristup obezbeđu-
je obilje informacija kako o temama per
se, tako i izvorima, a pruža i veliki broj ilu-
stracija za navedeno (čitati citata). Uz
radove Vuka Karadžića, svakako jedna od
najpotpunijih, usudiću se reći, zbirki zna-
nja o običajima i verovanjima na ovim
prostorima. Stari način pisanja, naučni stil
u navođenju primera, može da oteža čita-
nje, no pre nego što se upustite u izučava-
nje i izveštavanje o ovoj problematici vo-
đeni radovima savremenih autora, Čajka-
nović je svakako osnova od koje treba
početi.
Umberto Eko (2014). Istorija mitskih
zemalja. Beograd: Izdavaštvo Vulkan
Knjiga posvećena mitskim zemljama i
krajevima koji i danas golicaju maštu i
čine naše kulturološke odrednice: od At-
lantide do zemlje Nedođije. Količina in-
formacija skoro da je nezamisliva i zasniva
se na radovima istoričara, teologa, pisaca i
inih koji su za oblast relevantni. Svaka
mitska zemlja obrađena je na dva načina:
sažeto su iznete činjenice, a potom nave-
deni i citati na osnovu kojih je nastao pret-
hodni deo. Bogata štampa i dosta ilustra-
cija (koje se lako skeniraju, slično onome
što imamo kod Džensonove „Istorije ume-
tnosti“), takođe određuju ovu knjigu.
dr Fernando Henrikes (1968). Histo-
rija prostitucije. Zagreb: Epoha
Ne dopustite da vas zavede naslov na
pogrešna razmišljanja. Iako se u knjizi
govori o razvoju najstarijeg zanata na
svetu, ona pruža uvid i u to kako su poje-
dina društva prihvatala istopolnu ljubav,
kako je seks od kolektivnog postao intim-
ni čin, kako se isti poimao kod geografski
dalekih civilizacija. Govori se o uticaju
religije i ratova na (zlo)upotrebu ženskog
tela. Pomaže u razumevanju fenomena
„starleta“.
Zoran Živković (1990). Enciklopedija
naučne fantastike. Beograd: Prosveta
Dovoljno je navesti ime autora i ne
govoriti ništa više o knjizi! Statistički gle-
dano, dva toma, od 936 strana, sa 1638
odrednica, oko 2000 crno-belih ilustracija
i 64 tabloida u boji uvode čitaoca u SF pro-
blematiku. Odavde se lako stiže do radova
Munitića, Daglasa, Hokinga, Sagana,
Milankovića i drugih autora koji su u
domenu nauke i umetnosti istraživali ili
doprineli spoznaji naučnofantastičnog.
Dejan Ognjanović (2014). Poetika
horora. Novi Sad: Orfelin
Doktorska disertacija prilagođena ši-
rom čitalačkom auditorijumu. Kako se raz-
vijao žanr koji kod nas skoro da nije priz-
nat, uprkos činjenici da postoji zavidan
broj konzumenata (namerno izabran takav
izraz)? Za novinare i ostale koji nemaju
vremena da čitaju, dovoljno je okrenuti
poslednje stranice koje u odeljku „Doda-
tak“ daju kratak istorijski pregled razvoja
žanra, uvid u korišćenu literaturu i indeks
autora spomenutih u knjizi.
Ralf Šnel (2008). Leksikon savremene
kulture. Beograd: Plato
Autor obrađuje termine i pojave u
savremenom društvu od 1945. godine do
današnjih dana. Sadrži više od 600 odred-
nica koje su u vezi sa likovnom umetno-
šću, književnošću, muzikom, novim medi-
jima, te institucijama kulture i teorijama
koje se na njih odnose. Teško se izveštava
o nečemu što se ne razume, tako da mini
eseji o svakom terminu doprinose da se
uvide uticaji koji su iznedrili određene
pravce ili pojmove.
Spisak svakako da nije konačan.
Mogao je da bude i drugačiji. Recimo,
nije bilo reči o knjigama koje se odnose
na RNR poput „Ilustrovane enciklopedije
rok muzike u Vojvodini 1963-2013“
Bogomira Mijatovića, ili „Ilustrovanog
rokenrol vodiča“ Davida Vartabedijana, ili
„Yu rock enciklopedije“ Petra Janjatovi-
ća, ili ... Važno je od nečeg početi jer
jedna knjiga povlači za sobom drugu,
druga treću i tako u nedogled, ukoliko
postoji želja da se oblast o kojoj se izve-
štava što bolje približi publici. Možda se
radi i o znanjima koja laički podvodimo
pod termin „opšta kultura“, ali je količina
informacija kojima smo izloženi tolika da
je blesavo sve pamtiti. Mnogo je pamet-
nije znati gde ih tražiti.
link
www.mediart.org 43
septembar 2015
broj 110 - 112
Dr`ati uvek na dohvat ruke 2
mr Sanja Bo{kovi}
izazovi 21. veka — praksa
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/N
Nakon nekoliko godina pred nama
je nova knjiga velikog znalca tele-
vizije Aleksandra Luja Todorovi-
ća. Intrigantan, možda i čudan naslov In-
teraktivna televizija, u vreme kada su elek-
tronske komunikacije u zenitu i kada se
svet čini manjim nego ikada pre. Čemu
uopšte knjiga o interaktivnosti televizije
kada nas samo par klikova deli od videa
koji smo poželeli da pogledamo ili do žive
slike bliske osobe, makar i preko Skypa?
Čitaoci imaju izvanrednu priliku da od
autora, koji je ne samo savremenik, već i
učesnik koncipiranja mnogih segmenata
onog što danas nazivamo digitalna televi-
zija, iz prve ruke saznaju koje su ideje i
dileme zaokupljale inovatore tih dana. U
tim, po mnogo čemu pionirskim vremeni-
ma, kada su personalni računari bili trapa-
vi i spori, a svetska mreža još uvek bila
više vizija nego projekat, postavljani su
temelji digitalnog videa i digitalne TV sa
velikom nadom da će televizija digitalnog
doba ponuditi mnogo više od stabilnog i
urednog signala. Radeći na praktičnim rea-
lizacijama prvih digitalnih standarda za
snimanje i emitovanje otvarala su se
mnoga pitanja, rađale brojne ideje i očeki-
vanja, ali i dileme i nedoumice. Luj Todo-
rović nas podseća na pojedinačne tehnolo-
ške iskorake koji su omogućili progres,
nenametljivo razotkrivajući pojedine
zablude, izneverena očekivanja i neuspe-
šne poslovne modele u njihovoj primeni.
Svo to bogatstvo informacija stečeno uče-
šćem, ali i ličnim poznanstvima sa vode-
ćim akterima ovog decenijskog procesa,
autor pretače u niz dragocenih znanja za
sve koji o budućnosti medija danas razmi-
šljaju. Temeljan uvid u naizgled usku
oblast interaktivne televizije zapravo pruža
obilje ideja i materijala za dalja promišlja-
nja interaktivnih medija i interaktivnosti
uopšte.
Luj Todorović nenametljivo otkriva
jedan po jedan sloj tehnološkog napretka,
strpljivo tumačeći ideje i posledice inova-
cija i njihov doprinos medijima, kulturi i
životu uopšte. Autor često za nove i već
usvojene termine nudi i nekoliko verzija
prevoda, otvarajući tako svojevrsnu komu-
nikaciju sa čitaocima, vraćajući se nekada
inicijalnim značenjima, a nekada upućuje
na nova tumačenja nečega što smo davno
olako prihvatili i usvojili.
Knjiga je pored medijskih profesiona-
laca, i studentima medijskih studija zanim-
ljiva, te svima koji proučavaju različite
vrste komunikacija i koje istinski zanima
ljudsko pravo da slobodno iznose i zastu-
paju svoja gledišta sve dok ona ne ugroža-
vaju druge.
Interakcija i interaktivnost nisu isto
sada i nekada, u zlatno vreme radija, tog
moćnog medija masovne ali jednosmerne
komunikacije. Danas se interaktivnost
gotovo podrazumeva i često pretpostavlja
tradicionalnim medijskim modelima.
Međutim, da li nam interaktivnost auto-
matski obezbeđuje i kvalitetnije informa-
cije i bolju zabavu?
Interaktivni smo i kada to najverovat-
nije ne bi želeli jer je naš TV, ako već nije
Smart, odnosno „konektovan“, onda je
sasvim izvesno povezan na STB ili kakvu
drugu kutiju koja je već povezana „sa kim
treba“. Tako naše ponašanje, naše navike i
izbori prestaju da budu samo naši, već ih
delimo sa operaterima i provajderima, a
oni već sa svima koji su spremni da plate
za kolekciju personalnih podataka. Ili sa
državom ...
Interaktivna televizija je u isto vreme
neiscrpna zbirka manje ili više uspešnih
poslovnih modela i večita inspiracija za
buduće preduzetnike, posebno sada kada
je tehnoloških barijera sve manje, a nestr-
pljenje investitora sve veće.
Lujeva najnovija knjiga je, pored osta-
log, i velika inspiracija za svako dalje pro-
mišljanje primene i upotrebe novih tehno-
logija bez obzira na to odakle su one u
medije i kulturu zabasale. Interaktivna
televizija nije retka knjiga samo kod nas,
već je jedinstveno promišljanje o tehnolo-
giji i njenom uticaju na sve oblasti života.
www.mediart.org
link
44 septembar 2015
Interaktivna televizija
Aleksandar Luj Todorovi}, CLIO, 2014.
Sini{a Isakov
broj 110 -112
Asocijacija onlajn medija - AOM
J
Jun mesec 2015. godine obeležilo je osnivanje Asocijacije
onlajn medija (AOM). Predsednik Upravnog odbora AOMa
i glavni i odgovorni urednik portala Južne vesti, Predrag
Blagojević, za LINK objašnjava šta je navelo onlajn medije da
se udruže.
Zašto: Fotografi su se organizovali i lobirali za izmene zako-
na o autorskim pravima, štampa u najveće traži da se oslobode
dela poreza, veliki mediji se udružuju... jedini zaista slobodan
glas u Srbiji trenutno može da se čuje na internetu i to na malim,
lokalnim ili satiričnim sajtovima. Da bi nas čuli, moramo da
budemo glasni. Veliki mediji ne vide i ne razumeju probleme
malih, informisanje preko interneta je i dalje maksimalno pravno
neregulisana oblast, pitanje bezbednosti sajtova je sve ozbiljni-
je... to su samo neki od razloga zbog kojih smo odlučili da se
udružimo i pokušamo da rešimo neke od problema. Mnogi news
sajtovi „padaju“ ne zbog toga što ih napadaju vrhunski hakeri,
već zato što nemaju ni najosnovniju zaštitu. Jedan od ciljeva je da
podignemo nivo bezbednosti u tom segmentu, da kroz grupni
zakup servera obezbedimo bolju tehničku podršku za manje
novca, da unapredimo način prikaza sadržaja kroz edukaciju novi-
nara, pa na kraju i pokušamo da zajedno nastupimo pred oglaši-
vačima - nije isto kada oglasni prostor nudi sajt od 10.000 pose-
ta dnevno i kada ponudimo 500.000 poseta dnevno. Takođe, pro-
jektno finansiranje vidimo kao jednu od šansi za lokalne onlajn
medije, ali u stručnim komisijama često nema ljudi koji razume-
ju svrhu te vrste medija. Tako se dešava da „stručna komisija“
odbije i da razmatra projekat koji je poslao neki portal, uz obra-
zloženje da „građani ne znaju šta je to portal“. Na kraju, ali vero-
vatno i najbitnija misija AOM je promocija poštovanja novinar-
skog kodeksa.
Ko: Trenutno je 18 medija - 021.rs, Autonomija.info, BIRN,
Cenzolovka, CINS, IST Media, Istinomer, JugMedia, JugPress,
Južne vesti, Krik, Media & reform centar Niš, Mingl, Moj Bečej,
Njuz.net, Soinfo, ŠumadijaPress i Titulli.com . U postupku smo
osnivanja, ali očekujem da veoma brzo krenemo sa radom. Otvo-
reni smo za nove članove, a praktično jedini uslov koji se postav-
lja je da priznaju nadležnost Saveta za štampu, kao i da se poštu-
ju Kodeks novinara. Zasada je samo 5 internet portala u Srbiji
priznalo nadležnost Saveta za štampu.
Kada: U klubu Parobrod u Beogradu 19. juna - uz pomoć
prijatelja iz Share defence fondacije i misiju OEBSa u Srbiji.
Članovi Upravnog odbora AOMa su Ljiljana Stojanović (Jug-
Press), Tanja Maksić (BIRN), Nedim Sejdinović (Autonomi-
ja.info), Perica Gunjić (Cenzolovka) i Predrag Blagojević (Južne
vesti), dok Nadzorni odbor čine Milorad Bjeletić (Mingl), Saša
Trifunović (Ist Media) i Dušan Jordović (Istinomer). R. L.
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/G
Godine 1977, u „Nezavisnim izda-
njima“ Slobodana Mašića, Milo-
van Danojlić je objavio duhovitu
i oštroumnu knjigu „Muka sa rečima“ u
kojoj je, na jednom mestu, napisao kako
se u novinama jezikom najbolje služe
sportski izveštači. Uočio je kako se na
stranicama posvećenim sportu „maglušti-
na u sebe potonulog govora razilazi, a
stvari dobijaju jasnije obrise i razmere.“
Danas bismo Danojlićevim novinama
morali da dodamo i televiziju, radio i inter-
net ali bismo morali, ako nam je stalo do
istine, da zaključimo da jezikom medija i
dalje vlada magluština i u sebe potonuli
govor, nepoznavanje jezika i nepismenost.
Magluština zbog silnog straha i mnogo-
brojnih obzira, a neznanje i nepismenost –
e, o tome ćemo u nastavku.
Novinari koji u našim medijima prate
kulturu, u najvećem broju, dobro poznaju
pravopis i jezičku normu pa su greške ređe
nego u drugim rubrikama. Uostalom,
greške i nisu strašne – jednom se pogreši,
drugi put ne. Ima nešto drugo što ne valja
i što treba nazvati ogrešenjima o jezik. Pri
tom, pod ogrešenjem podrazumevam ono
što se ne menja, što se ponavlja i ne
ispravlja.
U jednu grupu ogrešenja spada upotre-
ba reči čije značenje autor teksta ne zna.
Tako je nedavno, u pohvali jednom
režiseru i njegovoj postavci pozorišnog
komada, čitalac (uglednih novina) mogao
da pročita kako je viđena „sjajna, gotovo
zaumna režija“. U bilo kom rečniku našeg
jezika naći ćemo da pridev zauman –
mna, -mno znači van pameti, bez pameti,
bezuman. Novinarki se izgleda baš dopa-
da ovaj pridev, verovatno joj i zvuči malo
neobično (i zaista se retko čuje) i učeno,
ali joj se, opet izgleda, baš ne dopada da
značenje manje uobičajenih reči proveri u
rečniku.
Takođe se, mada ne naročito često,
može uočiti nepoznavanje značenja reči
stranog porekla. Veoma svež primer nez-
nanja, ali i nerazmišljanja, mogao se čuti u
jednoj emisiji Javnog servisa Vojvodine
kada je novinarka, opisujući platna jednog
umetnika na kojima nema biljaka, drveća i
žbunova, iako bismo ih očekivali, rekla da
je on u svojim slikama izvršio pravi arbo-
ricid. Ali arboricid, avaj, nije postupak
(mada razni „cidovi“ od kojih je najgori
genocid – jesu postupci) nego hemijsko
sredstvo za uništavanje drveća (kao što je
insekticid hemijsko sredstvo za uništava-
nje insekata).
Malo ozbiljnije neznanje nalazimo u
sledećoj vesti objavljenoj, takođe, u dnev-
nim novinama:
Olja Knežević, crnogorska književnica
koja živi u Londonu, nedavno je bila u
Beogradu povodom promocije 5. juna,
njenog romana „Milena i druge društvene
reforme“.
Pođimo redom: (1) Olja Knežević nije
doputovala na promociju njenog nego
svog romana. (2) Ako je, ipak, došla na
promociju njenog romana onda nam
nedostaje ime te druge književnice. (3)
Naslov romana je „5. juni“ jer se odnosna
rečenica, iza zapete, odnosi na poslednji
pojam iz glavne rečenice. (4) Naslov
romana je „Milena i druge društvene
reforme“ i jasno je istaknut znacima za
navođenje. I šta sad da zaključimo?
Opravdan bi bio zaključak da se ovako
nepismeno i, zbog toga nejasno, ne sme
pisati ni o ceni pasulja na pijaci. Oprav-
dano bilo i kada bismo zaključili da u
redakciji ovih novina ne vode računa ko o
čemu i kako piše.
U ovu grupu ogrešenja o jezik, koja
predstavljaju potpune besmislice, ide i ova
formulacija, prepisana iz jednog nedeljni-
ka: „dekriptovana figurativnost izloženih
platana...“ Dragi čitaoci LINKA, hajde da
se malo nasmejemo! Nekada je u Sovjet-
skom savezu postojao čuveni „Radio Jere-
van“ koji je odgovarao na pitanja slušala-
ca. Čak i na ona najnepućudnija. Pitali,
tako, jednom, „Radio Jerevan“: „Može li
u našoj zemlji radnik da kupi volgu (marka
automobila)?“ Odgovor je glasio: „Može,
ali šta će mu tolika voda?“ Kada bi mene
neko, sada, upitao da li može da se prevede
ova nesrećna „dekriptovana figurativnost
izloženih platana...“ odgovorio bih mu:
„Može, ali šta će mu prevod kada i on ne
znači ništa?“
U jednom drugom časopisu novinar
je, pišući o predstavama A. Urbana,
mirne duše napisao i ovo: „U njima se
razgrađuju mitovi, problematizuje isto-
rijski kontekst, izoštravaju dileme vre-
mena, slobode i istine.“ I sada se čitalac,
ako makar malo misli (što ne smem da
tvrdim i za novinara) mora zapitati šta
ovom novinaru znači „izoštravanje dile-
ma slobode“ i „izoštravanje dilema
istine“? Ma ne znači ništa! Čovek se,
jednostavno, zaleteo. (Hajde da dodam
još nešto, pa još nešto, pa još nešto...)
Inače, onako usput, u tom časopisu iznad
naziva možete pročitati da je „glasilo
građanskog samooslobađanja“. I ja se,
ne čitajući dalje moram složiti sa redak-
cijom, vlasnikom, glavnim urednikom.
Svi oni su se, očigledno, već oslobodili
od, recimo, poznavanja abecede. Česti-
tam!
link
www.mediart.org 45
septembar 2015
broj 110 - 112 izazovi 21. veka — praksa
Gre{ke nisu
stra{ne
Radomir Dabeti}
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/M
Mediji nisu neutralni kanali koji
nepomućeno sprovode informa-
ciju do primalaca, nego su suod-
govorni za širenje laži, plagijata, obmana,
kao i za njihovu snagu i uticaj. Kao što
postoje različiti odgovori na pitanje šta je
istina (slaganje mišljenja i predmeta
mišljenja, saznanje praćeno osećanjem
izvesnosti, sklad mišljenja ili pozivanje na
iskustvo), tako postoje i različiti koncepti
koji diferenciraju sve šire polje neistine i
laži. Pokušaćemo da shodno formativnom
značaju medija, odbranimo tezu po kojoj
nije toliko važno diskreditovati lažljivca,
koliko je važnije dekodirati njegovu poru-
ku, jer on, baš kao i krajnji primalac poru-
ke, vrlo dobro zna da laže.
Plagijat vodi poreklo od latinske reči
koja znači krađa ili otmica. Čitamo o pla-
giranju muzičkog hita, o plagijatu prilikom
izrade doktorske disertacije, pisanju semi-
narskog rada i sl. U novije vreme pod pla-
gijatom se posmatra svako kršenje i krađa
autorskih prava. Rešenja za kojim je famo-
zna „akademska zajednica“ posegla povo-
dom plime plagijata, a mediji su to
„neutralno“ preneli, koncentrisana su na
uvođenje softvera koji unakrsno pretražu-
ju tekst i elektronskim putem detektuju
plagijat. Zar nije možda bolje rešenje da
asistenti i profesori, sasvim staromodno,
upoznaju svoje studente, prate tok pisanja
radova, sagledavaju domete i granice istra-
živanja studenata, procenjujući njihovo
kretanje kroz literaturu i moć donošenja
samostalnih zaključaka? Kao da se jedna
bolest rešava lekom koji podstiče niz dru-
gih oboljenja. Razvojem informacionih
tehnologija, plagiranje postaje stvar ruti-
ne, ali istovremeno se i plagijat lakše otkri-
va. Priča o plagijatima ima najmanje dve
strane, a ponajmanje je crno-bela. U ovom
slučaju, navodna neutralnost medija samo
je zaoštrila apsurdnost situacije.
„Autentično“, shodno latinskom izvo-
ru, znači „sopstvenom rukom dovršeno”,
„pravo“, „verodostojno“. Pojam autentič-
nosti postaje široko popularan zahvaljuju-
ći filozofiji egzistencije, gde označava
postojanje čoveka „u skladu sa sobom“ i
„nezavisno od spoljašnjih pritisaka“. U
estetici se ta merila prenose na njegovo
delo. Međutim, stvar nije tako jednosta-
vna. Poslužiću se poznatim primerom.
Prokol Harum je engleski rok sastav for-
miran 1960, čija se muzika temelji na pro-
gresivnom, psihodeličnom i simfonijskom
roku. Najpoznatiji su po hit singlu iz 1967.
„Blede senke“ (A Whiter Shade of Pale),
rok baladi koja se zadržala šest nedelja na
vrhu britanske top liste. Kompoziciju obe-
ležava neobarokni zvuk orgulja, nadreali-
stički tekst i psihodelična atmosfera. Zašti-
tu autorskih prava su na sudu zatražili kla-
vijaturista Metju Fišer i glavni vokalista
Gari Bruker. Fišer tvrdi da je on autor spo-
menute kompozicije, dok Bruker, napro-
tiv, insistira na činjenici da je slavnu kom-
poziciju napisao pre nego što je Fišer
došao u sastav. Metju Fišer je dobio spor
2006, druga presuda je bila u korist Bru-
kera, a treća, kako mi se čini, ponovo u
korist Fišera.
Ne samo da je A Whiter Shade Of Pale
neobarokna balada, nego bi po merilima
koja su upotrebili pravni zastupnici zava-
đenih rokera, bila plagijat jedne kompozi-
cije Johana Sebastijana Baha (1685-
1750). Reč je o Sviti no. 3 d-dur (BWV
1068). Autorska prava bi po toj logici tre-
balo da pripadnu glavnom kantoru lajpci-
ške crkve Svetog Tome. Međutim, Bah je
pisao mesečno više složenih sakralnih i
svetovnih kompozicija, koristivši različite
predloške pa i cele kompozicije, koje bi,
naizgled, tek tu i tamo doterao i obogatio.
Danas znamo da su i njegove najpoznatije
kompozicije, kao što je to Fuga i tokata u
d-molu, pored mnoštva drugih misa i
moteta, zapravo dela drugih, starijih auto-
ra. Bahova genijalnost se ne ogleda u spo-
sobnosti stvaranja ex nihilo, već njegov
karakterističan zapis, način kako da razvi-
je više paralelnih muzičkih tokova u jedin-
stvenu melodiju, onaj „sopstvenom rukom
dovršeni tren”. Istorija muzike je prepuna
ovakvih primera. Žan Pol Sartr je džez
smatrao dobrim primerom stvaralačke slo-
bode i autentičnosti, jer se svaka kompo-
zicija mora izvesti na neponovljiv način.
U džezu je plagijat nemoguć.
Na kraju, postoji i žargon autentičnosti
kao verovatno najteži oblik plagijata, jer
predstavlja zloćudnu otmicu smisla, apsur-
dni preokret, plagiranje same autentično-
sti. Teodor Adorno pokazuje da je karakter
žargona potpuno formalan, odnosno, da se
u žargonu daje prednost vrednosti reči, pri-
željkivanom utisku koji ta reč proizvodi,
izvesnoj auri, mističnom doživljaju, a ne
značenju reči i valjanoj argumentaciji. Žar-
gon počiva na višku ili diletaciji smisla
koji obezbeđuje neku sumnjivu razmenu
(rog za sveću). Na primer, kada u reklami
izvršenje naloga „budi svoj“ uslovljavate
kupovinom nekog proizvoda. Doduše,
danas je i falsifikat postao simulakrum, jer
spektakl, omamljujući prizor, zamenjuje
značenje, pa ništa ne preči tome da falsifi-
kat bude obznanjen kao falsifikat (u polu-
javnosti reklamira se kao „replika“). Pri-
metio sam da jedan student mesecima nosi
sat koji stoji, pokvarena „replika“ nekog
skupocenog „brenda“ (još jedan simula-
krum u nizu mnogih). Nema veze što je
supstancija isčilela, očaravajući prizor je
samodovoljan. Paradoksalnost tog gesta
ravna je sofizmu „ja lažem“. Inače simpa-
tičan student, ne samo da vrlo dobro zna
da je skupoceni sat koji nosi na ruci falsi-
fikat, nego zna da mi znamo da on to zna.
U tome je zapravo poenta celog prizora.
Tako je poruka koju šalje u formalnom
smislu istinita i očekivana. Na isti način,
plagiran rad ne iscrpljuje svoju svrhu pro-
mociji nekoga kao naučnika, nego nastoji
da pošalje specifičnu poruku, paradoksal-
nu naravno, na račun funkcije samih medi-
ja, koji postaju njegovo, nimalo neutralno
sredstvo. Kako izbeći ovu neprijatnost?
Umberto Eko vidi izlaz u rehabilitaciji
novinarstva, u kritičkom nastojanju da se
snaga analize proširi i na internet, kako bi
se diskvalifikovali lažljivi portali i izvori
kojima se ne može verovati. Zapravo,
sredstvo odbrane je već tu, treba ga samo
prepoznati.
www.mediart.org
link
46 septembar 2015
Danas su bolji komunikacijski
kanali, pa imamo ve}e i br‘e
{irenje la‘i.
Umberto Eko
Oplagijatuiautenti~nosti
dr Sr|an Damnjanovi}
broj 110 - 112
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/47
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/48
https://www.floowie.com/en/read/link-110-112-mali/